# File Name: Holy-Bible---Croatian---Croatian-Bible---Aionian-Edition.noia # File Size: 3908276 # File Date: 03/27/2024 23:18:50 # File Purpose: Supporting resource for the Aionian Bible project # File Location: https://resources.AionianBible.org # File Copyright: Creative Commons Attribution No Derivative Works 4.0, 2018-2024 # File Generator: ABCMS (alpha) # File Accuracy: Contact publisher with corrections to file format or content # Publisher Name: Nainoia Inc # Publisher Contact: https://www.AionianBible.org/Publisher # Publisher Mission: https://www.AionianBible.org/Preface # Publisher Website: https://NAINOIA-INC.signedon.net # Publisher Facebook: https://www.Facebook.com/AionianBible # Bible Name: Hrvatski Biblija # Bible Name English: Croatian Bible # Bible Language: Hrvatski # Bible Language English: Croatian # Bible Copyright Format: CC Attribution NoDerivatives 4.0, 2018-2024 # Bible Copyright Text: Public Domain # Bible Source: Ivan Šarić Sarajevo # Bible Source Version: 3/9/2024 # Bible Source Link: https://ebible.org/details.php?id=hrv # Bible Source Year: 1941-1942 # Bible Format: Aionian Glossary annotations to 265 verses # INDEX BOOK CHAPTER VERSE TEXT # # BOOK 001 GEN Genesis Postanak 001 GEN 001 001 U početku stvori Bog nebo i zemlju. 001 GEN 001 002 Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama. 001 GEN 001 003 I reče Bog: “Neka bude svjetlost!” I bi svjetlost. 001 GEN 001 004 I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. 001 GEN 001 005 Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro - dan prvi. 001 GEN 001 006 I reče Bog: “Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!” I bi tako. 001 GEN 001 007 Bog načini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom. 001 GEN 001 008 A svod prozva Bog nebo. Tako bude večer, pa jutro - dan drugi. 001 GEN 001 009 I reče Bog: “Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!” I bi tako. 001 GEN 001 010 Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro. 001 GEN 001 011 I reče Bog: “Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme. I bi tako. 001 GEN 001 012 I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro. 001 GEN 001 013 Tako bude večer, pa jutro - dan treći. 001 GEN 001 014 I reče Bog: “Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama, 001 GEN 001 015 i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!” I bi tako. 001 GEN 001 016 I načini Bog dva velika svjetlila - veće da vlada danom, manje da vlada noću - i zvijezde. 001 GEN 001 017 I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju, 001 GEN 001 018 da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. 001 GEN 001 019 Tako bude večer, pa jutro - dan četvrti. 001 GEN 001 020 I reče Bog: “Nek' povrvi vodom vreva živih stvorova, i ptice nek' polete nad zemljom, svodom nebeskim!” I bi tako. 001 GEN 001 021 Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro. 001 GEN 001 022 I blagoslovi ih govoreći: “Plodite se i množite i napunite vode morske! I ptice neka se namnože na zemlji!” 001 GEN 001 023 Tako bude večer, pa jutro - dan peti. 001 GEN 001 024 I reče Bog: “Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!” I bi tako. 001 GEN 001 025 I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. I vidje Bog da je dobro. 001 GEN 001 026 I reče Bog: “Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!” 001 GEN 001 027 Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. 001 GEN 001 028 I blagoslovi ih Bog i reče im: “Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!” 001 GEN 001 029 I doda Bog: “Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! 001 GEN 001 030 A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života - neka je za hranu sve zeleno bilje!” I bi tako. 001 GEN 001 031 I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro - dan šesti. 001 GEN 002 001 Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. 001 GEN 002 002 I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini. 001 GEN 002 003 I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini. 001 GEN 002 004 To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani. Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju, 001 GEN 002 005 još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju i nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje. 001 GEN 002 006 Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu površinu zemaljsku. 001 GEN 002 007 Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša. 001 GEN 002 008 I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je napravio. 001 GEN 002 009 Tada Jahve, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla. 001 GEN 002 010 Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala u četiri kraka. 001 GEN 002 011 Prvom je ime Pišon, a optječe svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata. 001 GEN 002 012 Zlato je te zemlje dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa. 001 GEN 002 013 Drugoj je rijeci ime Gihon, a optječe svu zemlju Kuš. 001 GEN 002 014 Treća je rijeka Tigris, a teče na istok od Ašura; četvrta je Eufrat. 001 GEN 002 015 Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva. 001 GEN 002 016 Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: “Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, 001 GEN 002 017 ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!” 001 GEN 002 018 I reče Jahve, Bog: “Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on.” 001 GEN 002 019 Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime. 001 GEN 002 020 Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju. No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. 001 GEN 002 021 Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. 001 GEN 002 022 Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku. 001 GEN 002 023 Nato čovjek reče: “Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!” 001 GEN 002 024 Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo. 001 GEN 002 025 A bijahu oboje goli - čovjek i njegova žena - ali ne osjećahu stida. 001 GEN 003 001 Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reče ženi: “Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?” 001 GEN 003 002 Žena odgovori zmiji: “Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. 001 GEN 003 003 Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: 'Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!'” 001 GEN 003 004 Nato će zmija ženi: “Ne, nećete umrijeti! 001 GEN 003 005 Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.” 001 GEN 003 006 Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. 001 GEN 003 007 Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače. 001 GEN 003 008 Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se - čovjek i njegova žena - pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu. 001 GEN 003 009 Jahve, Bog, zovne čovjeka: “Gdje si?” - reče mu. 001 GEN 003 010 On odgovori: “Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih.” 001 GEN 003 011 Nato mu reče: “Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?” 001 GEN 003 012 Čovjek odgovori: “Žena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.” 001 GEN 003 013 Jahve, Bog, reče ženi: “Što si to učinila?” “Zmija me prevarila pa sam jela”, odgovori žena. 001 GEN 003 014 Nato Jahve, Bog, reče zmiji: “Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat ćeš i zemlju jesti sveg života svog! 001 GEN 003 015 Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.” 001 GEN 003 016 A ženi reče: “Trudnoći tvojoj muke ću umnožit, u mukama djecu ćeš rađati. Žudnja će te mužu tjerati, a on će gospodariti nad tobom.” 001 GEN 003 017 A čovjeku reče: “Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom ćeš se od nje hraniti svega vijeka svog! 001 GEN 003 018 Rađat će ti trnjem i korovom, a hranit ćeš se poljskim raslinjem. 001 GEN 003 019 U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: tÓa iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah ćeš se i vratiti.” 001 GEN 003 020 Svojoj ženi čovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima živima. 001 GEN 003 021 I načini Jahve, Bog, čovjeku i njegovoj ženi odjeću od krzna pa ih odjenu. 001 GEN 003 022 Zatim reče Bog: “Evo, čovjek postade kao jedan od nas - znajući dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!” 001 GEN 003 023 Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obrađuje zemlju iz koje je i uzet. 001 GEN 003 024 Istjera, dakle, čovjeka i nastani ga istočno od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni mač koji se svjetlucao - da straže nad stazom koja vodi k stablu života. 001 GEN 004 001 Čovjek pozna svoju ženu Evu, a ona zače i rodi Kajina, pa reče: “Muško sam čedo stekla pomoću Jahve!” 001 GEN 004 002 Poslije rodi Abela, brata Kajinova; Abel postane stočar, a Kajin zemljoradnik. 001 GEN 004 003 I jednoga dana Kajin prinese Jahvi žrtvu od zemaljskih plodova. 001 GEN 004 004 A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu. Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu, 001 GEN 004 005 a na Kajina i žrtvu njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin veoma razljuti i lice mu se namrgodi. 001 GEN 004 006 I Jahve reče Kajinu: “Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? 001 GEN 004 007 Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti.” 001 GEN 004 008 Kajin pak reče svome bratu Abelu: “Hajdemo van!” I našavši se na polju, Kajin skoči na brata Abela te ga ubi. 001 GEN 004 009 Potom Jahve zapita Kajina: “Gdje ti je brat Abel?” “Ne znam”, odgovori. “Zar sam ja čuvar brata svoga?” 001 GEN 004 010 Jahve nastavi: “Što si učinio? Slušaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče. 001 GEN 004 011 Stoga budi proklet na zemlji koja je rastvorila usta da proguta s ruke tvoje krv brata tvoga! 001 GEN 004 012 Obrađivat ćeš zemlju, ali ti više neće davati svoga roda. Vječni ćeš skitalica na zemlji biti!” 001 GEN 004 013 A Kajin reče Jahvi: “Kazna je moja odviše teška da se snosi. 001 GEN 004 014 Evo me tjeraš danas s plodnoga tla; moram se skrivati od tvoga lica i biti vječni lutalac na zemlji - tko me god nađe, može me ubiti.” 001 GEN 004 015 A Jahve mu reče: “Ne! Nego tko ubije Kajina, sedmerostruka osveta na njemu će se izvršiti!” I Jahve stavi znak na Kajina, da ga tko, našavši ga, ne ubije. 001 GEN 004 016 Kajin ode ispred lica Jahvina u zemlju Nod, istočno od Edena, i ondje se nastani. 001 GEN 004 017 Kajin pozna svoju ženu te ona zače i rodi Henoka. Podigao je grad i grad prozvao imenom svoga sina - Henok. 001 GEN 004 018 Henoku se rodio Irad, a od Irada potekao Mehujael; od Mehujaela poteče Metušael, od Metušaela Lamek. 001 GEN 004 019 Lamek uzme dvije žene. Jedna se zvala Ada, a druga Sila. 001 GEN 004 020 Ada rodi Jabala, koji je postao praocem onih što pod šatorima žive sa stokom. 001 GEN 004 021 Bratu mu bijaše ime Jubal. On je praotac svih koji sviraju na liru i sviralu. 001 GEN 004 022 Sila rodi Tubal-Kajina, praoca onih koji kuju bakar i željezo. Tubal-Kajinovoj sestri bijaše ime Naama. 001 GEN 004 023 Lamek prozbori svojim ženama: “Ada i Sila, glas moj poslušajte! Žene Lamekove, čujte mi besjedu: Čovjeka sam ubio jer me ranio i dijete jer me udarilo. 001 GEN 004 024 Ako će Kajin biti osvećen sedmerostruko, Lamek će sedamdeset i sedam puta!” 001 GEN 004 025 Adam pozna svoju ženu te ona rodi sina i nadjenu mu ime Šet. Reče ona: “Bog mi dade drugo dijete mjesto Abela, koga ubi Kajin.” 001 GEN 004 026 Šetu se rodi sin, komu on nadjenu ime Enoš. Tada se počelo zazivati ime Jahvino. 001 GEN 005 001 Ovo je povijest Adamova roda. Kad je Bog stvorio čovjeka, napravio ga je na priliku svoju; 001 GEN 005 002 stvorio je muško i žensko. A kad ih je stvorio, blagoslovi ih i nazva - čovjek. 001 GEN 005 003 Kad je Adamu bilo sto i trideset godina, rodi mu se sin njemu sličan, na njegovu sliku; nadjenu mu ime Šet. 001 GEN 005 004 Po rođenju Šetovu Adam je živio osam stotina godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. 001 GEN 005 005 Adam poživje u svemu devet stotina i trideset godina. Potom umrije. 001 GEN 005 006 Kad je Šetu bilo sto i pet godina, rodi mu se Enoš. 001 GEN 005 007 Po rođenju Enoševu Šet je živio osam stotina i sedam godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. 001 GEN 005 008 Šet poživje u svemu devet stotina i dvanaest godina. Potom umrije. 001 GEN 005 009 Kad je Enošu bilo devedeset godina, rodi mu se Kenan. 001 GEN 005 010 Po rođenju Kenanovu Enoš je živio osam stotina i petnaest godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. 001 GEN 005 011 Enoš poživje u svemu devet stotina i pet godina. Potom umrije. 001 GEN 005 012 Kad je Kenanu bilo sedamdeset godina, rodi mu se Mahalalel. 001 GEN 005 013 Po rođenju Mahalalelovu Kenan je živio osam stotina i četrdeset godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. 001 GEN 005 014 Kenan poživje u svemu devet stotina i deset godina. Potom umrije. 001 GEN 005 015 Kad je Mahalalelu bilo šezdeset i pet godina, rodi mu se Jered. 001 GEN 005 016 Po rođenju Jeredovu Mahalalel je živio osam stotina i trideset godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. 001 GEN 005 017 Mahalalel poživje u svemu osam stotina devedeset i pet godina. Potom umrije. 001 GEN 005 018 Kad je Jeredu bilo sto šezdeset i dvije godine, rodi mu se Henok. 001 GEN 005 019 Po rođenju Henokovu Jered je živio osam stotina godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. 001 GEN 005 020 Jered poživje u svemu devet stotina šezdeset i dvije godine. Potom umrije. 001 GEN 005 021 Kad je Henoku bilo šezdeset i pet godina, rodi mu se Metušalah. 001 GEN 005 022 Henok je hodio s Bogom. Po rođenju Metušalahovu Henok je živio trista godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. 001 GEN 005 023 Henok poživje u svemu trista šezdeset i pet godina. 001 GEN 005 024 Henok je hodio s Bogom, potom iščeznu; Bog ga uze. 001 GEN 005 025 Kad je Metušalahu bilo sto osamdeset i sedam godina, rodi mu se Lamek. 001 GEN 005 026 Po rođenju Lamekovu Metušalah je živio sedam stotina osamdeset i dvije godine te mu se rodilo još sinova i kćeri. 001 GEN 005 027 Metušalah poživje u svemu devet stotina šezdeset i devet godina. Potom umrije. 001 GEN 005 028 Kad su Lameku bile sto osamdeset i dvije godine, rodi mu se sin. 001 GEN 005 029 Nadjene mu ime Noa, govoreći: “Ovaj će nam pribavljati, u trudu i naporu naših ruku, utjehu iz zemlje koju je Bog prokleo.” 001 GEN 005 030 Po rođenju Noinu Lamek je živio pet stotina devedeset i pet godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. 001 GEN 005 031 Lamek poživje u svemu sedam stotina sedamdeset i sedam godina. Potom umrije. 001 GEN 005 032 Pošto je Noa proživio pet stotina godina, rode mu se Šem, Ham i Jafet. 001 GEN 006 001 Kad su se ljudi počeli širiti po zemlji i kćeri im se narodile, 001 GEN 006 002 opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli. 001 GEN 006 003 Onda Jahve reče: “Neće moj duh u čovjeku ostati dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina.” 001 GEN 006 004 U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi. 001 GEN 006 005 Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća. 001 GEN 006 006 Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na zemlji. 001 GEN 006 007 Reče Jahve: “Ljude koje sam stvorio izbrisat ću s lica zemlje - od čovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku - jer sam se pokajao što sam ih napravio.” 001 GEN 006 008 Ali je Noa našao milost u očima Jahvinim. 001 GEN 006 009 Ovo je povijest Noina: Noa je bio čovjek pravedan i neporočan u svom vremenu. S Bogom je Noa hodio. 001 GEN 006 010 Tri su se sina rodila Noi: Šem, Ham i Jafet. 001 GEN 006 011 U očima Božjim zemlja se bila iskvarila; nepravdom se napunila. 001 GEN 006 012 I kad je Bog vidio kako se zemlja iskvarila - tÓa svako se biće na zemlji izopačilo - 001 GEN 006 013 reče Bog Noi: “Odlučio sam da bude kraj svim bićima jer se zemlja napunila opačinom; i, evo, uništit ću ih zajedno sa zemljom. 001 GEN 006 014 Napravi sebi korablju od smolastoga drveta; korablju načini s prijekletima i obloži je iznutra i izvana paklinom. 001 GEN 006 015 A pravit ćeš je ovako: neka korablja bude trista lakata u duljinu, pedeset u širinu, a trideset lakata u visinu. 001 GEN 006 016 Na korablji načini otvor za svjetlo, završi ga jedan lakat od vrha. Vrata na korablji načini sa strane; neka ima donji, srednji i gornji kat. 001 GEN 006 017 Ja ću, evo, pustiti potop - vode na zemlju - da izgine svako biće pod nebom, sve u čemu ima dah života: sve na zemlji mora poginuti. 001 GEN 006 018 A s tobom ću učiniti Savez; ti ćeš ući u korablju - ti i s tobom tvoji sinovi, tvoja žena i žene tvojih sinova. 001 GEN 006 019 A od svega što je živo - od svih bića - uvedi u korablju od svakoga po dvoje da s tobom preživi, i neka budu muško i žensko. 001 GEN 006 020 Od ptica prema njihovim vrstama, od životinja prema njihovim vrstama i od svih stvorova što po tlu puze prema njihovim vrstama: po dvoje od svega neka uđe k tebi da preživi. 001 GEN 006 021 Sa sobom uzmi svega za jelo pa čuvaj da bude hrane tebi i njima.” 001 GEN 006 022 Noa učini tako. Sve kako mu je Bog naredio, tako je izvršio. 001 GEN 007 001 Onda Jahve reče Noi: “Uđi ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam uvidio da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu. 001 GEN 007 002 Uzmi sa sobom od svih čistih životinja po sedam parova: mužjaka i njegovu ženku. 001 GEN 007 003 Isto tako od ptica nebeskih po sedam parova - mužjaka i ženku - da im se sjeme sačuva na zemlji. 001 GEN 007 004 Jer ću do sedam dana pustiti dažd po zemlji četrdeset dana i četrdeset noći te ću istrijebiti s lica zemlje svako živo biće što sam ga načinio.” 001 GEN 007 005 Noa učini sve kako mu je Jahve naredio. 001 GEN 007 006 Noi bijaše šest stotina godina kad je potop došao na zemlju. 001 GEN 007 007 I pred vodama potopnim uđu s Noom u korablju njegovi sinovi, njegova žena i žene sinova njegovih. 001 GEN 007 008 Od čistih životinja i od životinja koje nisu čiste, od ptica, od svega što zemljom puzi, 001 GEN 007 009 uđe po dvoje - mužjak i ženka - u korablju s Noom, kako je Bog naredio Noi. 001 GEN 007 010 A sedmoga dana zapljušte potopne vode po zemlji. 001 GEN 007 011 U dan onaj - šestote godine Noina života, mjeseca drugog, dana u mjesecu sedamnaestog - navale svi izvori bezdana, rastvore se ustave nebeske. 001 GEN 007 012 I udari dažd na zemlju da pljušti četrdeset dana i četrdeset noći. 001 GEN 007 013 Onog dana uđe u korablju Noa i njegovi sinovi: Šem, Ham i Jafet, Noina žena i tri žene Noinih sinova s njima; 001 GEN 007 014 oni, pa sve vrste životinja: stoka, gmizavci što po tlu gmižu, ptice i svakovrsna krilata stvorenja, 001 GEN 007 015 uđu u korablju s Noom, po dvoje od svih bića što u sebi imaju dah života. 001 GEN 007 016 Što uđe, sve bijaše par, mužjak i ženka od svih bića, kako je Bog naredio Noi. Onda Jahve zatvori za njim vrata. 001 GEN 007 017 Pljusak je na zemlju padao četrdeset dana; vode sveudilj rasle i korablju nosile: digla se visoko iznad zemlje. 001 GEN 007 018 Vode su nad zemljom bujale i visoko rasle, a korablja plovila površinom. 001 GEN 007 019 Vode su sve silnije navaljivale i rasle nad zemljom, tako te prekriše sva najviša brda pod nebom. 001 GEN 007 020 Petnaest lakata dizale se vode povrh potonulih brda. 001 GEN 007 021 Izgiboše sva bića što se po zemlji kreću: ptice, stoka, zvijeri, svi gmizavci i svi ljudi. 001 GEN 007 022 Sve što u svojim nosnicama imaše dah života - sve što bijaše na kopnu - izgibe. 001 GEN 007 023 Istrijebi se svako biće s površja zemaljskog: čovjek, životinje, gmizavci i ptice nebeske, sve se izbrisa sa zemlje. Samo Noa ostade i oni što bijahu s njim u korablji. 001 GEN 007 024 Stotinu pedeset dana vladahu vode zemljom. 001 GEN 008 001 Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke što bijaše s njim u korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu. 001 GEN 008 002 Zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade. 001 GEN 008 003 Polako se povlačile vode sa zemlje. Nakon stotinu pedeset dana vode su jenjale, 001 GEN 008 004 a sedmoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu korablja se zaustavi na brdima Ararata. 001 GEN 008 005 Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog mjeseca pokažu se brdski vrhunci. 001 GEN 008 006 Kad je izminulo četrdeset dana, Noa otvori prozor što ga je načinio na korablji; 001 GEN 008 007 ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijetaše i dolijetaše dok se vode sa zemlje nisu isušile. 001 GEN 008 008 Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje. 001 GEN 008 009 Ali golubica ne nađe uporišta nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda još pokrivaše svu površinu; on pruži ruku, uhvati golubicu te je unese k sebi u korablju. 001 GEN 008 010 Počeka još sedam dana pa opet pusti golubicu iz korablje. 001 GEN 008 011 Prema večeri golubica se vrati k njemu, i gle! u kljunu joj svjež maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje. 001 GEN 008 012 Još počeka sedam dana pa opet pusti golubicu: više mu se nije vratila. 001 GEN 008 013 Šest stotina prve godine Noina života, prvoga mjeseca, prvog dana u mjesecu uzmakoše vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda: površina okopnjela. 001 GEN 008 014 A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja bijaše suha. 001 GEN 008 015 Tada Bog reče Noi: 001 GEN 008 016 “Iziđi iz korablje, ti, tvoja žena, tvoji sinovi i žene tvojih sinova s tobom. 001 GEN 008 017 Sa sobom izvedi sva živa bića, sva stvorenja što su s tobom: ptice, stoku i sve gmizavce što zemljom puze; neka zemljom vrve, plode se i na zemlji množe!” 001 GEN 008 018 I Noa iziđe, a s njime sinovi njegovi, žena njegova i žene sinova njegovih. 001 GEN 008 019 Sve životinje, svi gmizavci, sve ptice - svi stvorovi što se zemljom miču - iziđu iz korablje, vrsta za vrstom. 001 GEN 008 020 I podiže Noa žrtvenik Jahvi; uze od svih čistih životinja i od svih čistih ptica i prinese na žrtveniku žrtve paljenice. 001 GEN 008 021 Jahve omirisa miris ugodni pa reče u sebi: “Nikad više neću zemlju u propast strovaliti zbog čovjeka, tÓa čovječje su misli opake od njegova početka; niti ću ikad više uništiti sva živa stvorenja, kako sam učinio. 001 GEN 008 022 Sve dok zemlje bude, sjetve, žetve, studeni, vrućine, ljeta, zime, dani, noći nikada prestati neće.” 001 GEN 009 001 Tada Bog blagoslovi Nou i njegove sinove i reče im: “Plodite se i množite i zemlju napunite. 001 GEN 009 002 Neka vas se boje i od vas strahuju sve životinje na zemlji, sve ptice u zraku, sve što se po zemlji kreće i sve ribe u moru: u vaše su ruke predane. 001 GEN 009 003 Sve što se kreće i živi neka vam bude za hranu: sve vam dajem, kao što vam dadoh zeleno bilje. 001 GEN 009 004 Samo ne smijete jesti mesa u kojem je još duša, to jest njegova krv. 001 GEN 009 005 A za vašu krv, za vaš život, tražit ću obračun: tražit ću ga od svake životinje; i od čovjeka za njegova druga tražit ću obračun za ljudski život. 001 GEN 009 006 Tko prolije krv čovjekovu, njegovu će krv čovjek proliti! Jer na sliku Božju stvoren je čovjek! 001 GEN 009 007 A vi, plodite se, i množite i zemlju napunite, i podložite je sebi!” 001 GEN 009 008 Još reče Bog Noi i njegovim sinovima s njim: 001 GEN 009 009 “A ja, evo, sklapam svoj Savez s vama i s vašim potomstvom poslije vas 001 GEN 009 010 i sa svim živim stvorovima što su s vama: s pticama, sa stokom, sa zvijerima - sa svime što je s vama izišlo iz korablje - sa svim živim stvorovima na zemlji. 001 GEN 009 011 Držat ću se ja svog Saveza s vama te nikada više vode potopne neće uništiti živa bića niti će ikad više potop zemlju opustošiti.” 001 GEN 009 012 I reče Bog: “A ovo znamen je Saveza koji stavljam između sebe i vas i svih živih bića što su s vama, za naraštaje buduće: 001 GEN 009 013 Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu između mene i zemlje. 001 GEN 009 014 Kad oblake nad zemlju navučem i duga se u oblaku pokaže, 001 GEN 009 015 spomenut ću se Saveza svoga, Saveza između mene i vas i stvorenja svakoga živog: potopa više neće biti da uništi svako biće. 001 GEN 009 016 U oblaku kad se pojavi duga, ja ću je vidjeti i vjekovnog ću se sjećati Saveza između Boga i svake žive duše, svakog tijela na zemlji.” 001 GEN 009 017 I reče Bog Noi: “To neka je znak Saveza koji sam postavio između sebe i svih živih bića što su na zemlji.” 001 GEN 009 018 Sinovi Noini, koji su iz korablje izišli, bijahu: Šem, Ham i Jafet. Ham je praotac Kanaanaca. 001 GEN 009 019 Ovo su trojica Noinih sinova i od njih se sav svijet razgranao. 001 GEN 009 020 Noa, zemljoradnik, zasadio vinograd. 001 GEN 009 021 Napio se vina i opio, pa se otkrio nasred šatora. 001 GEN 009 022 Ham, praotac Kanaanaca, opazi oca gola pa to kaza dvojici svoje braće vani. 001 GEN 009 023 Šem i Jafet uzmu ogrtač, obojica ga prebace sebi preko ramena pa njime, idući natraške, pokriju očevu golotinju. Lica im bijahu okrenuta na drugu stranu, tako te ne vidješe oca gola. 001 GEN 009 024 Kad se Noa otrijeznio od vina i saznao što mu je učinio najmlađi sin, reče: 001 GEN 009 025 “Neka je proklet Kanaanac, braći svojoj najniži sluga nek' bude!” 001 GEN 009 026 Onda nastavi: “Blagoslovljen Jahve, Šemov Bog, Kanaanac nek' mu je sluga! 001 GEN 009 027 Nek Bog raširi Jafeta da prebiva pod šatorima Šemovim, Kanaanac nek' mu je sluga!” 001 GEN 009 028 Poslije Potopa Noa poživje trista pedeset godina. 001 GEN 009 029 U svemu poživje Noa devet stotina pedeset godina; potom umrije. 001 GEN 010 001 Ovo je povijest Noinih sinova: Šema, Hama i Jafeta, kojima su se rodili sinovi poslije Potopa. 001 GEN 010 002 Sinovi su Jafetovi: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Mešak, Tiras. 001 GEN 010 003 A sinovi su Gomerovi: Aškenaz, Rifat i Togarma. 001 GEN 010 004 Javanovi su opet sinovi: Eliša, Taršiš, Kitijci i Dodanci. 001 GEN 010 005 Od njih su se razgranali narodi po otocima. To su Jafetovi sinovi prema svojim zemljama - svaki s vlastitim jezikom - prema svojim plemenima i narodima. 001 GEN 010 006 Sinovi su Hamovi: Kuš i Misrajim, Put i Kanaan. 001 GEN 010 007 Kuševi su: Seba, Havila, Sabta, Rama i Sabteka. Ramini su: Šeba i Dedan. 001 GEN 010 008 Od Kuša se rodio Nimrod, koji je postao prvi velmoža na zemlji. 001 GEN 010 009 Voljom Jahve bio je silan lovac. Zato se veli: “Kao Nimrod, silan lovac voljom Jahve.” 001 GEN 010 010 Glavno uporište njegova kraljevstva bili su: Babilon, Erek, Akad i Kalne, svi u zemlji Šinearu. 001 GEN 010 011 Iz ove je zemlje došao Ašur. On je podigao Ninivu, Rehobot Ir, Kalah 001 GEN 010 012 i Resen između Ninive i Kalaha (to je glavni grad). 001 GEN 010 013 Od Misrajima potekli su Ludijci, Anamijci, Lehabijci, Naftuhijci, 001 GEN 010 014 pa Patrušani, Kasluhijci i Kaftorci, od kojih su potekli Filistejci. 001 GEN 010 015 Od Kanaana potječe Sidon, njegov prvenac, i Het. 001 GEN 010 016 Dalje: Jebusejci, Amorejci, Girgašani, 001 GEN 010 017 Hivijci, Arkijci, Sinijci, 001 GEN 010 018 Arvađani, Semarjani i Hamaćani. Poslije se kanaanska plemena razgranaše, 001 GEN 010 019 tako da se granica Kanaanaca protezala od Sidona prema Geraru sve do Gaze pa prema Sodomi, Gomori, Admi i Sebojimu sve do Leše. 001 GEN 010 020 To su sinovi Hamovi prema svojim plemenima i jezicima, po svojim zemljama i narodima. 001 GEN 010 021 A i Šemu - praocu svih sinova Eberovih i starijem bratu Jafetovu - rodili se sinovi. 001 GEN 010 022 Šemovi su sinovi: Elam, Ašur, Arpakšad, Lud i Aram. 001 GEN 010 023 A Aramovi su sinovi: Us, Hul, Geter i Maš. 001 GEN 010 024 Arpakšad rodi Šelaha, Šelah rodi Ebera. 001 GEN 010 025 Eberu su se rodila dva sina: jednomu bješe ime Peleg, jer se za njegova vijeka zemlja razdijelila. Njegovu je bratu bilo ime Joktan. 001 GEN 010 026 Od Joktana se rodiše: Almodad, Šelef, Hasarmavet, Jerah, 001 GEN 010 027 Hadoram, Uzal, Dikla, 001 GEN 010 028 Obal, Abimael, Šeba, 001 GEN 010 029 Ofir, Havila i Jobab. Sve su to sinovi Joktanovi. 001 GEN 010 030 Njihova se naselja protezahu od Meše sve do Sefara, brdovitih krajeva na istoku. 001 GEN 010 031 To su sinovi Šemovi prema svojim plemenima, jezicima i zemljama, po svojim narodima. 001 GEN 010 032 To su rodovi Noinih sinova prema svojim lozama i narodima. Od njih su se razgranali narodi po zemlji poslije Potopa. 001 GEN 011 001 Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste. 001 GEN 011 002 Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinearu i tu se nastane. 001 GEN 011 003 Jedan drugome reče: “Hajdemo praviti opeke te ih peći da otvrdnu!” Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im služila za žbuku. 001 GEN 011 004 Onda rekoše: “Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!” 001 GEN 011 005 Jahve se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji. 001 GEN 011 006 Jahve reče. “Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti. 001 GEN 011 007 Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije.” 001 GEN 011 008 Tako ih Jahve rasu odande po svoj zemlji te ne sazidaše grada. 001 GEN 011 009 Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve raspršio po svoj zemlji. 001 GEN 011 010 Ovo su potomci Šemovi: Kad je Šemu bilo sto godina - dvije godine poslije Potopa - rodi mu se Arpakšad. 001 GEN 011 011 Po rođenju Arpakšadovu Šem je živio petsto godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. 001 GEN 011 012 Kad je Arpakšadu bilo trideset i pet godina, rodi mu se Šelah. 001 GEN 011 013 Po rođenju Šelahovu Arpakšad je živio četiri stotine i tri godine te mu se rodilo još sinova i kćeri. 001 GEN 011 014 Kad je Šelahu bilo trideset godina, rodi mu se Eber. 001 GEN 011 015 Po rođenju Eberovu Šelah je živio četiri stotine i tri godine te mu se rodilo još sinova i kćeri. 001 GEN 011 016 Kad su Eberu bile trideset i četiri godine, rodi mu se Peleg. 001 GEN 011 017 Po rođenju Pelegovu Eber je živio četiri stotine i trideset godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. 001 GEN 011 018 Kad je Pelegu bilo trideset godina, rodi mu se Reu. 001 GEN 011 019 Po rođenju Reuovu Peleg je živio dvjesta i devet godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. 001 GEN 011 020 Kad su Reuu bile trideset i dvije godine, rodi mu se Serug. 001 GEN 011 021 Po rođenju Serugovu Reu je živio dvjesta i sedam godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. 001 GEN 011 022 Kad je Serugu bilo trideset godina, rodi mu se Nahor. 001 GEN 011 023 Po rođenju Nahorovu Serug je živio dvjesta godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. 001 GEN 011 024 Kad je Nahoru bilo dvadeset i devet godina, rodi mu se Terah. 001 GEN 011 025 Po rođenju Terahovu Nahor je živio sto i devetnaest godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. 001 GEN 011 026 Kad je Terahu bilo sedamdeset godina, rode mu se: Abram, Nahor i Haran. 001 GEN 011 027 Ovo je povijest Terahova. Terahu se rodio Abram, Nahor i Haran; a Haranu se rodio Lot. 001 GEN 011 028 Haran umrije za života svoga oca Teraha, u svome rodnom kraju, u Uru Kaldejskom. 001 GEN 011 029 Abram se i Nahor ožene. Abramovoj ženi bijaše ime Saraja, a Nahorovoj Milka; ova je bila kći Harana, oca Milke i Jiske. 001 GEN 011 030 Saraja bijaše nerotkinja - nije imala poroda. 001 GEN 011 031 Terah povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sina Haranova, svoju snahu Saraju, ženu svoga sina Abrama, pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad stignu do Harana, ondje se nastane. 001 GEN 011 032 Dob Terahova dosegnu dvjesta i pet godina; a onda Terah umrije u Haranu. 001 GEN 012 001 Jahve reče Abramu: “Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati. 001 GEN 012 002 Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličati, i sam ćeš biti blagoslov. 001 GEN 012 003 Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati.” 001 GEN 012 004 Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime krenu i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana. 001 GEN 012 005 Abram uze sa sobom svoju ženu Saraju, svoga bratića Lota, svu imovinu što su je namakli i svu čeljad koju su stekli u Haranu te svi pođu u zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan, 001 GEN 012 006 Abram prođe zemljom do mjesta Šekema - do hrasta More. Kanaanci su onda bili u zemlji. 001 GEN 012 007 Jahve se javi Abramu pa mu reče: “Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju.” Abram tu podigne žrtvenik Jahvi koji mu se objavio. 001 GEN 012 008 Odatle prijeđe u brdoviti kraj, na istok od Betela. Svoj šator postavi između Betela na zapadu i Aja na istoku. Ondje podigne žrtvenik Jahvi i zazva ime Jahvino. 001 GEN 012 009 Od postaje do postaje Abram se pomicao prema Negebu. 001 GEN 012 010 Ali kad je zemljom zavladala glad, Abram se spusti u Egipat da ondje proboravi, jer je velika glad harala zemljom. 001 GEN 012 011 Kad je bio na ulazu u Egipat, reče svojoj ženi Saraji: “Znam da si lijepa žena. 001 GEN 012 012 Kad te Egipćani vide, reći će: 'To je njegova žena', i mene će ubiti, a tebe na životu ostaviti. 001 GEN 012 013 Nego reci da si mi sestra, tako da i meni bude zbog tebe dobro i da, iz obzira prema tebi, poštede moj život.” 001 GEN 012 014 Zbilja, kad je Abram ušao u Egipat, Egipćani vide da je žena veoma lijepa. 001 GEN 012 015 Vide je faraonovi dvorani pa je pohvale faraonu i odvedu ženu na faraonov dvor. 001 GEN 012 016 Abramu pođe dobro zbog nje; steče on stoke i goveda, magaraca, slugu i sluškinja, magarica i deva. 001 GEN 012 017 Ali Jahve udari faraona i njegov dom velikim nevoljama zbog Abramove žene Saraje. 001 GEN 012 018 I faraon pozva Abrama pa reče: “Što si mi to učinio? Zašto mi nisi kazao da je ona tvoja žena? 001 GEN 012 019 Zašto si rekao: 'Ona mi je sestra', pa je ja uzeh sebi za ženu? A sad, evo ti žene; uzmi je i hajde!” 001 GEN 012 020 Faraon ga onda preda momcima, a oni ga otprave s njegovom ženom i sa svime što bijaše njegovo. 001 GEN 013 001 Iz Egipta Abram ode gore u Negeb sa svojom ženom i sa svime što je imao. I Lot bješe s njim. 001 GEN 013 002 Abram je bio veoma bogat stokom, srebrom i zlatom. 001 GEN 013 003 Od postaje do postaje iz Negeba išao je do Betela, 001 GEN 013 004 do mjesta na kojem je bio postavio šator, između Betela i Aja, gdje je prije podigao žrtvenik. Tu je Abram zazivao ime Jahvino. 001 GEN 013 005 I Lot, koji iđaše s Abramom, imaše ovaca, goveda i šatora, 001 GEN 013 006 tako da ih kraj ne bi izdržavao kad bi zajedno ostali. Njihovo je blago bilo veliko, te zajedno nisu mogli boraviti. 001 GEN 013 007 Svađa je nastajala između pastira stoke Abramove i pastira stoke Lotove. Tada su zemlju nastavali Kanaanci i Perižani. 001 GEN 013 008 Zato Abram reče Lotu: “Neka ne bude svađe između mene i tebe, između pastira mojih i tvojih - tÓa mi smo braća! 001 GEN 013 009 Nije li sva zemlja pred tobom? Odvoji se od mene! Kreneš li ti nalijevo, ja ću nadesno; ako ćeš ti nadesno, ja ću nalijevo.” 001 GEN 013 010 Lot podiže oči i vidje kako je dobro posvuda natapana sva Jordanska dolina, kao kakav vrt Jahvin, kao zemlja egipatska prema Soaru. - Bilo je to prije nego što je Jahve uništio Sodomu i Gomoru. - 001 GEN 013 011 Lot izabere za se svu Jordansku dolinu i ode na istok. Tako se odijele jedan od drugoga. 001 GEN 013 012 Abram ostade u kanaanskoj zemlji, dok je Lot živio po mjestima u dolini i razapeo svoje šatore do Sodome. 001 GEN 013 013 A žitelji Sodome bijahu veoma opaki, sami grešnici protiv Jahve. 001 GEN 013 014 Jahve reče Abramu, pošto se Lot od njega rastao: “Oči svoje podigni i s mjesta na kojem si pogledaj prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu; 001 GEN 013 015 jer svu zemlju što je možeš vidjeti dat ću tebi i tvome potomstvu zauvijek. 001 GEN 013 016 Potomstvo ću tvoje učiniti kao prah na zemlji. Ako tko mogne prebrojiti prah zemlje, i tvoje će potomstvo moći prebrojiti. 001 GEN 013 017 Na noge! Prođi zemljom uzduž i poprijeko jer ću je tebi predati.” 001 GEN 013 018 Abram digne šatore i dođe pa se naseli kod hrasta Mamre, što je u Hebronu. Ondje podigne žrtvenik Jahvi. 001 GEN 014 001 Kad Amrafel bijaše kralj Šineara, Ariok kralj Elasara, Kedor-Laomer kralj Elama, Tidal kralj Gojima, 001 GEN 014 002 povedoše oni rat protiv Bere, kralja Sodome, Birše, kralja Gomore, Šinaba, kralja Adme, Šemebera, kralja Sebojima, i protiv kralja u Beli, to jest Soaru. 001 GEN 014 003 I vojske se sliju u dolinu Sidim, gdje je danas Slano more. 001 GEN 014 004 Dvanaest su godina služili Kedor-Laomera, ali trinaeste godine dignu se na ustanak. 001 GEN 014 005 U četrnaestoj godini digne se Kedor-Laomer i kraljevi koji su bili s njim te potuku Refaimce u Ašterot Karnajimu, Zuzijce u Hamu, Emijce na ravnici Kirjatajimu, 001 GEN 014 006 Horijce u brdskom kraju Seiru, blizu El Parana, koji je uz pustinju. 001 GEN 014 007 Onda se povuku natrag i stignu u En Mišpat, to jest Kadeš, i pokore sve krajeve Amalečana i Amorejaca, koji su nastavali Haseson Tamar. 001 GEN 014 008 Zatim istupi kralj Sodome, kralj Gomore, kralj Adme, kralj Sebojima i kralj Bele, odnosno Soara, te zapodjenu borbu protiv onih u dolini Sidimu: 001 GEN 014 009 Kedor-Laomera, kralja Elama, Tidala, kralja Gojima, Amrafela, kralja Šineara, Arioka, kralja Elasara - četiri kralja protiv pet. 001 GEN 014 010 Dolina Sidim bila je puna provalija s paklinom, pa kraljevi Sodome i Gomore, na bijegu, u njih poskaču, a ostali izmaknu u planine. 001 GEN 014 011 Pobjednici pokupe sve blago po Sodomi i Gomori i svu hranu pa odu. 001 GEN 014 012 Pograbe i Lota, Abramova bratića - i on je živio u Sodomi - i njegovo blago pa otiđu. 001 GEN 014 013 A bjegunac neki - rođak Eškola i Anera, Abramovih saveznika - donese vijest Abramu Hebrejcu dok je boravio kod hrasta Amorejske Mamre. 001 GEN 014 014 Kad je Abram čuo da mu je bratić zarobljen, skupi svoju momčad - rođenu u njegovu domu - njih trista osamnaest, pa pođe u potjeru do Dana. 001 GEN 014 015 Podijeli svoje momke u dvije čete, napadne noću te one potuče. Progonio ih je do Hobe, sjeverno od Damaska. 001 GEN 014 016 Povrati sve blago, svoga bratića Lota i njegovo blago, žene i ostali svijet. 001 GEN 014 017 Pošto se vratio, porazivši Kedor-Laomera i kraljeve koji su bili s njim, u susret mu, u dolinu Šave, to jest u Kraljev dol, iziđe kralj Sodome. 001 GEN 014 018 A Melkisedek, kralj Šalema, iznese kruha i vina. On je bio svećenik Boga Svevišnjega. 001 GEN 014 019 Blagoslovi ga govoreći: “Od Boga Svevišnjega, Stvoritelja neba i zemlje, neka je Abramu blagoslov! 001 GEN 014 020 I Svevišnji Bog, što ti u ruke preda neprijatelje, hvaljen bio!” Abram mu dade desetinu od svega. 001 GEN 014 021 Tada kralj Sodome reče Abramu: “Meni daj ljude, a dobra uzmi sebi!” 001 GEN 014 022 Abram odgovori kralju Sodome: “Ruku uzdižem pred Jahvom, Svevišnjim Stvoriteljem neba i zemlje, 001 GEN 014 023 da neću uzeti ni končića, ni remena od obuće, niti išta što je tvoje da ne kažeš: na meni se Abram obogatio. 001 GEN 014 024 Ne, meni ništa, osim što su moji momci upotrijebili; i dio za momčad što je sa mnom išla: Aner, Eškol i Mamre, oni neka uzmu svoj dio.” 001 GEN 015 001 Poslije tih događaja Jahve uputi Abramu riječ u ukazanju: “Ne boj se, Abrame, ja sam ti zaštita; a nagrada tvoja bit će vrlo velika!” 001 GEN 015 002 Abram odgovori: “Gospodine moj, Jahve, čemu mi tvoji darovi kad ostajem bez poroda; kad je mojoj kući nasljednik Eliezer Damaščanin? 001 GEN 015 003 Kako mi nisi dao potomstva - nastavi Abram - jedan će, eto, od mojih ukućana postati moj baštinik.” 001 GEN 015 004 Ali mu Jahve opet uputi riječ: “Taj neće biti tvoj baštinik, nego će ti baštinik biti tvoj potomak.” 001 GEN 015 005 Izvede ga van i reče: “Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti.” A onda doda: “Toliko će biti tvoje potomstvo.” 001 GEN 015 006 Abram povjerova Jahvi, i on mu to uračuna u pravednost. 001 GEN 015 007 Tada mu on reče: “Ja sam Jahve koji sam te odveo iz Ura Kaldejskoga da ti predam ovu zemlju u posjed.” 001 GEN 015 008 A on odvrati: “Gospodine moj, Jahve, kako ću ja doznati da ću je zaposjesti?” 001 GEN 015 009 Odgovori mu: “Prinesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, jednu grlicu i jednog golubića.” 001 GEN 015 010 Sve mu to donese, rasiječe na pole i metnu sve pole jednu prema drugoj; ptica nije rasijecao. 001 GEN 015 011 Ptice grabežljivice obarale se na leševe, ali ih je Abram rastjerivao. 001 GEN 015 012 Kad je sunce bilo pri zalazu, dubok san obuzme Abrama, a onda se na nj spusti gust mrak pun jeze. 001 GEN 015 013 Tada Bog reče Abramu: “Dobro znaj da će tvoji potomci biti stranci u tuđoj zemlji; robovat će i biti tlačeni četiri stotine godina, 001 GEN 015 014 ali narodu kojem budu služili ja ću suditi; i konačno će izići s velikim blagom. 001 GEN 015 015 A ti ćeš k ocima svojim u miru poći, u sretnoj starosti bit ćeš sahranjen. 001 GEN 015 016 Oni će se ovamo vratiti za četvrtog naraštaja, jer mjera se zlodjela amorejskih još nije navršila.” 001 GEN 015 017 Kad je sunce zašlo i pao gust mrak, pojavi se zadimljen žeravnjak i goruća zublja te prođu između onih dijelova. 001 GEN 015 018 Toga je dana Jahve sklopio Savez s Abramom rekavši: “Potomstvu tvojemu dajem zemlju ovu od Rijeke u Egiptu do Velike rijeke, rijeke Eufrata: 001 GEN 015 019 Kenijce, Kenižane, Kadmonce, 001 GEN 015 020 Hetite, Perižane, Refaimce, 001 GEN 015 021 Amorejce, Kanaance, Girgašane, Jebusejce.” 001 GEN 016 001 Abramova žena Saraja nije mu rađala djece. A imaše ona sluškinju Egipćanku - zvala se Hagara. 001 GEN 016 002 I reče Saraja Abramu: “Vidiš, Jahve me učinio nerotkinjom. Hajde k mojoj sluškinji, možda ću imati djece.” Abram posluša riječ Sarajinu. 001 GEN 016 003 Tako, pošto je Abram proboravio deset godina u zemlji kanaanskoj, njegova žena Saraja uzme Hagaru, Egipćanku, sluškinju svoju, pa je dade svome mužu Abramu za ženu. 001 GEN 016 004 Uđe on k Hagari te ona zače. A kad je vidjela da je začela, s prezirom je gledala na svoju gospodaricu. 001 GEN 016 005 Tada reče Saraja Abramu: “Nepravda što se meni nanosi tvoja je krivnja! Prepustila sam svoju sluškinju tvome zagrljaju, ali otkako opazi da je zanijela, s prezirom na me gleda. Jahve sudio i meni i tebi!” 001 GEN 016 006 Nato Abram odvrati Saraji: “Tvoja je sluškinja u tvojoj ruci: kako ti se čini da je dobro, tako prema njoj postupi!” Saraja postupi prema njoj tako loše da ona od nje pobježe. 001 GEN 016 007 Anđeo Jahvin nađe je kod izvora u pustinji - uz vrelo što je na putu prema Šuru - 001 GEN 016 008 pa je zapita: “Hagaro, sluškinjo Sarajina, odakle dolaziš i kamo ideš?” “Bježim, evo, od svoje gospodarice Saraje”, odgovori ona. 001 GEN 016 009 Nato joj anđeo Jahvin reče: “Vrati se svojoj gospodarici i pokori joj se!” 001 GEN 016 010 Još joj reče anđeo Jahvin: “Tvoje ću potomstvo silno umnožiti; od mnoštva se neće moći ni prebrojiti.” 001 GEN 016 011 Dalje joj je anđeo Jahvin rekao: “Gle, zanijela si i rodit ćeš sina. Nadjeni mu ime Jišmael, jer Jahve ču jad tvoj. 001 GEN 016 012 On će biti kao divlje magare: ruka će se njegova dizati na svakoga i svačija ruka na njega; i pred licem sve mu braće on će stan sebi podići.” 001 GEN 016 013 A Jahvu koji joj govoraše nazva: “Ti si El Roi - Svevid Bog”, jer - reče ona - “vidjeh Boga i nakon viđenja - još živim!” 001 GEN 016 014 Stoga se taj zdenac zove Beer Lahaj Roi - Zdenac životvornog Svevida, a eno ga između Kadeša i Bereda. 001 GEN 016 015 Rodi Hagara Abramu sina, a Abram sinu što mu ga rodi Hagara nadjene ime Jišmael. 001 GEN 016 016 Abramu je bilo osamdeset i šest godina kad mu je Hagara rodila Jišmaela. 001 GEN 017 001 Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, ukaza mu se Jahve pa mu reče: “Ja sam El Šadaj - Bog Svesilni, Mojim hodi putem i neporočan budi. 001 GEN 017 002 A Savez svoj ja sklapam s tobom i silno ću te razmnožiti.” 001 GEN 017 003 Abram pade ničice dok mu Bog govoraše dalje: 001 GEN 017 004 “A ovo je Savez moj s tobom: postat ćeš ocem mnogim narodima; 001 GEN 017 005 i nećeš se više zvati Abram - već Abraham će ti ime biti, jer naroda mnogih ocem ja te postavljam. 001 GEN 017 006 Silno ću te rodnim učiniti; narode ću iz tebe izvesti; i kraljevi će od tebe izaći. 001 GEN 017 007 Savez svoj sklapam između sebe i tebe i tvoga potomstva poslije tebe - Savez svoj za vjekove: ja ću biti Bogom tvojim i tvoga potomstva poslije tebe. 001 GEN 017 008 Tebi i tvome potomstvu poslije tebe dajem zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica - svu zemlju kanaansku - u vjekovni posjed; a ja ću biti njihov Bog.” 001 GEN 017 009 Još reče Bog Abrahamu: “A ti Savez čuvaj moj - ti i tvoje potomstvo poslije tebe u sve vijeke. 001 GEN 017 010 A ovo je Savez moj s tobom i tvojim potomstvom poslije tebe koji ćeš vršiti: svako muško među vama neka bude obrezano. 001 GEN 017 011 Obrezujte se, i to neka bude znak Saveza između mene i vas. 001 GEN 017 012 Svako muško među vama, kroz vaša pokoljenja, kad mu se navrši osam dana, neka bude obrezano; i rob, rođen u vašem domu, i onaj što bude kupljen od stranca, koji ne bude od vaše krvi. 001 GEN 017 013 Da, i rob rođen u tvome domu ili za novac kupljen mora se obrezati! Tako će moj Savez na vašem tijelu ostati vječnim Savezom. 001 GEN 017 014 Muško koje se ne bi obrezalo neka se odstrani od svoga roda: takav je prekršio moj Savez.” 001 GEN 017 015 Još reče Bog Abrahamu: “Tvojoj ženi Saraji nije više ime Saraja: Sara će joj ime biti. 001 GEN 017 016 Nju ću ja blagosloviti i od nje ti dati sina; blagoslov ću na nju izliti te će se narodi od nje razviti; kraljevi će narodima od nje poteći.” 001 GEN 017 017 Abraham pade ničice pa se nasmija i reče u sebi: “Onome komu je stotinu godina, zar se može roditi dijete? Zar će Sara u devedesetoj rod rađati!” 001 GEN 017 018 Abraham reče Bogu: “Neka tvojom milošću Jišmael poživi!” 001 GEN 017 019 A Bog reče: “Ipak će ti tvoja žena Sara roditi sina; nadjeni mu ime Izak. Savez svoj s njime ću sklopiti, Savez vječni s njime i s njegovim potomstvom poslije njega. 001 GEN 017 020 I za Jišmaela uslišah te. Evo ga blagoslivljam: rodnim ću ga učiniti i silno ga razmnožiti; dvanaest će knezova od njega postati i u velik će narod izrasti. 001 GEN 017 021 Ali ću držati svoj Savez s Izakom, koga će ti roditi Sara dogodine u ovo doba.” 001 GEN 017 022 Kad je završio razgovor s njim, od Abrahama Bog se podiže. 001 GEN 017 023 Uzme zatim Abraham svoga sina Jišmaela i sve robove koji su bili rođeni u njegovu domu i sve koje je kupio novcem - sve muške ukućane - pa ih toga istog dana obreže, kako mu je Bog rekao. 001 GEN 017 024 Abrahamu bijaše devedeset i devet godina kad se obrezao, 001 GEN 017 025 a njegovu sinu Jišmaelu bijaše trinaest godina kad ga obreza. 001 GEN 017 026 Tako su toga istog dana bili obrezani Abraham i njegov sin Jišmael; 001 GEN 017 027 i svi muškarci njegova doma, rođeni u njegovoj kući ili za novac kupljeni od stranca - svi s njim bijahu obrezani. 001 GEN 018 001 Jahve mu se ukaza kod hrasta Mamre dok je on sjedio na ulazu u šator za dnevne žege. 001 GEN 018 002 Podigavši oči, opazi tri čovjeka gdje stoje nedaleko od njega. Čim ih spazi, potrča s ulaza šatora njima u susret. Pade ničice na zemlju 001 GEN 018 003 pa reče: “Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim očima, nemoj mimoići svoga sluge! 001 GEN 018 004 Nek' se donese malo vode: operite noge i pod stablom otpočinite. 001 GEN 018 005 Donijet ću kruha da se okrijepite prije nego pođete dalje. TÓa k svome ste sluzi navratili.” Oni odgovore: “Dobro, učini kako si rekao!” 001 GEN 018 006 Abraham se požuri u šator k Sari pa joj reče: “Brzo! Tri mjerice najboljeg brašna! Zamijesi i prevrtu ispeci!” 001 GEN 018 007 Zatim Abraham otrča govedima, uhvati tele, mlado i debelo, i dade ga momku da ga brže zgotovi. 001 GEN 018 008 Poslije uzme masla, mlijeka i zgotovljeno tele pa stavi pred njih, a sam stajaše pred njima, pod stablom, dok su blagovali. 001 GEN 018 009 “Gdje ti je žena Sara?” - zapitaju ga. “Eno je pod šatorom”, odgovori. 001 GEN 018 010 Onda on reče: “Vratit ću se k tebi kad isteče vrijeme trudnoće; a tvoja žena Sara imat će sina.” Iza njega, na ulazu u šator, Sara je prisluškivala. 001 GEN 018 011 Abraham i Sara bijahu u odmakloj dobi, ostarjeli. U Sare bijaše prestalo što biva u žena. 001 GEN 018 012 Zato se u sebi Sara smijala i govorila: “Pošto sam uvenula, sad da spoznam nasladu? A još mi je i gospodar star!” 001 GEN 018 013 Onda Jahve upita Abrahama: “A zašto se Sara smijala i govorila: 'Kako ću rod roditi ja starica?' 001 GEN 018 014 Zar je Jahvi išta nemoguće? Navratit ću se k tebi kad isteče vrijeme trudnoće: Sara će imati sina.” 001 GEN 018 015 Sara se napravi nevještom govoreći: “Nisam se smijala.” Jer se prestrašila. Ali on reče: “Jesi, smijala si se!” 001 GEN 018 016 Ljudi ustanu i krenu put Sodome. Abraham pođe s njima da ih isprati. 001 GEN 018 017 Jahve pomisli: “Zar da sakrivam od Abrahama što ću učiniti 001 GEN 018 018 kad će od Abrahama nastati velik i brojan narod te će se svi narodi zemlje njim blagoslivljati? 001 GEN 018 019 Njega sam izlučio zato da pouči svoju djecu i svoju buduću obitelj kako će hoditi putem Jahvinim, radeći što je dobro i pravedno, tako da Jahve mogne ostvariti što je Abrahamu obećao.” 001 GEN 018 020 Onda Jahve nastavi: “Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov grijeh pretežak. 001 GEN 018 021 Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli tužba što je do mene stigla. Želim razvidjeti.” 001 GEN 018 022 Odande ljudi krenu prema Sodomi, dok je Abraham još stajao pred Jahvom. 001 GEN 018 023 Nato se Abraham primače bliže i reče: “Hoćeš li iskorijeniti i nevinoga s krivim? 001 GEN 018 024 Možda ima pedeset nevinih u gradu. Zar ćeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje? 001 GEN 018 025 Daleko to bilo od tebe da ubijaš nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi prođu jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?” 001 GEN 018 026 “Ako nađem u gradu Sodomi pedeset nevinih”, odvrati Jahve, “zbog njih ću poštedjeti cijelo mjesto.” 001 GEN 018 027 “Ja se, evo, usuđujem govoriti Gospodinu”, opet progovori Abraham. - “Ja, prah i pepeo! 001 GEN 018 028 Da slučajno bude nevinih pet manje od pedeset, bi li uništio sav grad zbog tih pet?” “Neću ga uništiti ako ih ondje nađem četrdeset i pet”, odgovori. 001 GEN 018 029 “Ako ih se ondje možda nađe samo četrdeset?” - opet će Abraham. “Neću to učiniti zbog četrdesetorice”, odgovori. 001 GEN 018 030 “Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje nađe možda samo trideset?” - opet će on. “Neću to učiniti”, odgovori, “ako ih ondje nađem samo trideset.” 001 GEN 018 031 “Evo se opet usuđujem govoriti Gospodinu”, nastavi dalje. “Ako ih se slučajno ondje nađe samo dvadeset?” “Neću ga uništiti”, odgovori, “zbog dvadesetorice.” 001 GEN 018 032 “Neka se Gospodin ne ljuti”, on će opet, “ako rečem još samo jednom: Ako ih je slučajno ondje samo deset?” “Neću ga uništiti zbog njih deset”, odgovori. 001 GEN 018 033 Kad je Jahve završio razgovor s Abrahamom, ode, a Abraham se vrati u svoje mjesto. 001 GEN 019 001 Ona dva anđela stignu navečer u Sodomu dok je Lot sjedio na vratima Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i pođe im u susret. Nakloni se licem do zemlje, 001 GEN 019 002 a onda im reče: “Molim, gospodo, svrnite u kuću svoga sluge da noć provedete i noge operete; a onda možete na put rano.” A oni rekoše: “Ne, noć ćemo provesti na trgu.” 001 GEN 019 003 Ali ih on uporno navraćaše, i oni se uvratiše k njemu i uđoše u njegovu kuću. On ih ugosti, ispeče pogaču te blagovaše. 001 GEN 019 004 Još ne bijahu legli na počinak, kad građani Sodome, mladi i stari, sav narod do posljednjeg čovjeka, opkole kuću. 001 GEN 019 005 Zovnu Lota pa mu reknu: “Gdje su ljudi što su noćas došli k tebi? Izvedi nam ih da ih se namilujemo?” 001 GEN 019 006 Lot iziđe k njima na ulaz, a za sobom zatvori vrata. 001 GEN 019 007 “Braćo moja,” reče on, “molim vas, ne činite toga zla! 001 GEN 019 008 Imam, evo, dvije kćeri s kojima još čovjek nije imao dodira: njih ću vam izvesti pa činite s njima što želite; samo ovim ljudima nemojte ništa učiniti jer su došli pod sjenu moga krova.” 001 GEN 019 009 “Odstupi odatle!” - rekoše. - “Došao kao dotepenac, a za suca se već postavlja. Sad ćemo mi s tobom gore nego s njima.” I nasrnuše na jadnika Lota i navališe na vrata da ih razbiju. 001 GEN 019 010 Ali ona dvojica pruže ruke van, povukoše Lota k sebi u kuću i zatvore vrata; 001 GEN 019 011 a ljude pred vratima, mlade i stare, zabliješte tako da nisu mogli naći vrata. 001 GEN 019 012 Onda ona dvojica upitaju Lota: “Koga još ovdje imaš: sinove i kćeri, sve koje imaš u gradu iz mjesta izvedi! 001 GEN 019 013 Jer mi ćemo zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom postala tolika te nas Jahve posla da ga uništimo.” 001 GEN 019 014 Iziđe Lot da to kaže svojima budućim zetovima koji namjeravahu uzeti njegove kćeri te reče: “Na noge! Odlazite iz ovog mjesta jer će Jahve uništiti grad!” Ali je u očima svojih budućih zetova ispao kao da zbija šalu. 001 GEN 019 015 Kako zora puče, anđeli navale na Lota govoreći: “Na noge! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje su ovdje da ne budeš zatrt kaznom grada!” 001 GEN 019 016 Ali on oklijevaše. Zato ga oni uzeše za ruku, a tako i njegovu ženu i njegove dvije kćeri i - po smilovanju Jahvinu nad njim - odvedoše ih i ostaviše izvan grada. 001 GEN 019 017 Kad ih izvedoše u polje, jedan progovori: “Bježi da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bježi u brdo da ne budeš zatrt!” 001 GEN 019 018 Ali Lot odvrati: “Nemoj, gospodine! 001 GEN 019 019 Nego ako je tvoj sluga našao milost u tvojim očima - a toliko milosrđe već si mi iskazao spasivši mi život - ja ne mogu pobjeći u brdo a da me nesreća ne snađe i ne poginem. 001 GEN 019 020 Eno onamo grada; dosta je blizu da u nj pobjegnem, a mjesto je tako malo. Daj da onamo bježim - mjesto je zbilja maleno - daj da život spasim!” 001 GEN 019 021 Odgovori mu: “Uslišat ću ti i tu molbu i neću zatrti grada o kojemu govoriš. 001 GEN 019 022 Brzo! Bježi onamo, jer ne mogu ništa činiti dok ti onamo ne stigneš.” Zato se onaj grad zove Soar. 001 GEN 019 023 Kako je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar, 001 GEN 019 024 Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem 001 GEN 019 025 i uništi one gradove i svu onu ravnicu, sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji. 001 GEN 019 026 A Lotova se žena obazre i pretvori se u stup soli. 001 GEN 019 027 Sutradan u rano jutro Abraham se požuri na mjesto gdje je stajao pred Jahvom, 001 GEN 019 028 upravi pogled prema Sodomi i Gomori i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se diže dim nad zemljom kao dim kakve klačine. 001 GEN 019 029 Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti. 001 GEN 019 030 Lot se bojao boraviti u Soaru, pa sa svoje dvije kćeri ode gore iz Soara i nastani se u brdu. On i njegove dvije kćeri živjeli su u pećini. 001 GEN 019 031 Starija reče mlađoj: “Otac nam ostarje, a muža na zemlji nema da bude s nama, kako je običaj po svem svijetu. 001 GEN 019 032 Hajdemo oca opiti vinom, pa s njime leći: tako ćemo s ocem sačuvati potomstvo.” 001 GEN 019 033 One noći opiju oca vinom, i starija ode te legne sa svojim ocem, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala. 001 GEN 019 034 Sutradan starija reče mlađoj: “Sinoć sam, eto, ležala ja s našim ocem; napojimo ga vinom i noćas, pa idi ti i s njim lezi: tako ćemo ocu sačuvati potomstvo.” 001 GEN 019 035 Opiju oca vinom i one noći te mlađa ode i s njim legne, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala. 001 GEN 019 036 Tako obje Lotove kćeri zanesu s ocem. 001 GEN 019 037 Starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab. On je praotac današnjih Moabaca. 001 GEN 019 038 I mlađa rodi sina i nadjene mu ime Ben-Ami. On je praotac današnjih Amonaca. 001 GEN 020 001 Odande Abraham krene u krajeve Negeba i nastani se između Kadeša i Šura. Dok je boravio kao pridošlica u Geraru, 001 GEN 020 002 rekao je Abraham za svoju ženu Saru da mu je sestra. I Abimelek, kralj gerarski, uze Saru sebi. 001 GEN 020 003 Ali Bog dođe Abimeleku noću u snu te mu reče: “Zbog žene koju si uzeo moraš umrijeti, jer je ona žena udata.” 001 GEN 020 004 A nije se Abimelek k njoj približavao. Zato reče: “Gospodine, zar ćeš pravednika pogubiti? 001 GEN 020 005 Zar mi on nije rekao: 'Ona mi je sestra.' A ona mi je sama rekla: 'On je moj brat.' Čiste sam savjesti i neokaljanih ruku ovo učinio.” 001 GEN 020 006 Bog mu odvrati u snu: “Znam da si to učinio čiste savjesti; i ja sam te zadržavao da protiv mene ne griješiš; i nisam dopuštao da je dotakneš. 001 GEN 020 007 Sada vrati čovjeku ženu njegovu; prorok je on; molit će se za tebe da ostaneš na životu. Ako je ne vratiš, znaj da ćeš umrijeti, ti i svi tvoji.” 001 GEN 020 008 Rano ujutro Abimelek ustane, sazove sve svoje sluge i kaže im sve što je bilo, a ljudi se veoma uplaše. 001 GEN 020 009 Potom Abimelek dozva Abrahama te mu reče: “Što si nam učinio! Čime sam se ja ogriješio prema tebi da izložiš mene i moje kraljevstvo velikoj grehoti? Ponio si se prema meni kako ne valja. 001 GEN 020 010 Što si, dakle na umu imao”, upita dalje Abimelek, “kad si tako radio?” 001 GEN 020 011 Abraham uzvrati: “Zbilja sam držao da nema Božjeg straha u ovome mjestu, pa će me ljudi ubiti zbog moje žene. 001 GEN 020 012 A onda, ona je uistinu moja sestra: kći je moga oca, iako ne i moje majke, pa je pošla za me. 001 GEN 020 013 A kad me Bog udaljio od doma očeva, rekoh joj: Ovu mi uslugu učini: kamo god dođemo, reci o meni da sam ti brat.” 001 GEN 020 014 Abimelek uzme ovaca i goveda, sluga i sluškinja pa ih dade Abrahamu; vrati mu i njegovu ženu Saru. 001 GEN 020 015 Abimelek zatim reče: “Evo, moja ti je zemlja otvorena. Nastani se gdje ti se svidi!” 001 GEN 020 016 A Sari reče: “Evo tisuću srebrnika što ih dajem tvome bratu: neka ti budu koprenom pred očima sviju što su s tobom. Ti si svakako opravdana.” 001 GEN 020 017 Abraham se pomoli Bogu, i Bog ozdravi Abimeleka, njegovu ženu i njegove sluškinje, tako te opet mogahu rađati. 001 GEN 020 018 Jer Jahve bijaše zbog Sare, Abrahamove žene, zatvorio svaku utrobu u domu Abimelekovu. 001 GEN 021 001 Jahve se sjeti Sare kako je rekao i učini joj kako je obećao: 001 GEN 021 002 Sara zače i rodi Abrahamu sina u njegovoj starosti - u vrijeme koje je Bog označio. 001 GEN 021 003 Abraham nadjene ime Izak svome sinu što mu ga Sara rodi. 001 GEN 021 004 I poslije osam dana obreza Abraham svoga sina Izaka, kako mu je Bog naredio. 001 GEN 021 005 Abrahamu bijaše stotinu godina kad mu se rodio sin Izak. 001 GEN 021 006 Sara reče: “Dade mi Bog da se nasmijem, i tko god to čuje nasmijat će mi se.” 001 GEN 021 007 Još doda: “Tko bi ikad rekao Abrahamu: djecu će ti Sara dojiti! Ipak sina mu rodih u starosti”. 001 GEN 021 008 Dijete je raslo i bilo od sise odbijeno. A u dan u koji Izak bijaše od sise odbijen Abraham priredi veliku gozbu. 001 GEN 021 009 Jednom opazi Sara gdje se sin koga je Egipćanka Hagara Abrahamu rodila igra s njezinim sinom Izakom, 001 GEN 021 010 pa reče Abrahamu: “Otjeraj tu sluškinju i njezina sina, jer sin sluškinje ne smije biti baštinik s mojim sinom - s Izakom!” 001 GEN 021 011 To je Abrahamu bilo nemilo, jer je i Jišmael bio njegov sin. 001 GEN 021 012 Ali Bog reče Abrahamu: “Nemoj se uznemirivati zbog dječaka i zbog svoje sluškinje; sve što ti kaže Sara poslušaj, jer će Izakovo potomstvo tebi ovjekovječiti ime. 001 GEN 021 013 I od sina tvoje sluškinje podići ću velik narod, jer je tvoj potomak.” 001 GEN 021 014 Rano ujutro Abraham uze kruha i mješinicu vode pa dade Hagari; stavi to na njezina ramena, zajedno s dječakom, te je otpusti. Vrludala je amo-tamo po pustinji Beer Šebe. 001 GEN 021 015 Potrošivši vodu iz mješinice, ostavi dijete pod jednim grmom, 001 GEN 021 016 a sama ode i sjede nasuprot, daleko koliko luk može dobaciti. Govorila je u sebi: “Neću da vidim kako dijete umire.” Sjedeći tako, udari u jecanje. 001 GEN 021 017 Bog ču plač dječaka te anđeo Božji zovne s neba Hagaru i reče joj: “Što ti je, Hagaro? Ne boj se! Jer je Bog čuo plač dječaka u njegovoj nevolji. 001 GEN 021 018 Na noge! Digni dječaka i utješi ga, jer od njega ću podići velik narod.” 001 GEN 021 019 Tada joj Bog otvori oči pa ona opazi studenac. Ode i napuni vodom mješinicu pa napoji dječaka. 001 GEN 021 020 Bog je bio s dječakom te je rastao i odrastao. Živio je u pustinji te postao vješt u strijeljanju iz luka. 001 GEN 021 021 Dom mu bijaše u pustinji Paranu; a njegova mu majka dobavi ženu iz zemlje egipatske. 001 GEN 021 022 U to vrijeme Abimelek - koga je pratio Fikol, zapovjednik njegove vojske - reče Abrahamu: “Bog je s tobom u svemu što radiš. 001 GEN 021 023 Stoga mi se ovdje i sada zakuni Bogom da nećeš varati ni mene ni moju rodbinu i prijatelje nego da ćeš se prema meni i prema zemlji u kojoj sad boraviš ponašati pošteno, kao što sam se ja prema tebi ponio.” 001 GEN 021 024 “Kunem se”, odgovori Abraham. 001 GEN 021 025 Onda Abraham prekori Abimeleka zbog zdenca vode što su ga Abimelekove sluge bile prisvojile. 001 GEN 021 026 A Abimelek reče: “Ne znam tko je to učinio; ni ti me nisi o tome obavijestio, niti sam ja o tome čuo, osim danas.” 001 GEN 021 027 Abraham uzme ovaca i goveda pa ih dade Abimeleku te njih dvojica sklope savez. 001 GEN 021 028 Potom Abraham razluči napose sedam janjaca od stada. 001 GEN 021 029 Nato Abimelek zapita Abrahama: “Što znači ovih sedam janjaca koje si na stranu stavio?” 001 GEN 021 030 A on odgovori: “Primi ovih sedam janjaca iz moje ruke da mi bude dokazom da sam ja iskopao ovaj zdenac.” 001 GEN 021 031 Zato se ono mjesto nazvalo Beer Šeba; jer se njih dvojica ondje zakleše. 001 GEN 021 032 Pošto su sklopili savez kod Beer Šebe, Abimelek i zapovjednik njegove vojske Fikol odu i vrate se u zemlju Filistejaca. 001 GEN 021 033 Abraham zasadi kod Beer Šebe tamarisku i ondje zazove ime Jahve - Boga Vječnoga. 001 GEN 021 034 Dugo je vremena Abraham proveo u zemlji filistejskoj kao pridošlica. 001 GEN 022 001 Poslije tih događaja Bog stavi Abrahama na kušnju. Zovnu ga: “Abrahame!” On odgovori: “Evo me!” 001 GEN 022 002 Bog nastavi: “Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati.” 001 GEN 022 003 Ujutro Abraham podrani, osamari magarca, sa sobom povede dvojicu svojih slugu i svog sina Izaka, pošto je prije nacijepao drva za žrtvu paljenicu, i uputi se na mjesto koje mu je Bog označio. 001 GEN 022 004 Treći dan Abraham podigne oči i opazi mjesto izdaleka. 001 GEN 022 005 Abraham onda reče slugama: “Vi ostanite ovdje uz magarca, a ja i dječak odosmo gore da se poklonimo, pa ćemo se vratiti k vama”. 001 GEN 022 006 Abraham uzme drva za žrtvu paljenicu, stavi ih na sina Izaka, a u svoju ruku uzme kremen i nož. Tako pođu obojica zajedno. 001 GEN 022 007 Onda Izak reče svome ocu Abrahamu: “Oče!” “Evo me, sine!” - javi se on. “Evo kremena i drva,” opet će sin, “ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?” 001 GEN 022 008 “Bog će već providjeti janje za žrtvu paljenicu, sine moj!” - odgovori Abraham. I nastave put. 001 GEN 022 009 Stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham podigne žrtvenik, naslaže drva, sveže svog sina Izaka i položi ga po drvima na žrtvenik. 001 GEN 022 010 Pruži sad Abraham ruku i uzme nož da zakolje svog sina. 001 GEN 022 011 Uto ga zovne s neba anđeo Jahvin i poviče: “Abrahame! Abrahame!” “Evo me!” - odgovori on. 001 GEN 022 012 “Ne spuštaj ruku na dječaka”, reče, “niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga.” 001 GEN 022 013 Podiže Abraham oči i pogleda, i gle - za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tako Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu mjesto svoga sina. 001 GEN 022 014 Onome mjestu Abraham dade ime “Jahve proviđa”. Zato se danas veli: “Na brdu Jahvina proviđanja.” 001 GEN 022 015 Anđeo Jahvin zovne Abrahama s neba drugi put 001 GEN 022 016 i reče: “Kunem se samim sobom, izjavljuje Jahve: Kad si to učinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina, 001 GEN 022 017 svoj ću blagoslov na te izliti i učiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji će potomci osvajati vrata svojih neprijatelja. 001 GEN 022 018 Budući da si poslušao moju zapovijed, svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom.” 001 GEN 022 019 Zatim se Abraham vrati k svojim slugama pa se zajedno upute u Beer Šebu. U Beer Šebi se Abraham nastani. 001 GEN 022 020 Poslije tih događaja obavijeste Abrahama: “I tvome bratu Nahoru Milka je porodila djecu: 001 GEN 022 021 njegova prvorođenca Usa, brata mu Buza i Kemuela - oca Aramova, 001 GEN 022 022 Keseda, Haza, Pildaša, Jidlafa i Betuela.” 001 GEN 022 023 Betuel je bio otac Rebekin. Njih je osam rodila Milka Nahoru, Abrahamovu bratu. 001 GEN 022 024 A i njegova suložnica, kojoj bijaše ime Reuma, rodila je Tebaha, Gahama, Tahaša i Maaku. 001 GEN 023 001 Duljina Sarina života bila je stotinu dvadeset i sedam godina. 001 GEN 023 002 Sara umrije u Kirjat Arbi, to jest u Hebronu, u zemlji kanaanskoj; i Abraham uđe u žalost za Sarom i naricaše za njom. 001 GEN 023 003 Potom se Abraham digne ispred svoje pokojnice te prozbori sinovima Hetovim: 001 GEN 023 004 “Premda sam ja među vama doseljeni stranac, prodajte mi zemljište za grob među vama, tako da mogu iznijeti svoju pokojnicu i sahraniti je.” 001 GEN 023 005 A sinovi Hetovi odgovore Abrahamu: 001 GEN 023 006 “Gospodine, saslušaj nas! Ti si izabranik Božji u našoj sredini. Pokopaj svoju pokojnicu u našem najbiranijem grobu. Nitko ti od nas neće odbiti svoga groba da mogneš sahraniti svoju pokojnicu.” 001 GEN 023 007 Nato se Abraham diže pa se mještanima, sinovima Hetovim, duboko pokloni 001 GEN 023 008 te im reče: “Ako se slažete da svoju pokojnicu uklonim i sahranim, čujte me: zauzmite se za me kod Efrona, sina Soharova, 001 GEN 023 009 da mi proda spilju Makpelu što njemu pripada a nalazi se na kraju njegova posjeda; neka mi je za punu cijenu, u vašoj nazočnosti, proda u vlasništvo za sahranjivanje.” 001 GEN 023 010 A Efron je sjedio sa sinovima Hetovim. Potom Efron, Hetit, odgovori Abrahamu da ga čuju sinovi Hetovi svojim ušima - svi koji su sjedili u vijeću onoga grada: 001 GEN 023 011 “Ne, moj gospodine! Saslušaj mene! Ja tebi dajem poljanu i spilju što je na njoj; darujem ti to pred sinovima svoga naroda. Sahrani svoju pokojnicu.” 001 GEN 023 012 Abraham se duboko nakloni mještanima, 001 GEN 023 013 a onda progovori Efronu da mještani čuju na svoje uši: “Ded me samo poslušaj! Dajem ti cijenu za poljanu; primi je od mene da ondje mogu sahraniti svoju pokojnicu!” 001 GEN 023 014 Efron odgovori Abrahamu: 001 GEN 023 015 “Čuj me, moj gospodine: zemljište u vrijednosti od četiri stotine srebrnika, što je to tebi i meni! Sahrani, dakle, svoju pokojnicu!” 001 GEN 023 016 Abraham se složi s Efronom; isplati Abraham Efronu novac što ga je spomenuo tako da su na svoje uši čuli sinovi Hetovi - četiri stotine srebrnika trgovačke mjere. 001 GEN 023 017 I tako Efronova poljana u Makpeli nasuprot Mamri - poljana, spilja i sva stabla što su bila na poljani - 001 GEN 023 018 prijeđe u vlasništvo Abrahamovo u nazočnosti sinova Hetovih, sviju koji su sjedili u vijeću svoga grada. 001 GEN 023 019 A onda Abraham sahrani svoju ženu Saru u spilji na poljani Makpeli nasuprot Mamri - danas Hebronu - u zemlji kanaanskoj. 001 GEN 023 020 Tako je poljana i spilja na njoj prešla od sinova Hetovih u vlasništvo Abrahamovo za sahranjivanje. 001 GEN 024 001 Abraham bijaše već ostario, zašao u godine, Jahve je Abrahama blagoslovio u svemu. 001 GEN 024 002 Abraham prozbori svome najstarijem sluzi u kući, pod čijom je upravom bilo sve njegovo: “Stavi svoju ruku pod moje stegno 001 GEN 024 003 da te zakunem Jahvom, Bogom neba i Bogom zemlje, da mome sinu nećeš nabaviti za ženu ni jednu od kćeri Kanaanaca, među kojima boravim, 001 GEN 024 004 nego ćeš otići u moj rodni kraj i dobaviti ženu mom sinu Izaku.” 001 GEN 024 005 A sluga mu reče: “A što ako žena ne htjedne za mnom ići u ovu zemlju? Hoću li ja onda odvesti tvoga sina u zemlju iz koje si ti došao?” 001 GEN 024 006 Abraham mu odgovori: “Dobro pripazi da onamo ne vodiš moga sina! 001 GEN 024 007 Jahve, Bog nebesa, koji me odveo iz kuće moga oca i rodnog kraja i koji mi je pod zakletvom obećao: 'Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju', pred tobom će poslati svog anđela, i odande ćeš ti dovesti ženu mome sinu. 001 GEN 024 008 A ako žena ne bude htjela za tobom poći, ti ćeš biti oslobođen od ove moje zakletve; ali moga sina onamo ne vodi!” 001 GEN 024 009 Tako sluga stavi svoju ruku pod stegno Abrahamu, svom gospodaru, te mu se zakune. 001 GEN 024 010 Sluga opremi deset gospodarevih deva, ponese sa sobom svakog blaga svoga gospodara pa se zaputi u Aram Naharajim, u Nahorov grad. 001 GEN 024 011 Pusti deve da poliježu izvan grada, pokraj studenca. Bijaše večer, kad žene izlaze da crpu vodu. 001 GEN 024 012 Onda reče: “Oh, Jahve, Bože moga gospodara Abrahama, molim te, iziđi mi danas u susret i mome gospodaru Abrahamu milost iskaži! 001 GEN 024 013 Evo me kraj studenca, a kćeri onih iz grada dolaze crpsti vodu; 001 GEN 024 014 pa neka djevojka kojoj ja rečem: 'Molim te, spusti svoj vrč da se napijem', a ona odgovori: 'Pij! I deve ću ti napojiti', bude ona koju si odredio za svoga slugu Izaka. Tako ću saznati da si iskazao milost mome gospodaru.” 001 GEN 024 015 Tek što on izreče svoje, gle, dođe Rebeka, kći Betuelova; taj Betuel bijaše sin Milke, žene Abrahamova brata Nahora. Dođe ona s krčagom na ramenu. 001 GEN 024 016 Djevojka je bila krasna, djevica koju muškarac nije dirnuo. Siđe ona k vrelu, napuni krčag i eto je opet gore. 001 GEN 024 017 Sluga joj potrča u susret i reče: “Daj mi malo vode iz svog vrča!” 001 GEN 024 018 “Pij, gospodine!” - odgovori ona. Brzo spusti krčag na ruku i dade mu piti. 001 GEN 024 019 Kad je njega napojila, reče: “Nalit ću i tvojim devama da se napoje.” 001 GEN 024 020 Izlivši brzo krčag u korito, otrča natrag zdencu da ponovo zahvaća, i tako nali svim njegovim devama. 001 GEN 024 021 Čovjek ju je šutke motrio ne bi li saznao je li Jahve njegov put uspješno priveo kraju ili nije. 001 GEN 024 022 Kad su deve prestale piti, čovjek izvadi viticu od zlata, tešku pol šekela, i stavi je na njezine nosnice, a na ruke joj stavi dvije zlatne narukvice, teške deset šekela. 001 GEN 024 023 Zatim reče: “Kaži mi čija si kći. Ima li u kući tvoga oca mjesta za nas da prenoćimo?” 001 GEN 024 024 Ona mu odgovori: “Ja sam kći Betuela, koga je Milka rodila Nahoru.” 001 GEN 024 025 Još mu doda: “Ima slame i p§iće kod nas u obilju, a i mjesta za prenoćište.” 001 GEN 024 026 Čovjek se onda duboko nakloni te iskaže poštovanje Jahvi 001 GEN 024 027 i progovori: “Neka je blagoslovljen Jahve, Bog moga gospodara Abrahama, što nije uskratio svoju ljubav i svoju vjernost mome gospodaru. Mene je Jahve vodio pravim putem, u kuću brata moga gospodara.” 001 GEN 024 028 Djevojka otrča i sve ovo ispripovjedi u kući svoje majke. 001 GEN 024 029 A Rebeka imala brata komu bijaše ime Laban. Laban se požuri van, k čovjeku kod studenca. 001 GEN 024 030 Čim je vidio nosnu viticu i narukvice na rukama svoje sestre te čuo kako je njegova sestra Rebeka rekla: “Ovako mi je čovjek govorio”, on pođe onome koji je još stajao kod deva na studencu. 001 GEN 024 031 Reče on: “Hajde unutra, blagoslovljeni od Jahve! Što stojiš vani kad sam ja spremio kuću i mjesto za deve.” 001 GEN 024 032 Tako čovjek uđe u kuću. Rastovare deve i dadu im slame i p§iće, a njemu i ljudima koji su ga pratili donesu vode da operu noge. 001 GEN 024 033 Ali kad su preda nj stavili hranu, reče: “Neću jesti dok ne kažem što imam kazati.” A Laban mu reče: “Onda kazuj!” 001 GEN 024 034 “Ja sam sluga Abrahamov”, poče on. 001 GEN 024 035 “Jahve je uvelike blagoslovio moga gospodara te je postao bogat. Nadavao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i sluškinja, deva i magaradi. 001 GEN 024 036 Sara, žena moga gospodara, rodi mu sina pošto je ostarjela, i on mu ustupi sve svoje. 001 GEN 024 037 Potom mene moj gospodar zakune rekavši: 'Nemoj uzeti za ženu mome sinu djevojku Kanaanku, u zemlji u kojoj boravim kao stranac, 001 GEN 024 038 nego otiđi k obitelji moga oca, k mojoj rodbini, da nađeš ženu mome sinu.' 001 GEN 024 039 A ja rekoh svome gospodaru: 'A što ako žena za mnom ne pođe?' 001 GEN 024 040 On mi odgovori: 'Jahve, pred čijim sam licem hodio, poslat će s tobom svog anđela i tvoje će putovanje dovesti k cilju, a ti ćeš naći ženu mome sinu od moje rodbine, od obitelji moga oca. 001 GEN 024 041 Jedino ćeš ovako biti oslobođen moje zakletve: ako dođeš k mojoj rodbini, i oni te odbiju, od moje si zakletve oslobođen.' 001 GEN 024 042 Danas dođoh na studenac i rekoh: 'Jahve, Bože moga gospodara Abrahama, ako si voljan da uspješno završim putovanje što sam ga poduzeo, 001 GEN 024 043 ja, evo, stojim kraj studenca, a djevojka koja dođe vodu crpsti i ja joj rečem: Daj mi da se napijem malo vode iz tvog vrča! - 001 GEN 024 044 i koja mi kaže: Pij ti, a i tvojim ću devama zahvatiti! - ona neka bude žena koju je Jahve odredio sinu moga gospodara.' 001 GEN 024 045 Tek što sam ja završio govor u sebi, kad se, evo, pojavi Rebeka s vrčem na ramenu; siđe k izvoru i zahvati. Ja joj rekoh: 'Daj mi da se napijem!' 001 GEN 024 046 Ona brzo spusti vrč i odvrati: 'Pij! A napojit ću i tvoje deve.' Tako sam se ja napio, a ona napoji i moje deve. 001 GEN 024 047 Pitao sam je: 'Čija si kći?' Odgovorila je: 'Kći sam Betuela, koga je Nahoru rodila Milka.' Tada joj stavim viticu na nos a narukvice na ruke. 001 GEN 024 048 Duboko se naklonim i štovanje Jahvi iskažem te blagoslovim Jahvu, Boga gospodara moga, koji me vodio pravim putem da uzmem kćer brata moga gospodara njegovu sinu. 001 GEN 024 049 A sad, ako kanite iskazati ljubav i vjernost mome gospodaru, recite mi; ako li ne, to mi kažite, tako da mogu krenuti bilo desno bilo lijevo.” 001 GEN 024 050 Tada odgovore Laban i Betuel: “Od Jahve to dolazi; mi tu ne možemo reći ni da ni ne. 001 GEN 024 051 Rebeka je, eto, pred tobom: uzmi je pa idi, neka bude ženom sinu tvoga gospodara, kako je Jahve rekao.” 001 GEN 024 052 Kad Abrahamov sluga ču njihov pristanak, do zemlje se nakloni Jahvi. 001 GEN 024 053 Sluga zatim izvadi srebrnih i zlatnih predmeta te haljina i dade ih Rebeki, a dade darova i njezinu bratu i majci. 001 GEN 024 054 Tada jedoše i piše on i ljudi koji su bili s njim i provedoše noć. Kad su ujutro ustali, on reče: “Pustite me da se vratim svome gospodaru!” 001 GEN 024 055 A njezin brat i majka odgovore: “Neka djevojka ostane s nama još desetak dana, pa poslije toga pođi!” 001 GEN 024 056 On im reče: “Ne zadržavajte me kad je Jahve moje putovanje uspješno kraju priveo. Pustite me da se vratim svome gospodaru!” 001 GEN 024 057 Oni odgovore: “Pozovimo djevojku i upitajmo što ona misli!” 001 GEN 024 058 Dozovu Rebeku pa je upitaju: “Hoćeš li poći s ovim čovjekom?” Ona odgovori: “Hoću.” 001 GEN 024 059 I tako otpreme svoju sestru Rebeku i njezinu dojilju s Abrahamovim slugom i njegovim ljudima. 001 GEN 024 060 Blagoslove Rebeku i reknu joj: “Sejo naša, budi mati nebrojenim tisućama, a dušmana svojih vrata potomci ti zaposjeli!” 001 GEN 024 061 Onda se diže Rebeka i njezine dvorkinje, zajahaše deve te pođoše za čovjekom. Tako sluga preuze Rebeku i ode. 001 GEN 024 062 Izak se vratio iz blizine Beer Lahaj Roja; živio je, naime, u kraju Negeba. 001 GEN 024 063 U predvečerje iziđe Izak da se poljem prošeta; diže oči i ugleda deve gdje dolaze. 001 GEN 024 064 Kad Rebeka, podigavši svoje oči, opazi Izaka, sjaha s deve 001 GEN 024 065 pa zapita slugu: “Tko je onaj čovjek što poljem ide nama u susret?” A sluga odgovori: “Ono je moj gospodar.” Nato ona uze koprenu te se pokri. 001 GEN 024 066 Sluga ispriča Izaku sve što je učinio. 001 GEN 024 067 Tada Izak uvede Rebeku u svoj šator i uze je sebi za ženu. U ljubavi prema njoj Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke. 001 GEN 025 001 Abraham je sebi uzeo još jednu ženu; zvala se Ketura. 001 GEN 025 002 Ona mu je rodila Zimrana, Jokšana, Medana, Midjana, Jišbaka i Šuaha. 001 GEN 025 003 A od Jokšana rodili se Šeba i Dedan. Dedanovi su potomci: Ašurci, Letušci i Leumci. 001 GEN 025 004 Sinovi su Midjanovi: Efa, Efer, Hanok, Abida i Eldaa. Sve su to potomci Keturini. 001 GEN 025 005 Abraham prenese sav svoj imutak na Izaka; 001 GEN 025 006 a sinovima od svojih suložnica dade Abraham samo darove i još ih za svoga života razašalje po istoku - daleko od svog sina Izaka - u Istočni kraj. 001 GEN 025 007 Ovo je duljina Abrahamova života što ga je proživio: stotinu sedamdeset i pet godina. 001 GEN 025 008 Zatim Abraham preminu, umrije u sretnoj dobi - star i pun godina - te bi pridružen svojim precima. 001 GEN 025 009 Njegovi sinovi, Izak i Jišmael, sahrane ga u spilji Makpeli, na poljani Efrona, sina Hetita Sohara, nasuprot Mamri: 001 GEN 025 010 to je poljana što ju je Abraham kupio od Hetovih sinova. Ondje je sahranjen Abraham i njegova žena Sara. 001 GEN 025 011 Poslije Abrahamove smrti Bog je blagoslivljao njegova sina Izaka. Izak je živio blizu Beer Lahaj Roja. 001 GEN 025 012 Ovo je povijest Abrahamova sina Jišmaela, koga je Abrahamu rodila Sarina sluškinja, Egipćanka Hagara. 001 GEN 025 013 A ovo su sinovi Jišmaelovi, svaki po svom imenu i po svom rođenju: Jišmaelov prvenac Nebajot, Kedar, Adbeel, Mibsam, 001 GEN 025 014 Mišma, Duma, Masa, 001 GEN 025 015 Hadad, Tema, Jetur, Nafiš i Kedma. 001 GEN 025 016 To su Jišmaelovi sinovi i to su njihova imena prema njihovim naseljima i taborištima: dvanaest poglavica od isto toliko plemena. 001 GEN 025 017 A ovo je duljina Jišmaelova života: stotinu trideset i sedam godina. Zatim izdahnu; umrije i bi pridružen svojim precima. 001 GEN 025 018 Potomstvo mu se naselilo od Havile do Šura, koji je na istok Egiptu idući prema Ašuru. Nastaniše se nasuprot svojoj braći. 001 GEN 025 019 Ovo je povijest Abrahamova sina Izaka: Izak se rodio od Abrahama. 001 GEN 025 020 Izaku je bilo četrdeset godina kad se oženio Rebekom, kćerkom Aramejca Betuela iz Padan Arama, a sestrom Aramejca Labana. 001 GEN 025 021 Izak se obrati Jahvi za svoju ženu jer je bila nerotkinja. Jahve ga usliša te njegova žena Rebeka zače. 001 GEN 025 022 No djeca se u njezinoj utrobi tako sudarala te ona uzviknu: “Ako je tako, zašto ću živjeti!” Ode, dakle, da se posavjetuje s Jahvom. 001 GEN 025 023 I Jahve joj reče: “Dva su svijeta u utrobi tvojoj; dva će se naroda iz tvog krila odijeliti. Narod će nad narodom gospodovati, stariji će služiti mlađemu.” 001 GEN 025 024 Došlo vrijeme da rodi, kad gle - blizanci u njezinoj utrobi. 001 GEN 025 025 Pojavi se prvi. Bio je crven; sav runjav kao ogrtač. Stoga mu nadjenuše ime Ezav. 001 GEN 025 026 Potom se pojavi njegov brat. Rukom se držao Ezavu za petu. Zato mu nadjenuše ime Jakov. Izaku je bilo šezdeset godina kad su oni rođeni. 001 GEN 025 027 Kad su dječaci odrasli, Ezav postane vješt lovac, čovjek pustare. Jakov je bio čovjek krotak i boravio je u šatorima. 001 GEN 025 028 Izaku je Ezav bio draži jer je volio divljač, a Rebeka je više voljela Jakova. 001 GEN 025 029 Jednom Jakov kuhaše jelo. Ezav stigne s polja, gladan. 001 GEN 025 030 Reče Ezav Jakovu: “Daj mi toga crvenog variva da pojedem jer sam izgladnio.” Stoga mu je ime Edom. 001 GEN 025 031 A Jakov odgovori: “Ustupi mi prije svoje prvorodstvo!” 001 GEN 025 032 Ezav reče: “Evo me skoro na smrti; što će mi prvorodstvo!” 001 GEN 025 033 Jakov nastavi: “Prije mi se zakuni!” On mu se zakune, i tako proda Jakovu svoje prvorodstvo. 001 GEN 025 034 Tada Jakov dade Ezavu kruha i čorbe od sočivice. Jeo je i pio, onda se digao i otišao. Tako Ezav pogazi svoje prvorodstvo. 001 GEN 026 001 U zemlji zavlada glad, različita od prijašnje što je bila za vrijeme Abrahama, pa Izak ode Abimeleku, kralju Filistejaca, u Geraru. 001 GEN 026 002 Jahve mu se ukaza i reče: “Ne silazi u Egipat: boravi u zemlji koju ću ti označiti. 001 GEN 026 003 U ovoj se zemlji nastani, ja ću s tobom biti i blagoslivljati te; tebi i tvome potomstvu dat ću sve ove krajeve, da izvršim zakletvu kojom sam se zakleo tvome ocu Abrahamu. 001 GEN 026 004 Tvoje ću potomstvo umnožiti kao zvijezde na nebesima i tvome ću potomstvu predati sve ove krajeve, tako da će se tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje; 001 GEN 026 005 a to zato što je Abraham slušao moj glas i pokoravao se mojim zapovijedima, mojim zakonima i odredbama!” 001 GEN 026 006 Tako Izak ostane u Geraru. 001 GEN 026 007 Kad su ga mještani pitali o njegovoj ženi, reče: “Ona mi je sestra.” Bojao se reći: “Ona mi je žena”, misleći: “Mještani bi me mogli ubiti zbog Rebeke jer je lijepa.” 001 GEN 026 008 Kako su se ondje duže zadržali, kralj Filistejaca Abimelek jednom pogleda kroz prozor i opazi kako Izak miluje svoju ženu Rebeku. 001 GEN 026 009 Nato Abimelek pozove Izaka te reče: “Tako, ona ti je žena! Kako si mogao reći da ti je sestra?” Izak mu odgovori: “Jer sam mislio da bih zbog nje mogao poginuti.” 001 GEN 026 010 Abimelek reče: “Zašto si nam to učinio? Umalo netko od ljudi nije legao s tvojom ženom. Tako bi na nas svalio krivnju.” 001 GEN 026 011 Onda Abimelek izda naredbu svemu narodu: “Tko se god dotakne ovog čovjeka i njegove žene, glavu će izgubiti.” 001 GEN 026 012 Izak je sijao u onom kraju i one godine urodilo mu stostruko. Jahve ga blagoslivljao 001 GEN 026 013 te je čovjek bivao sve bogatiji, dok nije postao vrlo bogat. 001 GEN 026 014 Stekao je stada ovaca i goveda i mnogu služinčad, tako da su mu Filistejci zavidjeli. 001 GEN 026 015 Zato Filistejci zasuše sve bunare što su ih sluge njegova oca bile iskopale - u vrijeme njegova oca Abrahama - i napuniše ih zemljom. 001 GEN 026 016 Onda Abimelek reče Izaku: “Idi od nas jer si postao mnogo moćniji od nas!” 001 GEN 026 017 Tako Izak ode odande, postavi svoj šator u gerarskoj dolini i nastani se ondje. 001 GEN 026 018 Izak opet iskopa bunare za vodu što su bili iskopani u vrijeme njegova oca Abrahama, a Filistejci ih bili zasuli poslije Abrahamove smrti. On ih je nazvao istim imenima kojima ih je zvao i njegov otac. 001 GEN 026 019 Ali kad su Izakove sluge, dok su u dolini kopale, ondje našle bunar sa živom vodom, 001 GEN 026 020 pastiri iz Gerara posvade se s Izakovim pastirima govoreći: “Naša je voda!” Bunaru je dao ime Esek, jer su se oni s njim svadili. 001 GEN 026 021 A kad su iskopali drugi bunar te se i zbog njega svađali, nazva ga imenom Sitna. 001 GEN 026 022 Odatle se preseli pa iskopa drugi bunar. Zbog njega se nisu svađali, pa ga nazove imenom Rehobot i protumači: “Jer nam je Jahve dao prostor da se na zemlji umnožimo.” 001 GEN 026 023 Odande se popne u Beer Šebu. 001 GEN 026 024 Iste mu se noći ukaže Jahve i reče: “Ja sam Bog oca tvoga Abrahama. Ne boj se, ja sam s tobom! Blagoslovit ću te, potomke ti umnožit, zbog Abrahama, sluge svojega.” 001 GEN 026 025 Izak tu podigne žrtvenik i zazove Jahvu po imenu; postavi ondje svoj šator, a njegove sluge počnu kopati bunar. 001 GEN 026 026 Uto mu dođe Abimelek iz Gerara sa svojim savjetnikom Ahuzatom i s Fikolom, zapovjednikom vojske. 001 GEN 026 027 Izak ih upita: “Zašto ste došli k meni kad me mrzite i kad ste me otjerali od sebe?” 001 GEN 026 028 Oni odgovore: “Jasno vidimo da je Jahve s tobom. Stoga pomislismo: neka zakletva bude veza između nas i tebe. Daj da s tobom sklopimo savez: 001 GEN 026 029 ti nama nećeš zla nanositi, kao što mi tebe nismo zlostavljali, nego uvijek prema tebi lijepo postupali i s mirom te otpustili. A blagoslov Jahvin bio nad tobom.” 001 GEN 026 030 On im priredi gozbu te su jeli i pili. 001 GEN 026 031 Rano ujutro jedni se drugima zakunu. Potom ih Izak otpusti i oni od njega odu u miru. 001 GEN 026 032 Toga istog dana dođu Izakove sluge i obavijeste ga o bunaru što su ga iskopali te mu reknu: “Našli smo vodu.” 001 GEN 026 033 On ga prozva Šiba. Zato je ime onom gradu do danas - Beer Šeba. 001 GEN 026 034 Kad je Ezavu bilo četrdeset godina, uzme za ženu Juditu, kćer Hetita Beerija, i Basematu, kćer Hetita Elona. 001 GEN 026 035 One postadoše izvor ogorčenja Izaku i Rebeki. 001 GEN 027 001 Ostarje Izak, vid mu se očinji gasio. Zato zovne svoga starijeg sina Ezava i reče mu: “Sine!” On mu odgovori: “Evo me!” 001 GEN 027 002 A on nastavi: “Vidiš, ostario sam, a ne znam dana svoje smrti. 001 GEN 027 003 Zato uzmi svoju opremu, svoj tobolac i luk, pa idi u pustaru i ulovi mi divljači. 001 GEN 027 004 Onda mi pripremi ukusan obrok, kako volim, te mi ga donesi da blagujem, pa da te mognem blagosloviti prije nego umrem.” 001 GEN 027 005 Rebeka je slušala dok je Izak govorio svome sinu Ezavu, i kad je Ezav otišao u pustaru da ulovi divljači svome ocu, 001 GEN 027 006 Rebeka reče svome sinu Jakovu: “Upravo sam čula kako tvoj otac govori tvome bratu Ezavu: 001 GEN 027 007 'Donesi mi divljači te mi priredi ukusan obrok da blagujem pa da te pred licem Jahvinim blagoslovim prije nego umrem.' 001 GEN 027 008 A sad, sine moj, poslušaj me i učini kako ti naredim. 001 GEN 027 009 Otiđi k stadu i odande mi donesi dva lijepa kozleta, a ja ću od njih prirediti ukusan obrok tvome ocu, kako on voli. 001 GEN 027 010 Onda ti donesi svome ocu da jede te tebe mogne blagosloviti prije nego umre.” 001 GEN 027 011 Ali Jakov odgovori svojoj majci Rebeki: “E, ali moj je brat Ezav runjav, a ja sam bez dlaka! 001 GEN 027 012 Možda me se moj otac dotakne te ću u njegovim očima ispasti varalicom i na se svaliti prokletstvo, a ne blagoslov.” 001 GEN 027 013 Ali njegova mu majka odgovori: “Sine moj, tvoje prokletstvo neka padne na mene! Samo ti mene poslušaj, otiđi i donesi!” 001 GEN 027 014 Ode on, nađe i donese svojoj majci, a njegova majka priredi ukusan obrok, kako je njegov otac volio. 001 GEN 027 015 Potom Rebeka uzme najljepše odijelo svoga starijeg sina Ezava što je u kući imala, pa u nj odjene svoga mlađeg sina Jakova. 001 GEN 027 016 U kožu kozleta zamota mu ruke i goli dio vrata. 001 GEN 027 017 Stavi zatim ukusan obrok i kruh što ga je pripravila na ruke svoga sina Jakova. 001 GEN 027 018 Ode on k ocu i reče: “Oče!” On odgovori: “Evo me. Koji si ti moj sin?” 001 GEN 027 019 A Jakov odgovori svome ocu: “Ja sam Ezav, tvoj prvorođenac; učinio sam kako si mi rekao. Sad ustaj, sjedi pa jedi moje lovine, da me onda mogneš blagosloviti.” 001 GEN 027 020 Izak upita svoga sina: “Kako si tako brzo uspio, sine moj?” On odgovori: “Jer mi je Jahve, Bog tvoj, bio milostiv.” 001 GEN 027 021 Potom Izak reče Jakovu: “Primakni se, sine moj, da opipam jesi li ti zbilja moj sin Ezav ili nisi.” 001 GEN 027 022 Jakov se primakne k svome ocu Izaku, koji ga opipa i reče: “Glas je Jakovljev, ali su ruke Ezavove.” 001 GEN 027 023 Nije ga prepoznao jer su mu ruke bile runjave kao i ruke njegova brata Ezava. Kad ga je htio blagosloviti, 001 GEN 027 024 upita još jednom: “Jesi li ti zaista moj sin Ezav?” Odgovori on: “Jesam.” 001 GEN 027 025 Potom reče Izak: “Stavi preda me da blagujem lovine svoga sina pa da te blagoslovi duša moja.” Jakov ga posluži pa je jeo. Zatim mu donese i vina, pa je pio. 001 GEN 027 026 Poslije toga reče mu njegov otac Izak: “Primakni se, sine moj, i poljubi me!” 001 GEN 027 027 Kad se primače i poljubi ga, Izak osjeti miris njegove odjeće pa ga blagoslovi: “Gle, miris sina mog nalik je mirisu polja koje Jahve blagoslovi. 001 GEN 027 028 Neka ti Bog daje rosu s neba i rodnost zemlje: izobilje žita i mladoga vina. 001 GEN 027 029 Narodi ti služili, plemena ti se klanjala! Braćom svojom gospodari, nek sinci majke tvoje pred tobom padaju! Proklet bio tko tebe proklinje; blagoslovljen tko te blagoslivlje!” 001 GEN 027 030 Tek što se Jakov udaljio od svoga oca Izaka - pošto je Izak podijelio blagoslov Jakovu - njegov brat Ezav dođe iz lova. 001 GEN 027 031 I on priredi ukusan obrok i donese ga svome ocu. I reče svome ocu: “Ustani, oče moj, i blaguj od lovine svoga sina da me onda mogneš blagosloviti!” 001 GEN 027 032 A njegov ga otac Izak zapita: “Tko si ti?” On odgovori: “Ja sam tvoj prvorođenac Ezav!” 001 GEN 027 033 Izak se silno prepadne: “Pa tko je onda bio onaj što je divljači ulovio i meni već donio? Blagovao sam je prije nego si ti došao; onoga sam blagoslovio i blagoslovljen će ostati.” 001 GEN 027 034 Kad je Ezav čuo riječi svoga oca, kriknu glasno i gorko zaplaka pa reče svome ocu: “I mene blagoslovi, oče!” 001 GEN 027 035 A on odvrati: “Brat tvoj dođe na prijevaru i odnese tvoj blagoslov.” 001 GEN 027 036 “Zato valjda što mu je ime Jakov, dvaput me već prevario”, reče Ezav. “Oduzeo mi prvorodstvo, a sad mi evo oduze i blagoslov.” Onda doda: “Zar za me nisi sačuvao nikakva blagoslova?” 001 GEN 027 037 Izak odgovori Ezavu: “Njega sam već postavio za tvoga gospodara; njemu sam svu njegovu braću predao za sluge; žitom sam ga i vinom opskrbio. A što sad za te mogu učiniti, sine moj?” 001 GEN 027 038 Ezav odgovori svome ocu: “Zar ti, oče, raspolažeš samo jednim blagoslovom? Blagoslovi i mene, oče moj!” Ezav jecaše na sav glas. 001 GEN 027 039 Tada otac njegov Izak progovori i reče: “Daleko od plodna tla dom tvoj će biti, daleko od rose s neba. 001 GEN 027 040 Od mača svoga ćeš živjeti, brata svoga ćeš služiti. Ali jednom, kada se pobuniš, jaram ćeš njegov stresti sa svog vrata.” 001 GEN 027 041 Ezav zamrzi Jakova zbog blagoslova kojim ga je otac njegov blagoslovio pa reče u sebi: “Čim dođu dani žalosti za mojim ocem, ubit ću ja svoga brata Jakova.” 001 GEN 027 042 Kada su Rebeki javili te riječi što ih je izrekao njezin stariji sin Ezav, zovne ona svoga mlađeg sina Jakova te mu reče: “Pazi! Brat ti se Ezav nosi mišlju kako će te ubiti. 001 GEN 027 043 Ali ti, sine moj, poslušaj mene: odmah bježi mome bratu Labanu u Haran. 001 GEN 027 044 Ostani kod njega neko vrijeme, dok bijes brata tvoga na te jenja, 001 GEN 027 045 dok se srdžba brata tvoga odvrati od tebe te on zaboravi što si mu učinio. Ja ću onda po te poslati i odande te dovesti. Zašto da vas obojicu izgubim u jedan dan!” 001 GEN 027 046 Potom Rebeka reče Izaku: “Moj mi je život dosadio zbog ovih žena Hetitkinja. Ako se i Jakov oženi kojom kao što su ove urođenice, Hetitkinjom, što će mi onda život!” 001 GEN 028 001 Stoga Izak pozove Jakova, blagoslovi ga te mu naloži: “Nemoj uzimati ženu od kanaanskih djevojaka. 001 GEN 028 002 Odmah se zaputi u Padan Aram, u dom Betuela, oca svoje majke, pa odande sebi uzmi ženu, od kćeri Labana, brata svoje majke. 001 GEN 028 003 A Bog Svemožni, El-Šadaj, neka te blagoslovi i neka te učini rodnim i brojnim, tako da postaneš mnoštvo naroda. 001 GEN 028 004 Neka protegne na te blagoslov Abrahamov, na te i na tvoje potomstvo, tako da zaposjedneš zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica, a koju je Bog predao Abrahamu!” 001 GEN 028 005 Tako Izak otpremi Jakova, i on ode u Padan Aram Labanu, sinu Aramejca Betuela, bratu Rebeke, majke Jakova i Ezava. 001 GEN 028 006 Kad je Ezav vidio kako je Izak blagoslovio Jakova kad ga je otpremao u Padan Aram da odande sebi uzme ženu, naređujući mu kad ga je blagoslivljao: “Ne smiješ uzeti ženu od kanaanskih djevojaka”, 001 GEN 028 007 i da je Jakov poslušao svoga oca i svoju majku te otišao u Padan Aram, 001 GEN 028 008 Ezav shvati koliko su djevojke kanaanske mrske njegovu ocu Izaku. 001 GEN 028 009 Stoga ode k Jišmaelu te se, uza žene koje već imaše, oženi Mahalatom, kćerju Jišmaela, sina Abrahamova, a sestrom Nebajotovom. 001 GEN 028 010 Jakov ostavi Beer Šebu i zaputi se u Haran. 001 GEN 028 011 Stigne u neko mjesto i tu prenoći, jer sunce bijaše već zašlo. Uzme jedan kamen s onog mjesta, stavi ga pod glavu i na tom mjestu legne. 001 GEN 028 012 I usne san: ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru, i anđeli Božji po njima se penju i silaze. 001 GEN 028 013 Uza nj je Jahve te mu govori: “Ja sam Jahve, Bog tvoga praoca Abrahama i Bog Izakov. Zemlju na kojoj ležiš dat ću tebi i tvome potomstvu. 001 GEN 028 014 Tvojih će potomaka biti kao i praha na zemlji; raširit ćete se na zapad, istok, sjever i jug; tobom će se i tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje. 001 GEN 028 015 Dobro znaj: ja sam s tobom; čuvat ću te kamo god pođeš te ću te dovesti natrag u ovu zemlju; i neću te ostaviti dok ne izvršim što sam ti obećao.” 001 GEN 028 016 Jakov se probudi od sna te reče: “Zaista se Jahve nalazi na ovome mjestu, ali ja nisam znao!” 001 GEN 028 017 Potresen, uzviknu: “Kako je strašno ovo mjesto! Zaista, ovo je kuća Božja, ovo su vrata nebeska!” 001 GEN 028 018 Rano ujutro Jakov uzme onaj kamen što ga bijaše stavio pod glavu, uspravi ga kao stup i po vrhu mu izlije ulja. 001 GEN 028 019 Ono mjesto on nazva Betel, dok je ime tome gradu prije bilo Luz. 001 GEN 028 020 Tada učini zavjet: “Ako Bog ostane sa mnom i uščuva me na ovom putu kojim idem, dade mi kruha da jedem i odijela da se oblačim, 001 GEN 028 021 te se zdravo vratim kući svoga oca, Jahve će biti moj Bog. 001 GEN 028 022 A ovaj kamen koji sam uspravio kao stup bit će kuća Božja. A od svega što mi budeš davao za te ću odlagati desetinu.” 001 GEN 029 001 Jakov nastavi put i dođe u zemlju istočnu. 001 GEN 029 002 Najednom opazi studenac u polju. Tri su stada ovaca oko njega plandovala, jer se na tome studencu napajahu. Velik se kamen nalazio studencu na otvoru. 001 GEN 029 003 Jedino kad bi se svi pastiri ondje skupili, mogli bi odvaliti kamen s otvora i ovce napojiti; tada bi opet prevalili kamen na njegovo mjesto, na otvor studenca. 001 GEN 029 004 “Odakle ste, braćo moja?” - zapita ih Jakov. “Iz Harana”, odgovore. 001 GEN 029 005 “Poznajete li”, pitaše ih dalje, “Nahorova sina Labana?” “Poznajemo”, odgovore. 001 GEN 029 006 “Je li zdravo?” - opet ih upita. “Zdravo je; a evo mu dolazi kći Rahela sa stadom”, odgovore. 001 GEN 029 007 “Još ima mnogo dana”, nastavi on, “nije vrijeme spraćati blago. Zašto ga ne napojite i ne otjerate na pašu?” 001 GEN 029 008 “Ne možemo dok se ne skupe svi pastiri”, odgovoriše, “da odvale kamen s otvora studenca, tako da mognemo napojiti ovce.” 001 GEN 029 009 Dok je on još s njima govorio, dođe Rahela s ovcama svoga oca. Bila je, naime, pastirica. 001 GEN 029 010 Kako Jakov ugleda Rahelu, kćer Labana, brata svoje majke, sa stadom svoga ujaka Labana, Jakov se primače i odvali kamen s otvora studenca te napoji stado svoga ujaka Labana. 001 GEN 029 011 Zatim Jakov poljubi Rahelu, a onda briznu u plač. 001 GEN 029 012 Potom Jakov kaza Raheli da je on sestrić njezina oca, sin Rebekin. Nato ona otrča i obavijesti oca. 001 GEN 029 013 Kad je Laban čuo vijest o Jakovu, sinu svoje sestre, potrča mu u susret. Zagrli ga i poljubi te dovede u svoju kuću. Ispriča Labanu sve što mu se dogodilo. 001 GEN 029 014 A onda Laban reče. “Zbilja si ti moja kost i moje meso!” Pošto je Jakov proboravio s Labanom mjesec dana, 001 GEN 029 015 Laban reče Jakovu: “Zar ćeš me zato što si mi sestrić badava služiti! Kaži mi koliko ćeš tražiti za najam?” 001 GEN 029 016 A Laban imaše dvije kćeri. Starijoj bijaše ime Lea, a mlađoj Rahela. 001 GEN 029 017 Lea imala slabe oči, a Rahela bila stasita i lijepa. 001 GEN 029 018 Kako je Jakov volio Rahelu, reče: “Služit ću ti sedam godina za tvoju mlađu kćer Rahelu.” 001 GEN 029 019 Laban odvrati: “Bolje je da je tebi dam nego kakvu strancu. Ostani sa mnom!” 001 GEN 029 020 Tako je Jakov služio za Rahelu sedam godina, ali mu se učinile, zbog ljubavi prema njoj, kao nekoliko dana. 001 GEN 029 021 Poslije toga Jakov reče Labanu: “Daj mi moju ženu, jer se moje vrijeme navršilo pa bih htio k njoj.” 001 GEN 029 022 Laban sabra sav svijet onog mjesta i priredi gozbu. 001 GEN 029 023 Ali navečer uzme svoju kćer Leu pa nju uvede k Jakovu, i on priđe k njoj. 001 GEN 029 024 Laban dade svoju sluškinju Zilpu svojoj kćeri Lei za sluškinju. 001 GEN 029 025 Kad bi ujutro, a to, gle, Lea! Tada Jakov reče Labanu: “Zašto si mi to učinio! Zar te ja nisam služio za Rahelu? Zašto si me prevario?” 001 GEN 029 026 Laban odgovori: “U našem mjestu nije običaj da se mlađa udaje prije starije. 001 GEN 029 027 Završi s njom ovu ženidbenu sedmicu, a onda ću ti dati i drugu, za drugih sedam godina službe kod mene.” Jakov pristane: navrši onu ženidbenu sedmicu. 001 GEN 029 028 Onda mu Laban dade i svoju kćer Rahelu za ženu. 001 GEN 029 029 Laban dade svoju sluškinju Bilhu svojoj kćeri Raheli za sluškinju. 001 GEN 029 030 Jakov nato priđe Raheli. Rahelu je više volio nego Leu. I tako je služio Labana još sedam godina. 001 GEN 029 031 Jahve je vidio da Lea nije voljena, te je učini plodnom, dok Rahela ostade nerotkinja. 001 GEN 029 032 Lea zače i rodi sina; nadjenu mu ime Ruben, a to znači, kako je ona protumačila: “Jahve je vidio moju nevolju i stoga će me sada muž moj ljubiti.” 001 GEN 029 033 Opet zače i rodi sina te izjavi: “Jahve je čuo da nisam voljena, stoga mi je dao i ovoga.” Zato mu nadjenu ime Šimun. 001 GEN 029 034 Opet zače i rodi sina te izjavi: “Sad će se moj muž meni prikloniti: tri sam mu sina rodila.” Zato mu nadjenu ime Levi. 001 GEN 029 035 A kad je još jednom začela i sina rodila, izjavi: “Ovaj put hvalit ću Jahvu.” Stoga sinu nadjenu ime Juda. Potom prestade rađati. 001 GEN 030 001 Vidjevši Rahela da Jakovu ne rađa djece, postade zavidna svojoj sestri pa reče Jakovu: “Daj mi djecu! Inače ću svisnuti!” 001 GEN 030 002 Jakov se razljuti na Rahelu te reče. “Zar sam ja namjesto Boga koji ti je uskratio plod utrobe?” 001 GEN 030 003 A ona odgovori: “Evo moje sluškinje Bilhe: uđi k njoj, pa neka rodi na mojim koljenima, da tako i ja steknem djecu po njoj.” 001 GEN 030 004 Dade mu dakle svoju sluškinju Bilhu za ženu, i Jakov priđe k njoj. 001 GEN 030 005 Bilha zače te Jakovu rodi sina. 001 GEN 030 006 Tada Rahela reče: “Jahve mi je dosudio pravo. Uslišao je moj glas i dao mi sina.” Stoga mu nadjenu ime Dan. 001 GEN 030 007 Rahelina sluškinja Bilha opet zače i rodi Jakovu drugoga sina. 001 GEN 030 008 Tada Rahela reče: “Žestoko sam se borila sa sestrom, ali sam pobijedila.” Tako mu nadjenu ime Naftali. 001 GEN 030 009 A vidjevši Lea da je prestala rađati, uzme svoju sluškinju Zilpu pa je dade Jakovu za ženu. 001 GEN 030 010 I kad je Leina sluškinja Zilpa rodila Jakovu sina, 001 GEN 030 011 Lea uskliknu: “Koje sreće!” Tako mu nadjenu ime Gad. 001 GEN 030 012 Leina sluškinja Zilpa rodi Jakovu i drugog sina, 001 GEN 030 013 i Lea opet uskliknu: “Blago meni! Žene će me zvati blaženom!” Tako mu nadjenu ime Ašer. 001 GEN 030 014 Jednoga dana, u vrijeme pšenične žetve, namjeri se Ruben u polju na ljubavčice te ih donese svojoj majci Lei. I Rahela reče Lei: “Daj mi od ljubavčica svoga sina!” 001 GEN 030 015 A Lea odgovori: “Zar ti nije dosta što si mi oduzela muža pa još hoćeš da od mene uzmeš i ljubavčice moga sina?” Rahela odgovori: “Pa dobro, neka s tobom noćas leži u zamjenu za ljubavčice tvog sina.” 001 GEN 030 016 Kad je Jakov navečer stigao iz polja, Lea mu iziđe u susret pa reče: “Treba da dođeš k meni, jer sam te unajmila za ljubavčice moga sina.” One je noći on s njom ležao. 001 GEN 030 017 Bog usliša Leu; ona zače te Jakovu rodi petog sina. 001 GEN 030 018 Onda Lea reče: “Bog mi je uzvratio nagradom što sam ustupila svoju sluškinju svome mužu.” Stoga sinu nadjenu ime Jisakar. 001 GEN 030 019 Lea opet zače i rodi Jakovu šestoga sina. 001 GEN 030 020 Onda Lea reče: “Bog me obdari dragocjenim darom; sada će mi moj muž dati darove: tÓa rodila sam mu šest sinova.” Tako mu nadjenu ime Zebulun. 001 GEN 030 021 Zatim rodi kćer te joj nadjenu ime Dina. 001 GEN 030 022 Uto se Bog sjeti Rahele: Bog je usliša i otvori njezinu utrobu. 001 GEN 030 023 Ona zače i rodi sina te reče: “Ukloni Bog moju sramotu!” 001 GEN 030 024 Nadjene mu ime Josip, rekavši: “Neka mi Jahve pridoda drugog sina!” 001 GEN 030 025 Pošto je Rahela rodila Josipa, Jakov reče Labanu: “Pusti me da idem u svoj zavičaj! 001 GEN 030 026 Daj mi moje žene za koje sam te služio i moju djecu da mogu otići: tÓa dobro znaš kako sam te služio.” 001 GEN 030 027 A Laban mu odgovori: “Ne idi, ako si mi prijatelj. Znam da me Jahve blagoslivljao zbog tebe.” 001 GEN 030 028 I nadoda: “Odredi plaću koju želiš od mene, i dat ću ti.” 001 GEN 030 029 On mu odgovori: “Ti dobro znaš što je moja služba značila za te i kako je tvome blagu bilo sa mnom. 001 GEN 030 030 Malenkost što si je imao prije nego sam ja došao povećala se vrlo mnogo, jer kuda god sam prolazio Jahve te blagoslivljao na mojim koracima. A sad je vrijeme da poradim i za svoj dom.” 001 GEN 030 031 On upita: “Koliko da ti platim?” Jakov odgovori: “Nemoj mi platiti ništa! Ako mi učiniš ovo, opet ću na pašu goniti i čuvati tvoje stado. 001 GEN 030 032 Daj da prođem danas kroz tvoje stado i od njega izlučim svaku garavu ovcu i svaku šarenu ili napruganu kozu! Neka to bude moja plaća! 001 GEN 030 033 A ubuduće kad budeš svojim očima provjeravao moju naplatu, moje će poštenje biti svjedok za mene: nađe li se među mojim kozama ijedna koja ne bude šarena ili naprugana, ili među ovcama koja ne bi bila garava, neka se smatra ukradenom!” 001 GEN 030 034 Laban reče: “Dobro, neka bude kako si kazao.” 001 GEN 030 035 Ali toga dana Laban izluči naprugane i šarene jarce i sve riđaste i šarene koze - svaku koja je na sebi imala bijelo - i sve garave ovce pa ih preda svojim sinovima. 001 GEN 030 036 I odande gdje je Jakov pasao ostatak Labanova stada udalji se za koja tri dana hoda. 001 GEN 030 037 A Jakov uzme zelenih mladica od topola, badema i platana; na njima izreza bijele pruge, otkrivši bjeliku na mladicama. 001 GEN 030 038 Pruće tako isprugano postavi u korita, u pojila iz kojih se stoka napajala. A kako se stoka parila kad je na vodu dolazila, 001 GEN 030 039 to su se jarci parili uz pruće, pa su koze kozile prugaste, riđaste i šarene kozliće. 001 GEN 030 040 Tako je i ovce Jakov bio izlučio i glave im okrenuo prema prugastima ili posve garavima što su bile u Labanovu stadu. Tako je za se namicao posebna stada koja nije miješao s Labanovim stadima. 001 GEN 030 041 Osim toga, kad bi se god dobro uzrasla stoka parila, Jakov bi stavio pruće u korita, baš pred oči živine, tako da se pari pred prućem. 001 GEN 030 042 Ali ga pred kržljavu marvu nije stavljao. Tako je kržljava zapadala Labana, a dobro razvijena Jakova. 001 GEN 030 043 Čovjek se tako silno obogatio, stekao mnogu stoku, sluge i sluškinje, deve i magarad. 001 GEN 031 001 Uto Jakov dozna kako Labanovi sinovi govore: “Sve dobro našega oca uze Jakov; i od onoga što bi moralo pripasti našem ocu namaknuo je sve ono bogatstvo.” 001 GEN 031 002 A opazi Jakov i na Labanovu licu da se on ne drži prema njemu kao prije. 001 GEN 031 003 Tada Jahve reče Jakovu: “Vrati se u zemlju svojih otaca, u svoj zavičaj, i ja ću biti s tobom!” 001 GEN 031 004 Jakov onda pozove Rahelu i Leu u polje, k svome stadu, 001 GEN 031 005 pa im reče: “Ja vidim na licu vašega oca da se on ne drži prema meni kao prije; ali Bog oca moga sa mnom je bio. 001 GEN 031 006 I same znate da sam vašega oca služio koliko sam god mogao; 001 GEN 031 007 pa ipak je vaš otac mene varao, deset mi je puta plaću mijenjao. Ali Bog nije dopuštao da mi nanese štetu. 001 GEN 031 008 Ako bi on rekao: 'Svaka šarena neka bude tebi za naplatu', onda bi cijelo stado mladilo šarene; ako bi opet rekao: 'Prugasti neka budu tebi za plaću', onda bi cijelo stado mladilo prugaste. 001 GEN 031 009 Tako je Bog uzimao blago od vašeg oca pa ga meni davao. 001 GEN 031 010 Jednom, kad se stado oplođivalo, nenadano vidjeh u snu da su jarci u stadu, dok su se parili, bili prugasti, mjestimično bijeli i šareni. 001 GEN 031 011 Još u snu anđeo Božji mene zovne: 'Jakove!' 'Evo me!' rekoh. 001 GEN 031 012 A on nastavi: 'Primijeti dobro da su jarci u stadu što se pare prugasti, mjestimično bijeli i šareni. Ja sam, naime, vidio sve što ti je Laban činio. 001 GEN 031 013 Ja sam Bog koji ti se ukazao u Betelu, gdje si uljem pomazao stup i gdje si mi učinio zavjet. Sad ustaj i idi iz ove zemlje; vrati se u svoj zavičaj!'” 001 GEN 031 014 Nato mu Rahela i Lea odgovore: “Zar još imamo baštinskog dijela u svome očinskom domu? 001 GEN 031 015 Zar nas otac nije smatrao tuđinkama? TÓa on je nas prodao, a onda je pojeo novac što ga je za nas dobio! 001 GEN 031 016 Sve bogatstvo što je Bog oduzeo našem ocu zbilja je naše i djece naše. Zato izvrši sve što ti je Bog rekao!” 001 GEN 031 017 Nato Jakov naprti na deve svoju djecu i svoje žene; 001 GEN 031 018 pred sobom potjera sve svoje blago, sva svoja dobra što ih je stekao, stoku što ju je namaknuo u Padan Aramu: krenu u zemlju kanaansku, k svome ocu Izaku. 001 GEN 031 019 Laban bijaše otišao da striže svoje ovce, pa Rahela prisvoji kućne kumire koji su pripadali njezinu ocu. 001 GEN 031 020 Jakov zavara Aramejca Labana tako da nije ni slutio da će bježati. 001 GEN 031 021 I pobjegne sa svim što je bilo njegovo. Ubrzo prijeđe Eufrat i upravi put prema brdu Gileadu. 001 GEN 031 022 Trećeg dana obavijeste Labana da je Jakov pobjegao. 001 GEN 031 023 On povede sa sobom svoje rođake te je za Jakovom išao u potjeru sedam dana hoda; stiže ga na brdu Gileadu. 001 GEN 031 024 Ali se Bog ukaza Aramejcu Labanu, noću u snu, te mu reče. “Pazi da protiv Jakova ne poduzimlješ ništa, ni dobro ni zlo!” 001 GEN 031 025 Uto Laban stigne Jakova. Jakov bijaše postavio svoj šator na Glavici, a Laban se utabori na brdu Gileadu. 001 GEN 031 026 Onda Laban reče Jakovu: “Što si to htio zavaravajući me i odvodeći mi kćeri kao zarobljenice na maču? 001 GEN 031 027 Zašto si potajno pobjegao, u bludnju me zaveo i nisi me obavijestio? Otpratio bih te s veseljem i pjesmom, uz bubnje i lire. 001 GEN 031 028 Nisi mi dopustio ni da izljubim svoje kćeri i svoju unučad! Zbilja si ludo postupio. 001 GEN 031 029 U mojoj je ruci da s tobom loše postupim. Ali Bog tvoga oca noćas mi reče: 'Pazi da protiv Jakova ne poduzmeš ništa, ni dobro ni zlo!' 001 GEN 031 030 Sada dobro, otišao si jer si čeznuo za svojim očinskim domom; ali zašto si mi kumire pokrao?” 001 GEN 031 031 Jakov odgovori Labanu: “Strepio sam od pomisli da bi mi mogao silom oteti svoje kćeri. 001 GEN 031 032 A kumire svoje u koga nađeš, onaj neka pogine! Ovdje pred našom braćom kaži što je tvoga pri meni i nosi!” Jakov nije znao da ih je Rahela prisvojila. 001 GEN 031 033 Tako Laban uđe u šator Jakovljev, pa u šator Lein, onda u šator dviju sluškinja, ali ništa ne nađe. Izišavši iz Leina šatora, uđe u šator Rahelin. 001 GEN 031 034 A Rahela bijaše uzela kumire i stavila ih u sjedalo svoje deve, a onda na njih sjela. Laban je premetao po svemu šatoru, ali ih ne nađe. 001 GEN 031 035 Ona je, naime, rekla svome ocu: “Neka se moj gospodar ne ljuti što ne mogu pred njim ustati jer imam ono što je red kod žena.” I tako je pretraživao, ali kumira nije našao. 001 GEN 031 036 Sad se Jakov ražesti i zađe u prepirku s Labanom. Otvoreno Jakov reče Labanu: “Kakvo je moje zlodjelo, koja li je moja krivnja da me progoniš? 001 GEN 031 037 Eto si premetnuo sve moje stvari, pa kakav si predmet našao od svega svog kućanstva? Položi ga tu pred moj i svoj rod pa neka oni budu suci među nama dvojicom. 001 GEN 031 038 Za ovih dvadeset godina što sam ih s tobom proveo ni tvoje ovce ni tvoje koze nisu se jalovile niti sam ja jeo ovnova iz tvoga stada. 001 GEN 031 039 Ono što bi zvijer razdrla, tebi nisam donosio, nego bih od svoga gubitak nadoknadio. Ti si to od mene tražio, bilo da je nestalo danju ili da je nestalo noću. 001 GEN 031 040 Često sam danju skapavao od žeđi, a obnoć od studeni. San je bježao od mojih očiju. 001 GEN 031 041 Od ovih dvadeset godina što sam ih proveo u tvojoj kući četrnaest sam ti godina služio za tvoje dvije kćeri, a šest godina za tvoju stoku, jer si mi mijenjao zaradu deset puta. 001 GEN 031 042 Da sa mnom nije bio Bog moga oca, Bog Abrahamov, Strah Izakov, otpravio bi me praznih ruku. Ali je Bog gledao moju nevolju i trud mojih ruku te je sinoć dosudio.” 001 GEN 031 043 Nato Laban odgovori Jakovu: “Kćeri su moje kćeri; djeca su moja djeca; stada su moja stada, sve što gledaš moje je. Ali što danas mogu učiniti ovim svojim kćerima ili djeci koju su rodile? 001 GEN 031 044 Pa dobro, hajde da ti i ja napravimo ugovor, tako da bude svjedok između mene i tebe.” 001 GEN 031 045 Nato Jakov uzme jedan kamen pa ga uspravi kao stup, 001 GEN 031 046 a onda reče svojim ljudima: “Skupite kamenja!” Tako oni nakupe kamenja i nabace gomilu. Tu su na gomili blagovali. 001 GEN 031 047 Laban je nazva “Jegar sahaduta”, a Jakov je nazva “Gal-ed”. 001 GEN 031 048 Onda Laban izjavi: “Neka ova gomila danas bude svjedok između mene i tebe!” Stoga je nazvana Gal-ed, 001 GEN 031 049 ali i Mispa, jer je rekao. “Neka Jahve bude na vidu i tebi i meni kad jedan drugog ne budemo gledali. 001 GEN 031 050 Ako budeš loše postupao prema mojim kćerima, ili ako uzmeš druge žene uz moje kćeri, sve da nitko drugi ne bude s nama, znaj da će Bog biti svjedok između mene i tebe.” 001 GEN 031 051 Potom Laban reče Jakovu: “Ovdje je, evo, gomila; ovdje je stup koji sam uspravio između sebe i tebe: 001 GEN 031 052 ova gomila i ovaj stup neka budu jamac da ja u zloj namjeri neću ići na te iza ove gomile i da ti nećeš ići na me iza ove gomile i ovog stupa. 001 GEN 031 053 Neka Bog Abrahamov i Bog Nahorov budu naši suci!” Jakov se zakune Bogom - Strahom svoga oca Izaka. 001 GEN 031 054 Poslije toga Jakov prinese žrtvu na Glavici i pozva svoje ljude da blaguju. Poslije objeda proveli su noć na Glavici. 001 GEN 031 055 Ranim se jutrom Laban digne, izljubi svoje sinove i svoje kćeri te ih blagoslovi; onda se zaputi natrag u svoje mjesto. 001 GEN 032 001 Jakov je putovao svojim putem, kad mu u susret izađu anđeli Božji. 001 GEN 032 002 Kad ih Jakov opazi, reče: “Ovo je Božje taborište!” Zato nazva ono mjesto Mahanajim. 001 GEN 032 003 Jakov pošalje pred sobom glasnike svome bratu Ezavu u zemlju Seir, u Edomsku pustaru, 001 GEN 032 004 i naloži im: “Ovako ćete reći mome gospodaru Ezavu: 'Sluga tvoj Jakov poručuje ti: Boravio sam kod Labana i dosad se ondje zadržao. 001 GEN 032 005 Stekao sam goveda, magaradi, ovaca, sluga i sluškinja. Javljam to svome gospodaru, ne bih li našao naklonost u njegovim očima.'” 001 GEN 032 006 Glasnici se vrate Jakovu te mu reknu: “Bili smo kod tvoga brata Ezava; on sam dolazi ti u susret sa četiri stotine momaka.” 001 GEN 032 007 Jakov se silno uplaši. U zabrinutosti rastavi na dva tabora ljude, stada, krda i deve što ih je sa sobom imao. 001 GEN 032 008 Računao je: ako Ezav naiđe na jedan tabor i napadne ga, drugi bi se tabor mogao spasiti. 001 GEN 032 009 Onda se Jakov pomoli: “O Bože oca moga Abrahama! Bože oca moga Izaka! O Jahve, koji si mi naredio: 'Vrati se u svoj rodni kraj, i ja ću ti biti dobrostiv!' 001 GEN 032 010 Nisam vrijedan sve dobrote koju si tako postojano iskazivao svome sluzi. TÓa samo sam sa svojim štapom nekoć prešao ovaj Jordan, a sad sam narastao u dva tabora. 001 GEN 032 011 Izbavi me od šaka moga brata, od šaka Ezavovih! Inače se bojim da bi mogao doći i umlatiti i mene, i majke, i djecu. 001 GEN 032 012 Ti si rekao: 'Obilnim ću te dobrima obasipati i tvoje potomstvo umnožiti poput pijeska u moru koji se ne da prebrojiti zbog množine.'” 001 GEN 032 013 Ondje provede onu noć; a onda, od onog što je imao pri ruci, pripravi dar svome bratu Ezavu: 001 GEN 032 014 dvjesta koza i dvadeset jaraca, dvjesta ovaca i dvadeset ovnova; 001 GEN 032 015 trideset deva dojilica s njihovim mladima; četrdeset krava i deset junaca; dvadeset magarica i deset magaraca. 001 GEN 032 016 Stado po stado preda svojim slugama. Onda reče svojim slugama: “Idite preda mnom, ali držite razmak među stadima!” 001 GEN 032 017 A prvom izda naredbu rekavši: “Kad te sretne moj brat Ezav pa te upita: 'Čiji si ti? Kamo ideš? Čije je ovo pred tobom?' 001 GEN 032 018 odgovori: 'Tvoga sluge Jakova; ovo je dar koji šalje svome gospodaru Ezavu; on je tamo za nama.'” 001 GEN 032 019 Tako je naredio i drugome, pa trećemu i svima drugima koji su išli za stadima: “Ovo i ovako reci Ezavu kad ga sretneš. 001 GEN 032 020 Još mu dodaj: 'A sluga tvoj Jakov i sam je za nama.'” Mislio je naime: “Ako ga unaprijed udobrostivim darovima, a onda se s njim suočim, možda će mi oprostiti.” 001 GEN 032 021 Tako darovi krenu naprijed, dok je on ostao one noći u taborištu. 001 GEN 032 022 One noći on ustane, uzme svoje obje žene, obje svoje sluškinje i svoje jedanaestero djece te prijeđe Jabok preko gaza. 001 GEN 032 023 Prebacivši njih na drugu stranu toka, prebaci zatim i ostalo što bijaše njegovo. 001 GEN 032 024 Jakov ostane sam. I neki se čovjek rvao s njim dok nije zora svanula. 001 GEN 032 025 Videći da ga ne može svladati, ugane mu bedro pri zglobu, tako da se Jakovu kuk iščašio dok su se rvali. 001 GEN 032 026 Potom reče: “Pusti me jer zora sviće!” Ali on odgovori: “Neću te pustiti dok me ne blagosloviš.” 001 GEN 032 027 Nato ga onaj zapita: “Kako ti je ime?” Odgovori: “Jakov.” 001 GEN 032 028 Onaj reče. “Više se nećeš zvati Jakov nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima i nadvladao si.” 001 GEN 032 029 Onda zapita Jakov: “Reci mi svoje ime!” Odgovori onaj: “Za moje me ime ne smiješ pitati!” I tu ga blagoslovi. 001 GEN 032 030 Onom mjestu Jakov nadjene ime Penuel jer - reče - “Vidjeh Boga licem u lice, i na životu ostadoh.” 001 GEN 032 031 Sunce je nad njim bilo ogranulo kad je prošao Penuel. Hramao je zbog kuka. 001 GEN 032 032 Zato Izraelci do današnjeg dana ne jedu kukovnu tetivu što se nalazi na bedrenom zglobu, budući da je Jakovljev bedreni zglob bio iščašen u kukovnoj tetivi. 001 GEN 033 001 Jakov podiže oči i opazi gdje dolazi Ezav i s njime četiri stotine ljudi. Onda on podijeli svoju djecu među Leu, Rahelu i dvije sluškinje; 001 GEN 033 002 postavi sluškinje i njihovu djecu na čelo; iza njih Leu i njezinu djecu; a Rahelu i Josipa straga. 001 GEN 033 003 Sam prođe naprijed, nakloni se do zemlje sedam puta dok se ne primače svome bratu. 001 GEN 033 004 Ezav mu potrča u susret. Zagrli ga padnuvši mu oko vrata, poljubi ga i zaplaka. 001 GEN 033 005 Onda podiže oči i vidje žene i djecu. “Tko su ovi s tobom?” - zapita. On odgovori: “Djeca kojom je Bog obdario tvoga slugu.” 001 GEN 033 006 Potom naprijed stupe sluškinje sa svojom djecom te se duboko naklone. 001 GEN 033 007 Naprijed stupi i Lea sa svojom djecom te se duboko nakloni. Najposlije stupe naprijed Josip i Rahela te se duboko naklone. 001 GEN 033 008 Ezav upita: “Što kaniš sa svom ovom povorkom što sam je sreo?” Odgovori: “Naći naklonost svoga gospodara.” 001 GEN 033 009 Ezav odgovori: “Ja imam dosta, brate moj. Neka ostane tebi što je tvoje.” 001 GEN 033 010 A Jakov reče: “Nemoj tako! Ako sam našao naklonost u tvojim očima, primi dar iz moje ruke; jer meni je, što si me ljubezno primio, kao da gledam lice Božje. 001 GEN 033 011 Zato prihvati moj dar što sam ti ga donio; Bog mi je bio sklon te imam svega.” Kako ga je uporno nagovarao, Ezav prihvati. 001 GEN 033 012 “Pođimo na put”, reče Ezav, “i ja ću s tobom putovati.” 001 GEN 033 013 Ali mu on odvrati: “Zna moj gospodar da su djeca nejaka. Osim toga, valja mi se brinuti o ovcama i kravama koje doje: ako bi se tjerale prebrzo samo jednog dana, sve bi pocrkale. 001 GEN 033 014 Neka moj gospodar ide ispred svoga sluge, a ja ću ići polako, uz korak marve pred sobom i uz korak djece, dok ne stignem k svome gospodaru u Seir.” 001 GEN 033 015 Onda reče Ezav: “Da ti barem ostavim nekoliko ljudi koji se sa mnom nalaze.” Ali on odgovori: “Čemu to? Neka ja samo nađem milost u očima svoga gospodara!” 001 GEN 033 016 Tako se Ezav onog dana zaputi natrag u Seir, 001 GEN 033 017 dok je Jakov otišao u Sukot, gdje sebi sagradi kuću, a svom blagu podigne staje. Stoga je onom mjestu dano ime Sukot. 001 GEN 033 018 Došavši tako iz Padan Arama, Jakov sretno stigne u grad Šekem, koji se nalazi u zemlji kanaanskoj, i postavi svoj šator pred gradom. 001 GEN 033 019 A komad zemlje na kojoj je postavio svoj šator kupi od sinova Hamora, Šekemova oca, za stotinu kesita. 001 GEN 033 020 Tu podiže žrtvenik i nazva ga “El, Bog Izraelov”. 001 GEN 034 001 Dina, kći koju je Lea rodila Jakovu, iziđe da posjeti neke žene onoga kraja. 001 GEN 034 002 Opazi je Hivijac Šekem, sin Hamora, poglavice kraja, pa je pograbi i na silu s njom leže. 001 GEN 034 003 Njegovo srce prione za Dinu, Jakovljevu kćer, i on se u djevojku zaljubi. Nastojao je pridobiti djevojčino srce. 001 GEN 034 004 Šekem je govorio i svom ocu Hamoru: “Onu mi djevojku uzmi za ženu!” 001 GEN 034 005 Jakov sazna da je Šekem obeščastio njegovu kćer Dinu. Ali kako su njegovi sinovi bili uz blago na polju, Jakov nije poduzimao ništa dok oni ne dođu. 001 GEN 034 006 Uto dođe k Jakovu Šekemov otac Hamor da se s njim sporazumije, 001 GEN 034 007 upravo kad su se Jakovljevi sinovi vraćali iz polja. Kad su čuli vijest, ljudi su bili ojađeni i vrlo ljuti. Što je Šekem učinio - legavši s Jakovljevom kćeri - u Izraelu je bila sramota. To se nije smjelo trpjeti. 001 GEN 034 008 Hamor im reče. “Moj se sin Šekem svom dušom zaljubio u vašu kćer. Dajte mu je za ženu! 001 GEN 034 009 Oprijateljite se s nama: dajite nam svoje kćeri, a naše kćeri uzimajte sebi! 001 GEN 034 010 Tako možete živjeti među nama; zemlja je pred vama da se naselite, u njoj se slobodno krećete i stječete imovinu!” 001 GEN 034 011 Potom Šekem reče njezinu ocu i njezinoj braći: “Da nađem milost u vašim očima, dat ću vam što zatražite. 001 GEN 034 012 Tražite od mene koliko hoćete: sve što god zapitate dat ću, samo mi dajte djevojku za ženu.” 001 GEN 034 013 Jakovljevi sinovi odgovore Šekemu i njegovu ocu Hamoru - govorili su s prijevarom jer je obeščastio njihovu sestru Dinu - 001 GEN 034 014 te im rekoše: “Ne možemo pristati da svoju sestru damo čovjeku koji nije obrezan, jer bi to za nas bila sramota. 001 GEN 034 015 Jedino ćemo je dati ako postanete kao i mi, ako obrežete sve svoje muškarce. 001 GEN 034 016 Onda vam možemo davati svoje kćeri i uzimati vaše sebi, s vama se naseliti i biti jedan rod. 001 GEN 034 017 A ako ne pristajete na obrezanje, uzet ćemo svoju kćer i otići.” 001 GEN 034 018 Hamoru i Šekemu, Hamorovu sinu, njihov se zahtjev učini povoljan. 001 GEN 034 019 Mladić nije časio da zahtjev izvrši, jer je čeznuo za Jakovljevom kćeri; a bio je najuvaženiji od svih u očevu domu. 001 GEN 034 020 Tako Hamor i njegov sin Šekem dođu u svoje gradsko vijeće i obrate se svojim sugrađanima ovako: 001 GEN 034 021 “Ovaj je svijet prijazan; neka se među nama u zemlji nasele; neka se po njoj slobodno kreću; ima dosta prostora u zemlji za njih; možemo uzimati njihove kćeri sebi za žene, a njima davati svoje. 001 GEN 034 022 No ljudi će pristati da među nama žive i s nama budu jedan rod samo ako se svi naši muškarci obrežu kao što su oni obrezani. 001 GEN 034 023 Zar tako ne bi stoka koju su stekli, sve njihovo blago - bilo naše? Pristanimo, pa neka se među nama nasele!” 001 GEN 034 024 Svi odrasli muškarci koji imaju pravo izaći na gradska vrata poslušaše Hamora i njegova sina Šekema, pa bude obrezan svaki muškarac - svaki koji ima pravo izaći na gradska vrata. 001 GEN 034 025 A trećega dana, dok su oni još bili u bolovima, dva Jakovljeva sina, Šimun i Levi, Dinina braća, pograbe svaki svoj mač i nesmetano dođu u grad te poubijaju sve muškarce. 001 GEN 034 026 Sasijeku mačem Hamora i njegova sina Šekema, uzmu Dinu iz Šekemove kuće i odu. 001 GEN 034 027 Ostali Jakovljevi sinovi dođu na ubijene i opustoše grad što je njihova sestra bila obeščašćena. 001 GEN 034 028 Što je bilo krupne i sitne stoke i magaradi, u gradu i u polju, otjeraju; 001 GEN 034 029 opljačkaju sva njihova dobra, a svu im djecu i žene - sve što je bilo po kućama - odvedu u roblje. 001 GEN 034 030 Jakov reče Šimunu i Leviju: “Uveli ste me u nepriliku omrazivši me stanovnicima zemlje, Kanaancima i Perižanima. Ako se ujedine protiv mene i napadnu me, dok je nas ovako malo na broj, istrijebit će me s mojim domom.” 001 GEN 034 031 Oni odgovore: “Zar da prema našoj sestri postupaju kao prema kakvoj bludnici?” 001 GEN 035 001 Bog reče Jakovu: “Ustani, idi gore u Betel te ondje ostani! Načini ondje žrtvenik Bogu koji ti se objavio kad si bježao od svoga brata Ezava!” 001 GEN 035 002 I Jakov reče svojoj obitelji i svima koji bijahu s njime: “Odbacite tuđe kumire koji se nalaze u vašoj sredini; očistite se i preobucite. 001 GEN 035 003 Idemo gore u Betel; ondje ću načiniti žrtvenik Bogu, koji me uslišao kad sam bio u nevolji i sa mnom bio na putu kojim sam hodio.” 001 GEN 035 004 Oni predaju Jakovu sve tuđe kumire što su ih imali i naušnice što su bile o njihovim ušima, pa ih Jakov zakopa pod hrast kod Šekema. 001 GEN 035 005 Kad su se zaputili, strah od Boga spopadne okolišna mjesta, tako da nisu išli u potjeru za Jakovljevim sinovima. 001 GEN 035 006 Jakov stigne u Luz, to jest Betel, u zemlji kanaanskoj, i sav puk što je bio s njim. 001 GEN 035 007 Ondje sagradi žrtvenik i mjesto nazva El Betel, jer mu se ondje Bog objavio kad on bježaše pred svojim bratom Ezavom. 001 GEN 035 008 Tada umre Rebekina dojilja Debora te je sahraniše pod Betelom, pod hrastom, koji se otad zove “Tužni hrast”. 001 GEN 035 009 Bog se opet objavi Jakovu kad je stigao iz Padan Arama, te ga blagoslovi. 001 GEN 035 010 Bog mu reče: “Ime ti je Jakov, ali se odsad nećeš zvati Jakov nego će Izrael biti tvoje ime.” Tako ga prozva Izraelom. 001 GEN 035 011 Onda mu Bog reče: “Ja sam El Šadaj - Bog Svesilni! Budi rodan i množi se! Od tebe poteći će narod, mnoštvo naroda, i kraljevi iz tvog će izaći krila. 001 GEN 035 012 Zemlju što je dadoh Abrahamu i Izaku tebi predajem; i potomstvu tvojem poslije tebe zemlju ću ovu dati.” 001 GEN 035 013 A onda Bog ode od njega gore. 001 GEN 035 014 Na mjestu gdje je Bog s njim govorio Jakov uspravi stup, stup od kamena; na njemu prinese žrtvu i izli ulja. 001 GEN 035 015 A mjesto gdje mu je Bog govorio Jakov nazva Betel. 001 GEN 035 016 Potom odu iz Betela. Još bijaše malo puta do Efrate, a Rahela se nađe pri porođaju. Napali je teški trudovi. 001 GEN 035 017 Kad su joj porođajni bolovi bili najteži, reče joj babica: “Ne boj se jer ti je i ovo sin!” 001 GEN 035 018 Kad se rastavljala s dušom - jer umiraše Rahela - nadjenu sinu ime Ben Oni; ali ga otac prozva Benjamin. 001 GEN 035 019 Tako umrije Rahela. Sahrane je na putu u Efratu, to jest Betlehem. 001 GEN 035 020 A na njezinu grobu Jakov podigne spomenik - onaj što je na Rahelinu grobu do danas. 001 GEN 035 021 Izrael krenu dalje te razape svoj šator s onu stranu Migdal-Edera. 001 GEN 035 022 Dok je Izrael boravio u onom kraju, ode Ruben i legne s Bilhom, priležnicom svoga oca. Sazna za to Izrael. Izrael je imao dvanaest sinova. 001 GEN 035 023 S Leom: Rubena, koji je Jakovljev prvorođenac, Šimuna, Levija, Judu, Jisakara i Zebuluna; 001 GEN 035 024 s Rahelom: Josipa i Benjamina; 001 GEN 035 025 s Bilhom, Rahelinom sluškinjom: Dana i Naftalija; 001 GEN 035 026 sa Zilpom, sluškinjom Leinom: Gada i Ašera. To su Jakovljevi sinovi što su mu se rodili u Padan Aramu. 001 GEN 035 027 Jakov dođe k svome ocu Izaku u Mamru u Kirjat Arbu, to je Hebron - gdje su boravili Abraham i Izak kao pridošlice. 001 GEN 035 028 Kad je Izaku bilo sto i osamdeset godina, umrije. 001 GEN 035 029 Izak izdahne i umre, starac i godinama zasićen, te bude pridružen svojim precima. Sahrane ga njegovi sinovi, Ezav i Jakov. 001 GEN 036 001 Ovo su potomci Ezava, koji se zvao i Edom. 001 GEN 036 002 Ezav je uzeo sebi žene od kanaanskih djevojaka: Adu, kćer Hetita Elona; Oholibamu, kćer Ane, unuku Sibeona Horijca; 001 GEN 036 003 i Basematu, kćer Jišmaelovu, sestru Nebajotovu. 001 GEN 036 004 Ada Ezavu rodi Elifaza, a Basemata rodi Reuela, 001 GEN 036 005 Oholibama rodi Jeuša, Jalama i Koraha. To su Ezavovi sinovi koji se rodiše u zemlji kanaanskoj. 001 GEN 036 006 Ezav uzme svoje žene, svoje sinove, svoje kćeri, svu čeljad svoga doma; svoju stoku - krupnu i sitnu; svu imovinu što ju je namakao u zemlji kanaanskoj, pa ode u zemlju seirsku, daleko od svog brata Jakova. 001 GEN 036 007 Njihov se, naime, posjed jako uvećao te nisu mogli ostati zajedno: kraj u kojem su boravili nije ih mogao izdržavati zbog njihova blaga. 001 GEN 036 008 Tako se Ezav - Edom nazvani - naseli u brdskom kraju Seiru. 001 GEN 036 009 Ovo je, dakle, potomstvo Ezava, praoca Edomaca, u brdskom kraju Seiru. 001 GEN 036 010 Ovo su imena Ezavovih sinova: Elifaz, sin Ezavove žene Ade; Reuel, sin Ezavove žene Basemate. 001 GEN 036 011 Elifazovi su sinovi bili: Teman, Omar, Sefo, Gatam i Kenaz. 001 GEN 036 012 Timna je bila inoča Ezavova sina Elifaza; ona je Elifazu rodila Amaleka. To su potomci Ezavove žene Ade. 001 GEN 036 013 A ovo su sinovi Reuelovi: Nahat, Zerah, Šama i Miza. Oni su bili sinovi Ezavove žene Basemate. 001 GEN 036 014 A ovo su opet sinovi Ezavove žene Oholibame, Anine kćeri, unuke Sibeonove; ona je Ezavu rodila Jeuša, Jalama i Koraha. 001 GEN 036 015 Ovo su rodovske glave Ezavovih potomaka. Potomci Ezavova prvorođenca Elifaza: knez Teman, knez Omar, knez Sefo, knez Kenaz, 001 GEN 036 016 knez Korah, knez Gatam i knez Amalek. To su rodovski glavari Elifazovi u zemlji edomskoj; to su potomci Adini. 001 GEN 036 017 A ovo su potomci Ezavova sina Reuela: knez Nahat, knez Zerah, knez Šama i knez Miza. To su rodovski glavari Reuelovi u zemlji edomskoj; to su potomci Ezavove žene Basemate. 001 GEN 036 018 A ovo su potomci Ezavove žene Oholibame: knez Jeuš, knez Jalam i knez Korah. To su rodovski glavari Ezavove žene Oholibame, kćeri Anine. 001 GEN 036 019 To su bili sinovi Ezava-Edoma, njihovi knezovi. 001 GEN 036 020 A ovo su sinovi Seira Horijca, žitelji one zemlje: Lotan, Šobal, Sibeon, Ana, 001 GEN 036 021 Dišon, Eser i Dišan. To su koljenovići Horijci, sinovi Seirovi, u zemlji edomskoj. 001 GEN 036 022 Lotanovi sinovi bili su: Hori i Hemam; a sestra Lotanova bila je Timna. 001 GEN 036 023 Ovo su bili sinovi Šobalovi: Alvan, Manahat, Ebal, Šefo i Onam. 001 GEN 036 024 Sinovi Sibeonovi bijahu Aja i Ana. Ana je onaj koji je našao vruća vrela u pustari dok je čuvao magarad svoga oca Sibeona. 001 GEN 036 025 Ovo su bila djeca Ane: sin Dišon i Anina kći Oholibama. 001 GEN 036 026 Ovo su bili sinovi Dišonovi: Hemdan, Ešban, Jitran i Keran. 001 GEN 036 027 Ovo su bili sinovi Eserovi: Bilhan, Zaavan i Akan. 001 GEN 036 028 A sinovi Dišanovi bili su: Uz i Aran. 001 GEN 036 029 Ovo su knezovi Horijaca: knez Lotan, knez Šobal, knez Sibeon, knez Ana, 001 GEN 036 030 knez Dišon, knez Eser i knez Dišan. To su bili knezovi Horijaca, glavar za glavarom, u zemlji seirskoj. 001 GEN 036 031 Evo kraljeva koji su kraljevali u edomskoj zemlji prije nego je zavladao kralj sinova Izraelovih. 001 GEN 036 032 Beorov sin Bela vladao je u Edomu; njegov se grad zvao Dinhaba. 001 GEN 036 033 Kad je umro Bela, na njegovo se mjesto zakraljio Jobab, sin Zeraha iz Bosre. 001 GEN 036 034 Kad je umro Jobab, zakraljio se na njegovo mjesto Hušam iz temanske zemlje. 001 GEN 036 035 Kad je umro Hušam, zakraljio se na njegovo mjesto Bedadov sin Hadad, koji je potukao Midjance na Moapskom polju. Ime je njegovu gradu bilo Avit. 001 GEN 036 036 Kad je umro Hadad, zakraljio se na njegovo mjesto Samla iz Masreke. 001 GEN 036 037 Kad je umro Samla, zakraljio se na njegovo mjesto Šaul iz Rehobota na Rijeci. 001 GEN 036 038 Kad umrije Šaul, zavlada Baal Hanan, Akborov sin. 001 GEN 036 039 Kad je umro Baal Hanan, Akborov sin, vladaše Hadad. Ime je njegovu gradu bilo Pai. Žena mu se zvala Mehetabela. Bila je kći Matredova, iz Me Zahaba. 001 GEN 036 040 Ovo su imena Ezavovih knezova s njihovim nazivima po rodovima i smještaju: knez Timna, knez Alva, knez Jetet, 001 GEN 036 041 knez Oholibama, knez Ela, knez Pinon, 001 GEN 036 042 knez Kenaz, knez Teman, knez Mibzar, 001 GEN 036 043 knez Magdiel i knez Iram. To su bili knezovi edomski, prema njihovim naseljima u zemlji koju su zaposjeli. To je Ezav, praotac Edomaca. 001 GEN 037 001 A Jakov se bijaše nastanio u zemlji gdje je njegov otac boravio kao pridošlica - u zemlji kanaanskoj. 001 GEN 037 002 Evo nasljedstva Jakovljeva. Kao mladić, u dobi od sedamnaest godina, Josip je čuvao stada sa svojom braćom, sinovima Bilhe i Zilpe, koje bijahu žene njegova oca. Josip je ocu svome donosio zle glasove o njima. 001 GEN 037 003 Izrael je volio Josipa više nego ijednog svoga sina jer je bio dijete njegove staračke dobi; i on mu napravi kićenu haljinu. 001 GEN 037 004 Kako njegova braća opaze da ga njihov otac voli više od svih drugih svojih sinova, zamrze ga toliko da mu nisu mogli ni prijaznu riječ progovoriti. 001 GEN 037 005 Jednom Josip usni san i kaza ga svojoj braći, a oni ga zbog toga još više zamrze. 001 GEN 037 006 “Poslušajte”, reče im, “san što sam ga usnio! 001 GEN 037 007 Pomislite! Vezali smo nasred polja snopove, kadli se najednom moj snop uspravi i stade uzgor. Uto se vaši snopovi okupe okolo i duboko se poklone mom snopu.” 001 GEN 037 008 Njegova ga braća upitaše: “Kaniš li nad nama zakraljevati? Hoćeš li nam biti gospodar?” I još ga više zamrze zbog njegova pričanja o snovima. 001 GEN 037 009 Usni on još jedan san te ga ispriča svojoj braći: “Još sam jedan san usnuo. Pazite! Sunce, mjesec i jedanaest zvijezda duboko mi se klanjahu!” 001 GEN 037 010 Kad je to ispričao svome ocu, ukori ga otac i reče mu: “Što znači taj san što si ga usnuo? Zar ćemo doći ja, tvoja majka i tvoja braća pa ti se do zemlje klanjati?” 001 GEN 037 011 I dok su braća od zavisti bila ljuta na nj, njegov je otac razmišljao o svemu. 001 GEN 037 012 Jednom njegova braća odu čuvati očeva stada blizu Šekema. 001 GEN 037 013 Izrael reče Josipu: “Tvoja braća čuvaju stada kod Šekema, pa hajde da te pošaljem k njima.” On mu odgovori: “Dobro, idem.” 001 GEN 037 014 Potom će mu otac: “Hajde i vidi kako su ti braća i stoka pa mi javi.” Tako ga otpremi iz doline Hebrona, i on stigne u Šekem. 001 GEN 037 015 Neki čovjek nađe ga gdje luta poljem pa ga upita: “Što tražiš?” 001 GEN 037 016 “Tražim braću”, odgovori. “Možeš li mi kazati gdje čuvaju stada?” 001 GEN 037 017 A čovjek reče: “Odavde su otišli. Čuo sam ih gdje govore: 'Hajdemo u Dotan.'” Tako Josip ode za svojom braćom i nađe ih u Dotanu. 001 GEN 037 018 Oni ga opaze izdaleka; prije nego im se približio, počnu se dogovarati da ga ubiju. 001 GEN 037 019 I jedan drugom reče: “Eno stiže onaj sanjar! 001 GEN 037 020 Hajde da ga sad ubijemo i bacimo u kakvu čatrnju! Možemo kazati da ga je proždrla divlja zvijer. Vidjet ćemo što će biti od njegovih snova!” 001 GEN 037 021 Ali kad je to čuo Ruben, pokuša da ga izbavi iz njihovih šaka. I reče: “Nemojmo oduzimati njegova života! 001 GEN 037 022 Ne prolijevajte krvi” - dalje je govorio Ruben. “Bacite ga u čatrnju u pustari; ali ne dižite na nj ruke!” Htio ga je tako izbaviti iz njihovih šaka i odvesti ocu. 001 GEN 037 023 Ali kad je Josip stigao braći, oni s Josipa svuku njegovu haljinu, haljinu kićenu što je bila na njemu; 001 GEN 037 024 pograbe ga i bace u čatrnju. Čatrnja je bila prazna; nije bilo u njoj vode. 001 GEN 037 025 Potom sjednu da ručaju. Kako podignu svoje oči, opaze povorku Jišmaelaca gdje dolazi iz Gileada. Deve su im nosile mirodije, balzam i mirisavu smolu da ih preprodaju u Egipat. 001 GEN 037 026 Tada reče Juda svojoj braći: “Što ćemo postići ako ubijemo svog brata a krv njegovu sakrijemo? 001 GEN 037 027 Hajde da ga prodamo Jišmaelcima; ali ne dižimo na nj ruke. TÓa on je naš brat, naše meso.” Braća ga poslušaju. 001 GEN 037 028 Uto naiđu ljudi, midjanski trgovci. Braća izvuku Josipa iz čatrnje i prodaju ga za dvadeset srebrnika Jišmaelcima, a oni Josipa dovedu u Egipat. 001 GEN 037 029 Kad se Ruben vratio k čatrnji i vidio da Josipa nema u čatrnji, razdere svoju odjeću. 001 GEN 037 030 A kad se vratio svojoj braći, povika: “Dječaka nema! Kamo ću ja sad?” 001 GEN 037 031 A oni uzmu Josipovu haljinu, zakolju jedno kozle i haljinu zamoče u krv. 001 GEN 037 032 Kićenu haljinu otpreme ocu i poruče: “Ovo smo našli; gledaj je li ovo haljina tvoga sina ili nije.” 001 GEN 037 033 Prepozna je on pa reče: “Haljina je moga sina! Divlja ga je zvijer rastrgla! Na komade je Josip rastrgan!” 001 GEN 037 034 I razdere Jakov svoje haljine, stavi pokorničku kostrijet oko bokova i dugo vremena oplakivaše svoga sina. 001 GEN 037 035 Svi su ga njegovi sinovi i sve njegove kćeri nastojali utješiti, ali se on ne mogaše utješiti. Govorio je: “Ne, sići ću k svome sinu u Šeol tugujući!” Tako ga je oplakivao njegov otac. (Sheol h7585) 001 GEN 037 036 A Midjanci ga prodaju u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu, zapovjedniku straže. 001 GEN 038 001 Otprilike u to vrijeme Juda ode od svoje braće te okrenu nekom Adulamcu komu ime bijaše Hira. 001 GEN 038 002 Tu Juda zapazi kćer jednog Kanaanca - zvao se Šua - i njome se oženi. Priđe njoj 001 GEN 038 003 te ona zače i rodi sina, komu dade ime Er. 001 GEN 038 004 Opet ona zače, rodi sina i dade mu ime Onan. 001 GEN 038 005 Još jednog sina rodi te mu nadjene ime Šela. Nalazila se u Kezibu kad je njega rodila. 001 GEN 038 006 Juda oženi svoga prvorođenca Era djevojkom kojoj bijaše ime Tamara. 001 GEN 038 007 Ali Judin prvorođenac Er uvrijedi Jahvu i Jahve ga pogubi. 001 GEN 038 008 Tada reče Juda Onanu: “Priđi k udovici svoga brata, izvrši prema njoj djeversku dužnost i tako očuvaj lozu svome bratu!” 001 GEN 038 009 Ali Onan, znajući da se sjeme neće računati kao njegovo, ispuštaše ga na zemlju kad god bi prišao bratovoj udovici, tako da ne dade potomstva svome bratu. 001 GEN 038 010 To što je činio uvrijedilo je Jahvu, pa i njega pogubi. 001 GEN 038 011 Onda Juda reče svojoj nevjesti Tamari: “Ostani kao udovica u domu svoga oca dok poodraste moj sin Šela.” Bojao se, naime, da bi i on mogao umrijeti kao i njegova braća. I tako Tamara ode da živi u očevu domu. 001 GEN 038 012 Dugo vremena poslije toga umre Šuina kći, Judina žena. Kad je prošlo vrijeme žalosti, Juda ode, zajedno sa svojim prijateljem Adulamcem Hirom, u Timnu da striže svoje ovce. 001 GEN 038 013 Obavijeste Tamaru: “Eno ti je svekar”, rekoše joj, “na putu u Timnu da striže ovce.” 001 GEN 038 014 Ona svuče udovičko ruho, navuče koprenu i zamota se pa sjede na ulazu u Enajim, što je na putu k Timni. Vidjela je, naime, da je Šela odrastao, ali nju još ne udaše za nj. 001 GEN 038 015 Kad je Juda opazi, pomisli da je bludnica, jer je bila pokrila lice. 001 GEN 038 016 Svrati se on k njoj i reče: “Daj da ti priđem!” Nije znao da mu je nevjesta. A ona odgovori: “Što ćeš mi dati da uđeš k meni?” 001 GEN 038 017 “Spremit ću ti jedno kozle od svoga stada”, odgovori. “Treba da ostaviš jamčevinu dok ga ne pošalješ.” 001 GEN 038 018 A on zapita: “Kakvu jamčevinu da ti ostavim?” Ona odgovori: “Svoj pečatnjak o vrpci i štap što ti je u ruci.” Dade joj jedno i drugo, a onda priđe k njoj i ona po njem zače. 001 GEN 038 019 Potom ona ustade i ode; skide sa sebe koprenu i opet se odjenu u svoje udovičko ruho. 001 GEN 038 020 Uto Juda pošalje kozle po svom prijatelju Adulamcu da iskupi jamčevinu iz ruku žene, ali je nije mogao naći. 001 GEN 038 021 Upita ljude u mjestu: “Gdje je bludnica što se nalazila uz put u Enajim?” Oni mu odgovore: “Ovdje nije nikad bilo bludnice.” 001 GEN 038 022 Tako se on vrati k Judi pa reče: “Nisam je mogao naći. Osim toga, ljudi mi u mjestu rekoše da ondje nije nikad bilo bludnice.” 001 GEN 038 023 Onda reče Juda: “Da ne ostanemo za ruglo, neka ih drži! Slao sam joj, eto, ovo kozle, ali je ti nisi našao.” 001 GEN 038 024 Otprilike poslije tri mjeseca donesoše vijest Judi: “Tvoja nevjesta Tamara odala se bludništvu; čak je u bludničenju i začela.” “Izvedite je”, naredi Juda, “pa neka se spali!” 001 GEN 038 025 Dok su je izvodili, ona poruči svekru: “Začela sam po čovjeku čije je ovo.” Još doda: “Vidi čiji je ovaj pečatnjak o vrpci i ovaj štap!” 001 GEN 038 026 Juda ih prepozna pa reče: “Ona je pravednija nego ja, koji joj nisam dao svoga sina Šelu.” Ali više s njom nije imao posla. 001 GEN 038 027 Kad joj je došlo vrijeme da rodi, pokaže se da nosi blizance. 001 GEN 038 028 Dok je rađala, jedan od njih pruži ruku van. Nato babica priveže za njegovu ruku crven konac govoreći: “Ovaj je izišao prvi.” 001 GEN 038 029 Ali baš tada on uvuče ruku te iziđe njegov brat. A ona reče: “Kakav li proder napravi!” Stoga mu nadjenu ime Peres. 001 GEN 038 030 Poslije iziđe njegov brat koji je oko ruke imao crveni konac. Njemu dadoše ime Zerah. 001 GEN 039 001 Josipa dovedoše u Egipat. Tu ga od Jišmaelaca koji su ga onamo doveli kupi Egipćanin Potifar, dvoranin faraonov i zapovjednik njegove tjelesne straže. 001 GEN 039 002 Jahve je bio s Josipom, zato je u svemu imao sreću: Egipćanin ga uzme k sebi u kuću. 001 GEN 039 003 Vidje njegov gospodar da je Jahve s njim i da svemu što mu ruka poduzme Jahve daje uspjeh; 001 GEN 039 004 zavolje on Josipa, uze ga za dvoranina i postavi ga za upravitelja svoga doma i povjeri mu sav svoj imetak. 001 GEN 039 005 I otkad mu je povjerio upravu svoga doma i svega svog imetka, blagoslovi Jahve dom Egipćaninov zbog Josipa: blagoslov Jahvin bijaše na svemu što je imao - u kući i u polju. 001 GEN 039 006 I tako sve svoje prepusti brizi Josipovoj te se više ni za što nije brinuo, osim za jelo što je jeo. A Josip je bio mladić stasit i naočit. 001 GEN 039 007 Poslije nekog vremena žena njegova gospodara zagleda se u Josipa i reče mu: “Legni sa mnom!” 001 GEN 039 008 On se oprije i reče ženi svoga gospodara: “Gledaj! Otkako sam ja ovdje, moj se gospodar ne brine ni za što u kući; sve što ima meni je povjerio. 001 GEN 039 009 On u ovoj kući nema više vlasti negoli ja i ništa mi ne krati, osim tebe, jer si njegova žena. Pa kako bih ja mogao učiniti tako veliku opačinu i sagriješiti protiv Boga!” 001 GEN 039 010 Iako je Josipa salijetala iz dana u dan, on nije pristajao da uz nju legne; nije joj prilazio. 001 GEN 039 011 Jednog dana Josip uđe u kuću na posao. Kako nikog od služinčadi nije bilo u kući, 001 GEN 039 012 ona ga uhvati za ogrtač i reče: “Legni sa mnom!” Ali on ostavi svoj ogrtač u njezinoj ruci, otrže se i pobježe van. 001 GEN 039 013 Vidjevši ona da je u njezinoj ruci ostavio ogrtač i pobjegao van, 001 GEN 039 014 zovne svoje sluge te im reče: “Gledajte! Trebalo je da nam dovede jednog Hebrejca da se s nama poigrava. Taj k meni dođe da sa mnom legne, ali sam ja na sav glas zaviknula. 001 GEN 039 015 A čim je čuo kako vičem, ostavi svoj ogrtač pokraj mene i pobježe van.” 001 GEN 039 016 Uza se je držala njegov ogrtač dok mu je gospodar došao kući. 001 GEN 039 017 Onda i njemu kaza istu priču: “Onaj sluga Hebrejac koga si nam doveo dođe k meni da sa mnom ljubaka! 001 GEN 039 018 Ali čim je čuo kako vičem, ostavi svoj ogrtač pokraj mene i pobježe van.” 001 GEN 039 019 Kad je njegov gospodar čuo pripovijest svoje žene koja reče: “Eto, tako sa mnom tvoj sluga”, razgnjevi se. 001 GEN 039 020 Gospodar pograbi Josipa i baci ga u tamnicu - tamo gdje su bili zatvoreni kraljevi utamničenici. I osta u tamnici. 001 GEN 039 021 Ali je Jahve bio s njim, iskaza naklonost Josipu te on nađe milost u očima upravitelja tamnice. 001 GEN 039 022 Tako upravitelj tamnice preda u Josipove ruke sve utamničenike koji su se nalazili u tamnici; i ondje se ništa nije radilo bez njega. 001 GEN 039 023 Budući da je Jahve bio s njim, upravitelj tamnice nije nadgledao ništa što je Josipu bilo povjereno: Jahve bijaše s njim, i što god bi poduzeo, Jahve bi to okrunio uspjehom. 001 GEN 040 001 Poslije toga peharnik se i pekar egipatskog kralja ogriješe o svoga gospodara, kralja egipatskog. 001 GEN 040 002 Faraon se razljuti na svoja dva dvoranina, glavnog peharnika i glavnog pekara, 001 GEN 040 003 te ih stavi u zatvor, u zgradu zapovjednika tjelesne straže - u istu tamnicu gdje je i Josip bio zatvoren. 001 GEN 040 004 Zapovjednik tjelesne straže odredi Josipa da ih poslužuje. Pošto su proveli u zatvoru neko vrijeme, 001 GEN 040 005 obojica njih - peharnik i pekar egipatskog kralja, utamničenici - usnu san jedne te iste noći. Svaki je usnuo svoj san; i svaki je san imao svoje značenje. 001 GEN 040 006 Kad je Josip ujutro došao k njima, opazi da su neraspoloženi. 001 GEN 040 007 Upita faraonove dvorane koji su bili s njim u zatvoru u zgradi njegova gospodara: “Zašto ste danas tako potišteni?” 001 GEN 040 008 Odgovore mu: “Sne smo usnuli, ali nikog nema da nam ih protumači.” Josip im reče: “Zar tumačenje ne spada na Boga? Dajte, pričajte mi!” 001 GEN 040 009 Onda je glavni peharnik ispripovjedio Josipu svoj san: “Sanjao sam da je preda mnom lozov trs. 001 GEN 040 010 Na trsu bile tri mladice. I tek što je propupao, procvjeta i na njegovim grozdovima sazru bobe. 001 GEN 040 011 Kako sam u ruci držao faraonov pehar, uzmem grožđa, istiještim ga u faraonov pehar, a onda stavim pehar u faraonovu ruku.” 001 GEN 040 012 Josip mu reče: “Ovo ti je značenje: tri mladice tri su dana. 001 GEN 040 013 Poslije tri dana faraon će te pomilovati i vratiti na tvoje mjesto; opet ćeš stavljati pehar faraonu u ruku, kao i prije, dok si mu bio peharnik. 001 GEN 040 014 Kada ti bude opet dobro, sjeti se da sam i ja bio s tobom, pa mi učini ovu uslugu: spomeni me faraonu i pokušaj me izvesti iz ove kuće. 001 GEN 040 015 Jer, zbilja, bio sam silom odveden iz zemlje Hebreja; ni ovdje nisam ništa skrivio, a baciše me u tamnicu.” 001 GEN 040 016 Kad je glavni pekar vidio kako je Josip dao dobro tumačenje, reče mu: “Usnuh da su mi na glavi tri bijele košare. 001 GEN 040 017 U najgornjoj bilo svakovrsna peciva što ga pekar pripravlja faraonu, ali su ptice jele iz košare povrh moje glave.” 001 GEN 040 018 Josip odgovori: “Ovo je značenje: tri košare tri su dana. 001 GEN 040 019 Poslije tri dana faraon će uzdići tvoju glavu i o drvo te objesiti te će ptice jesti meso s tebe.” 001 GEN 040 020 I zaista, trećega dana, kad je faraon priredio gozbu za sve svoje službenike - bio mu je rođendan - iz sredine svojih službenika izluči glavnog peharnika i glavnog pekara. 001 GEN 040 021 Vrati glavnog peharnika u peharničku službu te je i dalje stavljao pehar u faraonovu ruku, 001 GEN 040 022 a glavnog pekara objesi, kako je Josip protumačio. 001 GEN 040 023 Ipak se glavni peharnik nije sjetio Josipa - zaboravio je na nj. 001 GEN 041 001 Poslije dvije godine usnu faraon da stoji pokraj Nila. 001 GEN 041 002 Iz Nila iziđe sedam krava, lijepih i debelih; pasle su po šašu. 001 GEN 041 003 Ali odmah poslije njih iz Nila iziđe sedam drugih krava, ružnih i mršavih, te stanu uz one krave na obali Nila. 001 GEN 041 004 Ružne i mršave krave požderu ono sedam lijepih i pretilih, i uto se faraon probudi. 001 GEN 041 005 Opet zaspi te usnu drugi san: sedam punih i jedrih klasova izraste na jednoj stabljici. 001 GEN 041 006 Ali, eto, poslije njih uzraste sedam klasova šturih, istočnjakom opaljenih. 001 GEN 041 007 Šturi klasovi proždru sedam jedrih i punih klasova. I faraon se probudi, i gle: bio je to san. 001 GEN 041 008 Ujutro faraon bijaše uznemiren u duši, pa pozva sve čarobnjake i sve mudrace egipatske: ispriča im faraon svoje sne, ali mu ih nitko nije mogao protumačiti. 001 GEN 041 009 Onda progovori faraonov glavni peharnik: “Moram danas spomenuti jedan svoj propust. 001 GEN 041 010 Jednom, kad se faraon razljutio na svoje službenike, mene i glavnog pekara stavio je u zatvor u zgradi glavnog upravitelja. 001 GEN 041 011 Usnusmo san iste noći, i ja i on, ali je svaki od nas usnuo san drugog značenja. 001 GEN 041 012 Onda je s nama bio neki mladi Hebrej, sluga zapovjednika straže. Ispričasmo njemu svoje sne, a on nam ih protumači: kaza svakom značenje njegova sna. 001 GEN 041 013 Kako nam ih je protumačio, tako nam se i dogodilo: mene vratiše na moje mjesto, a onoga objesiše.” 001 GEN 041 014 Faraon odmah pošalje po Josipa; izvuku ga brže-bolje iz tamnice; ošišaju mu kosu, obuku novo odijelo i on stupi pred faraona. 001 GEN 041 015 Onda faraon reče Josipu: “Usnuo sam san, a nitko ga ne može protumačiti. Čuo sam o tebi da možeš protumačiti san čim ga čuješ.” 001 GEN 041 016 “Ništa ja ne mogu”, odgovori Josip faraonu, “nego će Bog dati pravi odgovor faraonu.” 001 GEN 041 017 Onda je faraon pripovjedao Josipu: “U svom snu stojim na obali Nila. 001 GEN 041 018 I gle! Iz Nila iziđe sedam debelih i lijepih krava. Pasle su po šašu. 001 GEN 041 019 Poslije njih izađe drugih sedam krava. Bile su mršave, vrlo ružne i koštunjave. Još nikad ne vidjeh onako ružnih krava u svoj zemlji egipatskoj! 001 GEN 041 020 I sedam mršavih i ružnih krava proždru prvih sedam debelih krava. 001 GEN 041 021 Pa iako su ih progutale, nije se vidjelo da im je što u trbuhu: bile su ružne kao i prije. Uto se probudim. 001 GEN 041 022 Zatim sam u snu vidio kako na jednoj stabljici uzraste sedam punih i lijepih klasova. 001 GEN 041 023 Ali poslije njih uzraste sedam klasova zgrčenih, šturih, istočnjakom opaljenih. 001 GEN 041 024 I šturi klasovi proždru sedam jedrih klasova. Kazao sam ovo i vračarima, ali nema nikoga da mi razjasni.” 001 GEN 041 025 Onda Josip reče faraonu: “Faraonov je san samo jedan: Bog javlja faraonu što kani učiniti. 001 GEN 041 026 Sedam lijepih krava, to je sedam godina; sedam lijepih klasova opet je sedam godina. Tako je samo jedan san. 001 GEN 041 027 Sedam mršavih i ružnih krava poslije njih, a tako i sedam praznih, istočnjakom opaljenih klasova, označuje sedam gladnih godina. 001 GEN 041 028 To je ono što sam već faraonu rekao: Bog objavljuje faraonu što kani učiniti. 001 GEN 041 029 Dolazi, evo, sedam godina velikog obilja svoj zemlji egipatskoj. 001 GEN 041 030 A poslije njih nastat će sedam gladnih godina, kada će se zaboraviti sve obilje u zemlji egipatskoj. 001 GEN 041 031 Kako glad bude harala zemljom, neće se ni znati da je u zemlji bilo obilje - zbog gladi koja će doći - jer će biti vrlo velika. 001 GEN 041 032 A što se faraonov san ponovio, znači da se Bog na to zaista odlučio i da će to uskoro provesti. 001 GEN 041 033 Zato neka faraon izabere sposobna i mudra čovjeka te ga postavi nad zemljom egipatskom. 001 GEN 041 034 Nadalje, neka se faraon pobrine da postavi nadglednika u zemlji koji će kÓupiti petinu sve žetve u zemlji egipatskoj za sedam godina obilja. 001 GEN 041 035 Neka skupljaju od svakog žita za sedam dobrih godina što dolaze; neka s ovlaštenjem faraonovim sabiru žito za hranu i pohranjuju ga po gradovima. 001 GEN 041 036 Neka zalihe služe za hranu u zemlji za sedam godina gladi što će snaći zemlju egipatsku, tako da za gladi zemlja ne propadne.” 001 GEN 041 037 Svidje se odgovor faraonu i svim njegovim službenicima. 001 GEN 041 038 Zato faraon reče svojim službenicima: “Zar bismo mogli naći drugoga kao što je on, čovjeka koji bi bio tako obdaren duhom Božjim?” 001 GEN 041 039 A onda faraon reče Josipu: “Otkako je sve to Bog tebi otkrio, nikoga nema sposobna i mudra kao što si ti. 001 GEN 041 040 Ti ćeš biti upravitelj moga dvora: sav će se moj narod pokoravati tvojim naredbama. Jedino prijestoljem ja ću biti veći od tebe. 001 GEN 041 041 Postavljam te, evo,” reče faraon Josipu, “nad svom zemljom egipatskom.” 001 GEN 041 042 Poslije toga skine faraon sa svoje ruke pečatni prsten i stavi ga Josipu na ruku. Zatim zaodjene Josipa odjećom od najljepše tkanine, a o vrat mu objesi zlatan lanac. 001 GEN 041 043 Vozio se on u kolima kao njegov zamjenik, a pred njim klicahu: “Abrek! Na koljena!” Tako ga postavi nad svu zemlju egipatsku. 001 GEN 041 044 Još faraon reče Josipu: “Premda sam ja faraon, neće nitko dići svoje ruke ni noge bez tvog odobrenja u svoj zemlji egipatskoj.” 001 GEN 041 045 Faraon nazva Josipa “Safenat Paneah”, a za ženu mu dade Asenatu, kćer Poti-Fere, svećenika u Onu. I Josip postade poznat po zemlji egipatskoj. 001 GEN 041 046 Josipu je bilo trideset godina kad je stupio u službu faraona, kralja egipatskog. A otišavši Josip ispred faraona, putovao je po svoj zemlji egipatskoj. 001 GEN 041 047 Za sedam rodnih godina zemlja je rađala u obilju; 001 GEN 041 048 on je - u tih sedam godina što ih je egipatska zemlja uživala - kÓupio od različite ljetine i hranu pohranjivao u gradove, smještajući u svakom gradu urod iz okolnih polja. 001 GEN 041 049 Tako Josip nagomila mnogo žita, kao pijeska u moru, pa ga prestade i mjeriti jer mu mjere ne bijaše. 001 GEN 041 050 Dok još ne nasta gladna godina, Josip imade dva sina koje mu rodi Asenata, kći Poti-Fere, svećenika u Onu. 001 GEN 041 051 Prvorođencu Josip nadjenu ime Manaše, “jer Bog je”, reče, “dao te sam zaboravio svoje teškoće i svoj očinski dom.” 001 GEN 041 052 Drugomu nadjenu ime Efrajim, “jer Bog me”, reče, “učinio rodnim u zemlji moje nevolje.” 001 GEN 041 053 Sedam godina obilja koje je uživala zemlja egipatska dođe kraju, 001 GEN 041 054 a primače se sedam gladnih godina, kako je Josip prorekao. U svim zemljama bijaše glad, a u svoj zemlji egipatskoj bijaše kruha. 001 GEN 041 055 A kad je i sva zemlja egipatska osjetila glad, puk zavapi faraonu za kruh; a faraon reče Egipćanima: “Idite k Josipu i što god vam rekne, činite!” 001 GEN 041 056 Kad se glad proširi po svoj zemlji, Josip rastvori skladišta te je Egipćane opskrbljivao žitom, jer je glad postala žestoka i u zemlji egipatskoj. 001 GEN 041 057 Sav je svijet išao u Egipat k Josipu da kupuje žita, jer je strašna glad vladala po svem svijetu. 001 GEN 042 001 Kad je Jakov čuo da u Egiptu ima žita, reče svojim sinovima: “Što tu zurite jedan u drugoga? 001 GEN 042 002 Čujem da ima žita u Egiptu. Otiđite dolje te nam ga odande nabavite da ostanemo na životu i ne pomremo.” 001 GEN 042 003 Tako desetero Josipove braće siđe da nabavi žita iz Egipta. 001 GEN 042 004 Benjamina, Josipova pravog brata, Jakov ne posla s ostalima. “Da ga ne bi zadesila kakva nesreća”, govorio je. 001 GEN 042 005 Među onima koji su išli nabavljati žito, jer u zemlji kanaanskoj vladaše glad, bijahu i sinovi Izraelovi. 001 GEN 042 006 Josip je bio namjesnik u zemlji; on je dijelio žito svemu svijetu. Dođu tako i Josipova braća i poklone mu se licem do zemlje. 001 GEN 042 007 Josip prepozna braću čim ih ugleda, ali se prema njima vladao kao stranac i oštro im govorio. Zapita ih: “Odakle dolazite?” Odgovore: “Iz zemlje kanaanske došli smo da kupimo hrane.” 001 GEN 042 008 Iako je Josip prepoznao svoju braću, oni njega nisu prepoznali. 001 GEN 042 009 Josip se sjeti snova što ih je o njima sanjao. I reče im: “Vi ste uhode! Došli ste da izvidite slaba mjesta ove zemlje.” 001 GEN 042 010 Oni mu odgovore: “Ne, gospodaru! Tvoje su sluge došle da nabave hrane. 001 GEN 042 011 Svi smo sinovi jednog oca; pošteni smo ljudi; sluge tvoje nikad nisu bile uhode.” 001 GEN 042 012 On će im opet: “Ne, nego ste došli da izvidite slaba mjesta ove zemlje.” 001 GEN 042 013 Nato oni uzvrate: “Nas, tvojih slugu, bijaše dvanaestero braće - sinovi jednog oca, u zemlji kanaanskoj; najmlađi je sad s ocem, a jednoga više nema.” 001 GEN 042 014 No Josip im dobaci: “Onako kako sam vam već rekao: vi ste uhode! 001 GEN 042 015 Ovako ću vas iskušati: odavde, tako mi faraona, nećete izići ako vaš najmlađi brat ne dođe ovamo! 001 GEN 042 016 Pošaljite jednoga između sebe da vam dovede brata, a vi ostali u zatvor! Tako ću iskušati vaše riječi i vidjeti je li u vas istina ili nije. Inače, tako mi faraona, vi ste uhode!” 001 GEN 042 017 Potom ih baci u zatvor na tri dana. 001 GEN 042 018 Treći im dan reče Josip: “Izvršite to, i ostat ćete na životu, jer sam ja čovjek bogobojazan. 001 GEN 042 019 Ako ste pošteni, neka jedan od vas ostane u zatvoru, a vi ostali idite i nosite žito svojim izgladnjelim domovima. 001 GEN 042 020 Poslije toga dovedite mi svoga najmlađeg brata, tako da se obistine vaše riječi te da ne izginete.” Oni pristanu. 001 GEN 042 021 Zatim je jedan drugom govorio: “Jao nama! Stiže nas kazna zbog našega brata; gledali smo njegovu muku dok nas je molio za milost, ali ga nismo uslišali. Stoga nas je ova nevolja snašla.” 001 GEN 042 022 Ruben im odvrati: “Zar vam nisam govorio: Ne ogrešujte se o mladića! Ali vi niste slušali. Sad se traži račun za njegovu krv.” 001 GEN 042 023 Nisu znali da ih Josip razumije, jer su se s njim razgovarali preko tumača. 001 GEN 042 024 On se od njih udalji te zaplaka. Opet se vrati i razgovaraše s njima. Onda izdvoji Šimuna između njih i naredi da bude svezan na njihove oči. 001 GEN 042 025 Potom Josip zapovjedi da im vreće napune žitom; da svakome njegov novac metnu u vreću i da im daju poputninu. Tako im učine. 001 GEN 042 026 Tada oni natovare žito na svoje magarce i krenu odande. 001 GEN 042 027 Kad na prenoćištu jedan od njih otvori svoju vreću da nahrani magarca, opazi svoj novac ozgo u vreći. 001 GEN 042 028 “Moj je novac vraćen!” - povika braći. - “Evo ga u mojoj vreći!” Zadrhta srce u njima. Zgledaše se, uplašeni, i rekoše: “Što nam ovo Bog uradi!” 001 GEN 042 029 Došavši k svome ocu Jakovu u zemlju kanaansku, kazaše mu sve što ih je snašlo. 001 GEN 042 030 “Čovjek koji je gospodar one zemlje”, rekoše, “oštro nam je govorio i optužio nas kao uhode. 001 GEN 042 031 Pošteni smo ljudi, kazasmo mu, i nikad nismo bili uhode. 001 GEN 042 032 Bilo nas je dvanaestero braće, sinovi istog oca, ali jednoga više nema, dok se najmlađi sad nalazi s našim ocem u zemlji kanaanskoj. 001 GEN 042 033 Ali čovjek koji je gospodar one zemlje reče nam: 'Ovim ću doznati da ste pošteni ljudi: ostavite jednoga brata kod mene, a vi ostali uzmite što vam treba za izgladnjele domove, pa idite. 001 GEN 042 034 Onda mi dovedite svoga najmlađeg brata, tako da znam da niste uhode, nego pošteni ljudi. Poslije toga vratit ću vam vašeg brata, i vi ćete se moći slobodno kretati u ovoj zemlji.'” 001 GEN 042 035 Kako su praznili svoje vreće, svaki nađe u vreći svoju kesu. Opazivši to, zapadoše u strah - i oni i njihov otac. 001 GEN 042 036 “Mene vi ostavljate bez djece!” - reče im njihov otac. - “Josipa je nestalo, Šimuna nema, a sad biste odveli i Benjamina. Sve se to na me svaljuje!” 001 GEN 042 037 Onda Ruben reče svome ocu: “Ubij moja dva sina ako ti ga ja natrag ne dovedem! Predaj ga u moje ruke, i ja ću ti ga vratiti!” 001 GEN 042 038 “Moj sin neće s vama!” - uzvrati on. - “Njegov je pravi brat već mrtav, a on je ostao sam. Ako bi ga na putu na koji ćete poći snašla nesreća, u tuzi biste otpravili moju sijedu glavu dolje u Šeol.” (Sheol h7585) 001 GEN 043 001 Strašna glad pritisla zemlju. 001 GEN 043 002 Kad su pojeli hranu koju bijahu donijeli iz Egipta, njihov im otac reče: “Idite opet i nabavite nam malo hrane.” 001 GEN 043 003 Nato će mu Juda: “Onaj nam je čovjek jasno rekao: 'Ne smijete preda me ako vaš brat ne bude s vama.' 001 GEN 043 004 Ako si, dakle, voljan s nama poslati našega brata, mi ćemo otići dolje i kupit ćemo ti žita. 001 GEN 043 005 Ali ako njega ne pustiš s nama, onda mi tamo i ne idemo, jer nam je onaj zaprijetio: 'Ne smijete preda me ako vaš brat ne bude s vama.'” 001 GEN 043 006 “Zašto ste mi”, zapita Izrael, “nanijeli jad rekavši onom čovjeku da imate još jednoga brata?” 001 GEN 043 007 Oni odgovore: “Čovjek nas je neprestano zapitkivao o nama i o našoj obitelji: 'Je li vam još živ otac? Imate li još kojega brata?' Mi smo mu odgovarali na pitanja. Kako smo mogli znati da će reći: 'Dovedite svoga brata!'” 001 GEN 043 008 Potom Juda reče svome ocu Izraelu: “Pusti dječaka sa mnom pa da se dignemo i krenemo; tako ćemo preživjeti, a ne pomrijeti, i mi, i ti, i naša djeca. 001 GEN 043 009 Ja za nj jamčim; mene drži odgovornim za nj. Ako ga tebi ne vratim i preda te ga ne dovedem, bit ću ti kriv svega vijeka. 001 GEN 043 010 TÓa da nismo toliko oklijevali, mogli smo se već i dvaput vratiti.” 001 GEN 043 011 Njihov otac Izrael reče im: “Kad je tako, neka bude, ali učinite ovo: metnite u torbe najbiranijih proizvoda ove zemlje i ponesite na dar onom čovjeku: nešto balzama, nešto meda i mirodija, mirisne smole, pa lješnjaka i badema. 001 GEN 043 012 Sa sobom uzmite dvostruko novaca, jer treba vratiti novac koji ste našli u grlima svojih vreća. Možda je ono bila zabuna. 001 GEN 043 013 Uzmite svoga brata pa se opet zaputite onom čovjeku. 001 GEN 043 014 Neka Bog Svemogući, El Šadaj, potakne onog čovjeka na milosrđe prema nama te vam pusti i drugoga brata i Benjamina. A ja, moram li bez djece ostati, neka ostanem.” 001 GEN 043 015 Uzmu ljudi darove; uzmu sa sobom dvostruko novaca, povedu Benjamina te siđu u Egipat i stupe pred Josipa. 001 GEN 043 016 Kad Josip ugleda s njima Benjamina, reče upravitelju svoga kućanstva: “Odvedi ljude u kuću, zakolji jedno živinče i pripremi, jer će ovi ljudi blagovati sa mnom o podne!” 001 GEN 043 017 Čovjek učini kako je Josip rekao i povede ljude u Josipov dom. 001 GEN 043 018 Ljudi se pobojaše kad su bili povedeni u dom Josipov te rekoše: “Zbog novca koji se našao u našim vrećama prvi put vode nas unutra tako da nas napadnu i zajedno s našom magaradi uzmu za robove.” 001 GEN 043 019 Stoga se primaknu upravitelju Josipova doma te mu, na ulazu u kuću, reknu: 001 GEN 043 020 “Oprosti, gospodaru! Mi smo i prije jednom dolazili da nabavimo hrane; 001 GEN 043 021 i kad smo stigli na prenoćište i otvorili svoje vreće, a to novac svakoga od nas ozgo u njegovoj vreći, naš novac, ista svota. Sad smo ga donijeli sa sobom. 001 GEN 043 022 A ponijeli smo i drugog novca da kupimo hrane. Mi ne znamo tko nam je stavio novac u naše vreće.” 001 GEN 043 023 “Budite mirni”, reče im on. “Ne bojte se! Bog vaš i Bog vašega oca stavio je blago u vaše vreće. Vaš je novac k meni stigao.” Potom im izvede Šimuna. 001 GEN 043 024 Čovjek zatim uvede ljude u Josipovu kuću; dade im vode da operu noge, a njihovoj magaradi baci p§iće. 001 GEN 043 025 Potom priprave oni svoje darove za dolazak Josipov o podne, jer su čuli da će ondje ručati. 001 GEN 043 026 Kad je Josip došao u kuću, dadu mu darove koje su sa sobom donijeli i do zemlje mu se poklone. 001 GEN 043 027 Upita ih on za zdravlje te će dalje: “A je li dobro vaš stari otac o kome ste mi govorili? Je li još dobra zdravlja?” 001 GEN 043 028 “Sluga tvoj, otac naš, dobro je i još je dobra zdravlja”, odgovore i duboko se naklone iskazujući poštovanje. 001 GEN 043 029 Podigavši svoje oči, Josip opazi svoga brata Benjamina - sina svoje majke - te upita: “Je li ovo vaš najmlađi brat o kome ste mi govorili?” Onda nastavi: “Bog ti bio milostiv, sine moj!” 001 GEN 043 030 Josip se poslije toga požuri van jer mu se srce uzbudilo zbog brata; bilo mu je da zaplače. Uđe u jednu sobu i tu se isplaka. 001 GEN 043 031 Onda opere lice, ponovo se javi i, svladavajući se, naredi: “Poslužite ručak!” 001 GEN 043 032 Staviše njemu napose, njima napose, a napose opet Egipćanima koji su s njim jeli. Egipćani ne bi mogli jesti s Hebrejima, jer bi to Egipćanima bilo odvratno. 001 GEN 043 033 I kad posjedaše pred njim, najstariji prema starosti svojoj, a najmlađi prema mladosti svojoj, samo se zgledahu. 001 GEN 043 034 I naređivaše on da jela ispred njega nose njima, a obrok Benjaminov bijaše pet puta veći od svih ostalih. I pili su i gostili se s njim. 001 GEN 044 001 Onda Josip naredi upravitelju svoga kućanstva: “Napuni vreće ovih ljudi hranom koliko mogu ponijeti, a novac svakog stavi u grlo njegove vreće. 001 GEN 044 002 A moj pehar - onaj od srebra - stavi u grlo vreće najmlađega, zajedno s njegovim novcem za žito.” On učini kako mu je Josip naredio. 001 GEN 044 003 Kad je svanulo, otpreme ljude i njihove magarce. 001 GEN 044 004 Tek što su izišli iz grada - nisu bili odmakli daleko - kad Josip reče upravitelju svoga kućanstva: “Na noge! Pođi za onim ljudima! Kad ih stigneš, kaži im: 'Zašto uzvraćate zlo za dobro? 001 GEN 044 005 Zar iz onog pehara ne pije moj gospodar i ne čita iz njega proricanje? Zlo ste učinili!'” 001 GEN 044 006 Stigavši ih, ponovi im te riječi. 001 GEN 044 007 Oni odgovore: “Zašto nam gospodar govori tako? Daleko bilo od slugu tvojih da učine takvo što! 001 GEN 044 008 Čak i novac koji smo našli u svojim vrećama donijeli smo ti natrag iz zemlje kanaanske. Kako bismo onda mogli ukrasti srebra ili zlata iz kuće tvoga gospodara! 001 GEN 044 009 Onaj u koga se od tvojih slugu nađe, neka se usmrti, a mi drugi postat ćemo robovi tvome gospodaru.” 001 GEN 044 010 “Premda je ono što predlažeš pravo”, preuzme on, “ipak će samo onaj u koga se ukradeno pronađe biti moj rob, a ostali bit ćete slobodni.” 001 GEN 044 011 Brže spustiše vreće na zemlju i svaki svoju otvori. 001 GEN 044 012 On je pretraživao, počevši s najstarijim i završivši s najmlađim. Pehar se nađe u Benjaminovoj vreći. 001 GEN 044 013 Nato oni razdru svoje haljine; svaki ponovo natovari svoga magarca i vrate se u grad. 001 GEN 044 014 Kad su Juda i njegova braća ponovo stupili u Josipov dom, još je on bio ondje. Bace se preda nj na zemlju. 001 GEN 044 015 Onda im Josip reče: “Kakvo je to djelo što ste ga učinili? Zar ne znate da se čovjek kao što sam ja bavi proricanjem?” 001 GEN 044 016 Nato Juda odgovori: “Što bismo mogli reći svome gospodaru? Što možemo kazati, čime li se opravdati? Bog je otkrio zlodjelo tvojih slugu. Evo nas za robove svome gospodaru - jednako nas kao i onog u koga se našao pehar.” 001 GEN 044 017 “Daleko od mene da učinim tako!” - odgovori. “Nego, onaj u koga se našao pehar bit će moj rob, a vi drugi pođite mirno k svome ocu!” 001 GEN 044 018 Onda mu se Juda primače i reče: “Gospodaru moj, molim te, dopusti sluzi svojem da rekne riječ ušima gospodara svojega i neka se tvoja srdžba ne razlijeva na tvog slugu. TÓa ti si ravan faraonu. 001 GEN 044 019 Pitao je moj gospodar svoje sluge: 'Imate li oca ili još kojega brata?' 001 GEN 044 020 Svome smo gospodaru odgovorili: 'Imamo stara oca; on još ima jednog sina, rođena u njegovoj staračkoj dobi. Taj je najmlađi. Njegov je pravi brat umro, tako da je on jedini ostao od svoje majke. Njegov ga otac osobito voli.' 001 GEN 044 021 Potom si rekao svojim slugama: 'Dovedite mi ga ovamo da ga vide moje oči?' 001 GEN 044 022 A mi smo odgovorili svome gospodaru: 'Dječak ne može ostaviti oca; kad bi ga ostavio, njegov bi otac umro.' 001 GEN 044 023 Nato si rekao svojim slugama: 'Ako vaš najmlađi brat s vama ne dođe ovamo, više ne smijete preda me.' 001 GEN 044 024 Kad smo se vratili tvome sluzi, ocu mome, kazali smo mu riječi moga gospodara. 001 GEN 044 025 Naš nam je otac rekao: 'Idite opet i nabavite nam malo hrane!' 001 GEN 044 026 Odgovorili smo: 'Ne možemo onamo. Samo ako s nama pođe naš najmlađi brat, sići ćemo, jer ne smijemo pred onoga čovjeka ako ne bude s nama naš najmlađi brat.' 001 GEN 044 027 Tvoj sluga, otac moj, odvrati nam: 'Kako znate, žena mi je rodila dva sina. 001 GEN 044 028 Jedan je nestao, te sam zaključio: sigurno je rastrgan! Odonda ga više nisam vidio. 001 GEN 044 029 Ako i ovoga od mene odvedete pa ga kakva nesreća snađe, moju ćete sijedu glavu s tugom strovaliti dolje u Šeol.' (Sheol h7585) 001 GEN 044 030 Ako sad dođem k tvome sluzi, ocu svome, a mladić - čiji je život tako povezan s njegovim - ne bude s nama, 001 GEN 044 031 on će svisnuti kad vidi da dječaka nema s nama; tako će tvoje sluge strovaliti u tuzi sijedu glavu tvoga sluge, oca našega, dolje u Šeol. (Sheol h7585) 001 GEN 044 032 Jer tvoj je sluga zajamčio ocu svome za dječaka, rekavši: 'Ako ti ga ne vratim, bit ću kriv svome ocu svega vijeka.' 001 GEN 044 033 Zato, molim te, neka tvoj sluga ostane kao rob mome gospodaru, a dječak neka ide natrag s braćom. 001 GEN 044 034 Jer, kako mogu k svome ocu ako dječaka nema sa mnom! Ne bih mogao gledati jad što bi snašao moga oca.” 001 GEN 045 001 Josip se više nije mogo svladavati pred onima koji su ga okruživali pa povika: “Neka svi odstupe!” Tako nitko nije ostao s Josipom kad se očitovao svojoj braći. 001 GEN 045 002 Briznuo je u glasan plač, da su ga i Egipćani mogli čuti. Doznalo se za to i na faraonovu dvoru. 001 GEN 045 003 “Ja sam Josip”, reče Josip svojoj braći. “Otac mi je, dakle, još na životu!” Ali mu braća nisu mogla odgovoriti, toliko se zapanjiše pred njim. 001 GEN 045 004 Onda će opet Josip svojoj braći: “Primaknite se k meni!” Kad su se primakli, nastavi: “Ja sam Josip, vaš brat; onaj koga ste prodali u Egipat. 001 GEN 045 005 Ali se nemojte uznemirivati i prekoravati što ste me ovamo prodali; jer Bog je onaj koji me pred vama poslao da vas održi u životu. 001 GEN 045 006 Dvije su već godine što je glad došla na zemlju, a još pet godina neće biti ni oranja ni žetve u zemlji. 001 GEN 045 007 Zato me Bog poslao pred vama da vam se sačuva ostatak na zemlji te da vam život spasi velikim izbavljenjem. 001 GEN 045 008 Tako niste vi mene poslali ovamo nego Bog; on me postavio faraonu za oca, gospodara nad svim njegovim domom i vladaocem nad svom zemljom egipatskom. 001 GEN 045 009 Žurite se k mome ocu te mu recite: 'Ovo ti poručuje tvoj sin Josip: Bog me postavio gospodarem nad svim Egiptom; siđi k meni bez oklijevanja. 001 GEN 045 010 Nastanit ćeš se u kraju Gošenu. Tako ćeš biti blizu mene: ti, tvoja djeca, tvoja unučad, tvoje ovce i goveda i sve što je tvoje. 001 GEN 045 011 Ondje ću se za te brinuti, jer će glad potrajati još pet godina. Tako nećeš oskudijevati ni ti, ni tvoja obitelj, niti itko tvoj.' 001 GEN 045 012 Ta svojim očima možete vidjeti, kao što vidi i moj brat Benjamin, da vam to moja usta govore. 001 GEN 045 013 Pripovjedite ocu o mome visokom položaju u Egiptu i sve što ste vidjeli; i brzo mi ovamo oca dovedite!” 001 GEN 045 014 Potom zagrli brata Benjamina te zaplaka; a plakao je i Benjamin obisnuvši mu oko vrata. 001 GEN 045 015 Izljubi zatim svu svoju braću, u naručju im se rasplaka. Poslije toga njegova braća zađu s njim u razgovor. 001 GEN 045 016 Glas se pročuje u faraonovu dvoru: “Stigla Josipova braća!” Bilo je to drago faraonu i njegovim dvoranima. 001 GEN 045 017 Onda faraon reče Josipu: “Kaži svojoj braći neka učine ovo: 'Natovarite svoje živine i odmah se uputite u zemlju kanaansku. 001 GEN 045 018 Uzmite svoga oca i svoje obitelji i k meni dođite! Ja ću vam dati najbolju zemlju u Egiptu te ćete uživati od obilja ove zemlje.' 001 GEN 045 019 A naredi i ovo: 'Ovako učinite: Iz zemlje egipatske potjerajte kola za svoju djecu i svoje žene, uzmite oca i dođite. 001 GEN 045 020 Neka vam se oči ne rastužuju za vašim stvarima, jer sve što je u Egiptu najbolje bit će vaše.'” 001 GEN 045 021 Sinovi Izraelovi tako učine. Po faraonovoj zapovijedi Josip im dade kola i popudbinu. 001 GEN 045 022 Svakom od njih dade nove haljine, a Benjaminu dade tri stotine srebrnika i petore haljine. 001 GEN 045 023 Isto tako pošalje svome ocu: deset magaraca natovarenih najboljim plodovima egipatskim i deset magarica natovarenih žitom, kruhom i namirnicama ocu za put. 001 GEN 045 024 Isprativši svoju braću na put, reče im: “Nemojte se putem svađati!” 001 GEN 045 025 I tako oni odoše iz Egipta i stigoše u zemlju kanaansku, k svome ocu Jakovu. 001 GEN 045 026 Kad mu rekoše: “Josip je živ i čak vlada nad svom zemljom egipatskom!”, njegovo se srce skameni jer im nije mogao vjerovati. 001 GEN 045 027 Ali kad mu ispripovjediše sve što im je Josip rekao i kad vidje kola što ih je Josip poslao da ga prevezu, duh njihova oca Jakova oživje. 001 GEN 045 028 “Dosta”, reče Izrael. “Sin moj Josip još je živ! Moram poći i vidjeti ga prije nego umrem.” 001 GEN 046 001 Tako Izrael krene na put sa svim što bijaše njegovo i stigne u Beer Šebu te prinese žrtvu Bogu svoga oca Izaka. 001 GEN 046 002 U noćnom viđenju zovne Bog Izraela: “Jakove! Jakove!” On odgovori: “Evo me!” 001 GEN 046 003 “Ja sam Bog, Bog tvoga oca. Ne boj se sići u Egipat, jer ću ondje od tebe proizvesti velik narod. 001 GEN 046 004 Ja ću sići u Egipat s tobom i sam ću te vratiti ovamo; a Josip će ti svojom rukom oči zaklopiti.” 001 GEN 046 005 I Jakov krene iz Beer Šebe. Sinovi Izraelovi postave svoga oca Jakova, svoju djecu i svoje žene u kola što ih je faraon poslao da ga prevezu. 001 GEN 046 006 Uzmu sa sobom svoje blago i dobra što ih bijahu stekli u zemlji kanaanskoj te stignu Jakov i sve njegovo potomstvo u Egipat. 001 GEN 046 007 Sa sobom je u Egipat poveo svoje sinove i unuke, svoje kćeri i kćeri svojih sinova, sve svoje potomstvo. 001 GEN 046 008 Ovo su imena Izraelaca - Jakova i njegovih potomaka - koji su stigli u Egipat: Jakovljev prvorođenac Ruben. 001 GEN 046 009 Rubenovi sinovi: Henok, Falu, Hesron i Karmi. 001 GEN 046 010 Sinovi Šimunovi: Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Sohar i Šaul, sin Kanaanke. 001 GEN 046 011 Sinovi Levijevi: Geršon, Kehat i Merari. 001 GEN 046 012 Sinovi Judini: Er, Onan, Šela, Peres i Zerah. Er i Onan umrli su u zemlji kanaanskoj. Peresovi sinovi bili su Hesron i Hamul. 001 GEN 046 013 Sinovi Jisakarovi: Tola, Fuva, Jašub i Šimron. 001 GEN 046 014 Sinovi Zebulunovi: Sered, Elon i Jahleel. 001 GEN 046 015 To su sinovi koje je Lea imala s Jakovom u Padan Aramu i još kćerka Dina. U svemu je, dakle, imao sinova i kćeri trideset i troje. 001 GEN 046 016 Sinovi Gadovi: Sifjon, Hagi, Šuni, Esbon, Eri, Arodi i Areli. 001 GEN 046 017 Sinovi Ašerovi: Jimna, Jišva, Jišvi, Berija i sestra im Serah. Sinovi Berijini: Heber i Malkiel. 001 GEN 046 018 To su bili potomci Zilpe, koju je Laban darovao svojoj kćeri Lei. Ona je tako rodila Jakovu šesnaest duša. 001 GEN 046 019 Sinovi Jakovljeve žene Rahele: Josip i Benjamin. 001 GEN 046 020 Josipu su se u egipatskoj zemlji rodili Manaše i Efrajim. Rodila mu ih je kći onskog svećenika Poti-Fere. 001 GEN 046 021 Sinovi Benjaminovi: Bela, Beker, Ašbel, Gera, Naaman, Ehi, Roš, Mupim, Hupim i Ard. 001 GEN 046 022 To su bili potomci Rahelini koje je rodila Jakovu - u svemu njih četrnaest. 001 GEN 046 023 Danov je sin Hušim. 001 GEN 046 024 Sinovi Naftalijevi: Jahseel, Guni, Jeser i Šilem. 001 GEN 046 025 To su bili potomci Bilhe, koju je Laban dao svojoj kćeri Raheli. Ona je Jakovu rodila sedam potomaka. 001 GEN 046 026 Tako je sve Jakovljeve čeljadi što je od njega poteklo i u Egipat doselilo - ne uključujući žena Jakovljevih sinova - u svemu šezdeset i šest osoba. 001 GEN 046 027 I k tome dva sina Josipova što su mu se rodila u Egiptu. Prema tome, sve čeljadi Jakovljeva doma što se naseli u Egiptu bijaše sedamdeset duša. 001 GEN 046 028 Izrael posla Judu naprijed k Josipu da se pred njim pojavi u Gošenu. Kad stignu u gošenski kraj, 001 GEN 046 029 Josip upregne svoja kola i zaputi se u Gošen - u susret svome ocu Izraelu. Stupivši preda nj, pade mu oko vrata i dugo je tako plakao. 001 GEN 046 030 Onda Izrael reče Josipu: “Sada, pošto sam rođenim očima vidio da si još živ, mogu umrijeti.” 001 GEN 046 031 Zatim Josip reče svojoj braći i očevoj obitelji: “Otići ću i obavijestiti faraona; reći ću mu: 'Moja braća i obitelj moga oca, koji su bili u zemlji kanaanskoj, došli su k meni. 001 GEN 046 032 Oni su ljudi pastiri, uvijek su se bavili stočarstvom; dotjerali su sa sobom svoja stada i sve što im pripada.' 001 GEN 046 033 Tako, kad vas faraon pozove i zapita: 'Čime se bavite?' 001 GEN 046 034 odgovorite: 'Ljudi smo, sluge tvoje, koji se od početka do sad bavimo stočarstvom; i mi i naši preci', tako da se možete naseliti u gošenskom kraju. Svi su, naime, pastiri Egipćanima mrski.” 001 GEN 047 001 Ode, dakle, Josip te obavijesti faraona: “Moj otac i moja braća stigoše sa svojim ovcama i govedima i sa svime što imaju iz zemlje kanaanske, i eno ih u gošenskom kraju.” 001 GEN 047 002 I uzevši petoricu između svoje braće, uvede ih faraonu. 001 GEN 047 003 Onda faraon zapita njegovu braću: “Čime se bavite?” Odgovore faraonu: “Tvoje su sluge stočari, baš kao što su bili naši preci. 001 GEN 047 004 Došli smo da potražimo kratak boravak u ovoj zemlji”, rekoše faraonu, “jer je nestalo paše za stada tvojih slugu, strašna glad pritište kanaansku zemlju. Dopusti da se tvoje sluge nastane u gošenskom kraju.” 001 GEN 047 005 [5a] Faraon reče Josipu: [6b] “Neka se, dakle, nastane u gošenskom kraju. A ako znaš da među njima ima prikladnih, postavi ih za nadglednike moga osobnog blaga.” [5b] Tako, kad Jakov i njegovi sinovi stigoše u Egipat i kad faraon, kralj egipatski, to ču, reče Josipu: “Budući da su tvoj otac i tvoja braća došli k tebi, 001 GEN 047 006 [6a] egipatska ti je zemlja na raspolaganju: smjesti svoga oca i svoju braću u najboljem kraju.” 001 GEN 047 007 Josip onda dovede svoga oca Jakova faraonu. Jakov blagoslovi faraona. 001 GEN 047 008 A faraon upita Jakova: “Koliko ti je godina?” 001 GEN 047 009 Jakov odgovori faraonu: “Godina moga lutalačkog življenja ima stotina i trideset. Malo ih je i nesretne su bile godine moga života; ne dostižu brojem godine življenja na zemlji mojih otaca.” 001 GEN 047 010 Poslije toga Jakov se oprosti s faraonom i ode od njega. 001 GEN 047 011 Tako Josip nastani svoga oca i svoju braću davši im u vlasništvo najljepši kraj egipatske zemlje, u kraju Ramsesovu, kako je faraon naredio. 001 GEN 047 012 A Josip opskrbi hranom svoga oca, svoju braću i svu očevu obitelj sve do najmanjega. 001 GEN 047 013 Nigdje nije bilo hrane jer je pritisla strašna glad: izmuči ona i zemlju egipatsku i zemlju kanaansku. 001 GEN 047 014 Josip pobra sav novac što se nalazio u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj u zamjenu za žito koje se prodavalo i odnese novac u faraonov dvor. 001 GEN 047 015 Kad je nestalo novca u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj, svi Egipćani dođu k Josipu te mu reknu: “Daj nam kruha! Zašto da pomremo pred tvojim očima? Novca više nema.” 001 GEN 047 016 Josip odgovori: “Predajte svoju stoku pa ću vam dati žita u zamjenu za stoku kad je novca nestalo.” 001 GEN 047 017 Tako su oni dovodili svoju stoku Josipu, a Josip im davaše kruh u zamjenu za konje, za sitnu i krupnu stoku i za magarad. Tako ih je one godine opskrbljivao kruhom u zamjenu za sve njihovo blago. 001 GEN 047 018 Kad je ona godina prošla, dođu k njemu i druge godine te mu reknu: “Ne možemo sakriti od svoga gospodara: novca je nestalo, blaga su već ustupljena gospodaru; drugo ništa ne preostaje da gospodaru ustupimo nego sebe i svoje oranice. 001 GEN 047 019 Zašto da uništimo na tvoje oči i sebe i svoje zemlje? Uzmi i nas i naše zemlje u zakup za kruh, i tako ćemo zajedno sa svojom zemljom postati faraonovi kmetovi; daj sjemena da preživimo: da ne izginemo i da nam oranice ne postanu pustoš!” 001 GEN 047 020 Tako Josip steče faraonu u posjed sve egipatske oranice, jer je svaki Egipćanin, kako ih pritisnu glad, prodao svoje njive. Tako je zemlja postala faraonovo vlasništvo, 001 GEN 047 021 a narod od jednog kraja Egipta do drugoga njegovim robljem. 001 GEN 047 022 Jedino nije preuzeo svećeničkih imanja, jer je faraon davao svećenicima određeni dio, i tako su živjeli od prihoda što im ga je faraon davao. Stoga nisu prodali svojih imanja. 001 GEN 047 023 Onda Josip reče svijetu: “Budući da sam danas za faraona prekupio i vas i vašu zemlju, evo vam sjeme pa zasijte zemlju. 001 GEN 047 024 A kad bude pobiranje ljetine, faraonu ćete davati jednu petinu, dok će četiri petine ostajati vama: za zasijavanje polja, za hranu vama i onima koji su u vašim domovima i za hranu vašoj djeci.” 001 GEN 047 025 Oni odgovore: “Život si nam spasio! Mi smo zahvalni svome gospodaru što možemo biti faraonovi robovi.” 001 GEN 047 026 Tako Josip napravi za Egipat zemljišni zakon koji i danas vrijedi: petina pripada faraonu; jedino svećenička imanja nisu prešla faraonu. 001 GEN 047 027 Izraelci se nastaniše u zemlji egipatskoj, u kraju gošenskom; u njem stekoše vlasništvo; bijahu rodni i broj im se veoma umnoži. 001 GEN 047 028 U zemlji egipatskoj poživje Jakov sedamnaest godina. Tako je duljina Jakovljeva života iznosila sto četrdeset i sedam godina. 001 GEN 047 029 A kad se približi vrijeme Izraelu da umre, pozva svoga sina Josipa te mu reče: “Ako mi želiš ugoditi, stavi svoju ruku pod moje stegno kao jamstvo svoje odanosti meni: nemoj me sahraniti u Egiptu! 001 GEN 047 030 Kad legnem dolje sa svojim ocima, prenesi me iz Egipta gore i sahrani me u njihovu grobnicu!” “Učinit ću kako si rekao”, odgovori. 001 GEN 047 031 “Zakuni mi se!” - reče. I on mu se zakle. Tada se Izrael duboko prignu na uzglavlju. 001 GEN 048 001 Poslije nekog vremena jave Josipu: “Eno ti je otac obolio.” Nato on uzme sa sobom svoja dva sina, Manašea i Efrajima. 001 GEN 048 002 Kad Jakovu rekoše: “Evo ti je došao sin Josip”, Izrael skupi svoje snage i sjede na postelju. 001 GEN 048 003 Reče Jakov Josipu: “Bog Svemožni, El Šadaj, objavi mi se u Luzu, u zemlji kanaanskoj; blagoslov mi dade, 001 GEN 048 004 a potom mi reče: 'Učinit ću te rodnim i mnogobrojnim, učinit ću da postaneš skup naroda, a tvome potomstvu poslije tebe dat ću ovu zemlju u posjed zauvijek.' 001 GEN 048 005 Sad, oba tvoja sina što su ti se rodila u zemlji egipatskoj, prije nego sam ja stigao k tebi u Egipat, neka budu moji - Efrajim i Manaše neka budu moji kao i Ruben i Šimun! 001 GEN 048 006 A djeca što su ti se rodila poslije njih neka ostanu tvoja; a u svom nasljedstvu neka se zovu po imenu svoje braće. 001 GEN 048 007 Kad sam se, naime, vraćao iz Padana, na moju žalost, tvoja majka Rahela umrije na putovanju u kanaansku zemlju, tek u maloj udaljenosti od Efrate. Sahranio sam je ondje uz put u Efratu, sadašnji Betlehem.” 001 GEN 048 008 Opazivši Izrael Josipove sinove, zapita: “Tko su ovi?” 001 GEN 048 009 Josip odgovori svome ocu: “Sinovi su to moji koje mi je Bog dao ovdje.” “Dovedi mi ih da ih blagoslovim”, reče. 001 GEN 048 010 Izraelu oči oslabile od starosti, nije vidio. Zato mu privede sinove, a on ih poljubi i zagrli. 001 GEN 048 011 Potom Izrael reče Josipu: “Nisam očekivao da ću još ikada vidjeti tvoje lice; kad, evo, Bog mi dade da vidim i tvoje potomke.” 001 GEN 048 012 Josip ih tada skine s njegovih koljena i duboko se, sve do zemlje, nakloni. 001 GEN 048 013 Nato ih uze Josip obojicu - Efrajima svojom desnicom, Izraelu nalijevo, a Manašea svojom ljevicom, Izraelu nadesno - te ih k njemu primače. 001 GEN 048 014 Ali Izrael ispruži svoju desnicu i stavi je na Efrajimovu glavu, premda je bio mlađi, a svoju ljevicu na glavu Manašeovu - tako je držao ruke unakrst - iako je Manaše bio prvorođenac. 001 GEN 048 015 Tako je davao svoj blagoslov Josipu govoreći: “Bog, čijim su putovima hodili oci moji Abraham i Izak, Bog, koji mi je pastir bio otkako postah pa do danas, 001 GEN 048 016 anđeo koji me od svakog zla izbavljao - djecu ovu neka blagoslovi! Neka se ime moje i mojih pređa Abrahama i Izaka po njima spominje! U mnoštva se mnogobrojna po zemlji razmnožili!” 001 GEN 048 017 Kad je Josip vidio da je njegov otac položio desnicu na Efrajimovu glavu, njegovim se očima to učini krivo; zato posegne za rukom svoga oca da je pomakne s Efrajimove glave na glavu Manašeovu. 001 GEN 048 018 “Ne tako, oče moj,” reče Josip svome ocu, “jer ovo je prvorođenac; zato stavi desnicu na njegovu glavu!” 001 GEN 048 019 Ali njegov otac to odbije rekavši: “Znam ja, sine moj, znam; i od njega će postati narod i bit će velik. Ali njegov mlađi brat bit će veći od njega, a njegovo će potomstvo biti mnoštvo.” 001 GEN 048 020 Onoga ih, dakle, dana blagoslovi rekavši: “Vama nek' se Izrael blagoslivlja govoreći: Kao što je Efrajimu i Manašeu, nek' i tebi Bog učini!” Tako stavi Efrajima pred Manašea. 001 GEN 048 021 Poslije Izrael reče Josipu: “Ja ću, evo, naskoro umrijeti; no Bog će biti s vama i opet vas dovesti u zemlju vaših otaca. 001 GEN 048 022 A tebi ostavljam Šekem, nešto više nego tvojoj braći, što sam ga svojim mačem i lukom osvojio od Amorejaca.” 001 GEN 049 001 Jakov zatim sazva svoje sinove te reče: “Skupite se da vam kažem što će vas snaći u kasnije vrijeme: 001 GEN 049 002 Okupite se, čujte, sinovi Jakovljevi, čujte oca svoga Izraela! 001 GEN 049 003 Ti Rubene, moj prvorođenče, snaga ti si moja, prvenac moje muškosti. Ističeš, se ponosom, snagom se ističeš, 001 GEN 049 004 no, poput vode nabujao, nećeš više imati prvenstva, jer na ležaj oca svog se pope, moj tad oskvrnu krevet. 001 GEN 049 005 Šimun i Levi braća su prava! Mačevi im oruđe nasilja. 001 GEN 049 006 Na njihova vijećanja ja ne silazio, u njihovim zborovima udjela ne imao! U srdžbi su svojoj ljude ubijali; u obijesti bikove sakatili. 001 GEN 049 007 Prokleta im srdžba, jer je prežestoka! Prokleta im obijest, jer je preokrutna! Razdijelit ću ih po Jakovu, Izraelom raspršiti. 001 GEN 049 008 Judo! Tvoja braća slavit će te; svagda ti je šaka na šiji dušmana, sinci oca tvoga tebi će se klanjat. 001 GEN 049 009 Judo, laviću mali! Plijenom si se, sine, udebljao; poput lava, poput lavice legao potrbuške! Tko bi ga dražiti smio? 001 GEN 049 010 Od Jude žezlo se kraljevsko, ni palica vladalačka od nogu njegovih udaljiti neće dok ne dođe onaj kome pripada - kome će se narodi pokoriti. 001 GEN 049 011 Svog magarca za lozu privezuje, mlado magarice svoje za čokot. U vinu on kupa svoju odjeću svoju halju u krvi od grožđa. 001 GEN 049 012 Oči su mu od vina mutne, zubi bjelji od mlijeka. 001 GEN 049 013 Zebulun će stanovati uz obalu morsku, luka spasa bit će brodarima, uz bok njegov Sidon će ležati. 001 GEN 049 014 Jisakar je koščat magarac polegao među ogradama. 001 GEN 049 015 Vidje da je odmor ugodan, a zemlja lijepa, te leđa svoja pod teret podmetnu i na tlaku pristade. 001 GEN 049 016 Dan će narod svoj suditi kao svako pleme Izraelovo. 001 GEN 049 017 Nek' Dan zmija bude na putu, guja pokraj staze što će konja za zglob ujesti, i njegov konjik nauznak će pasti. 001 GEN 049 018 U spas tvoj se, Jahve, uzdam! 001 GEN 049 019 Gada će pljačkat razbojnici, pljačkom će im za petama biti. 001 GEN 049 020 U Ašera bit će hrane, poslastica za kraljeve. 001 GEN 049 021 Naftali je košuta lakonoga koja krasnu lanad mladi. 001 GEN 049 022 Josip je stablo plodno, plodno stablo kraj izvora, grane svoje grana preko zida. 001 GEN 049 023 Strijelci njega saletjeli, strijeljali ga, opljačkali. 001 GEN 049 024 Ali luk mu čvrst ostaje, mišice mu ojačale, rukom Jakog Jakovljeva, imenom Pastira, Stijene Izraela, 001 GEN 049 025 Bogom, Ocem tvojim, koji ti pomaže, Svesilnim koji te blagoslivlje blagoslovom ozgo sa nebesa, blagoslovom ozdo iz dubina, blagoslovom iz svih prsa, iz svih utroba! 001 GEN 049 026 Blagoslovom klasja i cvjetova, blagoslovom drevnih brda, želja vječnih brežuljaka - nek' se oni spuste na Josipa, između braće posvećenog! 001 GEN 049 027 Benjamin je vuk grabežljivi, lovinu on jutrom jede, a navečer plijen dijeli.” 001 GEN 049 028 Sve su to Izraelova plemena - dvanaest ih na broj - i to im je otac rekao kad ih je blagoslivljao; svakoga je od njih blagoslovio njegovim blagoslovom. 001 GEN 049 029 Poslije toga im dade ovu naredbu: “Naskoro ću se pridružiti svojim precima. Sahranite me kraj mojih otaca, 001 GEN 049 030 u spilji što se nalazi na polju Efrona, Hetita, u spilji na polju Makpeli, nasuprot Mamri, u zemlji kanaanskoj. To je ona koju je Abraham kupio s poljem od Hetita Efrona za mjesto sahranjivanja. 001 GEN 049 031 Ondje je sahranjen Abraham i njegova žena Sara; sahranjeni su ondje Izak i njegova žena Rebeka; ondje sam ja sahranio Leu. 001 GEN 049 032 Polje i spilja na njemu kupljeni su od Hetita.” 001 GEN 049 033 Kad je Jakov tako naputio svoje sinove, povuče noge natrag na postelju te izdahnu - pridruži se svojim precima. 001 GEN 050 001 Josip se baci na oca, suzama mu oblije lice, izljubi ga. 001 GEN 050 002 Poslije toga Josip naredi liječnicima koji su se nalazili u njegovoj službi da mu oca balzamiraju, i oni balzamiraše Izraela. 001 GEN 050 003 Trebalo je četrdeset dana: toliko, naime, traje balzamiranje. Sedamdeset su ga dana Egipćani oplakivali. 001 GEN 050 004 A kad je prošlo vrijeme oplakivanja, Josip reče onima u dvoru faraonovu: “Učinite mi milost i prenesite faraonu ovo: 001 GEN 050 005 Moj me otac zakleo govoreći: 'Kad umrem, sahrani me u grob koji sam sebi pripravio u zemlji kanaanskoj!' Dopusti mi da odem gore i sahranim oca, a onda ću se vratiti.” 001 GEN 050 006 Faraon odgovori: “Otiđi gore i sahrani svoga oca kako si mu se zakleo.” 001 GEN 050 007 Tako Josip ode da sahrani oca. S njim su pošli i svi faraonovi službenici - odličnici njegova dvora i svi dostojanstvenici egipatske zemlje; 001 GEN 050 008 sva Josipova obitelj, njegova braća i očeva porodica. Jedino su u gošenskom kraju ostala njihova djeca, njihove ovce i goveda. 001 GEN 050 009 S njim su išla i kola i konjanici: bila je to vrlo duga povorka. 001 GEN 050 010 Stigavši u Goren Haatad, s onu stranu Jordana, održaše ondje veliko i svečano naricanje. Josip održa sedmodnevnu žalost za ocem. 001 GEN 050 011 Kad su stanovnici te zemlje, Kanaanci, vidjeli tugovanje u Goren Haatadu, rekoše: “To ti je svečano naricanje Egipćana!” Zato nazovu to mjesto Abel-Misrajim. Nalazi se s onu stranu Jordana. 001 GEN 050 012 Jakovljevi sinovi učine kako im je naredio otac: 001 GEN 050 013 odnesu ga u zemlju kanaansku te ga sahrane u spilji na polju Makpeli kod Mamre, polju što ga je Abraham kupio od Hetita Efrona za sahranjivanje. 001 GEN 050 014 Pošto je sahranio svoga oca, Josip se vrati u Egipat - on, njegova braća i svi koji su s njim išli da mu oca pokopaju. 001 GEN 050 015 Kad su Josipova braća vidjela da im je otac umro, rekoše: “Što ako je Josip na nas ljut i pokuša uzvratiti nam za sve zlo koje smo mi njemu nanijeli?” 001 GEN 050 016 Stoga poruče Josipu ovako: “Pred svoju smrt tvoj je otac naredio: 001 GEN 050 017 'Ovako recite Josipu: Oprosti braći svojoj zlo i grijeh što su onako okrutno prema tebi postupili.' Oprosti, dakle, uvredu slugama Boga svoga oca!” Na te riječi Josip brizne u plač. 001 GEN 050 018 Tada sama njegova braća dođu k njemu, bace se preda nj te mu reknu: “Evo nas k tebi da budemo tvoji robovi!” 001 GEN 050 019 Josip im odvrati: “Ne bojte se! TÓa zar sam ja namjesto Boga! 001 GEN 050 020 Osim toga, iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je bio ono okrenuo na dobro: da učini što se danas zbiva - da spasi život velikom narodu. 001 GEN 050 021 Zato se ne bojte! Ja ću se brinuti za vas i za vašu djecu.” Tako ih je smirio ljubeznim riječima. 001 GEN 050 022 Josip ostane u Egiptu zajedno s rodom svojim i očevim. Poživje Josip stotinu i deset godina. 001 GEN 050 023 Tako je Josip gledao Efrajimovu djecu do trećeg koljena; a rađala se djeca i Makiru, Manašeovu sinu, na Josipovim koljenima. 001 GEN 050 024 Napokon reče Josip svojoj braći: “Ja ću, evo, naskoro umrijeti. Ali će se Bog, zacijelo, sjetiti vas i odvesti vas iz ove zemlje u zemlju što ju je pod zakletvom obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu.” 001 GEN 050 025 Tada Josip zakune Izraelove sinove: “Bog će se vas doista sjetiti, i tada ponesite moje kosti odavde!” 001 GEN 050 026 Josip umrije kad mu bijaše sto i deset godina; balzamiraše ga i u Egiptu položiše u lijes. # # BOOK 002 EXO Exodus Izlazak 002 EXO 001 001 Ovo su imena Izraelovih sinova koji su s Jakovom sišli u Egipat, svaki sa svojim domom: 002 EXO 001 002 Ruben, Šimun, Levi i Juda; 002 EXO 001 003 Jisakar, Zebulun i Benjamin; 002 EXO 001 004 Dan i Naftali; Gad i Ašer. 002 EXO 001 005 U svemu Jakovljevih potomaka bijaše sedamdeset duša. A Josip je već bio u Egiptu. 002 EXO 001 006 I umre Josip, a pomru i sva njegova braća i sav onaj naraštaj. 002 EXO 001 007 Ali su Izraelci bili rodni, namnožili se i silno ojačali, tako da su napučili zemlju. 002 EXO 001 008 Uto u Egiptu zavlada novi kralj koji nije poznavao Josipa. 002 EXO 001 009 I reče on svome puku: “Eto, sinovi su Izraelovi postali narod brojan i moćniji od nas. 002 EXO 001 010 Hajde, postupimo mudro s njima: spriječimo im porast, da se u slučaju rata ne pridruže našim neprijateljima, da ne udare na nas i napokon ne odu iz zemlje.” 002 EXO 001 011 I postaviše nad njima nadglednike da ih tlače teškim radovima. Tako su faraonu sagradili gradove-skladišta: Pitom i Ramses. 002 EXO 001 012 Ali što su ih više tlačili, oni se još više množili, napredovali i širili se, tako da su Egipćani strahovali od Izraelaca. 002 EXO 001 013 I Egipćani se okrutno obore na Izraelce. 002 EXO 001 014 Ogorčavali su im život teškim radovima: pravljenjem meljte i opeke, različitim poljskim poslovima i svakovrsnim naporima koje im nemilosrdno nametahu. 002 EXO 001 015 Egipatski se kralj obrati i na hebrejske babice, od kojih jednoj bijaše ime Šifra, a drugoj Pua, pa im naredi: 002 EXO 001 016 “Kad u porodu pomažete Hebrejkama, dobro pogledajte oba kamena sjedala: ako je muško dijete, ubijte ga; ako je žensko, neka živi. 002 EXO 001 017 Ali su se babice bojale Boga i nisu činile kako im je naredio egipatski kralj, nego su ostavljale na životu mušku djecu. 002 EXO 001 018 Stoga egipatski kralj pozove babice pa im rekne: “Zašto ste tako radile i na životu ostavljale mušku djecu?” 002 EXO 001 019 Nato babice odgovore faraonu: “Hebrejke nisu kao egipatske žene. One su životne. Prije nego babica dođe k njima, one već rode.” 002 EXO 001 020 Bog je to babicama za dobro primio. Narod se množio i silno porastao. 002 EXO 001 021 A kako su se babice bojale Boga, on ih obdari potomstvom. 002 EXO 001 022 Onda faraon izda naredbu svemu svome narodu: “Svako muško dijete koje se rodi Hebrejima bacite u Rijeku! Na životu ostavite samo žensku djecu.” 002 EXO 002 001 Neki čovjek od Levijeva koljena ode i oženi se djevojkom Levijkom. 002 EXO 002 002 Žena zače i rodi sina. Vidjevši kako je krasan, krila ga je tri mjeseca. 002 EXO 002 003 Kad ga nije mogla više sakrivati, nabavi košaricu od papirusove trstike, oblijepi je smolom i paklinom, u nju stavi dijete i položi ga u trstiku na obali Rijeke. 002 EXO 002 004 Njegova sestra stane podalje da vidi što će s njime biti. 002 EXO 002 005 Faraonova kći siđe k Rijeci da se kupa, dok su njezine sluškinje šetale uz obalu Rijeke. Opazi ona košaricu u trstici, pa pošalje sluškinju da je donese. 002 EXO 002 006 Otvori je i pogleda, a to u njoj dijete! Muško čedo. Plakalo je. Njoj se sažali na nj. “Bit će to hebrejsko dijete”, reče. 002 EXO 002 007 Onda njegova sestra rekne faraonovoj kćeri: “Hoćeš li da ti potražim dojilju među Hebrejkama da ti dijete doji?” 002 EXO 002 008 “Idi!” - odgovori joj faraonova kći. Tako djevojka ode i pozove djetetovu majku. 002 EXO 002 009 “Uzmi ovo dijete”, rekne joj faraonova kći, “i odgoji mi ga, a ja ću te plaćati.” Tako žena uzme dijete i othrani ga. 002 EXO 002 010 Kad je dijete odraslo, ona ga odvede faraonovoj kćeri, koja ga posini. Nadjene mu ime Mojsije, “jer sam ga”, reče, “iz vode izvadila”. 002 EXO 002 011 Jednog dana, kad je Mojsije već odrastao, dođe među svoj narod i vidje njegove muke. Spazi tada kako neki Egipćanin tuče jednoga Hebrejca - brata njegova. 002 EXO 002 012 Okrene se tamo-amo i, vidjevši da nikoga nema, ubije Egipćanina i zatrpa ga u pijesak. 002 EXO 002 013 Izađe on i sutradan te zateče dva Hebrejca kako se tuku. “Zašto tučeš svoga druga?” - rekne napadaču. 002 EXO 002 014 Ovaj odvrati: “Tko te postavi za starješinu i suca našega? Kaniš li ubiti i mene kako si ubio onog Egipćanina?” Mojsije se uplaši pa će u sebi: “Tako! Ipak se saznalo.” 002 EXO 002 015 Kad je faraon to dočuo, htjede Mojsija pogubiti. Zato Mojsije pobjegne od faraona i skloni se u midjansku zemlju. Ondje sjedne kraj nekog studenca. 002 EXO 002 016 Midjanski je svećenik imao sedam kćeri. Dođu one da zahvate vode i naliju pojila, da napoje stado svoga oca. 002 EXO 002 017 Ali dođu i pastiri te ih potjeraju. Mojsije ustane, obrani ih i stado im napoji. 002 EXO 002 018 Kad su se vratile svome ocu Reuelu, on ih zapita: “Kako ste se danas tako brzo vratile?” 002 EXO 002 019 One odgovore: “Neki Egipćanin obrani nas od pastira i još nam zahvati vode i stado nam napoji.” 002 EXO 002 020 “Gdje je?” - zapita on svoje kćeri. “Zašto ste ostavile toga čovjeka? Pozovite ga na objed.” 002 EXO 002 021 Mojsije pristane da ostane kod toga čovjeka. On oženi Mojsija svojom kćeri Siporom. 002 EXO 002 022 A kad ona rodi sina, on mu nadjene ime Geršon, “jer sam”, reče, “stranac u tuđoj zemlji”. 002 EXO 002 023 Poslije mnogo vremena umre egipatski kralj. Izraelci su još stenjali u ropstvu. Vapili su, a njihov vapaj za pomoć sred ropstva uzlazio je k Bogu. 002 EXO 002 024 Bog je čuo njihovo zapomaganje i sjetio se svoga Saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom. 002 EXO 002 025 I pogleda Bog na Izraelce i zauze se za njih. 002 EXO 003 001 Mojsije pasao ovce svoga tasta Jitra, midjanskoga svećenika. Goneći tako stado po pustari, dođe do Horeba, brda Božjega. 002 EXO 003 002 Anđeo mu se Jahvin ukaže u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma. On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara. 002 EXO 003 003 “Hajde da priđem, “reče Mojsije, “i promotrim ovaj čudni prizor: zašto grm ne sagorijeva.” 002 EXO 003 004 Kad je Jahve vidio kako prilazi da razmotri, iz grma ga Bog zovne: “Mojsije! Mojsije!” “Evo me!” - javi se. 002 EXO 003 005 “Ne prilazi ovamo!” - reče. “Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo. 002 EXO 003 006 Ja sam”, nastavi, “Bog tvoga oca; Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev.” Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledati. 002 EXO 003 007 “Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu”, nastavi Jahve, “i čuo mu tužbu na tlačitelje njegove. Znane su mi muke njegove. 002 EXO 003 008 Zato sam sišao da ga izbavim iz šaka egipatskih i odvedem ga iz te zemlje u dobru i prostranu zemlju - u zemlju kojom teče med i mlijeko: u postojbinu Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca. 002 EXO 003 009 Vapaji sinova Izraelovih dopriješe do mene. I sam vidjeh kako ih Egipćani tlače. 002 EXO 003 010 Zato, hajde! Ja te šaljem faraonu da izbaviš narod moj, Izraelce, iz Egipta.” 002 EXO 003 011 “Tko sam ja da se uputim faraonu”, odgovori Mojsije Bogu, “i izvedem Izraelce iz Egipta!” 002 EXO 003 012 “Ja ću biti s tobom”, nastavi. “I ovo će ti biti znak da sam te ja poslao: kad izvedeš narod iz Egipta, Bogu ćete iskazati štovanje na ovome brdu.” 002 EXO 003 013 Nato Mojsije reče Bogu: “Ako dođem k Izraelcima pa im kažem: 'Bog otaca vaših poslao me k vama', i oni me zapitaju: 'Kako mu je ime?' - što ću im odgovoriti?” 002 EXO 003 014 “Ja sam koji jesam”, reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: “Ovako kaži Izraelcima: 'Ja jesam' posla me k vama.” 002 EXO 003 015 Dalje je Bog Mojsiju rekao: “Kaži Izraelcima ovako: 'Jahve, Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama.' To mi je ime dovijeka, tako će me zvati od koljena do koljena.” 002 EXO 003 016 “Idi, skupi starješine Izraelaca pa im kaži: 'Jahve, Bog otaca - Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev - objavio mi se i rekao mi: Pohodio sam vas i razabrao što vam se čini u Egiptu. 002 EXO 003 017 Odlučio sam vas izvesti iz egipatske bijede u zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca - u zemlju kojom teče med i mlijeko!' 002 EXO 003 018 Oni će te poslušati. Onda pođi sa starješinama Izraelaca k egipatskom kralju i reci mu: 'Objavio nam se Jahve, Bog Hebreja. Pusti nas da odemo tri dana hoda u pustinju, da ondje prinesemo žrtvu Jahvi, Bogu svojemu.' 002 EXO 003 019 Znam ja da vas egipatski kralj neće pustiti ako ne bude natjeran teškom šakom. 002 EXO 003 020 Zato ću ja pružiti svoju šaku i pritisnuti Egipat svakovrsnim čudesima što ću ih u njemu izvesti. Poslije će vas pustiti. 002 EXO 003 021 Dobro ću raspoložiti Egipćane prema ovome narodu, pa kad pođete, nećete poći praznih ruku. 002 EXO 003 022 Svaka će žena zatražiti od svoje susjede i stanarke u svojoj kući nakita srebrnog i zlatnog i odjeće. To stavite na svoje sinove i kćeri. Tako ćete oplijeniti Egipćane.” 002 EXO 004 001 Mojsije uzvrati: “Ali ako mi ne povjeruju i ne poslušaju me, nego mi reknu: 'Jahve ti se nije objavio?'” 002 EXO 004 002 “Što ti je to u ruci?” - zapita ga Jahve. “Štap”, odgovori. 002 EXO 004 003 “Baci ga na zemlju!” - naredi mu Jahve. On ga baci na zemlju, a štap se pretvori u zmiju. Mojsije pred njom uzmače. 002 EXO 004 004 Onda Jahve reče Mojsiju: “Pruži ruku i uhvati je za rep.” I on seže rukom i uhvati je za rep, a ona opet postade štap u njegovoj ruci. 002 EXO 004 005 “Tako moraju vjerovati da se Jahve, Bog njihovih otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, tebi objavio.” 002 EXO 004 006 Još mu Jahve rekne: “Uvuci ruku u njedra.” On uvuče ruku u njedra. Kad ju je izvukao, gle - ruka mu gubava, bijela kao snijeg. 002 EXO 004 007 “Stavi opet ruku u njedra!” - naredi mu Jahve. On opet ruku u njedra. Kad ju je iz njedara izvukao, gle - opet je bila kao i ostali dio tijela. 002 EXO 004 008 “Ako ti ne povjeruju i ne prihvate poruku prvoga znamenja, povjerovat će poruci drugoga znamenja. 002 EXO 004 009 A ako ih oba ova znamenja ne uvjere pa ti ne povjeruju, zahvati vode iz Rijeke i prolij je po suhu. Voda što je budeš iz Rijeke uzeo na suhu će se u krv pretvoriti.” 002 EXO 004 010 “Oprosti, Gospodine!” - nastavi Mojsije Jahvi. “Ja nikad nisam bio čovjek rječit; ni prije ni sada kad govoriš svome sluzi. Ja sam u govoru spor, a na jeziku težak.” 002 EXO 004 011 “Tko je dao čovjeku usta?” - reče mu Jahve. “Tko ga čini nijemim i gluhim; tko li mu vid daje ili ga osljepljuje? Zar to nisam ja, Jahve! 002 EXO 004 012 Idi, dakle! Ja ću biti s tobom kad budeš govorio i kazivat ću ti što ćeš govoriti.” 002 EXO 004 013 “Oprosti, Gospodine”, opet će Mojsije, “ne bi li poslao koga drugoga!” 002 EXO 004 014 Razljuti se Jahve na Mojsija i reče: “Zar Aron, Levijevac, nije tvoj brat? Znam da je on vrlo rječit. Evo, baš ti izlazi u susret. Kad te vidi, obradovat će se u srcu. 002 EXO 004 015 Ti govori njemu i u njegova usta stavljaj riječi. Ja ću biti i s tobom i s njime dok budete govorili; kazivat ću obojici što ćete raditi. 002 EXO 004 016 Neka on mjesto tebe govori narodu. Tako, on će tebi biti mjesto usta, a ti ćeš njemu biti mjesto Boga. 002 EXO 004 017 Uzmi ovaj štap u ruku. Njim izvodi znamenja.” 002 EXO 004 018 Zatim se Mojsije vrati svome tastu Jitru te mu reče: “Pusti me da se vratim braći u Egipat da vidim jesu li još na životu.” “Pođi u miru!” - reče Jitro Mojsiju. 002 EXO 004 019 I Jahve reče Mojsiju u Midjanu: “Vrati se u Egipat, jer su pomrli svi ljudi koji su tražili tvoj život.” 002 EXO 004 020 Tako Mojsije posadi na magarca svoju ženu i sinove i ode u zemlju egipatsku. A u ruku Mojsije uze Božji štap. 002 EXO 004 021 Jahve opet reče Mojsiju: “Kad se vratiš u Egipat, pobrini se da pred faraonom izvedeš sva čudesa za koja sam ti dao moć, premda ću ja tvrdim učiniti njegovo srce, tako te neće pustiti narod da ode. 002 EXO 004 022 Tada reci faraonu: 'Ovako kaže Jahve: Izrael je moj prvorođenac. 002 EXO 004 023 Tražim od tebe da mi pustiš sina da mi iskaže štovanje. Ako odbiješ da ga pustiš, ja ću ubiti tvoga prvorođenca.'” 002 EXO 004 024 Kad se na putu Mojsije zaustavi da prenoći, navali na nj Jahve da ga ubije. 002 EXO 004 025 Ali Sipora pograbi oštar kremen, obreza svoga sina i kožicom se dotakne Mojsijevih nogu: “Zaista si mi ti krvav muž”, reče. 002 EXO 004 026 I Jahve ga pusti. Ona je to zbog obrezanja rekla “krvav muž”. 002 EXO 004 027 Onda rekne Jahve Aronu: “Zaputi se prema pustinji, u susret Mojsiju!” On ode i s njim se sastane na Božjem brdu. Poljubi ga. 002 EXO 004 028 Mojsije pripovjedi Aronu sve što mu je Jahve povjerio i sva znamenja koja mu je naredio da ih učini. 002 EXO 004 029 Sad odu Mojsije i Aron i skupe sve starješine Izraelaca. 002 EXO 004 030 Aron izloži sve što je Jahve govorio Mojsiju, a Mojsije izvede znamenja naočigled naroda. 002 EXO 004 031 Narod je bio uvjeren, i pošto čuše da je Jahve pohodio Izraelce i pogledao na njihove jade, popadaše ničice i pokloniše se. 002 EXO 005 001 Poslije toga odu Mojsije i Aron pa reknu faraonu: “Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Pusti narod moj da ode i u moju čast slavi svetkovinu.'” 002 EXO 005 002 “Tko je taj Jahve da ga ja poslušam”, odvrati faraon, “i pustim Izraelce? Ja toga Jahvu ne znam niti ću pustiti Izraelce.” 002 EXO 005 003 “Bog Hebreja objavio nam se”, rekoše. “Zato nas pusti da odemo tri dana hoda u pustinju i prinesemo žrtvu Jahvi, Bogu svome, da se na nas ne obori pomorom ili mačem.” 002 EXO 005 004 Nato im odvrati egipatski kralj: “Mojsije i Arone, zašto odvraćate svijet od njegovih dužnosti? Idite na svoj posao. 002 EXO 005 005 Sad kad se svjetina tako umnožila”, nastavi faraon, “vi biste ih od posla odvratili?” 002 EXO 005 006 Istoga dana izda faraon naredbu nadglednicima i bilježnicima: 002 EXO 005 007 “Ne pribavljajte više ovome narodu slame kao do sada. Neka idu sami i sebi je skupljaju. 002 EXO 005 008 A zahtijevajte od njih istu količinu opeke koju su pravili i dosad. Ne smanjujte je! Lijenčine su. Zato viču: 'Hajdemo prinijeti žrtvu Bogu svome!' 002 EXO 005 009 Navalite poslove na taj svijet: neka rade, da ne obraćaju pažnje klevetama!” 002 EXO 005 010 Sad dođu nadglednici naroda i njegovi bilježnici te svijetu objave: “Ovako poručuje faraon: 'Neću vam više nabavljati slame. 002 EXO 005 011 Vi sami morate ići i tražiti je gdje god je možete naći. Ali zato neću smanjiti vaš posao.'” 002 EXO 005 012 Stoga se narod raziđe po svoj zemlji egipatskoj da skuplja strnjiku namjesto slame. 002 EXO 005 013 A nadglednici ih gonili: “Morate svakoga dana svršiti jednako posla kao i onda dok ste slamu dobivali.” 002 EXO 005 014 A bilježnike koje faraonovi nadglednici bijahu postavili nad Izraelcima tukli su i korili: “Zašto niste ni jučer ni danas napravili opeke koliko i prije?” 002 EXO 005 015 Onda bilježnici Izraelaca odu i potuže se faraonu: “Zašto ovako postupaš sa svojim slugama? 002 EXO 005 016 Tvoje sluge više ne dobivaju slame, a ipak se od nas traži: napravite opeku? Čak i tuku tvoje sluge, a kriv je tvoj narod!” 002 EXO 005 017 “Lijenčine ste vi! Lijenčine!” - odgovori faraon. “Stoga i kažete: 'Hajdemo da prinesemo žrtvu Jahvi!' 002 EXO 005 018 Nosite se na posao! Slama vam se neće davati, ali morate praviti određene količine opeke.” 002 EXO 005 019 Bilježnici Izraelaca nađu se na muci zbog naredbe: “Svakodnevnu količinu opeke ne smijete smanjiti!” 002 EXO 005 020 Otišavši od faraona, naiđu na Mojsija i Arona, koji su ih čekali. 002 EXO 005 021 “Neka vas Jahve ima na oku i sudi vam!” - dobace im. “Omrazili ste nas kod faraona i njegovih dvorana; dali ste im mač u ruke da nas pobiju.” 002 EXO 005 022 Mojsije se vrati Jahvi i reče: “Zašto, Gospodine, nanosiš štetu svome puku? Zašto si me poslao? 002 EXO 005 023 Otkad sam ja stupio pred faraona i progovorio mu u tvoje ime, on još gore postupa s ovim narodom. A ti ništa ne poduzimaš da izbaviš svoj narod.” 002 EXO 006 001 Jahve reče Mojsiju: “Naskoro ćeš vidjeti kako ću ja s faraonom! Pod jakom rukom pustit će ih da odu; pod jakom rukom sam će ih iz svoje zemlje istjerati.” 002 EXO 006 002 Još reče Bog Mojsiju: “Ja sam Jahve. 002 EXO 006 003 Abrahamu, Izaku i Jakovu objavljivao sam se kao El Šadaj. Ali njima se nisam očitovao pod svojim imenom - Jahve. 002 EXO 006 004 I sklopio sam svoj Savez s njima da ću im dati kanaansku zemlju, zemlju gdje su živjeli kao pridošlice. 002 EXO 006 005 A sada, pošto sam čuo uzdisaje Izraelaca koje Egipćani drže u ropstvu, sjetih se svoga Saveza. 002 EXO 006 006 Kaži, dakle, Izraelcima da sam ja Jahve; da ću vas izbaviti od tereta što su vam ga Egipćani nametnuli. Oslobodit ću vas od ropstva u kojem vas drže; izbavit ću vas udarajući jako i kažnjavajući strogo. 002 EXO 006 007 Za svoj ću vas narod uzeti i bit ću vašim Bogom. Tada ćete znati da sam vas ja, Jahve, vaš Bog, izbavio od egipatske tlake. 002 EXO 006 008 Dovest ću vas u zemlju za koju sam se zakleo da ću je dati Abrahamu, Izaku i Jakovu i dat ću vam je u baštinu, ja, Jahve.” 002 EXO 006 009 Mojsije to kazivaše Izraelcima, ali ga ne htjedoše slušati: duhovi su im bili pomućeni od teškoga ropstva. 002 EXO 006 010 Onda Jahve reče Mojsiju: 002 EXO 006 011 “Idi i reci faraonu, kralju egipatskome, da otpusti Izraelce iz svoje zemlje.” 002 EXO 006 012 Mojsije prozbori Jahvi: “Kad me Izraelci nisu slušali, kako će me, spora u govoru, saslušati faraon!” 002 EXO 006 013 Ali je Jahve govorio Mojsiju i Aronu i slao ih sad k Izraelcima, a sad k faraonu, kralju egipatskome, da pusti Izraelce iz Egipta. 002 EXO 006 014 Ovo su glave njihovih domova. Sinovi Izraelova prvorođenca Rubena: Henok, Palu, Hesron i Karmi. To su obitelji potekle od Rubena. 002 EXO 006 015 A sinovi Šimunovi: Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Sohar i Šaul, sin Kanaanke. To su obitelji potekle od Šimuna. 002 EXO 006 016 Ovo su imena Levijevih sinova s njihovim potomstvom: Geršon, Kehat i Merari. Levi je živio sto trideset i sedam godina. 002 EXO 006 017 Sinovi su Geršonovi: Libni i Šimi sa svojim obiteljima. 002 EXO 006 018 Sinovi su Kehatovi: Amram, Jishar, Hebron i Uziel. Kehat je živio sto trideset i tri godine. 002 EXO 006 019 Merarijevi su sinovi: Mahli i Muši. To su Levijeve obitelji s njihovim potomcima. 002 EXO 006 020 Amram se oženi svojom tetkom Jokebedom, koja mu rodi Arona i Mojsija. Amram je živio sto trideset i sedam godina. 002 EXO 006 021 Sinovi Jisharovi bijahu: Korah, Nefeg i Zikri. 002 EXO 006 022 A sinovi su Uzielovi: Mišael, Elsafan i Sitri. 002 EXO 006 023 Aron se oženi Elišebom, kćerkom Aminadabovom, a sestrom Nahšonovom, koja mu rodi: Nadaba, Abihua, Eleazara i Itamara. 002 EXO 006 024 Korahovi su sinovi: Asir, Elkana i Abiasaf. To su Korahovi potomci. 002 EXO 006 025 Aronov sin Eleazar oženi se jednom Putielovom kćeri, koja mu rodi Pinhasa. To su glave Levijevih domova prema njihovim koljenima. 002 EXO 006 026 To je onaj Aron i Mojsije kojima je Jahve zapovjedio da izvedu Izraelce iz Egipta po njihovim četama. 002 EXO 006 027 To su oni isti, Mojsije i Aron, koji su govorili faraonu, kralju egipatskome, da pusti Izraelce iz Egipta. 002 EXO 006 028 U dan kad je Jahve govorio s Mojsijem u egipatskoj zemlji, 002 EXO 006 029 rekao mu je: “Ja sam Jahve. Izvijesti faraona, egipatskoga kralja, o svemu što ti kažem.” 002 EXO 006 030 Mojsije se pred Jahvom ispričavao: “Spor sam ja u govoru. Kako će me faraon poslušati?” 002 EXO 007 001 Mojsiju je Jahve odgovorio: “Vidi! Faraonu ću te nametnuti kao božanstvo; tvoj brat Aron bit će tvoj prorok. 002 EXO 007 002 Ti kazuj sve što ti naređujem, a tvoj brat Aron neka faraonu ponovi da pusti Izraelce te odu iz njegove zemlje. 002 EXO 007 003 Ja ću učiniti da otvrdne srce faraonu i umnožit ću znakove i čudesa u zemlji egipatskoj. 002 EXO 007 004 Kako vas faraon neće poslušati, ja ću staviti svoju ruku na Egipat: strašno kažnjavajući, izbavit ću svoje čete, narod svoj, Izraelce, iz egipatske zemlje. 002 EXO 007 005 Kad pružim svoju ruku na Egipat i izvedem Izraelce iz njihove sredine, tada će Egipćani spoznati da sam ja Jahve.” 002 EXO 007 006 Mojsije i Aron poslušaše: kako im je Jahve naredio, upravo tako učiniše. 002 EXO 007 007 Mojsiju je bilo osamdeset, a Aronu osamdeset i tri godine kad su faraonu postavili svoje zahtjeve. 002 EXO 007 008 Još doda Jahve Mojsiju i Aronu: 002 EXO 007 009 “Kad faraon zatraži od vas da izvedete kakvo znamenje, ti reci Aronu da uzme svoj štap i baci ga pred faraona, a štap će se pretvoriti u zmiju.” 002 EXO 007 010 Dođu Mojsije i Aron pred faraona i učine kako im je Jahve naredio. Aron baci pred faraona i njegove službenike svoj štap, koji se pretvori u zmiju. 002 EXO 007 011 Zovne faraon mudrace i vračare. I zaista, egipatski vračari svojim vračanjem učine isto: 002 EXO 007 012 svaki baci svoj štap, koji se pretvori u zmiju. Ali Aronov štap proguta njihove štapove. 002 EXO 007 013 Faraon bijaše tvrdokorna srca: ne htjede poslušati Mojsija i Arona, kako je Jahve i kazao. 002 EXO 007 014 Tada Jahve reče Mojsiju: “Faraonovo je srce okorjelo; odbija da pusti narod. 002 EXO 007 015 Ujutro pođi k faraonu. Kad izađe k vodi, stani preda nj na obali Rijeke. Uzmi u ruku štap što se bio u zmiju pretvorio. 002 EXO 007 016 Reci mu: 'Jahve, Bog Hebreja, poslao me k tebi s porukom da pustiš moj narod da mi iskaže štovanje u pustinji. Ali sve dosad ti nisi poslušao. 002 EXO 007 017 Ovako Jahve poručuje: Ovim ćeš spoznati da sam ja Jahve. Gledaj! Štapom koji imam u ruci mlatnut ću po vodi u Rijeci i pretvorit će se u krv. 002 EXO 007 018 Ribe će u Rijeci pocrkati; Rijeka će se usmrdjeti, i grstit će se Egipćanima piti vodu iz Rijeke.'” 002 EXO 007 019 Još Jahve reče Mojsiju: “Reci Aronu da uzme svoj štap i pruži svoju ruku povrh egipatskih voda: njihovih rijeka, njihovih prokopa, njihovih jezeraca, svih njihovih vodenih stjecišta, da se pretvore u krv; po svoj zemlji egipatskoj neka je krv, čak i u drvenim i kamenim posudama.” 002 EXO 007 020 Mojsije i Aron učiniše kako im je Jahve naredio. Podiže Aron svoj štap i naočigled faraona i njegovih službenika mlatnu po vodi u Rijeci. Sva se voda u Rijeci prometnu u krv. 002 EXO 007 021 Ribe u Rijeci pocrkaše; Rijeka se usmrdje, tako da Egipćani nisu mogli piti vodu iz Rijeke; krv bijaše po svoj zemlji egipatskoj. 002 EXO 007 022 Ali egipatski vračari svojim vračanjem učiniše isto. Tako faraon ostade tvrdokorna srca: nije htio poslušati Mojsija i Arona, kako je Jahve i kazao. 002 EXO 007 023 Faraon se okrenu i ode u svoj dvor, ne uzimajući ni to k srcu. 002 EXO 007 024 Svi su Egipćani počeli kopati oko Rijeke tražeći pitke vode jer nisu mogli piti vode iz Rijeke. 002 EXO 007 025 Kad je prošlo sedam dana kako je Jahve udario po Rijeci, 002 EXO 008 001 opet Jahve reče Mojsiju: “Pođi k faraonu i reci mu: 'Ovako govori Jahve: Pusti moj narod da ode i štovanje mi iskaže. 002 EXO 008 002 Ako odbiješ da ih pustiš, svu ću ti zemlju kazniti žabama. 002 EXO 008 003 Rijeka će vrvjeti žabama. One će izići i prodrijeti u tvoj dvor, u ložnicu, u tvoju postelju, u kuće tvojih službenika i tvoga naroda, pod sačeve i naćve tvoje. 002 EXO 008 004 Po tebi, po tvome narodu i svim tvojim službenicima skakat će žabe.'” 002 EXO 008 005 Onda Jahve reče Mojsiju: “Reci Aronu neka ispruži svoju ruku sa štapom povrh rijeka, prokopa i jezeraca i učini da žabe navale na egipatsku zemlju.” 002 EXO 008 006 Aron pruži svoju ruku povrh egipatskih voda, i žabe iziđoše i prekriše zemlju egipatsku. 002 EXO 008 007 Ali i vračari učiniše tako svojim vračanjem, te žabe navališe na egipatsku zemlju. 002 EXO 008 008 Zovne sad faraon Mojsija i Arona i rekne: “Molite Jahvu da ukloni žabe od mene i moga puka, a ja ću pustiti narod da prinese žrtvu Jahvi.” 002 EXO 008 009 Mojsije uzvrati faraonu: “Dostoj se odrediti mi kad hoćeš da molim za te, za tvoje službenike i za tvoj narod da se žabe odstrane od tebe i tvojih domova i ostanu samo u Rijeci.” 002 EXO 008 010 “Sutra”, reče. “Neka bude kako kažeš”, odvrati Mojsije, “da znaš kako nitko nije kao Jahve, Bog naš. 002 EXO 008 011 Žabe će otići od tebe, od tvojih službenika i tvoga naroda; ostat će samo u Rijeci.” 002 EXO 008 012 Mojsije i Aron odu od faraona, a onda Mojsije zazva Jahvu zbog žaba kojima je kaznio faraona. 002 EXO 008 013 I Jahve usliša Mojsija, te žabe pocrkaju po kućama, dvorištima i njivama. 002 EXO 008 014 Na hrpe su ih zgrtali, zemlja se njima usmrdjela. 002 EXO 008 015 Kad je faraon vidio da je nastupilo olakšanje, srce mu otvrdnu te ne posluša Mojsija i Arona, kako je Jahve i kazao. 002 EXO 008 016 Onda će opet Jahve Mojsiju: “Reci Aronu neka zamahne svojim štapom i udari po prahu na tlu neka se pretvori u komarce po svoj zemlji egipatskoj.” 002 EXO 008 017 I učine tako: zamahne Aron rukom i štapom te udari po prahu na tlu. Komarci navale na ljude i životinje. Sav prah na tlu pretvori se u komarce po svoj zemlji egipatskoj. 002 EXO 008 018 Vračari pokušaše da svojim vračanjem stvore komarce, ali nisu mogli. Ljudi i životinje postanu plijenom komaraca. 002 EXO 008 019 Tada vračari reknu faraonu: “To je prst Božji!” Ali je faraonovo srce bilo okorjelo, pa nije poslušao Mojsija i Arona, kako je Jahve i kazao. 002 EXO 008 020 Onda Jahve reče Mojsiju: “Podrani ujutro, iziđi pred faraona kad krene k vodi, i reci mu: 'Ovako poručuje Jahve: Pusti moj narod da ode i da mi štovanje iskaže. 002 EXO 008 021 Ako ne pustiš moga naroda, pripustit ću obade na te, na tvoje službenike, na tvoj puk i tvoje domove. Egipatski domovi i samo tlo na kojem stoje vrvjet će od obada. 002 EXO 008 022 Ali ću toga dana izuzeti gošenski kraj, u kojem živi moj narod, te se ondje obadi neće pojaviti, tako da znaš da sam ja Jahve u središtu zemlje. 002 EXO 008 023 Tu ću razliku napraviti između svoga i tvoga naroda. To će znamenje biti sutra.'” 002 EXO 008 024 I učini Jahve tako. Rojevi obada nalete u faraonov dvor, na domove njegovih službenika i po svoj zemlji egipatskoj. Zemlja nastrada od obada. 002 EXO 008 025 Sad faraon pozove Mojsija i Arona pa im rekne: “Idite, prinesite žrtvu svome Bogu, ali u ovoj zemlji.” 002 EXO 008 026 “Ne dolikuje da tako učinimo”, odgovori Mojsije. “Žrtve koje mi prinosimo Jahvi, Bogu svome, za Egipćane su svetogrđe. Kad bismo, dakle, na njihove oči prinosili žrtve koje su Egipćanima svetogrdne, zar nas ne bi kamenovali? 002 EXO 008 027 Zato moramo u pustinju tri dana hoda te prinijeti žrtvu Jahvi, Bogu svome, kako nam je zapovjedio.” 002 EXO 008 028 “Pustit ću vas da odete u pustinju”, odgovori faraon, “i prinesete žrtvu Jahvi, svome Bogu, ali ne odlazite predaleko. Molite za me!” 002 EXO 008 029 Nato odvrati Mojsije: “Čim odem od tebe, zazvat ću Jahvu da sutra nestane obada s faraona, njegovih službenika i njegova puka. Ali neka faraon više ne vara! Neka pusti narod da ide i prinese žrtvu Jahvi.” 002 EXO 008 030 Tako Mojsije ode od faraona i pomoli se Jahvi. 002 EXO 008 031 I Jahve učini kako je Mojsije tražio: s faraona, s njegovih službenika i s njegova puka nestane obada - ni jedan jedini nije ostao. 002 EXO 008 032 Ali opet ukruti faraon srce svoje i ne dopusti narodu da ode. 002 EXO 009 001 Tada Jahve reče Mojsiju: “Idi k faraonu i reci mu: 'Ovako poručuje Jahve, Bog Hebreja: Pusti moj narod da ode i da mi štovanje iskaže. 002 EXO 009 002 Ako ga ne pustiš, nego ga i dalje budeš zadržavao, 002 EXO 009 003 ruka Jahvina udarit će strašnim pomorom po tvome blagu što je u polju: po konjima, magaradi, devama, krupnoj i sitnoj stoci. 002 EXO 009 004 Razlikovat će Jahve stoku Izraelaca od stoke Egipćana, tako da ništa što pripada Izraelcima neće stradati.'” 002 EXO 009 005 Jahve je odredio i vrijeme, rekavši: “Sutra će Jahve izvesti ovo u zemlji.” 002 EXO 009 006 Sutradan Jahve tako i učini. Sva stoka Egipćana ugine, a od stoke Izraelaca nije uginulo ni jedno grlo. 002 EXO 009 007 Faraon je istraživao i uvjerio se da od izraelske stoke nije uginulo ni jedno grlo. Ali je srce faraonovo ipak otvrdlo i nije pustio naroda. 002 EXO 009 008 Reče Jahve Mojsiju i Aronu: “Zagrabite pune pregršti pepela iz peći, pa neka ga Mojsije pred faraonovim očima baci prema nebu. 002 EXO 009 009 Od toga će nastati sitna prašina po svoj zemlji egipatskoj, i na ljudima će i na životinjama izazivati otekline i stvarati čireve s kraja na kraj Egipta.” 002 EXO 009 010 Tako oni uzeše pepela iz peći i dođoše pred faraona. Onda Mojsije rasu pepeo prema nebu, a otekline s čirevima prekriše ljude i životinje. 002 EXO 009 011 Ni čarobnjaci se nisu mogli pojaviti pred Mojsijem, jer su i čarobnjaci, kao i ostali Egipćani, bili prekriveni čirevima. 002 EXO 009 012 Ali je Jahve otvrdnuo srce faraonu, pa on ne posluša Mojsija i Arona, kako je Jahve Mojsiju i rekao. 002 EXO 009 013 Tada Jahve reče Mojsiju: “Podrani ujutro, iziđi pred faraona i reci mu: 'Ovako poručuje Jahve, Bog Hebreja: Pusti narod da ode i da mi štovanje iskaže. 002 EXO 009 014 Ako ih ne pustiš, sva zla svoja navalit ću ovaj put na te, na tvoje službenike i tvoj puk, tako da spoznaš da nema nikoga na svoj zemlji kao što sam ja. 002 EXO 009 015 Da sam ruku svoju spustio i udario tebe i tvoj puk pomorom, nestalo bi te sa zemlje. 002 EXO 009 016 Poštedio sam te da ti pokažem svoju moć i da se hvali moje ime po svoj zemlji. 002 EXO 009 017 Ali se ti previše uzdižeš nad mojim narodom i priječiš mu da ode. 002 EXO 009 018 Sutra u ovo doba pustit ću tuču tako strašnu kakve u Egiptu još nije bilo otkad je postao do sada. 002 EXO 009 019 Zato naredi da pod krov utjeraju tvoje blago i sve što je vani, na otvorenu. Sve što se nađe u polju, bilo čovjek bilo živinče, ne bude li uvedeno unutra, poginut će kad tuča zaspe po njima.'” 002 EXO 009 020 Faraonovi službenici, koji su se pobojali Jahvina govora, utjeraju svoje sluge i svoje blago unutra. 002 EXO 009 021 Oni koji nisu marili za Jahvinu prijetnju ostave vani i svoje sluge i stoku. 002 EXO 009 022 Onda rekne Jahve Mojsiju: “Pruži ruku prema nebu da udari tuča po svoj zemlji egipatskoj: po ljudima, životinjama i svemu bilju u zemlji egipatskoj.” 002 EXO 009 023 Mojsije diže svoj štap prema nebu. Jahve zagrmje i pusti tuču i munje sastavi sa zemljom. Sipao je Jahve tuču po zemlji Egipćana. 002 EXO 009 024 Tuča je mlatila, kroz nju munje parale. Strahota se takva nije oborila na zemlju egipatsku otkako su ljudi u njoj. 002 EXO 009 025 Tuča pobi po svem Egiptu sve što je ostalo vani, ljude i životinje; uništi sve bilje po poljima i sva stabla poljska polomi. 002 EXO 009 026 Samo u gošenskom kraju, gdje su živjeli Izraelci, nije bilo tuče. 002 EXO 009 027 Faraon posla po Mojsija i Arona pa im reče: “Ovaj put priznajem da sam kriv. Jahve ima pravo, a ja i moj narod krivo. 002 EXO 009 028 Molite Jahvu da ustavi gromove i tuču, a ja ću vas pustiti da idete. Nećete više dugo ostati.” 002 EXO 009 029 “Kad iziđem iz grada”, reče mu Mojsije, “dići ću ruke prema Jahvi, pa će gromovi prestati, a ni tuče više neće biti, tako da znaš da zemlja pripada Jahvi. 002 EXO 009 030 Ali ni ti ni tvoji dvorani, znam ja, još se ne bojite Boga Jahve.” 002 EXO 009 031 I tako propade lan i ječam: jer ječam bijaše u klasu, a lan u cvatu. 002 EXO 009 032 Pšenica i raž nisu nastradali jer su ozima žita. 002 EXO 009 033 Otišavši od faraona, Mojsije iziđe iz grada i podigne ruke prema Jahvi. Prestane grmljavina i tuča, a ni kiša više nije padala na zemlju. 002 EXO 009 034 Kad je faraon vidio da je prestala grmljavina, tuča i kiša, opet padne u grijeh: i on i njegovi službenici opet otvrdnu srcem. 002 EXO 009 035 Otvrdnu srce faraonu i ne pusti on Izraelce, kako je Jahve i prorekao preko Mojsija. 002 EXO 010 001 Reče Jahve Mojsiju: “Idi k faraonu. Učinio sam da njemu i njegovim službenicima otvrdne srce da izvedem svoja znamenja među njima; 002 EXO 010 002 da možeš pripovjedati svome sinu i svome unuku što sam učinio Egipćanima i kakva sam znamenja izvodio među njima, kako biste znali da sam ja Jahve.” 002 EXO 010 003 Tako Mojsije i Aron odu k faraonu i kažu mu: “Ovako poručuje Jahve, Bog Hebreja: 'Dokle ćeš odbijati da se preda mnom poniziš? Pusti moj narod da mi iskaže štovanje. 002 EXO 010 004 Jer ako ne pustiš moga naroda, sutra ću navesti skakavce na tvoju zemlju. 002 EXO 010 005 Tako će prekriti površinu da se zemlja od njih neće vidjeti. Pojest će ono što vam je iza tuče ostalo; i ogolit će vam sva stabla što po polju rastu. 002 EXO 010 006 Ispunit će ti sav dvor, kuće tvojih službenika i domove svih ostalih Egipćana - takvo što ne vidješe ni tvoji očevi ni očevi tvojih očeva u ovoj zemlji od svojih vremena do danas.'” Okrene se i ode od faraona. 002 EXO 010 007 “Dokle će nam ovaj čovjek biti stupica?” - rekoše faraonu njegovi službenici. - “Pusti te ljude neka idu i iskažu štovanje Jahvi, svome Bogu! Zar ne vidiš kako Egipat srlja u propast?” 002 EXO 010 008 Dovedu Mojsija i Arona natrag k faraonu, a on im reče: “Idite! Iskažite štovanje Jahvi, svome Bogu! A tko će sve ići?” 002 EXO 010 009 “Svi idemo”, odgovori Mojsije, “i mlado i staro. Odlazimo sa svojim sinovima i svojim kćerima; sa svojom krupnom i sitnom stokom, jer moramo održati svečanost Jahvi.” 002 EXO 010 010 “Jahve bio s vama isto kao što i ja pustio da s vama pođu i djeca!” - odgovori im. “Očito se vidi da vam nakana nije čista. 002 EXO 010 011 Nećemo tako! Nego muškarci neka odu i štovanje iskažu Jahvi. To ste i tražili.” I otjeraju ih od faraona. 002 EXO 010 012 Tada reče Jahve Mojsiju: “Pruži ruku povrh zemlje egipatske da navale skakavci na egipatsku zemlju i pojedu sve bilje što još ostade nakon tuče!” 002 EXO 010 013 Tako Mojsije podigne svoj štap povrh egipatske zemlje, a Jahve navrati istočni vjetar po zemlji; puhao je toga cijelog dana i cijele noći. A kad je jutro svanulo, vjetar nanio skakavce. 002 EXO 010 014 Oni se razlete po svoj egipatskoj zemlji i padnu po svim krajevima Egipta u silnoj gustoći: toliko ih mnoštvo nikad prije nije bilo niti će kada biti. 002 EXO 010 015 Pokriju sve tlo, tako da se od njih zacrnjelo. Pojedu sve bilje u polju i sve plodove sa stabala što su bili ostali iza tuče. Ništa se više nije zelenjelo: ni stabla ni poljska trava u svem Egiptu. 002 EXO 010 016 Brže-bolje dozva faraon Mojsija i Arona pa im reče: “Sagriješio sam protiv Jahve, vašega Boga, i vas! 002 EXO 010 017 Oprostite mi uvredu još samo ovaj put i molite Jahvu, Boga svoga, da samo otkloni od mene ovaj smrtonosni bič!” 002 EXO 010 018 Kad je Mojsije otišao od faraona, zazva Jahvu 002 EXO 010 019 i Jahve promijeni vjetar u veoma jak zapadnjak, koji pothvati skakavce i odnese prema Crvenome moru. Ni jedan jedini skakavac nije ostao ni u kojem kraju Egipta. 002 EXO 010 020 Ali je Jahve otvrdnuo srce faraonu i ne pusti on Izraelaca. 002 EXO 010 021 “Pruži ruku prema nebu”, rekne Jahve Mojsiju, “pa neka se tmina spusti na egipatsku zemlju, tmina koja će se moći opipati.” 002 EXO 010 022 Mojsije pruži ruku prema nebu i spusti se gusta tmina na svu zemlju egipatsku: tri je dana trajala. 002 EXO 010 023 Tri dana nisu ljudi jedan drugoga mogli vidjeti i nitko se sa svoga mjesta nije micao. A u mjestima gdje su Izraelci živjeli sjala svjetlost. 002 EXO 010 024 Pozva onda faraon Mojsija i reče: “Idi i štovanje iskaži Jahvi! Ali vaša stoka, krupna i sitna, neka ostane ovdje. Vaša djeca neka idu s vama!” 002 EXO 010 025 “Ti nas sam moraš opskrbiti prinosima i žrtvama paljenicama koje ćemo prinijeti Jahvi, Bogu svojemu”, odgovori Mojsije. 002 EXO 010 026 “Zato ćemo sa sobom potjerati i svoja stada. Ni papak neće ostati ovdje. Od njih nam valja izabrati za žrtvovanje Jahvi, Bogu našemu, a ne znamo, dok onamo ne stignemo, što moramo Jahvi prinijeti.” 002 EXO 010 027 Jahve otvrdne faraonu srce i on ne pristane da odu. 002 EXO 010 028 “Odlazi!” - vikne faraon na Mojsija. “I da mi više na oči ne dolaziš! Onoga dana kad mi se opet pojaviš na oči, zaglavit ćeš!” 002 EXO 010 029 “Dobro si kazao!” - uzvrati Mojsije. “Lica tvoga više neću vidjeti!” 002 EXO 011 001 “Još ću samo jednom nedaćom udariti faraona i Egipat”, reče Jahve Mojsiju. “Poslije toga pustit će vas odavde. I više: sam će vas odavde potjerati. 002 EXO 011 002 Kaži svijetu neka svaki čovjek ište od svoga susjeda i svaka žena od svoje susjede srebrnih i zlatnih dragocjenosti.” 002 EXO 011 003 Jahve učini te Egipćani bijahu naklonjeni narodu. Sam Mojsije postane vrlo uvažen u egipatskoj zemlji, u očima faraonovih službenika i u očima naroda. 002 EXO 011 004 A onda Mojsije navijesti: “Ovako poručuje Jahve: 'O ponoći proći ću Egiptom. 002 EXO 011 005 Svaki će prvorođenac u egipatskoj zemlji umrijeti, od prvorođenca faraonova, koji bi imao sjediti na njegovu prijestolju, do prvorođenca ropkinje koja se nalazi uz mlinski kamen; a uginut će i sve prvine od stoke. 002 EXO 011 006 U svoj će zemlji egipatskoj nastati veliki jauk, kakva nije bilo niti će kad poslije biti. 002 EXO 011 007 Među Izraelcima ni pas neće zalajati na živo stvorenje: ni na čovjeka ni na životinju.' Po tome ćete znati da Jahve luči Izraelca od Egipćanina. 002 EXO 011 008 Onda će svi ovi tvoji dvorani k meni doći, preda me se baciti i vikati: Nosi se i ti i sav puk koji za tobom ide! Poslije toga ću otići.” I gnjevan ode od faraona. 002 EXO 011 009 “Neće vas faraon poslušati”, reče Jahve Mojsiju, “a to da bi se umnožila moja znamenja u zemlji egipatskoj.” 002 EXO 011 010 Mojsije i Aron izveli su sva ta znamenja pred faraonom, ali je Jahve okorio srce faraonu, tako te on nije puštao Izraelaca da odu iz njegove zemlje. 002 EXO 012 001 Jahve reče Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj: 002 EXO 012 002 “Ovaj mjesec neka vam bude početak mjesecima; neka vam bude prvi mjesec u godini. 002 EXO 012 003 Ovo objavite svoj zajednici izraelskoj: Desetog dana ovoga mjeseca neka svatko za obitelj pribavi jedno živinče. Tako, jedno na obitelj. 002 EXO 012 004 Ako je obitelj premalena da ga potroši, neka se ona priključi svome susjedu, najbližoj kući, prema broju osoba. Podijelite živinče prema tome koliko koja osoba može pojesti. 002 EXO 012 005 Živinče neka bude bez mane, od jedne godine i muško. Možete izabrati bilo janje bilo kozle. 002 EXO 012 006 Čuvajte ga do četrnaestoga dana ovoga mjeseca. A onda neka ga sva izraelska zajednica zakolje kad se spusti suton. 002 EXO 012 007 Neka uzmu krvi i poškrope oba dovratnika i nadvratnik kuće u kojoj se bude blagovalo. 002 EXO 012 008 Meso, pečeno na vatri, neka se pojede te iste noći sa beskvasnim kruhom i gorkim zeljem. 002 EXO 012 009 Da ništa sirovo ili na vodi skuhano od njega niste jeli, nego na vatri pečeno: s glavom, nogama i ponutricom. 002 EXO 012 010 Ništa od njega ne smijete ostaviti za sutradan: što bi god do jutra ostalo, morate na vatri spaliti. 002 EXO 012 011 A ovako ga blagujte: opasanih bokova, s obućom na nogama i sa štapom u ruci. Jedite ga žurno: to je Jahvina pasha. 002 EXO 012 012 Te ću, naime, noći ja proći egipatskom zemljom i pobiti sve prvorođence u zemlji egipatskoj - i čovjeka i životinju. Ja, Jahve, kaznit ću i sva egipatska božanstva. 002 EXO 012 013 Krv neka označuje kuće u kojima vi budete. Gdje god spazim krv, proći ću vas; tako ćete vi izbjeći biču zatornomu kad se oborim na zemlju egipatsku.” 002 EXO 012 014 “Taj dan neka vam bude spomen-dan. Slavite ga kao blagdan u čast Jahvi. Svetkujte ga po trajnoj uredbi od koljena do koljena. 002 EXO 012 015 Sedam dana jedite beskvasan kruh. Prvoga već dana uklonite kvasac iz svojih kuća. Jer, tko bi god od prvoga do sedmoga dana jeo ukvasan kruh, taj se ima iskorijeniti između Izraelaca. 002 EXO 012 016 Prvoga dana držite sveto zborovanje, a tako i sedmoga dana. Nikakva posla tih dana nemojte raditi. Jedino jelo, što kome treba, možete pripraviti. 002 EXO 012 017 Držite blagdan beskvasnog kruha! Toga sam, naime, dana izveo vaše čete iz zemlje egipatske. Držite zato taj dan kao blagdan od koljena do koljena: to je vječna naredba. 002 EXO 012 018 Od večeri četrnaestoga dana prvoga mjeseca pa do večeri dvadeset prvoga dana toga mjeseca jedite beskvasan kruh. 002 EXO 012 019 Sedam dana ne smije biti kvasca u vašim domovima. Tko bi god jeo bilo što ukvasano, taj neka se ukloni iz izraelske zajednice, bio stranac ili domorodac. 002 EXO 012 020 Ništa ukvasano ne smijete jesti: u svim svojim prebivalištima jedite nekvasan kruh.” 002 EXO 012 021 Zatim sazva Mojsije sve starješine Izraelaca te im reče: “Idite i pribavite janje za svoje obitelji i žrtvujte Pashu. 002 EXO 012 022 Onda uzmite kitu izopa, zamočite je u krv što je u zdjeli i poškropite krvlju iz zdjele nadvratnik i oba dovratnika. Neka nitko ne izlazi preko kućnih vrata do jutra. 002 EXO 012 023 Kad Jahve bude prolazio da pobije Egipćane, zapazit će krv na nadvratniku i na oba dovratnika, pa će mimoići ta vrata i neće dopustiti da Zatornik uđe u vaše kuće da hara. 002 EXO 012 024 Ovu uredbu držite u svim vremenima kao zakon za se i djecu svoju. 002 EXO 012 025 I kad dođete u zemlju koju će vam Jahve dati kako je obećao, vršite ovaj obred. 002 EXO 012 026 Kad vas vaša djeca zapitaju: Što vam taj obred označuje? 002 EXO 012 027 odgovorite im: Ovo je pashalna žrtva u čast Jahvi koji je prolazio mimo kuće Izraelaca kad je usmrćivao Egipćane, a naše kuće pošteđivao.” Tada narod popada ničice i pokloni se. 002 EXO 012 028 Potom Izraelci odu i poslušaju: kako je Jahve Mojsiju i Aronu naredio, tako i učine. 002 EXO 012 029 U ponoći Jahve pobije sve prvorođence po zemlji egipatskoj: od prvorođenca faraonova, koji je imao sjediti na prijestolju, do prvorođenca sužnja u tamnici, a tako i sve prvine od stoke. 002 EXO 012 030 Noću ustane faraon, on pa svi njegovi dvorani i svi Egipćani, jer se strašan jauk razlijegao Egiptom: ne bijaše kuće u kojoj nije ležao mrtvac. 002 EXO 012 031 Faraon pozva u noći Mojsija i Arona te im reče: “Ustajte i odlazite od moga naroda i vi i vaši Izraelci! Idite! Odajte štovanje Jahvi, kako ste tražili. 002 EXO 012 032 Pokupite svoju i sitnu i krupnu stoku, kako ste zahtijevali: idite pa i mene blagoslovite!” 002 EXO 012 033 Egipćani nagonili narod da brže ide iz zemlje, “jer izgibosmo svi”, govorahu oni. 002 EXO 012 034 Tako narod ponese svoje još neukislo tijesto; naćve, uvijene u ogrtače, ponesoše na ramenima. 002 EXO 012 035 I učiniše Izraelci kako im je Mojsije bio rekao: zatražiše od Egipćana srebrnine, i zlatnine, i odjeće. 002 EXO 012 036 Jahve je učinio te Egipćani bijahu naklonjeni narodu pa davahu. Tako su Egipćane oplijenili. 002 EXO 012 037 Pođu tako Izraelci iz Ramsesa prema Sukotu. Bilo je oko šest stotina tisuća pješaka, osim žena i djece. 002 EXO 012 038 A mnogo i drugoga svijeta pođe s njima, i mnoga stoka, krupna i sitna. 002 EXO 012 039 Ispeku beskvasne prevrte od tijesta što su ga iz Egipta ponijeli: nije se bilo ukvasalo. A kako su bili tjerani iz Egipta, nisu mogli odgađati, i tako nisu sebi spremili poputninu. 002 EXO 012 040 Vrijeme što su ga Izraelci proveli u Egiptu iznosilo je četiri stotine i trideset godina. 002 EXO 012 041 I kad se navrši četiri stotine i trideset godina - točno onoga dana - sve čete Jahvine iziđoše iz zemlje egipatske. 002 EXO 012 042 Ona noć koju je Jahve probdio da njih izbavi iz Egipta, odonda je svima Izraelcima, u sve naraštaje njihove, noć bdjenja u čast Jahvi. 002 EXO 012 043 Reče Jahve Mojsiju i Aronu: “Neka je ovo pravilo za pashalnu žrtvu: ni jedan stranac ne smije od nje jesti! 002 EXO 012 044 Svaki rob, kupljen novcem i obrezan, može je jesti. 002 EXO 012 045 Ni gost ni najamnik ne smiju je jesti! 002 EXO 012 046 Blagujte je u jednoj te istoj kući; iz kuće ne smijete iznositi mesa niti na žrtvi smijete koju kost slomiti. 002 EXO 012 047 Sva zajednica Izraelaca neka je prikazuje! 002 EXO 012 048 Ako bi stranac koji među vama boravi htio svetkovati Pashu u čast Jahvi, svi se njegovi muški moraju obrezati. Tek tada neka pristupi i slavi je, jer je tada kao i domorodac zemlje. Ali neobrezani ne smije od nje jesti. 002 EXO 012 049 Neka vrijedi isto pravilo za domoroca i pridošlicu koji među vama boravi.” 002 EXO 012 050 Svi Izraelci poslušaju: kako je Jahve naredio Mojsiju i Aronu, tako su i učinili. 002 EXO 012 051 Toga istog dana izbavio je Jahve Izraelce u njihovim četama iz zemlje egipatske. 002 EXO 013 001 Jahve reče Mojsiju: 002 EXO 013 002 “Meni posvetite svakoga prvorođenca! Prvenci materina krila kod Izraelaca, i od ljudi i od životinja, meni pripadaju!” 002 EXO 013 003 A onda Mojsije reče narodu: “Sjećajte se ovoga dana u koji ste izbavljeni iz Egipta, iz kuće ropstva, jer vas Jahve izbavi odande svojom jakom mišicom. Ukvasani kruh neka se ne jede! 002 EXO 013 004 Ovoga dana mjeseca Abiba vaše je izbavljenje. 002 EXO 013 005 Stoga: kad te Jahve uvede u zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Hivijaca i Jebusejaca, za koju se zakleo tvojim precima da će ti je dati - zemlju kojom teče med i mlijeko - ovoga mjeseca obavi ovakav obred: 002 EXO 013 006 sedam dana jedi nekvasan kruh, a sedmoga dana neka se slavi svetkovina u čast Jahvi. 002 EXO 013 007 Sedam dana neka se jede nekvasan kruh; ukvasanog kruha neka ne bude kod tebe; i neka se nigdje ne vidi kvasac na tvome području. 002 EXO 013 008 Svome sinu toga dana objasni: to je za ono što mi je Jahve učinio kad sam se iz Egipta izbavio. 002 EXO 013 009 Neka ti bude kao znak na tvojoj ruci i kao opomena na tvome čelu: da Jahvin zakon bude uvijek na tvojim ustima. Jer te rukom jakom Jahve izbavio iz Egipta. 002 EXO 013 010 Ovaj propis vršite svake godine u određeno vrijeme.” 002 EXO 013 011 “A kada te Jahve dovede u zemlju Kanaanaca - kako vam se zakle, tebi i tvojim ocima - i kada ti je preda, 002 EXO 013 012 ustupajte Jahvi prvorođence materinjega krila, a tako i sve prvine što ih tvoja stoka dade - svako muško pripada Jahvi! 002 EXO 013 013 Svaku prvinu magaradi otkupi janjetom ili jaretom. Ako je ne otkupiš, slomi joj vrat. A svakoga prvorođenca između svoje djece otkupi. 002 EXO 013 014 Kad te sin tvoj sutra zapita: Što znači to? - odgovori mu: Rukom jakom izvede nas Jahve iz Egipta, iz kuće ropstva. 002 EXO 013 015 Kako je faraon postao tvrdokoran pa nas nije htio pustiti, Jahve je poubijao sve prvorođence u zemlji egipatskoj: prvorođence ljudi i prvine stoke. Eto zato Jahvi žrtvujem svaku mušku prvinu materinjega krila, a svakoga prvorođenca od svojih sinova otkupljujem. 002 EXO 013 016 Neka ti to bude kao znak na tvojoj ruci i kao znamenje posred čela da nas je rukom jakom Jahve izbavio iz Egipta.” 002 EXO 013 017 Kad je faraon dopustio da narod ode, Bog ih nije poveo prema filistejskoj zemlji, iako je onuda bilo najbliže. Bog je, naime, rekao: “Mogao bi se narod predomisliti i vratiti u Egipat kad vidi ratovanje.” 002 EXO 013 018 Stoga Bog povede narod zaobilaznim putem, kroz pustinju prema Crvenome moru. Izraelci su napustili zemlju egipatsku naoružani od glave do pete. 002 EXO 013 019 Mojsije ponese sa sobom Josipove kosti. Jer Josip bijaše zakleo Izraelce riječima: “Bog će se zacijelo za vas zauzeti. Tada i moje kosti odavde ponesite sa sobom!” 002 EXO 013 020 Krenuvši iz Sukota, utabore se u Etamu, na kraju pustinje. 002 EXO 013 021 Jahve je išao pred njima, danju u stupu od oblaka da im put pokazuje, a noću u stupu od ognja da im svijetli. Tako su mogli putovati i danju i noću. 002 EXO 013 022 I nije ispred naroda nestajao stup od oblaka danju ni stup od ognja noću. 002 EXO 014 001 Jahve reče Mojsiju: 002 EXO 014 002 “Reci Izraelcima da se vrate i utabore pred Pi-Hahirotom, između Migdola i mora, nasuprot Baal-Sefonu. Utaborite se nasuprot ovome mjestu, uz more. 002 EXO 014 003 Faraon će reći: 'Izraelci lutaju krajem tamo-amo; pustinja ih zatvorila.' 002 EXO 014 004 Ja ću otvrdnuti faraonu srce, i on će za njima poći u potjeru. Ali ja ću se proslaviti nad faraonom i svom njegovom vojskom. Tako će Egipćani spoznati da sam ja Jahve.” Izraelci tako učine. 002 EXO 014 005 Kad su egipatskom kralju kazali da je narod pobjegao, faraon i njegovi dvorani predomisliše se o narodu. “Što ovo učinismo!” - rekoše. “Pustismo Izraelce i više nam neće služiti.” 002 EXO 014 006 Zato opremi faraon svoja kola i povede svoju vojsku. 002 EXO 014 007 Uze šest stotina svojih kola sve poizbor i ostala kola po Egiptu. I u svima bijahu štitonoše. 002 EXO 014 008 Jahve otvrdnu srce faraonu, kralju egipatskom, te on krenu u potjeru za Izraelcima, koji su otišli uzdignute pesnice. 002 EXO 014 009 Egipćani, dakle, pođu za njima u potjeru. I dok su Izraelci taborovali uz more, blizu Pi-Hahirota nasuprot Baal-Sefonu, stignu ih svi faraonovi konji pod kolima, njegovi konjanici i njegovi ratnici. 002 EXO 014 010 Kako se faraon približavao, Izraelci pogledaju i opaze da su Egipćani za njima u potjeri, pa ih obuzme velik strah. I poviču Izraelci Jahvi: 002 EXO 014 011 “Zar nije bilo grobova u Egiptu”, reknu Mojsiju, “pa si nas izveo da pomremo u pustinji? Kakvu si nam uslugu učinio što si nas izveo iz Egipta! 002 EXO 014 012 Zar ti nismo rekli baš ovo u Egiptu: Pusti nas! Služit ćemo Egipćane! Bolje nam je i njih služiti nego u pustinji poginuti.” 002 EXO 014 013 “Ne bojte se!” - reče Mojsije narodu. “Stojte čvrsto pa ćete vidjeti što će vam Jahve učiniti da vas danas spasi: Egipćane koje danas vidite nikad više nećete vidjeti. 002 EXO 014 014 Jahve će se boriti za vas. Budite mirni!” 002 EXO 014 015 “Zašto zapomažete prema meni?” - reče Jahve Mojsiju. “Reci Izraelcima da krenu na put. 002 EXO 014 016 A ti podigni svoj štap, ispruži svoju ruku nad morem i razdijeli ga nadvoje da Izraelci mogu proći posred mora po suhu. 002 EXO 014 017 Ja ću otvrdnuti srce Egipćana, i oni će poći za njima, a ja ću se onda proslaviti nad faraonom i njegovim ratnicima, njegovim kolima i konjanicima. 002 EXO 014 018 Neka znaju Egipćani da sam ja Jahve kad se proslavim nad faraonom, njegovim kolima i njegovim konjanicima.” 002 EXO 014 019 Anđeo Božji, koji je išao na čelu izraelskih četa, promijeni mjesto i stupi im za leđa. A i stup od oblaka pomakne se ispred njih i stade im za leđa. 002 EXO 014 020 Smjesti se između vojske egipatske i vojske izraelske te postade onima oblak taman, a ovima rasvjetljivaše noć, tako te ne mogoše jedni drugima prići cijele noći. 002 EXO 014 021 Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem dok je Jahve svu noć na stranu valjao vode jakim istočnim vjetrom i more posušio. Kad su se vode razdvojile, 002 EXO 014 022 Izraelci siđoše u more na osušeno dno, a vode stajahu kao bedem njima nadesno i nalijevo. 002 EXO 014 023 Egipćani: svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u more, u potjeru. 002 EXO 014 024 Za jutarnje straže pogleda Jahve iz stupa od ognja i oblaka na egipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku. 002 EXO 014 025 Zakoči točkove njihovih kola da su se jedva naprijed micali. “Bježimo od Izraelaca!” - poviču Egipćani, “jer Jahve se za njih bori protiv Egipćana!” Tada će Jahve Mojsiju: 002 EXO 014 026 “Pruži ruku nad more da se vode vrate na Egipćane, na njihova kola i konjanike.” 002 EXO 014 027 Mojsije pruži ruku nad more i u cik zore more se vrati u svoje korito. Kako su Egipćani, bježeći, jurili prema moru, Jahve ih strmoglavi usred voda. 002 EXO 014 028 Tako vode, slijevajući se natrag, potope kola, konjanike i svu vojsku faraonovu koja bijaše pošla u potjeru za Izraelcima - u more. I ne ostade od njih ni jedan jedini. 002 EXO 014 029 A Izraelci išli suhim posred mora, vode im stale kao zid zdesna i slijeva. 002 EXO 014 030 Tako Jahve u onaj dan izbavi Izraela iz šaka egipatskih, i vidje Izrael pomorene Egipćane na morskome žalu. 002 EXO 014 031 Osvjedoči se Izrael i o silnoj moći koju Jahve pokaza nad Egipćanima. Narod se poboja Jahve i povjerova Jahvi i njegovu sluzi Mojsiju. 002 EXO 015 001 Tada Mojsije s Izraelcima zapjeva ovu pjesmu Jahvi u slavu: “U čast Jahvi zapjevat ću, jer se slavom proslavio! Konja s konjanikom u more je survao. 002 EXO 015 002 Moja je snaga, moja pjesma - Jahve jer je mojim postao izbaviteljem. On je Bog moj, njega ja ću slaviti, on je Bog oca moga, njega ću veličati. 002 EXO 015 003 Jahve je ratnik hrabar, Jahve je ime njegovo. 002 EXO 015 004 Kola faraonova i vojsku mu u more baci; cvijet njegovih štitonoša More crveno proguta. 002 EXO 015 005 Valovi ih prekriše; poput kamena u morske potonuše dubine. 002 EXO 015 006 Desnica tvoja, Jahve, snagom se prodiči; desnica tvoja, Jahve, raskomada dušmana. 002 EXO 015 007 Veličanstvom svojim obaraš ti protivnike; puštaš svoj gnjev i on ih k'o slamu proždire. 002 EXO 015 008 Od daha iz tvojih nosnica vode narastoše, valovi se u bedem uzdigoše, u srcu mora dubine se stvrdnuše. 002 EXO 015 009 Mislio je neprijatelj: 'Gonit ću ih, stići, plijen ću podijelit', duša će moja sita ga biti; trgnut ću mač, uništit' ih rukom svojom.' 002 EXO 015 010 A ti dahom svojim dahnu, more se nad njima sklopi; k'o olovo potonuše silnoj vodi u bezdane. 002 EXO 015 011 Tko je kao ti, Jahve među bogovima, tko kao ti sija u svetosti, u djelima strašan, divan u čudima? 002 EXO 015 012 Desnicu si pružio i zemlja ih proguta! 002 EXO 015 013 Milošću svojom vodio si ovaj narod, tobom otkupljen, k svetom tvom Stanu snagom si ga svojom upravio. 002 EXO 015 014 Kada to čuše, prodrhtaše narodi; Filistejce muke spopadoše. 002 EXO 015 015 Užas je srvao edomske glavare, trepet je obuzeo moapske knezove i tresu se svi koji žive u Kanaanu. 002 EXO 015 016 Strah i prepast na njih se obaraju; snaga tvoje ruke skamenila ih je dok narod tvoj, Jahve, ne prođe, dok ne prođe narod tvoj koji si otkupio. 002 EXO 015 017 Dovest ćeš ih i posaditi na gori svoje baštine, na mjestu koje ti, Jahve, svojim učini Boravištem, Svetištem, o Jahve, tvojom rukom sazidanim. 002 EXO 015 018 Vazda i dovijeka Jahve će kraljevati.” 002 EXO 015 019 Kad su faraonovi konji, njegova kola i konjanici sašli u more, Jahve je na njih povratio morske vode pošto su Izraelci prošli posred mora po suhu. 002 EXO 015 020 Tada Aronova sestra, proročica Mirjam, uze bubanj u ruku, a sve žene pridruže joj se s bubnjem u ruci i plešući. 002 EXO 015 021 Mirjam je začinjala pjesmu: “Zapjevajte Jahvi jer se slavom proslavio! Konja s konjanikom u more je survao.” 002 EXO 015 022 Pokrene Mojsije Izraelce od Crvenog mora i pođu na put kroz pustinju Šur. Tri su dana putovali pustinjom, a vode nisu našli. 002 EXO 015 023 Dođu k Mari, ali nisu mogli piti vode kod Mare jer je bila gorka. Stoga se i zove Mara. 002 EXO 015 024 Narod je mrmljao na Mojsija i govorio: “Što ćemo piti?” 002 EXO 015 025 A on zazva Jahvu. Jahve mu pokaže neko drvo. Baci on to drvo u vodu i voda postane slatka. Tu im Jahve postavi zakon i pravo i tu ih stavi u kušnju. 002 EXO 015 026 Zatim reče: “Budeš li zdušno slušao glas Jahve, Boga svoga, vršeći što je pravo u njegovim očima; budeš li pružao svoje uho njegovim zapovijedima i držao njegove zakone, nikakvih bolesti koje sam pustio na Egipćane na vas neću puštati. Jer ja sam Jahve koji dajem zdravlje.” 002 EXO 015 027 Zatim stignu u Elim, gdje je bilo dvanaest izvora i sedamdeset palma. Tu se, uz vodu, utabore. 002 EXO 016 001 Potom krenu iz Elima, i sva izraelska zajednica dođe u pustinju Sin, koja je između Elima i Sinaja, petnaestoga dana drugoga mjeseca nakon odlaska iz zemlje egipatske. 002 EXO 016 002 U pustinji sva izraelska zajednica počne mrmljati protiv Mojsija i Arona. 002 EXO 016 003 “Oh, da smo pomrli od ruke Jahvine u zemlji egipatskoj kad smo sjedili kod lonaca s mesom i jeli kruha do mile volje!” - rekoše im. “Izveli ste nas u ovu pustinju da sve ovo mnoštvo gladom pomorite!” 002 EXO 016 004 Tada reče Jahve Mojsiju: “Učinit ću da vam daždi kruh s neba. Neka narod ide i skuplja svaki dan koliko mu za dan treba. Tako ću ih kušati i vidjeti hoće li se držati moga zakona ili neće. 002 EXO 016 005 A šestoga dana, kad spreme što su nakupili, bit će dvaput onoliko koliko su skupljali za svaki dan.” 002 EXO 016 006 Onda Mojsije i Aron progovore svim Izraelcima: “Večeras ćete poznati da vas je Jahve izveo iz zemlje egipatske, 002 EXO 016 007 a ujutro ćete vidjeti svojim očima Jahvinu slavu, jer vas je čuo Jahve kako ste protiv njega mrmljali. Što smo mi da protiv nas mrmljate? 002 EXO 016 008 Večeras će vam Jahve dati mesa da jedete”, nastavi Mojsije, “a ujutro kruha do mile volje, jer je Jahve čuo vaše mrmljanje protiv njega. Što smo mi? Vi ne mrmljate protiv nas nego protiv Jahve.” 002 EXO 016 009 Poslije toga rekne Mojsije Aronu: “Reci svoj izraelskoj zajednici: 'Skupite se pred Jahvu, jer je čuo vaše mrmljanje!'” 002 EXO 016 010 I dok je Aron svoj izraelskoj zajednici govorio, oni se okrenu prema pustinji, i gle! u oblaku pojavi se Jahvina slava. 002 EXO 016 011 Onda se Jahve oglasi Mojsiju i reče mu: 002 EXO 016 012 “Čuo sam mrmljanje Izraelaca. Ovako im reci: 'Večeras ćete jesti meso, a ujutro ćete se nasititi kruha. Tada ćete poznati da sam ja Jahve, Bog vaš.'” 002 EXO 016 013 I doista! Navečer se pojave prepelice i prekriju tabor. A ujutro obilna rosa sve orosila oko tabora. 002 EXO 016 014 Kad se prevlaka rose digla, površinom pustinje ležao tanak sloj, nešto poput pahuljica, kao da se slana uhvatila po zemlji. 002 EXO 016 015 Kad su Izraelci to vidjeli, pitali su jedan drugoga: “Što je to?” Jer nisu znali što je. Onda im Mojsije reče: “To je kruh koji vam je Jahve pribavio za hranu. 002 EXO 016 016 A ovo je zapovijed koju je Jahve izdao: 'Nakupite koliko kome treba za jelo - jedan gomer po osobi, svatko prema broju članova koji su mu u šatoru.'” 002 EXO 016 017 Izraelci tako uradiše. Neki nakupe više, neki manje. 002 EXO 016 018 Kad su izmjerili na gomer, pokaza se da nije ništa preteklo onome koji bijaše nakupio mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bijaše nakupio manje: svatko je nakupio koliko mu je trebalo za jelo. 002 EXO 016 019 “Neka nitko ne ostavlja ništa za ujutro!” - rekne im Mojsije. 002 EXO 016 020 Ali oni nisu poslušali Mojsija; neki ostave i za sutra. A to im se ucrva i usmrdje. Mojsije se na njih razljuti. 002 EXO 016 021 Tako su skupljali svako jutro koliko je kome trebalo za jelo. I kad bi sunce ogrijalo, mÓana bi se rastopila. 002 EXO 016 022 Onda šestoga dana nakupiše dvostruku količinu hrane - po dva gomera na svakoga. Kad su starješine zajednice došle da izvijeste Mojsija, 002 EXO 016 023 on im reče: “Ovo je zapovijed Jahvina: Sutra je dan potpunog odmora, subota Jahvi posvećena. Ispecite što želite peći; skuhajte što želite kuhati. Sve što vam preteče ostavite za sutra.” 002 EXO 016 024 Ostave to oni za sutra, kako je Mojsije naredio, i niti se usmrdjelo niti su se crvi pojavili. 002 EXO 016 025 “Jedite to danas”, reče im Mojsije, “jer je ovaj dan subota u čast Jahve; danas nećete naći mÓane na polju. 002 EXO 016 026 Šest je dana skupljajte, a sedmoga, u subotu, neće je biti.” 002 EXO 016 027 Bijaše nekih koji su i sedmoga dana išli da je nakupe, ali ništa ne nađoše. 002 EXO 016 028 Zato Jahve reče Mojsiju: “Dokle ćete odbijati da se pokorite mojim zapovijedima i mojim zakonima? 002 EXO 016 029 Pogledajte! Zato što vam je Jahve dao subotu, daje vam hrane šestoga dana za dva dana. Neka svatko stoji gdje jest; neka nitko u sedmi dan ne izlazi iz svoga stana.” 002 EXO 016 030 Tako se sedmoga dana narod odmarao. 002 EXO 016 031 Dom je Izraelov tu hranu prozvao mÓanom. Bijaše kao zrno korijandra; bijela, a imala je ukus medenog kolačića. 002 EXO 016 032 Onda rekne Mojsije: “Ovo je zapovijed koju je izdao Jahve: Napunite tim jedan gomer i čuvajte ga za svoje potomke da vide hranu kojom sam vas hranio u pustinji kad sam vas izbavio iz zemlje egipatske.” 002 EXO 016 033 I naredi Mojsije Aronu: “Uzmi jednu posudu; stavi u nju cio gomer mane, a onda je položi pred Jahvu da se sačuva za vaše potomke.” 002 EXO 016 034 Kako je Jahve naredio Mojsiju, Aron je stavi pred Svjedočanstvo na čuvanje. 002 EXO 016 035 Izraelci su se hranili manom četrdeset godina, sve dok nisu došli u naseljenu zemlju: jeli su manu do dolaska na granicu zemlje kanaanske. 002 EXO 016 036 Gomer je deseti dio efe. 002 EXO 017 001 Sva izraelska zajednica po Jahvinoj zapovijedi krene dalje iz pustinje Sina. Utabore se kod Refidima. Tu nije bilo vode da narod pije. 002 EXO 017 002 Zato narod zapodjene prepirku s Mojsijem. Vikali su: “Daj nam vode da pijemo!” A Mojsije im odgovori: “Zašto se sa mnom prepirete? Zašto kušate Jahvu?” 002 EXO 017 003 Ali je narod žeđao za vodom, pa je mrmljao na Mojsija i govorio: “Zašto si nas iz Egipta izveo? Zar da nas žeđom pomoriš, nas, našu djecu i našu stoku?” 002 EXO 017 004 “Što ću s ovim narodom!” - zazivao je Mojsije Jahvu. “Još malo pa će me kamenovati.” 002 EXO 017 005 “Istupi pred narod!” - rekne Jahve Mojsiju. “Uzmi sa sobom nekoliko izraelskih starješina; uzmi u ruku štap kojim si udario Rijeku i pođi. 002 EXO 017 006 A ja ću stajati pred tobom ondje, na pećini na Horebu. Udari po pećini: iz nje će poteći voda, pa neka se narod napije.” Mojsije učini tako naočigled izraelskih starješina. 002 EXO 017 007 Mjesto prozovu Masa i Meriba, zbog toga što su se Izraelci prepirali i kušali Jahvu govoreći: “Je li Jahve među nama ili nije?” 002 EXO 017 008 Uto dođu Amalečani i zarate s Izraelcima kod Refidima. 002 EXO 017 009 A Mojsije reče Jošui: “Odaberi momčad pa pođi i zapodjeni borbu s Amalečanima. Ja ću sutra stati na vrh brda, sa štapom Božjim u ruci.” 002 EXO 017 010 Jošua učini kako mu je Mojsije rekao te zađe u borbu s Amalečanima, a Mojsije, Aron i Hur uzađoše na vrh brda. 002 EXO 017 011 I dok bi Mojsije držao ruke uzdignute, Izraelci bi nadjačavali; a kad bi ruke spustio, nadjačavali bi Amalečani. 002 EXO 017 012 Ali Mojsiju ruke napokon klonu. Zato uzeše kamen, staviše ga poda nj i on sjede, dok mu Aron i Hur, jedan s jedne, a drugi s druge strane, držahu ruke, tako da mu izdržaše do sunčanog zalaska. 002 EXO 017 013 I Jošua oštricom mača svlada Amaleka i njegov narod. 002 EXO 017 014 Onda Jahve reče Mojsiju: “Zapiši ovo u knjigu na sjećanje i utuvi u uši Jošui da ću ja spomen na Amalečane sasvim izbrisati pod nebom!” 002 EXO 017 015 Podiže zatim Mojsije žrtvenik i nazva ga: Jahve mi je stijeg! 002 EXO 017 016 “Jer”, reče, “Jahvin stijeg u ruku! Jahvin je boj protiv Amalečana od naraštaja do naraštaja!” 002 EXO 018 001 A Jitro, midjanski svećenik, tast Mojsijev, ču sve što učini Bog Mojsiju i svemu izraelskom narodu i kako Jahve izbavi Izraelce iz Egipta. 002 EXO 018 002 Tada tast Mojsijev Jitro povede Siporu, Mojsijevu ženu - koju Mojsije bijaše otpustio - 002 EXO 018 003 i oba njezina sina. Jednomu je bilo ime Geršon, a to će reći: “Bijah došljak u tuđoj zemlji.” 002 EXO 018 004 Drugi se zvao Eliezer, to jest: “Bog oca moga bio mi je u pomoći i spasio me od faraonova mača.” 002 EXO 018 005 Tako Mojsijev tast Jitro povede k Mojsiju u pustinju, gdje se Mojsije bio utaborio na Božjem brdu, njegove sinove i njegovu ženu. 002 EXO 018 006 Poruči on Mojsiju: “Ja, tvoj tast Jitro, dolazim k tebi s tvojom ženom i s oba njezina sina.” 002 EXO 018 007 Izađe Mojsije u susret svome tastu; duboko mu se nakloni i zagrli ga. Pošto su se upitali za zdravlje, uđu pod šator. 002 EXO 018 008 Mojsije je onda pripovijedao svome tastu o svemu što je Jahve učinio faraonu i Egipćanima zbog Izraelaca; o svim nezgodama što su ih snašle na putu, ali ih je Jahve od njih izbavio. 002 EXO 018 009 Jitro se radovao svemu dobru koje je Jahve učinio Izraelcima i što ih je oslobodio od egipatskih šaka. 002 EXO 018 010 “Neka je hvaljen Jahve koji vas je izbavio od egipatskih šaka i od šaka faraonovih”, reče Jitro. 002 EXO 018 011 “Sada znam da je Jahve veći od svih bogova jer je izbavio narod ispod egipatske vlasti kad su s njim okrutno postupali.” 002 EXO 018 012 Zatim Jitro, Mojsijev tast, prinese Bogu žrtvu paljenicu i prinos. Uto dođe Aron i sve izraelske starješine da s Mojsijevim tastom blaguju gozbu pred Bogom. 002 EXO 018 013 Sutradan Mojsije sjede da kroji pravdu narodu. Narod je oko njega stajao od jutra do mraka. 002 EXO 018 014 Vidjevši Mojsijev tast sav trud što ga on za narod čini, rekne mu: “Što to imaš toliko s narodom? I zašto ti sam sjediš, a sav narod stoji oko tebe od jutra do mraka?” 002 EXO 018 015 “Narod dolazi k meni”, odgovori Mojsije, “da se s Bogom posavjetuje. 002 EXO 018 016 Kad zađu u prepirku, dođu k meni. Ja onda rasudim između jednoga i drugoga; izložim im Božje zakone i odredbe.” 002 EXO 018 017 “Nije dobro kako radiš”, odgovori Mojsiju tast. 002 EXO 018 018 “I ti i taj narod s tobom potpuno ćete se iscrpsti. Taj je posao za te pretežak; sam ga ne možeš obavljati. 002 EXO 018 019 Poslušaj me. Svjetovat ću te, i Bog će biti s tobom! Ti zastupaj narod pred Bogom; podastiri Bogu njihove razmirice. 002 EXO 018 020 Poučavaj ih o zakonima i odredbama; svraćaj ih na put kojim moraju ići, upućuj ih na djela koja moraju vršiti. 002 EXO 018 021 Onda proberi između svega puka ljude sposobne, bogobojazne i pouzdane, koji mrze mito, te ih postavi za glavare puku: tisućnike, stotnike, pedesetnike i desetnike. 002 EXO 018 022 Neka sude narodu u svako doba. Sve veće slučajeve neka preda te iznose, a u manjima neka sami rasuđuju. Olakšaj sebi breme: neka ga oni s tobom nose. 002 EXO 018 023 Ako tako uradiš - i Bog ti to odobri - moći ćeš izdržati, a sav ovaj narod odlazit će kući u miru.” 002 EXO 018 024 Mojsije posluša savjet svoga tasta i učini sve kako ga svjetova. 002 EXO 018 025 Probere Mojsije sposobnih ljudi od svih Izraelaca pa ih postavi za glavare narodu: tisućnike, stotnike, pedesetnike i desetnike. 002 EXO 018 026 Oni su sudili narodu u svako doba. Teže slučajeve iznosili bi Mojsiju, a sve manje rješavali sami. 002 EXO 018 027 Zatim Mojsije otpusti svoga tasta i on ode u svoju zemlju. 002 EXO 019 001 Tri mjeseca nakon izlaska iz zemlje egipatske, istoga dana, stignu Izraelci u Sinajsku pustinju. 002 EXO 019 002 Idući od Refidima, dođu u Sinajsku pustinju i utabore se u pustinji. Postave Izraelci tabor tu pred brdom, 002 EXO 019 003 a Mojsije se popne k Bogu. Jahve ga zovne s brda pa mu rekne: “Ovako kaži domu Jakovljevu, proglasi djeci Izraelovoj: 002 EXO 019 004 'Vi ste vidjeli što sam učinio Egipćanima; kako sam vas nosio na orlovskim krilima i k sebi vas doveo. 002 EXO 019 005 Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i držali moj Savez, vi ćete mi biti predraga svojina mimo sve narode - tÓa moj je sav svijet! - 002 EXO 019 006 vi ćete mi biti kraljevstvo svećenika, narod svet.' Tim riječima oslovi Izraelce.” 002 EXO 019 007 Mojsije se vrati i sazva narodne starješine te im izloži sve što mu je Jahve naredio. 002 EXO 019 008 A sav narod uzvrati jednoglasno: “Vršit ćemo sve što je Jahve naredio.” Onda Mojsije prenese odgovor naroda Jahvi. 002 EXO 019 009 Nato Jahve reče Mojsiju: “Ja ću, evo, doći k tebi u gustom oblaku da narod čuje kad budem s tobom govorio i da ti zauvijek vjeruje.” Tako je Mojsije prenio Jahvi odgovor naroda. 002 EXO 019 010 “Pođi k narodu”, reče Jahve Mojsiju, “i posvećuj ga danas i sutra. Neka opere svoju odjeću; 002 EXO 019 011 neka bude gotov prekosutra, jer će prekosutra sići Jahve na brdo Sinaj naočigled svega puka. 002 EXO 019 012 Postavi naokolo granicu za narod i izdaj naredbu: 'Pripazite da se na brdo ne penjete; da se ni podnožja ne dotičete! Tko se god brda dotakne, smrt će ga snaći. 002 EXO 019 013 Nikakva ruka neka ga se ne dotakne, nego neka bude kamenjem zasut ili strijelom ustrijeljen: bio čovjek ili živinče, neka na životu ne ostane.' Na otegnuti zvuk trube neka se na brdo penju.” 002 EXO 019 014 Mojsije siđe s brda k narodu i poče posvećivati narod. Oni operu svoju odjeću. 002 EXO 019 015 “Budite gotovi za prekosutra!” - rekne Mojsije narodu. “Ne primičite se ženi!” 002 EXO 019 016 A prekosutra, u osvit dana, prolomi se grmljavina, munje zasijevaše, a gust se oblak nadvi nad brdo. Gromko zaječa truba, zadrhta sav puk koji bijaše u taboru. 002 EXO 019 017 Mojsije povede puk iz tabora u susret Bogu. Stadoše na podnožju brda. 002 EXO 019 018 Brdo Sinaj zavilo se u dim jer je Jahve u obliku ognja sišao na nj. Dizao se dim kao dim iz peći. Sve se brdo silno treslo. 002 EXO 019 019 Zvuk trube bivao sve jači. Mojsije je govorio, a Bog mu grmljavinom odgovarao. 002 EXO 019 020 Jahve siđe na Sinajsko brdo, na vrhunac, i pozva Jahve Mojsija na vrhunac brda. Mojsije se uspe. 002 EXO 019 021 Sad Jahve reče Mojsiju: “Siđi i opomeni narod da ne bi provalio prema Jahvi da ga vidi. Mnogo bi ih poginulo. 002 EXO 019 022 I sami svećenici, koji dolaze blizu Jahvi, moraju se očistiti, da ih Jahve ne uništi.” 002 EXO 019 023 “Narod se ne može popeti na brdo Sinaj”, odgovori Mojsije Jahvi, “jer si nas sam ti opomenuo: 'Postavi granice naokolo brda i proglasi ga svetim.'” 002 EXO 019 024 “Siđi pa se opet popni zajedno s Aronom”, odgovori mu Jahve. “Ali neka svećenici i narod ne navaljuju da se popnu prema Jahvi da ne izginu.” 002 EXO 019 025 Mojsije siđe k narodu i sve mu kaza. 002 EXO 020 001 Onda Bog izgovori sve ove riječi: 002 EXO 020 002 “Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. 002 EXO 020 003 Nemoj imati drugih bogova uz mene. 002 EXO 020 004 Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. 002 EXO 020 005 Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena, 002 EXO 020 006 a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. 002 EXO 020 007 Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo. 002 EXO 020 008 Sjeti se da svetkuješ dan subotni. 002 EXO 020 009 Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. 002 EXO 020 010 A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. 002 EXO 020 011 Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni. 002 EXO 020 012 Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti da Jahve, Bog tvoj. 002 EXO 020 013 Ne ubij! 002 EXO 020 014 Ne učini preljuba! 002 EXO 020 015 Ne ukradi! 002 EXO 020 016 Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga! 002 EXO 020 017 Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!” 002 EXO 020 018 Sav je puk bio svjedok grmljavine i sijevanja, svi čuše zvuk trube i vidješe kako se brdo dimi: gledali su i tresli se i stajali podalje. 002 EXO 020 019 Onda rekoše Mojsiju: “Ti nam govori, a mi ćemo slušati. Neka nam Bog ne govori, da ne pomremo!” 002 EXO 020 020 “Ne bojte se”, reče Mojsije narodu. “Bog je došao da vas samo iskuša; da strah pred njim ostane s vama te da ne griješite.” 002 EXO 020 021 Narod ostane podalje, a Mojsije pristupi gustom oblaku gdje se Bog nalazio. 002 EXO 020 022 “Ovako reci Izraelcima”, progovori Jahve Mojsiju. “Sami ste vidjeli da sam s vama govorio s neba. 002 EXO 020 023 Ne pravite uza me kumira od srebra niti sebi pravite kumira od zlata. 002 EXO 020 024 Načini mi žrtvenik od zemlje i na njemu mi prinosi svoje žrtve paljenice i žrtve pričesnice, svoju sitnu i svoju krupnu stoku. Na svakome mjestu koje odredim da se moje ime spominje ja ću doći k tebi da te blagoslovim. 002 EXO 020 025 Ako mi budeš gradio kameni žrtvenik, nemoj ga graditi od klesanoga kamena, jer čim na nj spustiš svoje dlijeto, oskvrnit ćeš ga. 002 EXO 020 026 Ne uzlazi na moj žrtvenik po stepenicama, da se ne pokaže na njemu golotinja tvoja.” 002 EXO 021 001 “Ovo su propisi koje treba da im izložiš: 002 EXO 021 002 Kad za roba kupiš jednoga Hebreja, neka služi šest godina. Sedme godine neka ode, bez otkupnine, slobodan. 002 EXO 021 003 Ako dođe sam, neka sam i ode; ako li je oženjen, neka s njim ide i njegova žena. 002 EXO 021 004 Ako mu gospodar nabavi ženu, pa mu ona rodi bilo sinova bilo kćeri, i žena i njezina djeca neka pripadnu njezinu gospodaru, a on neka ide sam. 002 EXO 021 005 Ali ako rob otvoreno izjavi: 'Volim svoga gospodara, svoju ženu i svoju djecu, neću da budem slobodan', 002 EXO 021 006 neka ga onda njegov gospodar dovede k Bogu. Kad ga dovede k vratima ili dovratku, neka mu gospodar šilom probuši uho i neka mu trajno ostane u službi. 002 EXO 021 007 Kad čovjek proda svoju kćer za ropkinju, neka se ona ne oslobađa kao i muški robovi. 002 EXO 021 008 Ako se ne svidi svome gospodaru, koji ju je sebi bio odredio, neka joj dopusti da se otkupi. Nema prava prodati je strancima kad joj nije bio vjeran. 002 EXO 021 009 A ako je odredi svome sinu, neka s njome postupa kao i sa kćeri. 002 EXO 021 010 Ako se oženi drugom, ne smije prvoj uskraćivati hrane, odjeće ili njezinih bračnih prava. 002 EXO 021 011 Ne bude li joj činio ovo troje, neka je slobodna da ode bez otkupnine.” 002 EXO 021 012 “Tko god udari čovjeka pa ga usmrti, neka se smrću kazni. 002 EXO 021 013 Ali ako to ne učini hotimično, nego Bog pripusti da padne u njegovu šaku, odredit ću ti mjesto kamo može pobjeći. 002 EXO 021 014 Tko hotimično navali na svoga bližnjega te ga podmuklo ubije, odvuci ga i s moga žrtvenika da se pogubi. 002 EXO 021 015 Tko udari svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smrću. 002 EXO 021 016 Tko otme čovjeka - bilo da ga proda, bilo da ga u svojoj vlasti zadrži - neka se kazni smrću. 002 EXO 021 017 Tko prokune svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smrću.” 002 EXO 021 018 “Ako se ljudi posvade, pa jedan od njih udari drugoga kamenom ili šakom, ali ovaj ne pogine nego padne u postelju, 002 EXO 021 019 ali poslije ustane i mogne izlaziti, makar i sa štapom, onda onome koji ga je udario neka je oprošteno, samo neka mu plati njegov gubitak vremena i pribavi mu posvemašnje izlječenje. 002 EXO 021 020 Ako tko udari batinom svoga roba ili svoju ropkinju te umru pod njegovom šakom, mora snositi osvetu. 002 EXO 021 021 Ali ako rob preživi dan-dva, neka se osveta ne provodi, jer je rob njegovo vlasništvo. 002 EXO 021 022 Ako se ljudi pobiju i udare trudnu ženu te ona pobaci, ali druge štete ne bude, onda onaj koji ju je udario neka plati odštetu koju zatraži njezin muž. On neka plati kako suci odrede. 002 EXO 021 023 Bude li drugog zla, neka je kazna: život za život, 002 EXO 021 024 oko za oko, zub za zub, ruka za ruku, noga za nogu, 002 EXO 021 025 opeklina za opeklinu, rana za ranu, modrica za modricu. 002 EXO 021 026 Udari li tko svoga roba ili svoju ropkinju u oko i upropasti ga, neka ga oslobodi zbog oka. 002 EXO 021 027 Ako izbije zub svome robu - ili svojoj ropkinji - neka ga oslobodi zbog zuba.” 002 EXO 021 028 “Kad goveče ubode čovjeka ili ženu pa ih usmrti, neka se kamenjem kamenuje. Njegovo se meso tada ne smije pojesti, a vlasniku njegovu neka je oprošteno. 002 EXO 021 029 Ali ako je to goveče i prije bolo, a njegov vlasnik, iako opominjan, nije ga čuvao, pa ono usmrti čovjeka ili ženu, neka se to goveče kamenuje; a i njegov se vlasnik ima pogubiti. 002 EXO 021 030 Ako se vlasniku označi otkupna cijena da svoj život iskupi, neka plati koliko mu se odredi. 002 EXO 021 031 Ubode li goveče dječaka ili djevojčicu, neka se prema njemu postupi isto prema ovome pravilu. 002 EXO 021 032 Ako ubode roba ili ropkinju, neka vlasnik isplati njihovu gospodaru trideset srebrnih šekela, a goveče neka se kamenuje. 002 EXO 021 033 Kad tko ostavi bunar otvoren, ili tko iskopa bunar a ne pokrije ga, pa u nj upadne goveče ili magare, vlasnik bunara ima dati naknadu: 002 EXO 021 034 neka isplati vlasniku u novcu, a uginula životinja neka njemu pripadne. 002 EXO 021 035 Kad nečije goveče ubode goveče drugome te ono ugine, onda neka prodaju živo goveče, a dobiveni novac neka podijele; i uginulo goveče neka među sebe podijele. 002 EXO 021 036 Ali ako se zna da je to goveče i prije bolo, a njegov ga gospodar nije čuvao, onda mora nadoknaditi goveče za goveče, dok će uginulo živinče biti njegovo.” 002 EXO 022 001 “Tko ukrade goveče ili marvinče od sitne stoke, pa bilo da ga zakolje, bilo da ga proda, onda za jedno goveče neka se vrati petero goveda, a za malo marvinče četvero marvinčadi. 002 EXO 022 002 Ako se lopov zateče gdje probija zid, pa mu se zada smrtan udarac, njegovu krv ne treba osvećivati. 002 EXO 022 003 No ako je već izišlo sunce, njegovu krv treba osvetiti. Lopov mora štetu nadoknaditi. Ako nema ništa, njega za njegovu krađu treba prodati. 002 EXO 022 004 Nađe li se ukradeno živinče živo u njegovu vlasništvu - goveče, magare ili koja glava sitne stoke - treba da ga plati dvostruko.” 002 EXO 022 005 “Tko opustoši njivu ili vinograd pustivši svoju stoku da obrsti tuđe, neka nadoknadi onim što najbolje nađe na svojoj njivi i u svome vinogradu. 002 EXO 022 006 Tko zapali vatru pa ona zahvati drač te izgori žito u snopu, u klasu ili na njivi, onaj tko je vatru zapalio mora štetu nadoknaditi. 002 EXO 022 007 Kad tko položi kod znanca novac ili stvari na čuvanje, pa budu pokradene iz njegove kuće, ako se lopov pronađe, mora dvostruko platiti. 002 EXO 022 008 Ako se lopov ne pronađe, vlasnik kuće neka se primakne k Bogu, da se dokaže kako on nije spustio svoje ruke na dobra svoga bližnjega. 002 EXO 022 009 Za svaki prekršaj pronevjere - radilo se o govečetu, magaretu, sitnoj stoci, odjeći ili bilo kojoj izgubljenoj stvari za koju se ustvrdi: to je ono! - treba spor iznijeti pred Boga. Onaj koga Bog proglasi krivim neka plati dvostruko drugome. 002 EXO 022 010 Kad tko povjeri svome susjedu magare, goveče, glavu sitne stoke ili bilo kakvo živinče, pa ono ugine, osakati se ili ga tko odvede a da ne bude svjedoka, 002 EXO 022 011 zakletva pred Jahvom neka odluči među obojicom je li čuvar posegao za dobrom svoga bližnjega ili nije. Neka je vlasniku to dovoljno, a čuvar nije dužan da nadoknađuje. 002 EXO 022 012 Nađe li se da je on ukrao, mora štetu nadoknaditi. 002 EXO 022 013 Ako ga zvijer razdere, neka ga donese za dokaz, tako da za razderano ne daje odštete. 002 EXO 022 014 Kad tko posudi živinu na izor od svoga susjeda, pa se ona osakati ili ugine dok joj vlasnik nije bio s njom, neka plati odštetu. 002 EXO 022 015 Je li vlasnik bio s njom, odštete mu ne daje; ali ako je bila unajmljena na izor, neka dođe po svoju nadnicu.” 002 EXO 022 016 “Ako tko zavede djevojku koja nije zaručena i s njom legne, neka za nju dadne ženidbenu procjenu i uzme je za ženu. 002 EXO 022 017 Ako njezin otac odbije da mu je dadne, zavodnik mora odmjeriti srebra u vrijednosti ženidbene procjene za djevojku. 002 EXO 022 018 Ne dopuštaj da vračarica živi! 002 EXO 022 019 Tko bi god sa živinom legao, treba ga kazniti smrću. 002 EXO 022 020 Tko bi prinosio žrtve kojemu kumiru - osim Jahvi jedinom - neka bude izručen prokletstvu, potpuno uništen. 002 EXO 022 021 Ne tlači pridošlicu niti mu nanosi nepravde, jer ste i sami bili pridošlice u zemlji egipatskoj. 002 EXO 022 022 Ne cvilite udovice i siročeta! 002 EXO 022 023 Ako ih ucviliš i oni zavape k meni, sigurno ću njihove vapaje uslišati. 002 EXO 022 024 Moj će se gnjev raspaliti i mačem ću vas pogubiti. Tako će vam žene ostati udovice a djeca siročad. 002 EXO 022 025 Ako uzajmiš novca kome od moga naroda, siromahu koji je kod tebe, ne postupaj prema njemu kao lihvar! Ne nameći mu kamata! 002 EXO 022 026 Uzmeš li svome susjedu ogrtač u zalog, moraš mu ga vratiti prije zalaza sunca. 002 EXO 022 027 TÓa to mu je jedini pokrivač kojim omata svoje tijelo i u kojem može leći. Ako k meni zavapi, uslišat ću ga jer sam ja milostiv! 002 EXO 022 028 Ne huli Boga i ne psuj glavara svoga naroda. 002 EXO 022 029 Ne oklijevaj s prinosima od svoga obilja s gumna i od svoga mladog vina! Meni daj prvorođenca od svojih sinova. 002 EXO 022 030 Isto učini sa svojim govedima i sitnom stokom: sedam dana neka ostane sa svojom majkom, a osmoga dana da si ga meni dao! 002 EXO 022 031 Budite narod meni posvećen! Zato nemojte jesti mesa od životinje koju je rastrgala zvjerad nego je bacite paščadi!” 002 EXO 023 001 “Nemojte davati lažne izjave! Ne pomaži zlikovcu svjedočeći krivo! 002 EXO 023 002 Ne povodi se za mnoštvom da činiš zlo; niti svjedoči u parnici stajući na stranu većine protiv pravde. 002 EXO 023 003 Ne smiješ biti pristran prema siromahu u njegovoj parnici. 002 EXO 023 004 Kad nabasaš na zalutalo goveče ili magare svoga neprijatelja, moraš mu ga natrag dovesti. 002 EXO 023 005 Ako opaziš magarca onoga koji te mrzi kako je pao pod svojim tovarom, nemoj ga ostaviti: zajedno s njegovim gospodarom moraš mu pomoći da se digne. 002 EXO 023 006 Ne krnji prava svome siromahu u njegovoj parnici. 002 EXO 023 007 Stoj daleko od lažne optužbe; ne ubijaj nedužna i pravedna, jer ja zlikovcu ne praštam. 002 EXO 023 008 Ne primaj mita, jer mito zasljepljuje i one koji najjasnije gledaju i upropašćuje pravo pravednika. 002 EXO 023 009 Ne ugnjetavaj pridošlicu! TÓa znate kako je pridošlici; i sami ste bili pridošlice u zemlji egipatskoj.” 002 EXO 023 010 “Šest godina zasijavaj svoju zemlju i njezine plodove pobiri, 002 EXO 023 011 a sedme je godine pusti da počiva neobrađena. Neka se s nje hrani sirotinja tvoga naroda, a što njoj ostane, neka pojede poljska živina. Radi tako i sa svojim vinogradom i svojim maslinikom. 002 EXO 023 012 Šest dana obavljaj svoj posao, ali sedmoga dana od posala odustani, da ti otpočine vo i magarac i da odahne sin tvoje sluškinje i pridošlica. 002 EXO 023 013 Pripazite na sve što sam vam rekao. Ne spominjite imena drugih bogova. Neka se to i ne čuje iz tvojih usta.” 002 EXO 023 014 “Triput na godinu održavaj u moju čast svetkovinu. 002 EXO 023 015 Slavi Blagdan beskvasnoga kruha. U određeno vrijeme u mjesecu Abibu - jer si u njemu iz Egipta izišao - sedam dana jedi beskvasan kruh, kako sam ti naredio. Neka nitko ne stupa preda me praznih ruku! 002 EXO 023 016 Onda slavi Blagdan žetve - prvina što ih donose polja koja zasijavaš. Zatim Blagdan berbe na koncu godine, kad s polja pokupiš plodove svoga truda. 002 EXO 023 017 Triput na godinu neka svi tvoji muški stupe pred Gospodara Jahvu. 002 EXO 023 018 Krv žrtve koju u moju čast žrtvuješ nemoj prinositi s ukvasanim kruhom; salo od žrtve prinesene na moju svetkovinu ne ostavljaj za sutradan. 002 EXO 023 019 Donosi u kuću Jahve, svoga Boga, najbolje prvine sa svoje zemlje. Ne kuhaj kozleta u mlijeku njegove majke.” 002 EXO 023 020 “Šaljem, evo, svog anđela pred tobom da te čuva na putu i dovede te u mjesto koje sam priredio. 002 EXO 023 021 Poštuj ga i slušaj! Ne buni se protiv njega, jer vam neće opraštati prekršaje: tÓa moje je ime u njemu. 002 EXO 023 022 Ako mu se budeš vjerno pokoravao i budeš vršio sve što sam naredio, ja ću biti neprijatelj tvojim neprijateljima i protivnik tvojim protivnicima. 002 EXO 023 023 Anđeo će moj ići pred tobom i dovesti te do Amorejaca, Hetita, Perižana, Kanaanaca, Hivijaca i Jebusejaca da ih uništim. 002 EXO 023 024 Nemoj se klanjati njihovim kumirima niti im iskazuj štovanje; ne postupaj kako oni rade nego njihove kumire poruši i stupove im porazbijaj. 002 EXO 023 025 Iskazujte štovanje Jahvi, Bogu svome, pa ću blagoslivati tvoj kruh i tvoju vodu i uklanjati od tebe bolest. 002 EXO 023 026 U tvojoj zemlji neće biti pometkinje; ja ću učiniti punim broj tvojih dana. 002 EXO 023 027 Pred tobom ću odaslati stravu svoju; u metež ću baciti sav svijet među koji dospiješ i učinit ću da svi tvoji neprijatelji bježe pred tobom. 002 EXO 023 028 Stršljene ću pred tobom odašiljati da ispred tebe tjeraju u bijeg Hivijce, Kanaance i Hetite. 002 EXO 023 029 Neću ih otjerati ispred tebe u jednoj godini, da zemlja ne opusti i divlje se životinje ne razmnože na tvoju štetu. 002 EXO 023 030 Tjerat ću ih ispred tebe malo-pomalo dok ti potomstvo ne odraste, tako da zemlju zaposjedneš. 002 EXO 023 031 Postavit ću ti granicu: od Crvenoga do Filistejskoga mora, od pustinje pa do Rijeke. Predat ću, naime, stanovništvo zemlje u tvoje šake, a ti ga ispred sebe tjeraj. 002 EXO 023 032 Ne pravi savez ni s njima ni s njihovim kumirima. 002 EXO 023 033 Neka ne ostanu u tvojoj zemlji da te ne navode na grijeh protiv mene. Ako bi štovao njihove kumire, to bi ti bila stupica.” 002 EXO 024 001 Potom reče Mojsiju: “Uzađi k Jahvi - ti, Aron, Nadab i Abihu i sedamdeset izraelskih starješina. Poklonite se izdaljega! 002 EXO 024 002 Neka se sam Mojsije primakne k Jahvi! Oni neka se ne primiču, a puk neka se s njim ne penje.” 002 EXO 024 003 Dođe Mojsije i kaza narodu sve riječi Jahvine i sve odredbe. A sav puk odgovori u jedan glas: “Sve riječi što ih Jahve reče, vršit ćemo.” 002 EXO 024 004 Tada Mojsije popiše sve riječi Jahvine. A ujutro podrani te podigne žrtvenik na podnožju brda i dvanaest stupova za dvanaest plemena Izraelovih. 002 EXO 024 005 Zatim naloži mladim Izraelcima da prinesu žrtve paljenice i da žrtvuju Jahvi junce kao žrtve pričesnice. 002 EXO 024 006 Mojsije uhvati krv; polovinu krvi ulije u posude, a polovinu izlije po žrtveniku. 002 EXO 024 007 Prihvati zatim Knjigu Saveza pa je narodu glasno pročita, a narod uzvrati: “Sve što je Jahve rekao, izvršit ćemo i poslušat ćemo.” 002 EXO 024 008 Mojsije potom uzme krvi te poškropi narod govoreći: “Ovo je krv Saveza koji je Jahve s vama uspostavio na temelju svih ovih riječi.” 002 EXO 024 009 Onda se uspne Mojsije s Aronom, Nadabom i Abihuom i sa sedamdeset starješina Izraelovih. 002 EXO 024 010 Oni vidješe Boga Izraelova: podnožje njegovim nogama kao da je bilo od dragoga kamena safira, sjajem nalik na samo nebo. 002 EXO 024 011 Ni ruke svoje nije pružio na izabranike Izraelaca: slobodno su Boga motrili i jeli i pili. 002 EXO 024 012 Onda Jahve reče Mojsiju: “Popni se k meni na brdo i pričekaj ondje. Dat ću ti kamene ploče sa zakonom i zapovijedima koje sam za njihovu pouku napisao.” 002 EXO 024 013 Ustane Mojsije i njegov pomoćnik Jošua te se Mojsije popne na brdo Božje. 002 EXO 024 014 A starješinama reče: “Čekajte nas ovdje dok se ne vratimo. Eto je s vama Aron i Hur. Tko imadne kakvu razmiricu, neka se obrati na njih.” 002 EXO 024 015 Zatim Mojsije uzađe na brdo, a onda oblak prekri brdo. 002 EXO 024 016 Slava se Jahvina nastani na Sinajskom brdu i oblak ga obavijaše šest dana. Sedmoga dana zovne Jahve Mojsija isred oblaka. 002 EXO 024 017 Slava Jahvina na vrhuncu brda bijaše očima Izraelaca kao vatra koja sažiže. Mojsije zađe u oblak i uspne se na brdo. 002 EXO 024 018 Četrdeset dana i četrdeset noći boravio je Mojsije na brdu. 002 EXO 025 001 Jahve reče Mojsiju: 002 EXO 025 002 “Reci Izraelcima da me darivaju, a vi primajte darove u moju čast od svakoga koji daje od srca. 002 EXO 025 003 A primajte ove darove: zlato, srebro i tuč; 002 EXO 025 004 ljubičasto, crveno i tamnocrveno predivo i prepredeni lan; 002 EXO 025 005 učinjene ovnujske kože, pa fine kože; bagremovo drvo; 002 EXO 025 006 ulje za svjetlo; mirodije za ulje pomazanja i miomirisno kađenje; 002 EXO 025 007 oniks i drugo drago kamenje koje će se umetnuti u oplećak i naprsnik. 002 EXO 025 008 Neka mi sagrade Svetište da mogu boraviti među njima. 002 EXO 025 009 Pri gradnji Prebivališta i svega u njemu postupi točno prema uzorku koji ti pokažem.” 002 EXO 025 010 “Od bagremova drva neka naprave Kovčeg: dva i po lakta dug, lakat i po širok i lakat i po visok. 002 EXO 025 011 Okuj ga čistim zlatom, okuj ga izvana i iznutra; a oko njega stavi naokolo završni pojas od zlata. 002 EXO 025 012 Salij za nj četiri zlatna koluta; prikuj ih za četiri njegove noge; dva koluta s jedne strane, a dva s druge. 002 EXO 025 013 Od bagremova drva napravi i motke te ih u zlato okuj. 002 EXO 025 014 Onda provuci motke kroz kolutove sa strana Kovčega da se na njima Kovčeg nosi. 002 EXO 025 015 Neka motke ostanu u kolutima Kovčega; neka se iz njih ne izvlače. 002 EXO 025 016 Svjedočanstvo koje ću ti predati - u Kovčeg položi.” 002 EXO 025 017 “Pomirilište napravi također od čistoga zlata. Neka bude dugo dva i pol lakta, a široko lakat i pol. 002 EXO 025 018 Skuj i dva kerubina od zlata za oba kraja Pomirilišta. 002 EXO 025 019 Napravi jednoga kerubina za jedan kraj, a drugoga kerubina za drugi kraj. Pričvrsti ih na oba kraja Pomirilišta da s njim sačinjavaju jedan komad. 002 EXO 025 020 Kerubini neka dignu svoja krila uvis tako da svojim krilima zaklanjaju Pomirilište. Neka budu licem okrenuti jedan prema drugome, ali tako da lica kerubina gledaju u Pomirilište. 002 EXO 025 021 Stavi na Kovčeg Pomirilište, a u Kovčeg položi ploče Svjedočanstva što ću ti ih dati. 002 EXO 025 022 Tu ću se ja s tobom sastajati i ozgo ću ti, iznad Pomirilišta - između ona dva kerubina što su na Kovčegu ploča Svjedočanstva - saopćavati sve zapovijedi namijenjene Izraelcima.” 002 EXO 025 023 “Napravi od bagremova drva stol dva lakta dug, lakat širok, a lakat i pol visok. 002 EXO 025 024 U čisto ga zlato obloži i načini mu naokolo završni pojas od zlata. 002 EXO 025 025 Naokolo mu načini obrub, podlanicu širok, a onda po obrubu stavi završni pojas od zlata. 002 EXO 025 026 Nadalje, uspravi mu četiri koluta od zlata pa mu ih pričvrsti na njegova četiri nožna ugla. 002 EXO 025 027 Neka su kolutovi tik pod obrubom da služe kao kvake motkama za nošenje stola. 002 EXO 025 028 Motke napravi od bagremova drva i u zlato ih okuj. O njima će se stol nositi. 002 EXO 025 029 Za nj onda napravi: zdjele, varjače, vrčeve i pehare za izlijevanje prinosa. Načini ih od čistoga zlata. 002 EXO 025 030 Na stol svagda stavljaj pred moje lice prineseni kruh.” 002 EXO 025 031 “Načini svijećnjak od čistoga zlata. Svijećnjak neka bude skovan. Njegovo podnožje, njegov stalak, njegove čaše, čaške i latice - sve neka bude od jednoga komada. 002 EXO 025 032 Šest krakova neka mu izbija sa strana: tri kraka s jedne strane stalka, a tri kraka s druge strane stalka. 002 EXO 025 033 Na jednome kraku neka budu tri čaše u obliku bademova cvijeta, svaka s čaškom i laticama. Tako za svih šest krakova što budu izbijali iz stalka svijećnjaka. 002 EXO 025 034 Na samome svijećnjaku neka budu četiri čaše u obliku bademova cvijeta, svaka s čaškom i laticama. 002 EXO 025 035 Čaška ispod dva kraka, sačinjavajući jedan komad s njime; onda čaška ispod druga dva kraka, od jednoga komada s njime, pa čaška ispod dva posljednja kraka, od jednoga komada s njime. Tako za svih šest krakova što iz stalka budu izbijali. 002 EXO 025 036 Njihove čaške i njihovi krakovi sačinjavat će jedan komad s njim - sve skovano u jednome komadu od čistoga zlata. 002 EXO 025 037 Napravi i sedam svjetiljaka za njih. Svjetiljke neka tako budu postavljene da osvjetljuju prostor sprijeda. 002 EXO 025 038 Usekači i pepeljare za njih neka su od čistoga zlata. 002 EXO 025 039 Upotrijebi talenat čistoga zlata za svijećnjak i sav njegov pribor. 002 EXO 025 040 Pazi! Načini ih prema uzorku koji ti je na brdu pokazan.” 002 EXO 026 001 “Prebivalište načini od deset zavjesa: od ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. Na njima neka budu vezeni likovi kerubina - djelo umjetnika. 002 EXO 026 002 Dužina svake zavjese neka je dvadeset i osam lakata, neka joj je širina četiri lakta. Sve zavjese neka su iste mjere. 002 EXO 026 003 Pet zavjesa neka su sastavljene jedna s drugom, a drugih pet zavjesa opet jedna s drugom. 002 EXO 026 004 Napravi petlje od ljubičaste vune pri rubu krajnje zavjese u sastavljenom komadu. 002 EXO 026 005 Napravi pedeset petlji na rubu jednoga sastavljenog komada od zavjesa, a pedeset pri rubu drugoga. Neka su petlje načinjene jedna spram druge. 002 EXO 026 006 Onda napravi pedeset kopča od zlata. Zavjese zatim kopčama sastavi jednu s drugom. Tako će Prebivalište biti jedna cjelina. 002 EXO 026 007 Načini zatim zavjese od kostrijeti za Šator povrh Prebivališta. Načini ih jedanaest. 002 EXO 026 008 Neka duljina svake zavjese bude trideset lakata, a širina svake zavjese četiri lakta. Tih jedanaest zavjesa neka bude iste mjere. 002 EXO 026 009 Sastavi pet zavjesa napose, a onda opet drugih šest zavjesa napose. Šestu zavjesu podvostruči na pročelju Šatora. 002 EXO 026 010 Ušij pedeset petlji na rubu jednoga sastavljenog komada od zavjesa, a pedeset na rubu drugoga. 002 EXO 026 011 Izradi pedeset kopča od tuča, zapni kopče za petlje da sastaviš Šator u cjelinu. 002 EXO 026 012 A kako će zavjese od Šatora pretjecati, neka se polovina zavjesa što preostane spušta na zadnjem dijelu Prebivališta. 002 EXO 026 013 Od onoga što preteče na dužini šatorskih zavjesa neka po jedan lakat visi na obje strane svetoga Šatora da ga zaklanja. 002 EXO 026 014 Napokon napravi Šatoru pokrov od učinjenih i u crveno obojenih ovnujskih koža, a povrh njega pokrov od finih koža. 002 EXO 026 015 Trenice što će nauzgor stajati za Prebivalište napravi od bagremova drva. 002 EXO 026 016 Svaka trenica neka bude deset lakata duga, a lakat i pol široka. 002 EXO 026 017 Svaka trenica neka ima dva klina da je uspravno drže. Tako napravi na svakoj trenici za Prebivalište. 002 EXO 026 018 Trenice za Prebivalište postavi: dvadeset trenica s juga, prema podnevu; 002 EXO 026 019 onda pod dvadeset trenica napravi četrdeset podnožja od srebra, dva podnožja pod prvu trenicu za njezina dva klina, i tako redom, dva podnožja za dva klina svake slijedeće trenice. 002 EXO 026 020 Za drugu stranu Prebivališta, sa sjevera: dvadeset trenica 002 EXO 026 021 i četrdeset srebrnih podnožja, dva podnožja za dva klina prve trenice, i tako redom, dva podnožja za svaku trenicu. 002 EXO 026 022 Na stražnjoj strani Prebivališta, sa zapada, postavi šest trenica. 002 EXO 026 023 Napravi i dvije trenice za stražnje uglove Prebivališta. 002 EXO 026 024 Neka budu rastavljene pri dnu, ali na vrhu kod prvoga koluta neka budu sastavljene. Neka tako obadvije prave dva ugla. 002 EXO 026 025 Neka dakle bude osam trenica s njihovim srebrnim podnožjima: šesnaest podnožja, dva podnožja pod prvom trenicom, a dva opet podnožja pod svakom slijedećom trenicom. 002 EXO 026 026 Nadalje napravi priječnice od bagremova drva: pet njih za trenice s jedne strane Prebivališta, 002 EXO 026 027 a pet priječnica s druge strane Prebivališta; onda pet priječnica za trenice Prebivališta straga prema zapadu. 002 EXO 026 028 Srednja priječnica neka ide sredinom trenica s jednoga kraja na drugi. 002 EXO 026 029 Trenice obloži zlatom, a i kolutove za njih, kroz koje će se priječnice provlačiti, načini od zlata. Priječnice onda obloži zlatom. 002 EXO 026 030 Tako, dakle, podigni Prebivalište prema nacrtu koji ti je pokazan na brdu.” 002 EXO 026 031 “Napravi zavjesu od ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. Neka su na njoj izvezeni kerubini. 002 EXO 026 032 Objesi je na četiri stupa od bagremova drva, zlatom obložena, s kopčama od zlata, a na četiri podnožja od srebra. 002 EXO 026 033 Objesi zavjesu za kvake. Onda unesi Kovčeg svjedočanstva tu za zavjesu. Neka ti tako zavjesa odjeljuje Svetište od Svetišta nad svetištima. 002 EXO 026 034 Stavi Pomirilište na Kovčeg svjedočanstva u Svetinji nad svetinjama. 002 EXO 026 035 Postavi zatim stol van pred zavjesu, a svijećnjak na južnu stranu Prebivališta, prema stolu. Stol stavi na sjevernu stranu. 002 EXO 026 036 A na ulazu u Šator napravi zastorak od ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana - vezom izvezen. 002 EXO 026 037 Za zastorak isteši pet stupčića od bagrenova drva pa ih obloži zlatom. Kopče za njih neka budu od zlata. Salij za njih pet podnožja od tuča.” 002 EXO 027 001 “Načini žrtvenik od bagremova drva, pet lakata dug, pet lakata širok - prava četvorina - i tri lakta visok. 002 EXO 027 002 Na njegova četiri ugla načini rogove. Neka mu rogovi budu u jednome komadu s njim. I tučem ga okuj. 002 EXO 027 003 Dalje, načini za žrtvenik posude za zgrtanje otpadaka: strugače, kotliće, viljuške i kadionike. Sve potrepštine za žrtvenik načini od tuča. 002 EXO 027 004 Onda načini za nj rešetku od tuča, u obliku mrežice, 002 EXO 027 005 a na četiri ugla mrežicu ispod izbočine žrtvenika, tako da zahvati do sredine žrtvenika. 002 EXO 027 006 Napravi zatim motke za žrtvenik, motke od bagremova drva, pa ih tučem okuj. 002 EXO 027 007 Neka se motke provuku kroz kolutove, tako da dođu na obje strane žrtvenika kad se nosi. 002 EXO 027 008 Načini ga šuplja, od dasaka: kako ti je pokazano na brdu, onako neka je i napravljen.” 002 EXO 027 009 “Napravi i dvorište Prebivališta. Na južnoj strani napravi zavjese od prepredenog lana, sto lakata u dužinu s te strane. 002 EXO 027 010 Njihovih dvadeset stupova neka stoji na dvadeset podnožja od tuča i neka imaju kopče i šipke od srebra. 002 EXO 027 011 Isto tako za sjevernu stranu načini plahte sto lakata duge. Njihovih dvadeset stupova i dvadeset podnožja od tuča, ali kopče i šipke neka su od srebra. 002 EXO 027 012 Širini dvorišta sa zapadne strane trebat će zavjese pedeset lakata duge, sa deset stupova i deset podnožja. 002 EXO 027 013 Širina dvorišta prema istočnoj strani neka bude pedeset lakata. 002 EXO 027 014 Nadalje, zavjese s jedne strane vrata neka su petnaest lakata duge, sa svoja tri stupa i njihova tri podnožja. 002 EXO 027 015 A s druge strane neka su zavjese opet petnaest lakata, sa svoja tri stupa i njihova tri podnožja. 002 EXO 027 016 Za dvorišni ulaz: vezen zastor od dvadeset lakata, od ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana; i sa svoja četiri stupa i njihova četiri podnožja. 002 EXO 027 017 Svi stupovi naokolo dvorišta neka su povezani srebrnim šipkama. Neka su im kopče od srebra, a podnožja od tuča. 002 EXO 027 018 Neka je dvorište u duljinu sto lakata, u širinu pedeset, a u visinu pet lakata. Neka su mu plahte od prepredenog lana, podnožja od tuča. 002 EXO 027 019 Sve potrepštine u Prebivalištu za opću upotrebu i svi njegovi kočići, a tako i kočići u dvorištu, neka su od tuča.” 002 EXO 027 020 “Nadalje, naredi Izraelcima da ti za svjetlo donose čistoga ulja od istupanih maslina, tako da svjetlo neprestano gori. 002 EXO 027 021 Aron i njegovi sinovi neka ga postavljaju u Šator sastanka izvan zavjese što zaklanja Svjedočanstvo da gori pred Jahvom od večeri do jutra. Neka je to neopoziva naredba za izraelske naraštaje.” 002 EXO 028 001 “A onda dovedi k sebi između Izraelaca svoga brata Arona zajedno s njegovim sinovima: Nadabom, Abihuom, Eleazarom i Itamarom da mi služe kao svećenici. 002 EXO 028 002 Napravi svome bratu Aronu sveto ruho na čast i ukras. 002 EXO 028 003 Obrati se svim vještacima koje sam obdario mudrošću neka naprave haljine Aronu da bi se posvetio i vršio svećeničku službu u moju čast. 002 EXO 028 004 Neka ovu odjeću naprave: naprsnik, oplećak, ogrtač, košulju resama obrubljenu, mitru i pas; neka naprave svetu odjeću za tvoga brata Arona i njegove sinove da mi služe kao svećenici. 002 EXO 028 005 Stoga neka oni primaju zlato, ljubičasto, crveno i tamnocrveno predivo i prepredeni lan.” 002 EXO 028 006 “Oplećak neka naprave od zlata, od ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i od prepredenog lana - vješto izrađen. 002 EXO 028 007 Neka na njemu budu dvije poramenice, pričvršćene za njegove krajeve. 002 EXO 028 008 Tkanica što bude na njemu neka je napravljena kao i on: od zlata, od ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i od prepredenog lana, a neka s njim sačinjava jedan komad. 002 EXO 028 009 Zatim uzmi dva draga kamena oniksa i u njih ureži imena Izraelovih sinova: 002 EXO 028 010 šest njihovih imena na jednome dragom kamenu, a preostalih šest imena na drugome dragom kamenu, prema njihovu rođenju. 002 EXO 028 011 Kao što rezbar dragulja urezuje pečate na prstene, tako ti ureži imena Izraelovih sinova. Oko njih navezi zlatan obrub, 002 EXO 028 012 pa pričvrsti oba draga kamena za poramenice oplećka da budu spomen-dragulji na Izraelove sinove. Tako neka Aron nosi njihova imena o svoja dva ramena pred Jahvom da ih se sjeća. 002 EXO 028 013 Načini zlatne okvire 002 EXO 028 014 i dva lančića od čistoga zlata. Načini ih kao zasukane uzice i onda zasukane lančiće pričvrsti za okvire.” 002 EXO 028 015 “Naprsnik za presuđivanje izradi umjetnički; izvedi to kao i posao na oplećku: od zlata, od ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i od prepredenog lana. 002 EXO 028 016 Neka bude četvorinast i dvostruk; jedan pedalj neka mu je duljina, a pedalj širina. 002 EXO 028 017 Na njemu poredaj četiri reda dragulja. U prvome redu neka bude: rubin, topaz i alem; 002 EXO 028 018 u drugome redu: smaragd, safir i ametist; 002 EXO 028 019 u trećem redu: hijacint, ahat i ledac; 002 EXO 028 020 a u četvrtom redu: krizolit, oniks i jaspis. Neka budu ukovani u zlatne okvire. 002 EXO 028 021 Tih dragulja neka bude dvanaest, koliko i imena Izraelovih sinova. Neka budu urezani kao i pečati na prstenju, svaki s imenom jednoga od dvanaest plemena. 002 EXO 028 022 Napravi za naprsnik lančiće od čistoga zlata, zasukane kao uzice. 002 EXO 028 023 Zatim napravi za naprsnik dva kolutića od zlata i pričvrsti ih na dva gornja ugla naprsnika. 002 EXO 028 024 Onda priveži dvije zlatne uzice za ta dva kolutića koja budu pričvršćena za uglove naprsnika. 002 EXO 028 025 Druga dva kraja uzica priveži za dva okvira. Sad ih tako pričvrsti za poramenice oplećka sprijeda. 002 EXO 028 026 Napravi dva kolutića od zlata pa ih pričvrsti za dva donja ugla naprsnika, uz rub iznutra koji je okrenut prema oplećku. 002 EXO 028 027 Napravi još dva kolutića od zlata i pričvrsti ih za donji, prednji kraj poramenice oplećka, uz njegov šav povrh tkanice oplećka. 002 EXO 028 028 Neka se naprsnik sveže za svoje kolutiće s kolutićima oplećka vrpcom od modroga grimiza, tako da naprsnik stoji iznad tkanice i da se ne može odvajati od oplećka. 002 EXO 028 029 Neka tako Aron, kada god ulazi u Svetište, na svome srcu nosi imena sinova Izraelovih na naprsniku za presuđivanje da ih uvijek doziva u sjećanje pred Jahvom. 002 EXO 028 030 U naprsnik za presuđivanje neka se stave i 'Urim' i 'Tumim' da i oni budu na Aronovu srcu kad bude dolazio pred Jahvu. Tako neka Aron uvijek na svom srcu pred Jahvom nosi presudu sinova Izraelovih.” 002 EXO 028 031 “Ogrtač za oplećak sav napravi od ljubičastog prediva. 002 EXO 028 032 Prorez za glavu na njemu neka bude na sredini. Rub naokolo proreza neka bude opšiven kao ovratnik na oklopu, tako da se ogrtač ne podere. 002 EXO 028 033 Na njegovu rubu sve naokolo načini šipke od ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva, a između njih zvonca od zlata naokolo; 002 EXO 028 034 zlatno zvonce pa šipak, zlatno zvonce pa šipak naokolo ogrtača uz rub. 002 EXO 028 035 Neka budu na Aronu dok vrši službu, da se čuje kad ulazi u Svetište pred Jahvu i kad izlazi; tako neće umrijeti.” 002 EXO 028 036 “Napravi potom jednu ploču od čistoga zlata i na njoj ureži, kao što se urezuje na pečatnom prstenu: 'Jahvi posvećen'. 002 EXO 028 037 Za mitru je priveži modrom vrpcom da stoji s pročelja mitre. 002 EXO 028 038 Neka stoji na Aronovu čelu. Tako neka Aron na se preuzme nedostatke koji bi mogli okaljati sve svete prinose što ih Izraelci posvećuju. Neka uvijek stoji na njegovu čelu da za njih stječe blagonaklonost Jahvinu. 002 EXO 028 039 Košulju s resama napravi od lana, od lana napravi i mitru, a pas vezom izvezi. 002 EXO 028 040 I za Aronove sinove napravi haljine, pasove i turbane, njima na čast i ukras. 002 EXO 028 041 U njih odjeni svoga brata Arona i njegove sinove; onda ih pomaži, ispuni im ruke vlašću i posveti ih da mi služe kao svećenici. 002 EXO 028 042 Napravi za njih gaćice od lana da im pokriju golo tijelo. Neka sežu od bedara do stegna. 002 EXO 028 043 Neka ih nosi Aron i njegovi sinovi kad ulaze u Šator sastanka ili kad se primiču žrtveniku za službu u Svetištu da ne navuku na se krivnju i umru. To neka bude vječna naredba za nj i za njegovo potomstvo poslije njega.” 002 EXO 029 001 “Ovo je obred koji ćeš obaviti na njima da ih posvetiš za moje svećenike: Uzmi jednog junca i dva ovna bez mane; 002 EXO 029 002 onda beskvasnoga kruha, beskvasnih kolača zamiješenih u ulju i beskvasnih prevrta uljem namazanih. Napravi ih od bijeloga pšeničnog brašna. 002 EXO 029 003 Naslaži ih u košaricu i u košarici prinesi ih s juncem i oba ovna.” 002 EXO 029 004 “Dovedi Arona i njegove sinove k ulazu u Šator sastanka i operi ih u vodi. 002 EXO 029 005 Zatim uzmi odijelo i obuci Arona u košulju; stavi na nj ogrtač oplećka, oplećak i naprsnik i opaši ga tkanicom oplećka. 002 EXO 029 006 Ustakni mu mitru na glavu; na mitru stavi sveti vijenac. 002 EXO 029 007 Uzmi zatim ulja za pomazanje; izlij na njegovu glavu i pomaži ga. 002 EXO 029 008 Onda dovedi njegove sinove; obuci ih u košulje; 002 EXO 029 009 opaši ih u pasove i obvij im turbane. Svećeništvo neka im pripada vječnom uredbom. Tako posveti Arona i njegove sinove!” 002 EXO 029 010 “Dovedi zatim junca pred Šator sastanka, pa neka Aron i njegovi sinovi stave ruke juncu na glavu. 002 EXO 029 011 Onda pred Jahvom, na ulazu u Šator sastanka, junca zakolji. 002 EXO 029 012 Uzmi junčeve krvi i svojim je prstom stavi na rogove žrtvenika. Ostatak krvi izlij podno žrtvenika. 002 EXO 029 013 Uzmi sav loj oko droba, privjesak na jetri i oba bubrega s lojem oko njih, pa spali na žrtveniku. 002 EXO 029 014 Meso od junca, njegovu kožu i njegovu nečist spali na vatri izvan taborišta. To je žrtva okajnica. 002 EXO 029 015 Poslije toga uzmi jednoga ovna, pa neka Aron i njegovi sinovi stave na njegovu glavu svoje ruke. 002 EXO 029 016 Onda ovna zakolji, uhvati mu krvi i zapljusni njome žrtvenik sa svih strana. 002 EXO 029 017 Isijeci zatim ovna u komade, operi mu drobinu i noge i položi ih na njegove ostale dijelove i glavu. 002 EXO 029 018 I onda cijeloga ovna spali na žrtveniku. Žrtva je to paljenica u čast Jahvi, miris ugodan, žrtva ognjena. 002 EXO 029 019 Uzmi onda drugoga ovna, pa neka Aron i njegovi sinovi stave svoje ruke ovnu na glavu. 002 EXO 029 020 Sad ovna zakolji; uzmi mu krvi i njome namaži resicu desnoga Aronova uha, resicu desnog uha njegovim sinovima, palac na njihovoj desnoj ruci pa palac na njihovoj desnoj nozi. Ostatkom krvi zapljusni žrtvenik naokolo. 002 EXO 029 021 Uzmi onda krvi što je ostala na žrtveniku i ulja za pomazanje i poškropi Arona i njegovo odijelo, njegove sinove i njihova odijela. Tako će biti posvećen on i njegovo odijelo, njegovi sinovi i odijela njegovih sinova.” 002 EXO 029 022 “Poslije toga uzmi s ovna loj, pretili rep, loj oko droba, privjesak s jetre, oba bubrega i loj oko njih; desno pleće - jer je to ovan prinesen za svećeničko posvećenje - 002 EXO 029 023 zatim jedan okrugli kruh, jedan kolač na ulju i jednu prevrtu iz košarice beskvasnoga kruha što je pred Jahvom. 002 EXO 029 024 Sve to stavi na ruke Arona i njegovih sinova i prinesi žrtvu prikaznicu pred Jahvom. 002 EXO 029 025 Uzmi ih onda s njihovih ruku i spali na žrtveniku, povrh žrtve paljenice, da bude Jahvi na ugodan miris. To je paljena žrtva u čast Jahvi. 002 EXO 029 026 Zatim uzmi grudi ovna prinesena za Aronovo posvećenje i prinesi ih kao žrtvu prikaznicu pred Jahvom. Neka to bude tvoj dio. 002 EXO 029 027 Posveti grudi što su bile prinesene kao žrtva prikaznica i pleće što je bilo prineseno kao žrtva podizanica od ovna prinesena za posvećenje Arona i njegovih sinova. 002 EXO 029 028 Neka to bude pristojba Aronu i njegovim potomcima od Izraelaca za sva vremena. TÓa to je ujam koji će Izraelci davati od svojih pričesnica - ujam koji Jahvi pripada. 002 EXO 029 029 Aronova posvećena odijela neka pripadnu njegovim sinovima poslije njega da u njima budu pomazani i posvećeni. 002 EXO 029 030 Sin koji postane svećenikom mjesto njega, kad uđe u Šator sastanka da vrši službu u Svetištu, neka ih nosi sedam dana.” 002 EXO 029 031 “Uzmi onda ovna za posvećenje i skuhaj njegovo meso na posvećenome mjestu. 002 EXO 029 032 Aron i njegovi sinovi neka blaguju meso od toga ovna i kruh iz košarice na ulazu u Šator sastanka. 002 EXO 029 033 Neka jedu od onoga što je poslužilo za njihovo očišćenje, da im se ruke ispune vlašću i da budu posvećeni. Nijedan svjetovnjak neka ne jede od toga jer je posvećeno. 002 EXO 029 034 Ako bi ostalo što mesa od svećeničkog posvećenja ili što od onoga kruha do ujutro, spali na vatri. Ne smije se pojesti jer je posvećeno.” 002 EXO 029 035 “Točno tako učini Aronu i njegovim sinovima kako sam ti naredio. Posvećuj ih sedam dana. 002 EXO 029 036 Svakoga dana prinesi jednoga junca kao žrtvu okajnicu - za pomirenje. I prinesi žrtvu okajnicu za pomirenje oltara, zatim ga pomaži da bude posvećen. 002 EXO 029 037 Sedam dana prinosi žrtvu pomirnicu za žrtvenik i posvećuj ga. Tako će žrtvenik postati presvet, i sve što se žrtvenika dotakne bit će posvećeno.” 002 EXO 029 038 “A ovo treba da prinosiš na žrtveniku: dva janjca godinu dana stara, svaki dan bez prijekida. 002 EXO 029 039 Jedno janje žrtvuj ujutro, a drugo uvečer. 002 EXO 029 040 Prinesi s prvim janjetom jednu desetinu efe bijeloga brašna zamiješena u četvrtini hina istupanog ulja i žrtvu ljevanicu od četvrtine hina vina. 002 EXO 029 041 Drugo janje prinesi u suton. S njim prinesi žrtvu prinosnicu s njezinom žrtvom ljevanicom kao i izjutra - na ugodan miris, žrtvu u čast Jahvi paljenu. 002 EXO 029 042 Neka to bude trajna žrtva paljenica od koljena do koljena - na ulazu u Šator sastanka, pred Jahvom. Tu ću se ja s tobom sastajati da ti govorim. 002 EXO 029 043 I s Izraelcima ću se tu sastajati, i moja će ih slava posvećivati. 002 EXO 029 044 Ja ću posvetiti Šator sastanka i žrtvenik; posvetit ću Arona i njegove sinove da mi služe kao svećenici. 002 EXO 029 045 Ja ću prebivati među Izraelcima i biti njihov Bog. 002 EXO 029 046 Upoznat će oni tada da sam to ja, Jahve, Bog njihov koji ih je izbavio iz zemlje egipatske da prebivam među njima - ja, Jahve, Bog njihov.” 002 EXO 030 001 “Napravi i žrtvenik za paljenje tamjana; napravi ga od bagremova drva. 002 EXO 030 002 Neka bude lakat dug, lakat širok, u pravokut, i dva lakta visok. Neka mu roščići budu od jednoga komada s njim. 002 EXO 030 003 Obloži mu u čisto zlato: njegovu gornju plohu, njegove strane naokolo i njegove roščiće. Načini mu zlatan završni pojas naokolo. 002 EXO 030 004 Načini mu dva zlatna koluta. Pričvrsti mu ih s dviju suprotnih strana ispod završnog pojasa. Kroz njih će se provlačiti motke za nošenje. 002 EXO 030 005 Motke načini od bagremova drva i zlatom ih obloži. 002 EXO 030 006 Postavi žrtvenik pred zavjesu što zastire Kovčeg Svjedočanstva - nasuprot Pomirilištu nad Svjedočanstvom - gdje ću se ja s tobom sastajati. 002 EXO 030 007 Neka na njemu Aron pali miomirisni tamjan svako jutro kad priprema svjetla; 002 EXO 030 008 neka ga Aron opet pali u suton kad svjetla zapaljuje, da to bude svagdašnje kadiono prinošenje pred Jahvom u sve vaše naraštaje. 002 EXO 030 009 Ne prinosi na njemu ni neposvećenoga tamjana, ni paljenice, ni prinosnice, ni ljevanice! 002 EXO 030 010 Jednom u godini neka Aron obavi obred pomirenja na njegovim roščićima. Krvlju žrtve koja se prinosi za grijeh, jednom na godinu, neka obavi obred pomirenja za žrtvenik. Tako činite u sve naraštaje. Jer oltar je presveta svetinja Jahvina.” 002 EXO 030 011 Nadalje Jahve reče Mojsiju: 002 EXO 030 012 “Kad budeš pravio popis Izraelaca prilikom novačenja, neka svatko da Jahvi otkupninu za se kad se upiše, da ih kakvo zlo ne snađe zbog novačenja. 002 EXO 030 013 Tko god potpada pod novačenje, ovoliko neka dadne: pola šekela - prema hramskom šekelu, gdje je dvadeset gera u šekelu. To pola šekela neka bude kao prinos Jahvi. 002 EXO 030 014 Tko god potpada pod novačenje, od dvadeset godina starosti pa naviše, neka dadne prinos Jahvi. 002 EXO 030 015 Bogataš neka ne plaća više niti siromah manje od pola šekela kad daju prinos Jahvi kao otkup za se. 002 EXO 030 016 Uzimaj otkupni novac od Izraelaca i određuj ga za potrebe Šatora sastanka. Neka to bude Jahvi na spomen da se sjeća Izraelaca i da im bude milostiv.” 002 EXO 030 017 Reče Jahve Mojsiju: 002 EXO 030 018 “Napravi umivaonik od tuča i podnožje od tuča za umivanje. Postavi ga između Šatora sastanka i žrtvenika. Nalij u nj vode 002 EXO 030 019 pa neka Aron i njegovi sinovi peru svoje ruke i noge vodom iz njega. 002 EXO 030 020 Kad moradnu ulaziti u Šator sastanka, ili kad se moradnu primicati žrtveniku za službu da spaljuju žrtve u čast Jahvi paljene, neka se vodom operu da ne poginu. 002 EXO 030 021 Neka operu ruke svoje i noge svoje da izbjegnu smrti: to je trajna naredba Aronu i njegovim potomcima u sve naraštaje.” 002 EXO 030 022 Još reče Jahve Mojsiju: 002 EXO 030 023 “Nabavi najboljih mirodija: pet stotina šekela smirne samotoka, pola te težine - dvjesta pedeset - mirisavog cimeta, dvjesta pedeset mirisave trstike, 002 EXO 030 024 pet stotina - prema hramskom šekelu - lovorike i jedan hin maslinova ulja. 002 EXO 030 025 Od toga napravi posvećeno ulje za pomazanje; da bude smjesa kao da ju je pravio pomastar. Neka to bude posvećeno ulje za pomazanje. 002 EXO 030 026 Time onda pomaži: Šator sastanka i Kovčeg Svjedočanstva; 002 EXO 030 027 stol i sav njegov pribor; svijećnjak i sav njegov pribor; žrtvenik kadioni; 002 EXO 030 028 žrtvenik za žrtve paljenice i sav njegov pribor; umivaonik i njegov stalak: 002 EXO 030 029 posveti ih, i oni će tako postati posvećeni; i što god ih se dotakne, posvećeno će postati. 002 EXO 030 030 Pomaži Arona i njegove sinove i posveti ih meni za svećenike. 002 EXO 030 031 Onda kaži Izraelcima ovako: 'Ovo je moje posvećeno ulje za pomazanje od koljena do koljena. 002 EXO 030 032 Ne smije se polijevati po tijelu običnoga čovjeka; ne smijete praviti drugoga ovakva sastava! To je posvećeno i neka vam bude sveto! 002 EXO 030 033 Tko god takvo napravi, ili tko ga stavi na kojeg svjetovnjaka, neka se odstrani od svog naroda!'” 002 EXO 030 034 Jahve još reče Mojsiju: “Nabavi mirodija: natafe, šeheleta i helebene. Od ovih mirodija i čistoga tamjana, 002 EXO 030 035 sve u jednakim dijelovima, napravi tamjan za kađenje, smjesu mirodija kakvu pravi pomastar, opranu, čistu, svetu. 002 EXO 030 036 Od toga nešto smrvi u prah i jedan dio stavi pred Svjedočanstvo, u Šator sastanka, gdje ću se ja s tobom sastajati. Držite ovu mirodiju presvetom! 002 EXO 030 037 A miomiris koji napraviš prema ovome sastavu za svoju upotrebu ne smijete praviti. To drži za svetinju Jahvi! 002 EXO 030 038 Tko sebi napravi što takvo da mu miriše, neka se iskorijeni iz svoga naroda.” 002 EXO 031 001 Jahve reče Mojsiju: 002 EXO 031 002 “Pozvao sam, gledaj, po imenu Besalela, sina Urijeva, od koljena Hurova iz plemena Judina. 002 EXO 031 003 Napunio sam ga duhom Božjim koji mu je dao umješnost, razumijevanje i sposobnost za svakovrsne poslove: 002 EXO 031 004 da zamišlja nacrte za radove od zlata, srebra i tuča; 002 EXO 031 005 za rezanje dragulja, za umetanje; za rezbarije u drvu i poslove svakakve. 002 EXO 031 006 Dodao sam još Oholiaba, sina Ahisamakova iz Danova plemena; vještinom sam obdario sve sposobne ljude da mognu napraviti sve što sam ti naredio: 002 EXO 031 007 Šator sastanka, Kovčeg Svjedočanstva, povrh njega Pomirilište i sav namještaj Šatora; 002 EXO 031 008 stol i sav njegov pribor, čisti svijećnjak sa svim njegovim priborom; 002 EXO 031 009 kadioni žrtvenik, žrtvenik za žrtve paljenice i njegov pribor, onda umivaonik i njegovo podnožje; 002 EXO 031 010 odijela za službu, posvećena odijela za svećenika Arona i odijela za njegove sinove, za njihovu svećeničku službu; 002 EXO 031 011 pa ulje za pomazanje i miomirisni tamjan za Svetište. Sve neka načine kako sam ti naredio.” 002 EXO 031 012 Jahve opet reče Mojsiju: 002 EXO 031 013 “Reci Izraelcima: Subote moje morate održavati, jer subota je znak između mene i vas od naraštaja do naraštaja, da budete svjesni da vas ja, Jahve, posvećujem. 002 EXO 031 014 Držite, dakle, subotu, jer je ona za vas sveta. Tko je oskvrne neka se pogubi; tko bude u njoj radio ikakav posao neka se odstrani iz svoga naroda. 002 EXO 031 015 Šest dana neka se vrše poslovi, ali sedmi dan neka bude dan posvemašnjeg odmora, Jahvi posvećen. Tko bi u dan subotni obavljao kakav posao neka se pogubi. 002 EXO 031 016 Stoga neka Izraelci drže subotu - svetkujući je od naraštaja do naraštaja - kao vječni savez. 002 EXO 031 017 Neka je ona znak, zauvijek, između mene i Izraelaca. TÓa Jahve je za šest dana sazdao nebo i zemlju, a sedmoga je dana prestao raditi i odahnuo.” 002 EXO 031 018 Kad Jahve svrši svoj razgovor s Mojsijem na Sinajskom brdu, dade mu dvije ploče Svjedočanstva, ploče kamene, ispisane prstom Božjim. 002 EXO 032 001 A narod, videći gdje Mojsije dugo ne silazi s brda, okupi se oko Arona pa mu rekne: “Ustaj! Napravi nam boga, pa neka on pred nama ide! Ne znamo što se dogodi s tim čovjekom Mojsijem koji nas izvede iz zemlje egipatske.” 002 EXO 032 002 “Poskidajte zlatne naušnice što vise o ušima vaših žena, vaših sinova i vaših kćeri”, odgovori im Aron, “pa ih meni donesite.” 002 EXO 032 003 Sav svijet skine zlatne naušnice što ih je o ušima imao i donese Aronu. 002 EXO 032 004 Primivši zlato iz njihovih ruku, rastopi kovinu u kalupu i načini saliveno tele. A oni poviču: “Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske.” 002 EXO 032 005 Vidjevši to Aron, sagradi pred njim žrtvenik a onda najavi: “Sutra neka se priredi svečanost u čast Jahvi!” 002 EXO 032 006 Sutradan rano ustanu i prinesu žrtve paljenice i donesu žrtve pričesnice. Onda svijet posjeda da jede i pije. Poslije toga ustade da se zabavlja. 002 EXO 032 007 “Požuri se dolje!” - progovori Jahve Mojsiju. “Narod tvoj, koji si izveo iz zemlje egipatske, pošao je naopako. 002 EXO 032 008 Brzo su zašli s puta koji sam im odredio. Napravili su sebi tele od rastopljene kovine, preda nj pali ničice i žrtve mu prinijeli uz poklike: 'Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske!' 002 EXO 032 009 Dobro vidim”, reče dalje Jahve Mojsiju, “da je ovaj narod tvrde šije. 002 EXO 032 010 Pusti sada neka se moj gnjev na njih raspali da ih istrijebim. Onda ću od tebe razviti velik narod.” 002 EXO 032 011 Mojsije pak zapomagao pred Jahvom, Bogom svojim, i govorio: “O Jahve! Čemu da gnjevom plamtiš na svoj narod koji si izbavio iz zemlje egipatske silom velikom i rukom jakom! 002 EXO 032 012 Zašto bi Egipćani morali reći: 'U zloj ih je namjeri i odveo, tako da ih smakne u brdinama i izbriše s lica zemlje!' Smiri svoj gnjev i ljutinu; odustani od zla svome narodu! 002 EXO 032 013 Sjeti se Abrahama, Izaka i Izraela, slugu svojih, kojima si se samim sobom zakleo i obećao im: 'Razmnožit ću vaše potomstvo kao zvijezde na nebu i svu zemlju ovu što sam obećao dat ću vašem potomstvu i ona će zavazda biti njihova baština.'” 002 EXO 032 014 I Jahve odustane da na svoj narod svali nesreću kojom mu bijaše zaprijetio. 002 EXO 032 015 Mojsije se okrene i siđe s brda. U rukama su mu bile dvije ploče Svjedočanstva, ploče ispisane na objema plohama; ispisane i s jedne i s druge strane. 002 EXO 032 016 Ploče su bile djelo Božje; pismo je bilo pismo Božje u pločama urezano. 002 EXO 032 017 A Jošua ču viku naroda koji je bučio pa reče Mojsiju: “Bojna vika u taboru!” 002 EXO 032 018 Mojsije mu odgovori: “Niti viču pobjednici, niti tuže pobijeđeni: tu ja samo pjesmu čujem.” 002 EXO 032 019 Čim se približi taboru te opazi tele i kako igraju, razgnjevi se Mojsije. Baci iz ruku ploče i razbije ih na podnožju brda. 002 EXO 032 020 Pograbi tele koje bijahu napravili, spali ga ognjem i u prah satre. Onda prah razbaca po vodi i natjera Izraelce da je piju. 002 EXO 032 021 “Što ti je ovaj puk učinio”, reče Mojsije Aronu, “da si tako velik grijeh na nj svalio?” 002 EXO 032 022 “Neka se moj gospodar srdžbom ne raspaljuje”, odgovori Aron. “Sam dobro znaš kako je ovaj narod na zlo sklon. 002 EXO 032 023 Rekoše mi: 'Napravi nam boga pa neka pred nama ide! Ne znamo što se dogodi s tim čovjekom Mojsijem koji nas izbavi iz zemlje egipatske.' 002 EXO 032 024 Na to im ja rekoh: 'Tko ima zlata, neka ga skine!' Tako mi ga dadoše, a ja ga bacih u vatru te izađe ovo tele.” 002 EXO 032 025 Kad je Mojsije vidio kako je narod postao razuzdan - tÓa Aron ih je pustio da padnu u idolopoklonstvo među svojim neprijateljima - 002 EXO 032 026 stade na taborskim vratima i povika: “Tko je za Jahvu, k meni!” Svi se sinovi Levijevi okupe oko njega. 002 EXO 032 027 On im reče: “Ovako govori Jahve, Bog Izraela: 'Neka svatko pripaše mač o bedro i pođe taborom od vrata do vrata pa neka ubije tko svoga brata, tko svoga prijatelja, tko svoga susjeda.'” 002 EXO 032 028 Sinovi Levijevi izvršiše Mojsijev nalog, i toga dana pade naroda oko tri tisuće ljudi. 002 EXO 032 029 “Danas ste se posvetili Jahvi za službu”, reče Mojsije, “tko uz cijenu svoga sina, tko uz cijenu svoga brata, tako da vam danas daje blagoslov.” 002 EXO 032 030 Sutradan reče Mojsije narodu: “Težak ste grijeh počinili. Ipak ću se Jahvi popeti. Možda za vaš grijeh oproštenje pribavim.” 002 EXO 032 031 Mojsije se vrati Jahvi pa reče: “Jao! Narod onaj težak je grijeh počinio napravivši sebi boga od zlata. 002 EXO 032 032 Ipak im taj grijeh oprosti... Ako nećeš, onda i mene izbriši iz svoje knjige koju si napisao.” 002 EXO 032 033 Nato Jahve odgovori Mojsiju: “Onoga koji je protiv mene sagriješio izbrisat ću iz svoje knjige. 002 EXO 032 034 Nego, idi sad! Povedi narod kamo sam ti rekao. Anđeo će moj pred tobom ići. Ali u dan kad ih pohodim, zbog njihova ću ih grijeha kazniti.” 002 EXO 032 035 Udari Jahve po narodu pomorom zbog teleta što im ga Aron načini. 002 EXO 033 001 Jahve reče Mojsiju: “Idi! Putuj odavde, ti i narod koji si izveo iz zemlje egipatske, u zemlju za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu da ću je dati njihovim potomcima. 002 EXO 033 002 Pred tobom ću poslati anđela; istjerat ću Kanaance, Amorejce, Hetite, Perižane, Hivijce i Jebusejce. 002 EXO 033 003 Idite u zemlju kojom teče mlijeko i med. Ja s vama neću poći - jer ste narod tvrde šije - da vas putem ne istrijebim.” 002 EXO 033 004 Kad narod ču ove oštre riječi, poče tugovati. I nitko više ne stavi na se svoga nakita. 002 EXO 033 005 Jer reče Jahve Mojsiju: “Kaži Izraelcima: 'Vi ste narod tvrde šije. Kad bih ja s vama išao samo čas, uništio bih vas. Stoga skinite svoj nakit, a ja ću vidjeti što ću s vama učiniti.'” 002 EXO 033 006 Tako su od brda Horeba Izraelci bili bez nakita. 002 EXO 033 007 Mojsije uze Šator i razape ga izvan tabora, daleko od tabora. I nazva ga Šator sastanka. Tko bi se god htio obratiti Jahvi, pošao bi k Šatoru sastanka, koji se nalazio izvan tabora. 002 EXO 033 008 Kad bi god Mojsije pošao u Šator, sav bi se narod digao; svatko bi stajao kod ulaza u svoj šator i gledao za Mojsijem dok ne bi ušao u Šator. 002 EXO 033 009 A kad bi Mojsije ušao u Šator, stup bi se oblaka spustio i ostajao na ulazu u Šator dok je Jahve s Mojsijem razgovarao. 002 EXO 033 010 Videći kako stup oblaka stoji na ulazu Šatora, sav bi se narod tada dizao i svatko bi se duboko klanjao na vratima svoga šatora. 002 EXO 033 011 Tako bi Jahve razgovarao s Mojsijem licem u lice, kao što čovjek govori s prijateljem. Mojsije bi se poslije vratio u tabor, ali se njegov pomoćnik Jošua, sin Nunov, mlađarac, iz Šatora ne bi micao. 002 EXO 033 012 Mojsije oslovi Jahvu: “Vidi, ti si meni rekao: 'Povedi ovaj narod', ali mi nisi objavio koga ćeš sa mnom poslati. Još si mi rekao: 'Znam te po imenu, i ti uživaš moju blagonaklonost.' 002 EXO 033 013 Stoga, ako uživam tvoju blagonaklonost, objavi mi svoje putove da te shvatim i da dalje uživam tvoju blagonaklonost. Promisli također da je ova svjetina tvoj narod.” 002 EXO 033 014 “Ja ću osobno s tobom poći”, odgovori Jahve, “i počinak ti priuštiti.” 002 EXO 033 015 “Ako ti ne pođeš”, nadoda Mojsije, “odavde nas i ne izvodi. 002 EXO 033 016 TÓa kako će se znati da uživamo tvoju naklonost, ja i tvoj narod? Po tome što ideš s nama. Time ćemo se samo razlikovati ja i tvoj narod među svim narodima koji su na licu zemlje.” 002 EXO 033 017 “I ovo što si zatražio, učinit ću”, odgovori Jahve Mojsiju. “TÓa ti uživaš moju blagonaklonost jer te po imenu poznajem.” 002 EXO 033 018 “Pokaži mi svoju slavu”, zamoli Mojsije. 002 EXO 033 019 “Dopustit ću da ispred tebe prođe sav moj sjaj”, odgovori, “i pred tobom ću izustiti svoje ime Jahve. Bit ću milostiv kome hoću da milostiv budem; smilovat ću se komu hoću da se smilujem. 002 EXO 033 020 A ti”, doda, “moga lica ne možeš vidjeti, jer ne može čovjek mene vidjeti i na životu ostati. 002 EXO 033 021 Evo mjesta ovdje uza me”, nastavi Jahve. “Stani na pećinu! 002 EXO 033 022 Dok moja slava bude prolazila, stavit ću te u pukotinu pećine i svojom te rukom zakloniti dok ne prođem. 002 EXO 033 023 Onda ću ja svoju ruku maknuti, pa ćeš me s leđa vidjeti. Ali se lice moje ne može vidjeti.” 002 EXO 034 001 Reče Jahve Mojsiju: “Okleši dvije kamene ploče kao i prijašnje pa ću ja na ploče napisati riječi koje su bile na prvim pločama što si ih razbio. 002 EXO 034 002 Budi gotov do jutra. Onda, ujutro, popni se na brdo Sinaj i ondje ćeš, navrh brda, stupiti preda me. 002 EXO 034 003 Nitko drugi neka se s tobom ne penje; neka se nitko nigdje na brdu ne pokaže. Neka ni ovce ni goveda ne pasu podno brda.” 002 EXO 034 004 Mojsije okleše dvije kamene ploče kao i prijašnje; rano jutrom ustane i popne se na Sinajsko brdo, uzevši u ruke dvije kamene ploče, kako mu je Jahve naredio. 002 EXO 034 005 Jahve se spusti u liku oblaka, a on stade preda nj i zazva Ime: “Jahve!” 002 EXO 034 006 Jahve prođe ispred njega te se javi: “Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, 002 EXO 034 007 iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup, ali krivca nekažnjena ne ostavlja nego kažnjava opačinu otaca na djeci - čak na unučadi do trećega i četvrtog koljena.” 002 EXO 034 008 Mojsije smjesta pade na zemlju i pokloni se. 002 EXO 034 009 Onda reče: “Gospodine moj! Ako sam stekao blagonaklonost u tvojim očima, onda, o Gospodine, pođi s nama! Premda je narod tvrde šije, oprosti naše grijehe i naše opačine i primi nas za svoju baštinu!” 002 EXO 034 010 “Dobro”, odgovori, “sklapam Savez. Pred cijelim tvojim pukom činit ću čudesa kakva se nisu događala ni u kojoj zemlji, ni u kojem narodu. Sav narod koji te okružuje vidjet će što može Jahve, jer ono što ću s tobom učiniti bit će strašno. 002 EXO 034 011 Vrši, dakle, što ti danas nalažem! Gle, protjerat će ispred tebe Amorejce, Kanaance, Hetite, Perižane, Hivijce i Jebusejce. 002 EXO 034 012 Čuvaj se da ne praviš saveza sa stanovnicima zemlje u koju ideš; da ne budu zamkom u tvojoj sredini. 002 EXO 034 013 Nego porušite njihove žrtvenike, oborite njihove stupove, počupajte im ašere! 002 EXO 034 014 Jer ne smiješ se klanjati drugome bogu. TÓa Jahve - ime mu je Ljubomorni - Bog je ljubomoran. 002 EXO 034 015 Ne pravi saveza sa stanovnicima one zemlje da te oni, kad se odaju bludnosti sa svojim bogovima i žrtve im budu prinosili, ne bi pozivali, a ti pristao da jedeš od prinesene žrtve; 002 EXO 034 016 da ne bi uzimao njihove djevojke za žene svojim sinovima, da one - odajući se bludništvu sa svojim bogovima - ne bi za sobom povele i tvoje sinove. 002 EXO 034 017 Ne pravi sebi livenih bogova! 002 EXO 034 018 Drži Blagdan beskvasnoga kruha - jedući beskvasni kruh sedam dana, kako sam ti naredio - u određeno vrijeme u mjesecu Abibu, jer si u mjesecu Abibu izišao iz Egipta. 002 EXO 034 019 Svako prvorođenče materinjega krila meni pripada: svako muško, svaki prvenac tvoga i sitnoga i krupnoga blaga. 002 EXO 034 020 Prvenca od magarice otkupi jednim grlom sitne stoke. Ako ga ne otkupiš, moraš mu šijom zavrnuti. A sve prvorođence od svojih sinova otkupljuj. Neka nitko preda me ne stupa praznih ruku! 002 EXO 034 021 Šest dana radi, a sedmoga od poslova odustani, sve ako je u doba oranja ili u vrijeme žetve. 002 EXO 034 022 Svetkuj Blagdan sedmica - prvine pšenične žetve - i Blagdan berbe na prekretu godine. 002 EXO 034 023 Triput na godinu neka se svi muškarci pojave pred Gospodinom Jahvom, Bogom Izraelovim. 002 EXO 034 024 Jer ću protjerati narode ispred tebe i proširiti tvoje međe te nitko neće hlepiti za tvojom zemljom kad triput u godini budeš uzlazio da se pokažeš pred Jahvom, Bogom svojim. 002 EXO 034 025 Od žrtve koju mi namjenjuješ ne prinosi krvi ni s čim ukvasanim; niti ostavljaj žrtve prinesene na blagdan Pashe da prenoći do jutra. 002 EXO 034 026 U kuću Jahve, Boga svoga, donosi najbolje prvine plodova sa svoje zemlje. Ne kuhaj kozleta u mlijeku njegove majke. 002 EXO 034 027 Zapiši ove riječi”, reče Jahve Mojsiju, “jer su one temelji na kojima sam s tobom i s Izraelom sklopio Savez.” 002 EXO 034 028 Mojsije ostade ondje s Jahvom četrdeset dana i četrdeset noći. Niti je kruha jeo niti je vode pio. Tada je na ploče ispisao riječi Saveza - Deset zapovijedi. 002 EXO 034 029 Napokon Mojsije siđe sa Sinajskog brda. Silazeći s brda, nosio je u rukama ploče Svjedočanstva. Nije ni znao da iz njegova lica, zbog razgovora s Jahvom, izbija svjetlost. 002 EXO 034 030 Kad su Aron i svi Izraelci vidjeli kako iz Mojsijeva lica izbija svjetlost, ne usudiše se k njemu pristupiti. 002 EXO 034 031 Onda ih Mojsije zovnu. Tada k njemu dođoše Aron i sve starješine zajednice. I Mojsije razgovaraše s njima. 002 EXO 034 032 Poslije k njemu dođoše i svi Izraelci, pa im on priopći sve što mu je naložio Jahve na Sinajskom brdu. 002 EXO 034 033 Kad je Mojsije završio razgovor s njima, prevuče preko svoga lica koprenu. 002 EXO 034 034 Kad bi god Mojsije ulazio pred Jahvu da s njim razgovara, koprenu bi skinuo dok opet ne bi izišao. Kad bi izlazio da Izraelcima kaže što mu je naređeno, 002 EXO 034 035 Izraelci bi vidjeli kako iz Mojsijeva lica izbija svjetlost. Tada bi Mojsije opet prevukao koprenu preko lica dok ne uđe da s Jahvom govori. 002 EXO 035 001 Mojsije sazva svu zajednicu sinova Izraelovih pa im reče: “Ovo vam je Jahve naložio da činite: 002 EXO 035 002 Neka se posao obavlja šest dana. Sedmi dan neka vam bude sveti dan, dan potpunog počinka u čast Jahvi. Tko bi radio u taj dan neka se kazni smrću. 002 EXO 035 003 Na subotnji dan ni vatre ne ložite po svojim stanovima.” 002 EXO 035 004 Nadalje Mojsije reče svoj zajednici izraelskoj: “Ovo je Jahve naredio: 002 EXO 035 005 Među sobom pokupite prinos Jahvi! Tko god je plemenita srca neka Jahvi donese prinos: zlata, srebra i tuča; 002 EXO 035 006 ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana; 002 EXO 035 007 učinjenih ovnujskih koža, onda finih koža, bagremova drva, 002 EXO 035 008 ulja za svjetlo, mirodija za ulje pomazanja i miomirisni tamjan; 002 EXO 035 009 oniksa i drugoga dragog kamenja za umetanje u oplećak i naprsnik. 002 EXO 035 010 A svi koji su među vama vješti neka dođu praviti što je Jahve naredio: 002 EXO 035 011 Prebivalište, njegov Šator i pokrov; njegove kuke i trenice, njegove priječnice i stupce; njegova podnožja; 002 EXO 035 012 njegov Kovčeg i motke; Pomirilište pa zavjesu za zaklon; 002 EXO 035 013 stol s njegovim motkama i sve njegove potrepštine; prinesene hljebove; 002 EXO 035 014 svijećnjak za svjetlo, njegov pribor i njegove svijeće, onda ulje za svjetlo; 002 EXO 035 015 kadioni žrtvenik i njegove motke; ulje za pomazanje i miomirisni tamjan; zastorak na ulazu u Prebivalište; 002 EXO 035 016 žrtvenik za žrtve paljenice s njegovom rešetkom od tuča; motke za nj i sav njegov pribor; umivaonik i njegov stalak; 002 EXO 035 017 zastore za dvorište; stupce i njihova podnožja, pa zastor na ulazu u dvorište; 002 EXO 035 018 kočiće za Prebivalište i kočiće za dvorište s njihovim uzicama; 002 EXO 035 019 svečano ruho za vršenje službe u Svetištu - posvećena odijela za svećenika Arona i odijela za svećeničku službu njegovih sinova.” 002 EXO 035 020 Nato se sva izraelska zajednica povuče ispred Mojsija. 002 EXO 035 021 A onda svatko koga je srce vuklo i duša poticala dođe noseći svoj prinos u čast Jahvi za gradnju Šatora sastanka, za svaku službu u njemu i za posvećena odijela. 002 EXO 035 022 Strčaše se muževi i žene: svi koje je srce vuklo donesoše zapinjača, naušnica, prstenja, narukvica, ogrlica i svakovrsna zlatnog nakita; svi koji bijahu zavjetovali kakvu zlatninu u čast Jahvi. 002 EXO 035 023 Svi kod kojih se našlo ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana, učinjenih ovnujskih koža ili finih koža donesoše svoje. 002 EXO 035 024 Nadalje, svatko tko je mogao dati kakav dar u srebru ili tuču donese to kao prinos u čast Jahvi. Svatko u koga se našlo bagremova drva za upotrebu u bilo kojem poslu, donese ga. 002 EXO 035 025 Sve žene koje su bile vješte prele su svojim rukama i donosile što bijahu oprele: ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. 002 EXO 035 026 Sve opet žene koje je njihovo srce poticalo zbog njihove vještine prele su kostrijet. 002 EXO 035 027 Glavari su donosili oniksa i drugoga dragog kamenja za umetanje u oplećak i naprsnik; 002 EXO 035 028 pa mirodije i ulje za svjetlo, ulje za pomazanje i miomirisni tamjan. 002 EXO 035 029 I tako Izraelci - svi ljudi i sve žene koje je srce poticalo da pridonesu bilo što poslu koji je Jahve po Mojsiju naredio da se izvrši - donesoše to kao dragovoljan prinos u čast Jahvi. 002 EXO 035 030 Potom reče Mojsije Izraelcima: “Vidite! Jahve je po imenu pozvao Besalela, sina Urijeva, od koljena Hurova a iz plemena Judina. 002 EXO 035 031 Njega je napunio duhom Božjim, dao mu umješnost, sposobnost i razumijevanje u svim poslovima: 002 EXO 035 032 da zamišlja nacrte i da radove izvodi od zlata, srebra i tuča; 002 EXO 035 033 da reže dragulje za umetanje; da urezuje u drvetu i da umješno radi svaki posao. 002 EXO 035 034 Njemu i Oholiabu, sinu Ahisamakovu, od plemena Danova, udijeli i sposobnost da poučavaju druge. 002 EXO 035 035 Obdari ih umještvom u svakom poslu rezbarskom, krojačkom, veziljskom i tkalačkom; oni tkaju tkanine od ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana, sposobni su u svakom poslu i vješti u nacrtima. 002 EXO 036 001 Stoga neka Besalel, Oholiab i svi vještaci koje je Jahve obdario vještinom i sposobnošću da vješto izvedu sve poslove oko podizanja Svetišta obave sve kako je Jahve naredio.” 002 EXO 036 002 Mojsije onda pozva Besalela, Oholiaba i sve one što ih je Jahve obdario vještinom; sve koje je srce poticalo da se prihvate posla i izvedu ga. 002 EXO 036 003 Oni preuzmu od Mojsija sve prinose koje Izraelci bijahu donijeli da se izvedu poslovi oko podizanja Svetišta. Ali kako su oni i dalje donosili prinose jutro za jutrom, 002 EXO 036 004 svi majstori koji su gradili Svetište dođu - svaki s posla na kojem je radio - 002 EXO 036 005 i reknu Mojsiju: “Svijet donosi mnogo više nego što je potrebno za izvođenje posla koji nam je Jahve naredio da izvedemo.” 002 EXO 036 006 Zato Mojsije izda naredbu koju po taboru proglase: “Neka više nijedan čovjek ni žena ne donosi nikakva priloga za Svetište!” Tako ustave narod te nije donosio novih darova. 002 EXO 036 007 Što imahu bijaše dosta da se izvede sve djelo; i još je pretjecalo. 002 EXO 036 008 I tako najvještiji ljudi među radnicima naprave Prebivalište. Načine ga od deset zavjesa od prepredenog lana i ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva. Na njima bijahu izvezeni likovi kerubina. 002 EXO 036 009 Dužina je svake zavjese iznosila dvadeset osam lakata, a širina svake zavjese četiri lakta. Sve su zavjese bile iste mjere. 002 EXO 036 010 Pet zavjesa sastave jednu s drugom, a pet drugih zavjesa sastave opet jednu s drugom. 002 EXO 036 011 Na rubu posljednje od zavjesa sastavljenih u jedno načine petlje od modre vune; jednako ih načine i na rubu posljednje zavjese drugoga dijela; 002 EXO 036 012 načine pedeset petlji na jednome komadu, a pedeset na rubu zavjese drugoga komada. Petlje su stajale jedna spram druge. 002 EXO 036 013 Onda naprave pedeset zlatnih kopča pa sastave zavjese kopčama jednu s drugom. Tako je Prebivalište bilo kao jedna cjelina. 002 EXO 036 014 Zatim za Šator povrh Prebivališta načine zavjese od kostrijeti; načine ih jedanaest. 002 EXO 036 015 Dužina svake zavjese bila je trideset lakata, a širina četiri lakta. Tih jedanaest zavjesa bilo je iste mjere. 002 EXO 036 016 Sastave pet zavjesa za se, a šest drugih opet za se. 002 EXO 036 017 Naprave pedeset petlji na rubu zavjese jednoga komada, a pedeset načine na rubu drugoga komada. 002 EXO 036 018 Načine i pedeset kopča od tuča da sastave Šator zajedno, tako da bude jedna cjelina. 002 EXO 036 019 Zatim naprave pokrov za Šator od učinjenih ovnujskih koža, a povrh njega drugi, od finih koža. 002 EXO 036 020 Trenice nauzgor za Prebivalište izrade od bagremova drva. 002 EXO 036 021 Duljina je svake trenice bila deset lakata, a širina lakat i pol. 002 EXO 036 022 Svaka je trenica imala dva klina da je drže uspravno. To su napravili na svakoj trenici za Šator. 002 EXO 036 023 Trenice za Prebivalište napravili su ovako: dvadeset trenica za južnu stranu; 002 EXO 036 024 napravili su četrdeset podnožja od srebra pod dvadeset trenica - dva podnožja pod prvu trenicu za njezina dva klina i dva podnožja pod svaku slijedeću trenicu za njezina dva klina. 002 EXO 036 025 Za drugu, sjevernu, stranu Prebivališta naprave dvadeset trenica 002 EXO 036 026 i za njih četrdeset podnožja od srebra - dva podnožja pod prvu trenicu, a po dva podnožja pod svaku slijedeću trenicu. 002 EXO 036 027 Prebivalištu straga, prema zapadu, napraviše šest trenica. 002 EXO 036 028 Naprave i dvije trenice za uglove Prebivališta straga. 002 EXO 036 029 Pri dnu su bile rastavljene, ali su se pri vrhu, kod prvoga koluta, sastajale. Tako su ih obje postavili za dva ugla. 002 EXO 036 030 Bilo je osam trenica s njihovim podnožjima od srebra: šesnaest podnožja, pod svakom trenicom dva. 002 EXO 036 031 Načine priječnice od bagremova drva: pet njih za trenice s jedne strane Prebivališta, 002 EXO 036 032 a pet opet priječnica za trenice s druge strane Prebivališta te pet priječnica za trenice Prebivalištu straga, prema zapadu. 002 EXO 036 033 Onda načine središnju priječnicu što je prolazila sredinom trenica s kraja na kraj. 002 EXO 036 034 Trenice oblože zlatom, a njihove kolutove, kroz koje su priječnice bile provučene, načine od zlata. I priječnice oblože zlatom. 002 EXO 036 035 Naprave zavjesu od ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana; načine je s izvezenim kerubinima. 002 EXO 036 036 Za nju naprave četiri stupa od bagremova drva i oblože ih zlatom. Kuke su im bile od zlata, a saliju im i četiri podnožja od srebra. 002 EXO 036 037 Na ulazu u Šator naprave zavjesu od ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana, umjetnički protkanu, 002 EXO 036 038 i za nju pet stupčića s njihovim kukama. Vrhove stupčića i njihove šipke oblože zlatom, dok im pet podnožja naprave od tuča. 002 EXO 037 001 Besalel napravi Kovčeg od bagremova drva, dug dva i pol lakta, širok lakat i pol, a lakat i pol visok. 002 EXO 037 002 Iznutra ga i izvana okuje čistim zlatom. Naokolo mu napravi zlatan završni pojas. 002 EXO 037 003 I salije mu četiri koluta na njegova četiri ugla: dva koluta s jedne strane, a dva koluta s njegove druge strane. 002 EXO 037 004 Napravi i motke od bagremova drva i u zlato ih okuje; 002 EXO 037 005 onda provuče motke kroz kolutove Kovčegu sa strane za nošenje Kovčega. 002 EXO 037 006 Zatim napravi Pomirilište od čistoga zlata, dva i pol lakta dugo, a lakat i pol široko. 002 EXO 037 007 Napravi i dva kerubina od kovanoga zlata, na dva kraja Pomirilišta: 002 EXO 037 008 jednoga kerubina na jednome kraju, a drugoga kerubina na drugome kraju. Kerubine na oba kraja načini u jednome komadu s Pomirilištem. 002 EXO 037 009 Kerubini imali uzdignuta i raširena krila, zaklanjali njima Pomirilište. Bili su licem okrenuti jedan prema drugome, tako da su im lica gledala u Pomirilište. 002 EXO 037 010 Od bagremova drva načini stol, dva lakta dug, lakat širok, a lakat i pol visok. 002 EXO 037 011 Obloži ga čistim zlatom i od zlata mu naokolo načini završni pojas. 002 EXO 037 012 I načini mu obrub unaokolo, podlanicu širok. A za obrub naokolo načini zlatan završni pojas. 002 EXO 037 013 Salije mu četiri zlatna koluta. Kolutove onda pričvrsti za njegova četiri nožna ugla. 002 EXO 037 014 Kolutovi su bili tik pod obrubom, kao kvake za motke, da se stol može nositi. 002 EXO 037 015 Motke za nošenje stola načinio je od bagremova drva i zlatom ih obložio. 002 EXO 037 016 A pribor što se držao na stolu - njegove zdjele, varjače, vrčeve i pehare za izlijevanje prinosa - napravio je od čistoga zlata. 002 EXO 037 017 Od čistoga zlata načini i svijećnjak. Svijećnjak - njegovo podnožje i stalak - skova. Njegove čaše - čaške i latice - bile su u jednome komadu s njim. 002 EXO 037 018 Šest je krakova izbijalo s njegovih strana: tri kraka svijećnjaka s jedne strane, a tri kraka svijećnjaka s druge strane. 002 EXO 037 019 Na jednome kraku bile su tri čaše u obliku bademova cvijeta, svaka sa svojom čaškom i laticama. Na drugome opet kraku bile su tri čaše u obliku bademova cvijeta, svaka s čaškom i laticama. Tako je bilo na svih šest krakova što izbijahu iz svijećnjaka. 002 EXO 037 020 Na samome svijećnjaku bile su četiri čaše u obliku bademova cvijeta, svaka s čaškom i laticama: 002 EXO 037 021 čaška, u jednom komadu s njim, pod prva dva kraka; pa konačno čaška, u jednom komadu s njim, pod zadnja dva kraka. Tako na svih šest krakova što su iz njega izbijali. 002 EXO 037 022 Njihove čaške i njihove peteljke bile su u jednom komadu s njim; sve to od čistoga kovanog zlata. 002 EXO 037 023 A od čistoga zlata napravi mu i sedam svjetiljaka, usekače i pepeljare. 002 EXO 037 024 Svijećnjak i sav njegov pribor načini od jednoga talenta čistoga zlata. 002 EXO 037 025 Kadioni je žrtvenik napravio od bagremova drva, lakat dug, lakat širok - u četvorinu - a dva lakta visok. Roščići su mu bili u jednom komadu s njim. 002 EXO 037 026 Obloži mu čistim zlatom plohu, strane naokolo i njegove roščiće. Načini mu naokolo završni pojas od zlata. 002 EXO 037 027 Na njemu načini i dva zlatna koluta na oprečnim stranama, ispod završnog pojasa, da služe motkama za kvake kad se na njima nosi. 002 EXO 037 028 Motke načini od bagremova drva pa ih obloži zlatom. 002 EXO 037 029 Onda pripravi posvećeno ulje za pomazanje i čisti kad mirisni, onako kako ga pravi pomastar. 002 EXO 038 001 Od bagremova drva napravi žrtvenik za žrtve paljenice, pet lakata dug, pet lakata širok - u četvorinu - a tri lakta visok. 002 EXO 038 002 Na njegova četiri ugla načini mu četiri roga. Rogovi su bili u jednom komadu s njim. Onda ga obloži tučem. 002 EXO 038 003 A načini i sav pribor za žrtvenik: lonce, strugače, kotliće, viljuške i kadionike; sav mu je ovaj pribor načinio od tuča. 002 EXO 038 004 Za žrtvenik zatim načini rešetku u obliku mrežice od tuča ispod izbočine; zahvaćala mu je do sredine. 002 EXO 038 005 Salije četiri koluta na četiri ugla tučane rešetke da služe kao kvake za motke. 002 EXO 038 006 Motke načini od bagremova drva pa ih obloži tučem. 002 EXO 038 007 Onda provuče motke kroz kolutove na objema stranama žrtvenika da se na njima nosi. Napravio ga je šuplja - od dasaka. 002 EXO 038 008 A zatim, od zrcala žena koje su posluživale na vratima Šatora sastanka, načini tučani umivaonik i tučani stalak za nj. 002 EXO 038 009 Onda načini dvorište. Na južnoj strani dvorišta bijahu zavjese od prepredenog lana, stotinu lakata duge. 002 EXO 038 010 Njihovih dvadeset stupova sa dvadeset podnožja bilo je od tuča, dok su kuke na stupovima i njihove šipke bile od srebra. 002 EXO 038 011 Od stotinu lakata bile su zavjese i sa sjeverne strane. Njihovih dvadeset stupova sa dvadeset podnožja bilo je od tuča, dok su kuke na stupovima i njihove šipke bile od srebra. 002 EXO 038 012 Sa zapadne strane bijahu zavjese od pedeset lakata, sa deset stupova i deset njihovih podnožja. Kuke su na stupovima i njihove šipke bile od srebra. 002 EXO 038 013 Sprijeda, s istoka, zavjese od pedeset lakata. 002 EXO 038 014 S jedne strane vrata zavjese su bile petnaest lakata, sa tri stupca i njihova tri podnožja. 002 EXO 038 015 Tako i s druge strane - dakle, na obje strane dvorišnih vrata - bile su zavjese od petnaest lakata, sa tri stupca i njihova tri podnožja. 002 EXO 038 016 Sve su zavjese oko dvorišta bile od prepredenog lana. 002 EXO 038 017 Podnožja za stupove bila su od tuča, a kuke na stupovima i njihove šipke od srebra. Vrhovi stupova bili su srebrom obloženi. Sve šipke na dvorišnim stupovima bijahu od srebra. 002 EXO 038 018 Zavjesa na dvorišnim vratima - izvezena - bila je od ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. Dvadeset je lakata bila duga; visoka, po širini, pet lakata kao i dvorišne zavjese. 002 EXO 038 019 Bila su četiri njihova stupa sa četiri podnožja od tuča. Kuke na stupovima bile su od srebra. Vrhovi stupova bili su srebrom obloženi, a njihove šipke bile su srebrne. 002 EXO 038 020 Svi kočići unutar Prebivališta bili su od tuča. 002 EXO 038 021 To je popis stvari za Prebivalište - Prebivalište Svjedočanstva, koji je sastavljen na zapovijed Mojsijevu trudom levita pod vodstvom Itamara, sina svećenika Arona. 002 EXO 038 022 Besalel, Urijev sin, iz koljena Hurova od plemena Judina napravio je sve što je Jahve Mojsiju naredio. 002 EXO 038 023 S njim je bio Oholiab, sin Ahisamakov, iz plemena Danova, rezbar, krojač i vezilac za ljubičasto, crveno i tamnocrveno predivo i prepredeni lan. 002 EXO 038 024 Sve zlato što je utrošeno u radove oko Svetišta - zlato posvećeno prinosom - iznosilo je: dvadeset i devet talenata i sedam stotina trideset šekela u hramskim šekelima. 002 EXO 038 025 A srebro, sabrano prigodom upisivanja zajednice - 002 EXO 038 026 to jest beku po glavi, odnosno pola šekela prema hramskom šekelu, od svakoga koji je bio upisan, od dvadeset godina pa naprijed - iznosilo je: stotinu talenata i tisuću sedam stotina sedamdeset i pet šekela u hramskim šekelima. Bilo je upisanih: šest stotina tri tisuće i petsto pedeset. 002 EXO 038 027 Stotinu talenata srebra otišlo je za salijevanje podnožja Svetištu i zavjesi: sto podnožja od sto talenata - talenat za podnožje. 002 EXO 038 028 A od tisuću sedam stotina sedamdeset i pet šekela načinio je kuke za stupove, obložio njihove vrhove i napravio šipke za njih. 002 EXO 038 029 Tuč od žrtve prikaznice iznosio je sedamdeset talenata i dvije tisuće četiri stotine šekela. 002 EXO 038 030 Od njega je načinio: podnožja za ulaz u Šator sastanka, žrtvenik od tuča s njegovom tučanom rešetkom i sav pribor za žrtvenik; 002 EXO 038 031 dalje, podnožja oko dvorišta, podnožja za dvorišni ulaz; sve kočiće za Prebivalište i sve kočiće oko dvorišta. 002 EXO 039 001 Od ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva naprave lijepo izrađeno ruho za službu u Svetištu; naprave svetu odjeću Aronu, kako je Jahve naredio Mojsiju. 002 EXO 039 002 Oplećak naprave od zlata, ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. 002 EXO 039 003 Skuju zlatne pločice, a onda ih na niti izrežu da ih vještački uvezu u ljubičasto, crveno i tamnocrveno predivo i prepredeni lan. 002 EXO 039 004 Za oplećak naprave poramenice koje su bile s njim sastavljene na svoja dva kraja; 002 EXO 039 005 tkanica što je na njemu stajala bila je napravljena od zlata, ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana kao i on, i u jednome komadu s njim, kako je Jahve naredio Mojsiju. 002 EXO 039 006 Kamenje oniksa optoče obrubom od zlata. Na njima su, kao što se režu pečati, bila urezana imena Izraelovih sinova. 002 EXO 039 007 Njih stave na poramenice oplećka da budu spomen-kamenje sinovima Izraelovim, kako je Jahve naredio Mojsiju. 002 EXO 039 008 I naprsnik izrade radovima vještaka kao i oplećak: od zlata, ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. 002 EXO 039 009 Naprsnik načiniše četverouglast, dvostruk; bio je pedalj dug, pedalj širok, a predvostručen. 002 EXO 039 010 Umetnu u nj četiri reda dragulja. Prvi red bijaše od rubina, topaza i alema; 002 EXO 039 011 drugi red od smaragda, safira i ametista; 002 EXO 039 012 treći red od hijacinta, ahata i leca; 002 EXO 039 013 a četvrti red od krizolita, oniksa i jaspisa. Sve je bilo zlatom obrubljeno. 002 EXO 039 014 Na kamenima su bila imena Izraelovih sinova. Na broj ih je bilo dvanaest, kao i njihovih imena. Bila su urezana kao i pečati - svaki kamen s imenom jednoga od dvanaest plemena. 002 EXO 039 015 Za naprsnik naprave lančiće od čistoga zlata kao zasukane uzice. 002 EXO 039 016 Naprave zatim dva zlatna okvira i dva zlatna kolutića pa pričvrste oba kolutića za dva gornja ugla naprsnika. 002 EXO 039 017 Sad privežu ovdje zasukane uzice od zlata za dva kolutića što su bila pričvšćena za uglove naprsnika. 002 EXO 039 018 Druga dva kraja zasukanih uzica pričvrste za dva okvira. Tako ih povežu za poramenice oplećka sprijeda. 002 EXO 039 019 Potom načine dva zlatna kolutića pa ih pričvrste za dva kraja naprsnika uz nutarnji rub, okrenut prema oplećku. 002 EXO 039 020 Još naprave dva zlatna kolutića te ih pričvrste za donji, prednji kraj poramenice oplećka, pokraj mjesta gdje se veže, povrh tkanice oplećka. 002 EXO 039 021 Svežu kolutiće naprsnika s kolutićima oplećka modrom vrpcom, tako da naprsnik stoji nad tkanicom oplećka i da se s oplećka ne mogne odvojiti, kako je Jahve Mojsiju naredio. 002 EXO 039 022 Naprave i ogrtač za oplećak, sav satkan od ljubičastog prediva. 002 EXO 039 023 U sredini je ogrtača bio prorez kao otvor na oklopu, prorez naokolo opšiven, da se ogrtač ne podere. 002 EXO 039 024 O donjem rubu ogrtača načine šipke od ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. 002 EXO 039 025 A načine i zvonca od čistog zlata, pa zvonca privežu među šipke; sve naokolo donjeg ruba ogrtača između šipaka: 002 EXO 039 026 zvonce pa šipak, zvonce pa šipak okolo donjeg ruba ogrtača za vršenje službe, kako je Jahve naredio Mojsiju. 002 EXO 039 027 Zatim od otkanog lana načine košulje Aronu i njegovim sinovima; 002 EXO 039 028 a naprave i mitru od lana i kape od lana; platnene gaće načine od prepredenog lana. 002 EXO 039 029 I pasovi su bili od prepredenog lana i od ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva, iglama izvezeni, kako je Jahve Mojsiju naredio. 002 EXO 039 030 Načine i ploču, sveti vijenac, od čistoga zlata i na njoj urežu natpis kako se urezuje na pečatnome prstenu: “Posvećen Jahvi.” 002 EXO 039 031 Za nju privežu modru vrpcu da je mogu svezati na vrhu mitre, kako je Jahve naredio Mojsiju. 002 EXO 039 032 Tako su bili završeni svi radovi na Prebivalištu, Šatoru sastanka. Izraelci su sve načinili onako kako je Jahve Mojsiju naredio da načine. 002 EXO 039 033 Onda donesu Mojsiju Prebivalište, Šator i sav njegov pribor: njegove kuke, njegove trenice, njegove priječnice, njegove stupove i njegova podnožja; 002 EXO 039 034 pokrov od učinjenih ovnujskih koža, pokrov od finih koža, zavjesu za zaklon; 002 EXO 039 035 Kovčeg svjedočanstva s njegovim motkama i Pomirilištem; 002 EXO 039 036 stol i sav njegov pribor, prinesene hljebove, 002 EXO 039 037 svijećnjak od čistoga zlata s njegovim svijećama - svijeće već u red stavljene - i sav njegov pribor i ulje za svjetlo; 002 EXO 039 038 zlatni žrtvenik, ulje za pomazanje, miomirisni tamjan i zavjesu za ulaz Šatora; 002 EXO 039 039 žrtvenik od tuča s tučanom rešetkom; njegove motke i sav njegov pribor; umivaonik i njegov stalak; 002 EXO 039 040 zavjese za dvorište; njihove stupove i njihova podnožja, zavjesu za dvorišni ulaz, njegova užeta i njihove kočiće - sav pribor za službu u Prebivalištu, za Šator sastanka; 002 EXO 039 041 lijepo izrađeno ruho za službu u Svetištu - svetu odjeću za svećenika Arona i odijela za svećeničku službu njegovih sinova. 002 EXO 039 042 Upravo kako je Jahve Mojsiju naredio, tako su Izraelci sav posao obavili. 002 EXO 039 043 Mojsije pregleda sve radove i utvrdi da su ih dovršili: kako je Jahve naredio, onako su ih i napravili. I Mojsije ih blagoslovi. 002 EXO 040 001 Reče Jahve Mojsiju: 002 EXO 040 002 “Na prvi dan prvoga mjeseca podigni Prebivalište, Šator sastanka. 002 EXO 040 003 Ondje postavi Kovčeg svjedočanstva, onda Kovčeg zakloni zavjesom. 002 EXO 040 004 Potom unesi stol i što na nj spada poredaj; unesi i svijećnjak i svijeće mu pripremi. 002 EXO 040 005 A zlatni žrtvenik za kađenje postavi pred Kovčeg svjedočanstva. Onda objesi zastor nad ulazom u Prebivalište. 002 EXO 040 006 Stavi žrtvenik za žrtve paljenice pred ulaz Prebivališta, Šatora sastanka. 002 EXO 040 007 Između Šatora sastanka i žrtvenika smjesti umivaonik i u nj nalij vode. 002 EXO 040 008 Naokolo napravi dvorište i objesi zastor nad dvorišnim ulazom. 002 EXO 040 009 Zatim uzmi ulja za pomazanje pa pomaži Prebivalište i sve što je u njemu; posveti ga i sav njegov pribor, pa će svetim postati. 002 EXO 040 010 Pomaži potom žrtvenik za žrtve paljenice i sav njegov pribor; posveti žrtvenik i presvetim će žrtvenik postati. 002 EXO 040 011 Pomaži umivaonik s njegovim stalkom: posveti ga! 002 EXO 040 012 Dovedi zatim Arona i njegove sinove na ulaz Šatora sastanka pa ih operi vodom. 002 EXO 040 013 Stavi onda na Arona posvećenu odjeću; pomaži ga i posveti da mi služi kao svećenik. 002 EXO 040 014 Dovedi i njegove sinove, na njih stavi košulje 002 EXO 040 015 i pomaži ih, kako si pomazao i njihova oca, da mi služe kao svećenici. Njihovo pomazanje neka ih uvede u vječno svećenstvo u sve njihove naraštaje.” 002 EXO 040 016 Tako Mojsije učini. Kako mu je Jahve naredio, sve je tako i učinio. 002 EXO 040 017 Prvoga dana prvoga mjeseca druge godine Prebivalište bi podignuto. 002 EXO 040 018 Ovako Mojsije namjesti Prebivalište: razmjesti njegova podnožja, onda uspravi njegove trenice, zatim postavi priječnice i podiže stupove. 002 EXO 040 019 Zatim raspne Šator nad Prebivalište, a povrh njega stavi pokrov Šatora, kako je Jahve Mojsiju naredio. 002 EXO 040 020 Uze onda Svjedočanstvo i stavi ga u Kovčeg; na Kovčeg postavi motke; onda stavi Pomirilište ozgo na Kovčeg. 002 EXO 040 021 Potom unese Kovčeg u Prebivalište; objesi zavjesu za zaklon. Tako zastre Kovčeg svjedočanstva, kako je Jahve i naredio Mojsiju. 002 EXO 040 022 Zatim postavi stol u Šator sastanka, Prebivalištu sa sjeverne strane, ali izvan zavjese. 002 EXO 040 023 Po njemu poreda kruhove pred Jahvom, kako je Jahve naredio Mojsiju. 002 EXO 040 024 Onda smjesti svijećnjak u Šator sastanka naprama stolu, na južnoj strani Prebivališta. 002 EXO 040 025 I postavi svjetiljke pred Jahvom, kako je Jahve naredio Mojsiju. 002 EXO 040 026 Zlatni žrtvenik smjesti u Šator sastanka, pred zavjesu. 002 EXO 040 027 Na njemu zapali miomirisnog tamjana, kako je Jahve naredio Mojsiju. 002 EXO 040 028 Poslije toga stavi zavjesu na ulaz u Prebivalište. 002 EXO 040 029 Kod ulaza u Prebivalište, u Šator sastanka, postavi žrtvenik za žrtve paljenice. Na njemu prinese žrtvu paljenicu i žrtvu od žita, kako je Jahve naredio Mojsiju. 002 EXO 040 030 Između Šatora sastanka i žrtvenika smjesti umivaonik pa u nj ulije vode za pranje. 002 EXO 040 031 Iz njega su Mojsije, Aron i njegovi sinovi prali svoje ruke i svoje noge. 002 EXO 040 032 A prali su se kad su ulazili u Šator sastanka i kad su pristupali k žrtveniku, kako je Jahve naredio Mojsiju. 002 EXO 040 033 Napokon Mojsije napravi dvorište oko Prebivališta i žrtvenika i postavi zavjesu na dvorišnim vratima. Tako Mojsije završi taj posao. 002 EXO 040 034 A onda oblak prekri Šator sastanka i slava Jahvina ispuni Prebivalište. 002 EXO 040 035 Mojsije nije mogao ući u Šator sastanka zbog oblaka koji je na njemu stajao i slave Jahvine koja je ispunjala Prebivalište. 002 EXO 040 036 Sve vrijeme njihova putovanja, kad god bi se oblak digao s Prebivališta, Izraelci bi krenuli; 002 EXO 040 037 ali ako se oblak ne bi digao, ni oni ne bi na put polazili sve do dana dok se ne bi digao. 002 EXO 040 038 Jer sve vrijeme njihova putovanja oblak Jahvin danju stajaše nad Prebivalištem, a noću bi se u oblaku pojavila vatra vidljiva svemu domu Izraelovu. # # BOOK 003 LEV Leviticus Levitski zakonik 003 LEV 001 001 Zovnu Jahve Mojsija te mu iz Šatora sastanka reče: 003 LEV 001 002 “Govori Izraelcima i kaži im: 'Kad tko od vas želi prinijeti Jahvi žrtvu od stoke, prinijet će je ili od krupne ili od sitne stoke. 003 LEV 001 003 Ako njegov prinos za žrtvu paljenicu bude od krupne stoke, neka prinese muško bez mane. Neka ga dovede k ulazu u Šator sastanka da pred Jahvom bude primljen. 003 LEV 001 004 Neka stavi svoju ruku na glavu žrtve paljenice da mu za njegovo ispaštanje bude primljena. 003 LEV 001 005 Neka zatim zakolje junca pred Jahvom. A Aronovi sinovi, svećenici, neka prinesu krv. Neka njome zapljusnu sve strane žrtvenika koji stoji pred ulazom u Šator sastanka. 003 LEV 001 006 Potom neka se žrtva sadre i rasiječe na dijelove. 003 LEV 001 007 Neka sinovi Aronovi, svećenici, nalože vatru na žrtveniku i na vatru metnu drva. 003 LEV 001 008 Neka zatim sinovi Aronovi, svećenici, naslažu dijelove, s glavom i lojem, na drva što su na vatri na žrtveniku. 003 LEV 001 009 Drobina i noge neka se operu u vodi. A onda neka svećenik sve sažeže u kad na žrtveniku. To je žrtva paljenica, žrtva paljena Jahvi na ugodan miris.' 003 LEV 001 010 Ako bi htio prinijeti za žrtvu paljenicu od sitne stoke - od ovaca ili koza - neka prinese muško bez mane. 003 LEV 001 011 Neka ga zakolje pred Jahvom, na žrtveniku sa sjeverne strane. Neka zatim Aronovi sinovi, svećenici, zapljusnu žrtvenik krvlju sa svih strana. 003 LEV 001 012 Potom neka je rasijeku na dijelove, a svećenik neka ih, s glavom i lojem, naslaže na drva što su na vatri na žrtveniku. 003 LEV 001 013 Drobina i noge neka se operu u vodi. Onda svećenik neka sve prinese i na žrtveniku sažeže. To je žrtva paljenica, žrtva paljena Jahvi na ugodan miris. 003 LEV 001 014 Ako bi hto prinijeti Jahvi ptice kao žrtvu paljenicu, neka onda prinese grlicu ili golubića. 003 LEV 001 015 Neka ga svećenik prinese k žrtveniku i, zavrnuvši mu vratom, otkine glavu i na žrtveniku sažeže. Zatim neka mu krv iscijedi žrtveniku sa strane. 003 LEV 001 016 Neka mu gušu i perje ukloni i pobaca ih na istočnu stranu žrtvenika, na mjesto za otpatke. 003 LEV 001 017 Neka ga raspori duž obaju krila, ali neka ih ne rastavlja. Onda neka ga svećenik na žrtveniku sažeže na drvima što su na vatri. To je žrtva paljenica, žrtva paljena Jahvi na ugodan miris.” 003 LEV 002 001 “Kad tko želi prinijeti Jahvi žrtvu prinosnicu, neka njegov dar bude od najboljeg brašna; neka ga polije uljem i na nj stavi tamjana. 003 LEV 002 002 Neka ga onda donese Aronovim sinovima, svećenicima. Zatim neka zagrabi šaku od toga brašna i ulja i sav tamjan, pa neka svećenik na žrtveniku to sažeže u kad za spomen-žrtvu. To je žrtva paljena Jahvi na ugodan miris. 003 LEV 002 003 A što od žrtve prinosnice ostane, neka pripadne Aronu i njegovim sinovima - najsvetije od žrtava Jahvi paljenih. 003 LEV 002 004 Ako za žrtvu prinosnicu želiš prinijeti tijesta pečena u peći, neka to budu beskvasne pogače od najboljeg brašna, zamiješene u ulju, ili beskvasne prevrte uljem namazane. 003 LEV 002 005 Ako tvoj dar bude žrtva prinosnica pečena na tavi, neka bude od najboljeg brašna, neukvasana i u ulju zamiješena. 003 LEV 002 006 U komade je izlomi i po njima ulja polij: žrtva je to prinosnica. 003 LEV 002 007 Bude li tvoja prinosnica kuhana u kotluši, neka bude od najboljeg brašna, pripravljena s uljem. 003 LEV 002 008 Donosi Jahvi žrtvu prinosnicu tako pripravljenu! Neka se preda svećeniku, a on će je polagati na žrtvenik. 003 LEV 002 009 Neka svećenik odvoji od žrtve prinosnice dio kao spomen-žrtvu, pa neka ga sažeže u kad na žrtveniku - kao žrtvu paljenu Jahvi na ugodan miris! 003 LEV 002 010 A što od žrtve prinosnice ostane, neka pripadne Aronu i njegovim sinovima - najsvetije od žrtava Jahvi paljenih. 003 LEV 002 011 Nikakva žrtva prinosnica koju budeš prinosio Jahvi neka ne bude priređivana s kvasom, jer ne smiješ u kad sažigati ni kvasa ni meda kao žrtvu paljenicu. 003 LEV 002 012 Prinosite ih Jahvi kao prvine plodova, ali neka se sa žrtvenika ne viju na ugodan miris. 003 LEV 002 013 Svaku svoju žrtvu prinosnicu posoli. Ne ostavljaj svoje žrtve prinosnice bez soli Saveza sa svojim Bogom: sa svakim svojim prinosom prinesi i sol. 003 LEV 002 014 Ako prinosiš Jahvi žrtvu prinosnicu od prvina, prinesi tu žrtvu od prvina svojih plodova u obliku klasa pržena na vatri ili brašna od samljevenog zrnja. 003 LEV 002 015 Dodaj još ulja i na nju stavi tamjana. To je žrtva prinosnica. 003 LEV 002 016 Onda neka svećenik sažeže u kad za spomen-žrtvu dio kruha i ulja i sav tamjan kao žrtvu Jahvi paljenu.” 003 LEV 003 001 “Ako tko prinosi žrtvu pričesnicu te ako prinosi goveče - žensko ili muško - neka je bez mane što prinosi pred Jahvom. 003 LEV 003 002 Neka stavi svoju ruku na glavu svoje žrtve i zakolje je na ulazu u Šator sastanka. Neka zatim Aronovi sinovi, svećenici, zapljusnu krvlju sve strane žrtvenika. 003 LEV 003 003 Od žrtve pričesne, kao žrtvu paljenu, neka prinese loj što omotava drobinu, sav loj što je oko drobine; 003 LEV 003 004 oba bubrega i loj što je na njima i na slabinama; pa privjesak s jetre: neka i njega s bubrezima izvadi. 003 LEV 003 005 Zatim neka Aronovi sinovi te dijelove sažegu na žrtveniku sa žrtvom paljenicom koja bude na drvima na vatri. To neka je žrtva paljena Jahvi na ugodan miris. 003 LEV 003 006 Ako tko prinosi za žrtvu pričesnicu od sitne stoke Jahvi, neka prinese bez mane, bilo muško ili žensko. 003 LEV 003 007 Ako na dar prinosi ovcu, neka je prinese pred Jahvom. 003 LEV 003 008 Neka stavi svoju ruku na glavu svoje žrtve i neka je zakolje pred Šatorom sastanka. Zatim neka Aronovi sinovi zapljusnu njezinom krvlju sve strane žrtvenika. 003 LEV 003 009 Od žrtve pričesnice neka prinesu žrtvu paljenu Jahvi: njezin loj, cio pretili rep, otkinuvši ga tik uz hrptenjaču; loj što omotava drobinu, sav loj što je oko drobine; 003 LEV 003 010 oba bubrega i loj što je na njima i na slabinama; pa privjesak s jetre: neka i njega s bubrezima izvadi. 003 LEV 003 011 Onda neka svećenik to sažeže na žrtveniku u kad - kao hranu vatre u čast Jahvi. 003 LEV 003 012 Ako li prinosi kozu, neka je prinese pred Jahvom: 003 LEV 003 013 neka stavi svoju ruku na glavu svoje žrtve i neka je zakolje pred Šatorom sastanka. Neka zatim Aronovi sinovi zapljusnu njezinom krvlju sve strane žrtvenika. 003 LEV 003 014 Onda neka od nje prinese, kao paljenu žrtvu Jahvi, loj što omotava drobinu, sav loj što je oko drobine; 003 LEV 003 015 oba bubrega i loj što je na njima i na slabinama; pa privjesak s jetre; neka i njega s bubrezima izvadi. 003 LEV 003 016 Onda neka ih svećenik sažeže na žrtveniku - žrtvu paljenu Jahvi na ugodan miris. Sav loj pripada Jahvi. 003 LEV 003 017 Neka ovo bude zakon za sva vremena svim vašim naraštajima u kojem god mjestu budete boravili: nipošto ne smijete jesti ni loja ni krvi.” 003 LEV 004 001 Jahve reče Mojsiju: 003 LEV 004 002 “Ovako kaži Izraelcima: 'Ako se tko nehotice ogriješi o bilo koju Jahvinu zapovijed te učini što je zabranjeno činiti: 003 LEV 004 003 Bude li to pomazanjem posvećeni svećenik koji pogriješi i navuče tako krivnju na narod, onda za grijeh koji učini neka prinese Jahvi jedno grlo krupne stoke, jednoga junca bez mane, kao žrtvu okajnicu. 003 LEV 004 004 Neka junca dovede pred Jahvu do ulaza u Šator sastanka; neka juncu na glavu položi svoju ruku i onda junca zakolje pred Jahvom. 003 LEV 004 005 Zatim neka pomazanjem posvećeni svećenik uzme krvi od junca i donese je u Šator sastanka. 003 LEV 004 006 Onda neka svećenik zamoči svoj prst u krv i tom krvlju neka sedam puta poškropi prednju stranu zavjese Svetišta, pred Jahvom. 003 LEV 004 007 Potom neka svećenik stavi te krvi na rogove žrtvenika za miomirisni kad koji se dimi pred Jahvom u Šatoru sastanka. Svu ostalu krv od junca neka izlije podno žrtvenika za žrtve paljenice što se nalazi na ulazu u Šator sastanka. 003 LEV 004 008 Iz junca što ga prinosi kao žrtvu okajnicu neka izvadi: loj što omotava drobinu, sav loj što je oko drobine; 003 LEV 004 009 oba bubrega i loj što je na njima i na slabinama, privjesak s jetre; neka i njega izvadi s bubrezima; 003 LEV 004 010 onako kako se uzima dio iz vola žrtve pričesnice. Neka ih zatim svećenik sažeže u kad na žrtveniku za žrtve paljenice. 003 LEV 004 011 Kožu od junca, sve meso od njega, njegovu glavu, njegove noge, drobinu i njegovu nečist 003 LEV 004 012 - svega junca - neka iznese na čisto mjesto izvan tabora gdje se pepeo izasiplje i neka ga spali na vatri od drva; tu na pepelu neka se junac spali.'” 003 LEV 004 013 “Ako sva izraelska zajednica nehotično pogriješi počinivši štogod što je Jahve zabranio pa tako postanu krivi a ne budu svjesni krivnje, 003 LEV 004 014 onda, kad se sazna za učinjeni prijestup, neka zajednica prinese jedno grlo krupne stoke - jednoga junca bez mane - kao žrtvu okajnicu. Neka ga dovedu pred Šator sastanka. 003 LEV 004 015 Tu pred Jahvom neka starješine zajednice polože svoje ruke juncu na glavu. Neka se onda junac zakolje pred Jahvom. 003 LEV 004 016 Neka zatim pomazanjem posvećeni svećenik donese krvi od junca u Šator sastanka; 003 LEV 004 017 neka svećenik zamoči svoj prst u krv i sedam puta poškropi prednju stranu zavjese, pred Jahvom. 003 LEV 004 018 Neka zatim stavi krvi na rogove žrtvenika koji se nalazi pred Jahvom u Šatoru sastanka. Svu ostalu krv neka izlije podno žrtvenika za žrtve paljenice što se nalazi na ulazu u Šator sastanka. 003 LEV 004 019 S junca neka skine sav loj i sažeže ga u kad na žrtveniku. 003 LEV 004 020 I s juncem neka uradi kako je uradio s onim juncem žrtve okajnice - tako neka učini i s tim. I pošto svećenik nad članovima zajednice izvrši obred pomirenja, bit će im oprošteno. 003 LEV 004 021 Neka odnese junca izvan tabora i spali ga kako je spalio i prvoga junca. To je žtrva za prijestup zajednice.” 003 LEV 004 022 “Ako nehotično pogriješi glavar i učini štogod što je Jahve, Bog njegov, zabranio i tako sagriješi, 003 LEV 004 023 onda, kad ga obznane o prijestupu koji je počinio, neka kao svoj prinos donese muško jare bez mane. 003 LEV 004 024 Položivši svoju ruku jaretu na glavu, neka ga zakolje na mjestu gdje se kolju pred Jahvom žrtve paljenice. To je žrtva okajnica. 003 LEV 004 025 Svećenik neka uzme na svome prstu krvi od žrtve okajnice pa je stavi na rogove žrtvenika za žrtve paljenice. A svu ostalu krv neka izlije podno žrtvenika za žrtve paljenice. 003 LEV 004 026 Sav loj neka sažeže u kad na žrtveniku kao i loj sa žrtve pričesnice. Neka tako svećenik nad glavarom izvrši obred pomirenja za njegov grijeh, pa će mu biti oprošteno.” 003 LEV 004 027 “Ako tko od običnoga puka nehotično pogriješi učinivši štogod što je Jahve zabranio i tako sagriješi, 003 LEV 004 028 onda, kad ga obznane o prijestupu koji je počinio, neka kao svoj prinos za grijeh koji je počinio donese žensko jare bez mane. 003 LEV 004 029 Neka stavi svoju ruku na glavu okajnice i zakolje žrtvu okajnicu na mjestu za žrtve paljenice. 003 LEV 004 030 Neka svećenik uzme krvi na svome prstu pa je stavi na rogove žrtvenika za žrtve paljenice. A svu ostalu krv neka izlije podno žrtvenika. 003 LEV 004 031 Neka zatim izvadi sav njezin loj kao što se vadi loj iz žrtve pričesnice; neka ga onda svećenik sažeže u kad na žrtveniku kao ugodan miris Jahvi. Kad svećenik izvrši nad tim čovjekom obred pomirenja, bit će mu oprošteno. 003 LEV 004 032 Ako bi tko htio dovesti janje kao žrtvu okajnicu, neka dovede žensko bez mane. 003 LEV 004 033 Položivši svoju ruku na glavu žrtve okajnice, neka je zakolje kao žrtvu okajnicu na mjestu gdje se kolju žrtve paljenice. 003 LEV 004 034 Neka onda svećenik uzme krvi od žrtve okajnice na svome prstu pa je stavi na rogove žrtvenika za žrtve paljenice. A svu ostalu krv neka izlije podno žrtvenika. 003 LEV 004 035 Neka zatim izvadi sav njezin loj kao što se vadi loj iz žrtve pričesnice. Neka to svećenik sažeže u kad povrh žrtava paljenih Jahvi u čast. Neka tako svećenik izvrši nad tim čovjekom obred pomirenja za grijeh koji je počinio, pa će mu biti oprošteno.” 003 LEV 005 001 “Zgriješi li tko tako što čuje riječi proklinjanja a odbije da svjedoči iako je mogao biti svjedokom jer je ili sam vidio ili doznao pa tako nosi krivnju na sebi; 003 LEV 005 002 ili ako tko dirne kakav nečist predmet, strv nečiste zvijeri, strv nečista živinčeta ili strv nečista puzavca - i u neznanju postane nečist i odgovoran; 003 LEV 005 003 ili kad se tko dotakne nečistoće čovječje, bilo to što mu drago od čega se nečistim postaje i toga ne bude svjestan, kad dozna, biva odgovoran; 003 LEV 005 004 nadalje, kad tko nepromišljeno izusti zakletvu na dobro ili zlo - na što se već čovjek nepromišljeno zaklinje - i toga ne bude svjestan, onda, kad dozna, biva odgovoran; 003 LEV 005 005 ako, dakle, tko postane odgovoran u bilo čemu od toga, neka prizna počinjeni grijeh. 003 LEV 005 006 I neka prinese Jahvi kao žrtvu naknadnicu za počinjeni grijeh jednu ženku od sitne stoke, janje ili kozle, kao žrtvu okajnicu. Neka svećenik izvrši nad njim obred pomirenja koji će ga osloboditi od njegova grijeha.” 003 LEV 005 007 “Ako mu sredstva ne dopuštaju da pribavi glavu sitne stoke, neka Jahvi, kao naknadnicu za počinjeni grijeh, prinese dvije grlice ili dva golubića; jedno kao žrtvu okajnicu, a drugo kao žrtvu paljenicu. 003 LEV 005 008 Neka ih donese svećeniku, a on neka najprije prinese ono što je određeno kao žrtva okajnica. Stisnuvši ga za vrat, neka mu slomi šiju, ali neka glave ne otkida. 003 LEV 005 009 Neka krvlju žrtve poškropi žrtvenik sa strane, a ostatak krvi neka se iscijedi podno žrtvenika. To je žrtva okajnica. 003 LEV 005 010 Onda neka drugo prinese kao žrtvu paljenicu prema propisu. Neka tako svećenik nad tim čovjekom izvrši obred pomirenja za grijeh koji je počinio, i bit će mu oprošteno. 003 LEV 005 011 Ako mu sredstva ne dopuštaju da pribavi dvije grlice ili dva golubića, neka Jahvi, u zadovoljštinu za počinjeni grijeh, prinese jednu desetinu efe njaboljeg brašna. Ulja u nj neka ne ulijeva niti na nj tamjana stavlja jer je žrtva okajnica. 003 LEV 005 012 Kada to donese svećeniku, neka svećenik zagrabi punu pregršt kao spomen-žrtvu i na žrtveniku sažeže u čast Jahvi povrh paljenih žrtava. To je žrtva okajnica. 003 LEV 005 013 Neka tako svećenik izvrši nad tim čovjekom obred pomirenja za grijeh koji je počinio u bilo kojem od tih slučajeva, pa će mu biti oprošteno. Ono ostalo neka pripadne svećeniku kao i od žrtve prinosnice.” 003 LEV 005 014 Još reče Jahve Mojsiju: 003 LEV 005 015 “Ako tko počini pronevjerenje ogriješivši se nehotično o svete stvari Jahvine, neka za naknadu, kao žrtvu naknadnicu, prinese Jahvi, iz svoga stada, ovna bez mane, vrijedna - po tvojoj procjeni - najmanje dva šekela srebra - prema cijeni hramskog šekela. 003 LEV 005 016 Neka nadoknadi koliko se ogriješio o svete stvari i tome doda još petinu i neka dadne svećeniku. Neka svećenik nad njim izvrši obred pomirenja ovnom žrtve naknadnice, i bit će mu oprošteno. 003 LEV 005 017 Ako tko i ne znajući pogriješi i učini štogod što je Jahve zabranio, kriv je, pa neka snosi posljedice svoje krivnje. 003 LEV 005 018 Neka svećeniku dovede za naknadnicu iz svoga stada ovna bez mane, prema tvojoj procjeni. Neka svećenik nad tim čovjekom izvrši obred pomirenja za pogrešku što je počinio u neznanju, i bit će mu oprošteno. 003 LEV 005 019 To je žrtva naknadnica; on je doista bio odgovoran Jahvi.” 003 LEV 006 001 Jahve još reče Mojsiju: 003 LEV 006 002 “Kad se tko ogriješi i počini pronevjeru prema Jahvi prevarivši svoga bližnjega u pologu ili pohrani, a tako i krađom ili iskorištavanjem svoga bližnjega; 003 LEV 006 003 ili, nađe li što je bilo izgubljeno pa slaže i krivo se zakune u bilo kojem grijehu što ga čovjek može učiniti; 003 LEV 006 004 ako tko tako pogriješi i kriv postane, onda ono što je krađom oduzeo ili što je iskorištavanjem namakao; ili polog što mu je bio povjeren; ili izgubljenu stvar što ju je našao; 003 LEV 006 005 ili ono za što se bio krivo zakleo - neka u cijelosti vrati i, dodavši tome petinu, neka dadne onome kome pripada istoga dana kad spozna svoju krivnju. 003 LEV 006 006 Neka potom svećeniku za naknadu, kao žrtvu naknadnicu Jahvi, dovede iz svog stada jednoga ovna bez mane, prema tvojoj procjeni, 003 LEV 006 007 a svećenik neka nad tim čovjekom izvrši obred pomirenja pred Jahvom, i bit će mu oprošteno, ma kakvo bilo nedjelo kojega je krivac.” 003 LEV 006 008 Jahve još reče Mojsiju: 003 LEV 006 009 “Naredi Aronu i njegovim sinovima: 'Ovakav je obred za žrtvu paljenicu: žrtva paljenica neka ostane na žeravi na žrtveniku svu noć do jutra; i vatra neka neprestano gori na žrtveniku. 003 LEV 006 010 Neka svećenik stavi na se lanenu košulju, na svoje tijelo neka navuče lanene gaće; zatim neka zgrne zamašćeni pepeo u što je vatra pretvorila žrtvu paljenicu na žrtveniku i neka ga stavi pokraj žrtvenika. 003 LEV 006 011 Potom neka svuče svoje ruho i na se obuče drugo te neka odnese zamašćeni pepeo na čisto mjesto izvan tabora. 003 LEV 006 012 Vatra na žrtveniku mora uvijek gorjeti; ne smije se gasiti. Neka svako jutro svećenik na nju naloži drva i onda na nju naslaže žrtvu paljenicu. Tu neka u kad sažiže loj sa žrtava pričesnica. 003 LEV 006 013 Neka na žrtveniku trajno gori vatra; neka se ne gasi.'” 003 LEV 006 014 “Ovo je obred za žrtvu prinosnicu: neka je Aronovi sinovi pronose u nazočnosti Jahve pred žrtvenikom. 003 LEV 006 015 Pošto jedan od njih zagrabi pregršt najboljeg brašna i ulja sa žrtve prinosnice i sav tamjan što bude na njoj, pošto to sažeže na žrtveniku kao spomen-žrtvu, ugodan miris Jahvi, 003 LEV 006 016 neka ostatak u obliku beskvasnih kruhova pojedu Aron i njegovi sinovi; neka ga jedu na posvećenu mjestu - u dvorištu Šatora sastanka. 003 LEV 006 017 Neka se ne peče s kvascem. To je dio žrtava meni paljenih što im ga ja dajem - dio najsvetiji, jednako kao i žrtva okajnica i kao žrtva naknadnica. 003 LEV 006 018 Svaki muškarac Aronova potomstva može jesti taj dio od žrtava paljenih Jahvi, i to je vječni zakon za sve vaše naraštaje: i tko ih se god dotakne, bit će posvećen.” 003 LEV 006 019 Jahve još reče Mojsiju: 003 LEV 006 020 “Neka Aron i njegovi sinovi na dan svoga pomazanja prinesu Jahvi ovaj prinos: desetinu efe najboljeg brašna kao redovitu žrtvu prinosnicu, polovinu ujutro, a polovinu uvečer. 003 LEV 006 021 Neka bude pripravljena u tavi na ulju. Donesi je dobro namočenu i prinesi Jahvi kao ugodan miris, kao žrtvu prinosnicu od više komada. 003 LEV 006 022 Neka je tako pripravi svećenik koji od njegovih sinova bude pomazan da ga naslijedi. To je vječni zakon. Neka se ta žrtva Jahvi sva sažeže! 003 LEV 006 023 Svaka svećenička žrtva prinosnica treba da bude posve spaljena; neka se od nje ne jede.” 003 LEV 006 024 Još reče Jahve Mojsiju: 003 LEV 006 025 “Kaži Aronu i njegovim sinovima: 'Ovo je obred žrtvovanja za grijeh: žrtva okajnica neka se zakolje pred Jahvom na mjestu gdje se kolje žrtva paljenica - presveta je! 003 LEV 006 026 Svećenik koji prinosi tu žrtvu okajnicu neka od nje i jede; neka se ona jede na posvećenu mjestu, u dvorištu Šatora sastanka. 003 LEV 006 027 Tko se god dotakne njezina mesa bit će posvećen; ako krv poštrapa odijelo, poštrapani dio neka se ispere na posvećenu mjestu. 003 LEV 006 028 A posuda od ilovače u kojoj bude meso kuhano neka se razbije; a ako bude kuhano u posudi od tuča, neka se istare i vodom ispere. 003 LEV 006 029 Svaki muški od svećeničke loze može od nje jesti - presveta je! 003 LEV 006 030 Ali nijedna žrtva okajnica od koje je krv donesena u Šator sastanka za obred pomirenja u Svetištu neka se ne jede, nego na vatri spali.'” 003 LEV 007 001 “Ovo je obred za žrtvu naknadnicu. 003 LEV 007 002 Nadasve je sveta! Neka se žrtva naknadnica zakolje na mjestu gdje se kolju žrtve paljenice, a njezinom krvlju neka svećenik zapljusne sve strane žtrvenika. 003 LEV 007 003 Zatim neka prinese sav loj s nje: pretili rep, loj što omotava drobinu, 003 LEV 007 004 oba bubrega i loj što je na njima i na slabinama; pa privjesak s jetre: neka i njega izvadi s bubrezima! 003 LEV 007 005 Neka ih svećenik sažeže na žrtveniku kao žrtvu u čast Jahvi paljenu. To je žrtva naknadnica. 003 LEV 007 006 Svaki muški od svećeničke loze može od nje jesti. Neka je jedu na posvećenu mjestu - presveta je! 003 LEV 007 007 Kakva je žrtva okajnica, takva je i žrtva naknadnica; jedno je pravilo za njih: neka pripadne svećeniku koji njome vrši obred pomirenja. 003 LEV 007 008 Tako isto koža od žrtve koju tko preda svećeniku da bude prinesena za žrtvu paljenicu neka pripadne svećeniku. 003 LEV 007 009 Nadalje, svaka žrtva prinosnica što bude pečena u peći, kao i svaka što bude zgotovljena u kotluši ili na tavi, neka pripadne svećeniku koji je prinosi. 003 LEV 007 010 A svaka žrtva prinosnica, zamiješena s uljem ili nasuho, neka pripadne svim Aronovim sinovima bez razlike!” 003 LEV 007 011 “Ovo je obred za žrtvu pričesnicu koja će se prinositi Jahvi. 003 LEV 007 012 Ako se prinosi u zahvalu, neka se zajedno sa žrtvom zahvalnicom prinesu i beskvasne pogače uljem zamiješene; beskvasne prevrte uljem namazane i kolači od najboljeg brašna, zamiješeni uljem. 003 LEV 007 013 Ovaj prinos, nadopunjen kolačima od ukvasanoga tijesta, neka se prinosi zajedno sa žrtvom pričesnicom u zahvalu. 003 LEV 007 014 Od svake ovakve žrtve neka se prinese po jedan kolač na dar Jahvi. To neka bude za svećenika koji zapljuskuje krv od žrtve pričesnice. 003 LEV 007 015 A meso žrtve pričesnice neka se pojede istoga dana kad bude žrtvovana; neka se od nje ne ostavlja ništa za sutradan. 003 LEV 007 016 A bude li prinos žrtva zavjetnica ili žrtva dragovoljna, neka se jede na dan kad se žrtva prinosi. Što ostane od nje neka se jede sutradan. 003 LEV 007 017 A što još mesa od žrtve preteče, neka se treći dan na vatri spali.” 003 LEV 007 018 “Ako bi tko jeo meso žrtve pričesnice i treći dan, žrtva neće biti primljena niti će onome koji je prinosi biti uračunata. To je meso kvarno, i onaj koji od toga jede neka i posljedice krivnje snosi! 003 LEV 007 019 Meso koje se dotakne bilo čega nečista neka se ne jede nego na vatri spali! Inače, tko je god čist može jesti meso. 003 LEV 007 020 A tko bi nečist jeo mesa od žrtve pričesnice što je bila Jahvi prinesena takav neka se iskorijeni iz svoga naroda. 003 LEV 007 021 Kad se tko dotakne bilo čega nečista - bila to nečist čovječja, kakva nečista životinja ili bilo kakvo nečisto stvorenje - pa pojede mesa od žrtve pričesnice koja je prinesena Jahvi takav neka se iskorijeni iz svoga naroda!” 003 LEV 007 022 Reče Jahve Mojsiju: 003 LEV 007 023 “Ovako kaži Izraelcima: 'Ne jedite loja ni volujskoga, ni ovčjega, ni kozjega. 003 LEV 007 024 Loj sa životinje koja ugine, ili koju divlje zvijeri razderu, može se upotrijebiti za bilo što, ali ga ne smijete jesti. 003 LEV 007 025 Tko god jede loj od životinje koja se može prinijeti Jahvi kao žrtva paljenica takav neka se iskorijeni iz svoga naroda. 003 LEV 007 026 Ne smijete uživati krvi ni od ptica ni od stoke ni u kojem svome prebivalištu. 003 LEV 007 027 Tko bi god uživao bilo kakvu krv neka se iskorijeni iz svoga naroda.'” 003 LEV 007 028 Jahve još reče Mojsiju: 003 LEV 007 029 “Ovako kaži Izraelcima: 'Prinos Jahvi od žrtve pričesnice mora donijeti onaj koji Jahvi prinosi žrtvu pričesnicu. 003 LEV 007 030 Svojim vlastitim rukama neka prinese Jahvi žrtvu paljenicu; neka prinese loj i grudi; grudi neka se prinesu pred Jahvom kao žrtva prikaznica. 003 LEV 007 031 Neka svećenik sažeže loj na žrtveniku, a grudi neka pripadnu Aronu i njegovim sinovima. 003 LEV 007 032 Desno pleće od svojih žrtava pričesnica dajte svećeniku na dar. 003 LEV 007 033 Onome Aronovu sinu koji bude prinosio krv i loj sa žrtve pričesnice neka u dio pripadne desno pleće. 003 LEV 007 034 Jer ja uzimam od Izraelaca grudi od žrtava pričesnica što se prinose kao žrtva prikaznica i pleće žrtve podizanice te ih predajem svećeniku Aronu i njegovim sinovima. To je trajna odredba za Izraelce. 003 LEV 007 035 To je dohodak Aronov i njegovih sinova od žrtava paljenih u čast Jahvi; dodjeljuje im se od onog dana kad se dovedu da vrše svećeničku službu u čast Jahvi. 003 LEV 007 036 Jahve je naredio da im se od dana kad budu pomazani to daje kao pristojbina od Izraelaca. To je trajna odredba za njihove naraštaje'.” 003 LEV 007 037 To je obred za žrtvu paljenicu, prinosnicu, okajnicu, naknadnicu, žrtvu posvetnicu i žrtvu pričesnicu 003 LEV 007 038 koji je Jahve naredio Mojsiju na Sinajskom brdu kad je zapovjedio Izraelcima da Jahvi u Sinajskoj pustinji prinose žrtve. 003 LEV 008 001 Jahve reče Mojsiju: 003 LEV 008 002 “Uzmi Arona, a s njim i njegove sinove; ruho, ulje pomazanja, junca žrtve okajnice, dva ovna i košaru beskvasnih kruhova 003 LEV 008 003 te skupi svu zajednicu na ulazu u Šator sastanka.” 003 LEV 008 004 Mojsije učini kako mu je Jahve naredio, i zajednica se sabra na ulazu u Šator sastanka. 003 LEV 008 005 Tada Mojsije progovori zajednici: “Ovo je Jahve zpovjedio da se učini.” 003 LEV 008 006 Izvede zatim Mojsije Arona i njegove sinove pa ih u vodi opra. 003 LEV 008 007 Obuče na nj haljinu, opasa ga pojasom, ogrnu ga ogrtačem i stavi mu oplećak. Zatim ga opasa tkanicom oplećka i njome pritegnu uza nj oplećak. 003 LEV 008 008 Stavi mu naprsnik, a u naprsnik metnu Urim i Tumim. 003 LEV 008 009 Na glavu mu stavi mitru, a sprijeda na mitru postavi zlatnu pločicu - sveti vijenac - kako je Jahve naredio Mojsiju. 003 LEV 008 010 Uzme zatim Mojsije ulje pomazanja te pomaže Prebivalište i sve što je u njemu da ih posveti. 003 LEV 008 011 Sedam puta poškropi njime žrtvenik te pomaže žrtvenik i sav njegov pribor, umivaonik s njegovim stalkom da ih posveti. 003 LEV 008 012 Izlije ulja pomazanja Aronu na glavu te ga pomaže da ga posveti. 003 LEV 008 013 Potom Mojsije dovede Aronove sinove; na njih obuče haljine, pasovima ih opaše i poveze im zavije, kako je Jahve Mojsiju naredio. 003 LEV 008 014 Dovede potom junce žrtve okajnice. Aron i njegovi sinovi stave svoje ruke na glavu juncu žrtve okajnice. 003 LEV 008 015 Zatim ga Mojsije zakolje. Onda uzme krvi pa je svojim prstom stavi na rogove oko žrtvenika. Tako žrtvenik očisti. Zatim izlije krv podno žrtvenika; posveti ga, izvršivši na njemu obred pomirenja. 003 LEV 008 016 Zatim Mojsije uzme sav loj što je bio oko drobine, privjesak s jetre, oba bubrega i njihov loj, pa to sažeže u kad na žrtveniku. 003 LEV 008 017 A kožu od junca, njegovo meso i njegovu nečist spali u vatri izvan tabora, kako je Jahve naredio Mojsiju. 003 LEV 008 018 Dovede potom ovna za žrtvu paljenicu. Aron i njegovi sinovi stave svoje ruke ovnu na glavu. 003 LEV 008 019 Sad ga Mojsije zakolje. Onda krvlju zapljusne žrtvenik sa svih strana. 003 LEV 008 020 Pošto isiječe ovna na dijelove, Mojsije sažeže u kad glavu, dijelove i loj. 003 LEV 008 021 U vodi opere drobinu i noge pa u kad sažeže na žrtveniku svega ovna. Bila je to žrtva paljenica na ugodan miris - žrtva u čast Jahvi paljena - kako je Jahve naredio Mojsiju. 003 LEV 008 022 Zatim dovede drugoga ovna, ovna za žrtvu posvetnicu. Aron i njegovi sinovi stave svoje ruke ovnu na glavu. 003 LEV 008 023 Mojsije ga zakolje. Onda uzme krvi pa stavi na resu Aronova desnog uha, na palac njegove desne ruke i na palac njegove desne noge. 003 LEV 008 024 Potom Mojsije dovede Aronove sinove, pa im stavi iste krvi na resu desnog uha, na palac desne ruke i na palac desne noge. Zatim Mojsije krvlju zapljusne žrtvenik sa svih strana. 003 LEV 008 025 Poslije toga uzme loj, pretili rep, loj što je bio oko drobine, privjesak s jetre, oba bubrega i njihov loj - i desno pleće; 003 LEV 008 026 a iz košare beskvasnih kruhova, što je stajala pred Jahvom, uzme jednu beskvasnu pogaču, jednu prevrtu s uljem i jedan kolač i postavi ih na loj i desno pleće. 003 LEV 008 027 Sve to položi na ruke Arona i na ruke njegovih sinova pa to prinese kao žrtvu prikaznicu pred Jahvom. 003 LEV 008 028 Potom Mojsije opet to uzme s njihovih ruku i sažeže u kad na žrtveniku povrh žrtve paljenice. Bila je to žrtva posvetnica na ugodan miris, žrtva u čast Jahvi paljena. 003 LEV 008 029 Naposljetku Mojsije uzme grudi i prinese ih kao žrtvu prikaznicu pred Jahvom. To je bila pristojbina Mojsiju od ovna žrtve posvetnice, kako je Jahve Mojsiju naredio. 003 LEV 008 030 Zatim Mojsije uze ulja za pomazanje i krvi što je bila na žrtveniku te poškropi Arona i njegove haljine, a tako i njegove sinove i njihove haljine. Tako posveti Arona i njegove haljine; njegove sinove i njihove haljine. 003 LEV 008 031 Onda reče Mojsije Aronu i njegovim sinovima: “Skuhajte to meso na ulazu u Šator sastanka i ondje ga blagujte s kruhom što je u košari za žrtvu posvetnicu, kako sam naredio. Neka ga jedu Aron i njegovi sinovi! 003 LEV 008 032 A što od mesa i kruha ostane, spalite na vatri. 003 LEV 008 033 Sedam dana ne odlazite s ulaza Šatora sastanka - do dana kad se navrši rok vašega svećeničkog posvećenja. Jer sedam dana treba za vaše posvećenje. 003 LEV 008 034 Kako se radilo danas, Jahve je naredio da se tako radi dalje, da se nad vama izvrši obred pomirenja. 003 LEV 008 035 Zato ostanite na ulazu Šatora sastanka sedam dana, danju i noću vršeći što je Jahve naredio, da ne pomrete. Takvu sam ja zapovijed dobio.” 003 LEV 008 036 Aron i njegovi sinovi učiniše sve što je Jahve naredio preko Mojsija. 003 LEV 009 001 Osmoga dana Mojsije pozva Arona, njegove sinove i starješine Izraelove 003 LEV 009 002 i reče Aronu: “Uzmi jedno tele za žrtvu okajnicu, jednoga ovna za žrtvu paljenicu, oboje bez mane, i dovedi ih pred Jahvu. 003 LEV 009 003 A Izraelcima reci ovako: 'Uzmite jednoga jarca za žrtvu okajnicu, tele i janje od godine, oboje bez mane, za žrtvu paljenicu; 003 LEV 009 004 a junca i ovna za žrtvu pričesnicu da žrtvujete pred Jahvom; napokon prinosnicu, s uljem zamiješenu; jer će vam se danas Jahve ukazati.'” 003 LEV 009 005 Dovedu oni pred Šator sastanka što je Mojsije naredio; naprijed stupi sva zajednica i stane pred Jahvu. 003 LEV 009 006 “Ovo je zapovijed”, reče Mojsije, “koju je Jahve izdao. Izvršite je, da vam se pokaže slava Jahvina.” 003 LEV 009 007 Zatim Mojsije reče Aronu: “Stupi k žrtveniku, prinesi svoju žrtvu okajnicu i svoju žrtvu paljenicu i tako izvrši obred pomirenja za se i svoj dom; onda prinesi dar naroda i za nj izvrši obred pomirenja, kako je Jahve naredio.” 003 LEV 009 008 Aron se primače žrtveniku i zakla tele žrtve za svoj vlastiti grijeh. 003 LEV 009 009 Zatim mu Aronovi sinovi donesu krvi. On u nju zamoči svoj prst i stavi je na rogove žrtvenika. Potom ostalu krv izli podno žrtvenika. 003 LEV 009 010 A loj, bubrege i privjesak s jetre žrtve okajnice sažeže u kad na žrtveniku, kako je Jahve naredio Mojsiju. 003 LEV 009 011 Meso i kožu spali na vatri izvan tabora. 003 LEV 009 012 Zakolje poslije toga žrtvu paljenicu, od koje mu sinovi Aronovi pruže krv. On njome zapljusne žrtvenik sa svih strana. 003 LEV 009 013 Dodaju mu i žrtvu paljenicu, dio po dio, a tako i glavu, i on je sažeže u kad na žrtveniku. 003 LEV 009 014 Drobinu i noge opere pa i njih na žrtveniku sažeže u kad povrh žrtve paljenice. 003 LEV 009 015 Zatim prinese dar naroda. Uze jarca žrtve okajnice za grijehe naroda, zakla ga i prinese kao žrtvu okajnicu, isto onako kao i prijašnju. 003 LEV 009 016 Donese potom žrtvu paljenicu i prinese je prema propisu. 003 LEV 009 017 Donijevši poslije toga žrtvu prinosnicu, od nje zagrabi pregršt i sažeže na žrtveniku u kad povrh jutarnje žrtve paljenice. 003 LEV 009 018 Napokon zakolje junca i ovna kao žrtvu pričesnicu za narod. Aronovi mu sinovi pruže krv, a on zapljusne žrtvenik sa svih strana; 003 LEV 009 019 dodaju mu i loj s junca i ovna, pretili rep, loj oko drobine, bubrege i privjesak s jetre. 003 LEV 009 020 Metnuvši te masne dijelove na grudi, sažga ih u kad na žrtveniku. 003 LEV 009 021 A grudi i desno pleće Aron prinese kao žrtvu prikaznicu pred Jahvom, kako je Mojsije naredio. 003 LEV 009 022 Tada Aron podiže ruke spram naroda i blagoslovi ga. Pošto prinese žrtvu okajnicu, paljenicu i pričesnicu, siđe. 003 LEV 009 023 Poslije toga Mojsije i Aron uđoše u Šator sastanka. Kad iziđoše, blagosloviše narod. Slava Jahvina pokaza se svemu narodu. 003 LEV 009 024 Ispred Jahve izbi oganj i sažga žrtvu paljenicu i masne komade na žrtveniku. A sav narod, vidjevši to, viknu od veselja i pade ničice. 003 LEV 010 001 A sinovi Aronovi Nadab i Abihu uzmu svaki svoj kadionik; stave u nj vatre i na nju metnu tamjana da prinesu pred Jahvom neposvećenu vatru, koju im on ne bijaše propisao. 003 LEV 010 002 Ali izbije plamen ispred Jahve te ih proguta - poginuše oni pred Jahvom. 003 LEV 010 003 Nato će Mojsije Aronu: “To je ono što je Jahve navijestio: Po onima koji su mi blizu svetim ću se pokazati; pred svim ću se pukom proslaviti.” Aron je šutio. 003 LEV 010 004 Mojsije zovnu Mišaela i Elsafana, sinove Aronova strica Uziela, pa im reče: “Dođite i odnesite svoju braću ispred Svetišta u polje izvan tabora!” 003 LEV 010 005 Oni dođu i odnesu ih u njihovim košuljama u polje izvan tabora, kako je Mojsije rekao. 003 LEV 010 006 Poslije toga Mojsije reče Aronu i njegovim sinovima, Eleazaru i Itamaru: “Ne raščupavajte svoje kose niti razdirite svojih haljina da ne poginete i da se On ne razljuti na svekoliku zajednicu. Vaša braća i sav dom Izraelov neka oplakuje one koje je vatra Jahvina sažegla. 003 LEV 010 007 Ne smijete odlaziti s ulaza u Šator sastanka da ne pomrete, jer na vama je Jahvino ulje pomazanja.” Oni učine po riječi Mojsijevoj. 003 LEV 010 008 Jahve reče Aronu: 003 LEV 010 009 “Kad ulazite u Šator sastanka, nemojte piti vina niti opojnoga pića, ni ti ni tvoji sinovi s tobom! Tako nećete poginuti. To je trajan zakon za vaše naraštaje; 003 LEV 010 010 da možete lučiti posvećeno od običnoga, čisto od nečistoga; 003 LEV 010 011 da možete učiti Izraelce svim zakonima što ih je Jahve predao preko Mojsija.” 003 LEV 010 012 Onda Mojsije rekne Aronu i njegovim preživjelim sinovima, Eleazaru i Itamaru: “Uzimajte od žrtve prinosnice što preostaje nakon prinesene žrtve u čast Jahvi paljene i beskvasnu je uza žrtvenik jedite jer je vrlo sveta. 003 LEV 010 013 Blagujte je u svetom mjestu, jer to je - tako je meni naređeno - pristojbina tvoja i pristojbina tvojih sinova od žrtava paljenih u čast Jahvi. 003 LEV 010 014 A grudi žrtve prikaznice i pleće žrtve podizanice ti i tvoji sinovi i tvoje kćeri s tobom jedite na bilo kojem čistom mjestu. Jer to je dodijeljeno za pristojbinu tebi i tvojim sinovima od izraelskih žrtava pričesnica. 003 LEV 010 015 Pleće žrtve podizanice i grudi žrtve prikaznice što se donose zajedno s lojem, na vatri paljenim - pošto budu prineseni za žrtvu prikaznicu pred Jahvom - neka pripadnu tebi i tvojim sinovima s tobom. To je, kako je Jahve naredio, trajan zakon.” 003 LEV 010 016 Potom se Mojsije potanje raspita o jarcu žrtve okajnice. Već je bio spaljen. On se razljuti na Eleazara i Itamara, Aronove preživjele sinove, pa rekne: 003 LEV 010 017 “Zašto ste jeli žrtvu okajnicu na svetome mjestu? Vrlo ja sveta! To vam je dao Jahve da uklanjate krivnju sa zajednice vršeći nad njom obred pomirenja pred Jahvom. 003 LEV 010 018 Budući da krv žrtve nije bila unesena unutar Svetišta, morali ste je blagovati u Svetištu, kako mi je bilo zapovjeđeno.” 003 LEV 010 019 Nato će Aron Mojsiju: “Danas su, eto, prinijeli svoju žrtvu okajnicu i svoju žrtvu paljenicu pred Jahvom! Što bi se meni dogodilo da sam ja danas jeo od žrtve okajnice? Bi li to bilo milo Jahvi?” 003 LEV 010 020 Kad Mojsije to ču, odobri. 003 LEV 011 001 Jahve reče Mojsiju i Aronu: 003 LEV 011 002 “Ovako kažite Izraelcima: 'Ovo su životinje koje između svih četveronožaca na zemlji možete jesti: 003 LEV 011 003 svaku koja ima papke, ali papke razdvojene, i koja preživa možete jesti. 003 LEV 011 004 Ali ove, iako preživaju ili papke imaju, ne smijete jesti: devu, jer iako preživa, razdvojena papka nema - za vas je nečista; 003 LEV 011 005 svisca, jer iako preživa, razdvojena papka nema - za vas je nečist; 003 LEV 011 006 arnebeta, iako preživa, razdvojena papka nema - za vas je nečist. 003 LEV 011 007 A svinja, iako ima papak, i to papak razdvojen, ne preživa - za vas je nečista. 003 LEV 011 008 Njihova mesa nemojte jesti niti se njihove strvine doticati - za vas su one nečiste.'” 003 LEV 011 009 Od svih vodenih životinja ove možete jesti: sve što živi u vodi, bilo u morima, bilo u rijekama, a ima peraje i ljuske možete jesti. 003 LEV 011 010 A što u morima i rijekama nema peraja i ljusaka - sve životinjice u vodi, sva živa vodena bića - neka su vam odvratna 003 LEV 011 011 i odvratna neka vam ostanu! Mesa od njih nemojte jesti, a njihove strvine držite za odvratnost. 003 LEV 011 012 Sve, dakle, što je u vodi a nema peraja i ljusaka neka je za vas odvratno.” 003 LEV 011 013 “Od ptica neka su vam ove odvratne i neka se ne jedu - odvratnost su: orao, orao strvinar i jastreb, 003 LEV 011 014 tetrijeb i sokol bilo koje vrste; 003 LEV 011 015 gavran svih vrsta; 003 LEV 011 016 noj, kobac i galeb; lastavica svake vrste; 003 LEV 011 017 sova, gnjurac, ušara, 003 LEV 011 018 labud, pelikan, droplja; 003 LEV 011 019 roda, čaplja svake vrste; pupavac i šišmiš.” 003 LEV 011 020 “Svi krilati kukci što hodaju četveronoške neka su vam odvratni! 003 LEV 011 021 Od svih tih krilatih kukaca što hodaju četveronoške možete jesti samo one koji imaju na svojim nožicama listove za skakutanje po zemlji. 003 LEV 011 022 Od njih možete jesti: svaku vrstu skakavaca, cvrčaka i zrikavaca. 003 LEV 011 023 A svi drugi krilati kukci na četiri nožice neka su vam odvratni! 003 LEV 011 024 I od njih ćete se onečistiti: tko se god dotakne njihove crkotine, neka je nečist do večeri; 003 LEV 011 025 tko god ponese crkotinu bilo koje od njih, neka opere svoju odjeću i nečistim se smatra do večeri; 003 LEV 011 026 i životinje s nerazdvojenim papkom što ne preživaju za vas su nečiste, i tko ih se dotakne neka je nečist! 003 LEV 011 027 Onda, četveronožne životinje koje hodaju na četiri šape za vas su nečiste. Tko se dotakne njihova strva, neka je nečist do večeri. 003 LEV 011 028 A onaj koji ponese njihov strv, neka opere svoju odjeću i bude nečist do večeri. Za vas su one nečiste.” 003 LEV 011 029 “Od životinja što po zemlji gmižu neka su za vas ove nečiste: krtica, miš i svaka vrsta guštera; 003 LEV 011 030 zidni macaklin, kameleon, daždevnjak, zelembać i tinšamet. 003 LEV 011 031 Te su životinje od svih što gmižu za vas nečiste. Tko ih se mrtvih dotakne neka je nečist do večeri. 003 LEV 011 032 A na što koja od njih mrtva padne, neka je onečišćeno: bio to kakav drveni predmet ili odjeća, koža ili vreća. Svaki takav predmet koji se upotrebljava neka se zamoči u vodu i ostane nečist do večeri. Onda će postati čist. 003 LEV 011 033 Upadne li što od njih u kakvu zemljanu posudu, razbijte je; sve je u njoj onečišćeno. 003 LEV 011 034 A bilo kakva hrana što se jede, ako na nju kapne voda iz te posude, bit će onečišćena. Svaka tekućina što se pije u svakoj takvoj posudi neka se smatra nečistom. 003 LEV 011 035 A sve na što padne bilo što od njihove crkotine neka je nečisto; bude li to peć ili ognjište, neka se sruše: onečišćeni su za vas i neka nečisti budu. 003 LEV 011 036 A vrelo ili čatrnja koja drži vodu neka se smatraju čistima. Ali tko dirne strvinu životinje neka je nečist. 003 LEV 011 037 Ako što od njihova strva padne na žitno sjemenje što će se sijati, ono ostaje čisto; 003 LEV 011 038 ali ako se sjemenje nakvasi vodom, a onda na nj padne što od njihove crkotine, neka je za vas nečisto. 003 LEV 011 039 Ako ugine koja životinja što vam služi za hranu, onaj koji dotakne njezinu strvinu neka je nečist do večeri; 003 LEV 011 040 a koji pojede od njezine strvine neka opere svoju odjeću i bude nečist do večeri; koji ponese njezinu strvinu neka opere svoju odjeću i bude nečist do večeri. 003 LEV 011 041 Svaka životinja što po tlu gmiže odvratna je. Neka se ne jede! 003 LEV 011 042 Ništa što puže na trbuhu, ništa što god ide na četiri noge ili na više nogu - nikakve puzavce što po tlu gmižu nemojte jesti jer su odvratni! 003 LEV 011 043 Nemojte sami sebe poganiti svim tim puzavcima što gmižu; ne prljajte se njima, da i vi zbog njih ne postanete nečisti. 003 LEV 011 044 Ta ja - Jahve - Bog sam vaš! Posvećujte se, dakle, da sveti budete, jer svet sam ja! Nijednim se puzavcem što po tlu gmiže ne prljajte! 003 LEV 011 045 Jest, ja sam Jahve; izveo sam vas iz zemlje egipatske da vam budem Bog. Budite, dakle, sveti jer sam svet ja!” 003 LEV 011 046 To je odredba koja se odnosi na ptice i sva živa bića što se u vodi kreću i na sve stvorove koji po zemlji gmižu. 003 LEV 011 047 Svrha joj je da se razlikuje nečisto od čistoga; životinja koja se može jesti od životinje koja se ne smije jesti. 003 LEV 012 001 Jahve reče Mojsiju: 003 LEV 012 002 “Kaži Izraelcima: 'Kad koja žena zatrudni i rodi muško čedo, neka je nečista sedam dana, kako je nečista u vrijeme svoga mjesečnog pranja. 003 LEV 012 003 Osmoga dana neka se dijete obreže. 003 LEV 012 004 A ona neka ostane još trideset i tri dana da se očisti od svoje krvi; ne smije dirati ništa posvećeno niti dolaziti u Svetište dok se ne navrši vrijeme njezina čišćenja. 003 LEV 012 005 Ako rodi žensko čedo, neka je nečista dva tjedna, kao za svoga mjesečnog pranja, i neka ostane još šezdeset i šest dana da se očisti od svoje krvi. 003 LEV 012 006 A kad se navrši vrijeme njezina čišćenja - bilo za sinčića, bilo za kćerkicu - neka donese svećeniku na ulaz u Šator sastanka jednogodišnje janje za žrtvu paljenicu i jednoga golubića ili grlicu za žrtvu okajnicu. 003 LEV 012 007 Neka on to prinese pred Jahvom i nad njom izvrši obred pomirenja. Tako će ona biti očišćena od svoga krvarenja. To je odredba koja se odnosi na ženu kad rodi bilo muško bilo žensko čedo. 003 LEV 012 008 Ali ako ne može da nađe dovoljno sredstava za grlo od sitnoga stada, neka onda uzme dvije grlice ili dva golubića - jedno za žrtvu paljenicu, a drugo za žrtvu okajnicu. Neka svećenik izvrši nad njom obred pomirenja, i ona će biti očišćena'.” 003 LEV 013 001 Reče Jahve Mojsiju i Aronu: 003 LEV 013 002 “Ako se kome na koži pojavi oteklina ili lišaj ili bjelkasta pjega što bi bila nagovještaj gube na koži njegova tijela, neka se takav dovede svećeniku Aronu ili kojemu od njegovih sinova svećenika. 003 LEV 013 003 Neka svećenik pregleda zaraženo mjesto na koži njegova tijela. Ako je dlaka na zaraženom mjestu postala bijela i učini se da je ono dublje od kože njegova tijela, onda je to guba. Pošto ga svećenik pregleda, neka ga proglasi nečistim. 003 LEV 013 004 Ali ako se pokaže da bjelkasta pjega na koži njegova tijela nije dublja nego i koža, a dlaka na njoj nije pobijeljela, neka onda svećenik bolesnika osami sedam dana. 003 LEV 013 005 Neka ga sedmoga dana opet svećenik pregleda. Ako ustanovi svojim očima da zaraza još postoji, ali da se po koži dalje ne širi, neka ga osami još sedam dana. 003 LEV 013 006 Sedmoga dana neka ga opet pregleda. Bude li zaraženo mjesto manje upadno, a bolest se kožom ne bude proširila, neka ga proglasi čistim: to je samo lišaj. Pošto opere svoje haljine, bit će čist. 003 LEV 013 007 Ali ako se lišaj kožom proširi, pošto je svećenik bolesnika pregledao i proglasio ga čistim, neka se ponovo pokaže svećeniku. 003 LEV 013 008 Neka ga svećenik pregleda. Bude li se lišaj proširio po koži, neka ga svećenik proglasi nečistim: to je guba. 003 LEV 013 009 Ako se na čovjeku pokaže guba, neka ga dovedu svećeniku. 003 LEV 013 010 Neka ga svećenik pregleda. Ako po koži bude bjelkasta oteklina s pobijeljelom dlakom i napetim čirom, 003 LEV 013 011 to je duboko ukorijenjena guba po koži njegova tijela. Neka ga svećenik proglasi nečistim. Ne treba ga osamljivati, jer je sigurno nečist. 003 LEV 013 012 Ako guba izbije po koži tako da bolesniku prekrije svu kožu od glave do pete - sve što svećenikove oči vide - 003 LEV 013 013 neka svećenik obavi pregled. Bude li guba prekrila sve njegovo tijelo, neka ga proglasi čistim. Budući da je sav pobijelio, čist je. 003 LEV 013 014 Ali onog dana kad se na njemu pokaže čir, bit će nečist. 003 LEV 013 015 Kad svećenik vidi taj čir, neka bolesnika proglasi nečistim: čir je nečista stvar, to je guba. 003 LEV 013 016 Ali ako se čir promijeni u bijelo, neka čovjek dođe k svećeniku. 003 LEV 013 017 Svećenik neka ga pregleda. Bude li rana postala bijela, neka svećenik proglasi bolesnika čistim - čist i jest.” 003 LEV 013 018 “Kad se kome na koži napne čir i zacijeli, 003 LEV 013 019 i ondje gdje je bio čir pojavi se bjelkasta oteklina ili mjesto izblijedi i postane bjelkasto, ili izbije bijelocrvenkasta pjega, neka se taj čovjek pokaže svećeniku. 003 LEV 013 020 Neka ga svećenik pregleda. Pronađe li da je tu koža udubljenija a dlaka pobijeljela, neka ga svećenik proglasi nečistim - to je onda guba što je izbila u čiru. 003 LEV 013 021 Ali ako svećenik ustanovi da tu dlaka nije pobijeljela, da koža nije udubljenija nego drugdje, da mjesto tamni, neka bolesnika osami sedam dana. 003 LEV 013 022 Proširi li mu se bolest po koži, neka ga svećenik proglasi nečistim - to je guba. 003 LEV 013 023 Ako pjega ostane na mjestu i ne proširi se, to je ožiljak od čira. Neka toga čovjeka svećenik proglasi čistim.” 003 LEV 013 024 “Kome na koži bude opeklina, pa mjesto opekline postane pjega bijelocrvenkasta ili bjelkasta, 003 LEV 013 025 neka to svećenik pregleda. Ako dlaka na mjestu bude pobijeljela i učini se da je to mjesto udubljenije od kože, onda je to guba što je u opeklini izbila. Neka ga svećenik proglasi nečistim; to je guba. 003 LEV 013 026 Ali ako svećenik ustanovi da dlaka nije pobijeljela, da mjesto nije udubljenije od kože i da tamni, neka ga osami sedam dana. 003 LEV 013 027 Sedmoga dana neka ga pregleda. Ako se pjega po koži proširi, neka ga svećenik proglasi nečistim: to je guba. 003 LEV 013 028 Ostane li ozljeda na mjestu i proširi se po koži, to je onda oteklina od opekline. Neka čovjeka svećenik proglasi čistim: to je ožiljak od opekline.” 003 LEV 013 029 “Ako se na glavi ili na bradi kojega čovjeka ili žene pokaže bolest, 003 LEV 013 030 neka svećenik bolest pregleda. Ustanovi li se da je dublje od kože i da je tu dlaka požutjela i otančala, neka bolesnika svećenik proglasi nečistim. To je šuga, to jest guba na glavi ili na bradi. 003 LEV 013 031 Ali ako svećenik, pregledavši oboljelo mjesto, ustanovi da nije dublje od kože, ali da tu ipak nema crne dlake, neka svećenik odstrani šugavca sedam dana. 003 LEV 013 032 Sedmoga dana neka ga svećenik pregleda. Ako se šuga nije proširila niti dlaka požutjela, te ako se čini da šuga nije dublja od kože, 003 LEV 013 033 neka se bolesnik obrije - ali ošugano mjesto da ne brije! - i neka ga svećenik odstrani od drugih sedam dana. 003 LEV 013 034 Sedmoga dana neka opet svećenik pregleda šugavo mjesto. Ako se šuga kožom ne bude proširila i učini se da nije dublja od kože, neka tog bolesnika svećenik proglasi čistim. On neka opere svoju odjeću i bude čist. 003 LEV 013 035 Proširi li se šuga po koži pošto je bio čistim proglašen, 003 LEV 013 036 neka ga svećenik ponovo pregleda. Ako se šuga kožom bude proširila - svećenik neka više i ne traži žute dlake - bolesnik ja nečist. 003 LEV 013 037 Ali ako opazi da je šuga stala i da je nikla crna dlaka, šuga je zacijeljela - on je čist. Neka ga svećenik proglasi čistim.” 003 LEV 013 038 “Ako se na koži kojeg čovjeka ili žene pokažu pjege te ako su te pjege bijele, 003 LEV 013 039 neka ih svećenik pregleda. Ako te pjege po koži budu tamnobijele, onda je to osip što je izbio po koži: bolesnik je čist.” 003 LEV 013 040 “Ako čovjeku opadne kosa s glave, oćelavio mu je zatiljak, ali je čist. 003 LEV 013 041 Ako mu sprijeda opadne kosa s glave, oćelavio je na čelu, ali je čist. 003 LEV 013 042 Ali ako se po ćelavu zatiljku ili po oćelavljelu čelu pojavi crvenkastobijela bolest, to je guba što je izbila po njegovu ćelavom zatiljku ili oćelavljelu čelu. 003 LEV 013 043 Neka ga svećenik pregleda. Ako ustanovi da je osip na ćelavu zatiljku ili po oćelavljelu čelu bjelkastocrvenkast - naizgled kao i guba na koži tijela - 003 LEV 013 044 čovjek se ogubavio, nečist je. Svećenik ga mora proglasiti nečistim - guba mu je na glavi.” 003 LEV 013 045 “Onaj koji se bude ogubavio, neka nosi rasparanu odjeću; kosa neka mu je raščupana; gornju usnu neka prekrije i viče: “Nečist! Nečist!” 003 LEV 013 046 Sve dok na njemu bude bolest, neka nečistim ostane, a kako je nečist, neka stanuje nasamo: neka mu je stan izvan tabora.” 003 LEV 013 047 “Kad se zaraza gube pokaže na odijelu, bilo vunenu bilo lanenu, 003 LEV 013 048 na osnovi ili na potki od lana ili vune; ili na koži; ili na bilo kakvu predmetu od kože; 003 LEV 013 049 pa ako mrlja na odijelu ili koži, na osnovi ili na potki, ili na bilo kakvu predmetu od kože, bude zelenkasta ili crvenkasta, to je guba i neka se svećeniku pokaže. 003 LEV 013 050 Neka svećenik, pošto pregleda što je zaraženo, to stavi na osamu sedam dana. 003 LEV 013 051 Onda neka sedmoga dana zarazu pregleda. Ako se zaraza proširi po odijelu, po osnovi ili potki, ili po koži, ili po kakvu god predmetu od kože, to je zarazna guba. Stvar je nečista. 003 LEV 013 052 To odijelo - bilo osnova bilo potka, od vune ili lana - ili kakav kožni predmet za koji je zaraza prionula, gubom se zarazio; neka na vatri izgori. 003 LEV 013 053 Ali ako svećenik opazi da se zaraza nije proširila na odijelu - na osnovi ni na potki - niti na bilo kakvu kožnom predmetu, 003 LEV 013 054 onda neka naredi da se zaražena stvar opere. Neka je zatim stavi nasamo drugih sedam dana. 003 LEV 013 055 A ako, pošto je stvar bila oprana, svećenik opazi da se zaraženo mjesto nije promijenilo, ipak, mada se bolest nije raširila, stvar je nečista. Neka se na vatri spali: trula je i iznutra i izvana. 003 LEV 013 056 Opazi li svećenik da se bolest smanjuje nakon pranja, neka to mjesto izreže, bilo ono na odijelu ili na koži, na osnovi ili na potki. 003 LEV 013 057 Ako se na odijelu opet pojavi, u osnovi ili potki, ili bilo kakvu kožnom predmetu, onda je to zaraza, i zaraženi predmet neka u vatri izgori. 003 LEV 013 058 Ako li bolest nestane s odijela - osnove ili potke - ili bilo kakva kožnoga predmeta pošto je bio opran, neka se opere opet, pa neka je čist.” 003 LEV 013 059 To su propisi za bolest gube na odijelu od vune ili lana - u osnovi ili potki - ili bilo kakvu predmetu od kože da se proglase čistim ili nečistim. 003 LEV 014 001 Jahve reče Mojsiju: 003 LEV 014 002 “Neka ovo bude obred za gubavca na dan njegova čišćenja: neka se dovede svećeniku; 003 LEV 014 003 neka svećenik iziđe iz tabora i obavi pregled. Ako ustanovi da je gubavac od gube ozdravio, 003 LEV 014 004 neka naredi da se za čovjeka koji se ima čistiti uzmu dvije ptice, čiste i žive, cedrovine, grimiznog prediva i izopa. 003 LEV 014 005 Neka zatim svećenik naredi da se jedna ptica zakolje nad živom vodom u zemljanoj posudi. 003 LEV 014 006 Potom neka uzme živu pticu, a onda zajedno živu pticu, cedrovinu, grimizno predivo i izop zamoči u krv ptice što je bila zaklana povrh žive vode. 003 LEV 014 007 Sada neka sedam puta poškropi onoga koji se od gube čisti, a onda ga čistim proglasi. Poslije toga neka pusti živu pticu na otvorenu polju. 003 LEV 014 008 Onaj koji se čisti neka opere svoju odjeću, obrije sve svoje dlake i u vodi se okupa. Tako neka je čist. Poslije toga neka uđe u tabor, ali sedam dana neka stanuje izvan svoga šatora. 003 LEV 014 009 Sedmi dan neka obrije sve svoje dlake: kosu, bradu i obrve; neka obrije sve ostale svoje dlake. Pošto u vodi opere svoju odjeću i okupa se, neka je čist. 003 LEV 014 010 Osmoga dana neka uzme muško janje bez mane, jedno žensko janje od godine dana, također bez mane, tri desetine efe najboljeg brašna zamiješena u ulju za žrtvu prinosnicu i jedan log ulja. 003 LEV 014 011 Svećenik koji vrši čišćenje neka ih stavi pred Jahvu na ulazu u Šator sastanka s čovjekom koji se ima čistiti. 003 LEV 014 012 Neka zatim svećenik uzme jedno muško janje pa ga s ono ulja u logu prinese kao žrtvu naknadnicu. Neka ih prinese pred Jahvom kao žrtvu prikaznicu. 003 LEV 014 013 Neka janje zakolje ondje gdje se kolju žrtve okajnice i žrtve paljenice - na svetome mjestu, jer žrtva naknadnica kao i okajnica pripada svećeniku: vrlo je sveta! 003 LEV 014 014 Potom neka svećenik uzme krvi od žrtve naknadnice, pa neka njome namaže resicu desnoga uha, palac desne ruke i palac desne noge onoga koji se čisti. 003 LEV 014 015 Poslije toga neka uzme log s uljem i izlije na dlan svoje lijeve ruke. 003 LEV 014 016 Zamočivši svećenik svoj desni prst u ulje na svojoj lijevoj ruci, neka uljem sa svoga prsta obavi škropljenje pred Jahvom sedam puta. 003 LEV 014 017 Od ulja što mu preostane u ruci neka svećenik, po krvi od žrtve naknadnice, pomaže resicu desnoga uha, palac desne ruke i palac desne noge onoga koji se čisti. 003 LEV 014 018 Ostatak ulja sa svoje ruke neka svećenik metne na glavu onoga koji se čisti. Tako će svećenik nad njim izvršiti obred pomirenja pred Jahvom. 003 LEV 014 019 Neka svećenik poslije toga prinese žrtvu okajnicu i nad onim koji se čisti neka obavi obred pomirenja za njegovu nečistoću. Napokon neka zakolje žrtvu paljenicu, 003 LEV 014 020 a onda neka svećenik žrtvu paljenicu i žrtvu prinosnicu podigne na žrtvenik. Kad tako svećenik nad njim obavi obred pomirenja, neka je čist. 003 LEV 014 021 Ako bude siromašan te ne mogne to priskrbiti, neka uzme samo jedno muško janje za žrtvu naknadnicu i neka se ono prinese kao žrtva prinosnica da se nad tim čovjekom izvrši obred pomirenja. I neka uzme samo desetinu efe najboljeg brašna zamiješena u ulju za žrtvu prinosnicu, jedan log ulja, 003 LEV 014 022 k tome dvije grlice ili dva golubića - prema svojim mogućnostima - jedno za žrtvu okajnicu, a drugo za žrtvu paljenicu. 003 LEV 014 023 Osam dana nakon svoga očišćenja neka ih donese svećeniku na ulaz u Šator sastanka pred Jahvu. 003 LEV 014 024 Neka svećenik uzme janje za žrtvu naknadnicu i log s uljem pa ih prinese pred Jahvom kao žrtvu prikaznicu. 003 LEV 014 025 Neka se onda zakolje janje žrtve naknadnice, a svećenik neka uzme njegove krvi i neka njome namaže resicu desnoga uha, palac desne ruke i palac desne noge onoga koji se čisti. 003 LEV 014 026 Poslije toga neka svećenik izlije ulje na dlan svoje lijeve ruke. 003 LEV 014 027 A onda neka od ulja što mu je na dlanu lijeve ruke obavi škropljenje sedam puta prstom svoje desne ruke pred Jahvom. 003 LEV 014 028 Od ulja iz svoje ruke neka svećenik, po krvi žrtve naknadnice, namaže resicu desnog uha, palac desne ruke i palac desne noge onoga koji se čisti. 003 LEV 014 029 Ostatak ulja što bude na dlanu neka svećenik stavi na glavu onoga koji se čisti, vršeći nad njim obred pomirenja pred Jahvom. 003 LEV 014 030 Neka zatim prinese jednu od dviju grlica ili jednoga od dvaju golubića - što je već mogao pribaviti - 003 LEV 014 031 kao žrtvu okajnicu, a drugu kao žrtvu paljenicu zajedno sa žrtvom prinosnicom. Neka tako svećenik izvrši obred pomirenja pred Jahvom nad onim koji se čisti.” 003 LEV 014 032 To je propis za onoga koji je gubom zaražen a ne može priskrbiti sve za svoje očišćenje. 003 LEV 014 033 Jahve reče Mojsiju i Aronu: 003 LEV 014 034 “Kad uđete u kanaansku zemlju koju ću vam dati u posjed, a ja pustim gubu na koju kuću u zemlji što je budete zaposjeli, 003 LEV 014 035 onda onaj čija je kuća neka dođe svećeniku i kaže: 'Čini mi se da je moja kuća zaražena gubom.' 003 LEV 014 036 Neka svećenik naredi da se kuća isprazni prije nego on dođe da bolest pregleda, da ne bi sve što je u kući bilo proglašeno nečistim; poslije toga neka svećenik uđe da kuću pregleda. 003 LEV 014 037 Ako nakon pregleda zapazi da je bolest na kućnim zidovima od zelenkastih ili crvenkastih udubina i pričini mu se da idu dublje od površine zida, 003 LEV 014 038 neka svećenik iziđe iz kuće na kućna vrata i neka kuću zatvori sedam dana. 003 LEV 014 039 Sedmi dan neka svećenik opet dođe i pregleda: ako se bolest bude proširila po zidovima kuće, 003 LEV 014 040 neka svećenik naredi da se povadi zaraženo kamenje i baci na koje nečisto mjesto izvan grada. 003 LEV 014 041 Zatim neka zapovjedi da se svi unutarnji zidovi kuće ostružu i da se sastrugani prah baci na koje nečisto mjesto izvan grada. 003 LEV 014 042 Onda neka se uzme drugo kamenje i umetne namjesto onoga kamenja. Potom neka se uzme druga žbuka i kuća ponovo ožbuka. 003 LEV 014 043 Ako se pošast na kući opet pojavi pošto je kamenje bilo povađeno i kuća ostrugana i opet ožbukana, 003 LEV 014 044 neka svećenik ode da pregleda: bude li se bolest po kući proširila, to je onda u kući zarazna guba; kuća je nečista. 003 LEV 014 045 Neka se kuća poruši, a njezino kamenje, njezina drvena građa i sva žbuka s kuće neka se odnese izvan grada na koje nečisto mjesto. 003 LEV 014 046 Tko uđe u kuću dok je zatvorena, neka je nečist do večeri. 003 LEV 014 047 Tko u kući legne, mora oprati svoju odjeću. I tko u kući objeduje, mora svoju odjeću oprati. 003 LEV 014 048 Ako li svećenik dođe i vidi da se bolest po kući nije proširila pošto je kuća opet bila ožbukana, neka svećenik kuću proglasi čistom, jer se bolest izliječila. 003 LEV 014 049 A za očišćenje kuće neka uzme: dvije ptice, cedrovine, grimizna prediva i izopa. 003 LEV 014 050 Jednu od ptica neka zakolje nad živom vodom u zemljanoj posudi. 003 LEV 014 051 Potom neka uzme: cedrovinu, izop, grimizno predivo i pticu živu te ih zamoči u krv ptice zaklane i u živu vodu pa kuću poškropi sedam puta. 003 LEV 014 052 Očistivši tako od grijeha kuću krvlju ptice, živom vodom, živom pticom, cedrovinom, izopom i grimiznim predivom, 003 LEV 014 053 neka pticu živu pusti izvan grada na otvorenu polju. Kad tako obavi obred pomirenja nad kućom, bit će čista.” 003 LEV 014 054 To je propis za svaku vrst gube i šuge, 003 LEV 014 055 za gubu odjeće ili kuće, 003 LEV 014 056 za otekline, lišaje ili pjege. 003 LEV 014 057 On određuje vrijeme nečistoće i čistoće. To je zakon o gubi. 003 LEV 015 001 Jahve reče Mojsiju i Aronu: 003 LEV 015 002 “Govorite Izraelcima i kažite im: 'Kad koji čovjek imadne izljev iz svoga tijela, njegov je izljev nečist. 003 LEV 015 003 Evo u čemu je njegova nečistoća ako ima taj izljev: ispusti li njegovo tijelo izljev ili ga zadrži, on je nečist. 003 LEV 015 004 Svaka postelja na koju legne onaj koji ima izljev neka je nečista; i svaki predmet na koji sjedne neka je nečist. 003 LEV 015 005 A svaki koji se dotakne njegove posteljine neka opere svoju odjeću, u vodi se okupa i nečistim ostane do večeri. 003 LEV 015 006 Tko god sjedne na predmet na kojemu je sjedio onaj koji je imao izljev neka opere svoju odjeću, u vodi se okupa i nečistim ostane do večeri. 003 LEV 015 007 Tko se dotakne tijela onoga koji je imao izljev neka opere svoju odjeću, u vodi se okupa i do večeri nečistim ostane. 003 LEV 015 008 Ako onaj koji ima izljev pljune na koga tko je čist neka taj opere svoju odjeću, u vodi se okupa i nečistim ostane do večeri. 003 LEV 015 009 Neka je nečisto i svako sjedalo na koje za vožnje sjedne onaj koji ima izljev; 003 LEV 015 010 i tko se dotakne čega što je pod tim bolesnikom bilo neka je nečist do večeri. Tko ponese štogod takvo neka svoju odjeću opere, u vodi se okupa i ostane nečistim do večeri. 003 LEV 015 011 A svaki koga se onaj koji ima izljev dotakne neopranih ruku neka svoju odjeću opere, u vodi se okupa i ostane nečistim do večeri. 003 LEV 015 012 Zemljana posuda koje se dotakne onaj s izljevom neka se razbije, a svaki drveni sud neka se vodom ispere. 003 LEV 015 013 Kad se onaj koji ima izljev od toga izliječi, neka onda nabroji sedam dana za svoje oćišćenje; neka opere svoju odjeću, okupa se u živoj vodi i neka je čist. 003 LEV 015 014 Osmoga pak dana neka uzme dvije grlice ili dva golubića, dođe pred Jahvu na ulaz u Šator sastanka pa ih svećeniku preda. 003 LEV 015 015 Neka ih svećenik prinese jedno kao žrtvu okajnicu, a drugo kao žrtvu paljenicu. Time će svećenik izvršiti obred pomirenja nad tim čovjekom za njegov izljev. 003 LEV 015 016 Kad čovjek imadne sjemeni izljev, neka u vodi okupa cijelo svoje tijelo i ostane nečistim do večeri. 003 LEV 015 017 Svaka haljina i svaka koža na koju dospije takav sjemeni izljev neka se u vodi opere i ostane nečistom do večeri. 003 LEV 015 018 Ako koja žena legne s kojim čovjekom i on ispusti sjeme, neka se okupaju u vodi i budu nečisti do večeri'.” 003 LEV 015 019 “Kad žena imadne krvarenje, izljev krvi iz svoga tijela, neka ostane u svojoj nečistoći sedam dana; tko se god nje dotakne neka je nečist do večeri. 003 LEV 015 020 Na što god bi legla za svoje nečistoće neka je nečisto; na što god sjedne neka je nečisto. 003 LEV 015 021 Tko se dotakne njezine posteljine neka opere svoju odjeću, u vodi se okupa i do večeri ostane nečistim. 003 LEV 015 022 Tko god dotakne bilo koji predmet na kojemu je ona sjedila neka svoju odjeću opere, u vodi se okupa i nečist ostane do večeri. 003 LEV 015 023 A ako bi se dotakao čega što je bilo na njezinoj postelji ili na predmetu na kojem je ona sjedila, neka je nečist do večeri. 003 LEV 015 024 Ako koji čovjek s njom legne, njezina nečistoća za nj prianja, pa neka je nečist sedam dana. Svaka postelja na koju on legne neka je nečista. 003 LEV 015 025 Ako žena imadne krvarenje dulje vremena izvan svoga mjesečnog pranja, ili ako se njezino mjesečno pranje produžuje, neka se smatra nečistom sve vrijeme krvarenja kao da su dani njezina mjesečnog pranja. 003 LEV 015 026 Svaka postelja na koju legne za sve vrijeme svoga krvarenja bit će joj kao i postelja za njezina mjesečnog pranja. I svaki predmet na koji sjedne neka postane nečistim kao što bi bio nečist u vrijeme njezina mjesečnog pranja. 003 LEV 015 027 A svatko tko ih se dotakne neka je nečist; neka opere svoju odjeću, okupa se u vodi i ostane nečistim do večeri. 003 LEV 015 028 Ako ozdravi od svog krvarenja, neka namiri sedam dana, a poslije toga neka je čista. 003 LEV 015 029 Osmoga dana neka uzme dvije grlice ili dva golubića te ih donese svećeniku na ulaz u Šator sastanka. 003 LEV 015 030 Neka jedno svećenik prinese kao žrtvu okajnicu, a drugo kao žrtvu paljenicu. Tako će svećenik obaviti pred Jahvom obred pomirenja nad njom, za njezino nečisto krvarenje.” 003 LEV 015 031 “Odvraćajte Izraelce od njihovih nečistoća, da ne bi zbog njih pomrli oskvrnjujući moje Prebivalište koje se nalazi među njima. 003 LEV 015 032 To je propis za čovjeka koji ima izljev; za onoga koga čini nečistim sjemeni izljev; 003 LEV 015 033 za ženu u vrijeme nečistoće njezina mjesečnog pranja; za svakoga - bilo muško bilo žensko - tko imadne izljev, a tako i za čovjeka koji legne s onečišćenom ženom.” 003 LEV 016 001 Poslije smrti dvojice Aronovih sinova, koji su poginuli prinoseći pred Jahvom neposvećenu vatru, progovori Jahve Mojsiju. 003 LEV 016 002 Jahve reče Mojsiju: “Kaži svome bratu Aronu da ne ulazi u svako doba u Svetište iza zavjese, pred Pomirilište koje se nalazi na Kovčegu, da ne pogine. Jer ja ću se pojavljivati nad Pomirilištem u oblaku. 003 LEV 016 003 Neka Aron ulazi u Svetište ovako: s juncem za žrtvu okajnicu i ovnom za žrtvu paljenicu. 003 LEV 016 004 Neka se obuče u posvećenu košulju od lana; na svoje tijelo neka navuče gaće od lana; neka se opaše lanenim pasom, a na glavu stavi mitru od lana. To je posvećeno ruho koje ima obući pošto se okupa u vodi. 003 LEV 016 005 Od zajednice izraelske neka primi dva jarca za žrtvu okajnicu i jednoga ovna za žrtvu paljenicu. 003 LEV 016 006 Pošto Aron prinese junca za žrtvu okajnicu za svoj grijeh i izvrši obred pomirenja za se i za svoj dom, 003 LEV 016 007 neka uzme oba jarca i postavi ih pred Jahvu na ulaz u Šator sastanka. 003 LEV 016 008 Neka Aron baci kocke za oba jarca te jednoga odredi kockom Jahvi, a drugoga Azazelu. 003 LEV 016 009 Jarca na kojega je kocka pala da bude Jahvi neka Aron prinese za žrtvu okajnicu. 003 LEV 016 010 A jarac na kojega je kocka pala da bude Azazelu neka se smjesti živ pred Jahvu, da se nad njim obavi obred pomirenja i otpremi Azazelu u pustinju. 003 LEV 016 011 Zatim neka Aron prinese junca za žrtvu okajnicu za svoj grijeh; i obavi obred pomirenja za se i za svoj dom: i neka zakolje toga junca za žrtvu okajnicu za svoj grijeh. 003 LEV 016 012 Potom neka uzme kadionik pun užarena ugljevlja sa žrtvenika ispred Jahve i dvije pune pregršti miomirisnoga tamjana u prah smrvljenoga. Neka to unese iza zavjese. 003 LEV 016 013 Sad neka stavi tamjan na vatru pred Jahvom da oblak od tamjana zastre Pomirilište što je na Svjedočanstvu. Tako neće poginuti. 003 LEV 016 014 Poslije toga neka uzme krvi od junca i svojim prstom poškropi istočnu stranu Pomirilišta; a ispred Pomirilišta neka svojim prstom poškropi sedam puta tom krvlju. 003 LEV 016 015 Neka potom zakolje jarca za žrtvu okajnicu za grijeh naroda; neka unese njegovu krv za zavjesu te s njegovom krvi učini kako je učinio s krvlju od junca: neka njome poškropi po Pomirilištu i pred njim. 003 LEV 016 016 Tako će obaviti obred pomirenja nad Svetištem zbog nečistoća Izraelaca, zbog njihovih prijestupa i svih njihovih grijeha. A tako neka učini i za Šator sastanka što se među njima nalazi, sred njihovih nečistoća. 003 LEV 016 017 Kad on uđe da obavi obred pomirenja u Svetištu, neka nikoga drugog ne bude u Šatoru sastanka dok on ne iziđe. Obavivši obred pomirenja za se, za svoj dom i za svu izraelsku zajednicu, 003 LEV 016 018 neka ode k žrtveniku koji se nalazi pred Jahvom te nad žrtvenikom obavi obred pomirenja. Neka uzme krvi od junca i krvi od jarca pa stavi na rogove oko žrtvenika. 003 LEV 016 019 Neka svojim prstom poškropi žrtvenik istom krvlju sedam puta. Tako će ga očistiti od nečistoća Izraelaca i posvetiti. 003 LEV 016 020 Kad svrši obred pomirenja Svetišta, Šatora sastanka i žrtvenika, neka primakne jarca živoga. 003 LEV 016 021 Neka mu na glavu Aron stavi obje svoje ruke i nad njim ispovjedi sve krivnje Izraelaca, sve njihove prijestupe i sve njihove grijehe. Položivši ih tako jarcu na glavu, neka ga pošalje u pustinju s jednim prikladnim čovjekom. 003 LEV 016 022 Tako će jarac na sebi odnijeti sve njihove krivnje u pusti kraj. Otpremivši jarca u pustinju, 003 LEV 016 023 neka se Aron vrati u Šator sastanka, sa sebe svuče lanenu odjeću u koju se bio obukao kad je ulazio u Svetište i neka je ondje ostavi. 003 LEV 016 024 Neka potom opere svoje tijelo vodom na posvećenu mjestu, na se obuče svoju odjeću te iziđe da prinese svoju žrtvu paljenicu i žrtvu paljenicu naroda i obavi obred pomirenja za se i za narod. 003 LEV 016 025 Loj sa žrtve okajnice neka sažeže u kad na žrtveniku. 003 LEV 016 026 Onaj koji je odveo jarca Azazelu neka opere svoju odjeću, svoje tijelo u vodi okupa i poslije toga može opet doći u tabor. 003 LEV 016 027 A junca žrtve okajnice i jarca žrtve okajnice od kojih je krv bila donesena u Svetište da se obavi obred pomirenja neka odnesu izvan tabora pa neka na vatri spale njihove kože, njihovo meso i njihovu nečist. 003 LEV 016 028 Tko ih bude spaljivao, neka opere svoju odjeću, svoje tijelo okupa u vodi i poslije toga može opet doći u tabor. 003 LEV 016 029 Ovaj zakon neka za vas trajno vrijedi. U sedmom mjesecu, deseti dan toga mjeseca, postite i ne obavljajte nikakva posla: ni domorodac ni stranac koji među vama boravi. 003 LEV 016 030 Jer toga dana nad vama se ima izvršiti obred pomirenja da se očistite od svih svojih grijeha te da pred Jahvom budete čisti. 003 LEV 016 031 Neka je to za vas subotnji počinak kad postite. Trajan je to zakon. 003 LEV 016 032 Neka obred pomirenja obavi onaj svećenik koji bude pomazan i posvećen za vršenje svećeničke službe namjesto svoga oca. Neka se obuče u posvećeno laneno ruho; 003 LEV 016 033 on neka obavi obred pomirenja za posvećeno Svetište, za Šator sastanka i za žrtvenik. Zatim neka izvrši obred pomirenja nad svećenicima i nad svim narodom zajednice. 003 LEV 016 034 Tako neka to bude za vas trajan zakon; jednom na godinu neka se nad Izraelcima obavi obred pomirenja za sve njihove grijehe.” Mojsije je učinio kako mu je Jahve naredio. 003 LEV 017 001 Jahve reče Mojsiju: 003 LEV 017 002 “Govori Aronu, njegovim sinovima i svima Izraelcima te im reci: 'Evo što je zapovjedio Jahve: 003 LEV 017 003 svaki onaj od Izraelova doma koji u taboru ili izvan tabora zakolje vola, ili ovcu, ili kozu, 003 LEV 017 004 a ne donese ih na ulaz u Šator sastanka da se prinesu na dar Jahvi pred njegovim Prebivalištem, svaki takav neka je odgovoran: prolio je krv i neka se odstrani iz svoga naroda.' 003 LEV 017 005 Zato neka Izraelci svoje žrtve koje bi htjeli klati vani u polju dovedu na ulaz u Šator sastanka, k svećeniku, i neka ih prinose kao žrtve pričesnice. 003 LEV 017 006 Neka svećenik izlije krv po Jahvinu žrtveniku koji se nalazi na ulazu u Šator sastanka, a loj spali na ugodan miris Jahvi, 003 LEV 017 007 tako da ubuduće ne prinose svojih žrtava klanica jarcima s kojima se odaju bludu. Neka je ovo trajan zakon za njih i njihove naraštaje. 003 LEV 017 008 I kaži im: 'Svaki pojedinac od Izraelova doma, ili stranac koji među vama boravi, koji prinese paljenicu ili klanicu 003 LEV 017 009 a ne donese je na ulaz u Šator sastanka da se prinese Jahvi, taj neka se odstrani iz svoga naroda.'” 003 LEV 017 010 “Nadalje, protiv svakoga pojedinca od Izraelova doma, a tako i protiv svakoga pridošlice među vama koji bi blagovao bilo kakvu krv, ja ću se okrenuti, svakoga tko blaguje krv odstranit ću iz njegova naroda. 003 LEV 017 011 Jer je život živoga bića u krvi. Tu krv ja sam vama dao da na žrtveniku njome obavljate obred pomirenja za svoje živote. Jer krv je ono što ispašta za život. 003 LEV 017 012 Zato sam kazao Izraelcima: neka nitko od vas ne jede krvi; neka ni stranac koji među vama bude ne jede krvi. 003 LEV 017 013 Tko god, Izraelac ili stranac koji među vama boravi, uhvati u lovu kakvu zvijer ili pticu što se može jesti neka joj prolije krv i zatrpa zemljom. 003 LEV 017 014 Jer život svakoga živog bića jest njegova krv. Zato sam i rekao Izraelcima: ne smijete jesti krvi ni od kakva živog bića, jer život svakoga živog bića jest njegova krv. Tko god je bude jeo, neka se odstrani. 003 LEV 017 015 Tko bi god, Izraelac ili stranac, jeo što je uginulo ili što su zvijeri rastrgale neka opere svoju odjeću, u vodi se okupa i ostane nečistim do večeri. Tada će postati čist. 003 LEV 017 016 Ali ako je ne opere i ne okupa svoga tijela, neka snosi posljedice svoje krivnje.” 003 LEV 018 001 Jahve reče Mojsiju: 003 LEV 018 002 “Govori Izraelcima i reci im: 'Ja sam Jahve, Bog vaš. 003 LEV 018 003 Nemojte raditi kako se radi u zemlji egipatskoj, gdje ste boravili; niti radite kako se radi u zemlji kanaanskoj, kamo vas vodim; ne povodite se za njihovim običajima! 003 LEV 018 004 Vršite moje naredbe; vršite moje zapovijedi; prema njima hodite. Ja sam Jahve, Bog vaš. 003 LEV 018 005 Zato držite moje zakone i moje naredbe; tko ih vrši - u njima će naći život. Ja sam Jahve! 003 LEV 018 006 Neka se nitko od vas ne približuje svojoj krvnoj rodbini da otkriva njezinu golotinju. Ja sam Jahve! 003 LEV 018 007 Ne otkrivaj golotinje svoga oca ni golotinje svoje majke. Majka ti je, ne otkrivaj njezine golotinje! 003 LEV 018 008 Ne otkrivaj golotinje žene svoga oca! I to je golotinja tvoga oca! 003 LEV 018 009 Ne otkrivaj golotinje svoje sestre - kćeri svoga oca ili kćeri svoje majke - bila rođena u kući ili izvan nje! 003 LEV 018 010 Ne otkrivaj golotinje kćeri svoga sina niti golotinje kćeri svoje kćeri! TÓa njihova je golotinja tvoja vlastita golotinja. 003 LEV 018 011 Ne otkrivaj golotinje kćeri žene svoga oca! Jer, rođena od tvog oca, ona ti je sestra. 003 LEV 018 012 Ne otkrivaj golotinje sestre svoga oca! Ona je krv tvoga oca. 003 LEV 018 013 Ne otkrivaj ni golotinje sestre svoje majke! Ta i ona je krv tvoje majke! 003 LEV 018 014 Ne otkrivaj golotinje svoga strica! To jest, nemoj se približavati njegovoj ženi. Ta ona je tvoja strina. 003 LEV 018 015 Ne otkrivaj golotinje svoje snahe! Ona je žena tvoga sina. Ne otkrivaj golotinje njezine. 003 LEV 018 016 Ne otkrivaj golotinje žene svoga brata! Ta to je golotinja tvoga brata. 003 LEV 018 017 Ne otkrivaj golotinje koje žene i njezine kćeri! Nemoj se ženiti kćerju njezina sina niti kćerju njezine kćeri te im golotinju otkrivati. Oni su krvna rodbina. To bi bila pokvarenost. 003 LEV 018 018 Ne uzimaj sebi koju ženu u isto vrijeme kad i njezinu sestru da je ljubomorom žalostiš otkrivajući golotinju ovoj preko nje za njezina života! 003 LEV 018 019 Ne približuj se ni jednoj ženi kad je u nečistoći svoga mjesečnog pranja da joj otkrivaš golotinju! 003 LEV 018 020 Ne lijegaj sa ženom bližnjega svoga; od nje bi postao nečist. 003 LEV 018 021 Ne smiješ dopuštati da koje tvoje dijete bude žrtvovano Moleku; ne smiješ tako obeščašćivati ime Boga svoga. Ja sam Jahve! 003 LEV 018 022 Ne lijegaj s muškarcem kako se liježe sa ženom! To bi bila grozota. 003 LEV 018 023 Da nisi legao ni s jednom životinjom - od nje bi postao nečist. Žena ne smije stati pred životinju da se s njom pari. To bi bila krajnja opačina. 003 LEV 018 024 Ničim se od toga nemojte onečišćavati! Ta svim su se tim onečišćavali narodi koje ja ispred vas tjeram. 003 LEV 018 025 I zemlja je postala nečista. Zato ću kazniti njezinu opačinu, i zemlja će ispljuvati svoje stanovnike. 003 LEV 018 026 Vi pak držite moje zakone i moje naredbe: ni jedne od tih opačina nemojte počinjati - ni vi ni stranac koji među vama boravi. 003 LEV 018 027 Sve je te zloće počinjao svijet koji je bio u toj zemlji prije vas te je zemlja postala nečista. 003 LEV 018 028 Neće li, ako je učinite nečistom, zemlja ispljuvati i vas kako je ispljuvala narod koji je bio prije vas? 003 LEV 018 029 Jest, svi koji bi počinili bilo koju od tih zloća bit će odstranjeni iz svoga naroda. 003 LEV 018 030 Zato držite moje zapovijedi; nemojte se podavati ni jednome od onih odvratnih običaja što su se održavali prije vas; tako se njima nećete onečistiti. Ja sam Jahve, Bog vaš!'” 003 LEV 019 001 Jahve reče Mojsiju: 003 LEV 019 002 “Govori svoj zajednici Izraelaca i reci im: 'Sveti budite! Jer sam svet ja, Jahve, Bog vaš! 003 LEV 019 003 Svoje se majke i svoga oca svaki bojte! Subote moje držite! Ja sam Jahve, Bog vaš! 003 LEV 019 004 Ne obraćajte se na ništavila! Ne pravite sebi lijevanih kumira! Ja sam Jahve, Bog vaš! 003 LEV 019 005 Kad prinosite Jahvi žrtvu pričesnicu, prinesite je tako da budete primljeni. 003 LEV 019 006 Neka se pojede na dan kad je prinosite ili sutradan. Što preostane za prekosutra neka se spali na vatri. 003 LEV 019 007 Kad bi se jelo od toga jela treći dan, bilo bi odvratno i žrtva ne bi bila primljena. 003 LEV 019 008 A onaj koji je ipak jede neka snosi posljedice svoje krivnje. Budući da je oskvrnuo ono što je Jahvi posvećeno, neka se takav odstrani iz svoga naroda. 003 LEV 019 009 Kad žetvu žanjete po svojoj zemlji, ne žanjite dokraja svoje njive; niti pabirčite ostatke poslije svoje žetve. 003 LEV 019 010 Ne paljetkuj svoga vinograda; ne kupi po svom vinogradu palih boba nego ih ostavljaj sirotinji i strancu! Ja sam Jahve, Bog vaš. 003 LEV 019 011 Nemojte krasti; nemojte lagati i varati svoga bližnjega. 003 LEV 019 012 Nemojte se krivo kleti mojim imenom i tako oskvrnjivati ime svoga Boga. Ja sam Jahve! 003 LEV 019 013 Ne iskorišćuj svoga bližnjega niti ga pljačkaj! Radnikova zarada neka ne ostane pri tebi do jutra. 003 LEV 019 014 Nemoj psovati gluhoga niti pred slijepca stavljaj zapreku. Svoga se Boga boj! Ja sam Jahve! 003 LEV 019 015 Ne počinjajte nepravde u osudama! Ne budi pristran prema neznatnome, niti popuštaj pred velikima; po pravdi sudi svome bližnjemu! 003 LEV 019 016 Ne raznosi klevete među svojim narodom; ne izvrgavaj pogibli krv svoga bližnjega. Ja sam Jahve! 003 LEV 019 017 Ne mrzi svoga brata u svom srcu! Dužnost ti je koriti svoga sunarodnjaka. Tako nećeš pasti u grijeh zbog njega. 003 LEV 019 018 Ne osvećuj se! Ne gaji srdžbe prema sinovima svoga naroda. Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. Ja sam Jahve! 003 LEV 019 019 Držite moje zapovijedi! Ne daj svome blagu da se pari s drugom vrstom. Svoga polja ne zasijavaj dvjema vrstama sjemena. Ne stavljaj na se odjeće od dvije vrste tkanine. 003 LEV 019 020 Ako bi tko legao s ropkinjom koja je zaručena za drugoga, a ona ne bude ni otkupljena ni oslobođena, treba ga kazniti, ali ne smrću, jer ona nije slobodna. 003 LEV 019 021 Neka on na ulazu u Šator sastanka prinese Jahvi žrtvu naknadnicu, to jest jednoga ovna kao žrtvu naknadnicu. 003 LEV 019 022 Neka svećenik tim ovnom žrtve naknadnice izvrši nad tim čovjekom obred pomirenja pred Jahvom za počinjeni grijeh. I grijeh koji je počinio bit će mu oprošten. 003 LEV 019 023 Kad uđete u zemlju i zasadite bilo kakvu voćku, smatrajte njezine plodove za neobrezane. Tri godine neka vam budu neobrezani: neka se ne jedu. 003 LEV 019 024 Četvrte godine neka se svi njezini plodovi posvete na svetkovinu zahvale Jahvi. 003 LEV 019 025 Istom pete godine jedite njezin plod i ubirite sebi njezin urod. Ja sam Jahve, Bog vaš! 003 LEV 019 026 Ništa s krvlju nemojte jesti! Ne gatajte! Ne čarajte! 003 LEV 019 027 Ne zaokružujte kose na svojim sljepoočnicama; ne šišajte okrajka svoje brade. 003 LEV 019 028 Ne urezujte zareza na svome tijelu za pokojnika; niti na sebi usijecajte kakvih biljega. Ja sam Jahve! 003 LEV 019 029 Ne obeščašćuj svoje kćeri dajući je za javnu bludnicu. Tako se zemlja neće podati bludnosti niti će se napuniti pokvarenošću. 003 LEV 019 030 Držite moje subote; štujte moje Svetište. Ja sam Jahve! 003 LEV 019 031 Ne obraćajte se na zazivače duhova i vračare; ne pitajte ih za savjet. Oni bi vas opoganili. Ja sam Jahve, Bog vaš! 003 LEV 019 032 Ustani pred sijedom glavom; poštuj lice starca; boj se svoga Boga. Ja sam Jahve! 003 LEV 019 033 Ako se stranac nastani u vašoj zemlji, nemojte ga ugnjetavati. 003 LEV 019 034 Stranac koji s vama boravi neka vam bude kao sunarodnjak; ljubi ga kao sebe samoga. TÓa i vi ste bili stranci u egipatskoj zemlji. Ja sam Jahve, Bog vaš. 003 LEV 019 035 Ne počinjajte nepravde u osudama, u mjerama za duljinu, težinu i obujam. 003 LEV 019 036 Neka su vam mjerila točna; utezi jednaki; efa prava; prav hin. Ja sam Jahve, Bog vaš, koji sam vas izveo iz zemlje egipatske. 003 LEV 019 037 Držite sve moje zakone i sve moje naredbe; vršite ih. Ja sam Jahve!'” 003 LEV 020 001 Jahve reče Mojsiju: 003 LEV 020 002 “Kaži Izraelcima: 'Tko god, Izraelac, ili stranac koji živi s Izraelcima, ustupi svoje čedo Moleku, mora se smaknuti; narod zemlje neka ga kamenuje. 003 LEV 020 003 Ja ću se okrenuti protiv toga čovjeka i odstraniti ga iz njegova naroda, jer je on, ustupivši svoje čedo Moleku, okaljao moje Svetište i obeščastio moje sveto ime. 003 LEV 020 004 A ako narod zatvori svoje oči nad tim čovjekom kad svoje čedo ustupi Moleku te ga ne smakne, 003 LEV 020 005 ja ću se suprotstaviti tome čovjeku i njegovoj obitelji; odstranit ću ih iz njihova naroda, njega i sve koji poslije njega pođu za Molekom da se podaju bludu s Molekom. 003 LEV 020 006 Ako se tko obrati na zazivače duhova i vračare da se za njima poda javnom bludu, ja ću se okrenuti protiv takva čovjeka i odstranit ću ga iz njegova naroda. 003 LEV 020 007 Posvećujte se da budete sveti! TÓa ja sam Jahve, Bog vaš. 003 LEV 020 008 Držite moje zakone i vršite ih. Ja, Jahve, posvećujem vas'.” 003 LEV 020 009 “Tko god prokune svoga oca i svoju majku, neka se smakne. Jer je oca svoga i majku svoju prokleo, neka njegova krv padne na nj. 003 LEV 020 010 Čovjek koji počini preljub sa ženom svoga susjeda neka se kazni smrću - i preljubnik i preljubnica. 003 LEV 020 011 Čovjek koji bi legao sa ženom svoga oca - otkrio bi golotinju svoga oca - neka se oboje kazne smrću, krv njihova neka padne na njih. 003 LEV 020 012 Legne li tko sa svojom snahom, neka se oboje kazne smrću. Učinili su rodoskvrnuće i neka krv njihova padne na njih. 003 LEV 020 013 Ako bi muškarac legao s muškarcem kao što se liježe sa ženom, obojica bi počinila odvratno djelo. Neka se smaknu i krv njihova neka padne na njih. 003 LEV 020 014 Čovjek koji se oženi kćerju i njezinom majkom - krajnja je to pokvarenost! - neka se u vatri spali i on i one, da među vama ne bude pokvarenosti. 003 LEV 020 015 Čovjek koji bi spolno općio sa životinjom ima se smaknuti. Životinju ubijte! 003 LEV 020 016 Ako bi se žena primakla bilo kakvoj životinji da se s njom pari, ubij i ženu i životinju. Neka se smaknu i njihova krv neka padne na njih. 003 LEV 020 017 Čovjek koji bi se oženio svojom sestrom, kćerju svoga oca ili kćerju svoje majke te vidio njezinu golotinju, a ona vidjela njegovu - pogrdno je to djelo! - neka se istrijebe pred očima naroda. Otkrio je golotinju svoje sestre, pa neka snosi i posljedice svoje krivnje. 003 LEV 020 018 Čovjek koji bi legao sa ženom za njezina mjesečnog pranja te otkrio njezinu golotinju - razgolio izvor njezine krvi i ona sama otkrila izvor svoje krvi - neka se oboje odstrane iz svoga naroda. 003 LEV 020 019 Ne otkrivaj golotinje sestre svoje majke niti sestre svoga oca - to je otkrivanje golotinje svoga roda, neka snose posljedice svoje krivnje. 003 LEV 020 020 Čovjek koji bi legao sa svojom strinom otkrio bi golotinju svoga strica. Neka snose posljedice svoga grijeha: neka umru bez poroda. 003 LEV 020 021 Čovjek koji bi se oženio ženom svoga brata - golotinju bi svoga brata otkrio - i to je nečisto. Neka ostanu bez poroda.” 003 LEV 020 022 “Zato držite sve moje zakone, sve moje naredbe i vršite ih da vas ne ispljune zemlja u koju vas vodim da se u njoj nastanite. 003 LEV 020 023 Nemojte živjeti po zakonima naroda koje ja ispred vas tjeram. TÓa oni su činili sve to, i zato mi se zgadili. 003 LEV 020 024 A vama sam ja rekao: vi ćete zaposjesti njihovu zemlju; vama ću je predati u posjed - zemlju kojom teče mlijeko i med. Ja sam Jahve, vaš Bog, koji sam vas odvojio od tih naroda. 003 LEV 020 025 Pravite, dakle, razliku između čiste životinje i nečiste; između čiste ptice i nečiste. Nemojte sami sebe opoganjivati ni životinjom, ni pticom, ni bilo čim što zemljom puže: što sam vam ja odlučio kao nečisto. 003 LEV 020 026 Budite mi dakle sveti, jer sam ja, Jahve, svet; ja sam vas odvojio od tih naroda da budete moji. 003 LEV 020 027 Čovjek ili žena koji među vama postanu zazivači duhova ili vračari neka se kazne smrću; neka se kamenuju i neka njihova krv padne na njih.” 003 LEV 021 001 Jahve još reče Mojsiju: “Govori svećenicima, Aronovim sinovima, i reci im: Neka se nitko ne okalja dodirom pokojnika u svome narodu, 003 LEV 021 002 osim svoje najbliže rodbine: svoje majke, svoga oca, svoga sina, svoje kćeri i svojega brata. 003 LEV 021 003 I svojom sestrom, djevicom, koja mu je također najbliža, jer nije bila udata, može se okaljati. 003 LEV 021 004 Ali neka se ne okalja svojom svojtom i tako se oskvrne. 003 LEV 021 005 Neka ne briju glave; neka ne šišaju okrajke svojih brada niti prave ureze na svome tijelu. 003 LEV 021 006 Neka budu posvećeni svome Bogu; neka ne oskvrnjuju ime svoga Boga, jer oni prinose žrtve u čast Jahvi paljene, hranu Boga svoga. Zato moraju biti sveti. 003 LEV 021 007 Neka se ne žene javnom bludnicom i obeščašćenom ženom; niti se smiju ženiti onom koju je njezin muž otpustio. Jer je svećenik posvećen svome Bogu. 003 LEV 021 008 Svetim ga drži, jer on prinosi hranu tvoga Boga. Neka ti je svet, jer sam svet ja, Jahve, koji vas posvećujem. 003 LEV 021 009 Ako se kći kojeg svećenika oskvrne podavši se javnom bludništvu, ona oca svoga skvrne, pa se mora na vatri spaliti.” 003 LEV 021 010 “A svećenik koji je najveći među svojom braćom, na čiju je glavu bilo izliveno ulje pomazanja i koji je posvećen da nosi svetu odjeću, neka ne ide raščupane kose niti razdire svoje odjeće. 003 LEV 021 011 Neka ne ulazi nijednom mrtvacu; ne smije se okaljati ni za svojim ocem ni za svojom majkom. 003 LEV 021 012 Neka ne izlazi iz Svetišta, tako da ne oskvrne Svetište svoga Boga, jer na sebi nosi posvećenje uljem pomazanja Boga svoga. Ja sam Jahve! 003 LEV 021 013 Neka za ženu uzme djevicu. 003 LEV 021 014 Udovicom, otpuštenicom, obeščašćenom i bludnicom ne smije se ženiti. Jedino djevicom između svoga naroda neka se ženi; 003 LEV 021 015 tako neće oskvrnuti svoga potomstva među svojim narodom, jer ja, Jahve, njega posvećujem.” 003 LEV 021 016 Jahve reče Mojsiju: 003 LEV 021 017 “Reci Aronu: 'Nitko od tvojih potomaka, za njihovih naraštaja, koji imadne kakvu tjelesnu manu ne smije se primaknuti da prinosi hranu svoga Boga. 003 LEV 021 018 Ni jedan na kome bude mane ne smije se primaknuti: nitko koji je slijep ili sakat; nitko izobličen ili iznakažena kojeg uda; 003 LEV 021 019 nitko tko ima slomljenu nogu ili ruku; 003 LEV 021 020 ni poguren, ni kržljav, ni bolesnih očiju, ni lišajav, ni krastav, niti uškopljenik. 003 LEV 021 021 Dakle, ni jedan od potomaka svećenika Arona koji imadne manu neka se ne primiče da prinosi u čast Jahvi paljenu žrtvu; budući da ima manu, neka se ne primiče da prinosi hranu svoga Boga. 003 LEV 021 022 Može blagovati hranu svoga Boga i od žrtava presvetih, i svetih, 003 LEV 021 023 ali neka ne dolazi k zavjesi niti se žrtveniku primiče jer ima manu. Neka ne skvrne mojih svetih stvari, jer sam ih ja, Jahve, posvetio.'” 003 LEV 021 024 Mojsije to kaza Aronu, njegovim sinovima i svim Izraelcima. 003 LEV 022 001 Jahve reče Mojsiju: 003 LEV 022 002 “Reci Aronu i njegovim sinovima da sveto postupaju sa svetim prinosima Izraelaca; neka ne oskvrnjuju moje sveto ime koje oni - ta moje je! - moraju svetiti. Ja sam Jahve! 003 LEV 022 003 Reci im: 'Ako se ikad tko od vaših naraštaja primakne u stanju nečistoće k svetim prinosima što ih Izraelci posvećuju Jahvi, taj će biti uklonjen od moje nazočnosti. Ja sam Jahve!' 003 LEV 022 004 Neka nitko od Aronovih potomaka koji bude gubav ili imadne izljev ne blaguje svetih prinosa dok ne postane čist. Onaj koji se dotakne bilo čega što je mrtvo tijelo okaljalo ili onaj koji iz sebe prospe sjemeni izljev; 003 LEV 022 005 onaj koji se dotakne kakva puzavca koji ga onečisti; ili čovjeka od kojega se okalja bilo kakvom nečistoćom - 003 LEV 022 006 onaj koji se dotakne čega takva neka je nečist do večeri i neka ne blaguje svetih prinosa dok ne okupa svoje tijelo u vodi. 003 LEV 022 007 Čim sunce zađe, čist je. Poslije toga može blagovati od svetih prinosa jer mu je to hrana. 003 LEV 022 008 Neka ne jede ni strva ni što je zvjerad rastrgla. Time bi se okaljao. 003 LEV 022 009 Neka drže moje naredbe, da ne navuku na se krivnju i zbog nje, oskvrnuvši se, ne poginu. Ta ja, Jahve, njih posvećujem.” 003 LEV 022 010 “Neka nijedan svjetovnjak ne blaguje od prinosa; ni ukućanin ni svećenikov sluga ne smije jesti od svetoga prinosa. 003 LEV 022 011 Ali ako svećenik steče koga novcem u svoje vlasništvo, taj to može jesti kao onaj što se rodi u njegovoj kući; oni mogu jesti od njegove hrane. 003 LEV 022 012 Ako se svećenikova kći uda za svjetovnjaka, ne smije blagovati od podizanih svetih prinosa. 003 LEV 022 013 Ali ako svećenikova kći obudovi ili bude otpuštena, a nema djece pa se vrati u očevu kuću, može se hraniti očevom hranom kao u svojoj mladosti. Nikakav svjetovnjak ne smije što od toga jesti. 003 LEV 022 014 Bude li tko iz neznanja jeo sveti prinos, neka ga nadoknadi svećeniku dodajući petinu. 003 LEV 022 015 Neka ne oskvrnjuju svetih prinosa što ih Izraelci Jahvi podižu. 003 LEV 022 016 Jedući ih, navukli bi na se krivnju koja bi ih obvezivala na nadoknadu, jer ja, Jahve, posvetio sam te prinose.” 003 LEV 022 017 Jahve reče Mojsiju: 003 LEV 022 018 “Govori Aronu, njegovim sinovima i svim Izraelcima i reci im: 'Svaki čovjek doma Izraelova ili stranac u Izraelu koji donosi svoj prinos kao zavjet ili kao dragovoljan dar da se prinese Jahvi kao žrtva paljenica - da bude primljen - 003 LEV 022 019 mora prinijeti muško bez mane, bilo to goveče, ovca ili koza. 003 LEV 022 020 Nikakvo s manom na njemu nemojte prinositi jer vam to neće biti primljeno. 003 LEV 022 021 Ako tko prinosi Jahvi žrtvu pričesnicu da izvrši kakav zavjet ili učini dragovoljan prinos, bilo od krupne ili sitne stoke, ta životinja, da bude primljena, mora biti bez mane; nikakve mane na njoj ne smije biti. 003 LEV 022 022 Nikakvu slijepu, ili hromu, ili osakaćenu, gušavu, šugavu ili krastavu životinju, nikakvu takvu Jahvi nemoj prinositi niti ikakvu takvu na žrtvenik kao paljenu žrtvu Jahvi polagati. 003 LEV 022 023 Junca ili ovcu s kakvim udom protegnutim ili prikaćenim možeš prinijeti kao dragovoljan prinos, ali kao žrtva zavjetnica neće biti primljena. 003 LEV 022 024 Jahvi nemojte prinositi životinje sa zgnječenim, stučenim, rastrgnutim ili odsječenim mošnjama. To u svoj zemlji ne činite 003 LEV 022 025 niti takvo što primajte od stranca da to prinesete kao hranu svoga Boga. S manom su jer su osakaćene. Zato vam neće biti primljene.'” 003 LEV 022 026 Jahve reče Mojsiju: 003 LEV 022 027 “Kad se tele oteli, janje se ojanji ili se kozle okozi, sedam dana neka ostane uza svoju majku. Od osmoga dana može biti primljeno kao paljena žrtva Jahvi. 003 LEV 022 028 Ne koljite krave ni ovce u isti dan s njezinim mladim. 003 LEV 022 029 Kad Jahvi žrtvujete žrtvu zahvalnicu, žrtvujte je tako da budete primljeni. 003 LEV 022 030 Neka se žrtva blaguje onoga istog dana; od nje ništa ne ostavljajte za ujutro. Ja sam Jahve!” 003 LEV 022 031 “Moje zapovijedi držite i vršite ih. Ja sam Jahve! 003 LEV 022 032 Ne oskvrnjujte moga svetog imena, nego neka budem proglašen svetim među Izraelcima - ja, Jahve, koji vas posvećujem. 003 LEV 022 033 Ja koji sam vas izbavio iz zemlje egipatske da budem vaš Bog, ja, Jahve.” 003 LEV 023 001 Jahve reče Mojsiju: 003 LEV 023 002 “Kaži Izraelcima i reci im: Blagdani Jahvini koje imate sazivati jesu sveti zborovi. Ovo su moji blagdani: 003 LEV 023 003 Šest dana neka se posao obavlja, a sedmi je dan subota - dan potpunog odmora, dan svetoga zbora, kad ne smijete raditi nikakva posla. Gdje god boravili, subota je Jahvina.” 003 LEV 023 004 “A ovo su blagdani Jahvini - sveti zborovi - koje imate proglasiti u njihovo određeno vrijeme: 003 LEV 023 005 U prvom mjesecu četrnaestoga dana u suton jest Pasha u čast Jahvi; 003 LEV 023 006 petnaestoga dana toga mjeseca jest Blagdan beskvasnih kruhova u čast Jahvi - sedam dana jedite beskvasan kruh. 003 LEV 023 007 Prvoga dana neka vam bude sveti zbor; nikakva težačkog posla nemojte raditi. 003 LEV 023 008 Sedam dana prinosite paljenu žrtvu u čast Jahvi, a sedmoga dana neka opet bude sveti zbor; nikakva težačkog posla ne radite.” 003 LEV 023 009 Jahve reče Mojsiju: 003 LEV 023 010 “Kaži Izraelcima i reci im: 'Kad uđete u zemlju koju vam dajem i u njoj žetvu požanjete, prvi snop svoje žetve donesite svećeniku. 003 LEV 023 011 Neka ga on prinese kao žrtvu prikaznicu pred Jahvom da budete primljeni. Sutradan po suboti neka ga svećenik prinese kao žrtvu prikaznicu. 003 LEV 023 012 A u dan kad budete prinosili snop kao žrtvu prikaznicu, prinesite Jahvi jednogodišnjeg janjca bez mane kao žrtvu paljenicu. 003 LEV 023 013 Uz to žrtva prinosnica neka bude: dvije desetine efe najboljeg brašna zamiješena u ulju, kao paljena žrtva Jahvi na ugodan miris; a s njom ljevanica od vina neka bude četvrt hina. 003 LEV 023 014 Prije toga dana - dok ne donesete prinose svoga Boga - ne smijete jesti ni kruha, ni pržena zrnja, ni svježa klasja. To je trajan zakon za vaše naraštaje gdje god vi boravili.'” 003 LEV 023 015 “A počevši od sutrašnjega dana po suboti - dana u koji donesete snop za žrtvu prikaznicu - nabrojte punih sedam tjedana. 003 LEV 023 016 Onda na dan po sedmoj suboti, na Pedesetnicu, prinesite Jahvi novu žrtvu. 003 LEV 023 017 Donesite iz svojih stanova po dva kruha za žrtvu prikaznicu. Neka svaki bude od dvije desetine efe najboljeg brašna; neka budu ispečeni ukvas, kao prvine Jahvi. 003 LEV 023 018 S kruhom prinesite sedam jednogodišnjih janjaca bez mane, jednoga junca i dva ovna kao žrtvu paljenicu Jahvi zajedno sa žrtvom prinosnicom i ljevanicom, žrtvom paljenom na ugodan miris Jahvi. 003 LEV 023 019 Prinesite i jednoga jarca kao žrtvu okajnicu, a dva janjca od godine dana za žrtvu pričesnicu. 003 LEV 023 020 Neka ih svećenik prinese pred Jahvom kao žrtvu prikaznicu povrh kruha od prvina. Uz oba janjca, i ovo je Jahvi sveto i neka pripadne svećeniku. 003 LEV 023 021 Toga istog dana sazovite zbor. Neka vam to bude posvećen zbor - nikakva težačkog posla ne radite. To je trajan zakon za vaše naraštaje gdje god vi boravili. 003 LEV 023 022 Kad budete želi žetvu sa svoje zemlje, nemoj žeti dokraja svoje njive niti pabirčiti poslije svoje žetve. Ostavi to sirotinji i strancu. Ja sam Jahve, Bog vaš.” 003 LEV 023 023 Jahve reče Mojsiju: 003 LEV 023 024 “Govori Izraelcima i reci: 'Sedmoga mjeseca, prvoga dana u mjesecu, neka vam je potpun odmor, proglašen glasom trube, sveti zbor. 003 LEV 023 025 Nikakva teškog posla ne radite; u čast Jahvi paljenu žrtvu prinesite.'” 003 LEV 023 026 Reče Jahve Mojsiju: 003 LEV 023 027 “Povrh toga, u deseti dan toga sedmog mjeseca pada Dan pomirenja. Neka vam to bude prigoda za sveti zbor; postite i prinesite u čast Jahvi paljenu žrtvu. 003 LEV 023 028 Toga dana nemojte raditi nikakva posla. To je, naime, Dan pomirenja, kada će se za vas obaviti obred pomirenja pred Jahvom, Bogom vašim. 003 LEV 023 029 Jest, tko god ne bude postio toga dana, neka se odstrani iz svoga naroda. 003 LEV 023 030 A tko bi god radio kakav posao na taj dan, toga ću ja istrijebiti iz njegova naroda. 003 LEV 023 031 Nikakva posla nemojte raditi. To je trajan zakon za vaše naraštaje gdje god vi boravili. 003 LEV 023 032 Neka vam je to subotnji počinak. Postite! Navečer devetoga dana u mjesecu - od večeri do večeri - prestanite raditi.” 003 LEV 023 033 Jahve reče Mojsiju: 003 LEV 023 034 “Reci Izraelcima: 'Od petnaestoga dana toga sedmog mjeseca neka se sedam dana drži Blagdan sjenica u čast Jahvi. 003 LEV 023 035 Prvoga dana, u dan svetoga zbora, nikakva težačkog posla nemojte raditi. 003 LEV 023 036 Sedam dana prinosite paljenu žrtvu u čast Jahvi. Osmi dan neka vam bude sveti zbor, kada ćete u čast Jahvi prinijeti paljenu žrtvu. To je svečani zbor; nikakva težačkog posla nemojte obavljati.'” 003 LEV 023 037 “To su blagdani Jahvini koje imate sazvati - sveti zborovi određeni za prinošenje žrtava u čast Jahvi; žrtava paljenica, prinosnica, žrtava klanica i ljevanica; svaku na njezin pravi dan, 003 LEV 023 038 povrh Jahvinih subota, povrh vlastitih prinosa, povrh svojih zavjetnih i dragovoljnih darova koje inače prinosite Jahvi.” 003 LEV 023 039 “Osim toga, petnaestoga dana mjeseca sedmoga, pošto pokupite sa zemlje plodove, svetkujte Jahvin blagdan sedam dana. Na prvi dan i na osmi dan neka je potpun počinak. 003 LEV 023 040 Uzmite već prvoga dana lijepih plodova, palmovih grana, grančica s lisnatih drveta i potočne vrbovine pa se veselite u nazočnosti Jahve, Boga svoga, sedam dana. 003 LEV 023 041 Svetkujte tako blagdan u čast Jahvi sedam dana svake godine. Neka je to trajan zakon za vaše naraštaje. Svetkujte taj blagdan sedmoga mjeseca. 003 LEV 023 042 Sedam dana stanujte u sjenicama. Svi Izraelovi domoroci neka proborave u sjenicama, 003 LEV 023 043 da vaši potomci znaju kako sam ja učinio da Izraelci žive u sjenicama kad sam ih izbavio iz zemlje egipatske. Ja sam Jahve, Bog vaš.” 003 LEV 023 044 I tako Mojsije objavi Izraelcima Jahvine blagdane. 003 LEV 024 001 Jahve reče Mojsiju: 003 LEV 024 002 “Naredi Izraelcima da ti za svijećnjak donose čistoga ulja od istupanih maslina, da se uvijek održava svjetlo. 003 LEV 024 003 Neka ga Aron svagda sprema pred Jahvom od večeri do jutra u Šatoru sastanka, pred zavjesom Svjedočanstva. Neka je ovo trajan zakon vašim naraštajima. 003 LEV 024 004 Neka Aron neprekidno održava svjetlila na čistome svijećnjaku pred Jahvom.” 003 LEV 024 005 “Potom uzmi najboljeg brašna i od njega ispeci dvanaest pogača. Neka u svakoj pogači budu dvije desetine efe. 003 LEV 024 006 Onda ih poredaj u dva reda - po šest u redu - na čistome stolu što je pred Jahvom. 003 LEV 024 007 Na svaki red stavi čistoga tamjana. Neka to bude hrana prinesena kao spomen - paljena žrtva Jahvi. 003 LEV 024 008 Svake subote, bez prijekida, neka se postavljaju pred Jahvu. To neka Izraelci vrše zbog vječnoga Saveza. 003 LEV 024 009 Neka pripadnu Aronu i njegovim sinovima. Oni ih imaju blagovati na posvećenu mjestu. To je njemu vrlo svet dio Jahvinih paljenih žrtava. To neka bude trajna odredba.” 003 LEV 024 010 A sin jedne Izraelke, komu otac bijaše Egipćanin, iziđe među Izraelce i zametne u taboru svađu s nekim Izraelcem. 003 LEV 024 011 Uto sin Izraelke pogrdi Ime i opsuje ga. Tada ga dovedu Mojsiju. - Mati mu se zvala Šelomit, a bila je kći Dibrijeva iz plemena Danova. - 003 LEV 024 012 Stave ga u zatvor dok im se ne očituje volja Jahvina. 003 LEV 024 013 Onda Jahve reče Mojsiju: 003 LEV 024 014 “Izvedi psovača iz tabora. Potom svi oni koji su ga čuli neka stave svoje ruke na njegovu glavu. A onda neka ga sva zajednica kamenuje. 003 LEV 024 015 Poslije toga ćeš ovako prozboriti Izraelcima: Tko god opsuje Boga svoga neka snosi svoju krivnju; 003 LEV 024 016 tko izgovori hulu na ime Jahvino neka se smakne - neka ga sva zajednica kamenuje; bio stranac ili domorodac, ako pohuli ime Jahvino, mora mrijeti. 003 LEV 024 017 Ako čovjek zada smrtan udarac drugome, mora se smaknuti. 003 LEV 024 018 Tko usmrti živinče mora ga nadomjestiti: život za život. 003 LEV 024 019 Tko ozlijedi svoga bližnjega neka mu se učini kako je on učinio: 003 LEV 024 020 lom za lom, oko za oko, zub za zub - rana koju je on zadao drugome neka se zada i njemu. 003 LEV 024 021 Tko usmrti živinče mora ga nadoknaditi, ali tko ubije čovjeka mora umrijeti. 003 LEV 024 022 Neka vam je jednak sud i strancu i domorocu. Jer ja sam Jahve, Bog vaš.” 003 LEV 024 023 Pošto je Mojsije to izložio Izraelcima, oni izvedu psovača izvan tabora i zaspu ga kamenjem. Učine, dakle, Izraelci kako je Jahve Mojsiju naredio. 003 LEV 025 001 Jahve reče Mojsiju na Sinajskom brdu: 003 LEV 025 002 “Govori Izraelcima i kaži im: Kad uđete u zemlju koju vam dajem, neka ta zemlja održava Jahvin subotni počinak. 003 LEV 025 003 Šest godina zasijavaj svoju njivu, šest godina svoj vinograd obrezuj i beri njegov plod. 003 LEV 025 004 Ali sedme godine neka i zemlja uživa subotnji počinak, Jahvinu subotu: svoje njive ne zasijavaj niti obrezuj svoga vinograda. 003 LEV 025 005 Što samo od sebe uzraste na tvojoj njivi nemoj žeti niti beri grožđe s neobrezane loze. Neka to bude zemlji godina počivanja. 003 LEV 025 006 Zemljišni počinak neka vam priskrbi prehranu: tebi, tvome sluzi, tvojoj sluškinji, tvome najamniku koji s tobom živi; 003 LEV 025 007 a i tvojoj stoci i zvjeradi u tvojoj zemlji neka njezini plodovi služe za hranu.” 003 LEV 025 008 “Nabroj sedam sedmica takvih godina, sedam puta sedam godina. Sedam sedmica godina iznosit će ti četrdeset devet godina. 003 LEV 025 009 A onda zaori u trubu! U sedmome mjesecu, desetoga dana toga mjeseca, na Dan pomirenja, zatrubite u trubu širom svoje zemlje. 003 LEV 025 010 Tu pedesetu godinu proglasite svetom! Zemljom proglasite oslobađanje svim njezinim stanovnicima. To neka vam bude jubilej, oprosna godina. Neka se svatko vaš vrati na svoju očevinu; neka se svatko vrati k svome rodu! 003 LEV 025 011 Ta pedesetogodišnjica neka vam je jubilejska godina: nemojte sijati, nemojte žeti što samo od sebe uzraste niti berite grožđe s neobrezane loze. 003 LEV 025 012 Jer jubilej vam mora biti svet! Hranite se onim što njiva donese od sebe. 003 LEV 025 013 Te jubilejske godine neka se svatko vrati na svoju očevinu. 003 LEV 025 014 Zato, kad prodajete imanje svome sunarodnjaku ili kupujete od svoga sunarodnjaka, nemojte nanositi štete svome bratu! 003 LEV 025 015 Od svoga sunarodnjaka kupuj, odbivši samo broj godina poslije jubileja, a on neka ti proda prema broju proizvodnih godina. 003 LEV 025 016 Što više godina, više i cijenu povisi; što manje godina, neka je i cijena manja. Jer, ono što ti on prodaje jest broj ljetina. 003 LEV 025 017 Neka nitko od vas ne nanosi štete svome sunarodnjaku, nego se boj Boga svoga! Jer ja sam Jahve, Bog vaš. 003 LEV 025 018 Vršite moje zakone i moje naredbe; vjerno ih provodite u djelo pa ćete u sigurnosti živjeti na zemlji. 003 LEV 025 019 Zemlja će davati svoj rod, jest ćete do sitosti i živjet ćete u sigurnosti. 003 LEV 025 020 Ako biste rekli: 'Čime ćemo se hraniti te sedme godine kad ne budemo ni sijali ni brali plodova?' 003 LEV 025 021 evo, blagoslov ću svoj pustiti na vas: šesta godina rodom će roditi za tri godine. 003 LEV 025 022 Kad budete sijali osme godine, hranit ćete se starim prihodom sve do devete godine; dok ne dođe njezin prihod, jest ćete stari.” 003 LEV 025 023 “Zemlja se ne smije prodati potpuno, jer zemlja pripada meni, dok ste vi samo stranci i gosti kod mene. 003 LEV 025 024 Zato u svakome kraju gdje imate zemljišne posjede morate dopustiti otkupljivanje zemlje. 003 LEV 025 025 Ako tvoj brat zapadne u škripac te moradne prodati dio svoje očevine, neka dođe njegov najbliži izbavitelj i otkupi što je njegov brat prodao. 003 LEV 025 026 Ako nema koga da mu ga otkupi, a poslije i sam postane imućan te stekne sredstva da je otkupi, 003 LEV 025 027 neka prebroji godine od prodaje, isplati kupcu svotu za preostalo vrijeme i vrati se na svoju očevinu. 003 LEV 025 028 Ako nema sredstava da je vrati, onda prodano neka ostane u rukama kupca do jubilejske godine. A stupivši u jubilej, neka se vrati na svoju očevinu. 003 LEV 025 029 Ako tko proda stojnu kuću u gradu zidom obzidanu, može je otkupiti dokle se ne navrši godina poslije prodaje; otkupni rok neka je, dakle, jedna godina. 003 LEV 025 030 Ako je ne otkupi u roku od godine, onda kuća u gradu zidom opasana prelazi potpuno kupcu i njegovim potomcima: ni za jubileja neka se ne vraća. 003 LEV 025 031 Ali kuće po selima što nemaju zidova oko sebe neka se smatraju kao posjedi u polju; mogu se otkupljivati. U jubileju kupac mora iz njih izići. 003 LEV 025 032 Kuće koje u levitskim gradovima pripadaju levitima mogu leviti otkupiti u svako vrijeme. 003 LEV 025 033 Ako se koji levit ne posluži svojim pravom otkupa, onda će kuća što bude prodana u gradu njegova vlasništva biti za jubileja vraćena. Jer kod Izraelaca kuće u gradovima levita njihovo su vlasništvo. 003 LEV 025 034 Neograđena zemlja oko njihovih gradova ne može se prodati, jer je ona njihovo vlasništvo za sva vremena.” 003 LEV 025 035 “Ako tvoj brat zapadne u škripac i ne mogne održavati svoje odnose s tobom, primi ga; i neka s tobom živi kao stranac ili gost. 003 LEV 025 036 Ne uzimaj od njega ni lihve ni kamata. Boga se svoga boj, i neka tvoj brat živi s tobom! 003 LEV 025 037 Ne uzajmljuj mu novac na kamate niti mu lihvarski davaj svoju hranu. 003 LEV 025 038 Ja, Jahve, Bog vaš, izbavio sam vas iz zemlje egipatske da vam dadem zemlju kanaansku i budem vaš Bog. 003 LEV 025 039 Ako li tvoj brat padne u škripac dok je s tobom u urednim odnosima te se moradne tebi prodati, nemoj ga prisiliti da služi kao rob; neka bude kod tebe kao najamnik ili nadničar. 003 LEV 025 040 Neka služi kod tebe do jubilejske godine. 003 LEV 025 041 Onda neka bude slobodan da ode od tebe - i on i njegova djeca s njim; neka ide natrag svome rodu i opet zaposjedne svoju djedovinu. 003 LEV 025 042 TÓa oni su moji službenici, ja sam ih izbavio iz zemlje egipatske; oni se ne smiju prodavati kao robovi. 003 LEV 025 043 Nemoj s njim grubo postupati! Boga se svoga boj! 003 LEV 025 044 A robove i ropkinje, budeš li ih htio imati, možete kupiti, i muške i ženske, od naroda koji su oko vas. 003 LEV 025 045 Možete ih kupovati i od pridošlica koji s vama borave; od njihovih obitelji što žive s vama i rođeni su u vašoj zemlji. Takvi mogu postati vašim vlasništvom. 003 LEV 025 046 Njih možete predati u nasljedstvo svojoj djeci da ih zavazda naslijede u baštinu. Prema njima možete postupati kao prema robovima. Ali prema svojoj braći, Izraelcima, nitko ne smije grubo postupati. 003 LEV 025 047 Ako se stranac s tobom nastanjen obogati, a tvoj brat, u svojim odnosima prema njemu, zapadne u škripac te se proda strancu koji je s tobom nastanjen ili kojemu god potomku strančeve obitelji, 003 LEV 025 048 on ima pravo i nakon prodaje biti otkupljen. Neka ga otkupi netko od njegove braće; 003 LEV 025 049 ili neka ga otkupi njegov stric, njegov rođak ili bilo tko od njegove obitelji koji bude od njegove krvi. Ili, ako ima sredstava, neka se sam otkupi. 003 LEV 025 050 Sa svojim kupcem neka proračuna vrijeme od godine kad mu se prodao do jubilejske godine. Cijena za njegovo oslobođenje neka bude prema broju godina. Vrijeme što ga je proveo sa svojim vlasnikom neka se procijeni kao vrijeme jednog najamnika. 003 LEV 025 051 Ako ostaje još mnogo godina, neka isplati za svoju otkupninu u omjeru svoje prodajne svote. 003 LEV 025 052 A ako ostaje samo nekoliko godina do jubilejske godine, neka izračuna pa isplati za svoj otkup prema godinama službe. 003 LEV 025 053 Prema njemu neka bude kao prema najamniku koji se iznajmljuje od godine na godinu. Neka se na tvoje oči s njim ne postupa grubo. 003 LEV 025 054 Ne bude li iskupljen ovako, onda i on i njegova djeca s njim neka odu u jubilejskoj godini. 003 LEV 025 055 Jer Izraelci su moji službenici; oni su moji službenici koje sam ja izveo iz zemlje egipatske, ja, Jahve, Bog vaš.” 003 LEV 026 001 “Ne pravite sebi kumira; ne podižite sebi ni kipa ni spomen-stupa; ne postavljajte u svojoj zemlji kamenja s likovima da pred njih padate. 003 LEV 026 002 Održavajte moje subote; poštujte moje Svetište - jer ja sam Jahve, Bog vaš.” 003 LEV 026 003 “Budete li živjeli prema mojim zakonima, održavali moje zapovijedi i u djelo ih provodili, 003 LEV 026 004 davat ću vam kiše u pravo vrijeme te će zemlja rađati rodom a stabla po polju donositi plodove. 003 LEV 026 005 Vršidba će vam stizati berbu, a berba stizati sjetvu. Jest ćete kruh svoj do sitosti i u svojoj ćete zemlji živjeti u sigurnosti. 003 LEV 026 006 Zemlji ću dati mir; tako ćete počivati a da vas nitko ne plaši. Štetne ću životinje iz zemlje ukloniti; mač neće prolaziti vašom zemljom. 003 LEV 026 007 U bijeg ćete nagoniti svoje neprijatelje, a oni će padati pred vama od mača. 003 LEV 026 008 Petorica vas nagonit će u bijeg stotinu njih, a stotina vas nagonit će u bijeg deset tisuća njih. Da, vaši će neprijatelji padati pred vama od mača. 003 LEV 026 009 K vama ću se okrenuti te vas rodnima činiti i razmnažati. Držat ću svoj Savez s vama. 003 LEV 026 010 Starom ćete se zalihom hraniti; štoviše, trebat će vam zalihe ispražnjavati da mognete sasipati novo žito. 003 LEV 026 011 Među vama ću postaviti svoje Prebivalište i neću vas odbaciti; 003 LEV 026 012 među vama ću hoditi i bit ću vam Bog, a vi ćete mi biti narod. 003 LEV 026 013 Ja, Jahve, Bog vaš, izveo sam vas iz zemlje egipatske da im više ne budete roblje; polomio sam palice vaših jarmova i učinio da hodate uspravno.” 003 LEV 026 014 “Ali ako me ne poslušate i u djelo ne provedete sve ove moje zapovijedi; 003 LEV 026 015 ako odbacite moje zakone, pogazite moje naredbe i prekršite moj Savez, ne provodeći u djelo sve moje zapovijedi, 003 LEV 026 016 evo što ću ja učiniti vama: podvrgnut ću vas strepnji, iznemoglosti i groznici što oči troše a život gase. 003 LEV 026 017 Sjetve ćete svoje uzalud sijati - neprijatelji vaši njima će se hraniti. Ja ću se protiv vas okrenuti, a vaši će vas neprijatelji ametice tući. Oni koji vas mrze gospodarit će nad vama. Bježat ćete i onda kad vas nitko ne bude progonio. 003 LEV 026 018 Pa ako me i unatoč tome ne poslušate, ja ću vas sedmerostruko kažnjavati za vaše grijehe. 003 LEV 026 019 Slomit ću ja vašu drsku silu. Vaša ću nebesa učiniti poput gvožđa, a zemlju vašu poput tuča. 003 LEV 026 020 Uzalud će se trošiti vaša snaga. Zemlja vam više neće davati svoga roda niti će stabla na zemlji donositi svojih plodova. 003 LEV 026 021 Budete li se još i dalje protivili, ne htjednete li me poslušati, sedmerostruko ću još na vama povisiti rane za vaše grijehe. 003 LEV 026 022 Na vas ću pustiti šumsku zvjerad da vas liši djece, blago vam podavi a vas prorijedi tako da vam putovi postanu pusti. 003 LEV 026 023 Ako vas ni to ne popravi nego nastavite življenje koje se meni protivi, 003 LEV 026 024 onda ću se i ja suprotstaviti vama i sam ću vas još sedmerostruko udariti za vaše grijehe. 003 LEV 026 025 Na vas ću dovesti mač neka se iskali osvetom za Savez. A kad se zbijete u svoje gradove, poslat ću na vas kugu i bit ćete predani u ruke neprijatelju. 003 LEV 026 026 Još kad vam obustavim namicanje kruha, deset žena moći će vam peći kruh u jednoj peći i na mjeru će vam kruh davati. Jest ćete, ali se nećete nasititi. 003 LEV 026 027 Ako me ni tada ne poslušate nego mi se dalje budete suprotstavljali, 003 LEV 026 028 i ja ću se vama suprotstaviti - sedmerostruko ću vas kazniti za vaše grijehe. 003 LEV 026 029 Jest ćete meso od svojih sinova, jest ćete meso od svojih kćeri. 003 LEV 026 030 Porušit ću vaše idolske uzvišice; oborit ću vaše kadione žrtvenike, zgrnut ću vaša mrtva trupla na trupla vaših kumira i odbacit ću vas. 003 LEV 026 031 Gradove ću vaše pretvoriti u ruševine; svetišta ću vaša opustošiti, vaš ugodni miris neću više mirisati. 003 LEV 026 032 Zemlju ću ja pretvoriti u zgarište tako da će se vaši neprijatelji koji se u njoj nastane zaprepastiti nad njom. 003 LEV 026 033 Vas ću rasijati po narodima; izvući ću protiv vas mač iz korica tako da će vam se zemlja pretvoriti u pustaru a gradovi u ruševine. 003 LEV 026 034 Tada će zemlja namiriti svoje subote za sve vrijeme dok bude pusta i vi budete u zemlji svojih neprijatelja. Otpočinut će tada zemlja i moći će namiriti svoje subote. 003 LEV 026 035 Sve dok bude pusta, imat će počinak koji nije imala za vaših subota dok ste vi u njoj stanovali. 003 LEV 026 036 A onima od vas koji na životu ostanu po zemljama svojih neprijatelja, njima ću strah u srce utjerati. U bijeg će ih nagoniti šuštaj lista što zatrepti. Bježat će kao što se bježi od mača; padat će, iako ih nitko neće progoniti. 003 LEV 026 037 Spoticat će se jedan o drugoga kao kad se bježi ispred mača, premda ih nitko neće progoniti. Nećete se održati pred svojim neprijateljima; 003 LEV 026 038 izginut ćete među narodima - proždrijet će vas zemlja vaših neprijatelja. 003 LEV 026 039 A koji od vas prežive venut će u zemljama svojih neprijatelja zbog svojih opačina; venut će i zbog opačina svojih otaca. 003 LEV 026 040 Priznat će tada svoju opačinu i opačinu svojih otaca što su je protiv mene počinili izdajom, što su mi se protivili. 003 LEV 026 041 I ja sam sa morao suprotstaviti njima i odvesti ih u zemlju njihovih neprijatelja.” “Onda će se napokon njihovo tvrdokorno srce poniziti; ispaštat će oni svoju krivnju. 003 LEV 026 042 Tada ću se ja sjetiti svoga Saveza s Jakovom i svoga Saveza s Izakom; sjetit ću se svoga Saveza s Abrahamom - zemlje ću se sjetiti. 003 LEV 026 043 Zemlja će, ostavljena od njih, namiriti svoje subote kad ostane pusta zbog njih. A oni će ispaštati svoju krivnju što su odbacili moje zapovijedi; što su prezreli moje zakone. 003 LEV 026 044 Ali ni onda dok budu u zemlji svojih neprijatelja, neću ih zabaciti niti ću ih prezreti tako da ih posve uništim i da prekršim svoj Savez s njima. TÓa ja sam Jahve, Bog njihov. 003 LEV 026 045 Radi njih sjetit ću se Saveza s njihovim precima koje sam izveo iz zemlje egipatske naočigled naroda da budem njihov Bog, ja Jahve.” 003 LEV 026 046 To su odredbe, uredbe i zakoni koje je Jahve uglavio između sebe i Izraelaca po Mojsiju na Sinajskome brdu. 003 LEV 027 001 Jahve reče Mojsiju: 003 LEV 027 002 “Govori Izraelcima i reci im: 'Ako tko zaželi podmiriti Jahvi zavjet što vrijedi koliko čovjek, 003 LEV 027 003 neka ti je mjerilo: muškarca od dvadeset do šezdeset godina starosti procijeni pedeset šekela u srebru, prema hramskom šekelu, 003 LEV 027 004 a žensku procijeni trideset šekela. 003 LEV 027 005 A za dob od pet do dvadeset godina neka tvoja procjena bude: za muškarca dvadeset šekela, a za žensku deset šekela. 003 LEV 027 006 Je li dob od jednoga mjeseca do pet godina, neka ti je procjena: za muško pet šekela u srebru, a procjena za žensko tri šekela u srebru. 003 LEV 027 007 Bude li u starosti od šezdeset godina ili više, neka ti je procjena: za muškarca petnaest šekela, a za žensku deset šekela. 003 LEV 027 008 Ali ako je tko siromašan te ne može platiti svoju cijenu, neka ga dovedu pred svećenika i neka ga svećenik procijeni. Ali neka svećenik procijeni prema onome što zavjetovalac može dati. 003 LEV 027 009 Ako zavjetovani prinos bude od životinja koje se mogu Jahvi prinositi, svaki takav prinos Jahvi bit će posvećena stvar. 003 LEV 027 010 Neka se ne nadomješta niti zamjenjuje za što drugo - bilo dobro za loše, bilo loše za dobro. Ako li se napravi zamjena jednoga živinčeta za drugo, onda će i zavjetovano i ono koje ga je zamijenilo biti posvećena stvar. 003 LEV 027 011 Bude li zavjetovani prinos od nečiste životinje koja se ne može Jahvi prinositi, neka se takvo živinče dovede k svećeniku 003 LEV 027 012 pa neka ga on procijeni. Bilo skupo, bilo jeftino, kako svećenik procijeni, neka tako bude. 003 LEV 027 013 Zaželi li ga tko otkupiti, neka doda njegovoj procjeni jednu petinu. 003 LEV 027 014 Ako tko posveti svoju kuću zavjetovavši je Jahvi, neka svećenik procijeni da li je dobra ili loša. Kako svećenik prosudi, neka tako ostane. 003 LEV 027 015 Ako onaj koji je svoju kuću zavjetovao zaželi da je otkupi, neka dometne jednu petinu svoti na koju je procijenjena pa neka bude njegova. 003 LEV 027 016 Ako tko zavjetuje Jahvi dio zemljišta od svoga vlasništva, procijeni ga prema njegovu usjevu: za jedan homer ječmena sjemena pedeset šekela u srebru. 003 LEV 027 017 Zavjetuje li zemljište za jubilejske godine, neka ostane prema ovoj procjeni. 003 LEV 027 018 Ali ako zemljište zavjetuje poslije jubilejske godine, neka svećenik proračuna cijenu prema godinama što preostaju do jubilejske godine i prema tome smanji procjenu. 003 LEV 027 019 Ako onaj tko je zemljište zavjetovao zaželi da ga otkupi, neka doda jednu petinu svoti na koju je procijenjeno pa neka mu ostane. 003 LEV 027 020 Ako zemljište ne otkupi nego ga proda drugome, ne može se više otkupiti. 003 LEV 027 021 Kad zemljište bude oslobođeno u jubilejskoj godini, neka se posveti Jahvi kao zavjetovano zemljište i postane svećenikov posjed. 003 LEV 027 022 Zavjetuje li tko Jahvi kupljeno zemljište koje nije dio njegove očevine, 003 LEV 027 023 neka mu svećenik proračuna razmjernu procjenu do jubilejske godine. I toga istog dana neka isplati iznos kao stvar posvećenu Jahvi. 003 LEV 027 024 U jubilejskoj godini zemljište se ima vratiti onome od koga je kupljeno - kome pripada zemljišno vlasništvo. 003 LEV 027 025 Svaka procjena neka se vrši prema hramskom šekelu: dvadeset gera jedan šekel. 003 LEV 027 026 Ali neka nitko ne zavjetuje prvinu od stoke. TÓa prvina ionako pripada Jahvi - Jahvina je, pa bila od sitnoga bila od krupnoga blaga. 003 LEV 027 027 Bude li od nečiste stoke, može se otkupiti prema procjeni, dometnuvši petinu cijene. Ako se ne otkupi, neka se prema procjeni proda. 003 LEV 027 028 Ali ništa od 'herema', od onog što je Jahvi izručeno, bio to čovjek ili živinče ili njegovo baštinjeno zemljište, ništa što je tko Jahvi zavjetom posvetio, ne može se niti prodati niti otkupiti. Svaka zavjetom posvećena stvar najveća je Jahvina svetinja. 003 LEV 027 029 Nijedno ljudsko biće koje bude 'heremom' - prokletstvom - udareno ne smije se otkupljivati: mora se smaknuti. 003 LEV 027 030 Svaka desetina sa zemljišta, bilo od poljskih usjeva bilo od plodova sa stabala, pripada Jahvi; to je Jahvi posvećeno. 003 LEV 027 031 Ako bi tko htio otkupiti koji dio svoje desetine, mora tome dodati jednu petinu cijene. 003 LEV 027 032 Svaka desetina od krupnoga i sitnoga blaga, to jest svako deseto od svega što prolazi ispod pastirskog štapa, neka bude posvećeno Jahvi. 003 LEV 027 033 Neka se ne gleda je li dobro ili rđavo; i neka se ne zamjenjuje. Ako se ipak zamijeni, neka je onda i jedno i drugo posvećeno i ne smije se otkupljivati.'” 003 LEV 027 034 To su zapovijedi koje je Jahve izdao Mojsiju za Izraelce na Sinajskome brdu. # # BOOK 004 NUM Numbers Brojevi 004 NUM 001 001 U Sinajskoj pustinji, u Šatoru sastanka, reče Jahve Mojsiju prvoga dana drugoga mjeseca, druge godine po izlasku iz zemlje egipatske: 004 NUM 001 002 “Obavite popis sve zajednice izraelske po rodovima i porodicama, navodeći imena svih muškaraca, glavu po glavu. 004 NUM 001 003 Od dvadeset godina naviše, za borbu sposobne u Izraelu, ti i Aron pobilježite prema njihovim jedinicama. 004 NUM 001 004 Neka s vama bude po jedan čovjek od svakoga plemena, glavari svoga pradjedovskog doma. 004 NUM 001 005 Ovo su imena ljudi koji će vam pomagati: Elisur, sin Šedeurov, za pleme Rubenovo; 004 NUM 001 006 Šelumiel, sin Surišadajev, za pleme Šimunovo; 004 NUM 001 007 Nahšon, sin Aminadabov, za pleme Judino; 004 NUM 001 008 Netanel, sin Suarov, za pleme Jisakarovo; 004 NUM 001 009 Eliab, sin Helonov, za pleme Zebulunovo. 004 NUM 001 010 Za Josipove sinove: Elišama, sin Amihudov, za pleme Efrajimovo; Gamliel, sin Pedahsurov, za pleme Manašeovo; 004 NUM 001 011 Abidan, sin Gidonijev, za pleme Benjaminovo; 004 NUM 001 012 Ahiezer, sin Amišadajev, za pleme Danovo; 004 NUM 001 013 Pagiel, sin Okranov, za pleme Ašerovo; 004 NUM 001 014 Elijasaf, sin Deuelov, za pleme Gadovo; 004 NUM 001 015 Ahira, sin Enanov, za pleme Naftalijevo.” 004 NUM 001 016 To bijahu sazivači zajednice, knezovi pradjedovskih plemena i glavari rodova izraelskih. 004 NUM 001 017 Mojsije i Aron onda uzmu one ljude što su po imenu bili određeni 004 NUM 001 018 te prvoga dana drugoga mjeseca sazovu svu zajednicu. Tada se u popis prema rodovima i porodicama po redu unosio broj osoba starijih od dvadeset godina. 004 NUM 001 019 Kako je Jahve naredio Mojsiju, tako ih je on pobilježio u Sinajskoj pustinji. 004 NUM 001 020 Kad se utvrdi potomstvo Rubena, Izraelova prvorođenca, prema njegovim rodovima i porodicama, pribilježiše, glavu po glavu, imena svih muškaraca od dvadeset godina naviše, svih za borbu sposobnih. 004 NUM 001 021 Popisanih od Rubenova plemena bilo je četrdeset i šest tisuća i pet stotina. 004 NUM 001 022 Bili su popisani Šimunovi potomci prema njihovim rodovima i porodicama: pribilježiše se, glava po glava, imena svih muškaraca od dvadeset godina naviše, svih za borbu sposobnih. 004 NUM 001 023 Popisanih od Šimunova plemena bilo je pedeset i devet tisuća i tri stotine. 004 NUM 001 024 Kad se utvrdi potomstvo sinova Gadovih prema njihovim rodovima i porodicama, pribilježiše se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i više, svih za borbu sposobnih. 004 NUM 001 025 Popisanih od Gadova plemena bilo je četrdeset i pet tisuća i šest stotina i pedeset. 004 NUM 001 026 Kad se utvrdi potomstvo sinova Judinih prema njihovim rodovima i porodicama, pribilježiše se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i više, svih za borbu sposobnih. 004 NUM 001 027 Popisanih od Judina plemena bilo je sedamdeset i četiri tisuće i šest stotina. 004 NUM 001 028 Kad se utvrdi potomstvo sinova Jisakarovih prema njihovim rodovima i porodicama, pribilježiše se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i više, svih za borbu sposobnih. 004 NUM 001 029 Popisanih od Jisakarova plemena bilo je pedeset i četiri tisuće i četiri stotine. 004 NUM 001 030 Kad se utvrdi potomstvo sinova Zebulunovih prema njihovim rodovima i porodicama, pribilježiše se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i više, svih za borbu sposobnih. 004 NUM 001 031 Popisanih od Zebulunova plemena bilo je pedeset i sedam tisuća i četiri stotine. 004 NUM 001 032 Josipovi sinovi: Kad se utvrdi potomstvo sinova Efrajimovih, prema njihovim rodovima i porodicama, pribilježiše se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i više, svih za borbu sposobnih. 004 NUM 001 033 Popisanih od Efrajimova plemena bilo je četrdeset tisuća i pet stotina. 004 NUM 001 034 Kad se utvrdi potomstvo sinova Manašeovih, prema njihovim rodovima i porodicama, pribilježiše se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i više, svih za borbu sposobnih. 004 NUM 001 035 Popisanih od Manašeova plemena bilo je trideset i dvije tisuće i dvjesta. 004 NUM 001 036 Kad se utvrdi potomstvo sinova Benjaminovih, prema njihovim rodovima i porodicama, pribilježiše se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i više, svih za borbu sposobnih. 004 NUM 001 037 Popisanih od Benjaminova plemena bilo je trideset i pet tisuća i četiri stotine. 004 NUM 001 038 Kad se utvrdi potomstvo sinova Danovih, prema njihovim rodovima i porodicama, pribilježiše se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i više, svih za borbu sposobnih. 004 NUM 001 039 Popisanih od Danova plemena bilo je šezdeset i dvije tisuće i sedam stotina. 004 NUM 001 040 Kad se utvrdi potomstvo sinova Ašerovih, prema njihovim rodovima i porodicama, pribilježiše se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i više, svih za borbu sposobnih. 004 NUM 001 041 Popisanih od Ašerova plemena bila je četrdeset i jedna tisuća i pet stotina. 004 NUM 001 042 Kad se utvrdi potomstvo sinova Naftalijevih, prema njihovim rodovima i porodicama, pribilježiše se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i više, svih za borbu sposobnih. 004 NUM 001 043 Popisanih od Naftalijeva plemena bilo je pedeset i tri tisuće i četiri stotine. 004 NUM 001 044 To su oni koje popisaše Mojsije i Aron sa dvanaest knezova izraelskih, po jedan na svaki pradjedovski dom. 004 NUM 001 045 Bili su popisani svi Izraelci, prema pradjedovskim domovima, od dvadeset godina i više, svi za borbu sposobni u Izraelu. 004 NUM 001 046 Bilo je, dakle, svih popisanih šest stotina i tri tisuće i pet stotina i pedeset. 004 NUM 001 047 Među te nisu se ubrojili Levijevci prema svojem pradjedovskom plemenu. 004 NUM 001 048 Jahve je, naime, rekao Mojsiju: 004 NUM 001 049 “Nipošto nemoj popisivati Levijeva plemena niti ga unosi u popis Izraelaca. 004 NUM 001 050 Nego ti sam odredi Levijevce za službu u Prebivalištu svjedočanstva; za sav njegov namještaj i sve što na nj spada; neka oni nose Prebivalište i sav njegov namještaj; neka oni u njemu poslužuju i oko njega tabore. 004 NUM 001 051 Kad se Prebivalište mora premještati, neka ga Levijevci rastave; a kad se s Prebivalištem treba utaboriti, neka ga Levijevci opet podignu. Svjetovnjak koji bi mu se primakao neka se pogubi. 004 NUM 001 052 Neka Izraelci logoruju svatko u svome taboru; svatko kod svoje zastave, po četama. 004 NUM 001 053 Levijevci neka borave oko Prebivališta svjedočanstva, da se gnjev ne obori na izraelsku zajednicu. Neka tako Levijevci stražu straže oko Prebivališta svjedočanstva.” 004 NUM 001 054 Izraelci učine kako je Jahve Mojsiju naredio. U svemu tako urade. 004 NUM 002 001 Jahve reče Mojsiju i Aronu: 004 NUM 002 002 “Neka Izraelci logoruju svatko kod svoje zastave, pod znakovima svojih pradjedovskih domova; neka se utabore oko Šatora sastanka, ali malo podalje. 004 NUM 002 003 Sprijeda, s istočne strane, zastava Judina tabora, prema njihovim četama. Glavar je Judinih potomaka Nahšon, sin Aminadabov. 004 NUM 002 004 Njegova vojska broji sedamdeset i četiri tisuće i šest stotina popisanih. 004 NUM 002 005 Do njega neka taboruje Jisakarovo pleme. Glavar je Jisakarovih potomaka Netanel, sin Suarov. 004 NUM 002 006 Njegova vojska broji pedeset četiri tisuće i četiri stotine popisanih. 004 NUM 002 007 Onda pleme Zebulunovo. Glavar je Zebulunovih potomaka Eliab, sin Helonov. 004 NUM 002 008 Njegova vojska broji pedeset i sedam tisuća i četiri stotine popisanih. 004 NUM 002 009 Prema njihovim četama, svih je upisanih u Judinu taboru sto osamdeset i šest tisuća i četiri stotine. Neka oni prvi stupaju! 004 NUM 002 010 S juga je zastava tabora Rubenova, prema njihovim četama. Glavar je Rubenovih potomaka Elisur, sin Šedeurov. 004 NUM 002 011 Njegova vojska broji četrdeset i šest tisuća i pet stotina popisanih. 004 NUM 002 012 Do njega neka taboruje pleme Šimunovo. Glavar je Šimunovih potomaka Šelumiel, sin Surišadajev. 004 NUM 002 013 Njegova vojska broji pedeset i devet tisuća i tri stotine popisanih. 004 NUM 002 014 Onda pleme Gadovo. Glavar je Gadovih potomaka Elijasaf, sin Deuelov. 004 NUM 002 015 Njegova vojska broji četrdeset i pet tisuća šest stotina i pedeset popisanih. 004 NUM 002 016 Prema njihovim četama, svih je upisanih u taboru Rubenovu sto pedeset i jedna tisuća četiri stotine i pedeset. Neka oni stupaju drugi! 004 NUM 002 017 Potom neka ide Šator sastanka, tako da tabor levitski bude usred drugih tabora. Kako taboruju, onako neka i stupaju: svatko pod svojom zastavom. 004 NUM 002 018 Sa zapada, zastava tabora Efrajimova, prema njihovim četama. Glavar je Efrajimovih potomaka Elišama, sin Amihudov. 004 NUM 002 019 Njegova vojska broji četrdeset tisuća i pet stotina popisanih. 004 NUM 002 020 Do njega je pleme Manašeovo. Glavar je Manašeovih potomaka Gamliel, sin Pedahsurov. 004 NUM 002 021 Njegova vojska broji trideset i dvije tisuće i dvjesta popisanih. 004 NUM 002 022 Onda je pleme Benjaminovo. Glavar je potomaka Benjaminovih Abidan, sin Gidonijev. 004 NUM 002 023 Njegova vojska broji trideset i pet tisuća i četiri stotine popisanih. 004 NUM 002 024 Prema njihovim četama, svih je upisanih u Efrajimovu taboru sto i osam tisuća i sto. Oni neka stupaju treći! 004 NUM 002 025 Sa sjevera, zastava tabora Danova, prema njihovim četama. Glavar je Danovih potomaka Ahiezer, sin Amišadajev. 004 NUM 002 026 Njegova vojska broji šezdeset i dvije tisuće i sedam stotina popisanih. 004 NUM 002 027 Do njega neka se utabori pleme Ašerovo. Glavar je Ašerovih potomaka Pagiel, sin Okranov. 004 NUM 002 028 Njegova vojska broji četrdeset i jednu tisuću i pet stotina popisanih. 004 NUM 002 029 Onda pleme Naftalijevo. Glavar je Naftalijevih potomaka Ahira, sin Enanov. 004 NUM 002 030 Njegova vojska broji pedeset i tri tisuće i četiri stotine popisanih. 004 NUM 002 031 Svih je popisanih u taboru Danovu sto pedeset i sedam tisuća i šest stotina. Neka oni stupaju posljednji pod svojim zastavama.” 004 NUM 002 032 To su popisani Izraelci prema pradjedovskim domovima. Svih je upisanih u taborima, po njihovim četama, šest stotina i tri tisuće i pet stotina i pedeset. 004 NUM 002 033 Levijevci nisu bili upisivani s Izraelcima, kako je Jahve naredio Mojsiju. 004 NUM 002 034 U svemu su Izraelci učinili kako je Jahve naredio Mojsiju. Tako su taborovali pod svojim zastavama i tako išli, svatko prema svom rodu i porodici. 004 NUM 003 001 Ovo je potomstvo Aronovo i Mojsijevo iz vremena kad je Jahve Mojsiju govorio na Sinajskom brdu. 004 NUM 003 002 Ovo su bila imena Aronovih sinova: prvorođenac Nadab, zatim Abihu, Eleazar i Itamar. 004 NUM 003 003 To su imena Aronovih sinova, svećenika pomazanih, za svećeništvo posvećenih. 004 NUM 003 004 Ali Nadab i Abihu umriješe pred Jahvom kad su u Sinajskoj pustinji pred njim prinosili neposvećenu vatru. Kako nisu imali sinova, to su Eleazar i Itamar služili kao svećenici u nazočnosti svoga oca Arona. 004 NUM 003 005 Jahve reče Mojsiju: 004 NUM 003 006 “Dozovi pleme Levijevo neka stane pred svećenika Arona. Neka mu poslužuju; 004 NUM 003 007 neka vrše njegovu dužnost i dužnost sve zajednice pred Šatorom sastanka, služeći Prebivalištu. 004 NUM 003 008 Neka se brinu za sav namještaj u Šatoru sastanka, za dužnost sinova izraelovih, i obavljaju službu u Prebivalištu. 004 NUM 003 009 Podaj levite Aronu i njegovim sinovima. Neka mu ih Izraelci potpuno daruju. 004 NUM 003 010 Arona i njegove sinove postavi da vrše svoju svećeničku službu. A svjetovnjak koji bi se tome približio neka se pogubi.” 004 NUM 003 011 Jahve reče Mojsiju: 004 NUM 003 012 “Ja, evo, uzimam Levijevce između Izraelaca namjesto svih prvorođenaca - onih koji otvaraju materinju utrobu kod Izraelaca. Moji su, dakle, Levijevci! 004 NUM 003 013 Meni, naime, pripada svaki prvorođenac. Onoga dana kad sam pobio sve prvence u zemlji egipatskoj, sebi sam posvetio sve prvorođence u Izraelu - i od ljudi i od stoke. Oni su moji. Ja sam Jahve.” 004 NUM 003 014 Jahve reče Mojsiju u Sinajskoj pustinji: 004 NUM 003 015 “Popiši Levijevce po njihovim porodicama i rodovima; popiši sve muškarce od jednoga mjeseca i više.” 004 NUM 003 016 Na zapovijed Jahvinu Mojsije ih popisa, kako mu je bilo naređeno. 004 NUM 003 017 Ovo su poimenice bili sinovi Levijevi: Geršon, Kehat i Merari. 004 NUM 003 018 A ovo su imena Geršonovih sinova po njihovim rodovima: Libni i Šimi. 004 NUM 003 019 A sinovi su Kehatovi po svojim rodovima: Amram, Jishar, Hebron i Uziel. 004 NUM 003 020 Sinovi su Merarijevi po svojim rodovima: Mahli i Muši. To su Levijevi rodovi po svojim porodicama. 004 NUM 003 021 Od Geršona lozu vuče rod Libnijev i rod Šimijev. To su rodovi Geršonovaca. 004 NUM 003 022 Njih je u popisu svih muškaraca od jednoga mjeseca naviše ubilježeno sedam tisuća i pet stotina. 004 NUM 003 023 Rodovi Geršonovaca taborovali su za Prebivalištem prema zapadu. 004 NUM 003 024 Glava porodice Geršonovaca bijaše Elijasaf, sin Laelov. 004 NUM 003 025 Geršonovci su se u Šatoru sastanka brinuli za Prebivalište, za Šator i njegov krov, za zavjese na ulazu u Šator sastanka; 004 NUM 003 026 onda za dvorišne zavjese, za zavjesu na ulazu u dvorište što je oko Prebivališta i žrtvenika, za njihova užeta i za sve što spada na tu službu. 004 NUM 003 027 Od Kehata potječe rod Amramov, rod Jisharov, rod Hebronov i rod Uzielov. To su rodovi Kehatovaca. 004 NUM 003 028 Kad se popisaše svi muškarci od jednoga mjeseca naviše, bilo ih je osam tisuća i šest stotina. Oni su se brinuli za Svetište. 004 NUM 003 029 Rodovi Kehatovaca taborovali su s južne strane Prebivališta. 004 NUM 003 030 Glava rodova u domu Kehatovu bijaše Elisafan, sin Uzielov. 004 NUM 003 031 Oni su se brinuli za Kovčeg, stol, svijećnjak, žrtvenik i sveti pribor kojim su se služili i, konačno, za zavjesu i za sve što joj pripada. 004 NUM 003 032 Vrhovni poglavar levita bio je Eleazar, sin svećenika Arona. On je vršio nadzor nad onima koji su se brinuli za Svetište. 004 NUM 003 033 Od Merarija potječe rod Mahlijev i rod Mušijev. To su Merarijevi rodovi. 004 NUM 003 034 Njih je u popisu svih muškaraca od jednoga mjeseca i više ubilježeno šest tisuća i dvije stotine. 004 NUM 003 035 Glava rodova u domu Merarijevu bijaše Suriel, sin Abihajilov. Oni su taborovali sa sjeverne strane Prebivališta. 004 NUM 003 036 Merarijevci su se brinuli za trenice Prebivališta, za njegove priječnice, za stupce i njihova podnožja, za sav njegov pribor i za sve što spada na njegovu službu. 004 NUM 003 037 Povrh toga, za stupove uokolo predvorja, njihova podnožja, kočiće i užeta. 004 NUM 003 038 Pred Prebivalištem prema istoku, pred Šatorom sastanka s istočne strane, utaborivali se Mojsije, Aron i njihovi sinovi, kojima je u ime Izraelaca bila povjerena služba u Svetištu. Svjetovnjak koji bi se približio imao se pogubiti. 004 NUM 003 039 Svih popisanih Levijevaca od jednoga mjeseca naviše, koje je na Jahvinu zapovijed po njihovim rodovima popisao Mojsije i Aron, bijaše dvadeset i dvije tisuće. 004 NUM 003 040 Jahve rekne Mojsiju: “Popiši sve muške prvorođence izraelske od jednoga mjeseca naviše te načini popis njihovih imena. 004 NUM 003 041 I levite dodijeli meni - ja sam Jahve - namjesto svih prvorođenaca izraelskih, a stoku levitsku namjesto sve prvenčadi stoke izraelske.” 004 NUM 003 042 Tako Mojsije popiše sve prvorođence izraelske, kako mu je Jahve naredio. 004 NUM 003 043 Svih muških prvorođenaca od jednoga mjeseca naviše bijaše u popisu imena dvadeset i dvije tisuće i dvije stotine sedamdeset i tri. 004 NUM 003 044 Tada Jahve reče Mojsiju: 004 NUM 003 045 “Uzmi levite namjesto svih prvorođenaca izraelskih, a stoku levitsku namjesto stoke njihove; leviti neka budu moji. Ja sam Jahve. 004 NUM 003 046 A za otkupninu dvjesta sedamdeset i triju izraelskih prvorođenaca što ih je više nego levita, 004 NUM 003 047 uzmi pet šekela po glavi, uzmi ih prema hramskom šekelu: dvadeset gera - jedan šekel. 004 NUM 003 048 Onda podaj taj novac Aronu i njegovim sinovima za otkupninu onih kojih je odviše.” 004 NUM 003 049 Tako Mojsije primi taj novac kao otkupninu za prvorođence koji su nadilazili broj onih koje su leviti otkupili. 004 NUM 003 050 Od izraelskih je prvorođenaca primio u srebru tisuću trista šezdeset i pet šekela hramske mjere. 004 NUM 003 051 Po nalogu Jahvinu Mojsije predade novac te otkupnine Aronu i njegovim sinovima, kako je Jahve Mojsiju naredio. 004 NUM 004 001 Jahve reče Mojsiju i Aronu: 004 NUM 004 002 “Izdvojite između sinova Levijevih glavare Kehatovih sinova po rodovima i porodicama njihovim: 004 NUM 004 003 od trideset godina naviše, sve do pedeset godina - sve koji mogu ući u red da vrše službe u Šatoru sastanka. 004 NUM 004 004 A služba je Kehatovih sinova u Šatoru sastanka: briga za svetinje nad svetinjama. 004 NUM 004 005 Kad se tabor diže na put, neka uđu Aron i njegovi sinovi te skinu zaštitnu zavjesu i njom pokriju Kovčeg svjedočanstva. 004 NUM 004 006 Neka onda na nj stave pokrivalo od fine kože, a po njemu neka razastru platno, potpuno ljubičasto. Potom neka Kovčegu namjeste motke. 004 NUM 004 007 Po stolu prinošenja neka prostru ljubičasto platno. Onda neka na nj stave zdjele, žlice, krčage i vrčeve za ljevanice. Kruh neprekidnog prinošenja neka također bude na njemu. 004 NUM 004 008 To neka prekriju tamnocrvenim platnom, a preko njega neka prebace pokrivalo od fine kože. Potom neka stolu namjeste motke. 004 NUM 004 009 Neka zatim uzmu ljubičasto platno i pokriju svijećnjak za svjetlo i njegove svjetiljke, njegove usekače, njegove lugare i sve posude za ulje kojima se ono poslužuje. 004 NUM 004 010 Neka ga stave sa svim njegovim priborom na pokrivalo od fine kože pa polože na nosiljku. 004 NUM 004 011 Po zlatnom žrtveniku neka razastru ljubičasto platno i prekriju ga pokrivalom od fine kože. Potom neka mu namjeste motke. 004 NUM 004 012 Neka sad uzmu sav pribor što se upotrebljava za službu u Svetištu pa ga stave na ljubičasto platno i onda prekriju pokrivačem od fine kože. Zatim neka sve to polože na nosiljku. 004 NUM 004 013 Neka pometu pepeo sa žrtvenika i po njemu razastru crveno platno. 004 NUM 004 014 Na nj neka postave sav pribor što se upotrebljava za službu: kadionike, viljuške, lopatice i zdjele - sve posuđe za žrtvenik. Po njemu onda neka razastru pokrivalo od fine kože. Zatim neka namjeste motke. 004 NUM 004 015 Pošto Aron i njegovi sinovi završe pokrivanje Svetišta i svega svetog posuđa, u času kad imadne tabor krenuti na put, neka dođu potomci Kehatovi da to ponesu. No svetih se predmeta ne smiju doticati da ne poginu. To je dužnost Kehatovih potomaka u Šatoru sastanka. 004 NUM 004 016 A Eleazar, sin svećenika Arona, neka se brine za ulje svijećnjaka, za mirisni kad, za trajnu prinosnicu i za ulje pomazanja; neka se brine za sve Prebivalište, za sve što je u njemu - za Svetište i njegovo posuđe.” 004 NUM 004 017 Jahve reče Mojsiju i Aronu: 004 NUM 004 018 “Ne dopustite da nestane pleme rodova Kehatovih između levita. 004 NUM 004 019 Ovako postupajte s njima, da žive i ne izginu primičući se najvećim svetinjama: neka dođu Aron i njegovi sinovi da postave svakoga od njih na njegovu službu i uz njegovu dužnost. 004 NUM 004 020 Oni neka ne ulaze ni da začas pogledaju Svetište da ne bi poginuli.” 004 NUM 004 021 Jahve reče Mojsiju: 004 NUM 004 022 “Popiši i Geršonove sinove po njihovim porodicama i njihovim rodovima, od trideset godina naviše, sve do pedesete godine; 004 NUM 004 023 popiši ih sve koji mogu ići u red da vrše službu u Šatoru sastanka. 004 NUM 004 024 A ovo je služba rodova Geršonovaca pri radu i prenošenju: 004 NUM 004 025 neka nose zavjese Prebivališta, Šator sastanka s njegovim krovom, pokrivalo od fine kože što je povrh njega, i zavjesu na ulazu u Šator sastanka; 004 NUM 004 026 onda, dvorišne zavjese, zavjesu s vrata na ulazu u predvorje što opkoljuje Prebivalište i žrtvenik, konopce i sav pribor za njihovu službu; što god treba oko tih stvari raditi, neka učine. 004 NUM 004 027 Neka Geršonovci obavljaju sve svoje dužnosti - sve što imaju nositi i sve što imaju raditi - po nalogu Arona i njegovih sinova. Njihovoj brizi povjerite sve što treba da nose. 004 NUM 004 028 To je služba rodova Geršonovaca u Šatoru sastanka. Njihova služba neka bude pod vodstvom Itamara, sina svećenika Arona.” 004 NUM 004 029 “Sinove Merarijeve popiši po rodovima i porodicama njihovim. 004 NUM 004 030 Popiši ih od trideset godina naviše, sve do pedeset godina, koji mogu ući u red da vrše službu u Šatoru sastanka. 004 NUM 004 031 Za sve njihove službe u Šatoru sastanka dužnost im je da nose trenice za Prebivalište, njegove priječnice, njegove stupce i njegova podnožja; 004 NUM 004 032 stupce što okružuju predvorje, njihova podnožja, njihove kočiće, njihove konopce, sa svim priborom za njihovu službu. Poimenično popišite predmete što su im povjereni da ih nose. 004 NUM 004 033 To je služba rodova Merarijevaca u svemu što imaju činiti u Šatoru sastanka pod vodstvom Itamara, sina svećenika Arona.” 004 NUM 004 034 Mojsije, Aron i glavari zajednice popisali su Kehatove sinove po njihovim rodovima i porodicama - 004 NUM 004 035 sve koji mogu ući u red da vrše službu u Šatoru sastanka, od trideset godina naviše, sve do pedeset godina. 004 NUM 004 036 I popisanih po njihovim rodovima bijaše dvije tisuće sedam stotina i pedeset. 004 NUM 004 037 To je popis rodova Kehatovaca, svih koji su služili u Šatoru sastanka, a koje popisa Mojsije i Aron na zapovijed što je Jahve dade Mojsiju. 004 NUM 004 038 Popisanih sinova Geršonovih po njihovim rodovima i porodicama, 004 NUM 004 039 od trideset godina naviše, sve do pedeset godina, svih koji mogu ući u red da vrše službu u Šatoru sastanka - 004 NUM 004 040 popisanih, dakle, po njihovim rodovima i porodicama bijaše dvije tisuće šest stotina i pedeset. 004 NUM 004 041 To je popis rodova Geršonovaca, svih koji su služili u Šatoru sastanka, a koje popisa Mojsije i Aron na Jahvinu zapovijed. 004 NUM 004 042 Popis rodova Merarijevih sinova po njihovim rodovima i porodicama, 004 NUM 004 043 od trideset godina naviše, sve do pedeset godina, svih koji mogu ući u red da vrše službu u Šatoru sastanka - 004 NUM 004 044 popisanih, dakle, po njihovim rodovima bijaše tri tisuće dvjesta. 004 NUM 004 045 To je popis Merarijevaca što su ga sastavili Mojsije i Aron na zapovijed koju je Jahve dao Mojsiju. 004 NUM 004 046 Svih, dakle, popisanih levita koje su popisali Mojsije, Aron i glavari izraelski po njihovim rodovima i porodicama, od trideset godina naviše do pedeset godina - 004 NUM 004 047 svih koji su ušli u službu posluživanja i službu prenošenja u Šatoru sastanka - 004 NUM 004 048 bilo je osam tisuća pet stotina i osamdeset. 004 NUM 004 049 Na zapovijed koju je Jahve dao Mojsiju svakoga su unijeli u popis prema onom u čemu je služio i što je prenosio. Popisali su ih kako je Jahve zapovjedio Mojsiju. 004 NUM 005 001 Jahve reče Mojsiju: 004 NUM 005 002 “Naredi Izraelcima da iz tabora odstrane svakoga gubavca, svakoga koji imadne izljev i svakoga koji se onečisti mrtvim tijelom. 004 NUM 005 003 Odstranite i muške i ženske! Izvan tabora ih istjerajte da ne onečiste svoje tabore u kojima ja boravim među njima.” 004 NUM 005 004 Izraelci tako učine: istjeraju ih iz tabora. Kako je Jahve rekao Mojsiju, tako Izraelci učine. 004 NUM 005 005 Jahve reče Mojsiju: 004 NUM 005 006 “Kaži Izraelcima: Kad koji čovjek ili žena počini bilo kakav grijeh na štetu čovjeka ogriješivši se protiv Jahve, i osjeti se krivim, 004 NUM 005 007 neka prizna počinjeni grijeh, nadoknadi štetu što bolje može te još doda tome petinu i dadne onome kome je nanio nepravdu. 004 NUM 005 008 Ako čovjek ne bi imao bližeg rođaka kome bi se nadoknada mogla uručiti, dužna nadoknada pripada Jahvi za svećenika, ne računajući u to pomirbenoga ovna kojim će svećenik izvršiti nad krivcem obred pomirenja. 004 NUM 005 009 I svaka podizanica od svih posvećenih stvari što ih Izraelci svećeniku donose njemu pripada. 004 NUM 005 010 Svakome idu stvari koje je posvetio; i neka svećeniku bude ono što njemu tko dadne.” 004 NUM 005 011 Jahve reče Mojsiju: 004 NUM 005 012 “Govori Izraelcima i reci im: Ako nekome žena pođe stranputicom te mu se iznevjeri 004 NUM 005 013 i netko s njom legne, ali to ostane sakriveno očima njezina muža i žena ostane neotkrivena iako se oskvrnula te protiv nje ne bude svjedoka budući da u činu nije bila uhvaćena - 004 NUM 005 014 i sad muža obuzme duh ljubomore i on postane ljubomoran na svoju ženu koja se oskvrnula; ili ako ga spopadne duh ljubomore te postane ljubomoran na svoju ženu a da se ona nije oskvrnula - 004 NUM 005 015 neka taj muž dovede svoju ženu svećeniku. Neka za nju donese prinos: desetinu efe ječmenog brašna. Neka po njemu ne polijeva ulja niti na nj stavlja tamjana, jer to je prinosnica za ljubomoru, spomen-prinosnica da podsjeti na grijeh. 004 NUM 005 016 Neka svećenik povede tu ženu i postavi je pred Jahvu. 004 NUM 005 017 Sad neka svećenik uzme posvećene vode u kakvu zemljanu posudu i, uzevši prašine što je na podu Prebivališta, neka je svećenik ubaci u vodu. 004 NUM 005 018 Pošto je svećenik postavio ženu pred Jahvu, neka joj otkrije glavu a na njezine ruke stavi spomen-prinosnicu, to jest žitnu prinosnicu za ljubomoru, s svećenik neka drži u ruci vodu gorčine i prokletstva. 004 NUM 005 019 Zatim neka svećenik ženu zakune. Neka joj reče: 'Ako nikad čovjek s tobom nije ležao te ako nisi išla stranputicom i oskvrnula se dok si bila pod vlašću svoga muža, budi pošteđena od ove vode gorčine i prokletstva! 004 NUM 005 020 Ali ako si išla stranputicom dok si bila pod vlašću svoga muža te se oskvrnula; ako je koji čovjek osim tvoga muža legao s tobom ...' 004 NUM 005 021 Ovdje neka svećenik zakune ženu ovom kletvom: neka joj rekne: Jahve te postavio za prokletstvo i kletvu među tvojim narodom, učinio da ti uvene rodnica i da ti se utroba nadme! 004 NUM 005 022 Neka ova voda prokletstva zađe u tvoju utrobu! Trbuh ti se od nje naduo, a rodnica uvenula! - A žena neka poprati: Amen! Amen! 004 NUM 005 023 Potom neka ta prokletstva svećenik napiše na list pa ih ispere u vodu gorčine. 004 NUM 005 024 Onda neka ženu napoji vodom gorčine i prokletstva, da bi se voda gorčine po njoj razišla i napunila je gorkošću. 004 NUM 005 025 Neka svećenik onda uzme iz ženine ruke prinosnicu za ljubomoru, prinese je pred Jahvom kao žrtvu prikaznicu te je donese na žrtvenik. 004 NUM 005 026 Zagrabivši od prinosnice punu pregršt kao spomen-žrtvu, neka to sažeže u kad na žrtveniku. Napokon, neka ženu napoji vodom. 004 NUM 005 027 Pošto je napoji vodom, bude li oskvrnuta iznevjerivši se svome mužu, voda prokletstva ući će u nju i napunit će je gorčinom; njezina će se utroba naduti a rodnica uvenuti - ta će žena postati prokletstvom u svome narodu. 004 NUM 005 028 A ako žena ne bude oskvrnuta nego nevina, neće joj biti ništa i imat će djece. 004 NUM 005 029 To je obred u slučaju ljubomore, kad žena pođe stranputicom i oskvrne se dok je pod vlašću svoga muža; 004 NUM 005 030 ili kad kojega čovjeka obuzme duh ljubomore te postane ljubomoran na svoju ženu. Neka, dakle, postavi svoju ženu pred Jahvu, a svećenik neka nad njom izvrši sav ovaj obred. 004 NUM 005 031 Neka je muž slobodan od krivnje, a žena neka snosi svoju krivnju.” 004 NUM 006 001 Jahve reče Mojsiju: 004 NUM 006 002 “Govori Izraelcima i reci im: 'Ako tko, bilo čovjek ili žena, položi nazirejski zavjet te se posveti Jahvi, 004 NUM 006 003 neka se suzdržava od vina i svakoga opojnog pića. Neka ne pije ni ukiseljena vina niti ukiseljena opojnog pića; a niti kakva soka od grožđa neka ne pije; neka ne jede grožđa, ni svježa ni suha. 004 NUM 006 004 Sve vrijeme svoga nazireata ne smije jesti ništa što rađa lozov trs - od zelena grožđa do komine.' 004 NUM 006 005 Sve dok traje njegov nazirejski zavjet, neka britva ne prelazi preko njegove glave; dok se ne navrši vrijeme što ga je Jahvi zavjetovao, neka bude posvećen i pusti kose da mu slobodno rastu na glavi. 004 NUM 006 006 Za sve vrijeme svoga zavjeta Jahvi neka se ne primiče nikakvu mrtvacu. 004 NUM 006 007 Neka se ne onečišćuje ni zbog svoga oca, ni zbog svoje majke, svoga brata ili svoje sestre ako bi umrli, jer na svojoj glavi nosi posvećenje svoga Boga. 004 NUM 006 008 Sve vrijeme svoga nazireata on je posvećen Jahvi. 004 NUM 006 009 Umre li tko nenadanom smrću pokraj njega, onečistivši tako njegovu posvećenu glavu, neka na dan svoga očišćenja obrije svoju glavu - neka je obrije sedmoga dana. 004 NUM 006 010 A osmoga dana neka donese svećeniku, na ulazu u Šator sastanka, dvije grlice ili dva golubića. 004 NUM 006 011 Neka svećenik prinese jedno kao žrtvu okajnicu, a drugo kao žrtvu paljenicu, zatim neka nad njim izvrši obred pomirenja zbog ljage kojom se okaljao uz mrtvaca. Toga dana neka posveti svoju glavu; 004 NUM 006 012 neka zavjetuje Jahvi dane svoga nazireata; neka donese jednogodišnjeg janjca kao žrtvu naknadnicu. Prijašnje vrijeme neka se ne računa, jer je njegov nazireat bio oskvrnjen. 004 NUM 006 013 Ovo je obred za nazirejca: na dan kad se navrši vrijeme njegova nazireata, neka ga dovedu na ulaz Šatora sastanka. 004 NUM 006 014 Kao svoj prinos neka Jahvi donese: jednogodišnjeg janjca bez mane za žrtvu paljenicu; jednogodišnje žensko janje, bez mane, za žrtvu okajnicu; jednoga ovna, bez mane, za žrtvu pričesnicu; 004 NUM 006 015 nadalje, košaru neukvasanih pogača od najboljeg brašna, u ulju zamiješenih i neukvasanih kolača, namazanih uljem, s njihovim prinosnicama i ljevanicama. 004 NUM 006 016 Svećenik, pošto to donese pred Jahvu, neka prinese njegovu okajnicu i paljenicu. 004 NUM 006 017 Zatim neka prinese ovna Jahvi kao žrtvu pričesnicu zajedno s košarom neukvasanih pogača. I njegovu prinosnicu i njegovu ljevanicu neka prinese svećenik. 004 NUM 006 018 Na ulazu u Šator sastanka neka nazirejac obrije svoju posvećenu glavu i, uzevši uvojke sa svoje posvećene glave, neka ih stavi na vatru što gori pred žrtvom pričesnicom. 004 NUM 006 019 Zatim neka svećenik uzme kuhano pleće ovna, jednu neukvasanu pogaču iz košare i jedan neukvasani kolač i stavi to na ruke nazirejcu pošto ovaj obrije svoje posvećene kose. 004 NUM 006 020 Neka to svećenik prinese kao žrtvu prikaznicu pred Jahvom. To je svetinja što pripada svećeniku, osim grudi prikaznice i stegna podizanice. Poslije toga nazirejac može piti vina.” 004 NUM 006 021 Ovo je obred nazirejca, ne računajući ono što bi još mogla prinijeti njegova ruka. Ako je povrh svoga nazireata obećao kakav dar, neka povrh obreda svoga nazireata učini kako je zavjetovao. 004 NUM 006 022 Jahve reče Mojsiju: 004 NUM 006 023 “Reci Aronu i njegovim sinovima: 'Ovako blagoslivljajte Izraelce govoreći im: 004 NUM 006 024 Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! 004 NUM 006 025 Neka te Jahve licem svojim obasja, milostiv ti bude! 004 NUM 006 026 Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!' 004 NUM 006 027 Tako neka stavljaju moje ime nad sinove Izraelove, i ja ću ih blagoslivljati.” 004 NUM 007 001 U onaj dan kad Mojsije završi podizanje Prebivališta i kad ga pomaza i posveti sa svim njegovim posuđem, a tako i žrtvenik sa svim njegovim priborom, 004 NUM 007 002 pristupe glavari izraelski, starješine njihovih pradjedovskih domova, to jest knezovi plemenski koji su vodili popisivanje, 004 NUM 007 003 i dovedu svoje prinose pred Jahvu: šestora teretna kola i dvanaest volova - jedna kola za dvojicu glavara i vola za svakoga pojedinoga. Dovedu ih pred Prebivalište. 004 NUM 007 004 Tada Jahve progovori Mojsiju: 004 NUM 007 005 “Primi to od njih za upotrebu pri službi u Šatoru sastanka; onda to podaj svakome levitu prema njegovoj službi.” 004 NUM 007 006 Mojsije uze kola i volove pa ih dade levitima. 004 NUM 007 007 Dvoja kola i četiri vola dade Geršonovcima prema njihovoj službi, 004 NUM 007 008 a četvera kola i osam volova dade Merarijevcima prema njihovoj službi pod vodstvom Itamara, sina svećenika Arona. 004 NUM 007 009 Kehatovcima nije dao ništa, jer je njihova zadaća bila nositi posvećene predmete na ramenima. 004 NUM 007 010 Tada glavari prinesu prinos za posvetu žrtvenika na dan njegova pomazanja. Dok su glavari prinosili svoje prinose pred žrtvenik, 004 NUM 007 011 Jahve progovori Mojsiju: “Svakoga dana neka po jedan glavar donese svoj prinos za posvetu žrtvenika!” 004 NUM 007 012 Prvoga dana donese svoj prinos Nahšon, sin Aminadabov, od plemena Judina. 004 NUM 007 013 Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela i jedan srebrni kotlić od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; jedno i drugo bijaše napunjeno najboljim brašnom, zamiješenim u ulju, za prinosnicu. 004 NUM 007 014 Onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana; 004 NUM 007 015 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; 004 NUM 007 016 jedan jarac za žrtvu okajnicu, 004 NUM 007 017 a za žrtvu pričesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozlića i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Nahšona, Aminadabova sina. 004 NUM 007 018 Drugoga dana donese svoj prinos Netanel, sin Suarov, glavar Jisakarovaca. 004 NUM 007 019 Za svoj prinos donio je: jednu srebrnu zdjelu tešku sto trideset šekela, jedan srebrni kotlić od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje puno najboljeg brašna, zamiješena u ulju, za prinosnicu; 004 NUM 007 020 onda jednu zlatnu posudicu od deset šekela punu tamjana; 004 NUM 007 021 jednog junca, jednoga ovna, jedno janje od godinu dana za paljenicu; 004 NUM 007 022 jednog jarca za okajnicu, 004 NUM 007 023 a za pričesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozlića i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Netanela, Suarova sina. 004 NUM 007 024 Trećega dana donese svoj prinos glavar Zebulunovaca, Eliab, sin Helonov. 004 NUM 007 025 Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela i jedan srebrni kotlić od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje puno najboljeg brašna, zamiješena u ulju, za prinosnicu; 004 NUM 007 026 jedna zlatna posudica puna tamjana; 004 NUM 007 027 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; 004 NUM 007 028 jedan jarac za okajnicu, 004 NUM 007 029 a za pričesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozlića i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Eliaba, Helonova sina. 004 NUM 007 030 Četvrtog dana donese svoj prinos glavar Rubenovaca, Elisur, sin Šedeurov. 004 NUM 007 031 Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela, jedan srebrni kotlić od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje puno najboljeg brašna, zamiješena u ulju, za prinosnicu; 004 NUM 007 032 onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana; 004 NUM 007 033 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; 004 NUM 007 034 jedan jarac za okajnicu, 004 NUM 007 035 a za pričesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozlića i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Elisura, Šedeurova sina. 004 NUM 007 036 Petoga dana donese svoj prinos glavar Šimunovaca, Šelumiel, sim Surišadajev. 004 NUM 007 037 Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela, jedan srebrni kotlić od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje napunjeno najboljim brašnom, zamiješenim u ulju, za prinosnicu; 004 NUM 007 038 onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana; 004 NUM 007 039 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; 004 NUM 007 040 jedan jarac za okajnicu, 004 NUM 007 041 a za pričesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozlića i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Šelumiela, Surišadajeva sina. 004 NUM 007 042 Šestoga dana donese svoj prinos glavar Gadovaca, Elijasaf, sin Deuelov. 004 NUM 007 043 Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela, jedan srebrni kotlić od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje napunjeno najboljim brašnom, zamiješenim u ulju, za prinosnicu; 004 NUM 007 044 onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana; 004 NUM 007 045 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; 004 NUM 007 046 jedan jarac za okajnicu, 004 NUM 007 047 a za pričesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozlića i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Elijasafa, Deuelova sina. 004 NUM 007 048 Sedmoga dana donese svoj prinos glavar Efrajimovaca, Elišama, sin Amihudov. 004 NUM 007 049 Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela i jedan srebrni kotlić od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje puno najboljeg brašna, zamiješena u ulju, za prinosnicu; 004 NUM 007 050 onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana; 004 NUM 007 051 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu, 004 NUM 007 052 jedan jarac za okajnicu, 004 NUM 007 053 a za pričesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozlića i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Elišama, Amihudova sina. 004 NUM 007 054 Osmoga dana donese svoj prinos glavar Manašeovaca, Gamliel, sin Pedahsurov. 004 NUM 007 055 Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela i jedan srebrni kotlić od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje napunjeno najboljim brašnom, zamiješenim u ulju, za prinosnicu; 004 NUM 007 056 onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana; 004 NUM 007 057 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; 004 NUM 007 058 jedan jarac za okajnicu, 004 NUM 007 059 a za pričesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozlića i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Gamliela, Pedahsurova sina. 004 NUM 007 060 Devetoga dana donese svoj prinos glavar Benjaminovaca, Abidan, sin Gidonijev. 004 NUM 007 061 Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela i jedan srebrni kotlić od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje napunjeno najboljim brašnom, zamiješenim u ulju, za prinosnicu; 004 NUM 007 062 onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana, 004 NUM 007 063 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; 004 NUM 007 064 jedan jarac za okajnicu, 004 NUM 007 065 a za pričesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozlića i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Abidana, Gidonijeva sina. 004 NUM 007 066 Desetoga dana donese svoj prinos glavar Danovaca, Ahiezer, sin Amišadajev. 004 NUM 007 067 Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela i jedan srebrni kotlić od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje napunjeno najboljim brašnom, zamiješenim u ulju, za prikaznicu; 004 NUM 007 068 onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana; 004 NUM 007 069 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; 004 NUM 007 070 jedan jarac za okajnicu, 004 NUM 007 071 a za pričesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozlića i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Ahiezera, Amišadajeva sina. 004 NUM 007 072 Jedanaestoga dana donese svoj prinos glavar Ašerovaca, Pagiel, sin Okranov. 004 NUM 007 073 Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela i jedan srebrni kotlić od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje napunjeno najboljim brašnom, zamiješenim u ulju, za prinosnicu; 004 NUM 007 074 onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana; 004 NUM 007 075 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; 004 NUM 007 076 jedan jarac za okajnicu, 004 NUM 007 077 a za pričesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozlića i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Pagiela, Okranova sina. 004 NUM 007 078 Dvanaestoga dana donese svoj prinos glavar Naftalijevaca, Ahira, sin Enanov. 004 NUM 007 079 Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela i jedan srebrni kotlić od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje napunjeno najboljim brašnom, zamiješenim u ulju, za prinosnicu; 004 NUM 007 080 onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana; 004 NUM 007 081 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; 004 NUM 007 082 jedan jarac za okajnicu, 004 NUM 007 083 a za pričesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozlića i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Ahire, Enanova sina. 004 NUM 007 084 To su bili prinosi glavara izraelskih za posvetu žrtvenika na dan kad bijaše pomazan: dvanaest srebrnih zdjela, dvanaest srebrnih kotlića i dvanaest zlatnih posudica. 004 NUM 007 085 Svaka srebrna zdjela težila je sto trideset šekela; svaki kotlić sedamdeset šekela. Svega srebra u posuđu bilo je dvije tisuće i četiri stotine hramskih šekela. 004 NUM 007 086 Zlatnih posudica punih tamjana bilo je dvanaest, svaka posudica težila je deset hramskih šekela. Sve zlato u posudicama težilo je sto dvadeset šekela. 004 NUM 007 087 Sve stoke za paljenicu: dvanaest junaca, dvanaest ovnova, dvanaest jednogodišnjih janjaca s njihovim prinosima. Za okajnicu dvanaest jaraca. 004 NUM 007 088 Sve stoke za pričesnicu: dvadeset i četiri vola, šezdeset ovnova, šezdeset kozlića i šezdeset janjaca od godine dana. To je bio prinos za posvetu žrtvenika pošto bijaše pomazan. 004 NUM 007 089 Kad bi Mojsije ulazio u Šator sastanka da razgovara s Njim, slušao bi glas kako mu govori ozgo s Pomirilišta što je bilo na Kovčegu svjedočanstva, među dva kerubina. Tada bi mu govorio. 004 NUM 008 001 Jahve reče Mojsiju: 004 NUM 008 002 “Govori Aronu i reci mu: 'Kad budeš palio svjetionice, neka sedam svjetionica svijetli na prednjoj strani svijećnjaka.'” 004 NUM 008 003 Aron i učini tako: smjesti svjetionice na prednju stranu svijećnjaka, kako je Jahve Mojsiju naredio. 004 NUM 008 004 Svijećnjak bijaše skovan od zlata; skovan od svoga podnožja do svoje čaške. Svijećnjak je bio napravljen prema uzorku što ga je Jahve pokazao Mojsiju. 004 NUM 008 005 Jahve reče Mojsiju: 004 NUM 008 006 “Uzmi levite između Izraelaca i očisti ih! 004 NUM 008 007 Ovako s njima postupi da ih očistiš: poškropi ih vodom za okajavanje; a oni neka se obriju po svemu svome tijelu, neka operu svoju odjeću i bit će čisti. 004 NUM 008 008 Neka zatim uzmu jednog junca i prinosnicu od najboljeg brašna, zamiješena u ulju. A ti uzmi drugog junca za okajnicu. 004 NUM 008 009 Dovedi onda levite pred Šator sastanka i skupi svu izraelsku zajednicu. 004 NUM 008 010 Kad dovedeš levite pred Jahvu, neka Izraelci stave na njih svoje ruke. 004 NUM 008 011 Neka zatim Aron prinese levite, kao prikaznicu pred Jahvom, u ime Izraelaca. Tako će njihov posao biti da služe Jahvi. 004 NUM 008 012 Neka potom leviti stave svoje ruke juncima na glave; onda jednoga prinesi kao okajnicu, a drugoga kao paljenicu Jahvi, da se izvrši obred pomirenja nad levitima. 004 NUM 008 013 Stavivši levite pred Arona i njegove sinove, prikaži ih Jahvi žrtvom prikaznicom. 004 NUM 008 014 Odvoji tako levite između Izraelaca da budu moji. 004 NUM 008 015 Poslije toga, pošto ih očistiš i prineseš žrtvom prikaznicom, neka leviti uđu u službu Šatora sastanka. 004 NUM 008 016 Jer oni su između Izraelaca meni potpuno darovani; njih sam sebi uzeo namjesto svih koji otvaraju majčinu utrobu, svih izraelskih prvorođenaca. 004 NUM 008 017 Svako, naime, prvorođenče među Izraelcima, kako čedo tako i živinče, moje je; sebi sam ih posvetio onoga dana kad sam pobio svu prvorođenčad u zemlji egipatskoj. 004 NUM 008 018 Tako sam uzeo levite namjesto svih izraelskih prvorođenaca. 004 NUM 008 019 I predao sam levite između Izraelaca kao dar Aronu i njegovim sinovima da mjesto Izraelaca obavljaju službu u Šatoru sastanka; da nad njima obavljaju obred pomirenja, tako da kakva nedaća ne bi pogodila Izraelce što bi se približili Svetištu.” 004 NUM 008 020 Mojsije, Aron i sva izraelska zajednica učine tako s levitima; kako je Jahve naredio Mojsiju za levite, tako im Izraelci i učine. 004 NUM 008 021 Leviti se očiste i operu svoju odjeću; onda ih Aron prinese pred Jahvu žrtvom prikaznicom. Aron nad njima obavi obred pomirenja da ih očisti. 004 NUM 008 022 Poslije toga uđu leviti u službu u Šator sastanka, u nazočnosti Arona i njegovih sinova. Kako je Jahve naredio Mojsiju za levite, tako su s njima i uradili. 004 NUM 008 023 Jahve reče Mojsiju: 004 NUM 008 024 “I ovo se tiče levita: od dvadeset i pet godina naviše neka leviti po redu preuzimaju službu u Šatoru sastanka. 004 NUM 008 025 A kad kome bude pedeset godina, neka istupi iz službe i neka više ne služi. 004 NUM 008 026 Ali može pomagati svojoj braći u vršenju njihovih dužnosti u Šatoru sastanka, no sam ne mora vršiti službe. Tako postupi prema levitima za njihove dužnosti!” 004 NUM 009 001 Prvoga mjeseca druge godine nakon izlaska iz zemlje egipatske Jahve reče Mojsiju u Sinajskoj pustinji: 004 NUM 009 002 “Neka Izraelci slave Pashu u njezino vrijeme. 004 NUM 009 003 Slavite je u njezino vrijeme, u suton, četrnaestoga dana ovoga mjeseca; slavite je prema svim njezinim propisima i običajima.” 004 NUM 009 004 Tako Mojsije reče Izraelcima da slave Pashu. 004 NUM 009 005 I oni su je slavili u Sinajskoj pustinji, u suton, prvoga mjeseca, četrnaestoga dana u mjesecu. Kako je god Jahve Mojsiju naredio, tako su Izraelci i učinili. 004 NUM 009 006 A bijaše ljudi onečišćenih mrtvacem; ti nisu mogli slaviti Pashu onoga dana. Dođu tako pred Mojsija i Arona istoga dana 004 NUM 009 007 pa reknu: “Mrtvacem smo se onečistili; ipak, zašto bi nam bilo uskraćeno prinositi Jahvi žrtvu u njezino vrijeme usred Izraelovih sinova?” 004 NUM 009 008 Mojsije im reče: “Strpite se da čujem što će Jahve za vas odrediti.” 004 NUM 009 009 I Jahve reče Mojsiju: 004 NUM 009 010 “Ovako kaži Izraelcima: 'Kad se tko između vas ili vaših potomaka onečisti mrtvacem ili je na daleku putu, neka ipak slavi Pashu Jahvi. 004 NUM 009 011 Neka je slave u suton četrnaestog dana drugoga mjeseca. Neka je blaguju s neukvasanim kruhom i gorkim zeljem; 004 NUM 009 012 neka ništa od nje ne ostavljaju za ujutro; neka ni jedne kosti na njoj ne lome. Neka je slave prema propisima Pashe. 004 NUM 009 013 Onaj koji je čist a ne bude na putovanju pa ipak propusti proslaviti Pashu, neka se iskorijeni iz svoga naroda. Budući da nije prinio Jahvi žrtve u njezino vrijeme, takav neka snosi svoju krivnju. 004 NUM 009 014 Ako s vama boravi stranac i Pashu prinosi Jahvi, neka je prinosi prema propisima i običajima njezinim. Neka bude jedan zakon za vas, bio to stranac ili domorodac.'” 004 NUM 009 015 Na dan kad je podignuto Prebivalište oblak prekri Prebivalište, Šator svjedočanstva. Od večeri do jutra stajao je u obliku ognja nad Prebivalištem. 004 NUM 009 016 Tako ga je oblak neprestano zaklanjao, a noću bijaše poput ognja. 004 NUM 009 017 Kad bi se god oblak digao sa Šatora, Izraelci bi poslije toga krenuli. A gdje bi oblak stao, tu bi se i Izraelci utaborili. 004 NUM 009 018 Na zapovijed Jahvinu Izraelci su kretali na put i na Jahvinu se zapovijed utaborivali. Sve vrijeme što bi oblak stajao nad Prebivalištem oni su taborovali. 004 NUM 009 019 Ako bi oblak dugo stajao nad Prebivalištem, Izraelci su slušali Jahvin nalog i ne bi polazili na put. 004 NUM 009 020 Ali ako bi se dogodilo da oblak ostane nad Prebivalištem malo vremena, oni bi se na Jahvinu zapovijed utaborili i na Jahvinu zapovijed opet krenuli na put. 004 NUM 009 021 Ako bi se oblak digao pošto se zadržao od večeri do jutra, oni bi tada ujutro krenuli na put. Danju ili noću, kad bi se oblak digao, oni bi krenuli na put. 004 NUM 009 022 Dva dana ili mjesec ili godinu - dok bi oblak ostajao nad Prebivalištem - Izraelci su taborovali, ne krećući na put, a čim bi se digao, oni bi krenuli. 004 NUM 009 023 Po zapovijedi Jahvinoj stajahu u taboru i po zapovijedi Jahvinoj kretahu na put. Držali su se Jahvina naloga, kako Jahve bijaše zapovjedio Mojsiju. 004 NUM 010 001 Jahve reče Mojsiju: 004 NUM 010 002 “Napravi sebi dvije trube; napravi ih od kovana srebra. Neka ti služe za sazivanje zajednice i za pokretanje tabora. 004 NUM 010 003 Kad se u njih zatrubi, neka se sva zajednica skupi k tebi na ulazu u Šator sastanka. 004 NUM 010 004 Ako li se zatrubi u jednu, neka se k tebi skupe glavari izraelski, tisućnici. 004 NUM 010 005 Kad popratite trubljenje bojnim poklikom, neka krenu logori utaboreni na istočnoj strani. 004 NUM 010 006 Kad popratite trubljenje bojnim poklikom po drugi put, neka krenu logori utaboreni s južne strane: neka se trubljenje poprati bojnim poklikom da oni krenu. 004 NUM 010 007 Trubite i da skupite zajednicu, ali bez bojnog poklika. 004 NUM 010 008 Neka u trube trube svećenici, sinovi Aronovi. Neka vam to bude trajnom uredbom za vaše naraštaje. 004 NUM 010 009 Kad u svojoj zemlji pođete u rat na neprijatelja koji vas pritisne, zaorite na trube s bojnim poklikom, i Jahve, Bog vaš, sjetit će se vas i bit ćete izbavljeni od svojih neprijatelja. 004 NUM 010 010 Na dan svoje svečanosti, svojih blagdana ili svojih mjesečevih mlađaka, dok prinosite svoje paljenice i pričesnice, trubite u trube. Neka to za vas bude spomen pred Bogom vašim. Ja sam Jahve, Bog vaš.” 004 NUM 010 011 Druge godine drugoga mjeseca dvadesetog dana u mjesecu diže se oblak iznad Prebivališta svjedočanstva. 004 NUM 010 012 Tada se Izraelci zapute iz Sinajske pustinje na svoja putovanja. Oblak se zaustavi u pustinji Paranu. 004 NUM 010 013 Tako na Jahvinu zapovijed danu Mojsiju krenuše prvi put. 004 NUM 010 014 Prva je krenula zastava tabora Judinih sinova u svojim četama. Nad njihovom vojskom bijaše Nahšon, sin Aminadabov; 004 NUM 010 015 nad vojskom plemena Jisakarovaca stajaše Netanel, sin Suarov, 004 NUM 010 016 a nad vojskom plemena Zebulunovaca bijaše Eliab, sin Helonov. 004 NUM 010 017 Zatim, pošto je rastavljeno Prebivalište, krenuše Geršonovci i Merarijevci noseći Prebivalište. 004 NUM 010 018 Potom krenu zastava tabora Rubenova u svojim četama. Nad njihovom vojskom bijaše Elisur, sin Šedeurov; 004 NUM 010 019 nad vojskom plemena Šimunovaca stajao je Šelumiel, sin Surišadajev; 004 NUM 010 020 nad vojskom plemena Gadovaca bio je Elijasaf, sin Deuelov. 004 NUM 010 021 Potom krenuše Kehatovci noseći posvećene predmete. Tako je Prebivalište bilo podignuto prije njihova dolaska. 004 NUM 010 022 Onda krenu zastava tabora Efrajimovaca u svojim četama. Nad njihovom vojskom bijaše Elišama, sin Amihudov, 004 NUM 010 023 nad vojskom plemena Manašeovaca stajaše Gamliel, sin Pedahsurov; 004 NUM 010 024 nad vojskom plemena Benjaminovaca bijaše Abidan, sin Gidonijev. 004 NUM 010 025 A kao zalazna straža za sve tabore krenu, u svojim četama, zastava tabora Danovaca. Nad njihovom je vojskom stajao Ahiezer, sin Amišadajev. 004 NUM 010 026 Nad vojskom plemena Ašerovaca bio je Pagiel, sin Okranov; 004 NUM 010 027 a nad vojskom plemena Naftalijevaca bio je Ahira, sin Enanov. 004 NUM 010 028 Takav je bio red putovanja Izraelaca svrstanih u svoje čete. Tako su putovali. 004 NUM 010 029 Mojsije reče Hobabu, sinu Midjanca Reuela, Mojsijeva tasta: “Zaputili smo se u kraj o kojemu je Jahve rekao: 'Dat ću vam ga!' Pođi s nama i dobro ćemo ti činiti, jer je Jahve obećao sreću Izraelu.” 004 NUM 010 030 “Ne idem”, odgovori mu, “nego se vraćam u svoju zemlju; k svojima se vraćam.” 004 NUM 010 031 “Molim te, ne ostavljaj nas!” - reče. “Budući da znaš gdje nam se treba u pustinji utaboriti, valjat ćeš nam kao oči. 004 NUM 010 032 Ako s nama pođeš, dobročinstva koja nam Jahve bude udijelio s tobom ćemo dijeliti.” 004 NUM 010 033 Od Jahvina brda putovali su tri dana hoda. Kovčeg Jahvina saveza išao je pred njima ta tri dana hoda da im potraži mjesto odmora. 004 NUM 010 034 Danju je opet Jahvin oblak bio nad njima, kako bi se iz tabora zaputili. 004 NUM 010 035 Kad bi Kovčeg polazio, Mojsije bi rekao: “Ustani, Jahve! Neprijatelji tvoji neka se rasprše! Koji tebe mrze nek' bježe pred tobom!” 004 NUM 010 036 A kad bi se zaustavljao, popratio bi: “Vrati se, o Jahve! Izraelu ti si tisuće bezbrojne!” 004 NUM 011 001 I stade narod zlobno mrmljati u Jahvine uši. Kad to ču Jahve, planu gnjevom. Jahvin oganj izbi među njima i spali jedan kraj tabora. 004 NUM 011 002 Narod zavapi Mojsiju, a Mojsije se pomoli Jahvi i oganj se utiša. 004 NUM 011 003 Ono se mjesto prozva Tabera, jer je Jahvin oganj ondje zaplamtio na njih. 004 NUM 011 004 Svjetinu koja se oko njih skupila obuzme pohlepa za jelom. Izraelci se opet upuste u jadikovanje govoreći: “Tko će nas nasititi mesom? 004 NUM 011 005 Sjećamo se kako smo u Egiptu jeli badava ribe, krastavaca, dinje, prÓase, luka i češnjaka. 004 NUM 011 006 Sad nam život vene; nema ničega, osim mÓane, pred našim očima.” 004 NUM 011 007 MÓana je bila kao zrno korijandera i nalik na bdelij. 004 NUM 011 008 Narod išao naokolo, skupljao je, a onda tro kamenom na kamenoj ploči ili stÓupao u stÓupi. Kuhao ju je u loncu i od nje pravio kolače. Okus joj bijaše kao okus kolača zgotovljena u ulju. 004 NUM 011 009 Kad bi se noću spuštala rosa po taborištu, s njome bi se spustila i mÓana. 004 NUM 011 010 Mojsije je slušao kako jadikuje narod u svojim obiteljima, svatko na ulazu u svoj šator. Gnjev Jahvin žestoko planu i Mojsije se ražalosti. 004 NUM 011 011 “Zašto zlostavljaš slugu svoga?” - upravi Mojsije riječ Jahvi. “Zašto nisam stekao milost u tvojim očima kad si na me uprtio teret svega ovog naroda? 004 NUM 011 012 Zar je od mene potekao sav ovaj narod? Zar sam ga ja rodio, kad veliš: 'Nosi ga u svome krilu, kao što dojilja nosi dojenče, u zemlju što sam je pod zakletvom obećao njihovim očevima!' 004 NUM 011 013 Odakle meni meso da ga dam svemu ovom puku koji plače oko mene govoreći: 'Daj nam mesa da jedemo!' 004 NUM 011 014 Ja sam ne mogu nositi sav ovaj narod. Preteško je to za me. 004 NUM 011 015 Ako ćeš ovako sa mnom postupati, radije me ubij, ako sam stekao milost u tvojim očima, da više ne gledam svoga jada.” 004 NUM 011 016 Onda Jahve reče Mojsiju: “Skupi mi sedamdeset muževa između starješina izraelskih za koje znaš da su starješine narodu i njegovi nadglednici. Dovedi ih u Šator sastanka pa neka ondje zauzmu svoja mjesta s tobom. 004 NUM 011 017 Ja ću sići i ondje s tobom govoriti; uzet ću nešto duha koji je na tebi i stavit ću ga na njih. Tako će s tobom nositi teret naroda da ga ne nosiš sam. 004 NUM 011 018 Nadalje, kaži narodu: Za sutra se posvetite i jest ćete mesa, jer ste mrmljali u uši Jahvi govoreći: 'Tko će nas nasititi mesa? U Egiptu nam je bilo dobro.' Jahve će vam, dakle, dati mesa da jedete. 004 NUM 011 019 Nećete ga jesti samo jedan dan, ni dva dana, ni pet dana, ni deset dana, ni dvadeset dana, 004 NUM 011 020 nego cio mjesec, sve dok vam ne izbije na nosnice i ne ogadi vam se, jer ste odbacili Jahvu koji je među vama mrmljajući pred njim riječima: 'Zašto smo uopće odlazili iz Egipta!'” 004 NUM 011 021 “Naroda u kojemu se nalazim”, odgovori Mojsije, “ima šest stotina tisuća pješaka, a ti kažeš: 'Mesa ću im dati da jedu mjesec dana.' 004 NUM 011 022 Može li im se naklati sitne i krupne stoke da im dostane? Mogu li im se sve ribe iz mora zgrnuti da im bude dosta?” 004 NUM 011 023 Jahve reče Mojsiju: “Zar je ruka Jahvina tako kratka? Sad ćeš vidjeti hoće li se obistiniti moja riječ ili neće.” 004 NUM 011 024 Mojsije izađe i kaza narodu Jahvine riječi. Onda skupi sedamdeset muževa između narodnih starješina i smjesti ih oko Šatora. 004 NUM 011 025 Jahve siđe u oblaku i poče s njim govoriti. Zatim uze od duha koji bijaše na njemu i stavi na onu sedamdesetoricu starješina. Kad duh počinu na njima, počeše prorokovati, ali to više nikad ne učiniše. 004 NUM 011 026 Dvojica ostadoše u taboru. Jednome je bilo ime Eldad, a drugome Medad. Duh je i na njima počinuo - bili su i oni među upisanima, premda nisu došli u tabor - te počeše u taboru prorokovati. 004 NUM 011 027 Neki mladić otrča te javi Mojsiju: “Eldad i Medad”, reče, “prorokuju u taboru!” 004 NUM 011 028 Jošua, sin Nunov, koji je posluživao Mojsija od svoje mladosti, prozbori i reče: “Mojsije, gospodaru moj, ušutkaj ih!” 004 NUM 011 029 Mojsije mu odgovori: “Zar si zavidan zbog mene! Oh, kad bi sav narod Jahvin postao prorok! Kad bi Jahve na njih izlio svoga duha!” 004 NUM 011 030 Potom se Mojsije i starješine izraelske vrate u tabor. 004 NUM 011 031 Tada Jahve zapovjedi te zapuhnu vjetar i nanese prepelice od mora i sasu ih na tabor, na dan hoda i s ove i s one strane tabora, na dva lakta iznad zemlje. 004 NUM 011 032 Narod je ustao te je toga cijeloga dana, svu noć i cio sutrašnji dan skupljao prepelice. Onaj tko ih je skupio najmanje imao je deset homera. 004 NUM 011 033 Zatim ih razastriješe oko tabora. Meso još bijaše među njihovim zubima - još ga nisu prožvakali - kadli planu Jahvin gnjev protiv naroda: Jahve udari narod strašnim pomorom. 004 NUM 011 034 Ono se mjesto prozva Kibrot Hataava, jer su ondje pokopali one koji se bijahu polakomili. 004 NUM 011 035 Iz Kibrot Hataave narod se zaputi u Haserot. I utabori se u Haserotu. 004 NUM 012 001 A Mirjam i Aron uzeše rogoboriti protiv Mojsija zbog žene Kušanke kojom se oženio; jer bijaše uzeo za ženu jednu Kušanku. 004 NUM 012 002 “Zar je samo Mojsiju govorio Jahve?” - rekoše mu. “Zar i nama nije govorio?” Jahve to ču. 004 NUM 012 003 Mojsije je bio veoma skroman čovjek, najskromniji čovjek na zemlji. 004 NUM 012 004 I odmah reče Jahve Mojsiju, Aronu i Mirjami: “Vas se troje pojavite u Šatoru sastanka.” Njih se troje pojavi. 004 NUM 012 005 U stupu oblaka siđe Jahve te stade na ulazu u Šator. Zovnu Arona i Mirjamu. Kad njih dvoje istupi naprijed, 004 NUM 012 006 reče Jahve: “Saslušajte riječi moje: Nađe li se među vama prorok, u viđenju njemu ja se javljam, u snu njemu progovaram. 004 NUM 012 007 Ali nije tako sa slugom mojim Mojsijem. Od svih u kući mojoj najvjerniji je on. 004 NUM 012 008 Iz usta u usta njemu ja govorim, očevidnošću, a ne zagonetkama, i lik Jahvin on smije gledati. Kako se onda niste bojali govoriti protiv sluge moga Mojsija?” 004 NUM 012 009 Uskipjevši gnjevom na njih, Jahve ode. 004 NUM 012 010 Čim se od šatora oblak udaljio, gle! Mirjam ogubavi, kao snijegom posuta. Aron se okrenu prema Mirjami, a to guba na njoj. 004 NUM 012 011 Tada rekne Aron Mojsiju: “Gospodaru moj, ne svaljuj na nas kazne za grijeh koji smo u ludosti počinili i kojega smo krivci. 004 NUM 012 012 Ne daj da ona ostane kao mrtvo dijete kojemu je već na izlasku iz majčine utrobe meso napol uništeno!” 004 NUM 012 013 Tada zavapi Mojsije Jahvi: “Bože, molim te, ozdravi je!” 004 NUM 012 014 “Da joj je otac njezin pljunuo u lice”, reče Jahve Mojsiju, “zar se ne bi morala stidjeti sedam dana? Neka i ona bude odvojena izvan tabora sedam dana, pa neka se poslije opet pripusti.” 004 NUM 012 015 Tako je Mirjam bila odvojena izvan tabora sedam dana. Narod nije na put polazio dok Mirjam nije opet bila pripuštena. 004 NUM 012 016 Poslije toga narod krenu iz Haserota i utabori se u pustinji Paranu. 004 NUM 013 001 Jahve reče Mojsiju: 004 NUM 013 002 “Pošalji ljude, po jednoga čovjeka iz pojedinog pradjedovskog plemena, da izvide kanaansku zemlju, koju dajem Izraelcima. Pošaljite sve njihove glavare!” 004 NUM 013 003 Na Jahvinu zapovijed Mojsije ih posla iz pustinje Parana. Svi ti ljudi bijahu glavari Izraelaca. 004 NUM 013 004 A ovo su njihova imena: Šamua, sin Zakurov, od plemena Rubenova; 004 NUM 013 005 Šafat, sin Horijev, od plemena Šimunova; 004 NUM 013 006 Kaleb, sin Jefuneov, od plemena Judina; 004 NUM 013 007 Jigal, sin Josipov, od plemena Jisakarova; 004 NUM 013 008 Hošea, sin Nunov, od plemena Efrajimova; 004 NUM 013 009 Palti, sin Rafuov, od plemena Benjaminova; 004 NUM 013 010 Gadiel, sin Sodijev, od plemena Zebulunova; 004 NUM 013 011 Gadi, sin Susijev, od plemena Josipova, od plemena Manašeova; 004 NUM 013 012 Amiel, sin Gemalijev, od plemena Danova; 004 NUM 013 013 Setur, sin Mikaelov, od plemena Ašerova; 004 NUM 013 014 Nahbi, sin Vofsijev, od plemena Naftalijeva; 004 NUM 013 015 Geuel, sin Makijev, od plemena Gadova. 004 NUM 013 016 To su imena ljudi koje je Mojsije poslao da izvide zemlju. A Hošeu, sina Nunova, Mojsije prozva Jošuom. 004 NUM 013 017 Posla ih Mojsije da izvide kanaansku zemlju pa im reče: “Idite gore u Negeb, onda se popnite na brdo. 004 NUM 013 018 Razgledajte zemlju kakva je. Je li narod koji u njoj živi jak ili slab, malobrojan ili mnogobrojan? 004 NUM 013 019 Kakva je zemlja u kojoj živi: dobra ili rđava? Kakvi su gradovi u kojima borave: otvoreni ili utvrđeni? 004 NUM 013 020 Kakvo je tlo: plodno ili mršavo? Ima li po njemu drveća ili nema? Odvažni budite i ponesite plodova te zemlje.” Bilo je upravo vrijeme ranog grožđa. 004 NUM 013 021 Odu oni gore da izvide zemlju od pustinje Sina do Rehoba, koji je na ulazu u Hamat. 004 NUM 013 022 Popnu se u Negeb i dođu do Hebrona, gdje su se nalazili Ahiman, Šešaj i Talmaj, Anakovi potomci. - Hebron je osnovan sedam godina prije nego Soan u Egiptu. - 004 NUM 013 023 Kada stigoše u Dolinu Eškol, odrezaše ondje lozu s grozdom i ponesoše ga, udvoje, na motki; ponesoše i mogranja i smokava. 004 NUM 013 024 Ono se mjesto prozva Dolina Eškol zbog grozda koji su ondje Izraelci odrezali. 004 NUM 013 025 Nakon četrdeset dana vrate se iz zemlje koju su izviđali. 004 NUM 013 026 Odu k Mojsiju i Aronu i svoj izraelskoj zajednici u Kadeš, u Paranskoj pustinji. Podnesu njima i svoj zajednici izvještaj, a onda im pokažu plodove zemlje. 004 NUM 013 027 Izvijeste ga oni: “Išli smo u zemlju u koju si nas poslao. Zaista njome teče med i mlijeko. Evo njezinih plodova. 004 NUM 013 028 Ali je jak narod koji u onoj zemlji živi, gradovi su utvrđeni i vrlo veliki. A vidjesmo ondje i potomke Anakove. 004 NUM 013 029 Amalečani borave u negepskom kraju: Hetiti, Jebusejci i Amorejci žive u brdu; a Kanaanci se nalaze uz more i duž Jordana.” 004 NUM 013 030 Kaleb ušutka narod oko Mojsija i progovori: “Krenimo ne oklijevajući i zauzmimo je, jer je možemo nadvladati!” 004 NUM 013 031 Ali ljudi što su s njim išli odvratiše: “Ne možemo ići na onaj narod jer je jači od nas.” 004 NUM 013 032 I počnu ozloglašivati Izraelcima zemlju koju su izviđali: “Zemlja kroz koju smo prošli da je izvidimo zemlja je što proždire svoje stanovništvo. Sav narod što ga u njoj vidjesmo ljudi su krupna stasa. 004 NUM 013 033 Vidjesmo ondje i divove - Anakovo potomstvo od divova. Činilo nam se da smo prema njima kao skakavci. Takvi bijasmo i njima.” 004 NUM 014 001 Tada zagraja sva zajednica i poče vikati. I te noći narod plakaše. 004 NUM 014 002 Svi su Izraelci mrmljali protiv Mojsija i Arona. Sva im je zajednica govorila: “Kamo sreće da smo pomrli u zemlji egipatskoj! Ili da smo pomrli u ovoj pustinji! 004 NUM 014 003 Zašto nas Jahve vodi u tu zemlju da padnemo od mača a žene naše i djeca da postanu roblje! Zar nam ne bi bilo bolje da se vratimo u Egipat!” 004 NUM 014 004 Jedan je drugome govorio: “Postavimo sebi vođu i vratimo se u Egipat!” 004 NUM 014 005 Mojsije i Aron padoše ničice pred svom okupljenom izraelskom zajednicom. 004 NUM 014 006 A Jošua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, koji bijahu među onima što su izviđali zemlju, razderaše svoju odjeću. 004 NUM 014 007 Zatim rekoše svoj zajednici izraelskoj: “Zemlja kroz koju smo prošli da je istražimo izvanredno je dobra. 004 NUM 014 008 Ako nam Jahve bude dobrostiv, u tu će nas zemlju dovesti i dat će nam je. To je zemlja u kojoj teče med i mlijeko. 004 NUM 014 009 Samo, nemojte se buniti protiv Jahve! Ne bojte se naroda one zemlje: tÓa on je zalogaj za nas. Oni su bez zaštite, a s nama je Jahve! Ne bojte ih se!” 004 NUM 014 010 I dok je sva zajednica već mislila da ih kamenuje, pokaza se Slava Jahvina u Šatoru sastanka svima sinovima Izraelovim. 004 NUM 014 011 Tada reče Mojsiju: “Dokle će me taj narod prezirati? Dokle mi neće vjerovati unatoč svim znamenjima što sam ih među njima izvodio? 004 NUM 014 012 Udarit ću ih pomorom i istrijebiti, a od tebe ću učiniti narod veći i moćniji od njega.” 004 NUM 014 013 Onda Mojsije reče Jahvi: “Egipćani su shvatili da si ti, svojom moći, izveo ovaj narod između njih. 004 NUM 014 014 Oni su to kazali žiteljima one zemlje. Već su saznali da si ti, Jahve, usred ovog naroda, kojemu se očituješ licem u lice, i da ti, Jahve, u oblaku stojiš nad njima; da obdan u stupu od oblaka, a obnoć u stupu od ognja ideš pred njima. 004 NUM 014 015 Zato, ako pobiješ ovaj narod kao jednoga čovjeka, narodi koji su čuli glas o tebi reći će: 004 NUM 014 016 'Jahve je bio nemoćan da dovede ovaj narod u zemlju koju mu je pod zakletvom obećao, i zato ih je poubijao u pustinji.' 004 NUM 014 017 Zato neka se snaga moga Gospodina uzvisi, kako si najavio rekavši: 004 NUM 014 018 'Jahve je spor na srdžbu, a bogat milosrđem; podnosi opačinu i prijestup, ali krivca ne ostavlja nekažnjena, nego opačinu otaca kažnjava na djeci do trećega i četvrtog koljena.' 004 NUM 014 019 Oprosti krivnju ovome narodu po veličini svoga milosrđa, kao što si vodio ovaj narod od Egipta dovde.” 004 NUM 014 020 “Opraštam po riječi tvojoj”, reče Jahve. 004 NUM 014 021 “Ali ipak, tako ja živ bio i slave se Jahvine napunila sva zemlja, 004 NUM 014 022 ni jedan od ljudi koji su vidjeli slavu moju i znamenja što sam ih izveo u Egiptu i u pustinji, pa me ipak iskušavali već deset puta ne hoteći poslušati moj glas, 004 NUM 014 023 neće vidjeti zemlje što sam je pod zakletvom obećao njihovim ocima; nitko od onih koji me preziru neće je vidjeti. 004 NUM 014 024 A slugu svoga Kaleba, jer je u njemu drukčiji duh i jer mi bijaše poslušan, njega ću ja dovesti u zemlju u koju je išao i njegovi će je potomci zaposjesti! Neka Amalečani i Kanaanci samo ostanu u dolini. 004 NUM 014 025 Sutra se vratite i krenite u pustinju put Crvenog mora.” 004 NUM 014 026 Još reče Jahve Mojsiju i Aronu: 004 NUM 014 027 “Dokle će ta opaka zajednica mrmljati protiv mene? Čuo sam tužbe što ih Izraelci na me dižu. 004 NUM 014 028 Kaži im: Tako ja živ bio, objavljuje Jahve, kako ste na moje uši govorili, tako ću vam i učiniti. 004 NUM 014 029 U ovoj pustinji popadat će vaša mrtva tijela: svih vas koji ste ubilježeni u bilo koji vaš popis od dvadeset godina pa naprijed, koji ste rogoborili protiv mene. 004 NUM 014 030 Nećete ući u zemlju na koju sam svoju ruku digao da vas u njoj nastanim, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Jošue, sina Nunova. 004 NUM 014 031 A vašu djecu, o kojoj kažete da bi postala roblje, njih ću uvesti da nastane zemlju što ste je vi prezreli. 004 NUM 014 032 A vi? Neka vam tjelesa popadaju u ovoj pustinji! 004 NUM 014 033 Vaši sinovi neka lutaju pustinjom četrdeset godina, neka trpe zbog vaše nevjere dok vam ne ispropadaju tjelesa u ovoj pustinji. 004 NUM 014 034 Prema broju dana u koje ste istraživali zemlju - dana četrdeset, za svaki dan jednu godinu - ispaštajte svoje opačine četrdeset godina. Iskusite što znači mene napustiti. 004 NUM 014 035 Ja, Jahve, to kažem: tako ću postupiti s ovom opakom zajednicom što se sjatila protiv mene. U ovoj istoj pustinji neka završi! Tu neka izgine.” 004 NUM 014 036 A oni ljudi koje Mojsije bijaše poslao da istraže zemlju i koji su nakon povratka potakli svu zajednicu da rogobori protiv njega ozloglašujući zemlju; 004 NUM 014 037 oni, dakle, ljudi koji su zlobno ozloglasili zemlju bijahu pomoreni pred Jahvom. 004 NUM 014 038 Od onih ljudi koji su išli da istraže zemlju ostadoše na životu jedino Jošua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov. 004 NUM 014 039 Kad je Mojsije prenio te riječi svim Izraelcima, narod se uvelike ražalosti. 004 NUM 014 040 I uranivši ujutro počnu se uspinjati na vrh brda govoreći. “Evo uzlazimo na mjesto o kojem je govorio Jahve jer smo zgriješili.” 004 NUM 014 041 A Mojsije rekne: “Zašto kršite zapovijed Jahvinu? Nećete uspjeti. 004 NUM 014 042 Ne penjite se, da vas ne potuku vaši neprijatelji, jer Jahve nije među vama. 004 NUM 014 043 Ta ondje se pred vama nalaze Amalečani i Kanaanci te ćete od mača pasti jer ste se odvratili od Jahve i jer Jahve neće biti s vama.” 004 NUM 014 044 Ali se oni prkosno penjahu prema vrhu brda, iako se ni Kovčeg saveza Jahvina ni Mojsije nisu micali iz tabora. 004 NUM 014 045 Amalečani i Kanaanci koji su živjeli na onome brdu spuste se, udare po njima i rasprše ih sve do Horme. 004 NUM 015 001 Jahve reče Mojsiju: 004 NUM 015 002 “Govori Izraelcima i reci im: 'Kad uđete u zemlju gdje ćete boraviti i koju vam ja dajem, 004 NUM 015 003 pa budete prinosili Jahvi paljenu žrtvu, paljenicu ili klanicu, zavjetnicu ili dragovoljnu žrtvu, ili žrtvu prigodom svojih svetkovina - praveći tako od krupne ili sitne stoke ugodan miris Jahvi - 004 NUM 015 004 neka prinositelj prinese svoj dar Jahvi: prinosnicu od desetine efe najboljeg brašna, zamiješena u četvrtini hina ulja. 004 NUM 015 005 Uz paljenicu ili uz klanicu prinesi čevrtinu hina vina za ljevanicu na svako janje. 004 NUM 015 006 Povrh ovna prinesi kao prinosnicu dvije desetine efe najboljeg brašna, zamiješena u jednoj trećini hina ulja; 004 NUM 015 007 i vina za ljevanicu prinesi trećinu hina na ugodan miris Jahvi. 004 NUM 015 008 Ako Jahvi prinosiš junca kao paljenicu ili kao klanicu da izvršiš zavjet ili kao pričesnicu, 004 NUM 015 009 neka se onda uz junca prinesu tri desetine efe najboljeg brašna, zamiješena u pola hina ulja, 004 NUM 015 010 a za ljevanicu prinesi pola hina vina kao paljenu žrtvu na ugodan miris Jahvi. 004 NUM 015 011 Neka se tako postupi uza svakoga vola i uza svakoga ovna, uza svaku glavu sitne stoke, ovce ili koze: 004 NUM 015 012 koliko ih god prinesete, za svako pojedino tako učinite, već prema njihovu broju. 004 NUM 015 013 Svaki domorodac neka postupa ovako kad prinosi žrtvu paljenu na ugodan miris Jahvi. 004 NUM 015 014 I ako koji stranac koji živi među vama, ili će biti među vašim potomcima, htjedne prinijeti žrtvu paljenu na ugodan miris Jahvi, neka radi kako i vi radite. 004 NUM 015 015 Neka je jedan zakon i za vas i za stranca koji s vama boravi. To je trajan zakon za vaše naraštaje: pred Jahvom, kako je s vama, tako neka bude i sa strancem. 004 NUM 015 016 Jedan zakon i jedno pravo neka vrijedi za vas i za stranca koji s vama boravi.'” 004 NUM 015 017 Jahve reče Mojsiju: 004 NUM 015 018 “Govori Izraelcima i reci im: 'Kad dođete u zemlju u koju vas vodim 004 NUM 015 019 i budete jeli kruh te zemlje, prinesite podizanicu Jahvi. 004 NUM 015 020 Kao prvinu iz svojih naćava prinesite jedan kolač kao podizanicu; prinesite ga kao i podizanicu s gumna. 004 NUM 015 021 Od prvine svojih naćava davajte Jahvi podizanicu od naraštaja do naraštaja.'” 004 NUM 015 022 “Ako nehotice pogriješite te ne budete obdržavali koju od zapovijedi što ih je Jahve objavio po Mojsiju - 004 NUM 015 023 sve što vam je Jahve zapovjedio po Mojsiju, odonda kad vam je izdao zapovijedi pa dalje od koljena do koljena - 004 NUM 015 024 onda: ako je to počinjeno nepažnjom zajednice, neka sva zajednica prinese jednoga junca kao paljenicu na ugodan miris Jahvi s propisanom prikaznicom i ljevanicom i jednoga jarca kao okajnicu. 004 NUM 015 025 Neka svećenik obavi obred pomirenja nad svom izraelskom zajednicom, pa će im biti oprošteno. Bila je samo nepažnja, a oni su prinijeli svoj dar - paljenu žrtvu Jahvi - i okajnicu pred Jahvom za svoju nepažnju. 004 NUM 015 026 Bit će oprošteno svoj izraelskoj zajednici, a tako i strancu koji među njima boravi, jer se sav narod iz nepažnje ogriješio. 004 NUM 015 027 Pogriješi li iz nepažnje pojedinac, neka prinese jedno žensko kozle od godine dana kao okajnicu. 004 NUM 015 028 Neka svećenik obavi obred pomirenja pred Jahvom nad osobom koja je nehotice pogriješila od nepažnje. Kad nad njom obavi obred pomirenja, bit će joj oprošteno. 004 NUM 015 029 Kada tko pogriješi nepažnjom, neka vam jedan zakon vrijedi i za domoroca i za stranca koji boravi među vama. 004 NUM 015 030 Ali onaj koji nešto učini naumice, bio on domorodac ili stranac, taj na Jahvu huli. Takav neka se istrijebi između svoga naroda 004 NUM 015 031 jer je prezreo Jahvinu riječ i prekršio njegovu zapovijed. Neka se takav iskorijeni. Neka njegova krivnja padne na nj!” 004 NUM 015 032 Kad su Izraelci bili u pustinji, nađu čovjeka kako kupi drva u subotnji dan. 004 NUM 015 033 I oni koji su ga našli da kupi drva dovedu ga Mojsiju i Aronu i svoj zajednici. 004 NUM 015 034 Stave ga pod stražu, jer još nije bilo određeno što treba s njim učiniti. 004 NUM 015 035 “Toga čovjeka treba pogubiti!” - reče Jahve Mojsiju. “Neka ga kamenjem zaspe izvan tabora sva zajednica.” 004 NUM 015 036 Sva ga zajednica izvede izvan tabora i zasu ga kamenjem te on poginu, kako je Jahve zapovjedio Mojsiju. 004 NUM 015 037 Reče Jahve Mojsiju: 004 NUM 015 038 “Govori Izraelcima i reci im: neka od naraštaja do naraštaja prave rese na skutovima svojih haljina, a za resu svakoga skuta neka privezuju ljubičastu vrpcu. 004 NUM 015 039 Imat ćete rese zato da vas pogled na njih sjeća svih Jahvinih zapovijedi. Vršite ih, a ne zanosite se svojim srcem i svojim očima, što vas tako lako zavode na bludnost. 004 NUM 015 040 Tako ćete se sjećati svih mojih zapovijedi, vršit ćete ih i bit ćete posvećeni svome Bogu. 004 NUM 015 041 Ja sam Jahve, Bog vaš, koji sam vas izveo iz zemlje egipatske da vam budem Bogom. Ja, Jahve, Bog vaš.” 004 NUM 016 001 Korah, sin Jisharov, sin Kehatov, sin Levijev, pa Datan i Abiram, sinovi Eliabovi, i On, sin Peletov - potomci Rubenovi - 004 NUM 016 002 ustanu protiv Mojsija zajedno sa dvjesta pedeset Izraelaca, glavara zajednice, uglednih na skupštini i ljudi na glasu. 004 NUM 016 003 Oni se sjate oko Mojsija i Arona govoreći im: “Vi prelazite mjeru! Sva je zajednica, svi njezini članovi, posvećena i među njima je Jahve. Zašto se onda uzvisujete iznad zajednice Jahvine!” 004 NUM 016 004 Kad to ču Mojsije, pade ničice. 004 NUM 016 005 Zatim reče Korahu i svoj njegovoj družini: “Sutra će Jahve pokazati tko je njegov i tko je posvećen, kome dopušta da mu se približi. Koga sebi izabere, k sebi će ga i pustiti. 004 NUM 016 006 Učinite ovo: uzmite kadionike, Korah i sva njegova družina; 004 NUM 016 007 sutra stavite u njih vatre i metnite odozgo tamjana pred Jahvom. Koga Jahve odabere, taj neka bude posvećen. Vi prelazite mjeru, Levijevci!” 004 NUM 016 008 Potom Mojsije reče Korahu: “Poslušajte, Levijevci! 004 NUM 016 009 Zar vam je malo što vas je Bog Izraelov izdvojio iz Izraelove zajednice da vas približi k sebi te da vršite službu u Jahvinu prebivalištu i da stojite pred zajednicom služeći joj? 004 NUM 016 010 Promaknuo je tebe i s tobom svu tvoju braću Levijevce, a vi još tražite i svećeništvo! 004 NUM 016 011 Ti i sva tvoja družina, dakle, sjatili ste se protiv Jahve; jer što je Aron da protiv njega rogoborite?” 004 NUM 016 012 Zatim posla Mojsije po Datana i Abirama, sinove Eliabove, ali oni odgovore: “Nećemo doći! 004 NUM 016 013 Zar je malo što si nas odveo iz zemlje kojom teče med i mlijeko da nas pobiješ u ovoj pustinji, pa hoćeš da nasilno zagospodariš nad nama? 004 NUM 016 014 Nisi nas uveo u zemlju kojom teče med i mlijeko i nisi nam dao u posjed njive i vinograde! Misliš li iskopati oči ovim ljudima? Nećemo doći!” 004 NUM 016 015 Mojsije se vrlo razljuti i reče Jahvi: “Ne obaziri se na njihovu prinosnicu! Ni jednoga njihova magarca nisam prisvojio niti sam ijednoga od njih oštetio.” 004 NUM 016 016 Zatim Mojsije reče Korahu: “Ti i sva tvoja družina stupite sutra pred Jahvu; ti, i oni, i Aron. 004 NUM 016 017 Neka svaki uzme svoj kadionik, stavi u nj tamjana i neka svaki donese svoj kadionik pred Jahvu - dvjesta i pedeset kadionika. A i ti i Aron donesite svaki svoj kadionik.” 004 NUM 016 018 Svaki uzme svoj kadionik, stavi u nj vatre, onda odozgo metne tamjana i stane s Mojsijem i Aronom kod ulaza u Šator sastanka. 004 NUM 016 019 Kad, naprama njima, sabra Korah svu zajednicu na ulazu u Šator sastanka, onda se svoj zajednici pokaza slava Jahvina. 004 NUM 016 020 I reče Jahve Mojsiju i Aronu: 004 NUM 016 021 “Odvojite se od te zajednice da je odmah satrem!” 004 NUM 016 022 Oni popadoše ničice i povikaše: “Bože! Bože životnog duha u svakome tijelu! Zar ćeš se razgnjeviti na svu zajednicu kad je samo jedan sagriješio!” 004 NUM 016 023 Onda Jahve reče Mojsiju: 004 NUM 016 024 “Reci toj zajednici: 'Uklonite se iz okolice prebivališta Koraha, Datana i Abirama!'” 004 NUM 016 025 Mojsije ustade i pođe k Datanu i Abiramu. Za njim krenuše izraelske starješine. 004 NUM 016 026 Zatim ovako progovori zajednici: “Odstupite od šatora tih opakih ljudi! Ne dotičite se ničega što je njihovo, da ne budete uništeni zbog svih njihovih grijeha.” 004 NUM 016 027 Tako se oni udalje iz okolice prebivališta Korahova, Datanova i Abiramova. Uto izađu Datan i Abiram te stanu na ulazu svojih šatora sa svojim ženama, svojim sinovima i svojom nejačadi. 004 NUM 016 028 “Po ovom ćete vidjeti”, reče Mojsije, “da me Jahve poslao da vršim sva ova djela, a da ih ne činim sam od sebe: 004 NUM 016 029 ako ovi ljudi umru kao što umru i svi ljudi; ako ih pohodi sudbina kakva pohodi sve ljude, onda me Jahve nije poslao. 004 NUM 016 030 Ali ako Jahve učini nečuveno: ako zemlja rastvori svoje ralje i proguta ih sa svim što je njihovo te živi siđu u Šeol, onda znajte da su ovi ljudi prezreli Jahvu.” (Sheol h7585) 004 NUM 016 031 A kad on završi sve te riječi, tlo se pod njima raspukne; 004 NUM 016 032 zemlja rastvori svoje ralje i proguta ih s njihovim domovima, sa svim Korahovim ljudima i svim njihovim imanjem. 004 NUM 016 033 Živi siđu u Šeol, oni i sve njihovo. Onda se nad njima zemlja zatvori i oni iščeznu iz zbora. (Sheol h7585) 004 NUM 016 034 Na njihov vrisak svi Izraelci što su stajali oko njih pobjegoše govoreći: “Da i nas zemlja ne proguta!” 004 NUM 016 035 Ali sukne oganj od Jahve te proždre dvjesta i pedeset ljudi koji su prinosili tamjan. 004 NUM 016 036 Jahve reče Mojsiju: 004 NUM 016 037 “Kaži Eleazaru, sinu svećenika Arona, da ukloni kadionike - jer su posvećeni - iz toga zgarišta, a neposvećenu vatru iz njih neka razaspe podalje. 004 NUM 016 038 Kadionici onih koji su sagriješili i grijehom život pokopali neka se prekuju u pločice za oblaganje žrtvenika. Doneseni su, naime, pred Jahvu, pa su posvećeni. Neka budu opomenom Izraelcima!” 004 NUM 016 039 Tako svećenik Eleazar uze kadionike od tuča što su ih prinosili oni koji izgorješe; prekovaše ih u pločice za oblaganje žrtvenika. 004 NUM 016 040 One su opomena Izraelcima da se nitko nepozvan - nitko tko nije od Aronova potomstva - ne smije približiti da pali tamjan pred Jahvom, kako mu se ne bi dogodilo kao Korahu i njegovoj družini, prema onom što je kazao Jahve po Mojsiju. 004 NUM 016 041 Sutradan je sva zajednica rogoborila protiv Mojsija i Arona. “Pobili ste Jahvin narod!” - govorili su. 004 NUM 016 042 Dok se zajednica skupljala protiv Mojsija i Arona, oni se okrenuše prema Šatoru sastanka, i gle! oblak ga prekri i slava se Jahvina pokaza. 004 NUM 016 043 Tada Mojsije i Aron odoše pred Šator sastanka. 004 NUM 016 044 I Jahve reče Mojsiju: 004 NUM 016 045 “Udaljite se od te zajednice; u tili ću je čas uništiti!” Oni padoše ničice. 004 NUM 016 046 Zatim Mojsije reče Aronu: “Uzmi kadionik, stavi u nj vatre sa žrtvenika, metni tamjana, a onda se žuri do zajednice da obaviš nad njom obred pomirenja. Gnjev je Jahvin već izbio i zlo je počelo!” 004 NUM 016 047 Aron uze što mu je Mojsije rekao te otrča usred zbora, a kad tamo: pomor među narodom već počeo. Stavi tamjana te obavi obred pomirenja nad narodom. 004 NUM 016 048 Zatim stade između mrtvih i živih i zlo se ustavi. 004 NUM 016 049 Bilo ih je mrtvih od toga zla četrnaest tisuća i sedam stotina, osim onih koji su poginuli zbog Koraha. 004 NUM 016 050 Aron se vrati k Mojsiju na ulaz u Šator sastanka: pomor se ustavi. 004 NUM 017 001 Jahve reče Mojsiju: 004 NUM 017 002 “Razloži Izraelcima te od njih uzmi po jedan štap za svaki predjedovski dom; uzmi od svih njihovih starješina za njihove pradjedovske domove dvanaest štapova. Ime svakoga napiši na njegovu štapu. 004 NUM 017 003 A kako ima po jedan štap za svakoga starješinu pradjedovskih domova, Aronovo ime napiši na Levijevu štapu. 004 NUM 017 004 Onda ih pohrani u Šator sastanka pred Svjedočanstvo; ondje gdje se s tobom sastajem. 004 NUM 017 005 Štap onoga čovjeka koga izaberem propupat će. Tako ću maknuti od sebe rogoborenje Izraelaca kojim prigovaraju vama.” 004 NUM 017 006 Mojsije tako kaza Izraelcima. Sve njihove starješine dadoše mu štap, po jedan štap za svakoga starješinu - dakle, dvanaest štapova za njihove pradjedovske domove. Među njihovim štapovima bio je i štap Aronov. 004 NUM 017 007 Mojsije pohrani štapove pred Jahvu u Šatoru svjedočanstva. 004 NUM 017 008 Kad sutradan Mojsije uđe u Šator svjedočanstva, gle: štap Arona iz doma Levijeva propupao! Potjerala mladica, procvjetao cvijet i sazreli bademi. 004 NUM 017 009 Tada iznese Mojsije ispred Jahve sve štapove sinovima Izraelovim. Oni ih razgledaše, a onda svatko uze svoj štap. 004 NUM 017 010 Jahve reče Mojsiju: “Opet stavi Aronov štap pred Svjedočanstvo, neka se čuva za znak buntovnim sinovima. Dokončaj tako njihovo rogoborenje protiv mene da ne izginu.” 004 NUM 017 011 I učini Mojsije: kako mu je Jahve zapovjedio, tako učini. 004 NUM 017 012 “Izgibosmo!” - rekoše Izraelci Mojsiju. “Propadosmo! Svi odreda propadosmo! 004 NUM 017 013 Tko god priđe Jahvinu prebivalištu, umire ... Zar ćemo svi izginuti?” 004 NUM 018 001 Tada Jahve reče Aronu: “Ti, tvoji sinovi i tvoj pradjedovski dom s tobom bit ćete odgovorni za grijehe u Svetištu; ti i tvoji sinovi s tobom bit ćete odgovorni za grijehe svoga svećeništva. 004 NUM 018 002 Pridruži k sebi i svoju braću od Levijeva plemena - tvoga pradjedovskog doma - neka ti se priključe da ti poslužuju, tebi i tvojim sinovima s tobom, pred Šatorom svjedočanstva. 004 NUM 018 003 Neka stoje na službu tebi i svemu Šatoru, ali neka se ne približuju pokućstvu u Svetištu niti žrtveniku, da ne poginu i oni i vi. 004 NUM 018 004 Neka su, dakle, tebi pridruženi i neka preuzmu brigu za Šator sastanka, svaku službu oko Šatora. I neka se ni jedan svjetovnjak ne približuje vama, 004 NUM 018 005 a vi vršite službu u Svetištu i službu oko žrtvenika da se više ne izlijeva gnjev na Izraelce. 004 NUM 018 006 Uzeh, evo, vašu braću levite između Izraelaca vama za dar; kao darovani pripadaju Jahvi da obavljaju službu oko Šatora sastanka. 004 NUM 018 007 Ti i tvoji sinovi s tobom preuzmite svećeničke poslove oko svega što spada na žrtvenik i iza zavjese. Službu koju dajem na dar vašem svećeništvu vi obavljajte. A svjetovnjak koji se primakne neka se pogubi.” 004 NUM 018 008 Još reče Jahve Aronu: “Tebi, evo, povjeravam brigu o onom što se meni prinosi. Sve što Izraelci posvećuju dodjeljujem tebi i tvojim sinovima kao baštinu trajnim zakonom. 004 NUM 018 009 Ovo neka pripadne tebi od svetinja nad svetinjama: od paljenih žrtava svi njihovi darovi, za sve njihove prinosnice, za sve njihove okajnice i za sve njihove naknadnice što ih budu meni uzvraćali; ta vrlo sveta stvar neka pripadne tebi i tvojim sinovima! 004 NUM 018 010 Blagujte ih kao najveće svetinje! Svaki muškarac može ih jesti. Neka ti budu svete! 004 NUM 018 011 I ovo neka bude za te: ono što se uzima od izraelskih prinosa da se prinese kao prikaznica - trajnim zakonom predajem tebi, tvojim sinovima i tvojim kćerima s tobom. Svatko tko u tvome domu bude čist može od toga jesti. 004 NUM 018 012 Najbolje od novoga ulja i najbolje od novoga vina i žita - prvine koje se prinose Jahvi - predajem tebi. 004 NUM 018 013 Prvi rodovi svega u njihovoj zemlji što ih budu donosili Jahvi neka budu tvoji. Tko je god čist u tvome domu može ih jesti. 004 NUM 018 014 Sve što u Izraelu bude određeno za 'herem' neka je tvoje. 004 NUM 018 015 Svako prvorođenče svih bića - kako ljudi tako i životinja - što se prinose Jahvi neka bude tvoje. Samo pusti da se otkupi prvenac od ljudi i prvenče od nečiste stoke. 004 NUM 018 016 Kad budu stari mjesec dana, pusti da ih otkupljuju. A njihovu otkupnu cijenu odredi: pet srebrnih šekela, prema hramskom šekelu, a to je dvadeset gera. 004 NUM 018 017 Ali prvenče kravlje, prvenče ovčje i prvenče kozje neka se ne otkupljuje. Oni su svetinja. Krv njihovu izlij na žrtvenik, a pretilinu njihovu sažeži u kad kao žrtvu spaljenu na ugodan miris Jahvi. 004 NUM 018 018 Njihovo meso neka pripadne tebi; kao i grudi žrtve prikaznice i desno pleće. 004 NUM 018 019 Sve posvećene prinose što ih Izraelci podižu Jahvi predajem trajnim zakonom tebi, tvojim sinovima i tvojim kćerima s tobom. To je savez osoljen, trajan pred Jahvom, tebi i tvome potomstvu s tobom.” 004 NUM 018 020 “Nemoj imati baštine u zemlji njihovoj”, reče Jahve Aronu, “niti sebi stječi posjeda među njima! Ja sam tvoj dio i tvoja baština među Izraelcima.” 004 NUM 018 021 “Levijevim sinovima, evo, predajem u baštinu sve desetine u Izraelu za njihovu službu - za službu što je obavljaju u Šatoru sastanka. 004 NUM 018 022 A Izraelci neka se više ne primiču Šatoru sastanka, da ne navuku na se grijeh i ne poginu. 004 NUM 018 023 Neka samo leviti obavljaju službu u Šatoru sastanka; i neka oni budu odgovorni za svoj grijeh. Trajna je to odredba za vaše naraštaje; među Izraelcima neka nemaju posjeda, 004 NUM 018 024 jer ja im predajem u posjed desetine što ih Izraelci prinose na dar Jahvi. Stoga sam za njih rekao: neka oni nemaju posjeda među Izraelcima.” 004 NUM 018 025 Jahve reče Mojsiju: 004 NUM 018 026 “Levitima govori i reci im: 'Kad od Izraelaca primate desetinu, koju ja od njih dajem vama u baštinu, od toga onda vi prinesite podizanicu Jahvi: desetinu od desetine. 004 NUM 018 027 Prinos će vam biti zaračunan kao da je prinos s gumna i Óotoka iz badnja. 004 NUM 018 028 Tako isto prinosite podizanicu Jahvi i od svih svojih desetina što ih primate od Izraelaca. Od toga davajte podizanicu Jahvinu svećeniku Aronu. 004 NUM 018 029 Od svih darova koje budete primali podižite podizanicu Jahvi; od svega ono najbolje - onaj dio koji treba posvećivati.' 004 NUM 018 030 Još im reci: 'Pošto od toga prinesete najbolji dio, neka se to levitima uračuna kao prihod s gumna i prihod iz badnja. 004 NUM 018 031 Na svakome ga mjestu možete jesti, i vi i vaši ukućani, jer to vam je nagrada za vašu službu u Šatoru sastanka. 004 NUM 018 032 Pošto prinesete njegov najbolji dio, nećete navući na se grijeha; svetinja Izraelaca nećete oskvrnjivati te nećete ginuti.'” 004 NUM 019 001 Jahve reče Mojsiju i Aronu: 004 NUM 019 002 “Ovo je zakonska odredba što ju je Jahve naredio: Reci Izraelcima neka ti dovedu crvenu junicu, zdravu, na kojoj nema mane i na koju još nije stavljan jaram. 004 NUM 019 003 A vi je predajte svećeniku Eleazaru. Neka se zatim izvede izvan tabora i zakolje pred njim. 004 NUM 019 004 Svećenik Eleazar neka uzme njezine krvi na svoj prst pa njome poškropi sedam puta prema pročelju Šatora sastanka. 004 NUM 019 005 Neka se onda junica spali na njegove oči; neka joj se spale: koža, meso, krv i nečist. 004 NUM 019 006 Potom neka svećenik uzme cedrovine, izopa i crvenoga prediva pa ih baci usred vatre gdje se krava spaljuje. 004 NUM 019 007 Neka svećenik opere svoju odjeću, a svoje tijelo u vodi okupa. Poslije toga neka se svećenik vrati u tabor, ali neka je nečist do večeri. 004 NUM 019 008 I onaj koji ju je spaljivao neka svoju odjeću opere i okupa svoje tijelo u vodi te bude nečist do večeri. 004 NUM 019 009 A jedan čist čovjek neka pokupi pepeo od junice pa ga pohrani izvan tabora na čisto mjesto da se čuva izraelskoj zajednici za vodu očišćenja. To je žrtva okajnica. 004 NUM 019 010 I onaj koji skupi pepeo od junice neka opere svoju odjeću i bude nečist do večeri. Neka to bude trajan zakon i za Izraelce i za stranca koji među njima boravi.” 004 NUM 019 011 “Tko se dotakne mrtva ljudskog tijela neka je nečist sedam dana. 004 NUM 019 012 Takav neka se opere tom vodom trećega dana i sedmoga dana pa će biti čist. Ako se ne opere trećega dana i sedmoga dana, neće biti čist. 004 NUM 019 013 Tko se dotakne mrtvaca, tijela preminula čovjeka, a ne opere se, oskvrnjuje Jahvino prebivalište. Takav neka se iskorijeni iz Izraela. Budući da vodom za očišćenje nije bio poliven, nečist je; njegova je nečistoća još na njemu.” 004 NUM 019 014 “Ovo je zakon kad koji čovjek umre u šatoru; tko god uđe u šator i tko god bude u šatoru neka je nečist sedam dana. 004 NUM 019 015 Svaka otvorena posuda koja ne bude zatvorena poklopcem neka je nečista. 004 NUM 019 016 A na otvorenu polju tko se god dotakne poginuloga od mača, ili mrtvaca, ili ljudskih kostiju, ili groba neka je nečist sedam dana. 004 NUM 019 017 Neka se za onoga koji se onečistio uzme pepela od životinje spaljene za okajnicu i na nj, u kakvu sudu, nalije žive vode. 004 NUM 019 018 Onda neka čist čovjek uzme izopa, zamoči ga u vodu te poškropi po šatoru, po svemu posuđu, po ljudima koji su tu bili, po onome koji se dotakao kostiju, ili ubijenoga, ili preminuloga, ili groba. 004 NUM 019 019 Neka čisti čovjek škropi nečistoga trećega i sedmoga dana. Tako će ga na sedmi dan očistiti. Taj onda neka opere svoju odjeću, okupa se u vodi i neka je navečer čist. 004 NUM 019 020 A bude li tko nečist pa se ne očisti, neka se iskorijeni iz zajednice, jer je oskvrnuo Jahvino svetište; vodom za očišćenje nije bio poliven; nečist je! 004 NUM 019 021 Neka im i ovo bude trajnim zakonom: i onaj koji je škropio vodom za očišćenje neka opere svoju odjeću; i onaj koji je dirnuo vodu za očišćenje neka je nečist do večeri. 004 NUM 019 022 Čega se god nečisti dotakne neka je nečisto; a osoba koja se njega dotakne neka je nečista do večeri.” 004 NUM 020 001 Potom stigoše Izraelci, sva zajednica, u pustinju Sin u prvome mjesecu. Narod se nastani u Kadešu. Ondje umrije Mirjam i ondje je sahraniše. 004 NUM 020 002 Nije bilo vode za zajednicu. Stoga se udruže protiv Mojsija i protiv Arona. 004 NUM 020 003 Narod se poče svađati s Mojsijem i govoriti: “Da smo bar izginuli kad su nam i braća poginula pred Jahvom! 004 NUM 020 004 Zašto ste doveli Jahvinu zajednicu u ovu pustinju da ovdje pomremo i mi i naša stoka? 004 NUM 020 005 Zašto ste nas izveli iz Egipta da nas dovedete u ovo nesretno mjesto; mjesto u kojem nema ni žita, ni smokava, ni loze, ni mogranja? Nema ni vode da pijemo.” 004 NUM 020 006 Mojsije i Aron odu ispred zajednice do ulaza u Šator sastanka i padnu ničice. Tada im se pokaza slava Jahvina. 004 NUM 020 007 I Jahve reče Mojsiju: 004 NUM 020 008 “Uzmi štap pa ti i tvoj brat Aron skupite zajednicu. Onda, na njihove oči, progovorite pećini da ustupi svoje vode. Iz pećine im izvedi vodu te napoj zajednicu i njezino blago.” 004 NUM 020 009 Mojsije uzme štap ispred Jahve kako mu je naredio. 004 NUM 020 010 Zatim Mojsije i Aron skupe zbor pred pećinu pa im Mojsije rekne: “Čujte, buntovnici! Hoćemo li vam iz ove pećine izvesti vodu?” 004 NUM 020 011 Zatim Mojsije podigne ruku i dvaput udari štapom o pećinu: voda provali u obilju, pa su mogli piti i zajednica i njezino blago. 004 NUM 020 012 Potom će Jahve Mojsiju i Aronu: “Budući da se niste pouzdavali u me i niste me svetim očitovali u očima sinova Izraelovih, nećete uvesti ovaj zbor u zemlju koju im dajem.” 004 NUM 020 013 To su Meripske vode, kraj njih su se Izraelci prepirali s Jahvom, a on se pokazao svetim. 004 NUM 020 014 Iz Kadeša pošalje Mojsije glasnike: “Kralju Edoma. Ovako veli tvoj brat Izrael: 'Ti znaš sve jade koji su nas snašli. 004 NUM 020 015 Naši se preci spustiše u Egipat. U Egiptu smo proboravili mnogo vremena. Egipćani su s nama i s našim precima loše postupali. 004 NUM 020 016 Stoga smo vapili Jahvi, i on ču naš glas i posla anđela koji nas izbavi iz Egipta. Evo nas sad u Kadešu, gradu uz rub tvoga područja. 004 NUM 020 017 Pusti nas da prođemo kroz tvoju zemlju. Nećemo ići preko polja ni vinograda niti ćemo piti vodu iz bunara; ići ćemo Kraljevskim putem, ne skrećući ni desno ni lijevo, dok ne prođemo tvoje područje.” 004 NUM 020 018 Edom mu odgovori: “Ne prolazi preko moje zemlje, jer eto me s mačem preda te!” 004 NUM 020 019 “Ići ćemo utrenikom”, rekoše Izraelci, “a budemo li pili tvoje vode, mi i naša stada, za to ćemo ti platiti. Ništa više, samo da prođemo pješice.” 004 NUM 020 020 “Ne prolazi!” - odgovori. I Edom mu izađe u susret s mnogo ljudi i s velikom silom. 004 NUM 020 021 Tako Edom nije dopustio Izraelu da prođe kroz njegovo područje i Izrael se okrenu od njega. 004 NUM 020 022 Zaputivši se od Kadeša, stigoše Izraelci, sva zajednica, k brdu Horu. 004 NUM 020 023 Kod brda Hora, uz među edomsku, reče Jahve Mojsiju i Aronu: 004 NUM 020 024 “Neka se Aron pridruži svojim precima! Neće ući u zemlju koju dajem Izraelcima, jer ste se oprli mojoj zapovijedi kod Meripskih voda. 004 NUM 020 025 Uzmi Arona i njegova sina Eleazara, pa ih izvedi na brdo Hor. 004 NUM 020 026 I svuci Aronu njegove haljine pa ih obuci njegovu sinu Eleazaru. Aron će se pridružiti precima, umrijet će ondje.” 004 NUM 020 027 Mojsije učini kako naredi Jahve. Pred svom zajednicom popeše se na brdo Hor. 004 NUM 020 028 Mojsije svuče s Arona njegove haljine te ih obuče njegovu sinu Eleazaru. Ondje navrh brda umrije Aron. Zatim se Mojsije i Eleazar spustiše s brda. 004 NUM 020 029 Sva zajednica vidje da je Aron preminuo i sav dom Izraelov oplakivaše Arona trideset dana. 004 NUM 021 001 Kralj Arada, Kanaanac koji je živio u Negebu, ču da Izrael dolazi Atarimskim putem, pa navali na Izraela i neke njegove zarobi. 004 NUM 021 002 Tada se Izrael ovako zavjetova Jahvi: “Ako u moje ruke izručiš ovaj narod, potpuno ću uništiti njegove gradove.” 004 NUM 021 003 Jahve usliša glas Izraela i predade mu Kanaance. A Izrael njih i njihove gradove 'heremom' uništi. Stoga se ono mjesto prozva Horma. 004 NUM 021 004 Od brda Hora zapute se prema Crvenom moru da zaobiđu zemlju edomsku. Narod putem postane nestrpljiv. 004 NUM 021 005 I počne govoriti i protiv Boga i protiv Mojsija: “Zašto nas izvedoste iz Egipta da pomremo u ovoj pustinji? Nema kruha, nema vode, a to bijedno jelo već se ogadilo dušama našim.” 004 NUM 021 006 Onda Jahve pošalje na narod ljute zmije; ujedale ih one, tako te pomrije mnogo naroda u Izraelu. 004 NUM 021 007 Dođe narod k Mojsiju pa reče: “Sagriješili samo kad smo govorili protiv Jahve i protiv tebe. Pomoli se Jahvi da ukloni zmije od nas!” Mojsije se pomoli za narod, 004 NUM 021 008 i Jahve reče Mojsiju: “Napravi otrovnicu i stavi je na stup: tko god bude ujeden, ostat će na životu ako je pogleda.” 004 NUM 021 009 Mojsije napravi zmiju od mjedi i postavi je na stup. Kad bi koga ujela ljutica, pogledao bi u mjedenu zmiju i ozdravio. 004 NUM 021 010 Pođu Izraelci i utabore se u Obotu. 004 NUM 021 011 Potom se zapute iz Obota i utabore se kraj Ije-Abarima, u pustinji što je nasuprot Moabu, sa strane sunčeva izlaska. 004 NUM 021 012 Odande otputuju te se utabore u dolini Zaredu. 004 NUM 021 013 Odande krenu i utabore se s onu stranu Arnona, koji je u pustinji a izvire u području Amorejaca. Jer je Arnon granica moapska između Moabaca i Amorejaca. 004 NUM 021 014 Zato se veli u “Knjizi Jahvinih vojni”: “Vaheb kod Sufe i doline arnonske 004 NUM 021 015 i padine doline što se naginje prema mjestu Aru i naslanja se na granicu moapsku ...” 004 NUM 021 016 Odande odoše u Beer. To je bunar o kojem je Jahve rekao Mojsiju: “Skupi narod da im dam vode!” 004 NUM 021 017 Tada Izrael zapjeva ovu pjesmu: “Proključaj, studenče! A vi ga uznosite: 004 NUM 021 018 knezovi ga iskopali, prvaci narodni izdubli žezlom, štapom svojim.” Iz pustinje odu u Matanu, 004 NUM 021 019 iz Matane u Nahaliel, a iz Nahaliela u Bamot; 004 NUM 021 020 iz Bamota u dolinu što se stere u moapskom polju, prema vrhuncu Pisge, s koje se pruža vidik na pustaru. 004 NUM 021 021 Sad Izrael posla glasnike Sihonu, amorejskome kralju, s porukom: 004 NUM 021 022 “Pusti da prođem preko tvoje zemlje. Nećemo zalaziti u polja i u vinograde, niti ćemo piti vode iz bunara. Ići ćemo Kraljevskim putem dok ne prođemo tvoje područje.” 004 NUM 021 023 Ali Sihon ne dopusti Izraelu da prođe njegovim područjem, nego skupi sav svoj narod te izađe u pustinju da presretne Izraelce. Stigavši do Jahze, zavojuje na Izraela. 004 NUM 021 024 Ali ga Izrael potuče oštrim mačem i osvoji njegovu zemlju od Arnona do Jaboka, do Amonaca, jer je Az ležao na granici Amonaca. 004 NUM 021 025 Izrael zauzme sve one gradove i Izrael se nastani u svim onim gradovima Amorejaca; u Hešbonu i svim njegovim naseljima. 004 NUM 021 026 Kako je Hešbon bio glavni grad Sihona, amorejskog kralja, koji je ratovao protiv prijašnjega moapskoga kralja te osvojio svu njegovu zemlju do Arnona, 004 NUM 021 027 kažu zato pjesnici: “Hrabro, o Hešbone, dobro sazdani, čvrsto posađeni grade Sihonov! 004 NUM 021 028 Iz Hešbona oganj suknu, plamen iz grada Sihonova, sažga Ar moapski, proždrije visove arnonske. 004 NUM 021 029 Teško tebi, Moabe! Propao si, narode Kemošev! Od sinova bjegunce učini, a od kćeri svojih ropkinje Sihonu, kralju amorejskom. 004 NUM 021 030 Pobili smo ih; propao je Hešbon do Dibona: sve smo razorili do Nofaha, što je blizu Medebe ...” 004 NUM 021 031 Tako se Izrael nastani u zemlji Amorejaca. 004 NUM 021 032 Mojsije se uputi da izvidi Jazer. Potom zauzmu njegova naselja a rastjeraju Amorejce koji bijahu ondje. 004 NUM 021 033 Okrenu se onda i pođu prema Bašanu. A bašanski kralj Og presrete ih sa svim svojim narodom da zapodjene boj kod Edreja. 004 NUM 021 034 Ali Jahve reče Mojsiju: “Ne boj ga se! Predao sam u tvoje ruke njega, sav njegov narod i njegovu zemlju. Postupi s njim kako si postupio s amorejskim kraljem Sihonom koji je boravio u Hešbonu.” 004 NUM 021 035 I potukoše ga, i sinove njegove, i sav njegov narod, tako da nitko ne uteče. Potom zaposjedoše njegovu zemlju. 004 NUM 022 001 Poslije toga Izraelci otputuju i utabore se na Moapskim poljanama, s onu stranu Jordana, nasuprot Jerihonu. 004 NUM 022 002 Balak, sin Siporov, vidje sve što Izrael učini Amorejcima. 004 NUM 022 003 Moab se uvelike poboja toga naroda jer je bio brojan. Moaba obuze strah od Izraelaca. 004 NUM 022 004 Zato reče Moab midjanskim starješinama: “Sad će ova rulja oko nas sve popasti kao što vol popase travu po polju.” Balak, sin Siporov, bijaše moapski kralj u ono vrijeme. 004 NUM 022 005 On pošalje glasnike Bileamu, sinu Beorovu, u Petoru, koji se nalazi na Rijeci, u zemlji Amonaca. Pozove ga rekavši: “Evo je došao neki narod iz Egipta; evo je prekrio lice zemlje i naselio se uza me. 004 NUM 022 006 Zato dođi i prokuni mi ovaj narod jer je jači od mene. Tako ću ga moći svladati i istjerati iz zemlje. A znam da je blagoslovljen onaj koga blagosloviš, a proklet onaj koga prokuneš.” 004 NUM 022 007 Starješine moapske i starješine midjanske krenu s nagradom za vračanje u svojim rukama. Stignu Bileamu i prenesu mu Balakovu poruku. 004 NUM 022 008 On im rekne: “Prenoćite ovdje te ću vam odgovoriti prema onome što mi Jahve kaže.” Tako moapski knezovi ostanu kod Bileama. 004 NUM 022 009 Bog dođe Bileamu i upita: “Tko su ti ljudi s tobom?” Bileam odgovori Bogu: 004 NUM 022 010 “Poslao ih k meni Balak, sin Siporov, moapski kralj, s porukom: 004 NUM 022 011 'Evo je neki narod došao iz Egipta i prekrio lice zemlje. Dođi da ga prokuneš. Tako ću ga moći svladati i protjerati.'” 004 NUM 022 012 Ali Bog reče Bileamu: “Nemoj ići s njima! Nemoj proklinjati onaj narod jer je blagoslovljen.” 004 NUM 022 013 Ujutro Bileam ustane te će Balakovim knezovima: “Odlazite u svoju zemlju jer mi ne da Jahve da pođem s vama.” 004 NUM 022 014 Moapski se knezovi dignu, odu Balaku pa mu reknu: “Bileam nije htio poći s nama.” 004 NUM 022 015 Balak opet pošalje knezove, brojnije i uglednije od prvih. 004 NUM 022 016 Oni dođu Bileamu i reknu mu: “Ovako je poručio Balak, sin Siporov: 'Ne skanjuj se nego dođi k meni. 004 NUM 022 017 Bogato ću te nagraditi i učinit ću sve što mi kažeš. Dođi, molim te, i prokuni mi ovaj narod!'” 004 NUM 022 018 Ali Bileam odgovori Balakovim slugama: “Da mi Balak dadne svoju kuću punu srebra i zlata, ne bih mogao prestupiti zapovijedi Jahve, Boga svoga, da učinim išta, bilo veliko bilo malo. 004 NUM 022 019 Ali provedite ovdje i vi noć da doznam što će mi Jahve još kazati.” 004 NUM 022 020 Noću Bog dođe Bileamu pa mu rekne: “Ako su ti ljudi došli da te pozovu, ustani, pođi s njima! Ali da činiš samo što ti ja reknem!” 004 NUM 022 021 Ustane Bileam ujutro, osamari svoju magaricu i ode s moapskim knezovima. 004 NUM 022 022 No Božja srdžba usplamtje što je on pošao. Zato anđeo Jahvin stade na put da ga spriječi. On je jahao na svojoj magarici, a pratila ga njegova dva momka. 004 NUM 022 023 Kad magarica opazi anđela Jahvina kako stoji na putu s isukanim mačem u ruci, skrene sa staze i pođe preko polja. Bileam poče tući magaricu da je vrati na put. 004 NUM 022 024 Anđeo Jahvin tada stade na uskom prolazu, među vinogradima, a bijaše ograda i s ove i s one strane. 004 NUM 022 025 Magarica, spazivši Jahvina anđela, stisne se uza zid i o zid pritisne Bileamovu nogu. On je opet poče tući. 004 NUM 022 026 Anđeo Jahvin pođe naprijed te stade na usko mjesto gdje nije bilo prostora da se provuče ni desno ni lijevo. 004 NUM 022 027 Kad je magarica ugledala Jahvina anđela, legne pod Bileamom. Bileam pobjesni i poče tući magaricu štapom. 004 NUM 022 028 Tada Jahve otvori usta magarici te ona progovori Bileamu: “Što sam ti učinila da si me tukao tri puta?” 004 NUM 022 029 Bileam odgovori magarici: “Što sa mnom zbijaš šalu! Da mi je mač u ruci, sad bih te ubio!” 004 NUM 022 030 A magarica uzvrati Bileamu: “Zar ja nisam tvoja magarica na kojoj si jahao svega svoga vijeka do danas? Jesam li ti običavala ovako?” - “Nisi!” - odgovori on. 004 NUM 022 031 Tada Jahve otvori oči Bileamu i on opazi anđela Jahvina kako stoji na putu s golim mačem u ruci. Pognu on glavu i pade ničice. 004 NUM 022 032 Onda će mu anđeo Jahvin: “Zašto si tukao svoju magaricu već tri puta? TÓa ja sam istupio da te spriječim, jer te put meni naočigled vodi u propast. 004 NUM 022 033 Magarica me opazila i preda mnom se uklonila sva tri puta. Da mi se nije uklanjala, već bih te ubio, a nju ostavio na životu.” 004 NUM 022 034 Onda će Bileam anđelu Jahvinu: “Sagriješio sam! Nisam znao da ti preda mnom stojiš na putu. Ali sad, ako je zlo u tvojim očima, ja ću se vratiti.” 004 NUM 022 035 Ali anđeo Jahvin odvrati Bileamu: “Idi s tim ljudima, ali samo ono govori što ti ja kažem.” Tako Bileam ode s Balakovim knezovima. 004 NUM 022 036 Kad je Balak čuo da Bileam dolazi, iziđe mu u susret do grada Moaba što se nalazi na granici Arnona, na kraju područja. 004 NUM 022 037 “Zar nisam uporno po te slao i pozivao te? Zašto mi nisi došao?” reče Balak Bileamu. “Zar te zaista ne mogu bogato nagraditi?” 004 NUM 022 038 “Evo sam ti došao”, reče Bileam Balaku. “Ali hoću li ti moći sada što kazati? Samo što mi Bog stavi na jezik, to ću govoriti.” 004 NUM 022 039 Pođe zatim Bileam s Balakom i dođoše u Kirjat Husot. 004 NUM 022 040 Žrtvova Balak i krupne i sitne stoke te od toga pruži Bileamu i knezovima koji su ga pratili. 004 NUM 022 041 Sutradan uze Balak Bileama i odvede ga gore na Bamot-Baal, odakle mogaše vidjeti krajnji dio naroda. 004 NUM 023 001 I Bileam reče Balaku: “Ovdje mi načini sedam žrtvenika; ovdje mi pripravi sedam junaca i sedam ovnova.” 004 NUM 023 002 Balak učini kako je Bileam rekao. A onda Balak i Bileam prinesu po jednoga junca i ovna na svakome žrtveniku. 004 NUM 023 003 Potom će Bileam Balaku: “Ti stoj kod svoje paljenice, a ja idem ne bih li se sreo s Jahvom, pa što mi očituje, kazat ću ti.” I ode na osamljeno mjesto. 004 NUM 023 004 I Bog srete Bileama, koji mu reče: “Sedam sam žrtvenika podigao i prinio na svakome po jednoga junca i ovna.” 004 NUM 023 005 A Jahve stavi riječi u usta Bileamu te mu zapovjedi: “Vrati se Balaku i ovako govori.” 004 NUM 023 006 Bileam se vrati k njemu, a on stajaše uza svoju paljenicu i s njim svi knezovi moapski. 004 NUM 023 007 Tada on poče svoju pjesmu i reče: “Iz Arama dovede me Balak, kralj Moaba, iz strana istočnih: 'Dođi, prokuni mi Jakova, dođi, gromom udri Izraela!' 004 NUM 023 008 Kako mogu proklinjati koga Bog ne proklinje? Kako gromom udarati koga Jahve ne udara? 004 NUM 023 009 Jer s vrha hridi ja ga gledam, s visoka ga motrim brijega. Gle naroda koji odvojeno živi, među narode on se ne broji. 004 NUM 023 010 Prah Jakovljev tko će prebrojiti; pijesak Izraela tko će izmjeriti! O, da mi je umrijeti smrću pravednika! O, da svršetak moj bude kao njegov!” 004 NUM 023 011 “Što mi to uradi!” - reče Balak Bileamu. “Dovedoh te da prokuneš moje neprijatelje, a kad tamo, ti ih blagoslovom obasu!” 004 NUM 023 012 On odgovori: “Zar mi nije dužnost kazati što mi Jahve stavlja u usta?” 004 NUM 023 013 “Hajde sa mnom na drugo mjesto, odakle ga možeš svega vidjeti” zamoli ga Balak. “Odavde mu vidiš samo jedan kraj, a ne vidiš ga svega. Odande mi ga prokuni!” 004 NUM 023 014 Povede ga zatim na Sede Sofim, na vrh Pisge. Tu sagradi sedam žrtvenika i na svakom žrtveniku prinese po jednoga junca i ovna. 004 NUM 023 015 Bileam tada rekne Balaku: “Stoj ovdje kraj svoje paljenice, a ja odoh onamo na susret Bogu.” 004 NUM 023 016 Jahve sretne Bileama; stavi riječi u njegova usta te mu zapovjedi: “Vrati se k Balaku i tako govori!” 004 NUM 023 017 I vrati se on Balaku, koji stajaše uza svoju paljenicu i s njim moapski knezovi. Balak ga zapita: “Što je Jahve rekao?” 004 NUM 023 018 Tada Bileam započe svoju pjesmu i reče: “Ustani, Balače, i poslušaj! Uhom me posluhni, sine Siporov! 004 NUM 023 019 Bog nije čovjek da bi slagao, nije sin Adama da bi se kajao. Zar on kada rekne, a ne učini, zar obeća, pa ne ispuni? 004 NUM 023 020 Gle, primih od Boga da blagoslovim, blagoslovit ću i povuć' neću blagoslova. 004 NUM 023 021 U Jakovu nesreće ne nazreh, nit' nevolje vidjeh u Izraelu. Jahve, Bog njegov, s njime je, poklik kralju u njemu odzvanja. 004 NUM 023 022 Iz Egipta Bog ga je izveo, on je njemu k'o rozi bivola. 004 NUM 023 023 Gatanja nema protiv Jakova nit' protiv Izraela vračanja. I kada budu rekli Jakovu i Izraelu: 'Što radi Bog?' 004 NUM 023 024 gle, ustat će narod k'o lavica, dići će se poput lava: leći neće dok plijen ne proguta, dok ne popije krv pobijenih.” 004 NUM 023 025 Zatim Balak reče Bileamu: “Nemoj ga ni kletvom kleti, ali ni blagoslovom blagoslivljati.” 004 NUM 023 026 Bileam odvrati Balaku. “Zar ti nisam rekao: sve što Jahve kaže, to ću činiti.” 004 NUM 023 027 Potom Balak reče Bileamu: “Hajde! Odvest ću te na drugo mjesto. Možda će Bogu biti pravo da mi ga odande prokuneš.” 004 NUM 023 028 I odvede Balak Bileama na vrh Peora, odakle se pruža vidik na pustaru. 004 NUM 023 029 “Sagradi mi ovdje sedam žrtvenika”, reče Bileam Balaku. “Nadalje, pripremi mi ovdje sedam junaca i sedam ovnova.” 004 NUM 023 030 Balak učini kako je Bileam rekao i prinese po jednoga junca i ovna na svakome žrtveniku. 004 NUM 024 001 Kad opazi Bileam da je Jahvi drago što on blagoslivlja Izraela, ne htjede više ni ići kao prije u potragu za znamenjima, nego se licem okrenu prema pustari. 004 NUM 024 002 Bileam podiže oči i vidje Izraela utaborena po njegovim plemenima. Na nj siđe Duh Božji 004 NUM 024 003 i on poče svoju pjesmu te reče: “Proročanstvo Bileama, sina Beorova, proročanstvo čovjeka pronicava pogleda, 004 NUM 024 004 proročanstvo onoga koji riječi Božje sluša, koji vidi viđenja Svesilnoga, koji pada i oči mu se otvaraju. 004 NUM 024 005 Kako su lijepi ti šatori, Jakove, i stanovi tvoji, Izraele! 004 NUM 024 006 Kao dolovi što se steru, kao vrtovi uz obalu rijeke, kao aloje što ih Jahve posadi, kao cedri pokraj voda! 004 NUM 024 007 Iz potomstva junak mu izlazi, nad mnogim on vlada narodima. Kralj će njegov nadvisit' Agaga, uzdiže se kraljevstvo njegovo. 004 NUM 024 008 Iz Egipta Bog ga izveo, on je njemu k'o rozi bivola. On proždire narode dušmanske, on njihove kosti drobi. 004 NUM 024 009 Skupio se, polegao poput lava, poput lavice: tko ga podići smije? Blagoslovljen bio tko te blagoslivlje, proklet da je tko tebe proklinje!” 004 NUM 024 010 I usplamtje srdžbom Balak na Bileama i udari rukom o ruku. “Pozvao sam te da prokuneš moje neprijatelje”, reče Balak Bileamu, “a kad tamo, ti ih blagoslovi evo triput! 004 NUM 024 011 Nosi se odmah u svoj kraj. Bio sam rekao: dostojno ću te počastiti! A eto, Jahve te liši časti.” 004 NUM 024 012 Nato Bileam odgovori Balaku: “Zar nisam rekao i tvojim glasnicima koje si k meni poslao: 004 NUM 024 013 'Da mi Balak dadne svoju kuću punu srebra i zlata, ne bih mogao prestupiti zapovijed Jahvinu i po svojoj volji činiti bilo dobro, bilo zlo; ono što kaže Jahve, to ću i ja reći.' 004 NUM 024 014 A sada, kad, evo, odlazim k svome narodu, hajde da ti objavim što će ovaj narod učiniti tvome narodu u budućnosti!” 004 NUM 024 015 I poče svoju pjesmu i reče: “Proročanstvo Bileama, sina Beorova, proročanstvo čovjeka pronicava pogleda, 004 NUM 024 016 proročanstvo onoga koji riječi Božje sluša, koji poznaje mudrost Svevišnjega, koji vidi viđenja Svesilnoga, koji pada i oči mu se otvaraju. 004 NUM 024 017 Vidim ga, ali ne sada: motrim ga, al' ne iz blizine: od Jakova zvijezda izlazi, od Izraela žezlo se diže. On Moabu razbija bokove i svu djecu Šetovu zatire! 004 NUM 024 018 Edom će njegovim postati posjedom, a Seir zemljom osvojenom. Razvija snagu svoju Izrael, 004 NUM 024 019 Jakov vlada nad neprijateljima i uništava preživjele iz Ira.” 004 NUM 024 020 Bileam se zagleda u Amaleka te poče svoju pjesmu i reče: “Amalek je prvenac među narodima, ali vječna propast njegov je svršetak.” 004 NUM 024 021 Onda se zagleda u Kenijce te poče svoju pjesmu i reče: “Tvrd je stan tvoj, Kajine, na timoru ti gnijezdo savijeno! 004 NUM 024 022 Al' gnijezdo pripada Beoru; dokle ćeš Ašuru robovati?” 004 NUM 024 023 Opet poče svoju pjesmu i reče: “Narodi pomorski sabiru se sa sjevera, 004 NUM 024 024 a brodovlje od strane Kitima. Podjarmljuju Ašur, podjarmljuju Heber, pa i njega će propast stići vječita.” 004 NUM 024 025 Potom ustade Bileam te se uputi natrag u svoj kraj. A i Balak ode svojim putem. 004 NUM 025 001 Dok je Izrael boravio u Šitimu, narod se upusti u blud s Moapkama. 004 NUM 025 002 One pozivahu narod na žrtvovanje svojim bogovima, a narod sudjelovaše u njihovim gozbama i klanjaše se njihovim bogovima. 004 NUM 025 003 Tako se Izrael osramoti s Baalom peorskim. I Jahve planu gnjevom na Izraela. 004 NUM 025 004 “Pokupi sve narodne glavare”, reče Jahve Mojsiju. “Objesi ih Jahvi usred bijela dana da se Jahvin gnjev odvrati od Izraela.” 004 NUM 025 005 Onda Mojsije rekne izraelskim sucima: “Neka svatko pobije one svoje ljude koji su se osramotili s Baalom peorskim.” 004 NUM 025 006 Baš tada neki Izraelac dođe i dovede k svojoj braći jednu Midjanku naočigled Mojsija i naočigled sve izraelske zajednice koja zaplaka na ulazu u Šator sastanka. 004 NUM 025 007 Kad to opazi Pinhas, sin Eleazara, sina svećenika Arona, ustade ispred zajednice: uze koplje u ruku 004 NUM 025 008 i pođe za Izraelcem u odaje i probode ih oboje, Izraelca i ženu; nju kroza slabine. Tako pomor Izraelaca prestade. 004 NUM 025 009 A onih koji su od pomora pomrli bilo je dvadeset i četiri tisuće. 004 NUM 025 010 Jahve reče Mojsiju: 004 NUM 025 011 “Pinhas, sin Eleazara, sina svećenika Arona, odvratio je moj gnjev od Izraelaca, obuzet među njima mojim revnovanjem. Zato u svome revnovanju nisam istrijebio izraelskoga naroda. 004 NUM 025 012 Kaži mu dakle: 'S njime, evo, sklapam savez mira. 004 NUM 025 013 Neka to bude za nj i njegove potomke poslije njega savez vječnoga svećeništva, jer je revnovao za svoga Boga i izvršio pomirenje za izraelski narod.'” 004 NUM 025 014 Ime Izraelcu koji je bio ubijen - onome što je ubijen s Midjankom - bijaše Zimri. Bio je sin Salua, glavara jedne od Šimunovih porodica. 004 NUM 025 015 A ime ubijene žene Midjanke bijaše Kozbi. Bila je kći Surova. Sur je bio glavar jednog plemena, jedne porodice u Midjanu. 004 NUM 025 016 Jahve reče Mojsiju: 004 NUM 025 017 “Navali na Midjance i potuci ih, 004 NUM 025 018 jer su i oni navaljivali na vas svojim lukavštinama kad su lukavo radili protiv vas u slučaju Peora i svoje sestre Kozbi, kćeri glavara midjanskoga, koja je zaglavila u vrijeme pomora nastalog zbog Peora.” 004 NUM 026 001 Poslije toga zla Jahve reče Mojsiju i Eleazaru, sinu svećenika Arona: 004 NUM 026 002 “Obavite popis sve zajednice sinova Izraelovih, po njihovim porodicama, popišite sve, od dvadeset godina pa naviše, koji su u Izraelu sposobni za borbu.” 004 NUM 026 003 Mojsije, dakle, i svećenik Eleazar popišu ih na Moapskim poljanama, uz Jordan blizu Jerihona, 004 NUM 026 004 sve od dvadeset godina pa naviše, kako je Jahve naredio Mojsiju i Izraelcima. Sinovi Izraelovi koji su izašli iz zemlje egipatske bili su: 004 NUM 026 005 Izraelov prvorođenac Ruben. Sinovi Rubenovi: od Henoka rod Henokovaca; od Palua rod Paluovaca; 004 NUM 026 006 od Hesrona rod Hesronovaca i od Karmija rod Karmijevaca. 004 NUM 026 007 To su rodovi Rubenovaca. Njih je bilo četrdeset i tri tisuće sedam stotina i trideset. 004 NUM 026 008 Paluov sin bijaše Eliab, 004 NUM 026 009 a sinovi Eliabovi: Nemuel, Datan i Abiram. Taj Datan i Abiram bijahu ugledni članovi zajednice koji se podigoše protiv Mojsija i Arona u buni Korahovoj, kad se pobuniše protiv Jahve. 004 NUM 026 010 Nato je zemlja rastvorila svoje ralje i progutala ih zajedno s Korahom, kad je smrt pograbila tu skupinu i oganj proždro dvjesta i pedeset ljudi. Tako su postali opomenom. 004 NUM 026 011 No sinovi Korahovi ne izginuše. 004 NUM 026 012 Sinovi Šimunovi po svojim rodovima: od Nemuela rod Nemuelovaca; od Jamina rod Jaminovaca; od Jakina rod Jakinovaca; 004 NUM 026 013 od Zeraha rod Zerahovaca i od Šaula rod Šaulovaca. 004 NUM 026 014 To su rodovi Šimunovaca, njih dvadeset i dvije tisuće i dvjesta. 004 NUM 026 015 Sinovi Gadovi po svojim rodovima: od Sefona rod Sefonovaca; od Hagija rod Hagijevaca; od Šunija rod Šunijevaca; 004 NUM 026 016 od Oznija rod Oznijevaca; od Erija rod Erijevaca; 004 NUM 026 017 od Aroda roda Arodovaca i od Arelija rod Arelijevaca. 004 NUM 026 018 To su rodovi Gadovih potomaka. Njih je upisano četrdeset tisuća i pet stotina. 004 NUM 026 019 Judini sinovi: Er i Onan. I Er i Onan umriješe u zemlji kanaanskoj. 004 NUM 026 020 Sinovi Judini po svojim rodovima bijahu: od Šele rod Šelinaca; od Peresa rod Peresovaca i od Zeraha rod Zerahovaca. 004 NUM 026 021 Peresovi su sinovi opet bili: od Hesrona rod Hesronovaca i od Hamula rod Hamulovaca. 004 NUM 026 022 To su Judini rodovi. Njih je upisano sedamdeset i šest tisuća i petsto. 004 NUM 026 023 Sinovi Jisakarovi, prema svojim rodovima: od Tole rod Tolinaca; od Puve rod Puvinaca; 004 NUM 026 024 od Jašuba rod Jašubovaca i od Šimrona rod Šimronovaca. 004 NUM 026 025 To su Jisakarovi rodovi. Njih je upisano šezdeset i četiri tisuće i trista. 004 NUM 026 026 Sinovi Zebulunovi, po svojim rodovima: od Sereda rod Seredovaca; od Elona rod Elonovaca i od Jahleela rod Jahleelovaca. 004 NUM 026 027 To su rodovi Zebulunovaca. Njih je upisano šezdeset tisuća i pet stotina. 004 NUM 026 028 Sinovi Josipovi, po svojim rodovima: Manaše i Efrajim. 004 NUM 026 029 Sinovi Manašeovi: od Makira rod Makirovaca. Makiru se rodio Gilead. Od Gileada rod Gileadovaca. 004 NUM 026 030 Ovo su bili sinovi Gileadovi: od Jezera rod Jezerovaca; od Heleka rod Helekovaca; 004 NUM 026 031 od Asriela rod Asrielovaca; od Šekema rod Šekemovaca; 004 NUM 026 032 od Šemide rod Šemidinaca i od Hefera rod Heferovaca. 004 NUM 026 033 Heferov sin Selofhad nije imao sinova, nego kćeri. Imena Selofhadovih kćeri bila su: Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa. 004 NUM 026 034 To su Manašeovi rodovi. Njih je upisano pedeset i dvije tisuće i sedam stotina. 004 NUM 026 035 Ovo su opet sinovi Efrajimovi, po svojim rodovima: od Šutelaha rod Šutelahovaca; od Bekera rod Bekerovaca i od Tahana rod Tahanovaca. 004 NUM 026 036 Ovo su sinovi Šutelahovi: od Erana rod Eranovaca. 004 NUM 026 037 To su rodovi Efrajimovih sinova. Njih je upisano trideset i dvije tisuće i pet stotina. To su sinovi Josipovi, po svojim rodovima. 004 NUM 026 038 Sinovi Benjaminovi, po svojim rodovima: od Bele rod Belinaca; od Ašbela rod Ašbelovaca; od Ahirama rod Ahiramovaca; 004 NUM 026 039 od Šefufama rod Šefufamovaca i od Hufama rod Hufamovaca. 004 NUM 026 040 Belini sinovi bili su: Ard i Naaman. I tako, od Arda rod Ardovaca, a od Naamana rod Naamanovaca. 004 NUM 026 041 To su sinovi Benjaminovi, po svojim rodovima. Njih je upisano četrdeset i pet tisuća i šest stotina. 004 NUM 026 042 Ovo su sinovi Danovi, po svojim rodovima: od Šuhama rod Šuhamovaca. To su sinovi Danovi, prema svojim rodovima. 004 NUM 026 043 Od svih rodova Šuhamovaca bilo je upisano šezdeset i četiri tisuće i četiri stotine. 004 NUM 026 044 Sinovi Ašerovi, po svojim rodovima: od Jimne rod Jimninaca; od Jišvija rod Jišvijevaca i od Berije rod Berijevaca. 004 NUM 026 045 Od sinova Berijinih: od Hebera rod Heberovaca i od Malkiela rod Malkielovaca. 004 NUM 026 046 Ašerovoj kćeri bilo je ime Serah. 004 NUM 026 047 To su rodovi Ašerovih sinova. Njih je upisano pedeset i tri tisuće i četiri stotine. 004 NUM 026 048 Sinovi Naftalijevi, po svojim rodovima: od Jahseela rod Jahseelovaca; od Gunija rod Gunijevaca; 004 NUM 026 049 od Jesera rod Jeserovaca i od Šilema rod Šilemovaca. 004 NUM 026 050 To su rodovi Naftalijevaca. Po njihovim rodovima upisano ih je četrdeset i pet tisuća i četiri stotine. 004 NUM 026 051 Bilo je, dakle, upisanih Izraelaca šest stotina i jedna tisuća i sedam stotina i trideset. 004 NUM 026 052 Jahve reče Mojsiju: 004 NUM 026 053 “Tima neka se razdijeli zemlja u baštinu prema broju osoba. 004 NUM 026 054 Većem broju povećaj njegovu baštinu, a manjem smanji njegovu baštinu; neka se svakomu dadne njegova baština prema broju upisanih. 004 NUM 026 055 Ali zemlja neka se podijeli kockom: neka se primi u baštinu prema djedovskim plemenskim imenima. 004 NUM 026 056 Baština se ima podijeliti kockom svakom plemenu prema njegovoj veličini.” 004 NUM 026 057 Ovo je popis Levijevaca, po njihovim rodovima: od Geršona rod Geršonovaca; od Kehata rod Kehatovaca i od Merarija rod Merarijevaca. 004 NUM 026 058 Ovo su rodovi Levijevaca: rod Libnijevaca, rod Hebronovaca, rod Mahlijevaca, rod Mušijevaca i rod Korahovaca. Kehatu se rodio Amram. 004 NUM 026 059 Amramovoj ženi bijaše ime Jokebeda. Bila je kći Levijeva, koja se Leviju rodila u Egiptu. Ona je Amramu rodila: Arona, Mojsija i njihovu sestru Mirjam. 004 NUM 026 060 Aronu se rodili: Nadab, Abihu, Eleazar i Itamar. 004 NUM 026 061 Nadab i Abihu poginuli su kad su prinosili neposvećenu vatru pred Jahvom. 004 NUM 026 062 Svih je popisanih muškaraca od jednog mjeseca pa naviše bilo dvadeset i tri tisuće. Oni nisu bili popisani s Izraelcima i nije im bila dodijeljena baština među Izraelcima. 004 NUM 026 063 To su, dakle, oni koje je popisao Mojsije i svećenik Eleazar; oni su obavili ovaj popis Izraelaca uz Jordan, na Moapskim poljanama nasuprot Jerihonu. 004 NUM 026 064 Među njima nije bilo ni jednoga od onih koje su popisali Mojsije i svećenik Aron kad su popisivali Izraelce u Sinajskoj pustinji. 004 NUM 026 065 Jer Jahve bijaše za njih rekao: “Neka pomru u pustinji i neka nitko od njih ne ostane, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Jošue, sina Nunova!” 004 NUM 027 001 Tada pristupiše kćeri Selofhada, sina Heferova, sina Gileadova, sina Makirova, sina Manašeova iz roda Josipova sina Manašea. A imena kćeri bila su: Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa. 004 NUM 027 002 One stanu pred Mojsija, pred svećenika Eleazara, pred glavare i svu zajednicu na ulazu u Šator sastanka pa reknu: 004 NUM 027 003 “Naš je otac umro u pustinji. Nije pripadao družini što se pobunila protiv Jahve - Korahovoj družini - nego je umro od svoga vlastitoga grijeha. Sinova nije imao. 004 NUM 027 004 Zašto bi se odstranilo ime našega oca iz njegova roda? Budući da nije imao sina, daj nama posjed među braćom našega oca!” 004 NUM 027 005 Mojsije iznese njihov slučaj pred Jahvu. 004 NUM 027 006 A Jahve reče Mojsiju: 004 NUM 027 007 “Selofhadove kćeri pravo kažu. Treba svakako da im dadneš posjed koji će biti njihova baština među braćom njihova oca. Prenesi na njih baštinu njihova oca. 004 NUM 027 008 Nadalje, reci Izraelcima: 'Kad koji čovjek umre a ne imadne sina, prenesite njegovu baštinu na njegovu kćer. 004 NUM 027 009 Ne imadne li ni kćeri, predajte baštinu njegovoj braći. 004 NUM 027 010 Ako ne imadne ni braće, njegovu baštinu podajte braći njegova oca. 004 NUM 027 011 Ako mu otac ne imadne braće, baštinu njegovu podajte najbližem rođaku njegova roda: neka je on uzme u posjed.' Neka to bude zakonska odredba Izraelcima, kako je Jahve naredio Mojsiju.” 004 NUM 027 012 Jahve reče Mojsiju: “Popni se na ovo brdo Abarim i razgledaj zemlju koju dajem Izraelcima. 004 NUM 027 013 A kad budeš razgledao, pridružit ćeš se svojim precima i ti, kako se pridružio i tvoj brat Aron. 004 NUM 027 014 Jer ste se u pobuni zajednice u pustinji Sin usprotivili mojim ustima umjesto da vodom očitujete moju svetost pred njihovim očima.” (To su Meripske vode kod Kadeša u Sinskoj pustinji.) 004 NUM 027 015 A Jahvi Mojsije progovori ovako: 004 NUM 027 016 “Neka Jahve, Bog duhova u svakom tijelu, postavi čovjeka nad ovom zajednicom 004 NUM 027 017 koji će pred njom izlaziti; koji će pred njom stupati; koji će je izvoditi i uvoditi tako da Jahvina zajednica ne bude kao stado što nema pastira.” 004 NUM 027 018 “Uzmi Jošuu, sina Nunova!” - reče Jahve Mojsiju. “To je čovjek u kome ima duha. Na nj položi ruku svoju! 004 NUM 027 019 Onda ga odvedi pred svećenika Eleazara i pred svu zajednicu te mu na njihove oči daj naredbe! 004 NUM 027 020 Predaj mu dio svoje vlasti da ga sluša sva zajednica sinova Izraelovih. 004 NUM 027 021 Neka pristupa k svećeniku Eleazaru, koji će za nj tražiti odluke Urima pred Jahvom. Na njegovu zapovijed neka izlaze i na njegovu zapovijed neka ulaze, oni i svi Izraelci s njim - sva zajednica.” 004 NUM 027 022 Mojsije učini kako mu je Jahve naredio: uzme Jošuu te ga postavi pred svećenika Eleazara i pred svu zajednicu. 004 NUM 027 023 Položi zatim na nj svoje ruke i dade mu svoje naredbe, kako je Jahve zapovjedio preko Mojsija. 004 NUM 028 001 Jahve reče Mojsiju: 004 NUM 028 002 “Naredi Izraelcima i reci im: 'Točno u određeno vrijeme prinosite mi moje prinose, moju hranu - žrtve paljene meni na ugodan miris.' 004 NUM 028 003 Reci im: Ovo su žrtve paljene koje ćete prinositi Jahvi: Svaki dan dva jednogodišnja janjca bez mane kao trajnu paljenicu. 004 NUM 028 004 Jedno janje prinosite jutrom, a drugo janje prinosite u suton. 004 NUM 028 005 A za prinosnicu desetinu efe najboljeg brašna, zamiješena u četvrtini hina čistoga ulja. 004 NUM 028 006 Trajna je to paljenica koja je već bila prinesena na Sinajskom brdu - žrtva spaljena na ugodan miris Jahvi. 004 NUM 028 007 Njezina ljevanica neka se sastoji od četvrtine hina za svako janje. Ljevanica vina neka se Jahvi izlijeva u Svetištu. 004 NUM 028 008 Drugo janje prinosite u suton. Prinosi ga kao i jutarnju prinosnicu i njezinu ljevanicu: kao žrtvu spaljenu Jahvi na ugodan miris.” 004 NUM 028 009 “Na subotnji dan: dva jednogodišnja janjeta bez mane i dvije desetine efe najboljeg brašna, zamiješena s uljem, za prinosnicu, s njezinom ljevanicom. 004 NUM 028 010 Neka se subotnja paljenica svake subote dodaje trajnoj paljenici i njezinoj ljevanici.” 004 NUM 028 011 “Na početku vaših mjeseci prinosite Jahvi za paljenicu: dva junca, jednoga ovna i sedam jednogodišnjih janjaca bez mane. 004 NUM 028 012 Za pojedinog junca kao prinosnicu: tri desetine najboljeg brašna zamiješena s uljem; za svakog ovna kao prinosnicu: dvije desetine efe najboljeg brašna zamiješena s uljem. 004 NUM 028 013 Za svako janje jednu desetinu efe najboljeg brašna zamiješena s uljem kao prinosnicu. To je paljenica spaljena na ugodan miris Jahvi. 004 NUM 028 014 Njihove ljevanice neka budu: na junca polovica hina vina; na ovna trećina hina; na janje četvrtina hina. To neka bude mjesečna paljenica na mlađak svakog mjeseca u godini. 004 NUM 028 015 Povrh trajne paljenice neka se Jahvi prinosi jedan jarac kao okajnica s njezinom ljevanicom.” 004 NUM 028 016 “Prvoga mjeseca, četrnaestoga dana u mjesecu, Jahvina je Pasha, 004 NUM 028 017 a petnaestoga dana toga mjeseca jest blagdan. Neka se sedam dana jedu beskvasni hljebovi. 004 NUM 028 018 Prvog dana neka bude sveti saziv. Nikakva težačkog posla nemojte raditi. 004 NUM 028 019 Prinesite Jahvi žrtvu paljenu, žrtvu paljenicu: dva junca, jednoga ovna i sedam jednogodišnjih janjaca. Neka vam budu bez mane. 004 NUM 028 020 Njihova prinosnica, od najboljeg brašna zamiješena s uljem, neka bude: tri desetine efe na junca, dvije desetine efe na ovna, 004 NUM 028 021 a na svakoga od onih sedam janjaca neka bude jedna desetina efe. 004 NUM 028 022 Neka bude jedan jarac kao okajnica, da se nad vama izvrši obred pomirenja. 004 NUM 028 023 Ovo prinosite povrh jutarnje paljenice, koje se prinosi kao trajna paljenica. 004 NUM 028 024 Tako činite svaki dan za sedam dana; to je hrana, žrtva paljena na ugodan miris Jahvi. To neka se prinosi povrh trajne paljenice i njezine ljevanice. 004 NUM 028 025 Sedmoga dana neka vam bude sveti savez. Nikakva težačkog posla nemojte raditi!” 004 NUM 028 026 “I na Dan prvina - na svoj Blagdan sedmica - kad budete Jahvi prinosili prinosnicu, imajte sveti saziv: nikakva težačkog posla nemojte raditi. 004 NUM 028 027 Za paljenicu na ugodan miris Jahvi prinesite dva junca, jednoga ovna i sedam jednogodišnjih janjaca. 004 NUM 028 028 Njihova prinosnica, od najboljeg brašna zamiješena s uljem, neka bude: na pojedinog junca tri desetine efe, na pojedinoga ovna dvije desetine efe, 004 NUM 028 029 a jedna desetina efe na svakoga od onih sedam janjaca. 004 NUM 028 030 Neka bude i jedan jarac kao okajnica, da se nad vama izvrši obred pomirenja. 004 NUM 028 031 Prinosite ih povrh trajne paljenice i njezine prinosnice, a neka vam budu bez mane one i njihove ljevanice.” 004 NUM 029 001 “U sedmome mjesecu, na prvi dan mjeseca, imajte sveti saziv. Nikakva težačkog posla nemojte raditi. Neka vam to bude Dan sazivanja. 004 NUM 029 002 Za paljenicu na ugodan miris Jahvi prinesite: jednoga junca, jednoga ovna i sedam jednogodišnjih janjaca bez mane. 004 NUM 029 003 Njihova prinosnica, od najboljeg brašna zamiješena s uljem, neka bude: tri desetine efe na junca, dvije desetine efe na ovna 004 NUM 029 004 i jedna desetina efe na svakoga od onih sedam janjaca. 004 NUM 029 005 Neka bude jedan jarac kao okajnica, da se nad vama izvrši obred pomirenja. 004 NUM 029 006 Neka to bude povrh paljenice o mlađaku mjesecu i njezine prinosnice, povrh trajne paljenice i njezine prinosnice i povrh njihovih propisanih ljevanica, žrtva spaljena na ugodan miris Jahvi.” 004 NUM 029 007 “A desetoga dana toga sedmog mjeseca imajte sveti saziv. Postite i nemojte raditi nikakva posla. 004 NUM 029 008 Prinesite paljenicu Jahvi na ugodan miris: jednoga junca, jednoga ovna i sedam jednogodišnjih janjaca. Neka su vam bez mane. 004 NUM 029 009 Njihova prinosnica, od najboljeg brašna zamiješena s uljem, neka bude: tri desetine efe na junca, dvije desetine na jednoga ovna 004 NUM 029 010 i jedna desetina efe na svakoga od onih sedam janjaca. 004 NUM 029 011 Jedan jarac neka se prinese kao okajnica. To je povrh okajnice na Dan pomirenja, povrh trajne paljenice i njezine prinosnice i njihovih ljevanica.” 004 NUM 029 012 “Na petnaesti dan sedmoga mjeseca imajte sveti saziv. Nikakva težačkog posla nemojte raditi. Sedam dana svetkujte svečanost Jahvi. 004 NUM 029 013 A za paljenicu, spaljenu na ugodan miris Jahvi, prinesite: trinaest junaca, dva ovna i četrnaest jednogodišnjih janjaca. Neka su bez mane. 004 NUM 029 014 Njihova prinosnica, od najboljeg brašna zamiješena s uljem, neka bude: tri desetine efe na svakoga od trinaest junaca, dvije desetine efe na svakoga od dvaju ovnova 004 NUM 029 015 i jedna desetina efe na svako pojedino od četrnaestero janjadi. Neka se nadoda jedan jarac kao okajnica. 004 NUM 029 016 To neka bude povrh trajne paljenice, njezine prinosnice i njezine ljevanice. 004 NUM 029 017 Drugog dana: dvanaest junaca, dva ovna, četrnaest jednogodišnjih janjaca bez mane. 004 NUM 029 018 Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema broju junaca, ovnova i janjaca. 004 NUM 029 019 Prinesite jednoga jarca kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine prinosnice i njezinih ljevanica. 004 NUM 029 020 Trećeg dana: jedanaest junaca, dva ovna, četrnaest jednogodišnjih janjaca bez mane. 004 NUM 029 021 Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema broju junaca, ovnova i janjaca. 004 NUM 029 022 Prinesite jednoga jarca kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine prinosnice i njezine ljevanice. 004 NUM 029 023 Četvrtog dana: deset junaca, dva ovna, četrnaest jednogodišnjih janjaca bez mane. 004 NUM 029 024 Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema broju junaca, ovnova i janjaca. 004 NUM 029 025 Jednog jarca prinesite kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine prinosnice i njezine ljevanice. 004 NUM 029 026 Petog dana: devet junaca, dva ovna, četrnaest jednogodišnjih janjaca bez mane. 004 NUM 029 027 Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema broju junaca, ovnova i janjaca. 004 NUM 029 028 Prinesite jednog jarca kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine prinosnice i njezine ljevanice. 004 NUM 029 029 Šestog dana: osam junaca, dva ovna, četrnaest jednogodišnjih janjaca bez mane. 004 NUM 029 030 Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema broju junaca, ovnova i janjaca. 004 NUM 029 031 Jednoga jarca prinesite kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine prinosnice i njezinih ljevanica. 004 NUM 029 032 Sedmog dana: sedam junaca, dva ovna, četrnaest jednogodišnjih janjaca bez mane. 004 NUM 029 033 Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema broju junaca, ovnova i janjaca. 004 NUM 029 034 Jednog jarca prinesite kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine prinosnice i njezine ljevanice. 004 NUM 029 035 Osmog dana imajte svečani zbor. Nikakva težačkog posla nemojte raditi. 004 NUM 029 036 A za paljenicu, spaljenu na ugodan miris Jahvi, prinesite: jednog junca, jednoga ovna i sedam jednogodišnjih janjaca bez mane. 004 NUM 029 037 Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema broju junaca, ovnova i janjaca. 004 NUM 029 038 Jednog jarca prinesite kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine prinosnice i njezine ljevanice. 004 NUM 029 039 Na svoje određene blagdane prinesite to Jahvi osim svojih zavjetnica i svojih dragovoljnih žrtava, svojih paljenica, prinosnica, ljevanica i svojih pričesnica.” 004 NUM 029 040 Sve kako mu je Jahve naredio Mojsije kaza Izraelcima. 004 NUM 030 001 Zatim reče Mojsije glavarima plemena Izraelovih: “Ovo je Jahve naredio. 004 NUM 030 002 Ako koji čovjek učini zavjet ili se uz zakletvu obveže da će se nečega odreći, neka ne krši svoje riječi; neka izvrši sve što iz njegovih usta izađe! 004 NUM 030 003 Ako koja žena učini Jahvi zavjet ili se obveže da će se nečega odreći dok je još mlada, u očevu domu, 004 NUM 030 004 a otac joj sazna za zavjet i obećanje kojim se obvezala pa joj ništa ne rekne, tada su valjani svi njezini zavjeti i valjano je svako obećanje kojim se obvezala. 004 NUM 030 005 Ali ako joj se otac usprotivi kad sazna, nikakav njezin zavjet ni njezino obećanje kojim se vezala ne vrijedi. Jahve će joj oprostiti jer joj se otac usprotivio. 004 NUM 030 006 Ako se uda dok je pod svojim zavjetima ili pod obećanjem koje je nepromišljeno izišlo iz njezinih usta, 004 NUM 030 007 pa njezin muž sazna i pošto je saznao ništa joj ne rekne, tada vrijede njezini zavjeti i vrijede obećanja kojima se obvezala. 004 NUM 030 008 No ako se njezin muž usprotivi kad o tom sazna, ukida se time njezin zavjet i obećanje što je nepromišljeno izišlo iz njezinih usta. I Jahve će joj oprostiti. 004 NUM 030 009 A zavjet udovice ili žene otpuštene i sve obveze koje je na se preuzela vrijede za nju. 004 NUM 030 010 Ako se zavjetuje ili se obveže zakletvom na obećanje dok je u kući svoga muža, 004 NUM 030 011 pa njezin muž sazna i ništa joj ne rekne, ne usprotivi joj se, svaki je njezin zavjet valjan i valjano je svako obećanje kojim se obvezala. 004 NUM 030 012 Ali ako ih njezin muž proglasi ništetnim kad o njima sazna, tada ništa što je izišlo iz njezinih usta, njezini zavjeti ili preuzete obveze neće vrijediti. Muž ih je njezin poništio, i Jahve će joj oprostiti. 004 NUM 030 013 Svaki zavjet i svaku zakletvu koja obvezuje ženu na neko mrtvenje njezin muž može uzdržati na snazi ili poništiti. 004 NUM 030 014 Ako joj muž od dana do dana ništa ne rekne, time potvrđuje sve njezine zavjete i sva njezina obećanja kojima se obvezala; on ih je učinio valjanima ako ništa nije rekao kad je o njima čuo. 004 NUM 030 015 Ali ako ih poništi kasnije, pošto je o njima već čuo, neka snosi njezinu krivnju.” 004 NUM 030 016 To su uredbe koje je Jahve Mojsiju izdao za muža i njegovu ženu i za oca i njegovu kćer, koja, još mlada, živi u kući očevoj. 004 NUM 031 001 Jahve reče Mojsiju: 004 NUM 031 002 “Iskali osvetu Izraelaca na Midjancima, a poslije toga pridružit ćeš se svojim precima.” 004 NUM 031 003 A Mojsije reče narodu: “Opremite ljude između sebe za pohod na Midjance, 004 NUM 031 004 da na Midjancima izvrše Jahvinu osvetu. Na vojnu opremite po jednu tisuću od svakoga izraelskog plemena!” 004 NUM 031 005 I tako su iz izraelskih porodica - tisuću po plemenu - za vojnu skupili dvanaest tisuća. 004 NUM 031 006 Posla ih Mojsije - tisuću po plemenu - na vojnu zajedno s Pinhasom, sinom svećenika Eleazara. On je nosio posvećene stvari i trube. 004 NUM 031 007 Oni zavojuju na Midjance, kako je Jahve naredio Mojsiju, i pobiju sve muškarce. 004 NUM 031 008 Među ostalima pobili su i midjanske kraljeve: Evija, Rekema, Sura, Hura i Rebu - pet midjanskih kraljeva. Mačem pogube i Bileama, Beorova sina. 004 NUM 031 009 Odvedu tada Izraelci u ropstvo midjanske žene s njihovom djecom i svu njihovu stoku, krupnu i sitnu, i zaplijene sve njihovo blago. 004 NUM 031 010 Ognjem spale sve gradove njihove u kojima se živjeli i sva njihova naselja, 004 NUM 031 011 a sve njihovo uzmu za plijen i pljačku, i ljude i životinje. 004 NUM 031 012 Onda u tabor na Moapskim poljanama uz Jordan, nasuprot Jerihonu, dovedu Mojsiju, svećeniku Eleazaru i svoj izraelskoj zajednici zarobljenike, plijen i pljačku. 004 NUM 031 013 Mojsije, svećenik Eleazar i svi glavari zajednice izađu im u susret izvan tabora. 004 NUM 031 014 Mojsije se razljuti na zapovjednike vojske, tisućnike i satnike, koji se bijahu vratili s toga bojnog pohoda. 004 NUM 031 015 Reče im: “Što! Na životu ste ostavili sve ženskinje! 004 NUM 031 016 A baš su žene, po nagovoru Bileamovu, zavele Izraelce da u Peorovu slučaju istupe protiv Jahve. Tako dođe pomor na Jahvinu zajednicu. 004 NUM 031 017 Stoga svu mušku djecu pobijte! A ubijte i svaku ženu koja je poznala muškarca! 004 NUM 031 018 A sve mlade djevojke koje nisu poznale muškarca ostavite na životu za se. 004 NUM 031 019 Vi pak proboravite izvan tabora sedam dana; svi vi koji ste koga ubili i koji ste se ubijenoga dotakli. Čistite se i vi i vaši zarobljenici trećega i sedmoga dana; 004 NUM 031 020 očistite svu odjeću, sve mješine, sve od kostrijeti napravljeno i sve drvene predmete.” 004 NUM 031 021 Zatim svećenik Eleazar progovori borcima koji su se vratili iz boja: “Ovo je odredba koju je izdao Jahve Mojsiju: 004 NUM 031 022 'Zlato, srebro, bakar, gvožđe, mjed i olovo - 004 NUM 031 023 sve što podnosi vatru - provucite kroz vatru i bit će očišćeno.' Ipak, neka se očisti i vodom očišćenja. A sve što ne podnosi vatru provucite kroz vodu. 004 NUM 031 024 Sedmoga dana operite svoju odjeću i bit ćete čisti. Poslije toga možete se vratiti u tabor.” 004 NUM 031 025 Jahve reče Mojsiju: 004 NUM 031 026 “Ti, svećenik Eleazar i obiteljske starješine zajednice napravite popis ratnoga plijena, ljudstva i stoke, 004 NUM 031 027 a onda ratni plijen podijeli napola: na borce koji su išli u borbu i na svu ostalu zajednicu. 004 NUM 031 028 Od boraca koji su išli u borbu ustavi ujam za Jahvu: jednu glavu od svakih pet stotina, bilo ljudi, bilo krupnog blaga, magaradi ili sitne stoke. 004 NUM 031 029 Uzmi to od njihove polovice i podaj svećeniku Eleazaru kao podizanicu za Jahvu. 004 NUM 031 030 A od polovice što zapadne druge Izraelce uzmi po glavu od pedeset, bilo ljudi, bilo krupnog blaga, magaradi ili sitne stoke - od svih životinja - pa ih podaj levitima koji vode brigu o Jahvinu prebivalištu.” 004 NUM 031 031 Mojsije i svećenik Eleazar učine kako je Jahve naredio Mojsiju. 004 NUM 031 032 Ratnoga je plijena bilo, osim pljačke što su vojnici napljačkali: šest stotina sedamdeset i pet tisuća grla sitne stoke, 004 NUM 031 033 sedamdeset i dvije tisuće grla krupne stoke, 004 NUM 031 034 šezdeset i jedna tisuća magaradi, 004 NUM 031 035 a ljudskih duša - žena koje nisu poznale muškarca - bijaše u svemu trideset i dvije tisuće. 004 NUM 031 036 Prema tome, polovica što je dodijeljena onima koji su išli u borbu bila je: tri stotine trideset i sedam tisuća i pet stotina grla sitne stoke; 004 NUM 031 037 ujam za Jahvu od sitne stoke šest stotina sedamdeset i pet grla; 004 NUM 031 038 krupne je stoke bilo trideset i šest tisuća grla, a njihov ujam za Jahvu sedamdeset i dva grla; 004 NUM 031 039 magaradi je bilo trideset tisuća i pet stotina, a njihov ujam za Jahvu šezdeset i jedno. 004 NUM 031 040 Ljudskih je duša bilo šesnaest tisuća, a njihov ujam za Jahvu trideset i dvije osobe. 004 NUM 031 041 Ujam predade Mojsije svećeniku Eleazaru za podizanicu Jahvi, kako je Jahve naredio Mojsiju. 004 NUM 031 042 A od polovice koja je zapala druge Izraelce i koju Mojsije odijeli od one što je pripala ljudima koji su se borili - 004 NUM 031 043 dakle, polovica što je pripala zajednici iznosila je: trista trideset i sedam tisuća i pet stotina grla sitne stoke, 004 NUM 031 044 a krupne stoke trideset i šest tisuća grla; 004 NUM 031 045 magaradi trideset tisuća i pet stotina, 004 NUM 031 046 a ljudskih duša šesnaest tisuća. 004 NUM 031 047 Tako, od polovice što je pripala Izraelcima Mojsije ostavi po jedno od pedeset, i od ljudstva i od stoke, te ih predade levitima koji su se brinuli o Jahvinu prebivalištu, kako je Jahve naredio Mojsiju. 004 NUM 031 048 Onda pristupiše k Mojsiju vojnički zapovjednici, tisućnici i satnici, 004 NUM 031 049 i rekoše mu: “Tvoje sluge prebrojile su borce što bijahu pod našim zapovjedništvom i od nas nitko nije izgubljen. 004 NUM 031 050 Uz to smo donijeli svoje darove Jahvi: narukvica, orukvica, prstenja, naušnica i ogrlica - na kakvu je tko zlatninu već naišao - da se nad nama obavi obred pomirenja pred Jahvom.” 004 NUM 031 051 Mojsije i svećenik Eleazar prime od njih to zlato, to jest sve te izrađene predmete. 004 NUM 031 052 Bilo je svega zlata što su kao svoju podizanicu Jahvi donijeli tisućnici i satnici: šesnaest tisuća sedam stotina i pedeset šekela. 004 NUM 031 053 Svaki je vojnik za se zadržao svoj plijen. 004 NUM 031 054 Tako Mojsije i svećenik Eleazar uzmu zlato od tisućnika i satnika te ga donesu u Šator sastanka na spomen Izraelcima pred Jahvom. 004 NUM 032 001 Rubenovci i Gadovci imađahu mnogo, vrlo mnogo blaga. Opaze, međutim, da je zemlja jazerska i zemlja gileadska pogodna za stočarstvo. 004 NUM 032 002 Zato Gadovci i Rubenovci dođu k Mojsiju, svećeniku Eleazaru i glavarima zajednice pa reknu: 004 NUM 032 003 “Atarot, Dibon, Jazer, Nimra, Hešbon, Eleale, Sebam, Nebo i Beon - 004 NUM 032 004 kraj što ga Jahve osvoji pred izraelskom zajednicom - kraj je pogodan za stočarstvo; a sluge tvoje bave se stočarstvom. 004 NUM 032 005 Ako smo stekli blagonaklonost u tvojim očima”, nastave, “neka se ovaj kraj dade u posjed tvojim slugama. Ne šalji nas preko Jordana!” 004 NUM 032 006 Mojsije odgovori Gadovcima i Rubenovcima: “Zar da vaša braća idu u rat, a vi da ostanete ovdje? 004 NUM 032 007 Zašto odvraćate srca Izraelaca da ne prijeđu u zemlju koju im je Jahve predao? 004 NUM 032 008 Tako su učinili i vaši očevi kad sam ih poslao iz Kadeš Barnee da izvide zemlju. 004 NUM 032 009 Popeli su se do Eškola i razgledali zemlju, ali su onda ubili srčanost u Izraelcima da ne odu u zemlju koju im je Jahve dao. 004 NUM 032 010 Onog dana Jahve planu gnjevom. Zakle se i reče: 004 NUM 032 011 'Ljudi što su izišli iz Egipta, kojima je dvadeset ili više godina, jer me nisu vjerno slijedili, nikad neće vidjeti zemlju što sam je pod zakletvom obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu!' 004 NUM 032 012 Jahvu su jedino vjerno slijedili Kenižanin Kaleb, sin Jefuneov, i sin Nunov Jošua. 004 NUM 032 013 Jahve je gnjevom planuo na Izraelce pa ih je pustinjom povlačio četrdeset godina, sve dok ne pomrije sav naraštaj što je u očima Jahvinim zlo postupio. 004 NUM 032 014 A sad vi - grešni naraštaj - ustajete namjesto svojih očeva da još povećate srdžbu Jahvinu na Izraela. 004 NUM 032 015 Ako se od njega odvratite, on će još produžiti vaš boravak u pustinji; tako ćete upropastiti sav taj narod.” 004 NUM 032 016 Onda se oni primaknu k njemu i reknu: “Mi bismo ovdje podigli torove za svoje blago i gradove za svoju nejačad, 004 NUM 032 017 a sami ćemo pograbiti oružje i poći na čelu Izraelaca dok ih ne dovedemo na njihovo mjesto. Naša nejačad neka ostane - zbog stanovništva ove zemlje - u utvrđenim gradovima. 004 NUM 032 018 Mi se svojim kućama nećemo vraćati sve dok svaki Izraelac ne zaposjedne svoju baštinu. 004 NUM 032 019 S njima nećemo dijeliti svoje posjede s onu stranu Jordana niti dalje, jer će nas zapasti naša baština s ovu stranu, na istok od Jordana.” 004 NUM 032 020 Mojsije im reče: “Ako tako uradite, ako pođete pred Jahvom u boj; 004 NUM 032 021 ako vi svi naoružani prijeđete Jordan pred Jahvom dok on ne rastjera ispred sebe svoje neprijatelje: 004 NUM 032 022 tada, kad zemlja bude pokorena Jahvi, vi ćete se moći vratiti. Tako ćete biti oslobođeni odgovornosti prema Jahvi i prema Izraelu, a ova će zemlja postati pred Jahvom vaše vlasništvo. 004 NUM 032 023 Ali ako tako ne uradite, sagriješit ćete protiv Jahve i znajte da će vas stići kazna za vaš grijeh. 004 NUM 032 024 Sazidajte, dakle, gradove za svoju nejačad i torove za svoju stoku, ali izvršite što ste obećali.” 004 NUM 032 025 Gadovci i Rubenovci odgovore Mojsiju: “Tvoje će sluge učiniti kako gospodar naš nalaže. 004 NUM 032 026 Naša nejačad, naše žene, naša stoka i sve naše blago neka ostanu ondje u gileadskim gradovima, 004 NUM 032 027 a tvoje sluge, svi koji su za boj sposobni, poći će pred Jahvom u boj, kako naš gospodar nalaže.” 004 NUM 032 028 Tada za njih Mojsije izda nalog svećeniku Eleazaru, Nunovu sinu Jošui i glavarima obitelji izraelskih plemena. 004 NUM 032 029 I reče im Mojsije: “Ako Gadovci i Rubenovci, svi oni koji nose oružje, s vama prijeđu Jordan da se bore pred Jahvom i zemlja bude pokorena vama, onda im dajte gileadsku zemlju u vlasništvo. 004 NUM 032 030 Ali ako ne prijeđu naoružani s vama, neka dobiju baštinu među vama u zemlji kanaanskoj.” 004 NUM 032 031 Nato odgovore Gadovci i Rubenovci: “Što je god Jahve rekao tvojim slugama, to ćemo učiniti. 004 NUM 032 032 Mi ćemo naoružani prijeći pred Jahvom u zemlju kanaansku, ali neka nam bude posjed naše baštine s ove strane Jordana.” 004 NUM 032 033 I tako njima - Gadovcima, Rubenovcima i polovici plemena Manašea, sina Josipova - dadne kraljevstvo amorejskoga kralja Sihona i kraljevstvo bašanskoga kralja Oga, zemlju s gradovima u njihovim granicama, gradove okolne zemlje. 004 NUM 032 034 Gadovci sagrade: Dibon, Atarot i Aroer, 004 NUM 032 035 Atrot Šofan, Jazer, Jogbohu, 004 NUM 032 036 Bet Nimru i Bet Haran, utvrđene gradove i torove za stada. 004 NUM 032 037 Rubenovci sagrade: Hešbon, Eleale, Kirjatajim, 004 NUM 032 038 Nebo, Baal Meon - nazivi su izmijenjeni - i Šibmu. Oni prozovu svojim imenima gradove koje su oni podigli. 004 NUM 032 039 Sinovi Makira, sina Manašeova, odu u Gilead, osvoje ga i protjeraju Amorejce koji bijahu ondje. 004 NUM 032 040 Mojsije preda Gilead Manašeovu sinu Makiru, i on se u njemu nastani. 004 NUM 032 041 A Manašeov sin Jair ode te zauzme njihova sela pa ih prozva “Jairova sela”. 004 NUM 032 042 Potom ode Nobah i zauzme Kenat i njegova područja te ga nazove svojim imenom “Nobah”. 004 NUM 033 001 Ovo su postaje Izraelaca što ih prijeđoše kad iziđoše iz zemlje egipatske u svojim četama pod vodstvom Mojsijevim i Aronovim. 004 NUM 033 002 Na zapovijed Jahvinu Mojsije je bilježio polazne točke njihova putovanja. Ovo su njihove postaje prema njihovim polaznim točkama. 004 NUM 033 003 Iz Ramsesa krenuše u prvome mjesecu. Bio je petnaesti dan prvoga mjeseca - sutradan poslije Pashe - kad se Izraelci zaputiše uzdignutih pesnica i naočigled sviju Egipćana, 004 NUM 033 004 dok su Egipćani pokopavali one koje je Jahve između njih pobio, to jest sve prvorođence, i tako nad njihovim božanstvima izvršio pravdu. 004 NUM 033 005 Krenu dakle Izraelci iz Ramsesa i utabore se u Sukotu. 004 NUM 033 006 Zatim odu iz Sukota i utabore se u Etamu, baš na rubu pustinje. 004 NUM 033 007 Pođu iz Etama, a onda okrenu prema Pi Hahirotu, koji se nalazi nasuprot Baal Sefona. Tabore postave pred Migdolom. 004 NUM 033 008 Krenu od Pi Hahirota i prijeđu posred mora u pustinju. Išli su tri dana pustinjom Etanom, a onda se utabore u Mari. 004 NUM 033 009 Zatim odu iz Mare i stignu u Elim. U Elimu je bilo dvanaest izvor-voda i sedamdeset palma. Tu su se utaborili. 004 NUM 033 010 Potom krenu iz Elima te se utabore uz Crveno more. 004 NUM 033 011 A otišavši od Crvenog mora, utabore se u pustinji Sinu. 004 NUM 033 012 Potom odu iz pustinje Sina i postave tabore u Dofki. 004 NUM 033 013 Otišavši iz Dofke, utabore se u Alušu. 004 NUM 033 014 Krenu iz Aluša i utabore se u Refidimu. Tu narod nije imao vode da pije. 004 NUM 033 015 Odu iz Refidima te se utabore u Sinajskoj pustinji. 004 NUM 033 016 Krenu iz Sinajske pustinje te se utabore u Kibrot Hataavi. 004 NUM 033 017 Odu iz Kibrot Hataave te se utabore u Haserotu. 004 NUM 033 018 Onda odu iz Haserota i utabore se u Ritmi. 004 NUM 033 019 Krenu iz Ritme i utabore se u Rimon Peresu. 004 NUM 033 020 Odu iz Rimon Peresa i utabore se u Libni. 004 NUM 033 021 Iz Libne odu i utabore se u Risi. 004 NUM 033 022 Odu iz Rise te se utabore u Kehelati. 004 NUM 033 023 Odu iz Kehelate i utabore se na brdu Šeferu. 004 NUM 033 024 Odu s brda Šefera i utabore se u Haradi. 004 NUM 033 025 Odu iz Harade i utabore se u Makhelotu. 004 NUM 033 026 Odu iz Makhelota te se utabore u Tahatu. 004 NUM 033 027 Odu iz Tahata i utabore se u Tarahu. 004 NUM 033 028 Iz Taraha odu i utabore se u Mitki. 004 NUM 033 029 Odu iz Mitke i utabore se u Hašmoni. 004 NUM 033 030 Iz Hašmone odu i utabore se u Moserotu. 004 NUM 033 031 Odu iz Moserota i utabore se u Bene Jaakanu. 004 NUM 033 032 Odu iz Bene Jaakana i utabore se u Hor Gidgadu. 004 NUM 033 033 Odu iz Hor Gidgada i utabore se u Jotbati. 004 NUM 033 034 Odu iz Jotbate i utabore se u Abroni. 004 NUM 033 035 Iz Abrone odu i utabore se u Esion Geberu. 004 NUM 033 036 Iz Esion Gebera odu i utabore se u pustinji Sinu, to jest u Kadešu. 004 NUM 033 037 Iz Kadeša krenu te se utabore na brdu Horu, na granici zemlje edomske. 004 NUM 033 038 Na zapovijed Jahvinu svećenik se Aron pope na brdo Hor i tu umre na prvi dan petoga mjeseca, u četrdesetoj godini nakon izlaska Izraelaca iz egipatske zemlje. 004 NUM 033 039 Aronu je bilo stotinu dvadeset i tri godine kad je preminuo na brdu Horu. 004 NUM 033 040 Aradski kralj, Kanaanac, koji je živio u kanaanskom kraju Negebu, čuo je o dolasku Izraelaca. 004 NUM 033 041 S brda Hora odu te se utabore u Salmoni. 004 NUM 033 042 Odu iz Salmone i utabore se u Punonu. 004 NUM 033 043 Odu iz Punona i utabore se u Obotu. 004 NUM 033 044 Odu iz Obota i utabore se na moapskom području u Ije-Abarimu. 004 NUM 033 045 Odu iz Ije-Abarima i utabore se u Dibon Gadu. 004 NUM 033 046 Iz Dibon Gada odu i utabore se u Almon Diblatajimu. 004 NUM 033 047 Iz Almon Diblatajima odu i utabore se na Abarimskim bregovima, pred Nebom. 004 NUM 033 048 Odu s Abarimskih bregova i utabore se na Moapskim poljanama, uz Jordan, nasuprot Jerihonu; 004 NUM 033 049 taborovali su uz Jordan od Bet Haješimota sve do Abel Hašitima na Moapskim poljanama. 004 NUM 033 050 Na Moapskim poljanama uz Jordan, nasuprot Jerihonu, Jahve reče Mojsiju: 004 NUM 033 051 “Ovako reci Izraelcima: 'Kad prijeđete preko Jordana u zemlju kanaansku, 004 NUM 033 052 potjerajte ispred sebe sve stanovnike te zemlje, uništite sve njihove slike; uništite sve njihove salivene kumire i sve njihove uzvišice porušite. 004 NUM 033 053 Onda zaposjednite zemlju i u njoj se nastanite, jer sam vam je predao da je zaposjednete. 004 NUM 033 054 Zemlju razdijelite kockom među svoje rodove. Brojnijem povećajte dio, a manjem smanjite. Gdje god kocka padne, bilo za koga, neka je to njegovo, a prema otačkim plemenima dijelite im baštinu. 004 NUM 033 055 Ako stanovnike zemlje ispred sebe ne potjerate, onda će oni koje od njih na životu ostavite biti trnje u vašim očima i bodljike u vašim bokovima; dosađivat će vam u zemlji u kojoj budete živjeli 004 NUM 033 056 i postupit ću s vama kako sam mislio postupiti s njima.'” 004 NUM 034 001 Jahve reče Mojsiju: 004 NUM 034 002 “Izdaj Izraelcima naredbu i reci im: 'Kad uđete u kanaansku zemlju, ta će vam zemlja pripasti u baštinu, zemlja kanaanska sa svojim granicama. 004 NUM 034 003 Južna strana protezat će vam se od pustinje Sina uz Edom. Južna će vam granica početi s kraja Slanog mora na istočnoj strani. 004 NUM 034 004 Onda će vam granica skrenuti na jug, prema Akrabimskoj strmini, i nastaviti se preko Sina. Doprijet će na jugu do Kadeš Barnee; zatim će izaći prema Hasar Adaru i nastaviti se do Asmone. 004 NUM 034 005 Od Asmone granica će skrenuti prema Egipatskom potoku i izaći će na more. 004 NUM 034 006 Zapadna granica bit će vam Veliko more; neka vam je to granica prema zapadu. 004 NUM 034 007 A ovo će vam biti sjeverna granica: od Velikog mora povucite crtu na brdo Hor; 004 NUM 034 008 s brda Hora onda potegnite crtu do ulaza u Hamat; završetak granice bit će Sedada. 004 NUM 034 009 Onda će se granica protegnuti do Zifrona i završiti u Hasar Enanu. To će vam biti sjeverna granica. 004 NUM 034 010 Za svoju istočnu granicu povucite crtu od Hasar Enana do Šefama. 004 NUM 034 011 Granica će se spuštati od Šefama do Rible, istočno od Ajina. Odande će se granica spustiti i doprijeti do istočne obale Kineretskog jezera. 004 NUM 034 012 Iza toga spustit će se granica niz Jordan da završi u Slanome moru. To će biti vaša zemlja sa svojim granicama naokolo.'” 004 NUM 034 013 Tada Mojsije naredi Izraelcima: “To je zemlja koju ćete kockom dobiti u baštinu, a za koju je zapovjedio Jahve da je dobije devet plemena i polovica jednog plemena. 004 NUM 034 014 Jer pleme Rubenovaca prema svojim porodicama, zatim pleme Gadovaca prema svojim porodicama već primiše svoju baštinu, kao što je svoju baštinu primila i polovica plemena Manašeova. 004 NUM 034 015 Ta dva plemena i pol primila su svoje baštine s one strane Jordana, nasuprot Jerihonu, s istočne strane.” 004 NUM 034 016 Jahve reče Mojsiju: 004 NUM 034 017 “Ovo su imena ljudi koji će vam zemlju podijeliti: svećenik Eleazar i Nunov sin Jošua; 004 NUM 034 018 i od svakoga plemena uzmi po jednoga glavara za razdiobu zemlje. 004 NUM 034 019 Ovo su imena tih ljudi: Kaleb, sin Jefuneov; od plemena Judina; 004 NUM 034 020 Šemuel, sin Amihudov, od plemena Šimunova; 004 NUM 034 021 Elidad, sin Kislonov, od plemena Benjaminova; 004 NUM 034 022 knez Buki, sin Joglijev, od plemena Danovaca. 004 NUM 034 023 Od sinova Josipovih: knez Haniel, sin Efodov, od plemena Manašeovaca; 004 NUM 034 024 knez Kemuel, sin Šiftanov, od plemena Efrajimovaca; 004 NUM 034 025 knez Elisafan, sin Parnakov, od plemena Zebulunovaca; 004 NUM 034 026 knez Paltiel, sin Azanov, od plemena Jisakarovaca; 004 NUM 034 027 knez Ahihud, sin Šelomijev, od plemena Ašerovaca; 004 NUM 034 028 knez Pedahel, sin Amihudov, od plemena Naftalijevaca.” 004 NUM 034 029 To su oni kojima je Jahve naložio da Izraelcima izdijele baštinu u zemlji kanaanskoj. 004 NUM 035 001 Reče Jahve Mojsiju na Moapskim poljanama kod Jordana, nasuprot Jerihonu: 004 NUM 035 002 “Naredi Izraelcima da ustupe levitima od baštine koju posjeduju gradove gdje će stanovati i pašnjake oko gradova. To dajte levitima. 004 NUM 035 003 Neka gradovi budu njima za stanovanje, a okolni pašnjaci neka budu za njihova goveda, njihovo blago i sve njihove životinje. 004 NUM 035 004 Pašnjaci uz gradove koje ustupite levitima neka zahvate od gradskih zidina van do tisuću lakata naokolo. 004 NUM 035 005 Izmjerite od grada van dvije tisuće lakata s istočne strane, dvije tisuće lakata s južne strane, dvije tisuće lakata sa zapadne strane i sa sjeverne strane dvije tisuće lakata, tako da grad bude u sredini. To neka im budu gradski pašnjaci. 004 NUM 035 006 Od gradova koje budete dali levitima šest će ih biti gradovi-utočišta, koje ćete ustupiti da ubojica može tamo pobjeći. Ovima dodajte još četrdeset i dva grada. 004 NUM 035 007 Tako će svih gradova koje ustupite levitima biti četrdeset i osam gradova s njihovim pašnjacima. 004 NUM 035 008 A gradove koje budete izdvajali od vlasništva Izraelaca, od onih koji ih imaju mnogo uzmite više, a manje od onih koji imaju malo. Neka svatko ustupi gradove levitima prema omjeru baštine koju bude primio.” 004 NUM 035 009 Nadalje reče Jahve Mojsiju: 004 NUM 035 010 “Govori Izraelcima i reci im: 'Kad prijeđete preko Jordana u zemlju kanaansku, 004 NUM 035 011 označite sebi gradove koji će vam služiti kao gradovi-utočišta, kamo može pobjeći ubojica koji nehotice koga ubije. 004 NUM 035 012 Ti gradovi neka vam budu utočište od osvetnika, tako da ubojica ne moradne poginuti dok ne stane na sud pred zajednicu. 004 NUM 035 013 Od gradova koje ustupite bit će vam šest gradova za utočište. 004 NUM 035 014 Dodijelite tri grada s onu stranu Jordana, a tri grada u zemlji kanaanskoj. Neka to budu gradovi-utočišta. 004 NUM 035 015 Tih šest gradova neka budu za utočište kako Izraelcima tako i strancu i došljaku koji među njima borave, kamo može pobjeći tko god ubije koga nehotice. 004 NUM 035 016 Ali ako tko udari koga gvozdenim predmetom te ga usmrti, to je onda ubojica. Ubojica mora glavom platiti. 004 NUM 035 017 Udari li ga iz ruke kamenom od kojega čovjek može poginuti i zbilja pogine, to je opet ubojica. Ubojica mora glavom platiti. 004 NUM 035 018 Ili ako ga udari iz ruke kakvim drvenim predmetom od kojega može umrijeti i zbilja umre, i to je ubojica. Ubojica mora glavom platiti. 004 NUM 035 019 Krvni osvetnik mora sam ubojicu usmrtiti. Kad ga sretne, neka ga ubije. 004 NUM 035 020 Nadalje, ako tko koga gurne iz mržnje ili na nj nešto baci namjerno te ga usmrti, 004 NUM 035 021 ili ga udari rukom iz zlobe te udareni umre, napadač mora zaglaviti - on je ubojica. Krvni osvetnik neka ubojicu ubije čim ga sretne. 004 NUM 035 022 No gurne li ga slučajno, ne iz neprijateljstva, ili nešto na nj baci, ali ne iz zasjede, 004 NUM 035 023 ili iz nepažnje na njega obori kakav kamen od kojega čovjek može poginuti te ga usmrti, a nije mu bio neprijatelj niti mu je zlo želio - 004 NUM 035 024 tada neka zajednica prosudi između ubojice i krvnog osvetnika prema ovim pravilima: 004 NUM 035 025 Zajednica mora izbaviti ubojicu iz ruku krvnog osvetnika; onda neka ga zajednica vrati u grad-utočište kamo je pobjegao; tu neka on ostane do smrti velikoga svećenika koji je bio pomazan svetim uljem. 004 NUM 035 026 Ali ako ubojica ikad izađe izvan granice utočišta kamo je pobjegao, 004 NUM 035 027 pa na nj nabasa krvni osvetnik izvan granica njegova grada-utočišta te krvni osvetnik ubije ubojicu, to mu se ne računa u krvoproliće, 004 NUM 035 028 jer ubojica mora ostati u gradu-utočištu do smrti velikoga svećenika. A poslije smrti velikoga svećenika može se vratiti na svoj posjed. 004 NUM 035 029 Neka vam takvi budu sudbeni postupci od naraštaja do naraštaja svuda gdje budete boravili. 004 NUM 035 030 Za svako ubojstvo čovjeka kazna smrti nad ubojicom može se izvršiti na dokaz svjedoka. Nitko se ne može smrću kazniti na dokaz samo jednog svjedoka. 004 NUM 035 031 Ne smijete primati otkupnine za život ubojice koji je zaslužio smrt: on mora umrijeti. 004 NUM 035 032 Niti smijete primati otkupnine od bilo koga koji, pošto je pobjegao u svoj grad-utočište, hoće da se vrati i da živi na svome tlu prije smrti velikoga svećenika. 004 NUM 035 033 Nemojte oskvrnjivati zemlje u kojoj živite. A krvoprolićem zemlja se oskvrnjuje. Za zemlju na kojoj je krv prolivena pomirenje se ne može pribaviti, osim krvlju onoga koji ju je prolio. 004 NUM 035 034 Ne smije se obeščašćivati zemlja u kojoj živite i usred koje ja boravim, jer ja, Jahve, prebivam među sinovima Izraelovim.'” 004 NUM 036 001 Tada pristupe obiteljski glavari od roda sinova Gileada, sina Makirova, sina Manašeova, jednoga roda Josipovih sinova, te pred Mojsijem i starješinama, glavarima obitelji, 004 NUM 036 002 reknu: “Jahve je naredio našemu gospodaru da kockom dade ovu zemlju u baštinu Izraelcima; nadalje, našem je gospodaru naredio Jahve da baštinu našega brata Selofhada dade njegovim kćerima. 004 NUM 036 003 Ali ako se one udaju za koga iz drugog izraelskoga plemena, onda će njihova baština biti otrgnuta od naše djedovske baštine i biti priključena baštini plemena kojemu one pripadnu. Tako će se okrnjiti baština koja kockom pripadne nama. 004 NUM 036 004 A kada nastupi jubilej Izraelcima, baština će se tih žena dodati baštini plemena kojemu pripadnu. Tako će njihova baština biti oduzeta od baštine našega pradjedovskog plemena.” 004 NUM 036 005 I po zapovijedi Jahvinoj Mojsije naredi Izraelcima: “Pleme Josipovih sinova pravo govori. 004 NUM 036 006 Ovo naređuje Jahve za Selofhadove kćeri: Neka se one udaju za onoga koji im se učini dobar, samo neka se udaju u rod svoga očinskoga plemena. 004 NUM 036 007 Baština Izraelaca ne smije se prenositi iz jednoga plemena u drugo; i svaki Izraelac mora ostati privezan uz pradjedovsku baštinu svoga plemena. 004 NUM 036 008 Zato se svaka djevojka koja steče baštinu u izraelskim plemenima mora udati za nekoga u plemenu kojemu pripada rod joj očev, tako da bi svaki Izraelac sačuvao baštinu svoga oca. 004 NUM 036 009 Tako se baština neće prenositi iz jednoga plemena u drugo, nego će svako izraelsko pleme prianjati uza svoju baštinu.” 004 NUM 036 010 Kako je Jahve Mojsiju naredio, tako su i učinile kćeri Selofhadove: 004 NUM 036 011 Mahla, Tirsa, Hogla, Milka i Noa, kćeri Selofhadove, udaše se za sinove svojih stričeva. 004 NUM 036 012 Kako su se udale u rod potomstva Manašea, Josipova sina, njihova je baština ostala u plemenu kojemu pripadaše rod im očev. 004 NUM 036 013 To su zapovijedi i zakoni koje je Jahve preko Mojsija izdao Izraelcima na Moapskim poljanama uz Jordan, nasuprot Jerihonu. # # BOOK 005 DEU Deuteronomy Ponovljeni zakon 005 DEU 001 001 Ovo su riječi što ih je Mojsije upravio svemu Izraelu s onu stranu Jordana - u pustinji, u Arabi nasuprot Sufu, između Parana i Tofela, Labana, Hazerota i Di Zahaba - 005 DEU 001 002 od Horeba do Kadeš Barnee, Seirskom gorom, jedanaest dana hoda. 005 DEU 001 003 Bilo je to godine četrdesete, prvog dana mjeseca jedanaestoga, kad Mojsije reče Izraelcima sve što mu je Jahve za njih naređivao. 005 DEU 001 004 Pošto je porazio amorejskoga kralja Sihona, koji je živio u Hešbonu, i bašanskoga kralja Oga, koji je živio u Aštarotu i Edreju, 005 DEU 001 005 dakle s onu stranu Jordana, u zemlji moapskoj, poče Mojsije razlagati ovaj Zakon. Govoraše on: 005 DEU 001 006 “Jahve, Bog naš, reče nam na Horebu: 'Dosta ste boravili na ovome brdu. 005 DEU 001 007 Krenite na put! Idite u gorski kraj Amorejaca i svih njihovih susjeda, u Arabu, u Gorje, u Šefelu i u Negeb, na morsku obalu, u zemlju kanaansku i u Libanon, sve do Velike rijeke, rijeke Eufrata. 005 DEU 001 008 Eto, pred vas stavljam ovu zemlju. Idite, dakle, i zauzmite zemlju za koju se Jahve zakle ocima vašim, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da će je dati njima i njihovu potomstvu poslije njih.' 005 DEU 001 009 Tada sam vam rekao: 'Ne mogu vas voditi sam. 005 DEU 001 010 Jahve, Bog vaš, toliko vas je razmnožio da vas danas ima kao zvijezda na nebu. 005 DEU 001 011 Neka vas Jahve, Bog vaših otaca, umnoži još tisuću puta! Neka vas blagoslivlja kako vam je obećao! 005 DEU 001 012 Ali kako bih ja sam mogao nositi vaš teret, vaše breme i vaše sporove? 005 DEU 001 013 Izaberite stoga iz svojih plemena ljude pametne, iskusne i ugledne da vam ih postavim za poglavare.' 005 DEU 001 014 Vi ste mi odgovorili: 'Dobro je što predlažeš.' 005 DEU 001 015 Zato sam uzeo prvake iz vaših plemena, ljude pametne i ugledne, te ih postavio za poglavare: tisućnike, stotnike, pedesetnike, desetnike i vaše plemenske nadglednike. 005 DEU 001 016 U to isto vrijeme naložio sam i vašim sucima: 'Saslušajte svoju braću; sudite pravedno između čovjeka i njegova brata ili pridošlice. 005 DEU 001 017 U suđenju nemojte biti pristrani; saslušavajte maloga kao i velikoga. Ne bojte se nikoga! TÓa sud je Božji! Ako vam koji slučaj bude pretežak, iznesite ga meni, da ga ja razvidim.' 005 DEU 001 018 Tako sam vam onda naložio sve što vam je činiti. 005 DEU 001 019 Krenusmo iz Horeba i, na putu u gorske krajeve Amorejaca, kako nam je naredio Jahve, Bog naš, prijeđosmo svu onu veliku i strašnu pustinju koju ste vidjeli. Stigosmo u Kadeš Barneu. 005 DEU 001 020 Tada vam rekoh: 'Došli ste u gorski kraj Amorejaca, koji nam Jahve, Bog naš, daje. 005 DEU 001 021 Eto, Jahve, Bog tvoj, stavio je preda te tu zemlju. Ustaj! Zaposjedni je, kako ti je rekao Jahve, Bog otaca tvojih. Ne boj se! Ne strahuj!' 005 DEU 001 022 Svi ste onda došli k meni i rekli: 'Pošaljimo pred sobom ljude da izvide zemlju i jave nam o putu kojim ćemo ići i o gradovima u koje ćemo doći.' 005 DEU 001 023 Svidje mi se što rekoste. Zato uzeh dvanaest ljudi između vas, po jednoga iz svakog plemena. 005 DEU 001 024 Krenuli su na pogorje, stigli do Eškolske doline te izvidjeli kraj. 005 DEU 001 025 I nabraše plodova one zemlje, donesoše ih k nama i javiše: 'Zemlja koju nam daje Jahve, Bog naš, dobra je.' 005 DEU 001 026 Ali vi niste htjeli onamo; pobunili ste se protiv naredbe Jahve, Boga svoga. 005 DEU 001 027 Rogoborili ste u svojim šatorima i govorili: 'U svojoj mržnji na nas Jahve nas je izveo iz zemlje egipatske da nas preda u ruke Amorejaca, kako bi nas posve uništili. 005 DEU 001 028 Kamo da idemo? Naša su braća ubila u nama srčanost kad rekoše: Narod je i veći i jači nego mi; gradovi su veliki, i zidine im sežu do nebesa. A vidjeli smo ondje i Anakovce.' 005 DEU 001 029 'Ne bojte se!' - rekoh vam. - 'Ne plašite ih se! 005 DEU 001 030 Jahve, Bog vaš, koji ide pred vama, borit će se za vas kako je to učinio na vaše oči u Egiptu.' 005 DEU 001 031 A vidio si, uostalom, i u pustinji, gdje te Jahve, Bog tvoj, cijeloga puta što ste ga prevalili dok ste stigli do ovoga mjesta, nosio kao što čovjek nosi svoga sinčića. 005 DEU 001 032 Ali, unatoč tome, vi niste imali pouzdanja u Jahvu, Boga svoga, 005 DEU 001 033 u onoga koji je na putu išao pred vama da vam potraži mjesto za taborovanje - u ognju obnoć da vam osvijetli put kojim ćete ići, a obdan u oblaku. 005 DEU 001 034 Jahve ču graju vašu i zakle se u svojoj srdžbi: 005 DEU 001 035 'Ni jedan jedini od ovih ljudi, od ovoga opakog naraštaja, neće vidjeti ove dobre zemlje za koju sam se zakleo da ću je dati vašim ocima. 005 DEU 001 036 Izuzimam Kaleba, sina Jefuneova. On će je vidjeti; njemu i njegovim potomcima dat ću zemlju kojom je išao, jer je vjerno slijedio Jahvu.' 005 DEU 001 037 Zbog vas se Jahve i na mene razljutio te mi rekao: 'Ni ti onamo nećeš ući. 005 DEU 001 038 Ući će onamo Jošua, sin Nunov, koji te služi. Njega ti osokoli, jer će on uvesti Izraela u posjed. 005 DEU 001 039 A i vaši mališani, o kojima rekoste da će postati roblje, sinovi vaši koji još ne znaju razlikovati dobro i zlo, oni će u nju ući; njima ću je u posjed dati. 005 DEU 001 040 A vi se okrenite i zaputite u pustinju, prema Crvenome moru!' 005 DEU 001 041 Vi ste mi tada odgovorili riječima: 'Sagriješili smo protiv Jahve. Poći ćemo gore i boriti se kako nam je Jahve, Bog naš, zapovjedio.' Svaki od vas dohvati svoje oružje i nepromišljeno pođe gore u brda. 005 DEU 001 042 Onda mi Jahve reče: 'Kaži im: Ne idite gore i ne stupajte u borbu da vas ne poraze vaši neprijatelji jer ja nisam među vama.' 005 DEU 001 043 Tako sam vam i govorio, ali niste poslušali. Oprli ste se zapovijedi Jahvinoj i, puni drskosti, krenuli u brda. 005 DEU 001 044 Ali Amorejci, koji žive u onome gorju, udariše na vas, pognaše vas, za vama se natisnuše kao pčele te su vas tukli od Seira do Horme. 005 DEU 001 045 Vrativši se, plakali ste pred Jahvom, ali Jahve nije slušao vašega jauka niti je okrenuo svoga uha k vama. 005 DEU 001 046 U Kadešu vam valjade ostati dugo vremena, onoliko koliko ste već ostali. 005 DEU 002 001 Onda se okrenusmo i pođosmo u pustinju prema Crvenome moru, kako mi je Jahve naredio. Dugo smo se vrtjeli oko gore Seira. 005 DEU 002 002 I reče mi Jahve: 005 DEU 002 003 'Dosta ste se vrtjeli oko ovoga brda. Okrenite prema sjeveru!' 005 DEU 002 004 I narodu naloži ovako: 'Sad ćete proći preko područja svoje braće, potomaka Ezavovih, koji žive u Seiru. Oni se vas boje, ali vi dobro pripazite; 005 DEU 002 005 s njima ne zamećite boja jer vam neću dati ni stope njihove zemlje: goru Seir predao sam Ezavu u vlasništvo. 005 DEU 002 006 Hranu od njih kupujte za novac da imate što jesti; i vodu za piće kupujte od njih za novac.' 005 DEU 002 007 Ta Jahve te, Bog tvoj, blagoslovio u svim djelima tvojih ruku; on je bdio nad tvojim putovanjem onom velikom pustinjom; ovih četrdeset godina Jahve, Bog tvoj, bijaše s tobom i ništa ti nije nedostajalo. 005 DEU 002 008 Tako smo svoju braću, potomke Ezavove što žive u Seiru, zaobišli putem što vodi u Arabu, Elat i Esjon Geber, a onda udarismo prema Moapskoj pustinji. 005 DEU 002 009 Tada mi zapovjedi Jahve: 'Nemoj uznemirivati Moapce niti s njima zameći boja, jer ništa od njihove zemlje neću dati u tvoje vlasništvo: Lotovim sinovima predao sam Ar u posjed.' 005 DEU 002 010 Prije su ondje živjeli Emijci. Bio je to moćan narod i brojan; krupna stasa kao i Anakovci. 005 DEU 002 011 Poput Anakovaca, i njih smatraju Refaimcima, ali ih Moapci nazivaju Emijcima. 005 DEU 002 012 Isto su tako u Seiru živjeli prije Horijci, ali su ih Ezavovi potomci izvlastili, istrijebili ih i naselili se na njihovo, kako je, uostalom, učinio Izrael sa zemljom - baštinom svojom - koju mu je Jahve predao. 005 DEU 002 013 'A sada ustanite i prijeđite preko potoka Zereda!' I prijeđosmo potok Zered. 005 DEU 002 014 Vrijeme što smo išli od Kadeš Barnee pa dok smo prešli preko potoka Zereda iznosilo je trideset i osam godina - sve dok nije izumro iz tabora sav onaj naraštaj ljudi sposobnih za borbu, kako im se Jahve i zakleo. 005 DEU 002 015 I zbilja! Ruka Jahvina bila je protiv njih: istrebljivala ih je isred tabora dok ih nije nestalo. 005 DEU 002 016 I tako, kad je smrt istrijebila iz naroda sve ljude sposobne za borbu, 005 DEU 002 017 reče mi Jahve: 005 DEU 002 018 'Danas prelaziš moapsku zemlju Ar. 005 DEU 002 019 A onda ćeš se približiti Amoncima. Nemoj ih uznemirivati niti s njima zameći boja. Ništa, naime, od zemlje Amonaca neću ustupiti tebi u vlasništvo jer sam je već predao u posjed Lotovim potomcima.' 005 DEU 002 020 I nju smatraju refaimskom zemljom. U njoj su prije živjeli Refaimci, koje Amonci zovu Zamzumijcima. 005 DEU 002 021 Bio je to narod moćan i brojan; krupna stasa kao i Anakovci. No Jahve ih uništi pred Amoncima - koji ih izvlastiše i naseliše se na njihovo, 005 DEU 002 022 kako je, uostalom, učinio i potomcima Ezavovim, koji su nastanjeni u Seiru, kad je pred njima uništio Horijce, koje su oni otjerali s posjeda i do danas žive na njihovim mjestima. 005 DEU 002 023 I Avijce, koji su živjeli po zaseocima sve do Gaze, istrijebiše Kaftorci koji su došli iz Kaftora te se naseliše na njihovo mjesto. 005 DEU 002 024 'Ustajte! Na put krenite i prijeđite preko potoka Arnona. U ruke ti, eto, predajem Amorejca Sihona, kralja hešbonskoga, i njegovu zemlju. Počni s osvajanjem; izazovi ga na boj! 005 DEU 002 025 Od danas počinjem ugoniti strah i trepet pred tobom u narode koji su pod svim nebesima, tako da će strepiti i tresti se pred tobom kad god čuju glas o tebi.' 005 DEU 002 026 Tada sam iz pustinje Kedmot uputio glasnike kralju hešbonskom Sihonu s miroljubivim riječima: 005 DEU 002 027 'Pusti da prođem preko tvoje zemlje. Samo ću proći putem, ne skrećući ni desno ni lijevo. 005 DEU 002 028 Hranu mi prodavaj za novac da mogu jesti; i vodu za piće davaj mi za novac. Pusti me samo da pješice prođem, 005 DEU 002 029 da prijeđem preko Jordana u zemlju koju nam daje Jahve, Bog naš - kao što su mi dopustili potomci Ezavovi, nastanjeni u Seiru, i Moapci, što žive u Aru.' 005 DEU 002 030 Ali hešbonski kralj Sihon ne htjede nas pustiti preko svoga; jer Jahve, Bog tvoj, duh mu zaslijepi a srce otvrdnu, da ga preda u tvoje šake, gdje je i danas. 005 DEU 002 031 Tada mi reče Jahve: 'Eto sam počeo da ti izručujem Sihona i njegovu zemlju. Počni osvajanje da mu zemljom zagospodariš.' 005 DEU 002 032 Kod Jahasa presrete nas Sihon. 005 DEU 002 033 Navali on i sav njegov narod. Ali Jahve, Bog naš, predade nam ga, tako da potukosmo njega, njegove sinove i sav njegov narod. 005 DEU 002 034 Tada osvojismo sve njegove gradove i prokletstvom udarismo sve gradove s ljudima, ženama i djecom, ništa ne štedeći, 005 DEU 002 035 izuzev stoke, koju uzesmo kao plijen, skupa s plijenom iz gradova što smo ih osvojili. 005 DEU 002 036 Od Aroera, koji se nalazi na obali potoka Arnona, i od grada koji je u njegovoj dolini pa do Gileada nije bilo grada koji bi nam odolio: sve nam ih je Jahve, Bog naš, predao. 005 DEU 002 037 Jedino se nisi primicao zemlji Amonaca, kraju uz potok Jabok, i gradovima u pogorju, kako je Jahve, Bog naš, odredio. 005 DEU 003 001 Tada se okrenusmo i pođosmo prema Bašanu. Presrete nas bašanski kralj Og sa svim svojim narodom i nametnu nam boj kod Edreja. 005 DEU 003 002 Tada mi Jahve reče: 'Ne boj ga se! TÓa u tvoje sam ruke predao njega, sav njegov narod i njegovu zemlju. Učini s njim kako si učinio sa Sihonom, kraljem amorejskim, koji je živio u Hešbonu.' 005 DEU 003 003 Tako je Jahve, Bog naš, u ruke naše predao i bašanskoga kralja Oga sa svim njegovim narodom. Tukli smo ga tako da mu nitko na životu nije ostao. 005 DEU 003 004 Osvojili smo tada sve njegove gradove. Nije bilo grada koji im nismo oteli - šezdeset gradova, zapravo svu argopsku krajinu, Ogovo kraljevstvo u Bašanu. 005 DEU 003 005 Svi su oni gradovi bili utvrđeni visokim zidinama, vratima i prijevornicama. Uz njih je bilo veoma mnogo otvorenih zaselaka. 005 DEU 003 006 Udarismo ih prokletstvom - kako smo učinili i sa Sihonom, kraljem hešbonskim - zatrvši svaki grad, ljude, žene i djecu. 005 DEU 003 007 A svu stoku i plijen po tim gradovima zadržasmo za se. 005 DEU 003 008 Tako smo u ono vrijeme iz ruku dvaju amorejskih kraljeva uzeli zemlju što se nalazi s onu stranu Jordana, od potoka Arnona do brda Hermona ( 005 DEU 003 009 Sidonci zovu Hermon Sirjon, a Amorejci ga zovu Senir): 005 DEU 003 010 sve gradove po Visoravni, sav Gilead i sav Bašan, sve do Salke i Edreja - gradove Ogova kraljevstva u Bašanu. ( 005 DEU 003 011 Bašanski kralj Og jedini je od preostalih Refaimovaca. Krevet njegov, odar od željeza, još se nalazi u Rabi, gradu sinova Amonovih: deset je lakata - običnih lakata - dug, a četiri lakta širok.) 005 DEU 003 012 To je, dakle, bila zemlja koju smo zauzeli u ono vrijeme, počev od Aroera, koji je na potoku Arnonu. Polovicu gileadskog pogorja s njegovim gradovima dao sam Rubenovcima i Gadovcima. 005 DEU 003 013 Ostatak Gileada i sav Bašan, Ogovo kraljevstvo, dodijelio sam polovini Manašeova plemena. (Sva argopska krajina i sav Bašan zove se zemlja refaimska. 005 DEU 003 014 Manašeov sin Jair zauzeo je svu argopsku krajinu do međe Gešurovaca i Maakinovaca. On ta mjesta bašanska nazva svojim imenom, pa se još i danas zovu Jairova Sela.) 005 DEU 003 015 Makiru sam dodijelio Gilead. 005 DEU 003 016 Rubenovcima i Gadovcima dao sam od Gileada do potoka Arnona - sredina potoka jest međa - i do potoka Jaboka, amonske granice. 005 DEU 003 017 A granicom su služile Araba i Jordan od Kinereta do mora uz Arabu - Slanog mora - na podnožju obronaka Pisge prema istoku. 005 DEU 003 018 U ono vam vrijeme naredih: 'Jahve, Bog vaš, daje vam ovu zemlju u posjed. Svi vi koji ste od boja pođite naoružani pred svojom braćom Izraelcima. 005 DEU 003 019 Jedino žene vaše, djeca vaša i stoka vaša - znam da imate mnogo stoke - neka ostanu u vašim gradovima što vam ih dodijelih 005 DEU 003 020 dokle Jahve ne dadne miran boravak i vašoj braći kao i vama; tako da i oni zauzmu zemlju što im je Jahve, Bog vaš, daje s onu stranu Jordana. Istom onda neka se svaki od vas vrati na posjed što sam vam ga dodijelio.' 005 DEU 003 021 U ono sam vrijeme naredio Jošui: 'Svojim si očima vidio što je sve Jahve, Bog vaš, učinio onoj dvojici kraljeva. Tako će Jahve učiniti sa svim kraljevstvima preko kojih budeš prelazio. 005 DEU 003 022 Ne bojte se njih! TÓa Jahve, Bog vaš, bori se za vas.' 005 DEU 003 023 Tada zamolih milost u Jahve: 005 DEU 003 024 'Gospodine moj, Jahve! Ti si počeo pokazivati svome sluzi svoju veličajnost i svoju moć. TÓa koji bog, na nebu ili na zemlji, može izvesti takva djela i čudesa kao što su tvoja! 005 DEU 003 025 Dopusti mi da odem onamo i pogledam onu blaženu zemlju preko Jordana, onaj krasni gorski kraj i Libanon!' 005 DEU 003 026 Ali je Jahve, zbog vas, bio na me ljut, pa me nije uslišao. 'Dosta', reče mi Jahve, 'ne govori mi više o tom! 005 DEU 003 027 Popni se na vrhunac Pisge i upri oči svoje na zapad, sjever, jug i istok. Razmotri dobro očima svojim, jer preko Jordana nećeš prijeći. 005 DEU 003 028 Uputi Jošuu, osokoli ga i ohrabri! On neka ide na čelu ovoga naroda; neka ih on uvede u posjed zemlje koju vidiš.' 005 DEU 003 029 Tako smo ostali u toj dolini kraj Bet Peora.” 005 DEU 004 001 “A sada, Izraele, poslušaj zakone i uredbe kojima vas učim da biste ih vršili i tako poživjeli te unišli i zaposjeli zemlju koju vam daje Jahve, Bog otaca vaših. 005 DEU 004 002 Niti što nadodajite onome što vam zapovijedam niti što od toga oduzimljite; vršite zapovijedi Jahve, Boga svoga, što vam ih dajem. 005 DEU 004 003 Vidjeli ste svojim očima što je Jahve učinio s Baal Peorom: jer Jahve, Bog tvoj, iskorijenio je iz tvoje sredine svakoga koji je slijedio Baal Peora. 005 DEU 004 004 A svi vi koji se čvrsto držite Jahve, Boga svoga, živi ste i danas. 005 DEU 004 005 Ja sam vas, eto, poučio o zakonima i uredbama, kako mi je Jahve, Bog moj, naredio da ih vršite u zemlji u koju idete da je zaposjednete. 005 DEU 004 006 Držite ih i vršite: to će u očima naroda biti vaša mudrost i vaša razboritost. Kad oni čuju za sve ove zakone, reći će: 'Samo je jedan narod mudar i pametan, a to je ovaj veliki narod.' 005 DEU 004 007 Jer koji je to narod tako velik da bi mu bogovi bili tako blizu kao što je Jahve, Bog naš, nama kad god ga zazovemo? 005 DEU 004 008 Koji je to narod tako velik da bi imao zakone i uredbe pravedne kao što je sav ovaj Zakon koji vam ja danas iznosim? 005 DEU 004 009 Zato pazi i dobro se čuvaj da ne zaboraviš događaje što si ih svojim očima vidio; neka ti ne iščeznu iz srca ni jednoga dana tvoga života; naprotiv, pouči o njima svoje sinove i sinove svojih sinova. 005 DEU 004 010 Onog dana kad si stajao na Horebu pred Jahvom, Bogom svojim, Jahve mi je rekao: 'Skupi mi narod! Hoću da čuju moje riječi, da me se nauče bojati sve vrijeme što budu živjeli na zemlji te da o njima pouče i svoju djecu.' 005 DEU 004 011 Vi ste se onda primakli i stali pod brdo. S usplamtjeloga brda plamen je sukljao do sred neba zamračena tmastim oblakom. 005 DEU 004 012 Isred ognja Jahve je govorio vama; čuli ste zvuk riječi, ali lika niste nazreli - ništa osim glasa. 005 DEU 004 013 Objavio vam je svoj Savez i naložio vam da ga vršite - Deset zapovijedi, što ih ispisa na dvije kamene ploče. 005 DEU 004 014 A meni je Jahve naredio da vas poučim o zakonima i uredbama što ćete ih vršiti u zemlji u koju odlazite da je zaposjednete. 005 DEU 004 015 Pazite dobro! Onoga dana kad vam je Jahve, Bog vaš, govorio isred ognja na Horebu, niste vidjeli nikakva lika, 005 DEU 004 016 da se ne biste pokvarili te da ne biste pravili sebi kakva klesana lika, kipa muškoga ili ženskoga obličja, 005 DEU 004 017 ni obličja kakve životinje što je na zemlji, ni obličja kakve ptice što pod nebom lijeta, 005 DEU 004 018 ni obličja bilo čega što po zemlji gmiže, ni obličja kakve ribe što je u vodi pod zemljom 005 DEU 004 019 i da se ne bi, kad digneš svoje oči prema nebu te vidiš sunce, mjesec i zvijezde - svu nebesku vojsku - dao zavesti da im se klanjaš i da im iskazuješ štovanje. Njih je Jahve, Bog tvoj, dao svim narodima, svugdje pod nebom. 005 DEU 004 020 A vas je uzeo Jahve i izveo vas iz Egipta - iz one peći ražarene - da postanete narod njegove baštine, to što ste danas. 005 DEU 004 021 Ali se zbog vas Jahve na me razljutio i zakleo da ja neću prijeći preko Jordana i unići u blaženu zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu. 005 DEU 004 022 Tako, ja ću umrijeti u ovoj zemlji; ja preko Jordana neću prijeći. A vi ćete prijeći i zaposjesti onu krasnu zemlju. 005 DEU 004 023 Zato pazite da ne zaboravljate Saveza što ga je Jahve, Bog vaš, sklopio s vama te sebi ne pravite klesanih likova bilo čega što je Jahve, Bog tvoj, zabranio. 005 DEU 004 024 Jer Jahve, Bog tvoj, oganj je što proždire; on je Bog ljubomoran. 005 DEU 004 025 Kad budete izrodili djecu i unučad i budete dulje u onoj zemlji proboravili, a pokvarite se praveći sebi bilo kakve klesane likove i čineći zlo u očima Jahve, Boga svojega, tako da ga na srdžbu izazovete, 005 DEU 004 026 znajte - uzimam za svjedoke protiv vas nebesa i zemlju - da će vas brzo nestati sa zemlje u koju idete preko Jordana da je zaposjednete: nećete dugo u njoj živjeti nego ćete biti iskorijenjeni. 005 DEU 004 027 Jahve će vas raspršiti po narodima i ostat će vas samo malen broj među narodima među koje vas Jahve odvede. 005 DEU 004 028 Ondje ćete se klanjati bogovima što su ih ljudske ruke načinile od drveta i kamena, bogovima koji ne mogu ni vidjeti ni čuti, ni jesti ni mirisati. 005 DEU 004 029 Ondje ćeš tražiti Jahvu, Boga svoga. I naći ćeš ga ako ga budeš tražio svim srcem svojim i svom dušom svojom. 005 DEU 004 030 U nevolji tvojoj snaći će te sve to, ali u posljednje vrijeme ti ćeš se obratiti Jahvi, Bogu svomu, i poslušati njegov glas. 005 DEU 004 031 TÓa Jahve, Bog tvoj, Bog je milosrdan; neće te on zapustiti ni upropastiti niti će zaboraviti Saveza što ga je pod zakletvom sklopio s ocima tvojim. 005 DEU 004 032 Ispitaj samo prijašnja vremena što su protekla prije tebe, sve otkad je Bog stvorio čovjeka na zemlji: je li ikad, s jednoga kraja nebesa do drugoga, bilo ovako veličanstvena događaja? Je li se što takvo čulo? 005 DEU 004 033 Je li ikad koji narod čuo glas Boga gdje govori isred ognja kao što si ti čuo i na životu ostao? 005 DEU 004 034 Ili, pokuša li koji bog da ode i uzme sebi jedan narod isred drugog naroda kušnjama, znakovima, čudesima i ratom, jakom rukom i ispruženom mišicom, uza silne strahote, kao što je sve to, na vaše oči, učinio za vas Jahve, Bog vaš, u Egiptu? 005 DEU 004 035 Tebi je to pokazano da znaš da je Jahve pravi Bog i da nema drugoga uz njega. 005 DEU 004 036 S neba ti se oglasio svojim glasom da te pouči; dopustio ti je da vidiš njegov veliki oganj na zemlji; i isred ognja čuo si njegove riječi. 005 DEU 004 037 Zbog toga što je ljubio očeve tvoje, izabrao je poslije njih njihovo potomstvo; on, glavom, izveo te iz Egipta svojom silnom moći; 005 DEU 004 038 ispred tebe rastjerao je narode, i brojnije i jače od tebe, da te dovede u njihovu zemlju i preda je tebi u baštinu, kao što je i danas. 005 DEU 004 039 Danas, dakle, spoznaj i zasadi u svoje srce: Jahve je Bog gore na nebu i ovdje na zemlji - drugoga nema. 005 DEU 004 040 Drži njegove zakone i njegove zapovijedi koje ti dajem danas da dobro bude tebi i tvojoj djeci poslije tebe; da dugo poživiš na zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje zauvijek.” 005 DEU 004 041 Tada Mojsije izabra tri grada preko Jordana, na istočnoj strani, 005 DEU 004 042 kamo će se moći skloniti ubojica koji nehotice ubije svoga bližnjega a da prije nije imao mržnje prema njemu: da bi, bježeći u koji od ovih gradova, mogao spasiti svoj život. 005 DEU 004 043 To su: Bezer u pustinji, u zemlji Mišoru, za Rubenovce; Ramot u Gileadu za Gadovce, i Golan u Bašanu za Manašeovce. 005 DEU 004 044 Ovo je Zakon što ga je Mojsije postavio pred Izraelce; 005 DEU 004 045 ovo su upute, zakoni i uredbe što ih je Mojsije dao Izraelcima kad su izišli iz Egipta, 005 DEU 004 046 s one strane Jordana, u dolini nasuprot Bet Peoru, u zemlji amorejskoga kralja Sihona, koji je živio u Hešbonu i koga su potukli Mojsije i Izraelci pošto iziđoše iz Egipta. 005 DEU 004 047 Njegovu su zemlju zauzeli i zemlju bašanskoga kralja Oga, dvaju amorejskih kraljeva koji su živjeli preko Jordana na istoku, 005 DEU 004 048 od Aroera, koji se nalazi na obali potoka Arnona, do brda Sirjona, to jest Hermona, 005 DEU 004 049 i svu Arabu preko Jordana, s istoka do mora u Arabi, pod obroncima Pisge. 005 DEU 005 001 Mojsije sazva sav Izrael te im reče: “Čuj, Izraele, naredbe i zapovijedi što ih danas izričem u tvoje uši! Naučite ih, držite i vršite. 005 DEU 005 002 Jahve, Bog naš, sklopio je s nama Savez na Horebu. 005 DEU 005 003 Nije Jahve sklopio taj Savez s našim očevima, nego baš s nama svima koji smo danas ovdje živi. 005 DEU 005 004 Licem je u lice Jahve govorio s vama na brdu isred ognja. 005 DEU 005 005 Ja sam u ono vrijeme stajao između Jahve i vas da vam objavim Jahvine riječi, jer se vi, u strahu od ognja, niste htjeli peti na brdo. Rekao je: 005 DEU 005 006 'Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. 005 DEU 005 007 Nemoj imati drugih bogova uz mene! 005 DEU 005 008 Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. 005 DEU 005 009 Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena, 005 DEU 005 010 a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. 005 DEU 005 011 Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo. 005 DEU 005 012 Dan subotnji obdržavaj i svetkuj, kako ti je naredio Jahve, Bog tvoj. 005 DEU 005 013 Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. 005 DEU 005 014 A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvome. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni vol tvoj, ni magarac tvoj, niti ikakvo živinče tvoje, niti došljak koji je unutar tvojih vrata; tako da mogne otpočinuti i sluga tvoj, i sluškinja tvoja kao i ti. 005 DEU 005 015 Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande izbavio Jahve, Bog tvoj, rukom jakom i ispruženom mišicom. Zato ti je zapovjedio Jahve, Bog tvoj, da držiš dan subotnji. 005 DEU 005 016 Poštuj oca svoga i majku svoju, kako ti je Jahve, Bog tvoj, zapovjedio, da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje. 005 DEU 005 017 Ne ubij! 005 DEU 005 018 Ne učini preljuba! 005 DEU 005 019 Ne ukradi! 005 DEU 005 020 Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga! 005 DEU 005 021 Ne poželi žene bližnjega svoga! Ne poželi kuće bližnjega svoga, ni njive njegove, ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga.' 005 DEU 005 022 Te je riječi na brdu, isred ognja, oblaka i guste tmine, jakim glasom upravio Jahve svemu vašem zboru. Ništa nije dodavao nego ih je ispisao na dvije kamene ploče te ih predao meni. 005 DEU 005 023 A onda, kad čuste glas iz tmine, dok je brdo plamtjelo u ognju, k meni pristupiše svi vaši plemenski glavari i vaše starješine 005 DEU 005 024 pa rekoše: 'Jahve, Bog naš, očitovao nam je, eto, svoju slavu i svoju veličajnost; čuli smo njegov glas isred ognja; danas smo vidjeli da čovjek može ostati na životu iako mu Bog govori. 005 DEU 005 025 A sad, zašto da umremo? Ovaj bi nas veliki oganj mogao proždrijeti; budemo li dalje slušali glas Jahve, Boga svoga, mogli bismo umrijeti. 005 DEU 005 026 Jer, koji je smrtnik ikad slušao glas Boga živoga kako govori isred ognja - kao mi - i ostao na životu? 005 DEU 005 027 Ti se primakni i slušaj sve što će ti reći Jahve, Bog naš. A onda ti nama kaži sve što tebi Jahve, Bog naš, rekne, i mi ćemo to poslušati i izvršiti.' 005 DEU 005 028 Jahve je čuo vaše riječi kad ste mi govorili pa mi reče: 'Čuo sam riječi što ih je taj narod tebi upravio. Sve što su rekli dobro je. 005 DEU 005 029 Kad bi samo njihova srca bila takva da me se uvijek boje i drže sve moje zapovijedi, da tako vazda budu sretni, oni i njihovo potomstvo! 005 DEU 005 030 Hajde, reci im: Vratite se u svoje šatore! 005 DEU 005 031 A ti ostani ovdje kod mene; kazat ću ti sve zapovijedi, zakone i uredbe kojima ćeš ih poučiti i koje će oni vršiti u zemlji što im je dajem u posjed.' 005 DEU 005 032 Pazite, dakle, da radite kako vam je Jahve, Bog vaš, naložio! Ne skrećite ni desno ni lijevo. 005 DEU 005 033 Slijedite potpuno put koji vam je Jahve, Bog vaš, označio, da tako uzmognete živjeti, imati sreću i dug život u zemlji koju ćete zaposjesti. 005 DEU 006 001 Ovo su zapovijedi, zakoni i uredbe koje mi Jahve, Bog vaš, zapovjedi da vas u njima poučim, kako biste ih vršili u zemlji u koju odlazite da je zaposjednete; 005 DEU 006 002 da se svega svog vijeka bojiš Jahve, Boga svoga, ti, sin tvoj i sin tvoga sina, vršeći sve zakone njegove i sve zapovijedi njegove što ti ih danas propisujem, pa da imaš dug život. 005 DEU 006 003 Slušaj, Izraele, drži ih i vrši da ti dobro bude i da se razmnožiš u zemlji kojom teče med i mlijeko, kao što ti je obećao Jahve, Bog otaca tvojih. 005 DEU 006 004 Čuj, Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan! 005 DEU 006 005 Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom! 005 DEU 006 006 Riječi ove što ti ih danas naređujem neka ti se urežu u srce. 005 DEU 006 007 Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem; kad liježeš i kad ustaješ. 005 DEU 006 008 Priveži ih na svoju ruku za znak i neka ti budu kao zapis među očima! 005 DEU 006 009 Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim! 005 DEU 006 010 A kad te Jahve, Bog tvoj, dovede u zemlju za koju se zakleo tvojim ocima, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da će je tebi dati - u velike i lijepe gradove kojih nisi zidao; 005 DEU 006 011 u kuće pune svakog dobra kojih nisi punio; na iskopane čatrnje kojih nisi kopao; u vinograde i maslinike kojih nisi sadio - i sit se najedeš: 005 DEU 006 012 pazi da ne zaboraviš Jahvu koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. 005 DEU 006 013 Boj se Jahve, Boga svoga; njemu iskazuj štovanje; njegovim imenom polaži prisegu. 005 DEU 006 014 Ne idite za drugim bogovima između bogova drugih naroda što su oko vas. 005 DEU 006 015 Jer je Jahve, Bog tvoj, što stoji u sredini tvojoj, ljubomoran Bog; gnjev bi Jahve, Boga tvoga, usplamtio protiv tebe i istrijebio te sa zemlje. 005 DEU 006 016 Ne iskušavajte Jahvu, Boga svoga, kao što ste ga iskušavali kod Mase. 005 DEU 006 017 Točno vršite zapovijedi Jahve, Boga svoga, upute njegove i zakone njegove koje je izdao. 005 DEU 006 018 Čini što je pravo i dobro u očima Jahve da ti dobro bude i da se domogneš dobre zemlje za koju se Jahve zakleo tvojim ocima 005 DEU 006 019 da će iz nje protjerati sve tvoje neprijatelje ispred tebe; tako je obećao Jahve. 005 DEU 006 020 A kad te sutra zapita tvoj sin: što su te upute, zakoni i uredbe što ih je Jahve, Bog naš, vama propisao - 005 DEU 006 021 kaži svome sinu: 'Bili smo faraonovi robovi u Egiptu, ali nas je Jahve izveo iz Egipta jakom rukom. 005 DEU 006 022 Na naše je oči Jahve učinio velike i strašne znakove i čudesa protiv Egipta, protiv faraona i protiv svega doma njegova, 005 DEU 006 023 a nas je odande izveo da nas dovede i dade nam zemlju koju je zakletvom obećao ocima našim. 005 DEU 006 024 I naredio nam je Jahve da sve ove naredbe vršimo u strahopoštovanju prema Jahvi, Bogu svome, da bismo uvijek bili sretni i da živimo kao što je to danas.' 005 DEU 006 025 Naša će, dakle, pravednost biti: držati i vršiti sve ove zapovijedi pred Jahvom, Bogom našim, kako nam je naredio. 005 DEU 007 001 Kad te Jahve, Bog tvoj, uvede u zemlju u koju ideš da je zaposjedneš i kad ispred tebe otjera mnoge narode: Hetite, Girgašane, Amorejce, Kanaance, Perižane, Hivijce i Jebusejce - sedam naroda brojnijih i jačih od tebe - 005 DEU 007 002 te kad ih Jahve, Bog tvoj, preda tebi i ti ih poraziš, udari ih prokletstvom; nemoj sklapati s njima saveza niti im iskazuj milosti. 005 DEU 007 003 Ne sklapaj ženidbe s njima, ne udavaj svoje kćeri za njihova sina niti ženi svoga sina njihovom kćeri; 005 DEU 007 004 jer bi ona odvratila od mene sina tvoga; drugim bi bogovima on služio; Jahve bi se razgnjevio protiv vas i brzo bi te istrijebio. 005 DEU 007 005 Nego ovako učinite prema njima: porušite njihove žrtvenike, porazbijajte njihove stupove, njihove ašere počupajte a njihove kumire spalite. 005 DEU 007 006 TÓa ti si narod posvećen Jahvi, Bogu svome; tebe je Jahve, Bog tvoj, izabrao da među svim narodima koji su na zemlji budeš njegov predragi vlastiti narod. 005 DEU 007 007 Nije vas Jahve odabrao i prihvatio zato što biste vi bili brojniji od svih naroda - vi ste zapravo najmanji - 005 DEU 007 008 nego zato što vas Jahve ljubi i drži zakletvu kojom se zakleo vašim ocima. Stoga vas je Jahve izveo jakom rukom i oslobodio vas iz kuće ropstva, ispod vlasti faraona, kralja egipatskoga. 005 DEU 007 009 Zato znaj da je Jahve, Bog tvoj, pravi Bog, Bog vjeran, koji drži svoj Savez i milost svoju iskazuje do tisuću koljena onima koji ga ljube i drže njegove zapovijedi. 005 DEU 007 010 A onima koji ga mrze uzvraća izravno njima samima; uništava bez odgađanja onoga koji ga mrzi: uzvraća izravno njemu samomu. 005 DEU 007 011 Stoga drži zapovijedi, zakone i uredbe koje ti danas nalažem da ih vršiš. 005 DEU 007 012 A za nagradu - budeš li slušao ove naloge, držao ih te izvršavao - Jahve, Bog tvoj, držat će ti Savez svoj i milost za koje se zakleo tvojim ocima. 005 DEU 007 013 Ljubit će te, blagoslivljati i razmnažati; blagoslivljat će plod utrobe tvoje i rod zemlje tvoje: žito tvoje, vino tvoje, ulje tvoje, mlad krava tvojih i prirast stoke tvoje u zemlji za koju se zakleo ocima tvojim da će je tebi dati. 005 DEU 007 014 Bit ćeš blagoslovljen nad sve narode; neće u tebe biti ni neplodna ni neplodne, ni među tvojom čeljadi ni među stokom tvojom. 005 DEU 007 015 Jahve će od tebe maknuti svaku bolest; neće na te pustiti ni jedno od strašnih zala egipatskih za koja znaš nego će njima pritiskati one koji te mrze. 005 DEU 007 016 Uništavaj sve narode koje ti Jahve, Bog tvoj, bude predavao. Neka ih ne sažaljuje oko tvoje. Nemoj se klanjati njihovim kumirima, jer bi ti to bilo zamkom. 005 DEU 007 017 Možda ćeš u svome srcu reći: 'Oni su narodi brojniji od mene, kako ću ih onda protjerati?' 005 DEU 007 018 Ne boj ih se! Sjeti se što je Jahve, Bog tvoj, učinio faraonu i svemu Egiptu! 005 DEU 007 019 Pomisli na velike kušnje što si ih vidio na svoje oči; na one znakove i čudesa pa na jaku ruku i ispruženu mišicu kojima te Jahve, Bog tvoj, izveo. Tako će Jahve, Bog tvoj, učiniti sa svim narodima kojih se plašiš. 005 DEU 007 020 Povrh toga, među njih će Jahve, Bog tvoj, slati stršljene dok ne izginu koji bi preostali i sakrili se pred tobom. 005 DEU 007 021 Ne strepi, dakle, pred njima! TÓa Jahve, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, Bog silan i strahovit. 005 DEU 007 022 Malo će pomalo Jahve, Bog tvoj, ispred tebe uništiti one narode; i nećeš ih moći ujedanput sve istrijebiti da se zvijeri ne bi protiv tebe razmnožile. 005 DEU 007 023 Ali Jahve, Bog tvoj, tebi će ih predati i među njih unositi stravu dok ne budu uništeni. 005 DEU 007 024 I njihove će kraljeve predati u tvoje ruke da zatreš ime njihovo pod nebom. Nijedan se neće održati pred tobom dok ih ne uništiš. 005 DEU 007 025 Likove njihovih kumira spali! Ne hlepi za srebrom i zlatom što je na njima; ne uzimlji ga da ne budeš njime zaveden; jer bi to bilo gadno Jahvi, Bogu tvome. 005 DEU 007 026 Ne unosi gnusobe u svoju kuću da ne budeš udaren prokletstvom kao i ona; duboko je prezri i grozi se od nje jer je prokleta. 005 DEU 008 001 Držite i vršite sve zapovijedi koje vam danas naređujem da biste živjeli i raznmožili se i da biste ušli i zaposjeli zemlju koju je Jahve pod zakletvom obećao ocima vašim. 005 DEU 008 002 Sjećaj se svega puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih četrdeset godina da te ponizi, iskuša i dozna što ti je u srcu: hoćeš li držati zapovijedi njegove ili nećeš. 005 DEU 008 003 Ponižavao te i glađu morio, a onda te hranio manom - za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci - da ti pokaže kako čovjek ne živi samo o kruhu nego da čovjek živi o svemu što izlazi iz usta Jahvinih. 005 DEU 008 004 Tvoja se odjeća na tebi nije izderala niti su ti noge oticale ovih četrdeset godina. 005 DEU 008 005 Priznaj onda u svome srcu da te Jahve, Bog tvoj, odgaja i popravlja, kao što čovjek odgaja sina svoga. 005 DEU 008 006 I drži zapovijedi Jahve, Boga svoga, hodeći putovima njegovim i bojeći se njega! 005 DEU 008 007 TÓa Jahve, Bog tvoj, vodi te u dobru zemlju: zemlju potoka i vrela, dubinskih voda što izviru u dolinama i bregovima; 005 DEU 008 008 zemlju pšenice i ječma, loze, smokava i šipaka, zemlju meda i maslina; 005 DEU 008 009 zemlju u kojoj nećeš sirotinjski jesti kruha i gdje ti ništa neće nedostajati; zemlju gdje kamenje ima željeza i gdje ćeš iz njezinih brdina vaditi mjed. 005 DEU 008 010 Do sita ćeš jesti i blagoslivljati Jahvu, Boga svoga, zbog dobre zemlje koju ti je dao. 005 DEU 008 011 Čuvaj se da ne zaboraviš Jahvu, Boga svoga, zanemarujući njegove zapovijedi, njegove uredbe i njegove zakone koje ti danas dajem. 005 DEU 008 012 I pošto se najedeš do sitosti, posagradiš lijepe kuće i u njima se nastaniš; 005 DEU 008 013 kad ti se krupna i sitna stoka namnoži; kad se nakupiš srebra i zlata i kada sve tvoje uznapreduje, 005 DEU 008 014 nemoj da se uznese srce tvoje i da zaboraviš Jahvu, Boga svoga, koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva; 005 DEU 008 015 koji te proveo kroz onu veliku i strašnu pustinju, kroz zemlju plamenih zmija i štipavaca, suhim i bezvodnim krajem; koji ti je izveo vodu iz stijene tvrde kao kremen; 005 DEU 008 016 koji te u pustinji hranio manom, nepoznatom tvojim ocima, da te ponizi i da te iskuša te da na kraju budeš sretan. 005 DEU 008 017 Ne reci tada u svome srcu: svojom sam moći i snagom svojih ruku sebi namakao ovo bogatstvo. 005 DEU 008 018 Sjeti se Jahve, Boga svoga! TÓa on ti je dao snagu da stječeš bogatstvo da tako ispuni - kao što je danas - svoj Savez za koji se zakleo tvojim ocima. 005 DEU 008 019 Ako li zaboraviš Jahvu, Boga svoga, i pođeš za drugim bogovima te njima budeš iskazivao štovanje, njima se klanjao, kunem vam se danas da ćete zacijelo izginuti; 005 DEU 008 020 poput naroda koje će Jahve pogubiti pred vama, tako će i vas nestati jer niste poslušali glasa Jahve, Boga svoga. 005 DEU 009 001 Slušaj, Izraele! Danas prelaziš preko Jordana da sebi podvrgneš narode i veće i brojnije nego što si ti; velike gradove, s utvrdama do nebesa; 005 DEU 009 002 narod velik i gorostasan poput Anakovaca, koje već poznaješ i o kojima si slušao: 'Tko da odoli Anakovcima?' 005 DEU 009 003 Znaj dakle danas da Jahve, Bog tvoj, ide pred tobom. On je vatra što proždire; on će ih oboriti, tebi ih podvrgnuti. A ti ćeš ih onda rastjerati i ubrzo pobiti, kako ti je Jahve i rekao. 005 DEU 009 004 Pošto ih otjera ispred tebe Jahve, Bog tvoj, nemoj reći u srcu svome: 'Jahve me uveo da zaposjednem ovu zemlju zbog moje pravednosti.' Naprotiv, zbog opačina onih naroda Jahve ih tjera ispred tebe. 005 DEU 009 005 Ne ideš ti da zaposjedneš njihovu zemlju zbog svoje pravednosti i čestitosti svoga srca, nego zato što Jahve, Bog tvoj, zbog opačine onih naroda tjera njih ispred tebe da tako održi riječ kojom se zakleo tvojim ocima: Abrahamu, Izaku i Jakovu. 005 DEU 009 006 Znaj, dakle, da ti Jahve, Bog tvoj, ne daje ovu dobru zemlju u posjed zbog tvoje pravednosti, jer si ti narod tvrde šije! 005 DEU 009 007 Sjećaj se i ne zaboravljaj kako si u pustinji ljutio Jahvu, Boga svoga. Od dana kad ste izašli iz zemlje egipatske do dolaska na ovo mjesto, Jahvi ste se opirali. 005 DEU 009 008 Na Horebu ste rasrdili Jahvu i Jahve je na vas tako planuo da vas je htio uništiti. 005 DEU 009 009 Popeo sam se na brdo da primim kamene ploče, ploče Saveza što ga s vama sklopi Jahve. Na brdu sam ostao četrdeset dana i četrdeset noći: niti sam jeo kruha niti pio vode. 005 DEU 009 010 I dade mi Jahve dvije kamene ploče, ispisane prstom Božjim, na kojima bijahu sve riječi što vam ih je Jahve isred ognja na brdu rekao na dan zbora. 005 DEU 009 011 Kad je prošlo četrdeset dana i četrdeset noći, Jahve mi dade dvije kamene ploče - ploče Saveza. 005 DEU 009 012 I reče mi Jahve: 'Ustaj! Žurno siđi odavde, jer se pokvario narod tvoj koji si izveo iz Egipta. Brzo su zašli s puta koji sam im označio: već su sebi napravili livenog kumira.' 005 DEU 009 013 Još mi reče Jahve: 'Promatrao sam taj narod. Zbilja je to narod tvrde šije! 005 DEU 009 014 Pusti me da ih uništim i njihovo ime izbrišem pod nebesima, a od tebe da učinim narod i jači i brojniji nego što je ovaj!' 005 DEU 009 015 Okrenuh se i siđoh niz brdo, a brdo svejednako plamtjelo u ognju. Dvije ploče Saveza bijahu mi u rukama. 005 DEU 009 016 Pogledah: zbilja ste sagriješili protiv Jahve, Boga svoga. Salili ste sebi tele od kovine. Tako ste brzo zašli s puta što vam ga Jahve bijaše označio. 005 DEU 009 017 Pograbih dvije ploče te ih bacih od sebe objema rukama - razbih ploče pred vašim očima. 005 DEU 009 018 Onda se ničice bacih pred Jahvu. Četrdeset dana i četrdeset noći - kao i prije - niti sam jeo kruha niti pio vode zbog svih grijeha koje ste počinili radeći zlo u očima Jahve i srdeći ga. 005 DEU 009 019 Jer se bojah srdžbe i gnjeva kojim je Jahve usplamtio na vas da vas zatre. Ali me i tada Jahve usliša. 005 DEU 009 020 I na Arona se Jahve silno rasrdio, htio ga uništiti. Tada se zauzeh i za Arona. 005 DEU 009 021 Vaš grijeh, tele što bijaste načinili, uzeh i sažegoh ga u vatri. U prah ga satrh i prah mu bacih u potok što teče s brda. 005 DEU 009 022 Kod Tabere, kod Mase i Kibrot Hataave srdili ste Jahvu. 005 DEU 009 023 Kad vas je Jahve slao od Kadeš Barnee govoreći: 'Idite gore i uzmite zemlju koju sam vam dao', pobunili ste se protiv riječi Jahve, Boga svoga; u nj se niste pouzdavali niti ste slušali njegov glas. 005 DEU 009 024 Nepokorni bijaste Jahvi otkad vas poznajem. 005 DEU 009 025 Zato sam pao ničice i ležao pred Jahvom četrdeset dana i četrdeset noći, jer Jahve bijaše rekao da će vas uništiti. 005 DEU 009 026 Jahvu sam molio i rekao: 'Gospodine moj, Jahve! Ne uništavaj naroda svoga, baštine svoje koju si izbavio u svojoj veličajnosti i svojom moćnom rukom izveo iz Egipta. 005 DEU 009 027 Sjeti se slugu svojih: Abrahama, Izaka i Jakova, a ne obaziri se na tvrdokornost ovoga naroda, na njegovu opačinu, na grijeh njegov, 005 DEU 009 028 da se ne rekne u zemlji iz koje si nas izbavio: Jahve ih nije mogao uvesti u zemlju koju im je obećao, ili ih je mrzio pa ih je zato odveo da ih pomori u pustinji. 005 DEU 009 029 A oni su tvoj narod, tvoja baština, oni koje si izveo svojom velikom moći i ispruženom mišicom.' 005 DEU 010 001 U to vrijeme Jahve mi reče: 'Iskleši dvije kamene ploče kao i prijašnje pa se popni k meni na brdo; a napravi i drveni kovčeg. 005 DEU 010 002 Na ploče ću napisati riječi koje su bile na prvim pločama što si ih razbio. A onda ih položi u kovčeg.' 005 DEU 010 003 Načinih kovčeg od bagremovine, isklesah dvije kamene ploče kao što bijahu prve, pa se, s dvjema pločama u ruci, popeh na brdo. 005 DEU 010 004 I napisa na te ploče, kao i prije, Deset riječi koje vam je Jahve rekao na brdu, isred ognja, na dan zbora. Onda ih Jahve dade meni. 005 DEU 010 005 Okrenuh se i siđoh s brda. Položih ploče u kovčeg koji bijah napravio. I stadoše ondje, kako mi je Jahve naredio. 005 DEU 010 006 Od Beerota sinova Jaakanovih odoše Izraelci u Moseru. Ondje umrije Aron i ondje bi pokopan. Svećenikom mjesto njega postade njegov sin Eleazar. 005 DEU 010 007 Odande odoše u Gudgodu; iz Gudgode u Jotbatu, u kraj bogat potocima. 005 DEU 010 008 U to vrijeme odvoji Jahve pleme Levijevo da nosi Kovčeg saveza Jahvina; da pred Jahvom stoji u njegovoj službi te da u njegovo ime blagoslivlja, kako radi i danas. 005 DEU 010 009 Stoga Levi nema udjela ni baštine sa svojom braćom: Jahve je njegova baština, kako mu je Jahve, Bog tvoj, i rekao. 005 DEU 010 010 Na brdu sam ostao, kao i prvi put, četrdeset dana i četrdeset noći. I usliša me Jahve i taj put; nije htio da te uništi, 005 DEU 010 011 nego mi Jahve reče: 'Ustaj! Idi pred ovim narodom da uđu i zaposjednu zemlju za koju sam se zakleo njihovim ocima da ću im je dati.' 005 DEU 010 012 Dakle, Izraele, što od tebe traži Jahve, Bog tvoj? Samo to da se bojiš Jahve, Boga svoga; da po svim putovima njegovim hodiš; da ga ljubiš i služiš Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom; 005 DEU 010 013 da držiš Jahvine zapovijedi i njegove zakone što ti ih danas za tvoje dobro dajem. 005 DEU 010 014 Evo, Jahvi, Bogu tvome, pripada nebo i nebo nad nebesima, zemlja i sve što je na njoj. 005 DEU 010 015 Ali Jahvi samo vaši oci omilješe i poslije njih izabrao je vas, potomke njihove, između svih naroda, kako je i danas. 005 DEU 010 016 Srce svoje obrežite; šiju više ne ukrućujte! 005 DEU 010 017 Jer Jahve, Bog vaš, Bog je nad bogovima, Gospodar nad gospodarima, Bog velik, jak i strašan, koji nije pristran i ne da se podmititi; 005 DEU 010 018 daje pravdu siroti i udovici; ljubi pridošlicu, daje mu hranu i odjeću. 005 DEU 010 019 Ljubite i vi pridošlicu, jer ste i sami bili pridošlice u zemlji egipatskoj. 005 DEU 010 020 Boj se Jahve, Boga svojeg; njemu služi; uza nj se priljubi; njegovim imenom priseži. 005 DEU 010 021 On je tvoja slava, Bog tvoj, koji je radi tebe učinio velika i čudesna djela što su ih vidjele tvoje oči. 005 DEU 010 022 Tvojih otaca, kad su se spustili u Egipat, bješe samo sedamdeset, a sad je Jahve, Bog tvoj, učinio te vas ima kao zvijezda na nebu. 005 DEU 011 001 Ljubi, dakle, Jahvu, Boga svoga, i vrši u sve dane njegove naredbe, njegove zakone, uredbe i zapovijedi. 005 DEU 011 002 Vi, a ne vaši sinovi, koji nisu ni upoznali ni vidjeli pouke Jahve, Boga vašega, danas ste se osvjedočili o njegovoj veličajnosti, o njegovoj moćnoj ruci, ispruženoj mišici, 005 DEU 011 003 o znamenjima njegovima i o djelima što ih učini usred Egipta na faraonu, kralju egipatskom, i na svoj zemlji njegovoj; 005 DEU 011 004 što je učinio egipatskoj vojsci, njihovim konjima i kolima; kako ih je preplavio vodama Crvenog mora kad su vas progonili i kako ih je zatro do današnjeg dana; 005 DEU 011 005 što je za vas radio u pustinji dok ne stigoste do ovoga mjesta; 005 DEU 011 006 što je učinio s Datanom i Abiramom, sinovima Eliaba, Rubenova potomka, kad zemlja rastvori ralje svoje te ih proguta sred svega Izraela, njih i njihove obitelji, njihove šatore i sve što imahu. 005 DEU 011 007 Vaše su oči vidjele sva ta velika djela što ih je Jahve učinio. 005 DEU 011 008 Zato držite sve zapovijedi što vam ih danas naređujem da budete jaki te uzmete u posjed zemlju u koju idete da je osvojite; 005 DEU 011 009 napokon, da dugo živite u zemlji za koju se zakleo Jahve ocima vašim da će je dati njima i njihovu potomstvu - zemlju kojom teče med i mlijeko. 005 DEU 011 010 Jer zemlja u koju ideš da je zaposjedneš nije kao zemlja egipatska iz koje ste izašli, gdje si, posijavši sjeme, morao svoj usjev svojom nogom natapati kao što se natapa povrtnjak. 005 DEU 011 011 Zemlja u koju idete da je zaposjednete zemlja je bregova i dolova i natapa je dažd nebeski; 005 DEU 011 012 zemlja nad kojom Jahve, Bog tvoj, bdi; na kojoj oči Jahve, Boga tvoga, uvijek počivaju, od početka do svršetka godine. 005 DEU 011 013 Zato, ako doista poslušate zapovijedi koje vam danas izdajem i budete ljubili Jahvu, Boga svoga, i služili mu svim srcem svojim i svom dušom svojom, 005 DEU 011 014 davat ću vašoj zemlji kišu u pravo vrijeme: u jesen i u proljeće, i moći ćeš sabirati svoje žito, svoje vino i svoje ulje; 005 DEU 011 015 travu ću davati po tvome polju tvome blagu. Tako ćeš jesti i biti sit. 005 DEU 011 016 Pazite da se vaše srce ne zavede, da ne pođete stranputicom, da drugim bogovima ne iskazujete štovanje i da im se ne klanjate. 005 DEU 011 017 Jer tada bi na vas Jahve usplamtio gnjevom: nebesa bi zatvorio; kiše ne bi bilo; zemlja ne bi davala roda i vas bi brzo nestalo s te dobre zemlje koju vam Jahve daje. 005 DEU 011 018 Utisnite ove moje riječi u svoje srce i svoju dušu; kao znak ih privežite na svoju ruku; neka vam budu kao zapis među očima! 005 DEU 011 019 Poučite u njima svoje sinove; izgovarajte ih kad sjedite u svojoj kući i kad idete putem; kad liježete i kad ustajete. 005 DEU 011 020 Ispišite ih na dovratnike svoje kuće i na svoja vrata 005 DEU 011 021 da vaši dani i dani vaših sinova u zemlji za koju se Jahve zakleo vašim ocima da će im je dati - budu brojni kao dani nebesa nad zemljom. 005 DEU 011 022 Ako budete vjerno držali sve ove zapovijedi koje vam naređujem, vršili ih i ljubili Jahvu, Boga svoga, hodili svim njegovim putovima i čvrsto se priljubili uz njega, 005 DEU 011 023 Jahve će ispred vas protjerati sve te narode i vi ćete s posjeda odagnati narode brojnije i jače od sebe. 005 DEU 011 024 Svako mjesto na koje stupi vaša noga bit će vaše; od pustinje i Libanona, od Rijeke, rijeke Eufrata, do Zapadnog mora sterat će se vaše područje. 005 DEU 011 025 Nitko se neće održati pred vama; strah i trepet raširit će Jahve, Bog vaš, po svoj zemlji u koju stupite, kako vam je rekao. 005 DEU 011 026 Gledajte! Nudim vam danas blagoslov i prokletstvo: 005 DEU 011 027 blagoslov, budete li slušali zapovijedi Jahve, Boga svoga, koje vam danas dajem; 005 DEU 011 028 a prokletstvo, ne budete li slušali zapovijedi Jahve, Boga svoga, nego sađete s puta koji vam danas određujem te pođete za drugim bogovima kojih niste poznavali. 005 DEU 011 029 Kada te Jahve, Bog tvoj, uvede u zemlju u koju ideš da je zaposjedneš, tada nad gorom Gerizimom izreci blagoslov, a prokletstvo nad gorom Ebalom. 005 DEU 011 030 Te se gore izdižu, kako znate, s onu stranu Jordana, za putom prema zapadu, u zemlji Kanaanaca, koji žive u Arabi, nasuprot Gilgalu, uz Hrast More. 005 DEU 011 031 Eto ćete prijeći preko Jordana da zaposjednete zemlju koju vam daje Jahve, Bog vaš. Zaposjednite je i nastanite se u njoj. 005 DEU 011 032 Ali držite i vršite sve zakone i uredbe koje vam danas izlažem. 005 DEU 012 001 Ovo su zakoni i uredbe što vam ih valja držati i vršiti u zemlji koju vam Jahve, Bog otaca vaših, daje u posjed za sve dane što budete živjeli na zemlji. 005 DEU 012 002 Sravnite sa zemljom sva mjesta na kojima su narodi koje ćete protjerati iskazivali štovanje svojim bogovima, nalazila se ona na visokim brdima, na humovima ili pod kakvim zelenim drvetom. 005 DEU 012 003 Porušite njihove žrtvenike, porazbijajte njihove stupove, spalite im ašere; smrvite kipove njihovih bogova, zatrite im imena s onih mjesta. 005 DEU 012 004 Jahvi, Bogu svome, nemojte onako iskazivati štovanje. 005 DEU 012 005 Jahvu, Boga svoga, tražite jedino na mjestu koje je on odabrao, sred svih vaših plemena, da ondje stavi svoje ime i da ondje prebiva; 005 DEU 012 006 onamo donosite svoje paljenice i svoje klanice, svoje desetine i darove svojih ruku, svoje zavjetne i dragovoljne prinose i prvine od svoga krupnoga i sitnoga blaga. 005 DEU 012 007 Blagujte ondje, vi i vaše obitelji, u nazočnosti Jahve, Boga svoga; veselite se svime što su vaše ruke namaknule i što vam je Jahve, Bog vaš, blagoslovom udijelio. 005 DEU 012 008 Nemojte raditi čak ni kako radimo ovdje danas - svatko što se njemu čini dobro - 005 DEU 012 009 jer još niste stigli u Počivalište, u baštinu koju ti daje Jahve, Bog tvoj. 005 DEU 012 010 Ali kad prijeđete preko Jordana i nastanite se u zemlji koju vam Jahve, Bog vaš, daje u baštinu, kad vas smiri od svih neprijatelja koji budu oko vas te budete živjeli bez straha, 005 DEU 012 011 onda ćete donositi sve što vam naređujem: svoje paljenice, svoje klanice, svoje desetine, darove svojih ruku i sve svoje izabrane zavjetnice koje budete zavjetovali Jahvi - na mjesto koje Jahve, Bog vaš, odabere da ondje nastani svoje ime. 005 DEU 012 012 Veselite se tada pred Jahvom, Bogom svojim, vi, vaši sinovi i kćeri, vaše sluge i sluškinje i levit koji bude u vašim gradovima, jer on nema s vama udjela ni baštine. 005 DEU 012 013 Pazi da ne prinosiš svojih žrtava paljenica na bilo kojem mjestu što ga zamijetiš, 005 DEU 012 014 nego samo na mjestu što ga odabere Jahve, u jednome od tvojih plemena. Tu prinosi svoje paljenice i tu obavljaj sve što ti naređujem. 005 DEU 012 015 Ali svaki put kad ti srce zaželi, možeš zaklati i jesti mesa u svim svojim gradovima, prema blagoslovu koji ti Jahve, Bog tvoj, bude davao. I nečist i čist može ga jesti, kao da je od srne ili jelena. 005 DEU 012 016 Ali krvi nemojte blagovati; istočite je na zemlju kao vodu. 005 DEU 012 017 Po svojim gradovima nemojte jesti desetine svoga žita, svoga vina, svoga ulja ni prvine svoga krupnog ili sitnog blaga; niti išta od svojih zavjetovanih i od svojih dragovoljnih prinosa, ni od prinosa svojih ruku, 005 DEU 012 018 nego ćeš to blagovati pred Jahvom, Bogom svojim, u mjestu koje Jahve, Bog tvoj, odabere, ti, tvoj sin, tvoja kći, tvoj sluga, tvoja sluškinja i levit koji bude u tvojim gradovima. Proveseli se u nazočnosti Jahve, Boga svoga, svime što ti ruka namakne. 005 DEU 012 019 Pazi da nikad ne zaboraviš levita dok si na svojoj zemlji. 005 DEU 012 020 Kad ti Jahve, Bog tvoj, proširi tvoje područje, kao što ti je rekao, i ti rekneš: 'Ja bih jeo mesa' - jer želiš jesti mesa - možeš ga jesti koliko ti duša želi. 005 DEU 012 021 Bude li mjesto koje Jahve, Bog tvoj, odabere da u njemu svoje ime smjesti daleko od tebe, onda možeš zaklati bilo što od svoje krupne ili sitne stoke što ti je Jahve dadne - kako sam ti već naredio - te jesti u bilo kojem svome gradu koliko ti duša želi. 005 DEU 012 022 Jedi ga ipak onako kako se jede srna ili jelen: neka ga jedu zajedno čisti i nečisti. 005 DEU 012 023 Samo, pazi da ne jedeš krvi! Ta krv je život. Ne smiješ jesti život s mesom. 005 DEU 012 024 Ne blaguj je; istoči je na zemlju kao vodu. 005 DEU 012 025 Ne smiješ je jesti, da bude dobro i tebi i tvojim sinovima poslije tebe kad činiš što je pravo u očima Jahvinim. 005 DEU 012 026 Ali svoje posvećene prinose i svoje zavjetne prinose uzmi i nosi na mjesto koje Jahve odabere. 005 DEU 012 027 Tu prinesi svoje paljenice, meso i krv, na žrtveniku Jahve, Boga svoga. Ali krv od svojih klanica istoči na žrtvenik Jahve, Boga svoga, a meso pojedi. 005 DEU 012 028 Drži i vrši sve ove naredbe što ti ih propisujem, da bude dobro zauvijek tebi i tvojim sinovima poslije tebe kad činiš što je dobro i pravedno u očima Jahve, Boga svoga. 005 DEU 012 029 A kad Jahve, Bog tvoj, istrijebi narode na koje ideš da ih otjeraš s posjeda ispred sebe i kad ih otjeraš te se u njihovoj zemlji nastaniš, 005 DEU 012 030 čuvaj se da ne padneš u zamku; ne pođi za njima pošto budu uništeni ispred tebe. Ne istražuj o njihovim bogovima i ne govori: 'Kako su oni narodi štovali svoje bogove, tako ću i ja.' 005 DEU 012 031 Nemoj onako postupati prema Jahvi, Bogu svome. TÓa Jahvi je zazorno i mrsko sve što su oni činili svojim bogovima. Čak su svoje sinove i kćeri spaljivali u čast svojim bogovima. 005 DEU 012 032 Sve što vam naređujem držite; tomu ništa ne domeći i ništa ne oduzimaj. 005 DEU 013 001 Ako se u tvojoj sredini pojavi kakav prorok ili čovjek sa snoviđenjima pa ti iznese kakvo znamenje ili čudo; 005 DEU 013 002 i to se znamenje ili čudo o kojem ti je govorio ispuni i onda ti on rekne: 'Pođimo sad za drugim bogovima kojih dosad ne poznaješ i njima iskazujmo štovanje', 005 DEU 013 003 nemoj slušati riječi toga proroka ni sne toga sanjača: tÓa to vas iskušava Jahve, Bog vaš; hoće da dozna ljubite li zbilja Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim i svom dušom svojom. 005 DEU 013 004 Idite samo za Jahvom, Bogom svojim; njega se bojte; njegove zapovijedi vršite; njegov glas slušajte; njemu štovanje iskazujte; uz njega se priljubite. 005 DEU 013 005 A onaj prorok ili sanjač neka se pogubi jer je poticao na otpad od Jahve, Boga vašega, koji vas je izveo iz zemlje egipatske i otkupio vas iz kuće ropstva. Onaj te htio zavesti s puta kojim ti je Jahve, Bog tvoj, naredio da ideš. Tako treba da iskorijeniš zlo iz svoje sredine. 005 DEU 013 006 Kad bi te brat tvoj, sin majke tvoje, ili sin tvoj vlastiti, kći tvoja, žena u tvom naručju ili prijatelj tvoj koji ti je kao i život, potajno zavodio govoreći: 'Hajde da iskazujemo štovanje drugim bogovima', kojih ne poznaješ ni ti niti su ih poznavali tvoji oci, 005 DEU 013 007 bogovima onih naroda što oko vas budu, bilo tebi blizu bilo od tebe daleko, od jednoga kraja zemlje do drugoga - 005 DEU 013 008 nemoj pristati niti ga slušaj! Neka ga tvoje oko ne sažaljuje; ne štedi ga i ne sakrivaj ga 005 DEU 013 009 nego ga ubij! Neka se najprije tvoja ruka digne na nj da ga usmrtiš, a onda ruka svega naroda. 005 DEU 013 010 Zaspi ga kamenjem dok ne umre, jer je kušao da te odvrati od Jahve, Boga tvoga, koji te izvede iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. 005 DEU 013 011 Sav će se Izrael, kad to čuje, napuniti strahom te više neće počinjati takva zla u tvojoj sredini. 005 DEU 013 012 Ako u kojem tvome gradu što ti ga Jahve, Bog tvoj, dadne da se u njemu nastaniš, čuješ gdje govore: 005 DEU 013 013 'Pojavile se ništarije iz tvoje sredine i zavedoše žitelje svoga grada kazujući: Hajde da služimo drugim bogovima! - kojih vi inače ne poznajete - 005 DEU 013 014 tada dobro istraži, raspitaj se i temeljito izvidi. Bude li istina i doista se ta grozota učinila u tvojoj sredini, 005 DEU 013 015 onda posijeci oštrim mačem stanovništvo toga grada, izvrši nad njim kleto uništenje i nad svime što bude u njemu. 005 DEU 013 016 Snesi onda sav plijen nasred trga te spali grad sa svim plijenom kao paljenicu Jahvi, Bogu svome. Neka zauvijek ostane ruševina i neka se više nikada ne sazida. 005 DEU 013 017 Od onoga što je bilo prokletstvom udareno neka ništa ne prione za tvoju ruku, da Jahve odustane od žestine svoga gnjeva; da ti iskaže milosrđe, smiluje ti se i razmnoži te, kako se zakleo tvojim ocima 005 DEU 013 018 ako ti budeš slušao glas Jahve, Boga svoga, držeći sve njegove zapovijedi koje ti danas naređujem i vršeći što je pravo u očima Jahve, Boga tvoga. 005 DEU 014 001 Vi ste sinovi Jahve, Boga svoga. Nemojte na sebi praviti ureza ni podstriga na čelu za pokojnikom. 005 DEU 014 002 TÓa ti si narod posvećen Jahvi, Bogu svome; Jahve je odabrao tebe između svih naroda na zemlji da budeš njegov narod, njegova predraga svojina. 005 DEU 014 003 Ništa odvratno nemojte jesti. 005 DEU 014 004 Ovo su životinje koje možete jesti: vol, ovca, koza, 005 DEU 014 005 jelen, srna, srndać, kozorog, antilopa, bivol i divokoza; 005 DEU 014 006 možete jesti svaku životinju koja ima razdvojene papke - nadvoje posve razdvojene - i koja preživa. 005 DEU 014 007 Samo od preživača ili od životinja s razdvojenim čaporcima ne možete jesti ove: devu, arnebeta i svisca. Te, naime, iako preživaju, nemaju razdvojenih papaka; neka su za vas nečiste. 005 DEU 014 008 A svinja, premda ima papke razdvojene, ne preživa: neka je za vas nečista. Njezina mesa nemojte jesti niti se njezina strva doticati. 005 DEU 014 009 A od svega što u vodi živi ovo možete jesti: što god ima ljuske i peraje, možete jesti. 005 DEU 014 010 A što nema ljusaka i peraja, ne smijete jesti. To neka je za vas nečisto. 005 DEU 014 011 Svaku čistu pticu možete jesti. 005 DEU 014 012 Ali ovih ne smijete jesti: orla strvinara i jastreba, 005 DEU 014 013 tetrijeba, sokola bilo koje vrste; 005 DEU 014 014 gavrana bilo koje vrste; 005 DEU 014 015 noja, kopca, galeba ni kraguja bilo koje vrste; 005 DEU 014 016 sove, jejine i labuda; 005 DEU 014 017 pelikana, bijelog strvinara i gnjurca; 005 DEU 014 018 rode, čaplje bilo koje vrste; pupavca i šišmiša. 005 DEU 014 019 Svi krilati kukci neka su za vas nečisti - ne smijete ih jesti. 005 DEU 014 020 Sve krilato čisto možete jesti. 005 DEU 014 021 Ne smijete jesti ništa što crkne. Daj to pridošlici koji boravi u tvojim gradovima neka jede ili pak prodaj tuđincu. Jer ti si narod posvećen Jahvi, Bogu svome. Ne kuhaj kozleta u mlijeku njegove majke! 005 DEU 014 022 Odvajaj desetinu dohotka svake godine od svega što tvoj usjev u polju donese. 005 DEU 014 023 A onda blaguj desetine svoga žita, svoga vina, svoga ulja i prvine svoje krupne i sitne stoke u nazočnosti Jahve, Boga svoga, na mjestu koje on odabere da svoje ime ondje nastani; da se tako naučiš zauvijek bojati se Jahve, Boga svoga. 005 DEU 014 024 Bude li ti put predug te ne mogneš donijeti desetine - jer je mjesto što ga Jahve odabere da u njemu nastani svoje ime previše daleko od tebe - tada, kad te Jahve, Bog tvoj, blagoslovi, 005 DEU 014 025 prodaj to za novac, uzmi novac u ruku pa idi u mjesto što ga odabere Jahve, Bog tvoj. 005 DEU 014 026 Ondje za novac kupi što želiš: goveče, sitno živinče, vino ili opojno piće - što god ti duša zaželi. Ondje u nazočnosti Jahve, Boga svoga, blaguj i veseli se ti i tvoji ukućani. 005 DEU 014 027 Ne zanemaruj levita koji bude u tvojim gradovima, jer on nema udjela ni baštine s tobom. 005 DEU 014 028 Na kraju svake treće godine iznesi svu desetinu svoga prihoda od te godine i položi je na svoja vrata. 005 DEU 014 029 Pa neka dođe levit - jer nema udjela ni baštine s tobom - došljak, sirota i udovica koji budu živjeli u tvom gradu i neka jedu i neka se nasite. Tako će te blagoslivljati Jahve, Bog tvoj, u svim poslovima što ih tvoja ruka poduzme. 005 DEU 015 001 Na završetku sedme godine opraštaj dugove. 005 DEU 015 002 Ovako neka bude opraštanje: neka svatko oprosti dužniku svoje potraživanje; neka ne utjeruje duga od svoga bližnjega ni od svoga brata kad se jednom proglasi Jahvino otpuštanje dugova. 005 DEU 015 003 Možeš tražiti od tuđina, ali ono što se tvoga nađe kod tvoga brata treba da otpustiš, 005 DEU 015 004 da ne bude siromaha kod tebe. TÓa Jahve će te obilno blagoslivljati u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu da je zaposjedneš, 005 DEU 015 005 samo ako budeš dobro slušao glas Jahve, Boga svoga, držeći i vršeći sve ove zapovijedi što ti ih danas naređujem. 005 DEU 015 006 Jahve, Bog tvoj, blagoslivljat će te kako ti je obećao te ćeš moći zajmove davati mnogim narodima, a sam ih nećeš morati uzimati; i nad mnogim ćeš narodima vladati, dok oni nad tobom neće gospodariti. 005 DEU 015 007 Nađe li se kod tebe kakav siromah, netko od tvoje braće u kojem god gradu u zemlji što ti je Jahve, Bog tvoj, dadne, ne budi tvrda srca niti zatvaraj svoje ruke prema svome siromašnome bratu, 005 DEU 015 008 nego mu širom rastvori svoju ruku i spremno mu daj što mu nedostaje. 005 DEU 015 009 Čuvaj se da ti se u srcu ne porodi opaka misao te rekneš: 'Sedma se godina, godina otpuštanja dugova, već približuje' - i da prijekim okom pogledaš svoga siromašnog brata i ništa mu ne dadneš. On bi zazvao Jahvu protiv tebe i grijeh bi bio na tebi. 005 DEU 015 010 Daj mu rado, a ne da ti srce bude zlovoljno kad mu daješ, jer će te zbog toga blagoslivljati Jahve, Bog tvoj, u svakom poslu tvome i u svakom pothvatu ruku tvojih. 005 DEU 015 011 Kako siromaha nikad neće nestati iz zemlje, zapovijedam ti: širom otvaraj svoju ruku svome bratu, svome siromahu i potrebitu u zemlji svojoj. 005 DEU 015 012 Ako se tebi proda brat tvoj - Hebrejac ili Hebrejka - neka ti služi šest godina, a sedme ga godine otpusti od sebe slobodna. 005 DEU 015 013 Kad ga slobodna od sebe otpustiš, ne šalji ga praznih ruku. 005 DEU 015 014 Daruj ga čime između stoke svoje, s gumna svoga i iz badnja svoga; čime te već Jahve, Bog tvoj, blagoslovio, od toga i njemu daj. 005 DEU 015 015 Sjećaj se kako si bio rob u zemlji egipatskoj i kako te Jahve, Bog tvoj, otkupio. Zato ti ovo zapovijedam danas. 005 DEU 015 016 Ali ako ti on kaže: 'Neću da odlazim od tebe', jer voli tebe i dom tvoj i jer mu je kod tebe bilo dobro - 005 DEU 015 017 uzmi tada šilo i probuši mu uho na vratima, i neka ti bude robom zauvijek! Tako isto učini i sa svojom sluškinjom. 005 DEU 015 018 Kad ga budeš otpuštao od sebe slobodna, neka ti ne bude teško, jer je zavrijedio dvostruku najamničku plaću za šest godina što ti je služio. Zato će te Jahve, Bog tvoj, blagosloviti u svemu što budeš radio. 005 DEU 015 019 Sve muške prvine što ih omladi tvoja krupna i sitna stoka posveti Jahvi, Bogu svome! Stoga vola prvenca nemoj uprezati niti strići prvenca od svoje sitne stoke. 005 DEU 015 020 Blaguj ga ti i tvoj dom svake godine u nazočnosti Jahve, Boga svoga, u mjestu što ga odabere Jahve. 005 DEU 015 021 Ali ako bi imali kakvu manu, ako bi bili hromi ili slijepi ili imali kakvu god ružnu manu, nemoj ih žrtvovati Jahvi, Bogu svomu! 005 DEU 015 022 Pojedi ih u svojoj kući. I nečist i čist mogu ih jesti, kao srnu i jelena. 005 DEU 015 023 Jedino krvi njihove ne smiješ jesti! Istoči je na zemlju kao vodu. 005 DEU 016 001 Drži mjesec Abib i slavi Pashu u čast Jahvi, Bogu svome, jer te Jahve, Bog tvoj, u mjesecu Abibu izveo noću iz Egipta. 005 DEU 016 002 Kao pashu u čast Jahvi, Bogu svome, žrtvuj ovce i goveda u mjestu koje Jahve odabere da u njemu nastani ime svoje. 005 DEU 016 003 Ništa ukvasano nemoj s njome jesti; nego sedam dana jedi beskvasan kruh - kruh nevoljnički - budući da si u žurbi izišao iz zemlje egipatske: da se svega svog vijeka sjećaš dana kad si izišao iz zemlje egipatske. 005 DEU 016 004 Neka se sedam dana u tebe ne vidi kvasac na svemu tvome području i ništa od mesa žrtve što je zakolješ navečer prvoga dana ne smije ostati preko noći do jutra. 005 DEU 016 005 Nije ti dopušteno žrtvovati pashu u bilo kojem gradu što ti ga dadne Jahve, Bog tvoj, 005 DEU 016 006 nego u mjestu koje odabere Jahve, Bog tvoj, da ondje nastani ime svoje; samo tu žrtvuj pashu u predvečerje, o zalasku sunca, jer u to si vrijeme izišao iz Egipta. 005 DEU 016 007 Skuhaj je i pojedi na mjestu koje odabere Jahve, Bog tvoj. Ujutro se onda okreni i zaputi svojim šatorima. 005 DEU 016 008 Šest dana jedi beskvasan kruh, a sedmoga dana neka bude svečani zbor u čast Jahvi, Bogu tvome. Posla nikakva ne radi! 005 DEU 016 009 Nabroj sedam tjedana; a tih sedam tjedana uzmi brojiti kad srp počne žeti klasje. 005 DEU 016 010 Tada drži Blagdan sedmica u čast Jahvi, Bogu svome, prinoseći dragovoljni prinos iz svoje ruke, kako te već Jahve, Bog tvoj, bude blagoslovio. 005 DEU 016 011 I proveseli se tada u nazočnosti Jahve, Boga svoga - na mjestu što ga Jahve, Bog tvoj, odabere da ondje nastani ime svoje - ti, sin tvoj i kći tvoja, sluga tvoj i sluškinja tvoja, levit koji bude u tvome gradu, došljak, sirota i udovica što budu kod tebe. 005 DEU 016 012 Sjećaj se da si i sam bio rob u Egiptu. Zato drži i vrši ove uredbe. 005 DEU 016 013 Blagdan sjenica slavi sedam dana pošto pokupiš plodove sa svoga gumna i iz svoga badnja. 005 DEU 016 014 Proveseli se na svoj blagdan ti, sin tvoj, kći tvoja, sluga tvoj, sluškinja tvoja, levit i došljak, sirota i udovica što se nađe u tvome gradu. 005 DEU 016 015 Svetkuj u čast Jahvi, Bogu svome, sedam dana na mjestu koje odabere Jahve, jer će te Jahve, Bog tvoj, blagoslovom obasipati u svim tvojim žetvama, u svakom poslu ruku tvojih, da budeš potpuno veseo. 005 DEU 016 016 Triput u godini neka se pokažu svi tvoji muškarci pred Jahvom, Bogom tvojim, na mjestu koje on odabere: na Blagdan beskvasnog kruha, na Blagdan sedmica i na Blagdan sjenica. Ali neka nitko ne dođe pred Jahvu praznih ruku, 005 DEU 016 017 nego neka svatko prinese što može, prema blagoslovu koji ti je udijelio Jahve, Bog tvoj. 005 DEU 016 018 U svakom gradu koji ti dade Jahve, Bog tvoj, postavi suce i nadglednike za svoja plemena da narodom pravedno upravljaju. 005 DEU 016 019 Ne iskrivljuj pravde; ne budi pristran; ne primaj mita, jer mito zasljepljuje oči mudrih, a ugrožava stvar pravednih. 005 DEU 016 020 Teži za samom pravdom, da dugo živiš i zaposjedneš zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje. 005 DEU 016 021 Ne postavljaj ašere ni od kakva drveta oko žrtvenika Jahve, Boga svoga, koji podigneš; 005 DEU 016 022 i ne podiži stupova, jer su na zazor Jahvi, Bogu tvome. 005 DEU 017 001 Ne žrtvuj Jahvi, Bogu svome, ni vola ni ovna koji bi na sebi imao manu ili kakvo zlo, jer bi to bilo ružno pred Jahvom, Bogom tvojim. 005 DEU 017 002 Ako se u tvojoj sredini - u bilo kojem tvojem gradu što ti ga dade Jahve, Bog tvoj - nađe čovjek ili žena da učini što je zlo u očima Jahve, Boga tvoga, i krši njegov Savez: 005 DEU 017 003 otišavši da iskazuje štovanje drugim bogovima te se pokloni njima, suncu, mjesecu ili bilo čemu od nebeske vojske, a što sam ja zabranio, 005 DEU 017 004 i tebi se to javi i ti to čuješ, onda pomno istraži; i bude li istina i doista se ta grozota učinila u Izraelu, 005 DEU 017 005 onda toga čovjeka ili tu ženu koji učiniše takvu opačinu izvedi na gradska vrata te ih kamenuj da poginu. 005 DEU 017 006 Na smrt osuđeni neka se pogubi na iskaz dvojice ili trojice svjedoka. Na riječ jednoga svjedoka ne smije se pogubiti. 005 DEU 017 007 Neka najprije svjedoci dignu ruku na nj da ga smaknu, a poslije toga neka je digne sav narod. Tako ćeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine. 005 DEU 017 008 Bude li ti preteško štogod rasuditi: ubojstvo, sukob o pravima, kakvu ozljedu ili svađu u tvome gradu, tada ustani i pođi u mjesto što ga odabere Jahve, Bog tvoj. 005 DEU 017 009 Obrati se svećenicima, levitima i sucu koji bude za ono vrijeme. Njih pitaj, oni će ti rasuditi. 005 DEU 017 010 I učini onako kako ti budu kazali u mjestu koje Jahve odabere. Pazi: sve učini kako te upute. 005 DEU 017 011 Uradi prema uputi koju ti dadnu i prema presudi koju donesu. Od presude koju ti kažu ne odstupaj ni desno ni lijevo. 005 DEU 017 012 Ako bi se tko drsko odupro i ne bi poslušao ni svećenika koji ondje stoji da služi Jahvi, Bogu tvome, ni suca, neka se taj čovjek pogubi. Tako ćeš iskorijeniti zlo iz Izraela, 005 DEU 017 013 a sav će se narod, kad sazna, bojati i više se neće drsko odupirati. 005 DEU 017 014 Kad stigneš u zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje; kad je zaposjedneš i u njoj se nastaniš, pa onda kažeš: 'Želim da nad sobom postavim kralja, kako ga imaju svi drugi narodi oko mene' - 005 DEU 017 015 tada ćeš onoga koga Jahve, Bog tvoj, odabere, sebi postaviti za kralja. Nekoga od svoje braće postavi sebi za kralja, a ne smiješ postavljati nad sobom tuđina koji ti nije brat. 005 DEU 017 016 Samo neka ne drži mnogo konja i ne šalje naroda u Egipat da poveća broj konja. Jer vam je Jahve rekao: 'Ovim se putem nikada više ne vraćajte!' 005 DEU 017 017 I neka nema mnogo žena da mu srce ne pođe stranputicom; i neka sebi ne gomila srebra ni zlata! 005 DEU 017 018 A kad sjedne na kraljevsko prijestolje, neka sebi na svitak prepiše ovaj Zakon od svećenika Levijevaca. 005 DEU 017 019 Neka ga drži uza se; neka ga čita sve vrijeme svoga života da nauči bojati se Jahve, Boga svoga, držati sve riječi ovoga Zakona i vršiti ove odredbe; 005 DEU 017 020 da se svojim srcem ne uzdigne iznad svoje braće i da ne skrene od ove zapovijedi ni desno ni lijevo, kako bi dugo kraljevao, on i sinovi njegovi, u Izraelu. 005 DEU 018 001 Svećenici Levijevci - sve pleme Levijevo - neka nemaju udjela ni baštine s Izraelom; neka žive od žrtava paljenih Jahvi i od njegove baštine. 005 DEU 018 002 Neka, dakle, nemaju baštine među svojom braćom: Jahve je njihova baština, kako im je i rekao. 005 DEU 018 003 Ovo neka bude svećenička pristojba od naroda - od onih koji žrtve prinose, bilo to goveče ili što od sitne stoke: svećeniku treba dati pleće, vilice i želudac. 005 DEU 018 004 Davaj mu i prvine od svoga žita, od svoga vina, od svoga ulja i prvine od vune svojih ovaca, 005 DEU 018 005 jer je njega odabrao Jahve, Bog tvoj, od svih tvojih plemena; njega i njegove sinove, da zauvijek stoje pred Jahvom, Bogom tvojim, te da obavljaju službu i blagoslivljaju u ime Jahve. 005 DEU 018 006 Ako bi koji levit što boravi u nekom tvome gradu, bilo gdje u Izraelu, svom dušom zaželio da dođe u mjesto što ga Jahve odabere, 005 DEU 018 007 može tu službovati u ime Jahve, Boga svoga, kao i druga njegova braća Levijevci koji stoje ondje pred Jahvom. 005 DEU 018 008 Neka jede jednak dio kao i drugi, bez obzira na prodanu očevinu. 005 DEU 018 009 Kad uđeš u zemlju koju ti daje Jahve, Bog tvoj, nemoj se priučavati na odvratne čine onih naroda. 005 DEU 018 010 Neka se kod tebe ne nađe nitko tko bi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju kćer; tko bi se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom; 005 DEU 018 011 nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se obraćao na pokojnike. 005 DEU 018 012 Jer tko god takvo što čini gadi se Jahvi; zbog takvih odvratnosti njih i goni ispred tebe Jahve, Bog tvoj. 005 DEU 018 013 Budi posve vjeran Jahvi, Bogu svome. 005 DEU 018 014 Narodi koje ćeš naskoro otjerati s posjeda slušaju vračare i gatare, ali tebi to Jahve, Bog tvoj, ne dopušta. 005 DEU 018 015 Proroka kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Jahve, Bog tvoj: njega slušajte! 005 DEU 018 016 Posve onako kako si i tražio od Jahve, Boga svoga, na Horebu, na dan zbora, kada si govorio: 'Neću više da slušam glas Jahve, Boga svoga, niti želim više gledati taj silni oganj da ne poginem!' 005 DEU 018 017 Nato mi reče Jahve: 'Pravo su rekli. 005 DEU 018 018 Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Stavit ću svoje riječi u njegova usta da im kaže sve što mu zapovjedim. 005 DEU 018 019 A ne bude li tko poslušao mojih riječi što ih prorok bude govorio u moje ime, taj će odgovarati preda mnom. 005 DEU 018 020 A prorok koji bi se usuđivao govoriti što u moje ime što ja ne budem zapovjedio da govori i koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok neka se pogubi.' 005 DEU 018 021 Možda ćeš reći u svome srcu: 'Kako ćemo raspoznati riječ koju Jahve nije izrekao?' 005 DEU 018 022 Kad prorok govori u ime Jahve pa to ne bude i riječ se ne ispuni, onda je to riječ koje Jahve nije kazao. U drskosti je taj prorok govorio. Nemoj od njega strahovati. 005 DEU 019 001 Kad Jahve, Bog tvoj, istrijebi narode čiju zemlju tebi daje te kad ih istjeraš i nastaniš se u njihovim gradovima i domovima, 005 DEU 019 002 u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu, odvoji tri grada. 005 DEU 019 003 Načini put onamo, a onda područje zemlje koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu podijeli natroje, tako da svaki ubojica može onamo uteći. 005 DEU 019 004 Ovo je slučaj u kojemu ubojica može onamo pobjeći i spasiti svoj život: kad tko ubije svoga bližnjega nehotice, a da ga prije nije mrzio; 005 DEU 019 005 primjerice, kad ode sa svojim bližnjim u šumu da siječe drva, zamahne sjekirom u ruci da obori drvo, gvožđe odleti s držalice i pogodi njegova druga te on pogine: takav ubojica neka uteče u jedan od tih gradova i spasit će život. 005 DEU 019 006 Inače bi krvni osvetnik, progoneći u svom bijesu ubojicu - kad bi put bio predug - mogao gonjenoga stići i pogubiti ga, iako taj nije zaslužio smrt budući da ubijenoga nije otprije mrzio. 005 DEU 019 007 Stoga ti nalažem: tri grada odvoji! 005 DEU 019 008 A kad Jahve, Bog tvoj, proširi tvoje područje, kao što se zakleo ocima tvojim, i dadne ti svu zemlju koju je obećao tvojim ocima, 005 DEU 019 009 budeš li držao i vršio sve ove zapovijedi što ti ih danas nalažem i ljubio Jahvu, Boga svoga, te hodio njegovim putovima sve vrijeme - onda ovim gradovima dodaj još tri grada: 005 DEU 019 010 tako se neće prolijevati nedužna krv u tvojoj zemlji koju ti Jahve daje u baštinu i nećeš se krvlju okaljati. 005 DEU 019 011 Ali ako tko mrzi svoga bližnjega i vreba ga, skoči na nj i ubije ga, a zatim pobjegne u jedan od tih gradova, 005 DEU 019 012 onda neka starješine onoga grada izvedu ubojicu i predaju ga u ruke krvnom osvetniku da ga pogubi. 005 DEU 019 013 Neka ga oko tvoje ne sažaljuje! Tako ćeš u Izraelu iskorijeniti prolijevanje nedužne krvi i bit ćeš sretan. 005 DEU 019 014 Nemoj pomicati susjedova međaša kojim su stari razmeđašili tvoj posjed što ćeš ga naslijediti u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu. 005 DEU 019 015 Neka ne ustaje jedan jedini svjedok protiv čovjeka ni za koju krivnju i ni za kakav zločin. Kakav god bio prekršaj, neka presuda počiva na iskazu dvojice ili trojice svjedoka. 005 DEU 019 016 Ako kakav krivi svjedok ustane protiv koga optužujući ga za pobunu, 005 DEU 019 017 onda obojica koja se parbe neka stupe pred Jahvu, pred svećenika i suce koji budu vršili službu u to vrijeme. 005 DEU 019 018 Neka suci provedu temeljitu istragu. Bude li se pokazalo da je svjedok lažan i da je lažno svjedočio protiv svoga brata, 005 DEU 019 019 učinite mu onako kako je on kanio svome bratu. Iskorijeni zlo iz svoje sredine! 005 DEU 019 020 Drugi će, kad o tome čuju, pobojati se te više neće činiti takva zla u tvojoj sredini. 005 DEU 019 021 Neka ti se oko ne sažaljuje! Život za život; oko za oko; zub za zub; ruka za ruku; noga za nogu. 005 DEU 020 001 Ako pođeš u rat na svoje neprijatelje te vidiš konje, kola i narod brojniji od sebe, ne boj ih se! TÓa s tobom je Jahve, Bog tvoj, koji te izveo iz zemlje egipatske. 005 DEU 020 002 Prije boja neka svećenik istupi i govori narodu. 005 DEU 020 003 Neka im kaže: 'Čuj, Izraele! Danas polazite u boj na neprijatelje svoje. Neka vam srca ne klonu! Ne plašite se! Ne bojte se! Ne dršćite pred njima! 005 DEU 020 004 TÓa Jahve, Bog vaš, ide s vama da se bori za vas protiv vaših neprijatelja i da vas spasi.' 005 DEU 020 005 Potom neka narodu progovore nadglednici: 'Ima li koga da je sagradio novu kuću a nije se u nju uselio? Neka se vrati kući svojoj da ne pogine u boju pa da se tko drugi u nju ne useli. 005 DEU 020 006 Ima li koga da je zasadio vinograd a još ga nije brao? Neka se vrati domu svome da u boju ne pogine te da mu drugi roda ne obere. 005 DEU 020 007 Ima li koga da se zaručio a nije se oženio? Neka se vrati domu svome da u boju ne pogine te da mu tko drugi zaručnice ne odvede.' 005 DEU 020 008 Neka nadglednici nastave te narodu kažu: 'Tko se boji i kome srce trne, neka se vrati domu svome da ne trne srce njegovoj braći kao njemu.' 005 DEU 020 009 Kad nadglednici završe govor narodu, neka vojni zapovjednici stanu na čelo naroda. 005 DEU 020 010 Kada dođeš pod koji grad da na nj navališ, najprije mu ponudi mir. 005 DEU 020 011 Ako ti odgovori mirom i otvori ti vrata svoja, sav narod što se nađe u njemu podvrgni tlaki neka za te radi. 005 DEU 020 012 Ali ako odbije tvoj mir i zarati s tobom, opsjedni ga. 005 DEU 020 013 Kad ti ga Jahve, Bog tvoj, preda u ruke, sve njegove muškarce pobij oštrim mačem! 005 DEU 020 014 A žene, djecu, stoku, sve što bude u gradu - sav plijen - uzmi sebi i uživaj plijen od svojih neprijatelja što ti ga daje Jahve, Bog tvoj. 005 DEU 020 015 Tako čini sa svim gradovima koji budu vrlo daleko od tebe, koji ne budu gradovi ovih naroda odavde. 005 DEU 020 016 U gradovima onih naroda koje ti Jahve, Bog tvoj, preda u baštinu ništa ne ostavljaj na životu 005 DEU 020 017 nego ih udari 'heremom' - kletim uništenjem: Hetite i Amorejce, Kanaance i Perižane, Hivijce i Jebusejce, kako ti je Jahve, Bog tvoj, naredio, 005 DEU 020 018 tako da vas ne nauče činiti sve one odvratnosti što ih čine svojim bogovima te da ne sagriješite protiv Jahve, Boga svoga. 005 DEU 020 019 Kad navališ na kakav grad pa ga moradneš dugo opsjedati da ga osvojiš, nemoj uništavati njegovih stabala zasijecajući u njih sjekirom. Možeš im jesti plod, a nemoj ih sjeći. Jer poljska stabla nisu ljudi da bi ispred tebe mogla bježati u utvrdu. 005 DEU 020 020 Jedino stabla za koja znaš da nisu voćke možeš ništiti; njih možeš sjeći i od njih praviti naprave za opsadu grada koji je u ratu protiv tebe dok ne padne. 005 DEU 021 001 Ako se u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje da je zaposjedneš nađe tko ubijen gdje u polju leži - a ne zna se tko ga je ubio - 005 DEU 021 002 onda neka odu tvoje starješine i suci te izmjere udaljenost od ubijenoga do okolnih gradova. 005 DEU 021 003 Tako će ustanoviti koji je grad najbliže ubijenom. Starješine toga grada neka tada uzmu junicu što još nije radila: što još pod jarmom nije vukla. 005 DEU 021 004 Neka zatim starješine onoga grada stjeraju junicu u kakav nepresušni potok, na mjesto koje se ne obrađuje i ne zasijava, i ondje, na potoku, neka junicu zakolju. 005 DEU 021 005 Zatim neka dođu svećenici, potomci Levijevi. Jer njih je odabrao Jahve, Bog tvoj, da mu služe i da u ime Jahvino blagoslivljaju; na njihovu se riječ rješava svaki spor i svako nasilje. 005 DEU 021 006 Zatim sve starješine iz onoga grada koji bude najbliži ubijenome neka operu ruke u potoku nad zaklanom junicom. 005 DEU 021 007 Potom neka izjave: 'Naše ruke nisu prolile ove krvi niti smo svojim očima išta vidjeli. 005 DEU 021 008 Zakrili, Jahve, svoj narod Izrael koji si oslobodio; ne dopusti da se prolijeva nedužna krv u tvome izraelskom narodu!' Tako će biti zaštićeni od krvi. 005 DEU 021 009 A ti ćeš ukloniti prolijevanje nedužne krvi iz svoje sredine ako učiniš što je pravo u Jahvinim očima. 005 DEU 021 010 Kad odeš u rat na svoje neprijatelje pa ih Jahve, Bog tvoj, preda u ruke tvoje te ih zarobiš, 005 DEU 021 011 ako među zarobljenicima opaziš lijepu ženu i u nju se zagledaš, možeš je uzeti za ženu. 005 DEU 021 012 Dovedi je svojoj kući pa neka obrije glavu, obreže nokte 005 DEU 021 013 i odbaci haljine u kojima je zarobljena. Neka provede mjesec dana u tvome domu oplakujući svoga oca i svoju majku. Poslije toga možeš joj pristupiti kao muž i neka ti postane ženom. 005 DEU 021 014 Ako ti poslije ne bi bila po volji, pusti je kuda joj drago. Za novac je ne smiješ prodati niti s njom postupiti kao s ropkinjom jer ti je bila žena. 005 DEU 021 015 Ako koji čovjek imadne dvije žene: jednu koja mu je draga, a drugu koja mu je mrska, te mu i draga i mrska rode sinove, ali prvorođenac bude od one koja mu je mrska, 005 DEU 021 016 onda, kad dođe dan da podijeli svoju imovinu među svoje sinove, ne smije postupiti prema prvorođencu od drage na štetu sina od mrske, koji je prvenac, 005 DEU 021 017 nego mora za prvorođenca priznati sina od mrske i njemu dati dvostruk dio od svega što ima. Jer on je prvina njegove snage - njemu pripada pravo prvorodstva. 005 DEU 021 018 Ako tko imadne opaka i nepokorna sina koji neće da sluša ni oca ni majke - pa ni onda pošto ga kazne - 005 DEU 021 019 neka ga njegov otac i njegova mati odvedu starješinama svoga grada, na vrata svoga mjesta, 005 DEU 021 020 i neka kažu gradskim starješinama: 'Ovaj naš sin opak je i nepokoran; neće da nas sluša; ništarija je i pijanica.' 005 DEU 021 021 Potom neka ga svi ljudi, njegovi sugrađani, kamenjem zasiplju dok ne pogine. Tako ćeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine: sav će Izrael to čuti i bojat će se. 005 DEU 021 022 Ako tko učini grijeh koji zaslužuje smrt te bude pogubljen vješanjem o stablo, 005 DEU 021 023 njegovo mrtvo tijelo neka ne ostane na stablu preko noći nego ga pokopaj istoga dana, jer je obješeni prokletstvo Božje. Tako nećeš okaljati svoje zemlje, koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu. 005 DEU 022 001 Kad vidiš kako luta vol ili ovca tvoga brata, nemoj proći mimo njih nego ih otjeraj svome bratu. 005 DEU 022 002 Ako ti brat nije blizu ili ga ne znaš, kući ih svojoj dotjeraj pa neka ostanu kod tebe dokle brat tvoj ne dođe po njih. Tada mu ih vrati. 005 DEU 022 003 Tako čini s njegovim magarcem, s njegovim ogrtačem i sa svime što brat tvoj izgubi, a ti nađeš. Nije ti dopušteno prolaziti mimo njegovo. 005 DEU 022 004 Kad opaziš kako se magarac tvoga brata ili njegov vol svalio na putu, ne kloni se nego mu pomozi da ih podigne. 005 DEU 022 005 Žena ne smije na se stavljati muške odjeće, a muškarac se ne smije oblačiti u ženske haljine. Tko bi to činio bio bi odvratan Jahvi, Bogu svome. 005 DEU 022 006 Ako putem naiđeš na ptičje gnijezdo sa ptićima ili s jajima, na stablu ili na zemlji, a majka bude ležala sa ptićima ili na jajima, nemoj uzimati majke sa ptićima: 005 DEU 022 007 pusti majku na slobodu, a ptiće uzmi. Tako ćeš imati sreću i dug život. 005 DEU 022 008 Kad gradiš novu kuću, na krovu načini ogradu da svoju kuću, kad bi tko s nje pao, ne okaljaš krvlju. 005 DEU 022 009 Po svome vinogradu nemoj sijati drugog usjeva da ne bi bila posvećena čitava ljetina: i plod sjemena i rod vinograda. 005 DEU 022 010 Ne upreži u plug vola i magarca zajedno. 005 DEU 022 011 Ne oblači se u tkaninu otkanu od vune i lana zajedno. 005 DEU 022 012 Na četiri roglja ogrtača kojim se zaogrćeš napravi rese. 005 DEU 022 013 Ako koji čovjek uzme ženu i uđe k njoj, ali je potom zamrzi, 005 DEU 022 014 pripiše joj ružnoće i ozloglasi je govoreći: 'Oženih se njome, ali kad joj priđoh, ne nađoh u nje znakova djevičanstva' - 005 DEU 022 015 neka tada djevojčin otac i majka uzmu dokaz djevojčina djevičanstva te ga iznesu pred gradske starješine na vrata. 005 DEU 022 016 Potom neka progovori starješinama djevojčin otac: 'Ovome sam čovjeku dao svoju kćer za ženu, ali mu je omrzla. 005 DEU 022 017 Stoga joj pripisuje svašta ružno i tvrdi: nisam u tvoje kćeri našao znakove djevičanstva. Ali evo djevičanskih znakova moje kćeri!' I neka razastru plahtu pred gradskim starješinama. 005 DEU 022 018 Neka tada starješine onoga grada uzmu muža pa ga kazne; 005 DEU 022 019 neka ga, zato što je pronio ružan glas o jednoj izraelskoj djevici, udare globom od stotinu srebrnika pa ih dadnu ocu mlade žene. I neka mu ona i dalje bude ženom da je ne može pustiti dok je živ. 005 DEU 022 020 Ali ako optužba - da se na mladoj ženi nije našlo djevičanstvo - bude istinita, 005 DEU 022 021 neka djevojku izvedu na kućna vrata njezina oca pa neka je ljudi njezina grada kamenjem zasiplju dok ne umre, jer je počinila besramnost u Izraelu odajući se bludu u očevu domu. Tako ćeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine. 005 DEU 022 022 Ako se koji čovjek zateče gdje leži sa ženom udatom za drugoga, neka oboje - i čovjek koji je ležao sa ženom i sama žena - budu smaknuti. Tako ćeš iskorijeniti zlo iz Izraela. 005 DEU 022 023 Ako mladu djevicu zaručenu za nekoga u gradu sretne drugi čovjek i s njom legne, 005 DEU 022 024 oboje ih dovedite vratima toga grada pa ih kamenjem zasipljite dok ne umru: djevojku što nije zvala u pomoć u gradu, a čovjeka što je oskvrnuo ženu bližnjega svoga. Tako ćeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine. 005 DEU 022 025 Ako čovjek u polju naiđe na zaručenu djevojku i silom legne s njom, onda neka se pogubi samo taj što je s njom legao; 005 DEU 022 026 a djevojci nemoj ništa: nema na njoj krivnje kojom bi zasluživala smrt. Jer to je kao da navali tko na bližnjega svoga i ubije ga. 005 DEU 022 027 On ju je zatekao u polju; i premda je zaručena djevojka zapomagala, nije bilo nikoga da joj priskoči u pomoć. 005 DEU 022 028 Ako čovjek naiđe na mladu djevicu koja nije zaručena te je pograbi i s njom legne, pa budu uhvaćeni na djelu, 005 DEU 022 029 tada čovjek koji je s njom ležao neka djevojčinu ocu dade pedeset srebrnika. A budući da ju je oskvrnuo, neka je uzme za ženu da je ne može pustiti dok je živ. 005 DEU 022 030 Neka se nitko ne ženi ženom oca svoga i neka ne odgrće očeva pokrivača. 005 DEU 023 001 Neka se u Jahvinu zajednicu ne prima onaj komu je stučena mošnjica ili odrezano udo. 005 DEU 023 002 Ni mješanac neka se ne prima u Jahvinu zajednicu; neka se njegovi ne primaju u zajednicu Jahvinu ni do desetog koljena. 005 DEU 023 003 Neka ne ulazi u Jahvinu zajednicu ni Amonac ni Moabac; nitko od njihovih, čak ni u deseto koljeno, ne smije nikad u zajednicu Jahvinu. 005 DEU 023 004 A sve zato što nisu izašli pred vas s kruhom i vodom kad bijaste na putu izišavši iz Egipta; i što su za novce najmili sina Beorova, Bileama iz Petora u Aram Naharajimu, da te prokune. 005 DEU 023 005 Ali Jahve, Bog tvoj, ne htjede uslišati Bileama nego ti Jahve, Bog tvoj, prometnu prokletstvo u blagoslov jer te ljubi Jahve, Bog tvoj. 005 DEU 023 006 Nikad ne promiči njihovo blagostanje i njihovo dobro u sve dane svoje dovijeka. 005 DEU 023 007 Nemoj prezirati Edomca, jer je on brat tvoj. Ne preziri ni Egipćanina, jer si bio došljak u zemlji njegovoj. 005 DEU 023 008 Njihovi potomci u trećem naraštaju mogu se primiti u Jahvinu zajednicu. 005 DEU 023 009 Kad pođeš s taborom na svoje neprijatelje, čuvaj se od svakoga zla. 005 DEU 023 010 Ako je među tvojima tko postao nečist zbog noćnog izljeva, neka iziđe iz tabora i neka se ne vraća u nj. 005 DEU 023 011 A predvečer neka se u vodi opere te u smiraje može opet u tabor. 005 DEU 023 012 Imaj izvan tabora mjesto gdje ćeš ići napolje. 005 DEU 023 013 Sa svojom opremom nosi i lopaticu: njome ćeš, kad ideš napolje, iskopati rupu i poslije zatrpati svoju nečist. 005 DEU 023 014 TÓa Jahve, Bog tvoj, ide posred tvoga tabora da te štiti i da ti predaje neprijatelje. Stoga i tvoj tabor treba da bude svet: neka Jahve ne zapazi u tebe ništa nedolično, da se ne bi odvratio od tebe. 005 DEU 023 015 Ne smiješ gospodaru izručivati roba koji je od svoga gospodara utekao k tebi. 005 DEU 023 016 Neka boravi s tobom u tvojoj sredini, u mjestu što ga odabere u jednome od tvojih gradova gdje mu se svidi. Nemoj s njime loše postupati. 005 DEU 023 017 Neka ne bude svetišne bludnice među izraelskim kćerima i neka ne bude svetišnog bludnika među izraelskim sinovima! 005 DEU 023 018 Ne donosi u Dom Jahve, Boga svoga, ni za kakav zavjet bludničine plaće ni pasjeg novca, jer je oboje odvratno Jahvi, Bogu tvome. 005 DEU 023 019 Ne traži kamata od svoga brata, niti kamata za novac, niti kamata na jestvine, niti kamata na bilo što gdje se obično traže. 005 DEU 023 020 Od tuđinca možeš tražiti kamate, ali ih od svoga brata nemoj tražiti, da ti Jahve, Bog tvoj, udijeli blagoslov u svakom pothvatu tvoje ruke u zemlji u koju ideš da je zaposjedneš. 005 DEU 023 021 Kad zavjetuješ kakav zavjet Jahvi, Bogu svome, ne oklijevaj da ga ispuniš. Zacijelo će ga Jahve, Bog tvoj, od tebe tražiti; i bio bi ti grijeh. 005 DEU 023 022 Ako se ne zavjetuješ, neće ti biti grijeh. 005 DEU 023 023 Ali ispuni ono što prijeđe preko tvojih usana, zavjet koji si svojim ustima slobodno učinio Jahvi, Bogu svome. 005 DEU 023 024 Ako uđeš u vinograd svoga susjeda, slobodno ti je zobati grožđa do mile volje, ali u svoj sud ne smiješ stavljati. 005 DEU 023 025 Ako uđeš u žito svoga susjeda, možeš kidati klasove rukom, ali ne smiješ prinositi srpa susjedovu žitu. 005 DEU 024 001 Kada tko uzme ženu i s njome postupi kao muž, a potom na njoj otkrije što ružno te ona više ne nalazi milosti u njegovim očima i on joj napiše otpusno pismo, uruči joj ga i potjera je iz svoje kuće, 005 DEU 024 002 a ona izađe iz njegove kuće, ode i pođe za drugoga 005 DEU 024 003 pa omrzne i tome drugomu te joj i on napiše otpusno pismo, uruči joj ga i otjera je iz svoje kuće - ili pak umre taj koji ju je drugi uzeo - 005 DEU 024 004 tada je, pošto se tako oskvrnula, ne može opet uzeti za ženu onaj prvi muž koji je bijaše otpustio. Bilo bi to odvratno pred Jahvom; ne smiješ uvaljivati u grijeh zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu. 005 DEU 024 005 Kad se tko netom oženi, neka ne ide u vojsku; neka mu se ne dodjeljuje nikakva služba, nego, oslobođen, neka ostane kod kuće godinu dana da razveseljuje ženu koju je doveo. 005 DEU 024 006 Neka se ne uzima u zalog žrvanj, ni gornji ni donji: tÓa time bi se u zalog uzimao sam život. 005 DEU 024 007 Ako se nađe tko da otme koga između svoje braće Izraelaca te postupi s njim kao s robom ili ga proda, taj otmičar neka se smakne! Tako ćeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine. 005 DEU 024 008 Javi li se guba, pazi da brižno držiš i vršiš sve što vas pouče levitski svećenici. Držite i vršite što njima naredim. 005 DEU 024 009 Sjećaj se što je Jahve, Bog tvoj, učinio Mirjami na putu kad ste izišli iz Egipta. 005 DEU 024 010 Kada bližnjemu svome daješ bilo kakav zajam, nemoj ulaziti u njegovu kuću da mu uzmeš zalog. 005 DEU 024 011 Stoj vani, a čovjek komu si dao zajam neka ti iznese zalog van. 005 DEU 024 012 A ako on bude siromah, nemoj lijegati s njegovim zalogom; 005 DEU 024 013 o zalasku sunca moraš mu vratiti zalog da on mogne spavati u svome ogrtaču i tebe blagoslivljati. To će ti biti dobro djelo pred Jahvom, Bogom tvojim. 005 DEU 024 014 Nemoj zakidati jadnoga i bijednog najamnika, bio on tvoj sunarodnjak ili došljak iz kojega grada u tvojoj zemlji. 005 DEU 024 015 Svaki dan daj mu zaradu prije nego sunce zađe, jer je siromah i za njom uzdiše. Tako neće na te vapiti Jahvi i nećeš sagriješiti. 005 DEU 024 016 Neka se očevi ne osuđuju na smrt zbog sinova ni sinovi zbog očeva; neka svatko za svoj grijeh gine. 005 DEU 024 017 Ne izvrći pravice došljaku ni siroti i ne uzimaj u zalog haljine udovici. 005 DEU 024 018 Sjećaj se da si bio rob u Egiptu i da te odande izbavio Jahve, Bog tvoj; zato ti nalažem da ovu zapovijed vršiš. 005 DEU 024 019 Kad žanješ žito na svojoj njivi pa zaboraviš koji snop na njivi, ne vraćaj se po nj; neka ostane došljaku, siroti i udovici da te Jahve, Bog tvoj, blagoslovi u svakom pothvatu ruku tvojih. 005 DEU 024 020 Kad jednom omlatiš svoje masline, više iza sebe ne pretražuj; neka to ostane došljaku, siroti i udovici. 005 DEU 024 021 Kad obereš svoj vinograd, ne paljetkuj iza sebe; neka to bude za došljaka, sirotu i udovicu. 005 DEU 024 022 Sjećaj se kako si bio rob u zemlji egipatskoj; zato ti naređujem da ovu zapovijed vršiš. 005 DEU 025 001 Kad nastane svađa među ljudima i dođu na sud da im se sudi, neka se dade pravo onome koji je prav, a krivac neka se osudi. 005 DEU 025 002 Ako krivac zasluži da bude išiban, neka mu sudac naredi da legne i tu pred njim neka mu odbroje onoliko udaraca koliko odgovara njegovoj krivnji. 005 DEU 025 003 Do četrdeset udaraca može mu se dati, ali ne više, da modrica ne bi bila prevelika te se ne bi ponizio tvoj brat pred tobom kad bi mu udarali više udaraca. 005 DEU 025 004 Ne zavezuj usta volu kad vrše. 005 DEU 025 005 Kad braća stanuju zajedno pa jedan od njih umre a da nije imao sina, žena pokojnoga neka se ne preudaje izvan kuće, nego neka k njoj pristupi njezin djever i uzme je sebi za ženu te izvrši djeversku dužnost. 005 DEU 025 006 A prvi sin koga ona rodi neka ostane na ime njegova pokojnoga brata da njegovo ime ne izumre u Izraelu. 005 DEU 025 007 Ako, međutim, onaj čovjek ne želi da se oženi svojom snahom, onda njegova snaha neka dođe na vrata pred starješine i kaže: 'Neće djever moj da sačuva ime bratu svome u Izraelu; neće da mi učini djeversku dužnost.' 005 DEU 025 008 Neka ga pozovu starješine njegova grada i pitaju. Bude li uporan i kaže: 'Ne želim se njom ženiti', 005 DEU 025 009 neka njegova snaha k njemu pristupi na oči starješine pa mu skine s noge sandalu, pljune mu u lice i kaže ove riječi: 'Ovako se radi čovjeku koji neće da podigne doma svome bratu!' 005 DEU 025 010 Taj neka se prozove u Izraelu 'Dom bosoga'. 005 DEU 025 011 Ako se dvojica potuku, pa žena jednoga pođe da izbavi svoga muža iz šaka onoga koji ga tuče i pruži ona svoju ruku i onoga uhvati za sram, 005 DEU 025 012 odsijeci joj ruku i neka je ne sažaljuje oko tvoje. 005 DEU 025 013 U torbi nemoj nositi dvojak uteg, veći i manji. 005 DEU 025 014 U svojoj kući opet nemoj držati dvojaku efu: veću i manju. 005 DEU 025 015 Neka ti je uteg potpun i točan i neka ti je efa potpuna i točna, da dugo živiš na zemlji koju ti daje Jahve, Bog tvoj. 005 DEU 025 016 TÓa Jahvi je, Bogu tvome, odvratan tko to čini, tko god čini nepravdu. 005 DEU 025 017 Sjećaj se onoga što ti je učinio Amalek dok ste bili na putu pošto ste izišli iz Egipta; 005 DEU 025 018 kako te dočeka na putu i pobi u tvom zaleđu sve nemoćne kad si bio umoran i iscrpljen jer se nije Boga bojao. 005 DEU 025 019 I zato kad te Jahve, Bog tvoj, smiri od svih tvojih neprijatelja naokolo u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu, izbriši pod nebom spomen na Amaleka. Ne zaboravi! 005 DEU 026 001 Kad stigneš u zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu, kad je zaposjedneš i u njoj se nastaniš, 005 DEU 026 002 uzmi nešto prvina od svakoga ploda što ga budeš dobivao od zemlje koju ti Jahve, Bog tvoj, daje: stavi ih u košaru, otiđi u mjesto što ga Jahve, Bog tvoj, odabere da u njemu nastani svoje ime. 005 DEU 026 003 Stupi k svećeniku koji bude tada vršio službu i reci: 'Priznajem danas pred Jahvom, Bogom svojim, da sam stigao u zemlju za koju se Jahve zakleo našim ocima da će je nama dati.' 005 DEU 026 004 Zatim će svećenik uzeti iz tvoje ruke košaru i položiti je pred žrtvenik Jahve, Boga tvoga. 005 DEU 026 005 Ti onda nastavi i reci pred Jahvom, Bogom svojim: 'Moj je otac bio aramejski lutalac koji je sa malo čeljadi sišao u Egipat da se skloni. Ali je ondje postao velikim, brojnim i moćnim narodom. 005 DEU 026 006 Egipćani su s nama postupali loše; tlačili su nas i nametnuli nam teško ropstvo. 005 DEU 026 007 Vapili smo Jahvi, Bogu otaca svojih. Jahve je čuo vapaj naš; vidje naš jad, našu nevolju i našu muku. 005 DEU 026 008 Iz Egipta nas izvede Jahve moćnom rukom i ispruženom mišicom, velikom strahotom, znakovima i čudesima. 005 DEU 026 009 I dovede nas na ovo mjesto i dade nam ovu zemlju, zemlju kojom teče med i mlijeko. 005 DEU 026 010 I sad, evo, donosim prvine plodova sa tla što si mi ga, Jahve, dao.' Stavi ih pred Jahvu, Boga svoga, i pred Jahvom, Bogom svojim, duboko se nakloni. 005 DEU 026 011 A onda zajedno s levitom i došljakom koji bude kod tebe uživaj sva dobra kojima je Jahve, Bog tvoj, obasuo tebe i dom tvoj. 005 DEU 026 012 A kad treće godine - godine desetine - završiš odjeljivanje sve desetine od svoga prihoda i dadeš levitu, došljaku, siroti i udovici po tvojim gradovima da jedu do sitosti, 005 DEU 026 013 tada pred Jahvom, Bogom svojim, izjavi: 'Iz kuće sam uklonio ono što je bilo posvećeno. Dao sam još i levitu, došljaku, siroti i udovici, prema svim tvojim zapovijedima koje si mi izdao. Ni jedne tvoje zapovijedi nisam prekršio ni zaboravio. 005 DEU 026 014 Od toga nisam ništa jeo u žalosti; od toga nisam ništa žrtvovao u nečistoći, niti sam od toga što dao mrtvacu; slušao sam glas Jahve, Boga svoga; u svemu sam učinio kako si mi naredio. 005 DEU 026 015 Pogledaj s nebesa, iz svoga svetog prebivališta, i blagoslovi narod svoj izraelski i zemlju koju si nam dao, zemlju kojom teče med i mlijeko - kako si se zakleo ocima našim.' 005 DEU 026 016 Jahve, Bog tvoj, naređuje ti danas da vršiš ove zakone i uredbe. Drži ih, dakle, i vrši svim srcem svojim i svom dušom svojom. 005 DEU 026 017 Danas si ugovorio s Jahvom da će ti on biti Bog, a ti da ćeš ići njegovim putovima, držati njegove zakone, njegove zapovijedi i njegove uredbe i slušati njegov glas. 005 DEU 026 018 Danas je Jahve ugovorio s tobom da ćeš ti biti njegov narod, njegova predraga svojina, kako ti je obećao, i da ćeš držati sve njegove zapovijedi. 005 DEU 026 019 On će te uzvisiti čašću, imenom i slavom nad sve narode koje je stvorio; i ti ćeš biti narod posvećen Jahvi, Bogu svome, kako ti je rekao.” 005 DEU 027 001 Potom Mojsije i starješine izraelske nalože narodu: “Vršite sve zapovijedi što vam ih danas naređujem. 005 DEU 027 002 Onog dana kad prijeđete preko Jordana u zemlju što ti je daje Jahve, Bog tvoj, podigni sebi veliko kamenje; krečom ga okreči 005 DEU 027 003 i na njemu ispiši sve riječi ovoga Zakona u trenutku kad budeš ulazio u zemlju što ti je daje Jahve, Bog tvoj, u zemlju kojom teče med i mlijeko, kako ti je rekao Jahve, Bog otaca tvojih. 005 DEU 027 004 Kada, dakle, prijeđeš preko Jordana, onda to kamenje, kako ti danas zapovijedam, podigni na brdu Ebalu i okreči ga krečom. 005 DEU 027 005 Ondje sagradi i žrtvenik Jahvi, Bogu svome - žrtvenik od kamenja na koje nisi spuštao gvožđa. 005 DEU 027 006 Žrtvenik Jahvi, Bogu svome, sagradi od neklesana kamena. Na njemu prinosi paljenice Jahvi, Bogu svome. 005 DEU 027 007 Prinosi i pričesnice i ondje ih blaguj, radujući se pred Jahvom, Bogom svojim. 005 DEU 027 008 Ispiši na tom kamenju sve riječi ovoga Zakona: ureži ih dobro.” 005 DEU 027 009 Zatim Mojsije i levitski svećenici rekoše svemu Izraelu: “Pozor, Izraele, i slušaj! Danas si postao narodom Jahve, Boga svoga. 005 DEU 027 010 Zato slušaj glas Jahve, Boga svoga, i vrši zapovijedi njegove i zakone njegove koje ti danas naređujem.” 005 DEU 027 011 Onoga dana naredi Mojsije narodu: 005 DEU 027 012 “Kad prijeđete preko Jordana, neka ova plemena: Šimun, Levi, Juda, Jisakar, Josip i Benjamin stanu na brdu Gerizimu da blagoslivljaju narod. 005 DEU 027 013 A ova neka stanu na brdu Ebalu da proklinju: Ruben, Gad, Ašer, Zebulun, Dan i Naftali. 005 DEU 027 014 Neka onda Levijevci preuzmu riječ i jakim glasom reknu svim Izraelcima: 005 DEU 027 015 'Proklet bio tko načini kumira, klesana ili livena - zazor Jahvi, djelo rukotvorca, sve ako ga stavi i na potajno mjesto.' - I sav narod neka odgovori: 'Amen!' 005 DEU 027 016 'Proklet bio koji vrijeđa oca svoga i majku svoju!' - I sav narod neka reče: 'Amen!' 005 DEU 027 017 'Proklet bio koji pomakne međaš susjedov!' - I sav narod neka reče: 'Amen!' 005 DEU 027 018 'Proklet bio koji slijepca zavede na stranputicu!' - I sav narod neka reče: 'Amen!' 005 DEU 027 019 'Proklet bio koji krnji prava došljaka, sirote i udovice!' - I sav narod neka reče: 'Amen!' 005 DEU 027 020 'Proklet bio koji legne sa ženom oca svoga, jer je razgrnuo pokrivač oca svoga!'- I sav narod neka reče: 'Amen!' 005 DEU 027 021 'Proklet bio koji legne s bilo kakvom životinjom!' - I sav narod neka reče: 'Amen!' 005 DEU 027 022 'Proklet bio koji legne sa svojom sestrom, bila ona kći njegova oca ili kći njegove majke.' - I sav narod neka reče: 'Amen!' 005 DEU 027 023 'Proklet bio koji legne s punicom svojom!' - I sav narod neka reče: 'Amen!' 005 DEU 027 024 'Proklet bio koji ubije bližnjega svoga iz potaje!' - I sav narod neka reče: 'Amen!' 005 DEU 027 025 'Proklet bio koji primi mito da smrt donese nevinome!' - I sav narod neka reče: 'Amen!' 005 DEU 027 026 'Proklet bio koji ne bude držao riječi ovoga Zakona i vršio ih!' - I sav narod neka reče: 'Amen!' 005 DEU 028 001 Ako zbilja poslušaš glas Jahve, Boga svoga, držeći i vršeći sve njegove zapovijedi što ti ih danas naređujem, Jahve, Bog tvoj, uzvisit će te nad sve narode na zemlji. 005 DEU 028 002 Svi ovi blagoslovi sići će na te i stići će te ako budeš slušao glas Jahve, Boga svoga. 005 DEU 028 003 Blagoslovljen ćeš biti u gradu, blagoslovljen u polju. 005 DEU 028 004 Blagoslovljen će biti plod utrobe tvoje, rod zemlje tvoje, plod blaga tvoga: mlad krava tvojih i prirast stada tvoga. 005 DEU 028 005 Blagoslovljen će biti tvoj koš i naćve tvoje. 005 DEU 028 006 Blagoslovljen ćeš biti kad ulaziš, blagoslovljen kad izlaziš. 005 DEU 028 007 Neprijatelje tvoje koji se dignu protiv tebe Jahve će položiti preda te potučene; jednim će putem izaći na te, a na sedam putova razbježat će se ispred tebe. 005 DEU 028 008 Jahve će narediti da blagoslov bude s tobom u žitnicama tvojim i u svakom pothvatu ruke tvoje i blagoslivljat će te u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje. 005 DEU 028 009 Jahve će od tebe učiniti narod sebi posvećen, kako ti se zakleo, ako budeš držao zapovijedi Jahve, Boga svoga, i hodio njegovim putovima. 005 DEU 028 010 Svi narodi zemlje vidjet će da je nada te zazvano ime Jahvino te će strahovati od tebe. 005 DEU 028 011 Jahve će te obasuti obilnim dobrima: porodom utrobe tvoje, priraštajem blaga tvoga i rodom s tla tvoga u zemlji za koju se Jahve zakleo ocima tvojim da će ti je dati. 005 DEU 028 012 Jahve će ti otvoriti svoju bogatu riznicu - nebo - da daje kišu tvojoj zemlji u pravo vrijeme i blagoslovi svaki pothvat ruku tvojih. Mnogim ćeš narodima u zajam davati, a sam nećeš uzimati u zajam. 005 DEU 028 013 Jahve će te držati na pročelju, a ne u začelju; uvijek ćeš biti na vrhu, nikad na dnu, ako budeš slušao zapovijedi Jahve, Boga svoga, što ti ih danas naređujem da ih držiš i vršiš. 005 DEU 028 014 Ni od jedne riječi što vam je danas nalažem nemoj odstupati ni desno ni lijevo idući za drugim bogovima i iskazujući im štovanje. 005 DEU 028 015 Ali ako ne budeš slušao glasa Jahve, Boga svoga, ne držeći i ne vršeći svih njegovih zapovijedi i svih njegovih zakona što ti ih danas naređujem, sva će ova prokletstva doći na te i stići će te: 005 DEU 028 016 Proklet ćeš biti u gradu, proklet u polju. 005 DEU 028 017 Proklet će biti koš tvoj i naćve tvoje. 005 DEU 028 018 Proklet će biti plod utrobe tvoje i rod zemlje tvoje, mlad krava tvojih i priraštaj stada tvoga. 005 DEU 028 019 Proklet ćeš biti kad ulaziš, proklet kad izlaziš. 005 DEU 028 020 Jahve će na te puštati prokletstvo, zabunu i kletvu u svemu na što pružiš ruku svoju da uradiš, sve dok ne budeš satrt i brzo ne propadneš zbog zloće svojih djela kojima si me napustio. 005 DEU 028 021 Kugu će Jahve za te privezati dok te ne nestane sa zemlje u koju ideš da je zaposjedneš. 005 DEU 028 022 Jahve će te udariti sušicom, groznicom, upalom, žegom i sušom, medljikom i snijeti; to će te goniti dok te ne nestane. 005 DEU 028 023 Nebesa nad tvojom glavom postat će mjedena, a tlo pod tvojim nogama postat će gvozdeno. 005 DEU 028 024 Kišu tvoje zemlje Jahve će pretvarati u pijesak i prašinu da na te pada s nebesa dok te ne uništi. 005 DEU 028 025 Jahve će od tebe učiniti pobijeđenoga pred tvojim neprijateljima; jednim ćeš putem prema njima izlaziti, a na sedam putova bježat ćeš ispred njih. Strašilo ćeš postati za sva zemaljska kraljevstva. 005 DEU 028 026 I mrtvo tijelo tvoje postat će hranom svim pticama nebeskim i svoj zvjeradi zemaljskoj. Nikoga neće biti da ih plaši. 005 DEU 028 027 Jahve će te udarati egipatskim prištevima, čirevima, krastama i svrabom, od kojih se nećeš moći izliječiti. 005 DEU 028 028 Jahve će te udarati bjesnilom, sljepoćom i ludilom; 005 DEU 028 029 u po bijela dana tumarat ćeš kao što tumara slijepac po mraku; nećeš imati uspjeha u svojim pothvatima; sve vrijeme svoje bit ćeš izrabljivan i pljačkan, a neće biti nikoga da te spasi. 005 DEU 028 030 Sa ženom ćeš se zaručivati, ali će je drugi posjedovati. Kuću ćeš graditi, ali u njoj nećeš stanovati. Vinograd ćeš zasađivati, ali ga nećeš brati. 005 DEU 028 031 Tvoga će vola na tvoje oči zaklati, ali ti od njega nećeš jesti; tvoga će magarca ispred tebe otimati, ali ti ga neće vraćati; stado će tvoje neprijatelju tvome predavati, a neće biti nikoga da ti pritekne u pomoć. 005 DEU 028 032 Sinovi tvoji i kćeri tvoje bit će predavani drugome narodu. Oči će tvoje svaki dan kapati gledajući za njima, ali ruka tvoja neće moći ništa. 005 DEU 028 033 Narod koji i ne poznaješ jest će plod sa zemlje tvoje i svu muku tvoju, dok ćeš ti sve vrijeme svoje biti izrabljivan i gažen. 005 DEU 028 034 Ludovat ćeš od prizora što će ih oči tvoje gledati. 005 DEU 028 035 Jahve će te udarati ljutim prištevima po koljenima i po stegnima - od stopala nogu tvojih do tjemena na glavi tvojoj - od kojih se nećeš moći izliječiti. 005 DEU 028 036 Jahve će odvesti i tebe i tvoga kralja, koga budeš postavio nad sobom, među narod nepoznat i tebi i tvojim ocima te ćeš ondje iskazivati štovanje drugim bogovima, drvenim i kamenim. 005 DEU 028 037 Bit ćeš na zgražanje, porugu i ruglo svim narodima među koje te Jahve odvede. 005 DEU 028 038 Mnogo ćeš sjemena bacati u polje, ali ćeš malo žeti jer će ti urod skakavci ogolijevati. 005 DEU 028 039 Vinograde ćeš saditi i obrađivati, ali vina nećeš piti niti ćeš što brati jer će ih crv izjedati. 005 DEU 028 040 Imat ćeš masline po svemu svome području, ali se uljem nećeš mazati jer će ti masline opadati. 005 DEU 028 041 Sinove ćeš i kćeri rađati, ali tvoji neće biti jer će u sužanjstvo odlaziti. 005 DEU 028 042 Sva tvoja stabla i rod sa zemlje tvoje postat će plijenom kukaca. 005 DEU 028 043 Došljak koji bude u sredini tvojoj uzdizat će se nada te, a ti ćeš padati sve niže i niže. 005 DEU 028 044 On će uzaimati tebi, a ne ti njemu; on će biti glava, a ti rep. 005 DEU 028 045 Sva će te ova prokletstva snalaziti, progoniti i doseći dok te ne unište, jer nisi slušao glasa Jahve, Boga svoga, ni držao zapovijedi njegovih i zakona njegovih koje ti je dao. 005 DEU 028 046 Ona će služiti za čudesni znak na tebi i tvome potomstvu zauvijek. 005 DEU 028 047 Budući da nisi htio služiti Jahvi, Bogu svome, vesela i radosna srca zbog obilja svega, 005 DEU 028 048 služit ćeš neprijatelju svome, koga će Jahve poslati na te, u gladu i žeđi, golotinji i oskudici svakoj. Na tvoju će šiju navaljivati jaram od gvožđa dok te ne satre. 005 DEU 028 049 Jahve će iz daljine, s kraja zemlje, dovesti na te narod koji će sletjeti kao orao. Bit će to narod kojemu jezika nećeš razumjeti; 005 DEU 028 050 narod bezdušan, koji neće pokazivati obzira prema starima ni smilovanja prema mladima. 005 DEU 028 051 On će ti jesti mlado od tvoga blaga i rod tvoje njive dok te ne uništi; neće ti ostavljati ni žita, ni vina, ni ulja, ni mlado od krave, ni priraštaj od stada, sve dok te ne upropasti. 005 DEU 028 052 Opsjedat će te u svim tvojim gradovima širom zemlje tvoje dok ne obori visoke i utvrđene bedeme u koje si polagao nadu svoju; opsjednut će te u svim gradovima tvojim širom zemlje tvoje koju ti dadne Jahve, Bog tvoj. 005 DEU 028 053 U tjeskobi i jadu, kojima će te neprijatelj tvoj pritisnuti, jest ćeš plod utrobe svoje - meso sinova svojih i kćeri svojih koje ti dadne Jahve, Bog tvoj. 005 DEU 028 054 Čovjek najnježniji i najmekši u tebe zlobnim će okom gledati na vlastitog brata, ženu u svome naručju i djecu svoju što mu preostanu, 005 DEU 028 055 ne hoteći ni s jednim od njih dijeliti mesa sinova svojih koje bude jeo, jer zbog tjeskobe i jada, kojima će te neprijatelj tvoj pritiskati po svim gradovima tvojim, drugo mu neće preostajati. 005 DEU 028 056 I žena najnježnija i najmekša što bude u tebe - toliko nježna i tankoćutna da se ne usuđuje spustiti stopala na zemlju - zlobnim će okom gledati na muža u svome naručju, i na sina svoga, i na kćer svoju, 005 DEU 028 057 i na posteljicu svoju što joj iziđe između nogu, i na djecu što ih ima roditi, jer će ih potajno jesti, oskudna u svemu, zbog nevolje i jada kojim će te neprijatelj tvoj pritisnuti po svim gradovima tvojim. 005 DEU 028 058 Ako ne budeš držao i vršio riječi ovoga Zakona što su napisane u ovoj knjizi, ne poštujući ovo slavno i strašno Ime - Jahvu, Boga svoga - 005 DEU 028 059 Jahve će tebe i tvoje potomstvo teško ošinuti velikim i dugotrajnim bičevima, pogubnim i dugim bolestima. 005 DEU 028 060 Pustit će na te sva zla egipatska kojih si se plašio, i ona će se prilijepiti za te. 005 DEU 028 061 A i svaku drugu bolest i bič, koji nije naveden u knjizi ovoga Zakona, Jahve će na te puštati dok te ne uništi. 005 DEU 028 062 Ostat će vas samo malo, vas što brojni bijaste kao zvijezde nebeske, a sve zato što nisi slušao glasa Jahve, Boga svoga. 005 DEU 028 063 Kako se Jahve nad vama radovao usrećujući vas i množeći, tako će se Jahve radovati nad vama rušeći vas i uništavajući da se iskorijenite sa zemlje u koju idete da je zaposjednete. 005 DEU 028 064 Jahve će vas razbacati po svim narodima, s kraja na kraj zemlje; ondje ćeš iskazivati štovanje drugim bogovima: drvenim i kamenim - koji su bili nepoznati i tebi i tvojim ocima. 005 DEU 028 065 Ali među tim narodima nećeš imati mira; ni tvome stopalu neće biti počivališta, nego će ti ondje Jahve dati srce uznemireno, oči utonule, dušu tjeskobnu. 005 DEU 028 066 Život tvoj visjet će o niti; bojat ćeš se i danju i noću i nećeš biti siguran za život svoj. 005 DEU 028 067 U strahu koji će ti stezati srce i od prizora što će ga oči tvoje gledati, jutrom ćeš govoriti: 'Oh, da je već večer!' a navečer ćeš govoriti: 'Oh, da je već jutro!' 005 DEU 028 068 U Egipat će te na galijama natrag odvesti Jahve putem za koji sam ti rekao da ga više ne smiješ vidjeti. Ondje ćete se vi sami prodavati svojim neprijateljima za robove i ropkinje, ali neće biti kupca.” 005 DEU 029 001 To su riječi Saveza što ga propisa Jahve Mojsiju da ga sklopi s Izraelcima u zemlji moapskoj, povrh Saveza što ga je s njima sklopio na Horebu. 005 DEU 029 002 Mojsije sazva sav Izrael pa im reče: “Vidjeli ste na rođene oči sve što je Jahve učinio u zemlji egipatskoj faraonu, svim službenicima njegovim i svoj zemlji njegovoj: 005 DEU 029 003 velike kušnje što su ih vidjele tvoje oči, silne znakove i čudesa! 005 DEU 029 004 Ali vam ne dade Jahve do danas razuma da shvatite, očiju da vidite ni ušiju da čujete. 005 DEU 029 005 Vodio sam vas pustinjom četrdeset godina; odjeća se na vama nije izderala niti su se sandale na vašim nogama raskidale. 005 DEU 029 006 Kruha niste jeli; vina ni drugoga opojnog pića niste pili, da biste znali da sam ja Jahve, Bog vaš. 005 DEU 029 007 Kad stigoste na novo mjesto, Sihon, kralj hešbonski, i Og, kralj bašanski, iziđoše pred nas u boj, ali smo ih potukli. 005 DEU 029 008 Zauzeli smo njihovu zemlju te je predali u baštinu Rubenovcima, Gadovcima i polovini plemena Manašeova. 005 DEU 029 009 Držite i vršite riječi ovog Saveza da uspijevate u svemu što poduzmete. 005 DEU 029 010 Danas stojite svi pred Jahvom, Bogom svojim: vaši plemenski glavari, vaše starješine i vaši nadglednici, svi muževi Izraela, 005 DEU 029 011 djeca vaša, žene vaše i došljak koji je u tvome taboru - od onoga koji ti siječe drva do onoga koji ti nosi vodu - 005 DEU 029 012 da stupite u Savez s Jahvom, Bogom svojim, u Savez zakletvom potvrđen, što ga Jahve, Bog tvoj, danas s tobom sklapa 005 DEU 029 013 da danas od tebe učini svoj narod i da ti on bude Bog, kako ti je rekao i kako se zakleo tvojim ocima: Abrahamu, Izaku i Jakovu. 005 DEU 029 014 I ne sklapam danas ovaj Savez sa zakletvom samo s vama 005 DEU 029 015 nego i sa svakim koji danas stoji ovdje s nama pred Jahvom, Bogom našim, i sa svakim koji danas nije ovdje s nama. 005 DEU 029 016 Sami znate kako smo boravili u zemlji egipatskoj i kako smo prošli posred naroda kroz koje ste morali proći. 005 DEU 029 017 Vidjeli ste njihove rugobe, njihove kumire od drveta i kamena, srebra i zlata što ih imaju. 005 DEU 029 018 Neka ne bude među vama čovjeka ni žene, roda ni plemena kojemu bi se srce danas odvratilo od Jahve, Boga našega, pa da ide iskazivati štovanje bogovima onih naroda. Neka ne bude među vama korijena koji rađa otrovom i pelinom. 005 DEU 029 019 Neka se nitko, čuvši riječi ovog prokletstva, ne nada blagoslovu kazujući u svome srcu: 'Bit će mi dobro ako poživim i po prohtjevima srca svoga. Nek' povodanj utaži žeđ!' 005 DEU 029 020 Takvome neće Jahve nikad oprostiti, nego će se gnjev i ljubomornost Jahvina izliti na tog čovjeka, tako da će se sve prokletstvo zapisano u ovoj knjizi na nj oboriti te će Jahve izbrisati ime njegovo pod nebom. 005 DEU 029 021 Prema svim prokletstvima ovog Saveza, zapisanima u knjizi ovoga Zakona, Jahve će ga odstraniti, na njegovu propast, od svih plemena izraelskih. 005 DEU 029 022 Kasniji naraštaj, sinovi vaši poslije vas, i stranci koji dođu iz daleke zemlje, kad vide zla ove zemlje i bolesti što će ih Jahve pustiti na nju, reći će: 005 DEU 029 023 'Sva je zemlja njegova samo sumpor i sol; niti se što sije niti što klija; nikakva travka na njoj ne raste; jednaka je srušenoj Sodomi i Gomori, Admi i Sebojimu, što ih Jahve sruši u svojoj ljutini i gnjevu.' 005 DEU 029 024 I svi će narodi pitati: 'Zašto učini Jahve ovako ovoj zemlji? Kakva je morala biti žestina toga silnoga gnjeva?' 005 DEU 029 025 Onda će im se reći: 'Jer su ostavili Savez što ga je Jahve, Bog otaca njihovih, bio sklopio s njima kad ih je izveo iz zemlje egipatske; 005 DEU 029 026 i jer su otišli da iskazuju štovanje drugim bogovima i njima se klanjali, bogovima kojih nisu poznavali i kojih im on nije odredio. 005 DEU 029 027 Zato se Jahvin gnjev izlio na ovu zemlju i palo na nju sve prokletstvo zapisano u ovoj knjizi. 005 DEU 029 028 Jahve ih je iščupao iz njihove zemlje u ljutini, srdžbi i velikom gnjevu te ih bacio u drugu zemlju. Tako je i danas.' 005 DEU 029 029 Što je sakriveno, pripada Jahvi, Bogu našemu, a objava nama i sinovima našim zauvijek da vršimo sve riječi ovoga Zakona. 005 DEU 030 001 Kad te sve ove riječi, blagoslov i prokletstvo što ih danas preda te stavih, snađu i ti ih uzmeš k srcu među svim narodima među koje te Jahve, Bog tvoj, bude protjerao 005 DEU 030 002 i obratiš se k Jahvi, Bogu svome, i poslušaš - i ti i tvoji sinovi - glas njegov iz svega srca svoga i iz sve duše svoje u svemu što sam ti danas naredio, 005 DEU 030 003 tada će Jahve, Bog tvoj, vratiti tvoje izgnanike; smilovat će se tebi i opet ćete sabrati između svih naroda među koje te bude rastjerao Jahve, Bog tvoj. 005 DEU 030 004 Ako bi se koji izgnanik tvoj nalazio i na kraju svijeta, i odande će te sabrati Jahve, Bog tvoj - odande će te uzeti. 005 DEU 030 005 Jahve, Bog tvoj, dovest će te u zemlju koju su posjedovali oci tvoji da je ti zaposjedneš; učinit će te sretnijim i brojnijim od očeva tvojih. 005 DEU 030 006 Jahve, Bog tvoj, obrezat će tvoje srce, srce tvoga potomstva, tako da ljubiš Jahvu, Boga svoga, iz svega srca svoga i iz sve duše svoje i da živiš. 005 DEU 030 007 Jahve, Bog tvoj, svalit će sva ova prokletstva na neprijatelje tvoje, na mrzitelje tvoje koji su te progonili. 005 DEU 030 008 A ti ćeš ponovo slušati glas Jahvin i vršiti sve njegove zapovijedi koje ti danas dajem. 005 DEU 030 009 Jahve, Bog tvoj, obilno će te nagrađivati u svakom pothvatu ruku tvojih, u plodu utrobe tvoje, u plodu stoke tvoje i u urodu tvoga plodnog tla; jer Jahve će se opet radovati nad tvojim dobrom, kao što se radovao nad dobrom otaca tvojih, 005 DEU 030 010 kad poslušaš glas Jahve, Boga svoga, držeći njegove zapovijedi i njegove naredbe zapisane u knjizi ovoga Zakona, to jest kada se obratiš Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom. 005 DEU 030 011 Ova zapovijed što ti je danas dajem nije za te preteška niti je od tebe predaleko. 005 DEU 030 012 Nije na nebesima da bi rekao: 'Tko će se za nas popeti na nebesa, skinuti nam je te nam je objaviti da je vršimo?' 005 DEU 030 013 Nije ni preko mora da bi mogao reći: 'Tko će preko mora za nas poći, donijeti nam je te nam je objaviti da je vršimo?' 005 DEU 030 014 Jer, Riječ je posve blizu tebe, u tvojim ustima i u tvome srcu da je vršiš. 005 DEU 030 015 Gledaj! Danas preda te stavljam: život i sreću, smrt i nesreću. 005 DEU 030 016 Ako poslušaš zapovijedi Jahve, Boga svoga, koje ti danas dajem - ako ih poslušaš ljubeći Jahvu, Boga svoga, hodeći njegovim putovima, vršeći njegove zapovijedi, njegove zakone i njegove uredbe, živjet ćeš i razmnožit će te Jahve, Bog tvoj, i blagoslovit će te u zemlji u koju ulaziš da je zaposjedneš. 005 DEU 030 017 Ali ako se srce tvoje odvrati i ne poslušaš, nego zastraniš i budeš se klanjao drugim bogovima i njima iskazivao štovanje, 005 DEU 030 018 ja vam danas izjavljujem da ćete zaista propasti; nećete dugo živjeti na zemlji u koju ćete, prešavši Jordan, ući da je zaposjednete. 005 DEU 030 019 Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj, 005 DEU 030 020 ljubeći Jahvu, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo. TÓa on je život tvoj, tvoj dugi vijek, da bi mirno mogao boraviti na zemlji za koju se Jahve zakle ocima tvojim Abrahamu, Izaku i Jakovu da će im je dati.” 005 DEU 031 001 Mojsije dođe da upravi ove riječi svemu Izraelu: 005 DEU 031 002 “Meni je danas sto dvadeset godina”, - reče im. “Ne mogu više izlaziti i ulaziti. A Jahve mi je rekao: 'Nećeš prijeći ovog Jordana!' 005 DEU 031 003 Sam Jahve, Bog tvoj, pred tobom će prijeći; on će pred tobom potući one narode da ih otjerate s posjeda. Jošua će pred tobom ići, kako je Jahve rekao. 005 DEU 031 004 Jahve će postupiti s njima kako je postupio sa Sihonom i Ogom, amorejskim kraljevima, i njihovom zemljom kad ih uništi. 005 DEU 031 005 Pred vas će ih Jahve položiti, a vi ćete s njima postupati prema svim naredbama koje sam vam dao. 005 DEU 031 006 Ohrabrite se i budite odlučni! Ne bojte se i nemojte prÓedati pred njima. TÓa sam Jahve, Bog tvoj, ide s tobom; neće te zapustiti niti će te ostaviti.” 005 DEU 031 007 Tada Mojsije zovnu Jošuu pa mu reče pred svim Izraelom: “Ohrabri se i budi odlučan! Jer ti ćeš ići s ovim narodom u zemlju za koju se Jahve zakle ocima njihovim da će im je dati; ti ćeš im je predavati u baštinu. 005 DEU 031 008 Sam Jahve ide pred tobom; on će s tobom biti; neće te zapustiti niti će te ostaviti. Ne boj se i ne dršći!” 005 DEU 031 009 Mojsije napisa ovaj Zakon i predade ga svećenicima, sinovima Levijevim, koji su nosili Kovčeg saveza Jahvina, i svim izraelskim starješinama. 005 DEU 031 010 Mojsije im naredi: “Svake sedme godine - godine oprosne - na Blagdan sjenica, 005 DEU 031 011 kad dođe sav Izrael da vidi lice Jahve, Boga tvoga, na mjestu koje on odabere, pročitaj ovaj Zakon u nazočnosti svega Izraela. 005 DEU 031 012 Saberi narod - ljude, žene, djecu i došljaka što bude u tvojim gradovima - da čuju i da nauče bojati se Jahve, Boga vašega, pa da drže i vrše sve riječi ovog Zakona. 005 DEU 031 013 Sinovi njihovi, koji to još ne znaju, čut će i naučit će bojati se Jahve, Boga vašega, sve vrijeme dok budete živjeli na zemlji što ćete je, prešavši Jordan, zaposjesti.” 005 DEU 031 014 Jahve reče Mojsiju: “Evo se bliži vrijeme tvoje smrti. Zovni Jošuu i nađite se u Šatoru sastanka da mu dam zapovijedi.” Mojsije i Jošua dođu u Šator sastanka. 005 DEU 031 015 U Šatoru pokaže se Jahve u stupu od oblaka. Stup od oblaka stajao je na ulazu u Šator. 005 DEU 031 016 Jahve reče Mojsiju: “Evo ćeš naskoro počinuti sa svojim ocima. A narod će se ovaj dići da čini blud idući za tuđim bogovima one zemlje u koju će naskoro ući; mene će napustiti i prekršit će moj Savez što ga s njim sklopih. 005 DEU 031 017 I onda će se izliti moj gnjev na nj. Ostavit ću ih tada i sakriti od njih svoje lice da budu proždirani. Snaći će ih mnoga zla i nevolje i onda će reći: 'Zar me ne snalaze ove nevolje zbog toga što Bog moj nije u mojoj sredini?' 005 DEU 031 018 A ja ću sasvim sakriti svoje lice u taj dan, zbog svega zla što ga budu činili okrećući se drugim bogovima. 005 DEU 031 019 Pišite sada sebi ovu pjesmu. Neka je nauče Izraelci! Stavi je u njihova usta da mi ova pjesma bude svjedokom protiv Izraelaca. 005 DEU 031 020 Kad ih dovedem u zemlju kojom teče med i mlijeko i za koju se zakleh ocima njihovim i kad se najedu, nasite i ugoje, okrenut će se oni drugim bogovima i njima će iskazivati štovanje; mene će prezreti i prekršiti moj Savez. 005 DEU 031 021 A kad ih snađu mnoge nesreće i nevolje, ova pjesma, jer je njihovo potomstvo neće nikada zaboraviti, pružit će svjedočanstvo protiv njih. Jer znam ja njihove osnove i što već danas snuju, prije nego sam ih i doveo u zemlju koju im pod zakletvom obećah.” 005 DEU 031 022 Toga dana napisa Mojsije ovu pjesmu i nauči Izraelce pjesmi. 005 DEU 031 023 Nunovu sinu Jošui naloži: “Ohrabri se i budi odlučan! Jer ti ćeš uvesti Izraelce u zemlju za koju sam im se zakleo. I ja ću biti s tobom.” 005 DEU 031 024 Kad Mojsije napisa riječi ovoga Zakona u knjigu, 005 DEU 031 025 tada naredi Levijevcima, koji su nosili Kovčeg saveza Jahvina: 005 DEU 031 026 “Uzmite knjigu ovoga Zakona i položite je uz Kovčeg saveza Jahvina. Neka ondje bude svjedokom protiv tebe! 005 DEU 031 027 TÓa znam ja tvoju buntovnost i tvoju tvrdu šiju. Evo i danas, dok još s vama živim, bunite se protiv Jahve. A kako li nećete kad ja umrem! 005 DEU 031 028 Saberite k meni sve starješine svojih plemena i svoje nadglednike da na njihove uši kažem ove riječi te da protiv njih uzmem za svjedoke nebo i zemlju. 005 DEU 031 029 Jer znam ja da ćete se nakon moje smrti izopačiti i skrenuti s puta koji sam vam odredio; nesreća će vas snaći u budućim vremenima kad budete činili što je Jahvi nemilo i gnjevili ga djelima ruku svojih.” 005 DEU 031 030 A onda, na uši sve zajednice izraelske, Mojsije izgovori do kraja riječi ove pjesme: 005 DEU 032 001 “Slušajte, nebesa, sad ću govoriti; čuj, zemljo, riječi usta mojih! 005 DEU 032 002 Nek' mi nauk daždi poput kiše, kao rosa riječ nek' moja pada, kao kišica po mladoj zeleni, kao pljusak po travi velikoj! 005 DEU 032 003 Jer, Jahvino ću ime uznositi, a vi Boga našeg veličajte! 005 DEU 032 004 On je Stijena, djelo mu je savršeno, jer pravi su svi njegovi putovi. Bog je on vjeran i bez zloće, pravedan je on i pravičan. 005 DEU 032 005 Oni mu se iznevjeriše - nisu mu sinovi, već nakaze sinovske, porod izopačen i prepreden. 005 DEU 032 006 Tako li uzvraćaš Jahvi, narode glupi i bezumni! Nije li on Otac tvoj, Stvoritelj, koji te sazdao, po kom postojiš? 005 DEU 032 007 Spomeni se dana pradavnih, promotri godine od naraštaja do naraštaja. Oca svoga pitaj, i poučit će te, pitaj starije, pa će ti kazati. 005 DEU 032 008 Kad je Višnji baštinu dijelio narodima, kad je razmještao sinove čovječje, odredi im međe po broju Božjih sinova: 005 DEU 032 009 tad Jahvu njegov narod zapade, Jakov bi njegova baština. 005 DEU 032 010 U zemlji stepskoj on ga je našao, u pustinjskoj jezivoj pustoši. Obujmio ga, gajio ga i čuvao k'o zjenu oka svoga. 005 DEU 032 011 Poput orla što bdi nad gnijezdom, nad svojim orlićima lebdeći, tako on krila širi, uzima ga, pa ga na svojim nosi perima. 005 DEU 032 012 Jahve sam njega je vodio, tuđeg boga s njim ne bijaše. 005 DEU 032 013 Povede ga po visočjima zemlje, nahrani ga plodovima poljskim, dade mu meda iz pećine i ulja iz tvrde stijene; 005 DEU 032 014 kravljeg masla i ovčjeg mlijeka s pretilinom jaganjaca, ovnova bašanskih i jaraca, sa salom žitnih bubrega, i napoji ga pjenušavom krvlju grožđa. 005 DEU 032 015 Jeo je Jakov i nasitio se, ugojio se Ješurun pa se uzritao. Udebljao si se, utovio, usalio. Odbacio je Boga koji ga stvori i prezreo Stijenu svog spasenja. 005 DEU 032 016 Tuđim bozima učiniše ga ljubomornim, razjariše ga gnusobama. 005 DEU 032 017 Žrtvovahu zlodusima koji Bog nisu, bogovima kojih ne poznavahu prije, došljacima koji stigoše nedavno i koje oci njihovi ne štovahu. 005 DEU 032 018 Odnemaruješ Stijenu što te na svijet dade, ne sjećaš se više Boga koji te rodi! 005 DEU 032 019 Vidje to Jahve i u gnjevu svojem odbaci sinove svoje i kćeri. 005 DEU 032 020 Lice ću im svoje sakriti, reče, i vidjet ću što će biti od njih. Jer izopačeno je to koljeno, sinovi u kojima vjernosti nema. 005 DEU 032 021 Ništavnim me bogom na ljubomor potakoše, razdražiše me ništavilima svojim, i ja ću njih ljubomornim učinit', pukom ništavnim, razdražit ću ih glupim nekim narodom! 005 DEU 032 022 Da, moga gnjeva požar je usplamtio i gorjet će do dubina šeolskih; proždrijet će zemlju i sve što ona rađa, sažeći joj brda do temelja. (Sheol h7585) 005 DEU 032 023 Nevolje na njih ću svaliti, na njih ću svoje istrošiti strijele. 005 DEU 032 024 Od gladi će umirati, ognjica i pošast njih će trovati. Poslat ću na njih zub zvjerinji i otrov zmija što prahom gmižu. 005 DEU 032 025 Vani će mač zatirati djecu, a strava će vladati unutra. Ginut će jednako momak i djevojka, dojenče i starac sjedokos. 005 DEU 032 026 Rekoh: U prah ću ih smrviti, zbrisati im spomen izmed ljudi. 005 DEU 032 027 Ali se bojah ruga dušmanskoga: mogli bi im prevarit' se protivnici, pa da kažu: 'Pobjeda je naša, nije to Jahvina izvela ruka.' 005 DEU 032 028 Jer narod je to neupućen, oštroumlja u njih nema. 005 DEU 032 029 Da su mudri, već bi se i dosjetili, razabrali što ih očekuje. 005 DEU 032 030 Kako da jedan tisuću u bijeg nagna, i deset tisuća da dvojica gone, da ih Stijena njina nije prodala, da ih Jahve nije izručio? 005 DEU 032 031 Al' stijena im nije poput naše Stijene; osuđeni su naši neprijatelji. 005 DEU 032 032 Jer trs je njihov od sodomskog trsa i od vinograda gomorskih; grožđe im je grožđe otrovno, grozdovi im grozdovi gorčine; 005 DEU 032 033 njihovo je vino otrov zmijski, žestok jed otrovnice ljute. 005 DEU 032 034 Al' nije li on u mene poput dragulja, zapečaćen u mojim riznicama? 005 DEU 032 035 Moja je odmazda i nagrada u vrijeme kad im noga posrne. Jer blizu je dan njihove propasti, udes njihov brzo im se bliži! 005 DEU 032 036 (Pravdu će Jahve dati svome puku, sažalit se nad slugama svojim.) Vidjet će da im gine snaga, da je i robu i slobodnu kraj. 005 DEU 032 037 Tad će reći: 'Ta gdje su bozi njihovi, gdje stijena kojom se zaklanjahu? 005 DEU 032 038 Oni što su jeli salo njihovih klanica i pili vino njihovih ljevanica?' Neka se dignu i neka vam pomognu, nek' vam budu zaklonište! 005 DEU 032 039 Vidite sada da ja, ja jesam, i da drugog Boga pored mene nema! Ja usmrćujem i oživljujem; ja udaram i iscjeljujem (i nitko se iz ruke moje ne izbavlja). 005 DEU 032 040 Da, svoju ruku ja dižem prema nebu i kažem: Ne bio ja živ vječito 005 DEU 032 041 ako naoštrivši mač svoj blistavi ne uzmem sud u svoje ruke da svojim odmazdim dušmanima, da naplatim onima koji mene mrze. 005 DEU 032 042 Strijele svoje opojit ću krvlju i mač moj najest će se mesa, krvi ubijenih i zarobljenih, glava dušmanskih vrhovnika. 005 DEU 032 043 Kličite, o nebesa, s njime, obožavajte ga, sinovi Božji! Kličite, puci, s njegovim narodom, uznosite snagu njegovu, poslanici Jahvini. Jer će krv slugu svojih osvetiti, istom mjerom vratit' dušmanima, naplatit će od onih koji njega mrze, očistit' od grijeha zemlju svog naroda.” 005 DEU 032 044 Dođe Mojsije s Jošuom, sinom Nunovim, te izgovori u uši naroda riječi ove pjesme. 005 DEU 032 045 Kad Mojsije izgovori sve ove riječi svemu Izraelu, 005 DEU 032 046 reče im: “U srca svoja usadite sve riječi koje danas uzimam za svjedoka protiv vas; naredite sinovima svojim da ih drže vršeći sve riječi ovoga Zakona. 005 DEU 032 047 TÓa nije to za vas prazna riječ jer ona je vaš život. Zbog ove riječi živjet ćete dugo na zemlji koju ćete, prešavši Jordan, zaposjesti.” 005 DEU 032 048 Toga istog dana Jahve reče Mojsiju: 005 DEU 032 049 “Popni se na goru Nebo u Abarskom gorju - ono je u moapskoj zemlji nasuprot Jerihonu - pa pogledaj zemlju kanaansku što ću je dati u posjed Izraelcima. 005 DEU 032 050 Onda umri na gori na koju se uspneš i pridruži se svojim precima kao što je i tvoj brat Aron, koji je umro na brdu Horu, bio pridružen svojima. 005 DEU 032 051 A to zato što ste mi se iznevjerili sred Izraelaca kod Meriba Kadeša, kod voda u pustinji Sinu: niste očitovali moju svetost među Izraelcima. 005 DEU 032 052 Zato ćeš samo izdaleka vidjeti onu zemlju, ali u nju nećeš ući - u zemlju koju dajem Izraelcima.” 005 DEU 033 001 Ovo je blagoslov kojim Mojsije - čovjek Božji - blagoslovi Izraelce pred svoju smrt. 005 DEU 033 002 Reče on: “Dođe Jahve sa Sinaja, sa Seira im se pokaza i s gore Parana zasja. Zbog njih dođe od kadeških zborova, sa svoga juga sve do Obronaka. 005 DEU 033 003 Ipak ti ljubiš narode, svi sveti njihovi u tvojoj su ruci. Pred tvojim su ležali nogama, išli tobom predvođeni.” 005 DEU 033 004 (Mojsije nam je odredio zakon.) “Zbor Jakovljev njegovom posta baštinom; 005 DEU 033 005 i bje kralj u Ješurunu kad se sakupiše glavari narodni, kad se sjediniše plemena Jakovljeva. 005 DEU 033 006 Nek' živi Ruben i nikad nek' ne izumre, nek' živi šačica njegovih! 005 DEU 033 007 Evo što reče za Judu: Uslišaj, Jahve, glas Judin i privedi ga k njegovu narodu. Nek mu ruke njegovo brane pravo, pomozi mu protiv dušmana njegovih. 005 DEU 033 008 O Leviju reče: Daj Leviju tvoje Urime i tvoje Tumime čovjeku milosti svoje, koga si u Masi iskušao, s kojim si se preo kod voda meripskih. 005 DEU 033 009 O ocu svome i majci reče on: Nisam ih vidio! Braće svoje ne poznaje, na svoju se djecu ne osvrće, jer tvoju riječ on je vršio i tvojega se držao Saveza. 005 DEU 033 010 On uči Jakova tvojim odredbama i Izraela tvojemu Zakonu. On podiže kad k tvojim nosnicama i paljenicu na žrtvenik ti stavlja. 005 DEU 033 011 O Jahve, snagu mu blagoslovi, milostivo primi djelo ruku njegovih. Slomi bedra njegovih neprijatelja; mrzitelji njegovi nek' više ne ustanu. 005 DEU 033 012 O Benjaminu reče: Jahvin je on ljubimac i u miru svagda počiva. Višnji ga štiti svih njegovih dana, između njegovih prebiva bregova. 005 DEU 033 013 O Josipu reče: Zemlju mu je Jahve blagoslovio; njegovo je najbolje od onog što daje rosa nebeska i što se u bezdanima dolje krije! 005 DEU 033 014 Najbolje od onog što daruje sunce i što mlađak novi nosi, 005 DEU 033 015 prvine s drevnih planina i najbolje s vječnih brežuljaka, 005 DEU 033 016 ponajbolji rod zemlje i svega što je na njoj i milost Onog što prebiva u grmu. Nek' sve to dođe na glavu Josipovu, na tjeme posvećenog između sve braće! 005 DEU 033 017 K'o prvenac bika on je veličanstven, rozi su mu rogovi bivolji, njima on nabada narode sve do krajeva zemaljskih. Takva su mnoštva Efrajimova, takve su tisuće Manašeove. 005 DEU 033 018 O Zebulunu reče: Bio sretan, Zebulune, u pohodima, i ti, Jisakare, u šatorima svojim! 005 DEU 033 019 Na brdu gdje dolaze zazivati narodi za uspjeh prinose oni prave žrtve jer sišu obilje mora i blago skriveno u pijesku. 005 DEU 033 020 O Gadu reče: Nek' je blagoslovljen tko Gada raširi! Poput lavice on počiva razderavši mišicu i glavu. 005 DEU 033 021 Prvine je tad sebi dodijelio jer vidje da mu je sačuvan dio glavarev. Na čelu svega naroda on je došao, pravdu Jahvinu izvršivši i odluke njegove s Izraelom. 005 DEU 033 022 O Danu reče: Dan je lavić što skače iz Bašana. 005 DEU 033 023 O Naftaliju reče: Naftali, milostima nasićen, Jahvinim ispunjen blagoslovom: more i jug njegovo su vlasništvo. 005 DEU 033 024 O Ašeru reče: Blagoslovljen bio Ašer među sinovima! Nek' miljenik bude među braćom svojom, i nek' noge svoje u ulje umače! 005 DEU 033 025 Nek' ti zasuni budu od gvožđa i mjedi i nek' ti mir traje koliko i život! 005 DEU 033 026 Nitko nije kao Bog Ješurunov: po nebesima u pomoć ti jezdi i po oblacima u svom veličanstvu! 005 DEU 033 027 Bog vječni tvoje je utočište, a na zemlji drevna njegova mišica pred tobom goni neprijatelja; on dovikuje: 'Uništi!' 005 DEU 033 028 U sigurnosti prebiva Izrael, a Jakovljev je izvor na osami u zemlji žita i vina, gdje nebesa rosom dažde. 005 DEU 033 029 Blago tebi, Izraele! Koji narod k'o tebe Jahve spasava? On štit je tvoj što te brani i mač tvoj slavodobitni, dušmani ti se ulaguju, al' ti ćeš im gazit' po leđima.” 005 DEU 034 001 Poslije toga ode Mojsije s Moapskih poljana na brdo Nebo, na vrhunac Pisge nasuprot Jerihonu, gdje mu Jahve pokaza svu zemlju: Gilead do Dana, 005 DEU 034 002 sav Naftali, kraj Efrajimov i Manašeov, svu Judinu krajinu do Zapadnog mora; 005 DEU 034 003 zatim Negeb, područje doline Jerihona - grada palmi - do Soara. 005 DEU 034 004 Potom mu reče Jahve: “Ovo je zemlja za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu da ću je dati tvome potomstvu. Dopustio sam da je pogledaš svojim očima, ali ti onamo nećeš prijeći.” 005 DEU 034 005 I Mojsije, sluga Jahvin, umrije ondje u zemlji moapskoj po Jahvinoj zapovijedi. 005 DEU 034 006 I ukopa ga on u dolini u zemlji nasuprot Bet Peoru. Do dana današnjega nitko nije doznao za njegov grob. 005 DEU 034 007 Mojsiju bijaše sto dvadeset godina kad umrije. Oko mu nije oslabilo niti mu je snaga popustila. 005 DEU 034 008 Izraelci oplakivahu Mojsija na Moapskim poljanama trideset dana. Potom prođoše i dani oplakivanja - tugovanja za Mojsijem. 005 DEU 034 009 A Jošua, sin Nunov, bio je ispunjen duhom mudrosti jer Mojsije bijaše na nj položio svoje ruke. Njega su Izraelci slušali i činili kako je Jahve naredio Mojsiju. 005 DEU 034 010 Ne pojavi se više prorok u Izraelu ravan Mojsiju - njega je Jahve poznavao licem u lice! - 005 DEU 034 011 po svim onim znakovima i čudesima u zemlji egipatskoj za koja ga je Jahve slao da ih učini na faraonu, na svim službenicima njegovim i na svoj zemlji njegovoj, 005 DEU 034 012 po onoj moćnoj ruci njegovoj i po svim onim velikim zastrašnim djelima koja učini na oči svega Izraela. # # BOOK 006 JOS Joshua Jošua 006 JOS 001 001 Poslije smrti Mojsija, sluge Jahvina, reče Jahve Jošui, sinu Nunovu, pomoćniku Mojsijevu: 006 JOS 001 002 “Moj je sluga Mojsije umro; zato sada ustani, prijeđi preko toga Jordana, ti i sav taj narod, u zemlju koju dajem sinovima Izraelovim. 006 JOS 001 003 Svako mjesto na koje stupi vaša noga dajem vam, kao što obećah Mojsiju. 006 JOS 001 004 Od pustinje i od Libanona pa do Velike rijeke, rijeke Eufrata, i sve do Velikog mora na sunčanom zapadu - sve će to biti vaše područje. 006 JOS 001 005 Nitko neće odoljeti pred tobom u sve dane tvog života; ja ću biti s tobom, kao što sam bio s Mojsijem, i nikada te neću napustiti niti ću te ostaviti. 006 JOS 001 006 Budi odvažan i hrabar jer ćeš ti uvesti narod ovaj da primi u baštinu zemlju za koju se zakleh ocima njihovim da ću im je dati. 006 JOS 001 007 Samo budi odvažan i hrabar da sve učiniš vjerno prema naredbama koje ti je dao Mojsije, sluga moj. Ne skreći od toga ni desno ni lijevo da bi ti bilo sretno sve što poduzmeš. 006 JOS 001 008 Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim: razmišljaj o njoj danju i noću, kako bi vjerno držao sve što je u njoj napisano: samo ćeš tada biti sretan i uspjet ćeš u pothvatima. Nisam li ti zapovjedio: 006 JOS 001 009 odvaži se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj.” 006 JOS 001 010 Tada zapovijedi Jošua glavarima narodnim: 006 JOS 001 011 “Prođite kroz tabor i proglasite puku ovu zapovijed: 'Spremite sebi brašnenice jer ćete za tri dana prijeći preko Jordana da biste primili u posjed zemlju koju vam Jahve, Bog vaš, daje u baštinu.'” 006 JOS 001 012 Zatim reče Jošua plemenu Rubenovu i Gadovu i polovini plemena Manašeova: 006 JOS 001 013 “Sjetite se onoga što vam je zapovjedio Mojsije, sluga Jahvin, kada vam je rekao: 'Jahve, Bog vaš, hoće da počinete i daje vam ovu zemlju. 006 JOS 001 014 Vaše žene, djeca i stada mogu ostati u zemlji koju vam je dao Mojsije s onu stranu Jordana. Vi pak ratnici, za boj spremni, morate naoružani poći pred svojom braćom da im pomognete, 006 JOS 001 015 sve dok Jahve ne dade da počinu i vaša braća, kao i vi, i dok ne zaposjednu zemlju koju im daje Jahve, Bog vaš. Tada se možete vratiti u zemlju koja vam pripada i koju vam je dao Jahvin sluga Mojsije, na drugoj strani Jordana, prema istoku sunca.'” 006 JOS 001 016 Oni odgovore Jošui: “Sve što nam zapovjediš, učinit ćemo, i kuda nas god pošalješ, poći ćemo. 006 JOS 001 017 Kao što smo slušali Mojsija, tako ćemo se pokoravati i tebi. Samo neka Jahve, Bog tvoj, bude s tobom kao što bijaše s Mojsijem! 006 JOS 001 018 Tko se god usprotivi tvome glasu i ne posluša tvojih riječi u svemu što mu zapovjediš neka bude pogubljen. Samo ti budi odvažan i hrabar!” 006 JOS 002 001 Jošua, sin Nunov, posla potajno iz Šitima dvojicu uhoda s nalogom: “Idite, izvidite područje, osobito Jerihon.” Oni odu i stignu u kuću bludnice koja se zvala Rahaba i ondje prenoće. 006 JOS 002 002 To bude javljeno kralju jerihonskom: “Evo, stigoše noćas ovamo neki ljudi od sinova Izraelovih da izvide zemlju.” 006 JOS 002 003 Tada kralj jerihonski poruči Rahabi: “Izvedi ljude koji su došli k tebi, koji su ušli u tvoj dom, jer su došli uhoditi svu zemlju.” 006 JOS 002 004 Ali žena uze ona dva čovjeka, sakri ih i reče: “Istina, ti su ljudi došli k meni, ali ja nisam znala odakle su. 006 JOS 002 005 Kada se u sumrak zatvarahu gradska vrata, oni odoše i ja ne znam kamo su krenuli. Požurite za njima jer ih još možete stići.” 006 JOS 002 006 A ona ih bijaše izvela na krov i sakrila pod netrveni lan što ga je ondje razastrla. 006 JOS 002 007 I požure se ljudi u potjeru za njima, prema Jordanu, sve do prijelaza preko rijeke; a kad je potjera izišla, zatvore se za njima gradska vrata. 006 JOS 002 008 Dok još oni gore ne bijahu zaspali, popne se Rahaba k njima na krov 006 JOS 002 009 i reče im: “Znam da vam je Jahve dao ovu zemlju, jer nas je sve uhvatio strah od vas i prezaju od vas svi žitelji ovoga kraja. 006 JOS 002 010 Jer čusmo kako je Jahve isušio vodu Crvenoga mora pred vama kada ste izašli iz Egipta, i ono što ste učinili dvojici kraljeva amorejskih s druge strane Jordana, Sihonu i Ogu, koje pogubiste. 006 JOS 002 011 Kad smo čuli sve to, zastalo nam srce i nitko da smogne snage da vam se suprotstavi jer Jahve, Bog vaš - on je Bog gore na nebesima i dolje na zemlji. 006 JOS 002 012 Zakunite mi se, dakle, Jahvom da ćete i vi učiniti milost domu oca moga, kao što i ja učinih milost vama, i dajte mi pouzdan znak 006 JOS 002 013 da ćete ostaviti na životu moga oca i moju majku, braću moju i sestre moje i sve njihovo i da ćete nas izbaviti od smrti.” 006 JOS 002 014 Odgovoriše joj ljudi: “Životom svojim jamčimo za vas, samo ako nas ne izdate. Kad nam Jahve dade zemlju, iskazat ćemo ti milost i vjernost.” 006 JOS 002 015 Rahaba ih zatim spusti po konopu kroz prozor jer joj je kuća bila uz bedem i ona je do bedema stanovala. 006 JOS 002 016 Još im reče: “Pođite prema gori da vas potjera ne nađe i krijte se ondje tri dana dok se progonitelji ne vrate, a onda idite svojim putem.” 006 JOS 002 017 Ljudi joj odgovore: “Evo, ovako ćemo ti ispuniti zakletvu kojom si nas zaklela: 006 JOS 002 018 kad uđemo u zemlju, posluži se ovim znakom: priveži ovu crvenu vrpcu za prozor kroz koji nas spuštaš i sakupi kod sebe, u kući, svoga oca, i svoju majku, i svoju braću, i svu svoju rodbinu. 006 JOS 002 019 Tko god od vas stupi van preko praga tvoje kuće, krv njegova na glavu njegovu: nije krivnja na nama - sam je krivac svojoj smrti; a tko ostane s tobom u kući, krv njegova neka padne na glave naše - mi ćemo biti krivci ako ga se tko rukom dotakne. 006 JOS 002 020 Ako pak izdaš ovu našu stvar, slobodni smo od zakletve kojom si nas zaklela.” 006 JOS 002 021 A ona odgovori: “Neka bude kako rekoste!” Tada ih pusti i oni odoše, a ona zaveza na prozor crvenu vrpcu. 006 JOS 002 022 Oni odoše i dođoše u goru i ondje ostadoše tri dana dok se ne vrati potjera; tražila ih je potjera na svim putovima, ali ih nije nigdje našla. 006 JOS 002 023 Tada se vrate i one dvije uhode: siđu s gore, prijeđu preko rijeke i dođu k Jošui, sinu Nunovu, te ga izvijeste o svemu što im se dogodilo. 006 JOS 002 024 I rekoše Jošui: “Jahve nam je svu tu krajinu predao u ruke; sve je njezine stanovnike uhvatio strah pred nama.” 006 JOS 003 001 Urani Jošua i sa svim sinovima Izraelovim krene od Šitima. I stignu do Jordana pa ondje prije prelaza prenoće. 006 JOS 003 002 Poslije tri dana prođu starješine kroz tabor i zapovjede puku: 006 JOS 003 003 “Čim ugledate Kovčeg saveza Jahve, Boga vašega, i svećenike levite koji ga nose, krenite svi sa svoga mjesta i pođite za njim. 006 JOS 003 004 Tako ćete znati put kojim vam je ići, jer tim putem još nikada niste išli. Ali između vas i Kovčega neka bude razmak do dvije tisuće lakata. I da mu se niste približili.” 006 JOS 003 005 A Jošua zapovjedi narodu: “Posvetite se za sutra, jer će sutra Jahve učiniti čudesa među vama.” 006 JOS 003 006 A svećenicima Jošua zapovjedi: “Dignite Kovčeg saveza i nosite ga pred narodom.” I digoše Kovčeg saveza i poniješe ga pred narodom. 006 JOS 003 007 Jahve reče Jošui: “Danas te počinjem uzvisivati pred očima svega Izraela, neka znaju da sam s tobom kao što bijah s Mojsijem. 006 JOS 003 008 Ti pak zapovjedi svećenicima koji nose Kovčeg saveza:' Kada stignete do voda jordanskih, u Jordanu se samom zaustavite.'” 006 JOS 003 009 Tada reče Jošua Izraelcima: “Priđite i čujte riječi Jahve, Boga svojega.” 006 JOS 003 010 I reče Jošua: “Po ovomu ćete spoznati da je među vama Bog živi: on će goniti ispred vas Kanaance, Hetite, Hivijce, Perižane, Girgašane, Amorejce i Jebusejce. 006 JOS 003 011 Evo, Kovčeg saveza Gospodara sve zemlje proći će pred vama preko Jordana. 006 JOS 003 012 Izaberite odmah dvanaest ljudi iz plemena Izraelovih, po jednoga iz svakoga plemena. 006 JOS 003 013 Čim stopala svećenika koji nose Kovčeg Jahve, Gospodara sve zemlje, stupe u Jordan, razdijelit će se voda Jordana, i ona što teče odozgo ustavit će se kao nasip.'” 006 JOS 003 014 Kad je narod krenuo iz svojih šatora da prijeđe preko Jordana, ponesu svećenici Kovčeg saveza pred njim. 006 JOS 003 015 A kad su nosači Kovčega stigli do Jordana i kada su svećenici koji su nosili Kovčeg zagazili u vodu na obali - a bilo je vrijeme žetve kad se Jordan prelijeva preko svojih obala - 006 JOS 003 016 voda što je tekla odozgo daleko se, poput nasipa, ustavila kod grada Adame, koji se nalazi kraj Sartana; a voda što je otjecala dolje u Arabsko ili Slano more sasvim je otekla i narod je prelazio prema Jerihonu. 006 JOS 003 017 Svećenici koji su nosili Kovčeg saveza Jahvina stajahu na suhu usred Jordana i prelažaše Izrael po suhu sve dok sav narod ne prijeđe preko rijeke. 006 JOS 004 001 Pošto je sav narod prešao preko Jordana, reče Jahve Jošui: 006 JOS 004 002 “Izaberite iz naroda dvanaest ljudi, od svakoga plemena po jednoga, 006 JOS 004 003 i zapovjedite im: 'Dignite odavde, iz sredine Jordana - s mjesta gdje stoje noge svećenika - dvanaest kamenova koje ćete ponijeti sa sobom i položiti na mjestu gdje budete noćas prenoćili.'” 006 JOS 004 004 Tada pozva Jošua dvanaest ljudi koje je bio izabrao između sinova Izraelovih, iz svakoga plemena po jednoga čovjeka, 006 JOS 004 005 i reče im: “Idite pred Kovčeg Jahve, Boga svoga, u sredinu Jordana, i neka svaki donese na svojim ramenima po jedan kamen prema broju plemena Izraelovih. 006 JOS 004 006 To će biti na spomen među vama. Kad vas jednoga dana budu pitala vaša djeca: 'Što vam znače ovi kamenovi?' 006 JOS 004 007 reći ćete im: 'Voda se Jordana razdijelila pred Kovčegom saveza Jahvina kad je prelazio preko Jordana.' I ovo će kamenje biti vječni spomen sinovima Izraelovim.” 006 JOS 004 008 Izraelci učine kako im je zapovjedio Jošua, uzmu dvanaest kamenova iz sredine Jordana, prema broju plemena Izraelovih, kako je Jahve naredio Jošui: prenesu ih do svoga noćišta i polože ondje. 006 JOS 004 009 Zatim Jošua postavi usred Jordana dvanaest kamenova na mjesta gdje su stajale noge svećenika koji su nosili Kovčeg saveza. Ondje stoje i danas. 006 JOS 004 010 Svećenici koji su nosili Kovčeg saveza stajali su usred Jordana, sve dok se nije izvršilo sve što je Jahve zapovjedio Jošui da narod izvrši, sasvim onako kao što Mojsije bijaše naredio Jošui. A narod je žurno prelazio. 006 JOS 004 011 Pošto je sav narod prešao, prijeđu i svećenici s Kovčegom saveza Jahvina i krenu pred narodom. 006 JOS 004 012 Tada sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova u bojnoj opremi stanu na čelo sinova Izraelovih, kao što im bijaše zapovjedio Mojsije. 006 JOS 004 013 Oko četrdeset tisuća naoružanih ljudi prešlo je pred Jahvom da se bori na Jerihonskim poljanama. 006 JOS 004 014 Toga dana uzvisi Jahve Jošuu pred svim Izraelom i svi ga se bojahu, kao nekoć Mojsija, u sve dane njegova života. 006 JOS 004 015 Jahve reče Jošui: 006 JOS 004 016 “Zapovjedi svećenicima koji nose Kovčeg saveza neka izađu iz Jordana.” 006 JOS 004 017 Tada Jošua zapovjedi svećenicima: “Izađite iz Jordana!” 006 JOS 004 018 A čim su svećenici koji su nosili Kovčeg saveza Jahvina izašli isred Jordana i stali nogama na suho, vrate se vode Jordana na svoje mjesto i poteku kao i prije preko svojih obala. 006 JOS 004 019 Narod je izašao iz Jordana desetog dana prvoga mjeseca. Tada se utaborio u Gilgalu, istočno od Jerihona. 006 JOS 004 020 A onih dvanaest kamenova što su ih uzeli sa sobom iz Jordana, Jošua postavi u Gilgalu. 006 JOS 004 021 Tada reče Izraelcima: “Ako potomci vaši upitaju jednoga dana svoje očeve: 'Što znači ovo kamenje?' - 006 JOS 004 022 vi ih poučite ovako: 'Izrael je ovdje po suhu prešao preko Jordana 006 JOS 004 023 jer je Jahve, Bog vaš, osušio pred vama vodu Jordana dok ne prijeđoste, kao što je učinio Jahve, Bog vaš, s Morem crvenim kad ga je osušio pred nama dok ne prijeđosmo. 006 JOS 004 024 A sve to, da bi znali svi narodi zemlje koliko je moćna ruka Jahvina, i vi sami da se svagda bojite Jahve, Boga svoga.'” 006 JOS 005 001 Pošto su čuli svi kraljevi amorejski na zapadnoj strani Jordana i svi kraljevi kanaanski koji bijahu uz more da je Jahve osušio Jordan pred Izraelcima dok ne prijeđoše, zastade im srce i nestade im junaštva pred Izraelcima. 006 JOS 005 002 U to vrijeme Jahve reče Jošui: “Načini sebi kamene noževe i ponovo obreži Izraelce.” 006 JOS 005 003 Jošua načini sebi kamene noževe i obreza Izraelce na brežuljku Aralotu. 006 JOS 005 004 A evo zašto ih je Jošua obrezao: sve ljudstvo što je izišlo iz Egipta, sve što mogaše nositi oružje, pomrlo je na putu kroz pustinju. 006 JOS 005 005 Svi oni bijahu obrezani, ali nije bio obrezan nitko koji se rodio na putu kroz pustinju, poslije izlaska iz Egipta, 006 JOS 005 006 jer su četrdeset godina Izraelci lutali pustinjom dok ne pomriješe svi za oružje sposobni koji bijahu izišli iz Egipta; nisu slušali glasa Jahvina te im se Jahve zakleo da njihove oči neće vidjeti zemlju koju je obećao njihovim ocima - zemlju u kojoj teče mlijeko i med. 006 JOS 005 007 Na njihovo je mjesto podigao sinove njihove i njih je Jošua obrezao: nisu bili obrezani jer se na putu nije obrezivalo. 006 JOS 005 008 Kad je bio obrezan sav narod, počivali su u taboru sve dok nisu ozdravili. 006 JOS 005 009 Tada reče Jahve Jošui: “Danas skidoh s vas sramotu egipatsku.” I prozva se ono mjesto Gilgal sve do naših dana. 006 JOS 005 010 Izraelci se, dakle, utaboriše u Gilgalu i ondje na Jerihonskim poljanama proslaviše Pashu uvečer četrnaestoga dana u mjesecu. 006 JOS 005 011 A sutradan poslije Pashe, upravo toga dana, blagovali su od uroda one zemlje: beskvasna kruha i pržena zrnja. 006 JOS 005 012 I mÓana je prestala padati čim su počeli jesti plodove zemlje. Tako Izraelci nisu više imali mane, nego su se te godine hranili plodovima zemlje kanaanske. 006 JOS 005 013 Kad se Jošua približio gradu Jerihonu, podiže oči i ugleda čovjeka kako pred njim stoji s isukanim mačem u ruci. Jošua mu pristupi i upita ga: “Jesi li ti s nama ili s našim neprijateljima?” 006 JOS 005 014 A on odgovori: “Ne, ja sam vođa vojske Jahvine i upravo sam došao ...” Tada Jošua pade ničice, pokloni mu se i reče: “Što zapovijedaš Gospodaru, sluzi svome?” 006 JOS 005 015 A vođa vojske Jahvine odgovori Jošui: “Skini obuću s nogu svojih, jer je sveto mjesto na kojem stojiš.” I Jošua učini tako. 006 JOS 006 001 A Jerihon stajaše silno utvrđen i zatvoren pred sinovima Izraelovim. Nitko nije izlazio niti je tko ulazio. 006 JOS 006 002 Tada Jahve reče Jošui: “Evo, predajem ti u ruke Jerihon i kralja njegova s ratnicima. 006 JOS 006 003 Svi vi ratnici obiđite oko grada jedanput na dan. Tako činite šest dana. 006 JOS 006 004 A sedam svećenika neka nose pred Kovčegom sedam truba od ovnujskih rogova. Sedmoga dana obiđite sedam puta oko grada, a svećenici neka trube u trublje. 006 JOS 006 005 Pa kad otežući zatrube u rog ovnujski, neka sav narod, čim čuje glas trube, podigne silnu bojnu viku. I srušit će se gradski bedemi, a narod neka tada ulazi svaki odande gdje se nađe.” 006 JOS 006 006 Jošua, sin Nunov, pozva k sebi svećenike i reče im: “Uzmite Kovčeg saveza, a sedam svećenika neka ponese sedam truba od rogova ovnujskih pred Kovčegom Jahvinim.” 006 JOS 006 007 A narodu reče: “Pođite i obiđite oko grada, a ratnici neka idu pred Kovčegom Jahvinim.” 006 JOS 006 008 I bi kako je Jošua zapovjedio narodu. Pođe sedam svećenika noseći trube od rogova ovnujskih: trubili su u rogove, a Kovčeg Jahvin iđaše za njima. 006 JOS 006 009 Ratnici pođoše pred svećenicima koji su trubili u trube, a zalaznica krenu za Kovčegom. Stupali su tako dok se glas truba razlijegao. 006 JOS 006 010 A narodu bijaše zapovjedio Jošua govoreći: “Ne vičite i ne dajte glasa od sebe i nijedna riječ neka se ne čuje iz vaših usta dok vam ne kažem: 'Vičite!' Tada neka odjekne bojna vika.” 006 JOS 006 011 I naredi da Kovčeg Jahvin obiđe jednom oko grada pa da se vrate u tabor i ondje prenoće. 006 JOS 006 012 Sutradan urani Jošua, a svećenici ponesu Kovčeg saveza. 006 JOS 006 013 A sedam svećenika koji su nosili sedam truba od rogova ovnujskih pođu pred Kovčegom Jahvinim. Idući trubili su u trube, ratnici iđahu pred njima, a zalaznica pak za Kovčegom Jahvinim dok su trube odjekivale. 006 JOS 006 014 Tako i drugog dana obiđu jednom oko grada pa se vrate natrag u tabor. Tako su činili šest dana. 006 JOS 006 015 A sedmoga dana zorom ustanu i obiđu oko grada istim onakvim redom sedam puta. Samo su toga dana obišli oko grada sedam puta. 006 JOS 006 016 Za sedmog obilaska snažno zatrube svećenici u rogove, a Jošua reče narodu: “Kličite bojne poklike jer vam je Jahve predao grad! 006 JOS 006 017 Grad neka bude 'herem' Jahvi - uklet i predan uništenju sa svime što je u njemu. Samo bludnica Rahaba da ostane živa i svi koji budu s njom u kući, jer je ona sakrila uhode koje smo poslali. 006 JOS 006 018 A čuvajte se svega ukletog u gradu da i sami ne budete prokleti što ste uzeli ukleto, jer biste time navukli prokletstvo na tabor i unesrećili ga. 006 JOS 006 019 Zato sve srebro i zlato, sve bakreno i željezno posuđe neka bude posvećeno Jahvi i pohranjeno u riznicu.” 006 JOS 006 020 Tada povika narod i odjeknuše trube. Kada se zaori glas truba i bojni povici naroda, padoše bedemi i narod prodrije u grad, svatko odande gdje se našao, i osvojiše ga. 006 JOS 006 021 I tada izvršiše kletvu ništeći oštricom mača sve što bijaše u gradu: muško i žensko, staro i mlado, volove, ovce i magarad. 006 JOS 006 022 A onoj dvojici što su uhodili zemlju reče Jošua: “Idite u kuću one bludnice pa izvedite ženu sa svima njezinima, kako joj se zakleste.” 006 JOS 006 023 I mladi ljudi, uhode, odoše te izvedoše Rahabu, njezina oca i njezinu majku, braću i svu rodbinu. Izvedoše sve njezine i smjestiše ih izvan izraelskog tabora. 006 JOS 006 024 Spališe grad i sve što bijaše u njemu: uzeše samo srebro, zlato, tučano i željezno posuđe i staviše u riznicu Doma Jahvina. 006 JOS 006 025 Ali bludnicu Rahabu, svu njenu obitelj i sve njihovo poštedi Jošua. Ona ostade među Izraelcima sve do danas, jer je sakrila glasnike koje je poslao Jošua da uhode Jerihon. 006 JOS 006 026 Tada izreče Jošua ovu kletvu: “Proklet bio pred licem Jahve čovjek koji pokuša da ponovo gradi Jerihon: gradio mu temelje na svom prvencu, podizao mu vrata na svome mezimcu!” 006 JOS 006 027 Jahve je bio s Jošuom te se pronio glas o njemu po svoj zemlji. 006 JOS 007 001 Ali se sinovi Izraelovi teško ogriješiše o “herem”, jer je Akan, sin Karmija, sina Zabdijeva, sina Zerahova, od plemena Judina, uzeo od ukletih stvari, i Jahve se razgnjevi na sinove Izraelove. 006 JOS 007 002 Jošua pak posla ljude iz Jerihona u Aj, koji leži istočno od Betela, i reče im: “Uziđite onamo, izvidite kraj!” Ljudi odoše te izvidješe Aj. 006 JOS 007 003 Vrativši se k Jošui, rekoše mu: “Ne treba da onamo uzlazi sav narod; dvije do tri tisuće ljudi neka idu da osvoje Aj. Ne muči onamo sav narod, jer je ondje malo svijeta.” 006 JOS 007 004 Pođe onamo oko tri tisuće ljudi od svega naroda, ali su morali pobjeći pred onima iz Aja. 006 JOS 007 005 Ajani pobiše oko trideset i šest ljudi i tjerali su ih ispred svojih vrata do Šebarima: pobili su ih na strmini. Klonu tada srce narodu kao da mu je voda u žilama. 006 JOS 007 006 Razdrije Jošua haljine svoje i baci se ničice pred Kovčegom Jahvinim, i ostade tako do večeri, on i starješine u Izraelu, posuvši glave pepelom. 006 JOS 007 007 Tada reče Jošua: “Jao, Gospode Jahve, zašto si preveo ovaj narod preko Jordana? Da nas predaš u ruke Amorejaca da nas pobiju? Kamo sreće da smo stali s onu stranu Jordana! 006 JOS 007 008 Oprosti, Gospode! Što drugo da rečem kad je Izrael okrenuo leđa pred svojim neprijateljima? 006 JOS 007 009 Ako to čuju Kanaanci i ostali žitelji zemlje, udružit će se protiv nas da zbrišu ime naše sa zemlje. Što ćeš, dakle, učiniti za veliko ime svoje?” 006 JOS 007 010 A Jahve odgovori Jošui: “Ustani! Zašto si pao ničice? 006 JOS 007 011 Izrael je sagriješio: prekršili su Savez kojim sam ih vezao. Zaista, uzeše ukleto, porobiše, posakrivaše i prisvojiše. 006 JOS 007 012 I zato Izraelci ne mogu izdržati pred svojim neprijateljima, okreću leđa pred protivnicima jer su postali ukleti. Ja ne mogu više biti s vama ako iz svoje sredine ne maknete proklete. 006 JOS 007 013 Ustani! Sazovi narod na posvećenje i reci mu: Posvetite se za sutra, jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'Kletva je u tebi, Izraele; i nećeš izdržati pred svojim neprijateljima sve dok ne odstranite kletvu iz svoje sredine.' 006 JOS 007 014 Zato sutra zorom pristupite pleme za plemenom; iz plemena koje odredi Jahve prići će rod za rodom, a onda iz roda koji označi Jahve pristupit će obitelj po obitelj, a iz obitelji koju označi Jahve pristupit će čovjek za čovjekom. 006 JOS 007 015 I tko se tada nađe s ukletom stvari, neka se spali on i sve što mu pripada, jer je prekršio Savez Jahvin i osramotio Izraela.” 006 JOS 007 016 Urani Jošua ujutro i pozva Izraela po plemenima; pristupiše i otkri se pleme Judino. 006 JOS 007 017 Potom pristupi rod za rodom iz plemena Judina i pronađe se rod Zerahov. Pristupiše obitelji roda Zerahova, domaćin jedan za drugim, i pronađoše obitelj Zabdijevu. 006 JOS 007 018 Naposljetku naredi Jošua da pristupi obitelj Zabdijeva, muškarac jedan za drugim, i pronašao se Akan, sin Karmija, sina Zabdijeva, sina Zerahova, od plemena Judina. 006 JOS 007 019 Tada reče Jošua Akanu: “Sine moj, daj slavu Jahvi, Bogu Izraelovu, i priznaj mu što si učinio; objasni što si učinio i nemoj mi ništa tajiti.” 006 JOS 007 020 Akan reče Jošui: “Zaista, ja sagriješih Jahvi, Bogu Izraelovu, i evo što sam učinio: 006 JOS 007 021 vidjeh u plijenu lijep šinearski plašt, dvije stotine srebrnjaka i zlatnu šipku vrijednu pedeset srebrnjaka, pa se polakomih i uzeh sebi. Eno je sve zakopano usred moga šatora, a srebro je odozdo.” 006 JOS 007 022 Tada uputi Jošua poslanike, koji otrčaše u šator. I gle, sve bijaše zakopano u šatoru, a odozdo srebro. 006 JOS 007 023 Uzmu sve iz šatora i donesu Jošui i starješinama Izraelovim i prostriješe sve pred Jahvu. 006 JOS 007 024 Tada uze Jošua Akana, sina Zerahova, i srebro, plašt i zlatnu šipku, i sve sinove i kćeri njegove, volove njegove i magarad, i ovce, šator njegov i sve što bijaše njegovo te ga izvede u dolinu Akor. Pratio ih sav Izrael. 006 JOS 007 025 Reče Jošua: “Kako si ti nas unesrećio, tako danas tebe unesrećio Jahve!” I kamenova ga sav Izrael. 006 JOS 007 026 Potom navališe na njega gomilu kamenja, koje stoji do danas. Tako se Jahve ublaži od svoga žestoka gnjeva. Zbog toga se događaja prozva ono mjesto dolina Akor i tako se zove do danas. 006 JOS 008 001 Tada reče Jahve Jošui: “Ne boj se i ne strahuj! Uzmi sa sobom sve ratnike, ustani i navali na Aj. Gle, predajem ti u ruke ajskoga kralja, njegov narod, grad i zemlju njegovu. 006 JOS 008 002 Učini s Ajem i s njegovim kraljem kao što si učinio s Jerihonom i njegovim kraljem; ali vam je slobodno da prigrabite plijen iz njega i njegovu stoku. Postavi gradu zasjedu s leđa.” 006 JOS 008 003 Spremi se Jošua da navali na Aj i svi ratnici s njime. Izabrao je trideset tisuća junaka i poslao ih noću; 006 JOS 008 004 dade im zapovijed: “Pazite! Poći ćete u zasjedu gradu s leđa, ali da ne budete predaleko od grada i budite svi spremni. 006 JOS 008 005 A ja i sav narod koji me prati primaknut ćemo se gradu; i kada ljudi iz Aja izađu pred nas, mi ćemo kao i prije pobjeći ispred njih. 006 JOS 008 006 Oni će onda navaliti za nama dok ih ne odvedemo od grada jer će misliti: 'Bježe ispred nas kao i prije.' 006 JOS 008 007 Tada provalite iz zasjede i zauzmite grad: Jahve, Bog vaš, predat će vam ga u ruke. 006 JOS 008 008 Kad jednom osvojite grad, spalite ga ognjem. Učinite to po Jahvinoj zapovijedi. Pazite, to vam zapovjedih.” 006 JOS 008 009 Jošua ih posla i oni odoše u zasjedu te se smjestiše između Betela i Aja, gradu sa zapada. A Jošua provede noć među narodom. 006 JOS 008 010 Uranivši, Jošua ujutro prebroja narod i pođe sa starješinama Izraelovim pred narodom na Aj. 006 JOS 008 011 Svi ratnici krenu s njim i kad se primaknu gradu, utabore se Aju sa sjevera, tako da je između njih i mjesta bila ravnica. 006 JOS 008 012 Jošua uze oko pet tisuća ljudi i namjesti zasjedu između Betela i Aja, gradu sa zapadne strane. 006 JOS 008 013 A narod se smjesti u tabor, koji je bio na sjeveru grada, dok je njegova zalaznica bila na zapadu grada. Jošua opet provede noć usred naroda. 006 JOS 008 014 Kad je sve to vidio ajski kralj, požuri se te izađe on i sav njegov narod niz obronak prema Arabi u boj protiv Izraela. A nisu ni slutili da je iza grada namještena zasjeda. 006 JOS 008 015 Tada Jošua i sav Izrael nagnu bježati kao da su ih pobijedili. I bježali su putem prema pustinji. 006 JOS 008 016 Ajani nato pozvaše sve iz grada i dadoše se za njima u potjeru te, goneći Jošuu, odvoje se od grada. 006 JOS 008 017 I ne ostade nitko u Aju i Betelu da nije pošao za Izraelcima. Ostavili su grad otvoren i gonili Izraelce. 006 JOS 008 018 Tada reče Jahve Jošui: “Zamahni kopljem što ti je u ruci prema Aju: predajem ti ga u ruke.” I podiže Jošua koplje što mu bješe u ruci i zamahnu prema gradu. 006 JOS 008 019 I tek što je podigao ruku, dignu se ljudi iz zasjede i potrče prema gradu, osvoje ga i umah ga ognjem zapale. 006 JOS 008 020 Kada se oni iz Aja obazreše, imadoše što vidjeti: dim se dizao iz grada prema nebu. I nitko od njih nije imao kuda uteći ni tamo ni amo. Tada se narod koji je bježao prema pustinji okrenuo prema progoniteljima. 006 JOS 008 021 Vidjevši Jošua i sav Izrael da je zasjeda zauzela grad i da se diže dim iz grada, vrate se i udare na ljude iz Aja. 006 JOS 008 022 Njihovi su im izašli u susret iz grada, i tako se oni iz Aja nađoše posred Izraelaca, opkoljeni i s jedne i s druge strane: biše pobijeni tako te ni jedan ne ostade živ niti uteče. 006 JOS 008 023 A kralja Aja uhvatiše živa i dovedoše ga Jošui. 006 JOS 008 024 Kad su Izraelci pobili sve stanovnike Aja na otvorenu polju i u pustinji, kuda su ih gonili, i kada svi padoše od mača, vratiše se Izraelci u Aj i sasjekoše mačem sve što bješe u njemu. 006 JOS 008 025 Bilo je dvanaest tisuća onih koji su izginuli toga dana, ljudi i žena - sav Aj. 006 JOS 008 026 Jošua nije spuštao ruke kojom bijaše zamahnuo kopljem sve dok nisu poubijani svi stanovnici Aja. 006 JOS 008 027 Samo stoku i plijen iz onoga grada razdijele među sobom Izraelci, kao što je Jahve zapovjedio Jošui. 006 JOS 008 028 Jošua spali Aj i učini ga za sve vijeke ruševinom, pustim mjestom do danas. 006 JOS 008 029 Kralja ajskoga objesi o drvo do večeri. O zapadu sunčanom zapovjedi Jošua te skinuše truplo s drveta, baciše ga pred gradska vrata i nabacaše na nj veliku gomilu kamenja, koja stoji i danas. 006 JOS 008 030 Tada podiže Jošua žrtvenik Jahvi, Bogu Izraelovu, na gori Ebalu, 006 JOS 008 031 kao što je zapovjedio Mojsije, sluga Jahvin, svim sinovima Izraelovim i kako je napisano u Mojsijevoj knjizi Zakona: žrtvenik od grubog kamena, neklesanog željezom. Na njemu bi prinesena Jahvi žrtva paljenica i pričesnica. 006 JOS 008 032 Tu na kamenju Jošua prepiše Zakon Mojsijev koji bješe napisan za sinove Izraelove. 006 JOS 008 033 I sav Izrael i njegove starješine, glavari narodni i suci, došljaci i domaći, stanu s obje strane Kovčega prema svećenicima i levitima koji su nosili Kovčeg saveza Jahvina - polovina prema gori Gerizimu, a polovina prema gori Ebalu - da bi se blagoslovio puk Izraelov prema obredu koji zapovjedi Mojsije. 006 JOS 008 034 Tada pročita Jošua svaku riječ Zakona, blagoslov i prokletstvo, sve kako je napisano u knjizi Zakona. 006 JOS 008 035 Nije Jošua propustio nijedne Mojsijeve naredbe, nego ih je sve pročitao pred saborom svih Izraelaca, pred ženama, djecom i došljacima koji su išli s njima. 006 JOS 009 001 O tim su događajima čuli svi kraljevi s onu stranu Jordana - u Gorju, u Šefeli i duž čitave obale Velikoga mora sve do Libanona: Hetiti, Amorejci, Kanaanci, Perižani, Hivijci, Jebusejci - 006 JOS 009 002 pa se svi udružiše da složno udare protiv Jošue i Izraela. 006 JOS 009 003 A stanovnici Gibeona, poučeni onim što Jošua učini Jerihonu i Aju, 006 JOS 009 004 dosjete se lukavstvu. Uzmu hiniti da su putnici: bace na svoje magarce stare vreće i vinske mješine, poderane i zakrpane. 006 JOS 009 005 Obuli su na noge rabljenu i pokrpanu obuću i vrgli na se staru odjeću. Sav kruh što su ga ponijeli na put bijaše suh i razdrobljen. 006 JOS 009 006 Stigoše Jošui u gilgalski tabor i rekoše njemu i ljudima Izraelcima: “Dolazimo iz daleke zemlje, sklopite savez s nama.” 006 JOS 009 007 Ali ljudi Izraelci kažu tim Hivijcima: “Tko zna ne živite li možda među nama? Kako ćemo, dakle, sklopiti savez s vama?” 006 JOS 009 008 A oni odgovore Jošui: “Tvoje smo sluge!” Jošua ih upita: “Tko ste i odakle dolazite?” 006 JOS 009 009 Odgovore: “Daleka je zemlja iz koje dolaze tvoje sluge u ime Jahve, Boga tvojega: čuli smo za slavu njegovu i za sve što je učinio u Egiptu 006 JOS 009 010 i za ono što je učinio dvojici kraljeva amorejskih koji su vladali s onu stranu Jordana - Sihonu, kralju hešbonskom, i Ogu, kralju bašanskom u Aštarotu. 006 JOS 009 011 Tada nam rekoše naše starješine i svi u našoj zemlji: 'Opskrbite se hranom za put, pođite im u susret i recite im: Vaše smo sluge, sklopite dakle savez s nama.' 006 JOS 009 012 Evo našega kruha: vruć smo ponijeli na put od kuća svojih kada smo krenuli k vama, a sada je, evo, suh i razdrobljen. 006 JOS 009 013 A ovo su vinski mjehovi: nove smo ih nalili, pa su se, evo, već poderali; i haljine naše i obuća već su trošni od dalekog puta.” 006 JOS 009 014 I povjerovaše im ljudi po putnoj opskrbi, ne pitajući Jahvu što će im reći. 006 JOS 009 015 Jošua uglavi s njima mir i sklopi savez s njima da će ih poštedjeti. I glavari se na to zakunu. 006 JOS 009 016 A poslije tri dana, pošto su sklopili s njima savez, saznalo se da su im susjedi i da žive usred Izraela. 006 JOS 009 017 Tada krenu Izraelci iz tabora i stignu u njihove gradove, a to su bili Gibeon, Kefira, Beerot i Kirjat Jearim. 006 JOS 009 018 Ali ih nisu napali sinovi Izraelovi, jer su im se glavari zajednice zakleli Jahvom, Bogom Izraelovim. Ali sva zajednica poče rogoboriti protiv glavara. 006 JOS 009 019 Tada svi glavari rekoše zajednici: “Mi smo im se zakleli Jahvom, Bogom Izraelovim, i zato ih ne smijemo dirati. 006 JOS 009 020 Evo što ćemo: pustimo ih da žive, kako nas ne bi stigla srdžba zbog zakletve kojom smo se zakleli.” 006 JOS 009 021 Još dometnuše glavari: “Neka žive i neka budu drvosječe i vodonoše svoj zajednici.” Sva zajednica prihvati što rekoše glavari. 006 JOS 009 022 Jošua pozva Gibeonce i reče im: “Zašto nas prevariste govoreći: 'Vrlo smo daleko od vas', kad eto živite usred nas? 006 JOS 009 023 Zato će sada na vama biti kletva i nikada neće nestati među vama ropstva: bit ćete drvosječe i vodonoše za Dom Boga moga.” 006 JOS 009 024 Oni odgovore Jošui: “Sa svih strana dolazili su glasovi nama, slugama tvojim, kako je Jahve, Bog tvoj, odredio Mojsiju, sluzi svomu, da će vam dati svu zemlju i da će istrijebiti ispred vas sve stanovnike ove zemlje; silno smo se uplašili od vas za svoje živote i zato smo učinili ovo. 006 JOS 009 025 I sada smo, evo, u tvojim rukama: učini s nama što misliš da je dobro i pravo.” 006 JOS 009 026 A on im je učinio ovako: izbavio ih iz ruku sinova Izraelovih te ih nisu pobili. 006 JOS 009 027 I od toga dana naredi im Jošua da sijeku drva i nose vodu, sve do danas, za zajednicu i za žrtvenik Jahvin na mjestu koje se god izabere. 006 JOS 010 001 A kad ču jeruzalemski kralj Adoni-Sedek da je Jošua zauzeo Aj i da ga je izručio “heremu”, kletom uništenju, kao što je učinio s Jerihonom i njegovim kraljem, i da su stanovnici Gibeona učinili mir s Izraelom i uključili se među njih, 006 JOS 010 002 vrlo se uplaši, jer je Gibeon bio značajan kao kakav kraljevski grad, veći od Aja, a svi žitelji njegovi bijahu ratnici. 006 JOS 010 003 Zato jeruzalemski kralj Adoni-Sedek poruči Hohamu, kralju hebronskom, Piramu, kralju jarmutskom, Jafiji, kralju lakiškom, i Debiru, kralju eglonskom: 006 JOS 010 004 “Dođite k meni i pomozite mi da udarimo na Gibeon, jer je učinio mir s Jošuom i Izraelcima!” 006 JOS 010 005 Udruži se tada pet kraljeva amorejskih: kralj jeruzalemski, kralj hebronski, kralj jarmutski, kralj lakiški i kralj eglonski; krenu oni i sva njihova vojska, opsjednu grad Gibeon i počnu ga napadati. 006 JOS 010 006 Tada Gibeonci poručiše Jošui u tabor u Gilgalu: “Ne napuštaj svojih slugu, nego se požuri k nama da nas izbaviš i da nam pomogneš, jer su se protiv nas udružili svi amorejski kraljevi koji žive u Gorju.” 006 JOS 010 007 I pođe Jošua iz Gilgala, a s njim i svi ratnici, sve vrsni junaci. 006 JOS 010 008 A Jahve reče Jošui: “Ne boj se! Ja sam ih predao u tvoje ruke i nijedan od njih neće se održati pred tobom.” 006 JOS 010 009 I udari na njih Jošua iznenadno, pošto je svu noć išao od Gilgala. 006 JOS 010 010 I smete ih Jahve pred Izraelcima, koji ih teško poraziše kod Gibeona i potjeraše prema strmini kojom se uzlazi u Bet-Horon. Tukli su ih sve do Azeke i do Makede. 006 JOS 010 011 A dok su bježali pred Izraelom uz bethoronsku strminu, bacao je Jahve s neba na njih tuču kamenja sve do Azeke te su ginuli. I poginulo ih je više od tuče kamene nego što su ih pobili sinovi Izraelovi svojim mačevima. 006 JOS 010 012 Onoga dana kada Jahve predade Amorejce sinovima Izraelovim, obrati se Jošua Jahvi i poviče pred Izraelcima: “Stani, sunce, iznad Gibeona, i mjeseče, iznad dola Ajalona!” 006 JOS 010 013 I stade sunce i zaustavi se mjesec sve dok se nije narod osvetio neprijateljima svojim. Ne piše li to u knjizi Pravednika? I stade sunce nasred neba i nije se nagnulo k zapadu gotovo cio dan. 006 JOS 010 014 Nije bilo takva dana ni prije ni poslije da bi se Jahve odazvao glasu čovječjem. Tako je Jahve vojevao za Izraela. 006 JOS 010 015 Potom se vrati Jošua i sav Izrael s njim u tabor gilgalski. 006 JOS 010 016 A onih pet kraljeva uteče i sakri se u pećinu kod Makede. 006 JOS 010 017 Javiše Jošui: “Otkriveno je pet kraljeva sakrivenih u pećini kod Makede.” 006 JOS 010 018 A Jošua reče: “Navalite veliko kamenje pećini na otvor i postavite ljude pred nju da je čuvaju. 006 JOS 010 019 A vi se drugi ne zadržavajte, nego tjerajte svoje neprijatelje i tucite ih s leđa; ne dajte im da uđu u svoje gradove, jer ih Jahve, Bog vaš, predade u vaše ruke.” 006 JOS 010 020 A kad Jošua i sinovi Izraelovi okončaše bitku teškim pokoljem - utekla im je samo nekolicina preživjelih u tvrde gradove - 006 JOS 010 021 vrati se narod zdrav i čitav k Jošui u tabor u Makedi. I nitko više ni da pisne protiv sinova Izraelovih. 006 JOS 010 022 Tada reče Jošua: “Otvorite ulaz u pećinu i odande mi izvedite onih pet kraljeva.” 006 JOS 010 023 I učine tako, izvedu k njemu iz pećine onih pet kraljeva: kralja jeruzalemskoga, kralja hebronskoga, kralja jarmutskoga, kralja lakiškog i kralja eglonskog. 006 JOS 010 024 A kad ih izvedoše, pozva Jošua sve Izraelce i reče vojskovođama koji su ga pratili: “Priđite i stanite svojim nogama na vratove ovih kraljeva.” Oni pristupe i stanu im svojim nogama na vratove. 006 JOS 010 025 Reče Jošua: “Ne bojte se i ne plašite se! Hrabri budite i odlučni, jer će tako Jahve učiniti sa svim vašim neprijateljima s kojima se budete borili.” 006 JOS 010 026 Potom Jošua naredi da ih pogube i objese na pet stabala; i visjeli su ondje do večeri. 006 JOS 010 027 A o zalasku sunčanom zapovjedi Jošua te ih skidoše s drveća i baciše u istu onu pećinu u koju se bijahu sklonili te na otvor navališe golemo kamenje, koje je i danas ondje. 006 JOS 010 028 Istoga dana zauze Jošua Makedu: udari na grad oštricom mača i pogubi kralja njegova i sve živo u gradu izruči “heremu”, kletom uništenju, ne puštajući da itko utekne. I učini s kraljem makedskim kao što je učinio s kraljem jerihonskim. 006 JOS 010 029 Ode zatim Jošua i sav Izrael iz Makede u Libnu i udari na nju. 006 JOS 010 030 I nju Jahve i njena kralja predade u ruke Izraelu, koji oštricom mača pobi sve živo u njoj; ne poštedje nikoga, a s kraljem Libne učini što i s kraljem jerihonskim. 006 JOS 010 031 Potom ode Jošua i svi Izraelci iz Libne u Lakiš, opsjede ga i napade. 006 JOS 010 032 Jahve predade Lakiš u ruke Izraela, koji ga osvoji sutradan: pobiše oštricom mača sve živo u njemu, onako kao što su učinili s Libnom. 006 JOS 010 033 Tada ustade Horam, kralj Gezera, da pomogne Lakišu, ali Jošua porazi njega i njegov narod tako te nitko ne preživje. 006 JOS 010 034 Jošua krenu zatim sa svim Izraelcima od Lakiša na Eglon. Opsjedoše grad i napadoše ga. 006 JOS 010 035 Osvojiše ga još istoga dana i pobiše sve oštricom mača. Sve živo izručiše kletom uništenju, kako su učinili s Lakišem. 006 JOS 010 036 Onda Jošua sa svim Izraelom krenu od Eglona na Hebron i napade ga. 006 JOS 010 037 Osvojiše ga i pobiše sve oštricom mača, kralja i stanovništvo u svim mjestima koja mu pripadaju, ne poštedjevši nikoga. Učini s njime kao s Eglonom. Grad sa svim svojim stanovništvom bi izručen kletom uništenju. 006 JOS 010 038 Napokon krenu Jošua i sav Izrael s njim na Debir i napadoše ga. 006 JOS 010 039 Osvojiše ga i razoriše; kralja njegova i žitelje okolnih mjesta pobiše oštricom mača. Kletom uništenju izručiše sve njegovo stanovništvo. Ne poštedješe nikoga. I učini Jošua s Debirom i njegovim kraljem kao što je učinio s Hebronom i njegovim kraljem, s Libnom i njezinim kraljem. 006 JOS 010 040 Tako je Jošua zauzeo sav onaj kraj: Gorje i Negeb, Šefelu i Visočje - i sve njihove kraljeve. Ne ostavi preživjelih, već izruči kletom uništenju sve što je disalo, kako je zapovjedio Jahve, Bog Izraelov. 006 JOS 010 041 I pobi ih Jošua sve od Kadeš Barnee do Gaze i sav kraj Gošen do Gibeona. 006 JOS 010 042 Sve tamošnje kraljeve i zemlje njihove zauze Jošua ujedanput, jer se za Izraela borio Jahve, Bog Izraelov. 006 JOS 010 043 Naposljetku se Jošua i sav Izrael vratiše u tabor u Gilgalu. 006 JOS 011 001 Kad je sve to čuo Jabin, kralj od Hasora, obavijesti Jobaba, kralja od Madona, i kralja od Šimrona, i kralja od Akšafa, 006 JOS 011 002 i kraljeve na sjeveru, u Gorju, i u Arabi južno od Kinereta, i u Šefeli, i na uzvišicama Dora prema moru; 006 JOS 011 003 Kanaance na istoku i zapadu, Amorejce, Hetite, Perižane i Jebusejce u planinama, Hivijce pod Hermonom u zemlji Mispi. 006 JOS 011 004 Svi oni izađu sa svim svojim četama, s mnoštvom što ga bijaše kao pijeska na obali morskoj i s mnogim konjima i kolima. 006 JOS 011 005 Udruže se, dakle, svi ti kraljevi i utabore se zajedno na vodama Meroma da se bore protiv Izraela. 006 JOS 011 006 Tada Jahve reče Jošui: “Ne boj se njih, jer ću sutra u ovo doba učiniti te će svi biti pobijeni pred Izraelom; konje njihove osakati, a bojna im kola ognjem spali.” 006 JOS 011 007 Jošua povede na njih sve svoje ratnike, iznenada ih napade na vodama Meroma i udari na njih. 006 JOS 011 008 I Jahve ih dade u ruke Izraelcima te ih oni pobiše i protjeraše sve do Velikog Sidona i do Misrefot Majima i do ravnice Mispe na istoku; i poraziše ih tako te nitko ne preživje. 006 JOS 011 009 Jošua učini kako mu je Jahve zapovjedio: konje im osakati, a kola im ognjem spali. 006 JOS 011 010 U to se vrijeme vrati Jošua i zauze Hasor, a njegova kralja pogubi mačem. Hasor je nekoć bio glavni grad svima tim kraljevstvima. 006 JOS 011 011 Pobili su sve oštricom mača, izvršujući “herem”, kletvu. Ne ostade ništa živo, a Hasor spališe ognjem. 006 JOS 011 012 Sve gradove onih kraljeva pokori Jošua i pobi kraljeve oštricom mača, izvršujući “herem”, kletvu, kao što je bio zapovjedio Mojsije, sluga Jahvin. 006 JOS 011 013 Od ostalih gradova koji se dizahu na svojim brežuljcima Izraelci nisu spalili ni jednoga, osim Hasora, koji spali Jošua. 006 JOS 011 014 Sav plijen iz tih gradova i stoku razdijeliše sinovi Izraelovi među sobom, a sve ljude pobiše oštricom mača, istrijebiše ih i ni žive duše ne ostade. 006 JOS 011 015 Sve što Jahve bijaše zapovjedio svome sluzi Mojsiju, zapovjedio je Mojsije Jošui, a Jošua sve izvršio, ne izostavivši ništa od svega što Jahve bijaše zapovjedio Mojsiju. 006 JOS 011 016 Tako je Jošua zauzeo svu zemlju: Gorje, sav Negeb i svu zemlju Gošen, Šefelu, Arabu, Izraelsko gorje i njegove brežuljke, 006 JOS 011 017 od gore Halaka, koja se diže prema Seiru, pa do Baal Gada, u ravnici libanonskoj pod gorom Hermonom; zarobio je sve njihove kraljeve, pobio ih i pogubio. 006 JOS 011 018 Dugo je vremena ratovao Jošua s tim kraljevima. 006 JOS 011 019 Nije bilo ni jednoga grada koji je sklopio mir s sinovima Izraelovim, osim Hivijaca, koji su živjeli u Gibeonu: sve ih zauzeše ratom. 006 JOS 011 020 Jahve im bijaše otvrdnuo srca te su izašli u boj protiv Izraela i pali pod “herem”, kletvu bez smilovanja, da budu istrijebljeni, kako je to Jahve bio zapovjedio Mojsiju. 006 JOS 011 021 U ono vrijeme dođe Jošua i istrijebi Anakovce iz Gorja, iz Hebrona, iz Debira, iz Anaba, iz svega gorja Judina i iz svega gorja Izraelova: predade ih “heremu”, uništenju, njih i sve njihove gradove. 006 JOS 011 022 Tako ne ostade nijedan Anakovac u svoj zemlji sinova Izraelovih, osim u Gazi, u Gatu i Ašdodu. 006 JOS 011 023 Jošua zauze svu zemlju, kao što je Jahve bio rekao Mojsiju, i dade je u baštinu Izraelu podijelivši je po plemenima. I konačno zemlja počinu od rata. 006 JOS 012 001 Ovo su zemaljski kraljevi što su ih pobijedili Izraelci i osvojili njihovu zemlju s onu stranu Jordana k istoku, od potoka Arnona do gore Hermona, sa svom Arabom na istoku: 006 JOS 012 002 Sihon, kralj amorejski, koji je stolovao u Hešbonu; njegovo se kraljevstvo protezalo od Aroera, koji leži na rubu doline potoka Arnona, sredinom doline i polovinom Gileada pa do potoka Jaboka, gdje je graničilo s Amoncima; 006 JOS 012 003 i na istoku mu bila Araba do Keneretskog mora s jedne strane i sve do Arabskog ili Slanog mora prema Bet Haješimotu; i dalje na jugu do obronaka Pisge. 006 JOS 012 004 Međašio s njime Og, kralj bašanski, jedan od posljednjih Refaimaca; stolovao je u Aštarotu i Edreju. 006 JOS 012 005 A vladao je gorom Hermonom i Salkom, čitavim Bašanom sve do gešurske i maakadske međe te drugom polovinom Gileada sve do granice Sihona, kralja hešbonskoga. 006 JOS 012 006 Mojsije, sluga Jahvin, i sinovi Izraelovi sve su ih pobili i predao je Mojsije, sluga Jahvin, tu zemlju u posjed plemenu Rubenovu i Gadovu plemenu te polovini plemena Manašeova. 006 JOS 012 007 A ovo su zemaljski kraljevi što su ih pobijedili Jošua i sinovi Izraelovi s ovu stranu Jordana k zapadu, od Baal Gada u libanonskoj ravnici pa do gore Halaka, koja se diže prema Seiru, a tu je zemlju Jošua dao u baštinu plemenima Izraelovim prema njihovim dijelovima, 006 JOS 012 008 u Gorju, u Šefeli, u Arabi i po obroncima, u Pustinji te u Negebu: zemlju hetitsku, amorejsku i kanaansku, perižansku, hivijsku i jebusejsku: 006 JOS 012 009 jerihonski kralj, jedan; kralj Aja kod Betela, jedan; 006 JOS 012 010 jeruzalemski kralj, jedan; hebronski kralj, jedan; 006 JOS 012 011 jarmutski kralj, jedan; lakiški kralj, jedan; 006 JOS 012 012 eglonski kralj, jedan; gezerski kralj, jedan; 006 JOS 012 013 debirski kralj, jedan; gederski kralj, jedan; 006 JOS 012 014 hormski kralj, jedan; aradski kralj, jedan; 006 JOS 012 015 kralj Libne, jedan; adulamski kralj, jedan; 006 JOS 012 016 makedski kralj, jedan; betelski kralj, jedan; 006 JOS 012 017 kralj Tapuaha, jedan; heferski kralj, jedan; 006 JOS 012 018 afečki kralj, jedan; šaronski kralj, jedan; 006 JOS 012 019 madonski kralj, jedan; hasorski kralj, jedan; 006 JOS 012 020 šimron-meronski kralj, jedan; ahšafski kralj, jedan; 006 JOS 012 021 tanaački kralj, jedan; megidski kralj, jedan; 006 JOS 012 022 kedeški kralj, jedan; kralj Jokneama na Karmelu, jedan; 006 JOS 012 023 dorski kralj u pokrajini dorskoj, jedan; gojski kralj u Gilgalu, jedan; 006 JOS 012 024 tirški kralj, jedan. U svemu trideset i jedan kralj. 006 JOS 013 001 Kad je Jošua ostario i odmakao u svojim godinama, reče mu Jahve: “Već si star i vremešan, a ostalo je mnogo zemlje da se osvoji. 006 JOS 013 002 Evo područja što još preostaju: sve pokrajine filistejske i sva zemlja gešurska; 006 JOS 013 003 od Šihora, što je pred Egiptom, sve do granice Ekrona na sjeveru, a računa se kao područje Kanaanaca; pet kneževina filistejskih: Gaza, Ašdod, Aškelon, Git i Ekron; zatim Avijci 006 JOS 013 004 na jugu. Sva zemlja kanaanska od Are koja pripada Sidoncima, pa do Afeka i do međe amorejske; 006 JOS 013 005 onda zemlja Giblijaca i sav Libanon prema istoku, od Baal Gada u podnožju gore Hermona do Lebo Hamata. 006 JOS 013 006 Sve stanovnike gorja, od Libanona do Misrefota na zapadu - sve Sidonce otjerat ću ispred sinova Izraelovih. Samo razdijeli Izraelu zemlju u baštinu, kao što sam ti zapovjedio. 006 JOS 013 007 Razdijeli, dakle, tu zemlju u baštinu među devet plemena i polovinu plemena Manašeova.” 006 JOS 013 008 Druga polovina plemena Manašeova, a s njome pleme Rubenovo i Gadovo, primiše svoju baštinu koju im je predao Mojsije preko Jordana, na istoku. Mojsije, sluga Jahvin, dodijelio im je ovako: 006 JOS 013 009 od Aroera, koji se nalazi uz obalu potoka Arnona, i od grada usred doline, svu visoravan od Medebe do Dibona; 006 JOS 013 010 sve gradove Sihona, kralja amorejskoga, koji je vladao u Hešbonu, sve do međe sinova Amonovih; 006 JOS 013 011 i Gilead, i krajinu gešursku i maakansku sa svom gorom Hermonom, i sav Bašan do Salke; 006 JOS 013 012 a u Bašanu sve kraljevstvo Oga, koji je vladao u Aštarotu i Edreju i bio posljednji potomak Refaima. Mojsije ih je pobijedio i protjerao. 006 JOS 013 013 Ali sinovi Izraelovi nisu protjerali Gešurce i Maakance, pa tako ostadoše Gešurci i Maakanci usred Izraela sve do današnjega dana. 006 JOS 013 014 Samo plemenu Levijevu ne dade baštine: Jahve, Bog Izraelov, njegova je baština, kao što je rekao. 006 JOS 013 015 Mojsije dade plemenu sinova Rubenovih dijelove po njihovim porodicama. 006 JOS 013 016 Primili su zemlju od Aroera, koji leži uz obalu potoka Arnona, i od grada koji je u sredini doline i svu visoravan kod Medebe; 006 JOS 013 017 Hešbon sa svim njegovim gradovima koji leže na visoravni: Dibon, Bamot Baal, Bet Baal Meon; 006 JOS 013 018 Jahas, Kedemot, Mefaat; 006 JOS 013 019 Kirjatajim, Sibmu i Seret Hašahar na gori iznad doline; 006 JOS 013 020 Bet Peor, Ašdot Hapisgu, Bet Haješimot; 006 JOS 013 021 sve gradove na visoravni i sve kraljevstvo Sihona, amorejskog kralja, koji je vladao u Hešbonu. Mojsije ga je pobijedio kao i knezove midjanske: Avija, Rekema, Sura, Hura, Reba, podanike Sihonove, koji su živjeli u toj zemlji; 006 JOS 013 022 i vrača Bileama, sina Beorova, ubili su sinovi Izraelovi oštricom mača s ostalim žrtvama. 006 JOS 013 023 Međa sinova Rubenovih bijaše Jordan. To je bila baština sinova Rubenovih po njihovim porodicama: gradovi i sela njihova. 006 JOS 013 024 Onda dade Mojsije plemenu Gadovu, sinovima Gadovim, dijelove po porodicama njihovim. 006 JOS 013 025 Primili su u posjed: Jazer i sve gradove gileadske, polovinu zemlje sinova Amonovih sve do Aroera, nasuprot Rabi, 006 JOS 013 026 i od Hešbona do Ramat Hamispe i Betonima, i od Mahanajima do pokrajine Lo-Debar; 006 JOS 013 027 a u dolini: Bet Haram, Bet Nimru, Sukot i Safon, to jest ostatak kraljevstva Sihona, kralja hešbonskoga; Jordan s obalom sve do kraja Kineretskoga mora, na istočnoj strani Jordana. 006 JOS 013 028 To je baština sinova Gadovih, po njihovim porodicama, gradovi i sela njihova. 006 JOS 013 029 Mojsije je dao dio polovini plemena Manašeova po njegovim porodicama. 006 JOS 013 030 Dobili su u posjed zemlju od Mahanajima, sav Bašan, sve kraljevstvo Oga, kralja bašanskoga, i sva Sela Jairova što su u Bašanu - šezdeset gradova. 006 JOS 013 031 A polovina Gileada, Aštarot i Edrej, gradovi kraljevstva Ogova u Bašanu, pripali su sinovima Makira, sina Manašeova, i to polovini sinova Makirovih po njihovim porodicama. 006 JOS 013 032 Tako je Mojsije bio podijelio baštine na Moapskim poljanama, s druge strane Jordana, istočno od Jerihona. 006 JOS 013 033 Levijevu plemenu ne dade Mojsije baštine: Jahve, Bog Izraelov, njihova je baština, kao što im je sam rekao. 006 JOS 014 001 Ovo je što su dobili u baštinu sinovi Izraelovi u zemlji kanaanskoj - što su im razdijelili u baštinu svećenik Eleazar i Jošua, sin Nunov, i glavari porodica izraelskih plemena. 006 JOS 014 002 Ždrijebom su razdijelili baštinu, kao što je Jahve odredio preko Mojsija, među devet plemena i polovinu desetoga plemena. 006 JOS 014 003 Mojsije je odredio baštinu dvama plemenima i polovini desetog plemena s onu stranu Jordana, a levitima nije dao baštine među njima. 006 JOS 014 004 Jer bijahu dva plemena sinova Josipovih: Manašeovo i Efrajimovo. A levitima nisu dali dijela u zemlji nego gradove za prebivanje i pašnjake za njihovu stoku i za blago njihovo. 006 JOS 014 005 Kako je Jahve zapovjedio Mojsiju, tako su učinili sinovi Izraelovi pri diobi zemlje. 006 JOS 014 006 Sinovi Judini pristupe k Jošui u Gilgalu, a Kaleb, sin Jefuneov, Kenižanin, reče mu: “Ti znaš što je Jahve rekao Mojsiju, čovjeku Božjem, za mene i za tebe u Kadeš Barnei. 006 JOS 014 007 Bilo mi je četrdeset godina kad me posla Mojsije, sluga Jahvin, iz Kadeš Barnee da uhodim zemlju. I donio sam mu izvješće kako sam najbolje znao. 006 JOS 014 008 Braća koja su pošla sa mnom uplašila su srce naroda, ali sam ja vršio volju Jahve, Boga svojega. 006 JOS 014 009 I onoga se dana zakle Mojsije: 'Zemlja kojom je stupala noga tvoja pripast će tebi i sinovima tvojim u vječnu baštinu, jer si vršio volju Jahve, Boga mojega.' 006 JOS 014 010 I vidiš, Jahve me sačuvao u životu, kao što je rekao. Već je prošlo četrdeset i pet godina kako je Jahve to obećao Mojsiju, dok je Izrael još išao pustinjom; sada mi je osamdeset i pet godina, 006 JOS 014 011 ali sam još i danas snažan kao što sam bio onoga dana kad me Mojsije poslao kao uhodu. Kao nekoć, i sada je moja snaga u meni, za borbu, da odem i da se vratim. 006 JOS 014 012 Daj mi sada ovo gorje, koje mi je Jahve obećao onoga dana. Sam si čuo onoga dana. Ondje su Anakovci, a i gradovi su im veliki i tvrdi. Ako je Jahve sa mnom, protjerat ću ih, kako je to obećao Jahve.” 006 JOS 014 013 Tada ga Jošua blagoslovi i dade Kalebu, sinu Jefuneovu, Hebron u baštinu. 006 JOS 014 014 Hebron je pripao u baštinu Kalebu, sinu Jefuneovu, Kenižaninu, sve do danas, jer je Kaleb vršio volju Jahve, Boga Izraelova. 006 JOS 014 015 Hebron se prije zvao Kirjat Arba; a Arba bijaše velik čovjek među Anakovcima. I počinu zemlja od rata. 006 JOS 015 001 Dio što je pripao plemenu sinova Judinih, po njihovim porodicama, bijaše prema granici edomskoj, na jug do Sinske pustinje, na krajnjem jugu. 006 JOS 015 002 A južna im međa išla od kraja Slanoga mora od zaljeva što je na jugu; 006 JOS 015 003 izlazila je onda južno od Akrabimskog uspona, pružala se preko Sina i uzlazila južno od Kadeš Barnee, prelazila Hesron, penjala se k Adari i odatle okretala prema Karkai, 006 JOS 015 004 potom prelazila Asmon i dopirala do Potoka egipatskog i najposlije izbijala na more. To vam je južna međa. 006 JOS 015 005 Na istoku je međa bila: Slano more do ušća Jordana. Sjeverna je međa počinjala od Slanog mora kod ušća Jordana. 006 JOS 015 006 Odatle je međa uzlazila u Bet-Hoglu, tekla sjeverno uz Bet-Arabu, išla gore na Kamen Bohana, sina Rubenova. 006 JOS 015 007 Međa se zatim dizala od Akorske doline prema Debiru, okretala na sjever prema Gelilotu, koji leži naprama Adumimskom usponu, južno od Potoka; dalje je međa prolazila prema vodama En-Šemeša te izlazila kod En-Rogela. 006 JOS 015 008 Odatle se preko doline Ben-Hinom s juga dizala k Jebusejskom obronku, to jest k Jeruzalemu. Potom se uspinjala na vrh gore koja prema zapadu gleda na dolinu Hinon i leži na sjevernom kraju doline Refaima. 006 JOS 015 009 S vrha te gore zavijala je međa na izvor Neftoah te izlazila prema gradovima u gori Efronu da zatim okrene k Baali, to jest Kirjat Jearimu. 006 JOS 015 010 Od Baale međa je okretala na zapad prema gori Seiru i onda, prolazeći sjeverno od gore Jearima, to jest Kesalona, spuštala se u Bet-Šemeš te išla k Timni. 006 JOS 015 011 Dalje je međa tekla k sjevernom obronku Ekrona, okretala prema Šikronu, prelazila visove Baale, pružala se do Jabneela da konačno izbije na more. 006 JOS 015 012 Zapadna je međa Veliko more s obalom. To su bile zemlje sinova Judinih, unaokolo, po porodicama njihovim. 006 JOS 015 013 Kaleb, sin Jefuneov, primi dio među sinovima Judinim, kako je Jahve naredio Jošui. Dao mu je Kirjat Arbu, glavni grad sinova Anakovih - Hebron. 006 JOS 015 014 Kaleb protjera odatle tri sina Anakova: Šešaja, Ahimana i Talmaja, potomke Anakove. 006 JOS 015 015 Odatle krenu na stanovnike Debira, koji se nekoć zvao Kirjat Sefer. 006 JOS 015 016 Tada reče Kaleb: “Tko pokori i zauzme Kirjat Sefer, dat ću mu svoju kćer Aksu za ženu.” 006 JOS 015 017 Zauze ga Otniel, sin Kenaza, brata Kalebova; i dade mu Kaleb svoju kćer Aksu za ženu. 006 JOS 015 018 Kad je prišla mužu, on je nagovori da u svoga oca zatraži polje. Ona siđe s magarca, a Kaleb je upita: “Šta hoćeš?” 006 JOS 015 019 Ona odgovori: “Daj mi blagoslov! Kad si mi dao kraj u Negebu, daj mi i koji izvor vode.” I on joj dade Gornje i Donje izvore. 006 JOS 015 020 To je bila baština plemena sinova Judinih po porodicama njihovim. 006 JOS 015 021 Međašni su gradovi plemena sinova Judinih, duž edomske međe prema jugu, bili: Kabseel, Eder, Jagur; 006 JOS 015 022 Kina, Dimona, Adada; 006 JOS 015 023 Kedeš, Hasor Jitnan; 006 JOS 015 024 Zif, Telem, Bealot; 006 JOS 015 025 Novi Hasor, Kirjat Hesron (to jest Hasor); 006 JOS 015 026 Amam, Šema, Molada; 006 JOS 015 027 Hasar Gada, Hešmon, Bet-Pelet; 006 JOS 015 028 Hasar Šual, Beer Šeba s pripadnim područjima; 006 JOS 015 029 Baala, Ijim, Esem; 006 JOS 015 030 Eltolad, Kesil, Horma; 006 JOS 015 031 Siklag, Madmana, Sansana; 006 JOS 015 032 Lebaot, Šelhim, En Rimon: svega dvadeset i devet gradova s njihovim selima. 006 JOS 015 033 U Dolini: Eštaol, Sora, Ašna; 006 JOS 015 034 Zanoah, En Ganim, Tapuah, Haenam; 006 JOS 015 035 Jarmut, Adulam, Soko, Azeka; 006 JOS 015 036 Šaarajim, Aditajim, Hagedera i Gederotajim: četrnaest gradova s njihovim selima. 006 JOS 015 037 Senan, Hadaša, Migdal-Gad; 006 JOS 015 038 Dilean, Hamispe, Jokteel; 006 JOS 015 039 Lakiš, Boskat, Eglon; 006 JOS 015 040 Kabon, Lahmas, Kitliš; 006 JOS 015 041 Gederot, Bet-Dagon, Naama, Makeda: šesnaest gradova s njihovim selima. 006 JOS 015 042 Libna, Eter, Ašan; 006 JOS 015 043 Jiftah, Ašna, Nesib; 006 JOS 015 044 Keila, Akzib i Mareša: devet gradova s njihovim selima. 006 JOS 015 045 Ekron s naseljima i selima njegovim; 006 JOS 015 046 od Ekrona pa do Mora, sve što se nalazi pokraj Ašdoda, s njihovim selima; 006 JOS 015 047 Ašdod s naseljima i selima njegovim, Gaza s naseljima i selima njegovim do Egipatskog potoka i Velikog mora, koje je međa. 006 JOS 015 048 A u Gori: Šamir, Jatir, Soko; 006 JOS 015 049 Dana, Kirjat Sefer (to je Debir); 006 JOS 015 050 Anab, Eštemoa, Anim; 006 JOS 015 051 Gošen, Holon, Gilo: jedanaest gradova s njihovim selima. 006 JOS 015 052 Arab, Duma, Ešean; 006 JOS 015 053 Janum, Bet-Tapuah, Afeka, 006 JOS 015 054 Humta, Kirjat Arba (to jest Hebron), Sior: devet gradova s njihovim selima. 006 JOS 015 055 Maon, Karmel, Zif, Juta; 006 JOS 015 056 Jizreel, Jokdeam, Zanoah; 006 JOS 015 057 Hakajin, Gibea, Timna: deset gradova s njihovim selima. 006 JOS 015 058 Halhul, Bet-Sur, Gedor; 006 JOS 015 059 Maarat, Bet-Anot, Eltekon: šest gradova s njihovim selima. Tekoa, Efrata (to jest Betlehem), Peor, Etan, Kulon, Tatam, Sores, Karem, Galim, Beter, Manah: jedanaest gradova s njihovim selima. 006 JOS 015 060 Kirjat Baal (to jest Kirjat Jearim) i Haraba: dva grada s njihovim selima. 006 JOS 015 061 U pustinji: Bet Haaraba, Midin, Sekaka; 006 JOS 015 062 Hanibšan, Slani grad i En-Gedi: šest gradova s njihovim selima. 006 JOS 015 063 A Jebusejce koji su živjeli u Jeruzalemu nisu mogli protjerati sinovi Judini. Tako su ostali sa sinovima Judinim u Jeruzalemu sve do danas. 006 JOS 016 001 Sinovima Josipovim pripao je ždrijebom posjed: od Jordana kod Jerihona, od Jerihonskih voda na istok, pa pustinjom k Betelskoj gori; 006 JOS 016 002 od Betel-Luza međa se nastavljala područjem Arkijaca do Atarota. 006 JOS 016 003 Potom se spuštala na zapad do jafletske međe, sve do Donjeg Bet-Horona i do Gezera, odakle je izlazila na more. 006 JOS 016 004 To je bila baština Josipovih sinova: Manašea i Efrajima. 006 JOS 016 005 Područje sinova Efrajimovih po njihovim porodicama bilo je ovo: međa baštine njihove prema istoku išla je od Atrot Adara pa do Gornjega Bet-Horona. 006 JOS 016 006 Odatle se pružala do mora ... (išla na) Mikmetat na sjeveru i zavijala dalje na istok prema Taanat Šilu i prolazila s istočne strane do Janoaha. 006 JOS 016 007 Od Janoaha spuštala se u Atarot i Naarat i onda, dotičući se Jerihona, udarala na Jordan. 006 JOS 016 008 Od Tapuaha išla je ta međa prema zapadu do potoka Kane te izbijala na more. To je bila baština plemena sinova Efrajimovih po njihovim porodicama. 006 JOS 016 009 A Efrajimovi su sinovi imali sve te gradove s njihovim selima i još odvojene gradove usred baštine sinova Manašeovih. 006 JOS 016 010 Ali nisu uspjeli otjerati Kanaanaca koji su živjeli u Gezeru. Tako su Kanaanci ostali među sinovima Efrajimovim do danas, ali im bijaše nametnuta tlaka. 006 JOS 017 001 Ždrijebom je dopao i dio plemenu Manašeovu, jer je Manaše bio prvenac Josipov. Makiru, prvencu Manašeovu, ocu Gileadovu - bijaše on ratnik bez premca - pripade Gilead i Bašan. 006 JOS 017 002 Dobili su svoj dio i ostali sinovi Manašeovi po svojim porodicama: sinovi Abiezerovi, sinovi Helekovi, sinovi Asrielovi; sinovi Šekemovi, sinovi Heferovi i sinovi Šemidini. To su muški potomci Manašea, sina Josipova, po svojim porodicama. 006 JOS 017 003 A Selofhad, sin Hefera, sina Gileada, sina Makira, sina Manašeova, nije imao sinova nego samo kćeri. Evo im imena: Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa. 006 JOS 017 004 One dođoše pred svećenika Eleazara i pred Jošuu, sina Nunova, i pred glavare govoreći: “Jahve je zapovjedio Mojsiju da se i nama dade baština među našom braćom.” I dadoše im po Jahvinoj zapovijedi baštinu među braćom njihova oca. 006 JOS 017 005 Tako je dopalo Manašeu deset dijelova, povrh gileadske i bašanske zemlje, koje su s onu stranu Jordana. 006 JOS 017 006 Kćeri Manašeove dobiše baštinu među njegovim sinovima, a zemlja gileadska pripala je drugim sinovima Manašeovim. 006 JOS 017 007 Međa je Manašeova išla od Ašera do Mikmetata, koji leži nasuprot Šekemu, a zatim zavijala desno prema Jašibu na izvoru Tapuahu. 006 JOS 017 008 Pokrajina Tapuah pripadaše Manašeu, ali sam Tapuah na međi Manašeovoj pripadaše sinovima Efrajimovim. 006 JOS 017 009 Međa je silazila do potoka Kane. Južno od potoka bili su i ovi gradovi što su Efrajimovim sinovima pripadali između Manašeovih gradova; a zemlja se Manašeova nalazila na sjeveru i izbijala na more. 006 JOS 017 010 Područje s juga pripadalo je Efrajimu, na sjeveru Manašeu, a more im bi međa; na sjeveru su graničili s Ašerom, a s Jisakarom na istoku. 006 JOS 017 011 Manašeu pripadahu u Jisakaru i Ašeru: Bet-Šean sa svojim selima, Jibleam sa svojim selima, stanovnici Dora sa svojim selima, stanovnici En-Dora sa svojim selima, stanovnici Taanaka sa svojim selima, stanovnici Megida sa svojim selima; dakle: tri područja. 006 JOS 017 012 Ali Manašeovi sinovi nisu mogli osvojiti te gradove i zato su Kanaanci ostali u tom kraju. 006 JOS 017 013 Ali kad su ojačali sinovi Izraelovi, nametnuše Kanaancima tlaku, ali ih nisu uspjeli protjerati. 006 JOS 017 014 Obrate se tada Josipovi sinovi Jošui i upitaju: “Zašto si nam dao u baštinu prema jednom ždrijebu, samo jedan dio, kad smo mnogobrojni i Jahve nas dosad blagoslivljao?” 006 JOS 017 015 Jošua im odgovori: “Kad ste narod mnogobrojan, pođite u šumu i krčite ondje sebi zemlje u periškoj i refaimskoj krajini, ako vam je pretijesna gora Efrajimova.” 006 JOS 017 016 A sinovi Josipovi rekoše: “Gora nam ova neće biti dosta, a svi Kanaanci koji žive u ravnici imaju željezna kola, oni što su u Bet-Šeanu i selima njegovim i oni koji su u dolini jizreelskoj.” 006 JOS 017 017 Tada odgovori Jošua domu Josipovu, i Efrajimu i Manašeu: “Vi ste brojan narod i imate silnu snagu. Zato nećeš dobiti samo jedan ždrijeb: 006 JOS 017 018 neka gora bude tvoja. Ako je šumovita, iskrči je pa će obronci biti posjed doma tvoga. Istjerat ćeš sigurno Kanaance ako i imaju željezna kola, ako i jesu jaki.” 006 JOS 018 001 Sabrala se zajednica sinova Izraelovih u Šilo, i ondje razapeše Šator sastanka. Sva im se zemlja pokorila. 006 JOS 018 002 Ali ostade među sinovima Izraelovim još sedam plemena koja nisu primila svoje baštine. 006 JOS 018 003 Tada im reče Jošua: “Dokle ćete oklijevati da pođete i zaposjednete zemlju koju vam je dao Jahve, Bog vaših otaca? 006 JOS 018 004 Izaberite po tri čovjeka iz svakoga plemena, a ja ću ih poslati da popišu svu zemlju za diobu. Kad se vrate k meni, 006 JOS 018 005 razdijelit ću zemlju na sedam dijelova. Neka Juda ostane na svome području na jugu, a Josipov dom neka ostane u svome kraju na sjeveru. 006 JOS 018 006 A vi raspišite zemlju na sedam dijelova i donesite mi amo da bacim ždrijeb za vas ovdje pred Jahvom, Bogom našim. 006 JOS 018 007 Leviti neće imati dijela među vama jer je svećeništvo Jahvino njihova baština; a Gad, Ruben i polovina plemena Manašeova primili su svoju baštinu na istočnoj strani Jordana - onu koju im je dao Mojsije, sluga Jahvin.” 006 JOS 018 008 Spreme se ti ljudi na put, a Jošua zapovjedi onima koji su pošli popisati zemlju: “Idite i obiđite svu zemlju i opišite je, pa se onda vratite k meni da bacim ždrijeb ovdje pred Jahvom u Šilu.” 006 JOS 018 009 Odoše oni ljudi, prođoše zemljom i u knjigu popisaše sve gradove u sedam dijelova, pa se vratiše k Jošui u tabor u Šilu. 006 JOS 018 010 A Jošua baci za njih ždrijeb u Šilu pred Jahvom i ondje razdijeli Jošua zemlju sinovima Izraelovim po njihovim dijelovima plemenskim. 006 JOS 018 011 I pade ždrijeb na pleme sinova Benjaminovih po njihovim porodicama: utvrdi se da je njihov dio između dijela sinova Judinih i sinova Josipovih. 006 JOS 018 012 Sjeverna im se međa protezala od Jordana te išla uza sjeverni obronak Jerihona, uspinjala se sa zapada na goru i završavala se u pustinji Bet-Avenu. 006 JOS 018 013 Odatle je išla k Luzu, k južnom obronku Luza, to jest Betela; spuštala se zatim u Atrot-Adar, kraj brda koje je južno od Donjeg Bet-Horona. 006 JOS 018 014 Međa se dalje savijala i okretala sa zapada prema jugu, od gore koja se diže nasuprot Bet-Horonu s juga, i svršavala se kod Kirjat Baala, danas Kirjat Jearima, grada sinova Judinih. To je zapadna strana. 006 JOS 018 015 Južna se strana počinjala od granice Kirjat Jearima, pa se pružala na zapad k vrelu Neftoahu; 006 JOS 018 016 potom se spuštala međa do kraja gore koja je prema dolini Ben-Hinomu, na sjeveru refaimske nizine, silazila zatim u dolinu Hinom uz Jebusejski obronak i dosegla do izvora Rogela. 006 JOS 018 017 Zatim se savijala od sjevera te izlazila na En-Šemeš i doticala Gelilot, koji se diže prema Adumimskom usponu, i silazila na Kamen Bohana, sina Rubenova. 006 JOS 018 018 Prolazila je zatim obronkom sa sjeverne strane prema Bet-Haarabi i silazila do Arabe. 006 JOS 018 019 Dalje je tekla međa uz obronak Bet-Hogle prema sjeveru i svršavala se na sjevernom Jeziku Slanog mora, do južnog kraja Jordana. To je južna međa. 006 JOS 018 020 Jordan je pak bio međa s istočne strane. To je baština sinova Benjaminovih, s njihovim međama unaokolo po porodicama njihovim. 006 JOS 018 021 Gradovi plemena sinova Benjaminovih po porodicama njihovim jesu: Jerihon, Bet-Hogla, Emek Kesis; 006 JOS 018 022 Bet-Haaraba, Samarajim, Betel; 006 JOS 018 023 Avim, Para, Ofra; 006 JOS 018 024 Kefar Haamona, Ofni i Gaba: dvanaest gradova s njihovim selima. 006 JOS 018 025 Gibeon, Rama, Beerot; 006 JOS 018 026 Mispe, Kefira i Mosa; 006 JOS 018 027 Rekem, Jirpeel, Tarala; 006 JOS 018 028 Sela Haelef, Jebus (to je Jeruzalem), Gibat i Kirjat: četrnaest gradova s njihovim selima. To je baština sinova Benjaminovih po porodicama njihovim. 006 JOS 019 001 Drugi ždrijeb izađe za Šimuna, za pleme sinova Šimunovih po porodicama njihovim: njihova je baština bila usred sinova Judinih. 006 JOS 019 002 Dodijeljena im je kao baština: Beer Šeba, Šeba, Molada; 006 JOS 019 003 Hasar Šual, Bala, Esem; 006 JOS 019 004 Eltolad, Betul, Horma, 006 JOS 019 005 Siklag, Bet-Hamarkabot, Hasar Susa, 006 JOS 019 006 Bet-Lebaot i Šaruhen: trinaest gradova i njihova sela. 006 JOS 019 007 Ajin, Rimon, Eter i Ašan: četiri grada s njihovim selima. 006 JOS 019 008 I sva naselja što su oko tih gradova, do Baalat Beera, Ramat Negeba. To je baština plemena sinova Šimunovih po porodicama njihovim. 006 JOS 019 009 Baština je sinova Šimunovih bila od dijela sinova Judinih, jer dio dodijeljen sinovima Judinim bijaše za njih prevelik. Zato su sinovi Šimunovi dobili svoju baštinu usred njihova područja. 006 JOS 019 010 Treći ždrijeb izađe za sinove Zebulunove po porodicama njihovim: njihovo je područje sezalo do Sarida, 006 JOS 019 011 odakle im se međa na zapadu penjala do Marale, doticala Dabešet i dopirala do potoka koji je nasuprot Jokneamu. 006 JOS 019 012 Od Sarida je međa okretala prema istoku, sve do međe Kislot Tabora, odakle je izlazila do Dabrata i uspinjala se do Jafije. 006 JOS 019 013 A odatle je išla opet prema istoku, na Git Hefer i na Ita Kasin, izlazila na Rimon i vraćala se do Nee. 006 JOS 019 014 Onda je okretala sa sjevera oko Hanatona i završavala se u dolini Jiftah-Elu. 006 JOS 019 015 Pa Katat, Nahalal, Šimron, Jidalu i Betlehem: dvanaest gradova s njihovim selima. 006 JOS 019 016 To je bila baština sinova Zebulunovih po porodicama njihovim: ti gradovi s njihovim selima. 006 JOS 019 017 Četvrti je ždrijeb izašao za Jisakara, za sinove Jisakarove po njihovim porodicama. 006 JOS 019 018 A posjed im je bio: Jizreel, Hakesulot, Šunem; 006 JOS 019 019 Hafarajim, Šion, Anaharat; 006 JOS 019 020 Harabit, Kišjon, Ebes; 006 JOS 019 021 Remet i En-Ganim, En-Hada i Bet-Pases. 006 JOS 019 022 Potom međa dotiče Tabor, Šahasimu i Bet-Šemeš i izlazi na Jordan: šesnaest gradova s njihovim selima. 006 JOS 019 023 To je baština plemena sinova Jisakarovih po porodicama njihovim: ti gradovi s njihovim selima. 006 JOS 019 024 Peti ždrijeb iziđe za pleme sinova Ašerovih po njihovim porodicama. 006 JOS 019 025 Njihova je zemlja bila: Helkat, Hali, Beten, Akšaf, 006 JOS 019 026 Alamelek, Amad, Mišal. Na zapadu je međa doticala Karmel i Šihor Libnat. 006 JOS 019 027 Zatim je okretala prema sunčanom istoku do Bet-Dagona i doticala se Zebuluna i doline Jiftahela sa sjevera; protezala se dalje Bet-Haemekom i Neielom i dosezala slijeva Kabul, 006 JOS 019 028 pa Abdon, Rehob, Hamon i Kanu sve do Velikog Sidona. 006 JOS 019 029 Međa je tada zavijala prema Rami i do tvrdoga grada Tira te je okretala prema Hosi i izlazila na more. Obuhvaćala je Mehaleb, Akzib, 006 JOS 019 030 Ako, Afek i Rehob: dvadeset i dva grada s njihovim selima. 006 JOS 019 031 To je baština plemena sinova Ašerovih po porodicama njihovim: ti gradovi i njihova sela. 006 JOS 019 032 Šesti ždrijeb izađe za sinove Naftalijeve po njihovim porodicama. 006 JOS 019 033 Njihova međa ide od Helefa i od Hrasta u Saananimu, od Adami Hanekeba i Jabneela do Lakuma i izbija na Jordan. 006 JOS 019 034 Potom međa okreće na zapad k Aznot Taboru i pruža se odande prema Hukoku; na jugu se dotiče Zebuluna, na zapadu Ašera, na istoku Jordana. 006 JOS 019 035 Utvrđeni gradovi bijahu Hasidim, Ser, Hamat, Rakat, Kineret; 006 JOS 019 036 Adama, Rama, Hasor, 006 JOS 019 037 Kedeš, Edrej, En-Hasor; 006 JOS 019 038 Jiron, Migdal-El, Horem, Bet-Anat, Bet-Šemeš: devetnaest gradova s njihovim selima. 006 JOS 019 039 To je baština plemena Naftalijevih sinova po porodicama njihovim: ti gradovi i njihova sela. 006 JOS 019 040 Izađe sedmi ždrijeb za pleme sinova Danovih po porodicama njihovim. 006 JOS 019 041 Područje baštine njihove bilo je: Sora, Eštaol, Ir Šemeš, 006 JOS 019 042 Šaalabin, Ajalon, Jitla, 006 JOS 019 043 Elon, Timna, Ekron, 006 JOS 019 044 Elteke, Gibeton, Baalat, 006 JOS 019 045 Jehud, Bene-Berak, Gat-Rimon, 006 JOS 019 046 Me-Hajarkon i Harakon s područjem prema Jafi. 006 JOS 019 047 Ali područje sinova Danovih bilo je za njih pretijesno; zato udare Danovi sinovi na Lešem, osvoje ga i sve pobiju oštricom mača; zaposjednu grad, nastane se u njemu i Lešem prozovu Dan, po imenu Dana, oca svoga. 006 JOS 019 048 To je baština plemena sinova Danovih po porodicama njihovim: ti im gradovi i sela njihova. 006 JOS 019 049 Kada završe diobu zemlje ždrijebom i utvrde njezine međe, dadu Izraelci Jošui, sinu Nunovu, baštinu u svojoj sredini. 006 JOS 019 050 Po zapovijedi Jahvinoj dali su mu grad koji je sebi želio: Timnat-Serah u Efrajimovoj gori; on utvrdi taj grad i nastani se u njemu. 006 JOS 019 051 To su baštine koje su svećenik Eleazar i Jošua, sin Nunov, i glavari izraelskih plemena podijelili ždrijebom među plemena izraelska u Šilu, pred Jahvom, na vratima Šatora sastanka. Tako je zavšena razdioba zemlje. 006 JOS 020 001 Jahve reče Jošui: 006 JOS 020 002 “Kaži sinovima Izraelovim i reci im: 'Odredite sebi gradove-utočišta za koje sam vam govorio preko Mojsija, 006 JOS 020 003 da bi onamo mogao pobjeći ubojica koji nehotice ubije koga i da vam budu utočišta od krvnoga osvetnika. 006 JOS 020 004 Ako ubojica utekne u koji od tih gradova, neka stane pred gradska vrata i neka starješinama toga grada iznese svoju stvar. Oni neka ga prime u svoj grad i odrede mu mjesto gdje će prebivati među njima. 006 JOS 020 005 Ako ga krvni osvetnik progoni, ne smiju izručiti ubojicu u njegove ruke: tÓa nehotice je ubio svoga bližnjega, a ne iz mržnje. 006 JOS 020 006 Ubojica neka ostane u tom gradu sve dok ne stupi pred sud zajednice ili do smrti velikoga svećenika koji bude u ono vrijeme. Tada neka se ubojica vrati i neka ode u svoj grad i svome domu - u grad iz kojega je utekao.'” 006 JOS 020 007 I posvete Kedeš u Galileji, u Naftalijevoj gori; Šekem u Efrajimovoj gori; Kirjat-Arbu, to jest Hebron, u Judinoj gori. 006 JOS 020 008 S druge strane Jordana, istočno od Jerihona, odrede Beser u pustinji, u ravnici plemena Rubenova, i Ramot u Gileadu od plemena Gadova, i Golan u Bašanu od plemena Manašeova. 006 JOS 020 009 To su bili gradovi određeni svim Izraelcima i došljacima koji borave među njima: ovamo je mogao uteći svaki koji nehotice drugoga ubije, a da sam ne pogine od osvetničke ruke dok ne izađe na sud, pred zajednicu. 006 JOS 021 001 Pođoše tada glavari levitskih obitelji k svećeniku Eleazaru i Jošui, sinu Nunovu, i plemenskim glavarima Izraela. 006 JOS 021 002 I rekoše im u Šilu, u zemlji kanaanskoj: “Jahve je zapovjedio preko Mojsija da nam se dadu gradovi gdje ćemo živjeti i pašnjaci oko njih za našu stoku.” 006 JOS 021 003 Izraelci dadoše levitima od svoje baštine, po zapovijedi Jahvinoj, ove gradove s njihovim pašnjacima. 006 JOS 021 004 Iziđe, dakle, ždrijeb za porodice Kehatove: levitima, potomcima svećenika Arona, pripade trinaest gradova od plemena Judina, Šimunova i Benjaminova; 006 JOS 021 005 ostalim sinovima Kehatovim pripalo je ždrijebom po porodicama deset gradova od plemena Efrajimova i Danova i od polovine plemena Manašeova. 006 JOS 021 006 Sinovi Geršonovi dobiše po porodicama trinaest gradova od plemena Jisakarova, Ašerova i Naftalijeva i od polovine plemena Manašeova u Bašanu. 006 JOS 021 007 Merarijevim sinovima po njihovim porodicama pripalo je dvanaest gradova od plemena Rubenova, Gadova i Zebulunova. 006 JOS 021 008 Tako Izraelci ždrijebom dodijeliše levitima te gradove s pašnjacima, kako bijaše zapovjedio Jahve preko Mojsija. 006 JOS 021 009 Od plemena sinova Judinih i od plemena sinova Šimunovih dodijeljeni su bili ovi gradovi koji se poimence navode: 006 JOS 021 010 sinovima Aronovim u levitskim porodicama Kehatovim, jer je prvi ždrijeb bio za njih, 006 JOS 021 011 pripade Kirjat-Arba, glavni grad Anakovaca, to jest Hebron, u Judinoj gori, s pašnjacima unaokolo. 006 JOS 021 012 Ali polja oko toga grada sa selima unaokolo bila su već dana u baštinu Kalebu, sinu Jefuneovu. 006 JOS 021 013 Sinovima svećenika Arona pripade grad-utočište Hebron s pašnjacima i Libna s pašnjacima; 006 JOS 021 014 Jatir s pašnjacima, Eštemoa s pašnjacima, 006 JOS 021 015 Holon s pašnjacima, Debir s pašnjacima, 006 JOS 021 016 Ašan s pašnjacima, Juta s pašnjacima, Bet-Šemeš s pašnjacima. Dakle, devet gradova od ona dva plemena. 006 JOS 021 017 Od plemena Benjaminova: Gibeon s pašnjacima, Geba s pašnjacima, 006 JOS 021 018 Anatot s pašnjacima, Almon s pašnjacima. Dakle, četiri grada. 006 JOS 021 019 Tako su svećenici, sinovi Aronovi, dobili svega trinaest gradova s njihovim pašnjacima. 006 JOS 021 020 Ostalim levitima u porodicama sinova Kehatovih ždrijebom su pripali gradovi plemena Efrajimova. 006 JOS 021 021 Dali su im grad-utočište Šekem s pašnjacima njegovim na Efrajimovoj gori, zatim Gezer s pašnjacima, 006 JOS 021 022 Kibsajim s pašnjacima, Bet-Horon s pašnjacima. Dakle, četiri grada. 006 JOS 021 023 Od plemena Danova dobili su: Elteku s pašnjacima i Gibeton s pašnjacima, 006 JOS 021 024 Ajalon s pašnjacima i Gat-Rimon s pašnjacima. Dakle, četiri grada. 006 JOS 021 025 Od polovine plemena Manašeova: Tanak s pašnjacima i Jibleam s pašnjacima. Dakle, dva grada. 006 JOS 021 026 U svemu: deset su gradova s pašnjacima dobile porodice ostalih sinova Kehatovih. 006 JOS 021 027 Geršonovim sinovima, porodicama levitskim, dadoše od polovine plemena Manašeova grad-utočište Golan u Bašanu i Aštarot s njihovim pašnjacima. Dakle, dva grada. 006 JOS 021 028 Od plemena Jisakarova: Kišon s pašnjacima, Dabrat s pašnjacima, 006 JOS 021 029 Jarmut s pašnjacima i En-Ganim s pašnjacima. Dakle, četiri grada. 006 JOS 021 030 Od plemena Ašerova: Mišal s pašnjacima, Abdon s pašnjacima, 006 JOS 021 031 Helkat s pašnjacima i Rehob s pašnjacima. Dakle, četiri grada. 006 JOS 021 032 Od plemena Naftalijeva: grad-utočište Kedeš u Galileji s pašnjacima, Hamot Dor s pašnjacima i Kartan s pašnjacima. Dakle, tri grada. 006 JOS 021 033 Svega Geršonovih gradova po porodicama njihovim bijaše trinaest gradova s pašnjacima. 006 JOS 021 034 Porodicama sinova Merarijevih, preostalim levitima, dali su od plemena Zebulunova: Jokneam s pašnjacima, Kartu s pašnjacima, 006 JOS 021 035 Rimon s pašnjacima, Nahalal s pašnjacima. Dakle, četiri grada. 006 JOS 021 036 S onu stranu Jordana od plemena Rubenova dadoše im grad-utočište Beser s pašnjacima na pustinjskoj visoravni, Jahas s pašnjacima, 006 JOS 021 037 Kedemot s pašnjacima, Mefaat s pašnjacima. Dakle, četiri grada. 006 JOS 021 038 Od plemena Gadova: grad-utočište Ramot u Gileadu s pašnjacima, Mahanajim s pašnjacima, 006 JOS 021 039 Hešbon s pašnjacima, Jazer s pašnjacima. Dakle, četiri grada. 006 JOS 021 040 U svemu bijaše dodijeljeno ždrijebom porodicama sinova Merarijevih, preostalim levitima, dvanaest gradova. 006 JOS 021 041 Tako usred baštine sinova Izraelovih bijaše četrdeset i osam levitskih gradova s pašnjacima. 006 JOS 021 042 Svaki je taj grad imao pašnjake unaokolo. Tako je bilo sa svima spomenutim gradovima. 006 JOS 021 043 Tako je Jahve predao Izraelcima svu zemlju za koju se zakleo da će je dati ocima njihovim. Primili su je u posjed i nastanili se u njoj. 006 JOS 021 044 I dade im Jahve da otpočinu u miru na svim međama, kako se bijaše zakleo njihovim ocima. Nitko im od njihovih neprijatelja ne bijaše kadar odoljeti. Sve im je njihove neprijatelje predao Jahve u ruke. 006 JOS 021 045 Od svih obećanja što ih je Jahve dao domu Izraelovu nijedno ne osta neispunjeno. Sve se ispunilo. 006 JOS 022 001 Tada sazove Jošua sinove Rubenove i Gadove i polovinu plemena Manašeova 006 JOS 022 002 i reče im: “Izvršili ste sve što vam je Mojsije, sluga Jahvin, zapovjedio i poslušali ste me u svemu što sam vam zapovjedio. 006 JOS 022 003 Niste ostavili svoje braće unatoč dugom vojevanju do današnjega dana i vršili ste vjerno zapovijedi Jahve, Boga svojega. 006 JOS 022 004 Sada je Jahve, Bog vaš, dao mir braći vašoj, kako im bijaše obećao. Vratite se sada u svoje šatore, u zemlju koju vam je dao Mojsije, sluga Jahvin, u baštinu s onu stranu Jordana. 006 JOS 022 005 Samo pazite da vršite zapovijedi i Zakon što vam ga dade Mojsije, sluga Jahvin: da ljubite Jahvu, Boga svojega, da uvijek idete putovima njegovim, da čuvate zapovijedi njegove, da se držite uz njega i da mu služite svim srcem i svom dušom.” 006 JOS 022 006 I blagoslovi ih Jošua i otpusti, a oni se zatim vrate u svoje šatore. 006 JOS 022 007 Mojsije bijaše jednoj polovini plemena Manašeova dao baštinu u Bašanu; a drugoj polovini dade je Jošua usred njihove braće zapadno od Jordana. Otpuštajući ih u njihove šatore, Jošua ih blagoslovi. 006 JOS 022 008 I reče im: “Vratite se u svoje šatore s velikim blagom i s mnogom stokom, sa srebrom, zlatom, tučem, željezom i haljinama u izobilju i podijelite plijen od neprijatelja svojih s braćom svojom.” 006 JOS 022 009 Vratiše se sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova; odoše od sinova Izraelovih iz Šila u zemlji kanaanskoj da krenu u zemlju gileadsku, na svoju baštinu koju su zaposjeli, kako im je zapovjedio Jahve preko Mojsija. 006 JOS 022 010 Kad su stigli do jordanskog područja u zemlji kanaanskoj, podigoše sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova žrtvenik na Jordanu, žrtvenik velik, izdaleka se vidio. 006 JOS 022 011 Čuli Izraelci gdje se govori: “Evo, sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova podigoše žrtvenik prema zemlji kanaanskoj, kod Jordana, na izraelskoj strani.” 006 JOS 022 012 Na to se skupi sva zajednica sinova Izraelovih u Šilu da pođu u boj na njih. 006 JOS 022 013 Izraelci sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovini plemena Manašeova u gileadsku zemlju poslaše Pinhasa, sina svećenika Eleazara, 006 JOS 022 014 i s njime deset knezova, po jednoga rodovskog glavara od svakoga plemena Izraelova, a svaki je od njih bio glavar obitelji među tisućama porodica Izraelovih. 006 JOS 022 015 I kad oni dođoše k sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovini plemena Manašeova u zemlju gileadsku, rekoše im: 006 JOS 022 016 “Evo što veli sva zajednica Jahvina: 'Što znači nevjera koju činite protiv Jahve, Boga Izraelova? Zašto se odvrgoste danas od Jahve i, podigavši žrtvenik, zašto se bunite protiv Jahve? 006 JOS 022 017 Zar vam nije dosta zločina iz Peora, od kojega se nismo očistili do dana današnjega i zbog kojega je došao pomor na zajednicu Jahvinu? 006 JOS 022 018 Ako se danas odvraćate od Jahve i bunite se danas protiv njega, neće li se sutra izliti njegov gnjev na svu zajednicu Izraelovu? 006 JOS 022 019 Ili vam je možda zemlja vaše baštine nečista? Onda prijeđite u zemlju baštine Jahvine, u kojoj je Jahvino Prebivalište, i prebivajte među nama. Ali se ne bunite protiv Jahve i ne bunite se protiv nas dižući sebi žrtvenik mimo žrtvenik Jahve, Boga našega. 006 JOS 022 020 Nije li se Akan, Zerahov sin, sam ogriješio o 'herem' te se oborila srdžba na svu zajednicu Izraelovu? Zar nije umro zbog krivice svoje?'” 006 JOS 022 021 Tada odgovoriše sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova govoreći plemenskim glavarima Izraelovim: 006 JOS 022 022 “Bog, Bog Jahve, Bog nad bogovima, Jahve zna i neka zna Izrael: ako je to bila pobuna ili nevjernost prema Jahvi, neka nam uskrati svoju pomoć danas; 006 JOS 022 023 ako smo podigli žrtvenik da se odvrgnemo od Jahve i da prinosimo žrtve paljenice, prinosnice i žrtve pričesnice, neka nam onda sudi Jahve! 006 JOS 022 024 Učinismo to od brige i skrbi i rekosmo: 'Jednoga će dana sinovi vaši reći našima: Što vam je zajedničko s Jahvom, Bogom Izraelovim? 006 JOS 022 025 Zar nije, sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi, postavio Jahve između vas i nas među našu - Jordan? Vi nemate dijela s Jahvom.' I tako bi sinovi vaši mogli učiniti da se sinovi naši odvrate te ne štuju Jahvu. 006 JOS 022 026 Zato smo rekli: 'Podignimo žrtvenik, ali ne za žrtve paljenice niti za klanice, 006 JOS 022 027 nego da bude svjedočanstvo između nas i vas, među potomcima našim, da želimo služiti Jahvi paljenicama, klanicama i pričesnicama. Tako da ne mognu jednom vaši sinovi reći našima: Nemate dijela s Jahvom.' 006 JOS 022 028 Ako bi kada tako rekli nama i potomcima našim, mogli bismo odgovoriti: 'Pogledajte slog žrtvenika Jahvina što su ga podigli oci naši ne za žrtve paljenice ni klanice, nego za svjedočanstvo između nas i vas.' 006 JOS 022 029 Nije nam ni na kraj pameti pomisao da se bunimo protiv Jahve i da se odvraćamo od njega dižući žrtvenik za žrtve paljenice, prinosnice i klanice, mimo žrtvenik Jahve, Boga našega, koji je pred njegovim Prebivalištem!” 006 JOS 022 030 Kad svećenik Pinhas, knezovi zbora i glavari izraelskih plemena koji su bili s njim čuše riječi koje im rekoše sinovi Gadovi, sinovi Rubenovi i sinovi Manašeovi, umiriše se. 006 JOS 022 031 Tada svećenik Pinhas, sin Eleazarov, odgovori sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i sinovima Manašeovim: “Spoznali smo sada da je Jahve među nama, jer mu se niste iznevjerili: tako ste sačuvali sinove Izraelove od kazne Jahvine.” 006 JOS 022 032 Svećenik Pinhas, sin Eleazarov, i knezovi odoše od sinova Rubenovih i sinova Gadovih i vratiše se iz zemlje gileadske u kanaansku k sinovima Izraelovim i kazaše im odgovor. 006 JOS 022 033 Izraelovim sinovima bijaše drag taj odgovor: hvalili su Boga i odustali su od nauma da udare na njih i da opustoše zemlju u kojoj su živjeli sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi. 006 JOS 022 034 Sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi nazvali su žrtvenik “Ed” - “Svjedočanstvo”, jer rekoše: “To je svjedočanstvo među nama: Jahve je Bog.” 006 JOS 023 001 Proteklo je mnogo dana kako je Jahve dao Izraelu da otpočine od svih neprijatelja unaokolo. I Jošua bijaše ostario, zašao u godine. 006 JOS 023 002 Dozva zato Jošua sve Izraelce, starješine, glavare, suce i upravitelje njihove i reče im: “Ostario sam i odmakao u godinama. 006 JOS 023 003 Vi ste bili svjedoci svega što je Jahve, Bog vaš, pred vašim očima učinio svim narodima radi vas: Jahve, Bog vaš, borio se za vas. 006 JOS 023 004 Vidite, razdijelio sam ždrijebom u baštinu vašim plemenima sve narode koji su ostali i sve one narode koje sam istrijebio od Jordana do Velikog mora na zapadu. 006 JOS 023 005 Jahve, Bog vaš, sam će ih goniti ispred vas i otjerat će ih ispred vas i zaposjest ćete njihovu zemlju, kao što vam je obećao Jahve, Bog vaš. 006 JOS 023 006 Budite, dakle, postojani i sve čvršći u tome da čuvate i vršite sve što je napisano u Knjizi zakona Mojsijeva i da ne odstupite od toga ni desno ni lijevo. 006 JOS 023 007 Ne miješajte se s tim narodima koji ostadoše među vama; i ne spominjite imena njihovih bogova niti se kunite njima; nemojte im služiti i ne klanjajte se njima. 006 JOS 023 008 Nego se držite Jahve, Boga svoga, kako ste činili do danas. 006 JOS 023 009 Jahve je protjerao ispred vas velike i moćne narode i nitko se nije do danas mogao održati pred vama. 006 JOS 023 010 Jedan je od vas tjerao pred sobom tisuću, jer se Jahve, Bog vaš, borio za vas, kao što vam je obećao. 006 JOS 023 011 Brižno pazite da ljubite Jahvu, Boga svojega, jer se radi o vašem životu. 006 JOS 023 012 Jer ako se odmetnete i prionete uz ostatak onih naroda koji preostaše među vama i s njima se povežete tazbinom i pomiješate se s njima i oni s vama, 006 JOS 023 013 znajte dobro da će Jahve, Bog vaš, prestati goniti te narode ispred vas; oni će vam postati zamka i mreža, bit će bič bokovima vašim i trnje očima vašim, sve dok se ne iselite iz ove dobre zemlje koju vam dade Jahve, Bog vaš. 006 JOS 023 014 Evo, ja krećem danas na put kojim je svima poći. Spoznajte i priznajte svim srcem svojim i svom dušom svojom: ni jedno od svih obećanja koja vam je dao Jahve, Bog vaš, nije ostalo neispunjeno. 006 JOS 023 015 I kao što vam se ispunilo svako obećanje što vam ga je dao Jahve, Bog vaš, tako će Jahve ispuniti i svaku prijetnju dok vas ne izbriše s lica ove dobre zemlje koju vam je dao Jahve, Bog vaš. 006 JOS 023 016 Ako prekršite Savez koji je Jahve, Bog vaš, sklopio s vama; ako budete služili drugim bogovima i klanjali se njima, buknut će gnjev Jahvin na vas i nestat će vas ubrzo iz dobre zemlje koju vam je Jahve dao.” 006 JOS 024 001 Jošua potom sabra sva plemena Izraelova u Šekem; i sazva starješine Izraelove, glavare, suce i upravitelje njihove i oni stadoše pred Bogom. 006 JOS 024 002 Tada reče Jošua svemu narodu: “Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Nekoć su oci vaši, Terah, otac Abrahamov i Nahorov, živjeli s onu stranu Rijeke i služili drugim bogovima. 006 JOS 024 003 Ali sam ja uzeo oca vašega Abrahama s one strane Rijeke i proveo ga kroza svu zemlju kanaansku, umnožio mu potomstvo i dao mu Izaka. 006 JOS 024 004 Izaku dadoh Jakova i Ezava. Ezavu sam dao goru Seir u posjed. Jakov i sinovi njegovi otišli su u Egipat. 006 JOS 024 005 Tada sam poslao Mojsija i Arona i udario sam Egipat kaznama koje sam učinio u njemu i tada sam vas izveo. 006 JOS 024 006 Izveo sam oce vaše iz Egipta i stigli su na more; Egipćani su progonili vaše oce bojnim kolima i konjanicima sve do Mora crvenoga. 006 JOS 024 007 Zavapili su tada Jahvi i on je razvukao gustu maglu između njih i Egipćana i naveo ih u more koje ih je prekrilo. Vidjeli ste svojim očima što sam učinio Egipćanima; zatim ste ostali dugo vremena u pustinji. 006 JOS 024 008 Nato sam vas uveo u zemlju Amorejaca, koji žive s onu stranu Jordana. Zaratiše s vama i ja ih dadoh u vaše ruke; uzeli ste u baštinu zemlju njihovu jer sam ih ja ispred vas uništio. 006 JOS 024 009 Tada se digao moapski kralj Balak, sin Siporov, da ratuje s Izraelom i on pozva Bileama, sina Beorova, da vas prokune. 006 JOS 024 010 Ali ja ne htjedoh poslušati Bileama: morade vas on i blagosloviti, i spasih vas iz njegove ruke. 006 JOS 024 011 Onda ste prešli preko Jordana i došli u Jerihon, ali su glavari Jerihona poveli rat protiv vas - kao i Amorejci, Perižani, Kanaanci, Hetiti, Girgašani, Hivijci i Jebusejci - ali sam ih ja predao u vaše ruke. 006 JOS 024 012 Pred vama sam poslao stršljene koji su ispred vas tjerali dva kralja amorejska: nemaš što zahvaliti svome maču ni svome luku. 006 JOS 024 013 Dao sam vam zemlju za koju se niste trudili i gradove koje niste gradili i u njima se nastaniste; i vinograde vam dadoh i maslinike koje niste sadili, a danas vas hrane.' 006 JOS 024 014 I zato se sada bojte Jahve i služite mu savršeno i vjerno! Uklonite bogove kojima su služili oci vaši s onu stranu Rijeke i u Egiptu i služite Jahvi! 006 JOS 024 015 Međutim, ako vam se ne sviđa služiti Jahvi, onda danas izaberite kome ćete služiti: možda bogovima kojima su služili vaši oci s onu stranu Rijeke ili bogovima Amorejaca u čijoj zemlji sada prebivate. Ja i moj dom služit ćemo Jahvi.” 006 JOS 024 016 Narod odgovori: “Daleko neka je od nas da ostavimo Jahvu a služimo drugim bogovima. 006 JOS 024 017 Jahve, Bog naš, izveo je nas i naše oce iz Egipta, iz doma robovanja, i on je pred našim očima učinio velika čudesa i čuvao nas cijelim putem kojim smo išli i među svim narodima kroz koje smo prolazili. 006 JOS 024 018 Još više: Jahve je ispred nas protjerao sve narode i Amorejce, koji su živjeli u ovoj zemlji. I mi ćemo služiti Jahvi jer je on Bog naš.” 006 JOS 024 019 Tada reče Jošua narodu: “Vi ne možete služiti Jahvi, jer je on Bog sveti, Bog ljubomorni, koji ne može podnijeti vaših prijestupa ni vaših grijeha. 006 JOS 024 020 Ako ostavite Jahvu da biste služili tuđim bogovima, okrenut će se protiv vas i uništit će vas, pošto vam je bio dobro činio.” 006 JOS 024 021 A narod odgovori Jošui: “Ne, mi ćemo služiti Jahvi!” 006 JOS 024 022 Na to će Jošua narodu: “Sami ste protiv sebe svjedoci da ste izabrali Jahvu da mu služite.” Odgovoriše mu: “Svjedoci smo.” 006 JOS 024 023 “Maknite, dakle, tuđe bogove koji su među vama i priklonite svoja srca Jahvi, Bogu Izraelovu.” 006 JOS 024 024 Odgovori narod Jošui: “Služit ćemo Jahvi, Bogu svojemu, i glas ćemo njegov slušati.” 006 JOS 024 025 Tako sklopi Jošua toga dana Savez s narodom i utvrdi mu uredbu i zakon. Bilo je to u Šekemu. 006 JOS 024 026 Jošua upisa te riječi u Knjigu zakona Božjega. Zatim uze velik kamen i stavi ga ondje pod hrast koji bijaše u svetištu Jahvinu. 006 JOS 024 027 Zatim reče Jošua svemu narodu: “Gle, ovaj kamen neka nam bude svjedokom jer je čuo riječi što ih je govorio Jahve; on će biti svjedok da ne zatajite Boga svoga.” 006 JOS 024 028 Tada Jošua otpusti narod, svakoga na njegovu baštinu. 006 JOS 024 029 Poslije ovih događaja umrije Jošua, sin Nunov, sluga Jahvin, u dobi od sto deset godina. 006 JOS 024 030 Sahraniše ga u kraju što ga je baštinio u Timnat Serahu, u Efrajimovoj gori, sjeverno od gore Gaaša. 006 JOS 024 031 Izrael je služio Jahvi svega vijeka Jošuina i svega vijeka starješina koje su Jošuu nadživjele i vidjele sva djela što ih je Jahve učinio Izraelu. 006 JOS 024 032 Kosti Josipove, koje su sinovi Izraelovi sa sobom donijeli iz Egipta, pokopali su u Šekemu, na zemljištu koje Jakov bijaše kupio od sinova Hamora, oca Šekemova, za stotinu srebrnjaka i koje je pripalo u baštinu sinova Josipovih. 006 JOS 024 033 Umrije i Eleazar, sin Aronov, i pokopaše ga u Gibei, koja je pripadala njegovu sinu Pinhasu a nalazila se u Efrajimovoj gori. # # BOOK 007 JDG Judges Suci 007 JDG 001 001 Poslije smrti Jošuine upitaše Izraelci Jahvu: “Tko će od nas prvi poći na Kanaance da se protiv njih bori?” 007 JDG 001 002 A Jahve odgovori: “Neka Juda prvi pođe; u njegove ruke stavljam zemlju.” 007 JDG 001 003 Tada Juda reče svome bratu Šimunu: “Pođi sa mnom u zemlju koja mi je dosuđena u baštinu; borit ćemo se protiv Kanaanaca, a potom ću se ja uza te boriti na tvojoj zemlji.” I Šimun ode s njim. 007 JDG 001 004 Ode Juda i Jahve im predade u ruke Kanaance i Perižane te pobiše u Bezeku deset tisuća ljudi. 007 JDG 001 005 U Bezeku zatekoše Adoni-Sedeka, udariše na nj i poraziše Kanaance i Perižane. 007 JDG 001 006 Kad je Adoni-Sedek nagnuo u bijeg, gonili su ga, uhvatili ga i odsjekli mu palce na rukama i nogama. 007 JDG 001 007 Tada reče Adoni-Sedek: “Sedamdeset kraljeva odsječenih palaca na rukama i na nogama kupilo je mrvice pod mojim stolom. Kako sam činio, tako mi Bog vraća.” Odveli su ga u Jeruzalem i ondje je umro. 007 JDG 001 008 Zatim Judini sinovi udariše na Jeruzalem, osvojiše ga, posjekoše mačem žitelje i spališe grad. 007 JDG 001 009 Poslije toga krenuše Judini sinovi da se bore protiv Kanaanaca koji su živjeli u Gorju, Negebu i u Šefeli. 007 JDG 001 010 Onda Juda ode na Kanaance koji su živjeli u Hebronu - Hebronu bijaše nekoć ime Kirjat Arba - i ondje potuče Šešaja, Ahimana i Talmaja. 007 JDG 001 011 Odatle krenu na stanovnike Debira, koji se nekoć zvao Kirjat Sefer. 007 JDG 001 012 Tada reče Kaleb: “Tko pokori i zauzme Kirjat Sefer, dat ću mu svoju kćer Aksu za ženu.” 007 JDG 001 013 Zauze ga Otniel, sin Kenaza, mlađeg brata Kalebova, i Kaleb mu dade svoju kćer Aksu za ženu. 007 JDG 001 014 Kad je prišla mužu, on je nagovori da u svoga oca ište polje. Siđe ona s magarca, a Kaleb je upita: “Što hoćeš?” 007 JDG 001 015 Ona mu odgovori: “Daj mi blagoslov! Kad si mi dao kraj u Negebu, daj mi onda i koji izvor vode.” I Kaleb joj dade Gornje i Donje izvore. 007 JDG 001 016 Sinovi Hobaba Kenijca, tasta Mojsijeva, odoše iz Palmova grada s Judinim sinovima u Judinu pustinju, koja je u Negebu, na jugu od Arada. Tu se nastaniše među Amalečanima. 007 JDG 001 017 Potom ode Juda s bratom Šimunom i pobiše Kanaance koji su živjeli u Sefatu i grad izručiše “heremu”, prokletstvu. Zbog toga se grad prozva Horma. 007 JDG 001 018 Ali Juda nije uspio zauzeti Gaze s njenim područjem, ni Aškelona s njegovim područjem, ni Ekrona s njegovim područjem. 007 JDG 001 019 Jahve bijaše s njim te on osvoji gorje, ali ne mogaše potjerati onih u nizini jer imahu željezna kola. 007 JDG 001 020 Kao što bijaše odredio Mojsije, dadoše Hebron Kalebu, koji iz njega otjera tri sina Anakova. 007 JDG 001 021 A Benjaminovi sinovi ne uspješe otjerati Jebusejaca koji su živjeli u Jeruzalemu i tako Jebusejci ostadoše u Jeruzalemu s Benjaminovim sinovima do dana današnjega. 007 JDG 001 022 Krenu i pleme Josipovo na Betel i Jahve bijaše s njima. 007 JDG 001 023 I pleme Josipovo uze izviđati Betel. Grad se nekoć zvao Luz. 007 JDG 001 024 Uhode opaziše čovjeka gdje izlazi iz grada i rekoše mu: “Pokaži nam kuda se može u grad, pa ćemo ti biti milostivi.” 007 JDG 001 025 On im pokaza kuda mogu u grad. I sve u gradu isjekoše mačem, a onoga čovjeka sa svom njegovom obitelji pustiše da ode. 007 JDG 001 026 Čovjek je otišao u zemlju Hetita i ondje sagradio grad i prozvao ga Luz. Tako se zove još i danas. 007 JDG 001 027 Manaše nije osvojio Bet-Šeana i njegovih sela ni Tanaka i njegovih sela. Nije potjerao ni stanovnika iz Dora i njegovih sela, ni stanovnika Jibleama i njegovih sela, ni stanovnika Megida i njegovih sela. Tako su Kanaanci ostali i živjeli u toj zemlji. 007 JDG 001 028 Kad je Izrael ojačao, nametnuo je Kanaancima tlaku, ali ih nije mogao otjerati. 007 JDG 001 029 Ni Efrajim nije otjerao Kanaanaca koji su živjeli u Gezeru, tako te su Kanaanci tu živjeli među njima. 007 JDG 001 030 Zebulun nije otjerao stanovnika Kitrona ni stanovnika Nahalola. Tako su Kanaanci ostali usred Zebulunovih sinova, ali im bijaše nametnuta tlaka. 007 JDG 001 031 Ni Ašer nije otjerao stanovnika Akona, ni stanovnika Sidona, ni onih iz Mahalaba, Akziba, Helbe, Afika i Rehoba. 007 JDG 001 032 Ašerovci su ostali tako među Kanaancima, stanovnicima te zemlje, jer ih nisu otjerali. 007 JDG 001 033 Naftali nije otjerao stanovnika Bet-Šemeša i Bet-Anata, nego je živio među Kanaancima koji su nastavali tu zemlju, ali je stanovnicima Bet-Šemeša i Bet-Anata nametnuta tlaka. 007 JDG 001 034 Amorejci su potisnuli Danove sinove u goru i nisu ih puštali da siđu u ravnicu. 007 JDG 001 035 Amorejci su se zadržali u Har-Heresu, Ajalonu i Šaalbimu, ali kad je ruka Josipova doma ojačala, bila im je nametnuta tlaka. 007 JDG 001 036 Područje Edomaca pruža se od Akrabimskog uspona do Stijene pa naviše. 007 JDG 002 001 Anđeo Jahvin dođe iz Gilgala u Bokim i reče: “Izveo sam vas iz Egipta i doveo vas u zemlju koju sam vam obećao zaklevši se ocima vašim. Rekao sam: 'Neću raskinuti Saveza svog s vama dovijeka. 007 JDG 002 002 A vi ne sklapajte saveza sa stanovnicima ove zemlje; nego rušite njihove žrtvenike!' Ali vi niste poslušali moga glasa. Što ste učinili? 007 JDG 002 003 Zato vam kažem: neću ih odagnati pred vama. Nego, oni će vas tlačiti i bogovi njihovi bit će vam zamkom.” 007 JDG 002 004 Kad Anđeo Jahvin izreče te riječi svim Izraelcima, narod zakuka i zaplaka. 007 JDG 002 005 I tako prozvaše ono mjesto Bokim i ondje prinesoše žrtve Jahvi. 007 JDG 002 006 Tada Jošua otpusti narod i raziđoše se Izraelci svaki na svoju baštinu da zaposjednu zemlju. 007 JDG 002 007 Narod je služio Jahvi svega vijeka Jošuina i svega vijeka starješina koje su nadživjele Jošuu i vidjele sva velika djela što ih je Jahve učinio Izraelu. 007 JDG 002 008 Jošua, sin Nunov, sluga Jahvin, umrije u dobi od sto deset godina. 007 JDG 002 009 Sahraniše ga u kraju što ga je baštinio u Timnat Heresu, u Efrajimovoj gori, sjeverno od planine Gaaša. 007 JDG 002 010 A kada se sav onaj naraštaj pridružio svojim ocima, naslijedi ga drugi naraštaj koji nije mario za Jahvu ni za djela što ih je učinio Izraelu. 007 JDG 002 011 Tada su sinovi Izraelovi počeli činiti ono što Jahvi nije po volji i služili su baalima. 007 JDG 002 012 Ostaviše Jahvu, Boga otaca svojih, koji ih je izveo iz zemlje egipatske, i pođoše za drugim bogovima između bogova okolnih naroda. Klanjahu im se, razgnjeviše Jahvu. 007 JDG 002 013 Otpali su od Jahve da bi služili Baalu i Aštarti. 007 JDG 002 014 Zato Jahve izli gnjev svoj na Izraela: prepusti ih pljačkašima da ih plijene, izruči ih neprijateljima uokolo, tako te se ne mogoše oduprijeti. 007 JDG 002 015 Što bi god počeli, ruka se Jahvina okretala protiv njih na njihovu nesreću, kao što im je Jahve rekao i kao što im se zakleo. I tako zapadoše u veliku nevolju. 007 JDG 002 016 Tada im Jahve stade podizati suce da ih izbavljaju iz ruku onih koji su ih pljačkali. 007 JDG 002 017 Ali oni ni svojih sudaca nisu slušali, nego se iznevjeriše s drugim bogovima te im se klanjahu. Brzo su zašli s puta kojim su išli oci njihovi slušajući Jahvine zapovijedi; oni nisu činili tako. 007 JDG 002 018 Kada im je podizao suce, Jahve bijaše sa svakim sucem te ih izbavljaše iz ruku njihovih neprijatelja za svega vijeka sučeva, jer se sažalilo Jahvi koliko su uzdisali pod jarmom onih koji su ih ugnjetavali. 007 JDG 002 019 A kada bi sudac umro, oni bi opet zapadali u veću pokvarenost nego njihovi oci. Išli su za drugim bogovima, služili im i klanjali im se, ne odustajući od svojih opakih djela i postupaka. 007 JDG 002 020 Tada Jahve planu gnjevom na Izraela i reče: “Kad je taj narod pogazio Savez kojim sam obvezao njihove očeve i nije poslušao glasa moga, 007 JDG 002 021 ni ja odsad neću pred njim potjerati ni jednoga između naroda što ih je Jošua po svojoj smrti ostavio”, 007 JDG 002 022 da bi njima stavio na kušnju Izraela: hoće li se ili neće držati Jahvinih putova kao što ih se držahu oci njihovi. 007 JDG 002 023 Zato Jahve bijaše ostavio te narode i nije ih odmah izagnao ni predao Jošui u ruke. 007 JDG 003 001 Ovo su narodi koje je Jahve pustio da ostanu kako bi njima iskušavao sinove Izraelove, sve one koji ne iskusiše ratova kanaanskih. 007 JDG 003 002 Bijaše to samo na korist pokoljenjima sinova Izraelovih da nauče vještinu ratovanja - barem oni koji nisu iskusili prijašnjih ratova: 007 JDG 003 003 ostade pet knezova filistejskih i svi Kanaanci, Sidonci i Hivijci koji su živjeli na gori Libanonu od gore Baal-Hermona do ulaza u Hamat. 007 JDG 003 004 Oni su poslužili da se iskuša Izrael: da bi se vidjelo hoće li se držati zapovijedi što ih je Jahve preko Mojsija dao njihovim ocima. 007 JDG 003 005 Tako su Izraelci prebivali usred Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca; 007 JDG 003 006 ženili se njihovim kćerima i davali svoje kćeri njihovim sinovima i služili njihovim bogovima. 007 JDG 003 007 I činili su Izraelci ono što Jahvi nije bilo po volji. Zaboravili su Jahvu, svoga Boga, da bi služili baalima i aštartama. 007 JDG 003 008 Tada Jahve planu gnjevom na Izraela i dade ih u ruke Kušanu Rišatajimu, kralju edomskom; i služiše Kušanu Rišatajimu osam godina. 007 JDG 003 009 Tad Izraelci zavapiše Jahvi i Jahve im podiže izbavitelja, Otniela, sina Kenaza, mlađega brata Kalebova, da ih oslobodi. 007 JDG 003 010 Duh Jahvin siđe na nj i on posta sucem Izraelu. I povede Izraela u boj. Jahve mu preda u ruke Kušana Rišatajima, kralja edomskog, i on pobijedi Kušana Rišatajima. 007 JDG 003 011 Zemlja je otad bila u miru četrdeset godina. Poslije smrti Otniela, sina Kenazova, 007 JDG 003 012 Izraelci su počeli opet činiti što je zlo u očima Jahvinim. Zato Jahve dade Eglonu, kralju moapskom, moć nad Izraelom, jer su činili što je zlo pred Jahvom. 007 JDG 003 013 Eglon se ujedini sa sinovima Amonovim i Amalekovim, pođe na Izraela, potuče ga i osvoji Palmov grad. 007 JDG 003 014 Izraelci su služili moapskom kralju Eglonu osamnaest godina. 007 JDG 003 015 Tada Izraelci zavapiše Jahvi i Jahve im podiže izbavitelja - Ehuda, sina Gere iz Benjaminova plemena, čovjeka koji bijaše ljevak. I poslaše ga Izraelci da im odnese danak Eglonu, kralju moapskom. 007 JDG 003 016 A Ehud načini sebi bodež sa dvije oštrice, lakat dug, i pripasa ga pod haljine uz desno bedro. 007 JDG 003 017 I odnese danak Eglonu, kralju moapskom. Eglon bijaše vrlo debeo. 007 JDG 003 018 Predavši danak, Ehud ode s ljudima koji bijahu donijeli danak. 007 JDG 003 019 Ali kada je došao do idola u blizini Gilgala, vrati se i reče: “Imam ti, kralju, reći jednu tajnu!” Kralj mu odvrati: “Tiho!” I svi koji su uza nj bili izađu. 007 JDG 003 020 Ehud uđe. Kralj je sjedio u hladovitoj gornjoj sobi; bio je sam. Ehud mu reče: “Imam, kralju, za tebe riječ od Boga!” On odmah usta s prijestolja. 007 JDG 003 021 Tad Ehud lijevom rukom trgnu bodež s desnog bedra i satjera mu ga u trbuh. 007 JDG 003 022 Za oštricom uđe sav držak i salo se sklopi za oštricom, jer Ehud nije mogao izvući oštricu iz trbuha. Nečist je izlazila odande. 007 JDG 003 023 Ehud je otišao kroz trijem; za sobom je zatvorio vrata gornje sobe i zaključao ih. 007 JDG 003 024 Kada je on otišao, vrate se sluge da pogledaju. Kako vrata gornje sobe bijahu zaključana, rekoše: “Bit će da je otišao na stranu, u klijet do hladovite sobe.” 007 JDG 003 025 Čekali su ga dugo, u nedoumici, jer on nije otvarao vrata gornje sobe. Naposljetku uzeše ključ i otvoriše: gospodar im ležao na tlu, mrtav. 007 JDG 003 026 Dok su oni čekali, Ehud je pobjegao, prošao već idole i sklonio se u Seiru. 007 JDG 003 027 Čim dođe u zemlju Izraelovu, zasvira u rog na Efrajimovoj gori; i siđoše Izraelci s njim s gore, a on im stajaše na čelu. 007 JDG 003 028 I reče im: “Pođite za mnom! Jahve vam je u ruke predao Moapce, vaše neprijatelje.” Oni krenuše za njim, zatvoriše Moapcima put preko gazova Jordana i ne dadoše nikome prijeko. 007 JDG 003 029 Pobili su u to vrijeme oko deset tisuća Moabaca, sve kršnih i hrabrih ljudi, i nijedan im nije umakao. 007 JDG 003 030 Toga su dana Moapci potpali pod ruku Izraelovu i zemlja bijaše mirna osamdeset godina. 007 JDG 003 031 Poslije njega bijaše Šamgar, sin Anatov. On je pobio šest stotina Filistejaca ostanom volujskim. Tako je i on spasio Izraela. 007 JDG 004 001 Poslije smrti Ehudove Izraelci su opet stali činiti što Jahvi nije po volji 007 JDG 004 002 i Jahve ih predade u ruke Jabinu, kanaanskom kralju koji je vladao u Hasoru. Vojskovođa vojsci njegovoj bijaše Sisera, koji je živio u Harošetu Poganskom. 007 JDG 004 003 Tad Izraelci zavapiše Jahvi. Jer Jabin imaše devet stotina željeznih bojnih kola i teško je tlačio Izraelce dvadeset godina. 007 JDG 004 004 U to vrijeme Izraelu je sudila proročica Debora, žena Lapidotova. 007 JDG 004 005 Živjela je pod Deborinom palmom između Rame i Betela u Efrajimovoj gori i k njoj su dolazili Izraelci da presuđuje u njihovim sporovima. 007 JDG 004 006 Ona dozva Baraka, sina Abinoamova, iz Naftalijeva Kedeša i reče mu: “Evo što ti Jahve, Bog Izraelov, zapovijeda: 'Idi, kreni na goru Tabor i uzmi sa sobom deset tisuća ljudi između Naftalijevih i Zebulunovih sinova. 007 JDG 004 007 Ja ću k tebi na Kišonski potok privući Siseru, vojskovođu Jabinove vojske, s njegovim bojnim kolima i svim ratnicima te ću ga predati u tvoje ruke.'” 007 JDG 004 008 Barak joj odgovori: “Ako ti pođeš sa mnom, ići ću; ako li ne pođeš sa mnom, ne idem.” 007 JDG 004 009 “Idem s tobom”, reče mu ona, “ali na putu kojim ćeš poći slava neće tebi pripasti jer će Jahve ženi predati u ruke Siseru.” Tada Debora ustane i pođe s Barakom u Kedeš. 007 JDG 004 010 Onamo je Barak pozvao Zebuluna i Naftalija. Deset tisuća ljudi pođe za njim, a išla je s njim i Debora. 007 JDG 004 011 Heber Kenijac bijaše se odvojio od Kajina, jednoga od sinova Hababa, tasta Mojsijeva; razapeo je svoj šator kod Hrasta u Saananimu, nedaleko od Kedeša. 007 JDG 004 012 Javiše Siseri da je Barak, sin Abinoamov, izašao na goru Tabor. 007 JDG 004 013 Nato Sisera sabra sva svoja kola, devet stotina željeznih kola, i sve ljude koje je doveo od Harošeta Poganskog do Kišonskog potoka. 007 JDG 004 014 Debora reče Baraku: “Ustani, evo dana kada će Jahve predati Siseru u tvoje ruke! Sam Jahve ide pred tobom!” I Barak siđe s gore Tabora sa deset tisuća ljudi za sobom. 007 JDG 004 015 Jahve zastraši Siseru, sva njegova kola i čitavu njegovu vojsku, koja naže u bijeg pred mačem Barakovim. Sisera siđe sa svojih kola i pobježe pješice. 007 JDG 004 016 Barak je gonio kola i vojsku sve do Harošeta Poganskog. Sva je Siserina vojska pala od oštrog mača i nijedan čovjek nije umakao. 007 JDG 004 017 Sisera je dotle bježao pješice prema šatoru Jaele, žene Hebera Kenijca, jer između Jabina, kralja hasorskog, i kuće Hebera Kenijca bijaše mir. 007 JDG 004 018 Jaela iziđe Siseri u susret i reče mu: “Zaustavi se, gospodaru, svrati se k meni. Ne boj se ničega!” On svrati k njoj pod šator, a ona ga pokri pokrivačem. 007 JDG 004 019 On joj reče: “Daj mi malo vode jer sam žedan.” Ona otvori mijeh s mlijekom, napoji ga i opet ga pokri. 007 JDG 004 020 “Stani na ulazu u šator”, reče joj on, “pa ako tko naiđe i zapita te: 'Ima li tu koga?' ti odgovori: 'Nema!'” 007 JDG 004 021 A Jaela, žena Heberova, uze šatorski klin i čekić u ruke, tiho mu se približi i zabi mu klin kroza sljepoočice tako da se zario u zemlju. On od iscrpljenosti bijaše tvrdo zaspao i tako umrije. 007 JDG 004 022 I gle, dođe Barak progoneći Siseru. Jaela iziđe preda nj i reče mu: “Dođi da ti pokažem čovjeka koga tražiš.” On uđe k njoj, i gle - Sisera ležaše mrtav, s klinom u sljepoočici. 007 JDG 004 023 Tako je Bog u onaj dan ponizio Jabina, kralja kanaanskog, pred Izraelcima. 007 JDG 004 024 Ruka Izraelaca postajaše sve teža Jabinu, kralju kanaanskom, dok ga nije napokon zatrla. 007 JDG 005 001 Toga dana Debora i Barak, sin Abinoamov, zapjevaše ovu pjesmu: 007 JDG 005 002 Ratoborno rasuše kose borci izraelski i dragovoljno krenu narod: blagoslivljajte Jahvu! 007 JDG 005 003 Čujte, o kraljevi! Poslušajte, knezovi! Jahvi ja pjesmu pjevam, Jahvu, Boga Izraelova, ja slavim. 007 JDG 005 004 Sa Seira kad si silazio, Jahve, pobjednički kad si kročio iz polja edomskih, sva se zemlja tresla, lila se nebesa, oblaci curkom daždjeli. 007 JDG 005 005 Brda se tresla pred tobom, o Jahve, Jahve, Bože Izraelov! 007 JDG 005 006 U dane Šamgara, sina Anatova, u dane Jaele opustješe putovi; i oni koji su putovali, obilažahu naokolo. 007 JDG 005 007 Pusta bijahu sela izraelska dok ne ustadoh ja, Debora, dok ne ustadoh kao majka Izraelu. 007 JDG 005 008 Tuđe bogove sebi izabraše, i zato im rat stade pred vrata. Za pet gradova ne bi nijednog štita! Nijednog kralja za četrdeset tisuća u Izraelu! 007 JDG 005 009 Srce moje kuca za vođe izraelske, za narod što dragovoljno u boj kreće! Blagoslivljajte Jahvu! 007 JDG 005 010 Vi koji na bijelim jašete magaricama, na sagovima sjedeći, i vi koji hodite putovima, pjevajte, 007 JDG 005 011 uz povike razdraganih pastira kod pojila. Neka se slave dobročinstva Jahvina i vladavina njegova Izraelom! I narod Jahvin siđe na vrata. 007 JDG 005 012 Probudi se, Deboro, ustani! Ustani, pjesmu zapjevaj! Hrabro! Ustani, Barače, vodi u roblje porobljivače svoje, sine Abinoamov! 007 JDG 005 013 Tad siđe na vrata Izrael, narod Jahvin pohrli junački. 007 JDG 005 014 Iz Efrajima potekoše u dolinu, za njima stiže među čete tvoje Benjamin. Iz Makira stupaju glavari, iz Zebuluna oni što nose štap zapovjednički. 007 JDG 005 015 Knezovi Jisakarovi s Deborom bjehu, a Naftali pođe s Barakom, pohrli da ga stigne u dolini. Kod Rubenovih potoka dugo se savjetuju. 007 JDG 005 016 Zašto si ostao u torovima da slušaš sred stada svirku frule? Kod Rubenovih potoka dugo se savjetuju. 007 JDG 005 017 Gilead osta s onu stranu Jordana. A zašto je Dan na stranim lađama? Zašto na obali mora Ašer sjedi, mirno prebiva u svojim zaljevima? 007 JDG 005 018 Zebulun je narod što prkosi smrti s Naftalijem, na visoravnima. 007 JDG 005 019 Došli su kraljevi, boj zametnuli, boj bili kraljevi kanaanski, u Tanaku, na vodi megidskoj, al' ni mrve srebra ne dobiše. 007 JDG 005 020 Sa nebeskih staza vojevahu, vojevahu zvijezde prot' Siseri. 007 JDG 005 021 Sve otplavi potok Kišon, potok Kišon pradavni. Gazi čvrsto, moja dušo! 007 JDG 005 022 Topot silan odjekuje: jure borci na konjima! 007 JDG 005 023 “Proklinjite Meroz,” Anđeo će Jahvin, “proklinjite žitelje njegove što Jahvi nisu u pomoć pritekli, u pomoć Jahvi s junacima.” 007 JDG 005 024 Blagoslovljena među ženama bila Jaela, žena Hebera Kenijca, među ženama šatora nek' je slavljena! 007 JDG 005 025 On vode zaiska, mlijeka mu ona dade, u zdjelu dragocjenu nali mu povlake. 007 JDG 005 026 Rukom lijevom za klinom segnu, a desnom za čekićem kovačkim. Udari Siseru, glavu mu razmrska, probode mu, razbi sljepoočicu. 007 JDG 005 027 Do nogu pade joj, sruši se, leže, do nogu pade joj, sruši se; i gdje pade, mrtav osta. 007 JDG 005 028 Kroz prozor motri Siserina mati, kroz prozor motri, na rešetku jÓada: “Dugo mu se kola ne vraćaju: što im je zapreg tako spor?” 007 JDG 005 029 Najmudrija zbori joj dvorkinja, sebi samoj ona odgovara: 007 JDG 005 030 “Plijen su našli pa ga dijele: po djevojku na ratnika, po djevojku i po dvije, halju-dvije za Siseru, vezen rubac za moj vrat!” 007 JDG 005 031 Tako neka ginu, Jahve, svi neprijatelji tvoji! A oni koji te ljube nek budu kao sunce kada se diže u svojemu sjaju! I zemlja bijaše mirna četrdeset godina. 007 JDG 006 001 Opet su Izraelci činili što je zlo u Jahvinim očima; i Jahve ih predade u ruke Midjancima za sedam godina. 007 JDG 006 002 Teška bijaše ruka Midjanaca nad Izraelom. Da bi izmakli Midjancima, Izraelci se sklanjahu u gorske pukotine, spilje i skrovišta. 007 JDG 006 003 I kada bi Izraelci posijali, dolazili bi na njih Midjanci i Amalečani i sinovi Istoka. 007 JDG 006 004 Utaborivši se na njihovoj zemlji, uništavali bi rod zemlje sve do Gaze. Ne ostavljahu Izraelu ništa da se prehrani, ni ovce ni koze, ni vola ni magarca, 007 JDG 006 005 jer dolažahu sa svojim stadima i svojim šatorima u takvu mnoštvu kao skakavci; ne bijaše broja njima ni njihovim devama; preplavili bi zemlju, opustošili je. 007 JDG 006 006 Tako su Midjanci bacili Izraela u veliku bijedu te Izraelci zavapiše Jahvi. 007 JDG 006 007 Kad su Izraelci zavapili Jahvi zbog Midjanaca, 007 JDG 006 008 Jahve posla Izraelcima proroka koji im reče: “Ovako kaže Jahve, Bog Izraelov: 'Ja sam vas izveo iz Egipta, izbavio vas iz kuće ropstva. 007 JDG 006 009 Ja sam vas oslobodio od ruke Egipćana i od ruke svih vaših tlačitelja. Protjerao sam ih pred vama, dao vam njihovu zemlju 007 JDG 006 010 i rekao vam: Ja sam Jahve, Bog vaš. Ne štujte bogova Amorejaca u kojih zemlji živite. Ali vi ne poslušaste moga glasa.'” 007 JDG 006 011 Anđeo Jahvin dođe i sjede pod hrast kod Ofre koji pripadaše Joašu Abiezerovu. Njegov sin Gideon vrhao je pšenicu na tijesku da bi je sačuvao od Midjanaca. 007 JDG 006 012 I ukaza mu se Anđeo Jahvin i reče mu: “Jahve s tobom, hrabri junače!” 007 JDG 006 013 Gideon mu odgovori: “Oh, gospodaru, ako je Jahve s nama, zašto nas sve ovo snađe? Gdje su sva ona čudesa njegova o kojima nam pripovijedahu oci naši govoreći: 'Nije li nas Jahve iz Egipta izveo?' A sada nas je Jahve ostavio, predao nas u ruke Midjancima.” 007 JDG 006 014 Jahve se tad okrenu prema njemu i reče mu: “Idi s tom snagom u sebi i izbavit ćeš Izraela iz ruke Midjanaca. Ne šaljem li te ja?” 007 JDG 006 015 “Ali, gospodaru”, odgovori mu Gideon, “kako ću izbaviti Izraela? Moj je rod najmanji u Manašeovu plemenu, a ja sam posljednji u kući svoga oca.” 007 JDG 006 016 Jahve mu reče: “Ja ću biti s tobom te ćeš pobijediti Midjance kao jednoga.” 007 JDG 006 017 Gideon mu reče: “Ako sam našao milost u tvojim očima, daj mi znak da ti govoriš sa mnom. 007 JDG 006 018 Nemoj otići odavde dok se ne vratim s darom i stavim ga preda te.” A on odgovori: “Ostat ću dok se ne vratiš.” 007 JDG 006 019 Gideon ode, zgotovi jare i od efe brašna načini beskvasne hljebove, stavi meso u košaricu i juhu u lonac pa donese sve to pod hrast. 007 JDG 006 020 Anđeo Jahvin reče mu: “Uzmi meso i beskvasne hljebove, stavi ih na tu stijenu, a juhu prolij.” On učini tako. 007 JDG 006 021 Anđeo Jahvin tad uze štap što ga je držao i vrhom dotaknu meso i beskvasne hljebove. Oganj planu iz stijene, spali meso i beskvasne hljebove. Anđeo Jahvin nato iščeze pred njegovim očima. 007 JDG 006 022 Tad Gideon vidje da je to bio Anđeo Jahvin i reče: “Jao, Jahve, Gospode! Anđela Jahvina vidjeh licem u lice!” 007 JDG 006 023 Jahve mu odgovori: “Mir s tobom! Ne boj se, nećeš umrijeti!” 007 JDG 006 024 Gideon podiže na tome mjestu žrtvenik Jahvi i nazva ga “Jahve-Mir”. Žrtvenik još i danas stoji u Ofri Abiezerovoj. 007 JDG 006 025 Iste noći Jahve reče Gideonu: “U svojega oca uzmi utovljena junca, junca od sedam godina, i razori Baalov žrtvenik i posijeci gaj pokraj njega. 007 JDG 006 026 Potom podigni žrtvenik Jahvi, Bogu svome, na vrhu te gorske stijene i dobro ga uredi. Uzmi junca i prinesi paljenicu na drvima Ašere što ih u gaju nasiječeš.” 007 JDG 006 027 Tada Gideon uze deset ljudi između svojih slugu i učini kako mu je zapovjedio Jahve. Ali kako se bojao svoje obitelji i građana, učini to noću. 007 JDG 006 028 Kad su građani sutradan poranili, a to razoren Baalov žrtvenik i gaj posječen pored njega, a junac žrtvovan kao paljenica na novom oltaru. 007 JDG 006 029 I pitahu jedni druge: “Tko je to učinio?” Ispitaše, istražiše pa rekoše: “Gideon, Joašev sin, učini to.” 007 JDG 006 030 Tada građani rekoše Joašu: “Izvedi sina da umre jer je razorio Baalov žrtvenik i posjekao gaj pored njega.” 007 JDG 006 031 Joaš odgovori svima koji stajahu oko njega: “Zar ćete vi braniti Baala? Zar ćete ga vi spasavati? Tko brani Baala, bit će pogubljen prije sutrašnjeg dana. Ako je on bog, neka se sam brani od Gideona što mu je razorio žrtvenik.” 007 JDG 006 032 Toga dana prozvali su Gideona Jerubaal jer se govorilo: “Neka sam Baal s njim obračuna što mu je srušio žrtvenik.” 007 JDG 006 033 Svi Midjanci, Amalečani i sinovi Istoka bijahu se sakupili i, prešavši Jordan, utaborili se u Jizreelskoj ravnici. 007 JDG 006 034 Duh Jahvin obuze Gideona i on zasvira u rog, a Abiezerov rod stade iza njega. 007 JDG 006 035 Posla on glasnike po svem plemenu Manašeovu te i oni stadoše iza njega. Posla glasnike i u pleme Ašerovo, Zebulunovo i Naftalijevo te im i oni krenuše u susret. 007 JDG 006 036 Gideon reče Bogu: “Ako zaista hoćeš osloboditi Izraela mojom rukom, kao što si obećao, 007 JDG 006 037 evo ću metnuti ovčje runo na gumno: ako bude rose samo na runu, a zemlja ostane suha, tada ću znati da ćeš mojom rukom izbaviti Izraela, kao što si obećao.” 007 JDG 006 038 I bi tako. Gideon urani sutradan te iscijedi rosu iz runa - punu zdjelu vode. 007 JDG 006 039 Opet Gideon reče Bogu: “Ne razgnjevi se na me što ti progovaram još jednom. Dopusti mi da još ovaj put pokušam s runom: neka samo runo bude suho, a neka po svoj zemlji bude rosa!” 007 JDG 006 040 I Bog one noći učini tako: samo je runo ostalo suho, a po svoj zemlji pala rosa. 007 JDG 007 001 Urani Jerubaal, to jest Gideon, i sav narod bijaše s njim i utabori se kod En-Haroda; a tabor Midjanaca nalazio se na sjeveru od njegova, podno brijega More, u dolini. 007 JDG 007 002 Tada Jahve reče Gideonu: “Previše je naroda s tobom a da bih predao Midjance u njegove ruke. Izrael bi se mogao pohvaliti i reći: 'Vlastita me ruka izbavila.' 007 JDG 007 003 Zato oglasi da narod čuje: 'Tko se boji i strahuje, neka se vrati.'” Gideon ih iskuša. Dvadeset i dvije tisuće ljudi iz naroda vrati se, a ostade ih deset tisuća. 007 JDG 007 004 Jahve reče Gideonu: “Još je previše naroda. Povedi ih na vodu i ondje ću ih iskušati. Za koga ti kažem: 'Neka ide s tobom', taj će s tobom ići. A za koga ti kažem: 'Neka ne ide s tobom', taj neće ići.” 007 JDG 007 005 Gideon povede narod na vodu i Jahve mu reče: “Koji bude laptao vodu jezikom kao što lapće pas, stavi ga na stranu. Koji klekne da pije, odvoji ga na drugu stranu.” 007 JDG 007 006 Onih koji su laptali vodu jezikom - prinoseći vodu rukom k ustima - bijaše tri stotine, a sav je ostali narod kleknuo da pije. 007 JDG 007 007 Tad Jahve reče Gideonu: “Sa one tri stotine ljudi koji su laptali vodu ja ću vas izbaviti i predat ću Midjance u vaše ruke. Svi drugi neka se vrate svaki svojoj kući.” 007 JDG 007 008 Gideon tad naloži narodu da mu preda opskrbu i rogove, a onda otpusti Izraelce da ide svaki svome šatoru; zadrža samo one tri stotine. A midjanski se tabor prostirao niže njega u dolini. 007 JDG 007 009 One noći reče mu Jahve: “Ustani, navali na tabor, jer ti ga predajem u ruke. 007 JDG 007 010 Ako se bojiš napasti, siđi najprije u tabor s Purom, momkom svojim; 007 JDG 007 011 slušaj što govore; ohrabrit ćeš se i napast ćeš na tabor.” On siđe sa svojim momkom Purom do prvih taborskih straža. 007 JDG 007 012 Midjanci, Amalečani i svi sinovi Istoka pali po dolini, brojni kao skakavci; njihovim devama ne bijaše broja, kao pijesku na obali mora. 007 JDG 007 013 Kad je Gideon došao, a to jedan baš pripovijedaše svome drugu što je sanjao: “Usnuo sam kako se pogača ječmenog kruha kotrlja u midjanski tabor: dokotrlja se do jednog šatora i pogodi, a šator pade, prevrnu se.” 007 JDG 007 014 A drug mu odgovori: “Nije to drugo nego mač Gideona, Joaševa sina, Izraelca. Bog mu je predao u ruke Midjance i sav tabor.” 007 JDG 007 015 Kada je Gideon čuo kako je onaj pripovjedio san i kako ga je drugi protumačio, baci se ničice, vrati se onda u tabor Izraelov i povika: “Ustajte, jer vam je Jahve predao u ruke tabor midjanski!” 007 JDG 007 016 Gideon tad podijeli svoje tri stotine ljudi u tri čete. Svakome čovjeku dade u ruke rog, prazan vrč i luč u vrču: 007 JDG 007 017 “Gledajte mene”, reče im, “i činite što i ja! Kada dođem na rub tabora, činite što budem i ja činio! 007 JDG 007 018 Kad zatrubim u rog ja i svi koji su sa mnom, tada i vi zasvirajte u rog oko sveg tabora i vičite: 'Za Jahvu i Gideona!'” 007 JDG 007 019 Gideon i stotina ljudi što ga je pratila dođoše na rub tabora pri početku ponoćne straže; tek što su postavili straže, oni zatrubiše u rogove i razbiše vrčeve koje su imali u ruci. 007 JDG 007 020 Tako tri čete zasviraše u rogove i razbiše vrčeve; lijevom rukom držahu luči, a desnom rogove da trube i udariše vikati: “Za Jahvu i Gideona!” 007 JDG 007 021 I svaki stajaše nepomično na svome mjestu uokrug tabora. Tada se probudi sav tabor i Midjanci vičući nagoše u bijeg. 007 JDG 007 022 Dok su one tri stotine trubile u rogove, učini Jahve te oni u taboru okrenuše mač jedan na drugoga. I sva se vojska razbježa do Bet-Hašita, prema Sartanu, do Abel-Meholske obale kod Tabata. 007 JDG 007 023 A Izraelci iz plemena Naftalijeva, Ašerova i iz svega plemena Manašeova sabraše se i pognaše Midjance. 007 JDG 007 024 Gideon posla glasnike po svoj Efrajimovoj gori da govore: “Siđite pred Midjance i zauzmite prije njih sve gazove do Bet-Bara i Jordana.” Svi se ljudi od plemena Efrajimova odazvaše i zauzeše gazove voda do Bet-Bara i Jordana. 007 JDG 007 025 I uhvatiše dva midjanska kneza, Oreba i Zeeba; Oreba ubiše na Orebovoj stijeni, a Zeeba kod Zeebova tijeska. Progonili su Midjance i donijeli Gideonu preko Jordana glavu Orebovu i Zeebovu. 007 JDG 008 001 Tada Efrajimovi ljudi rekoše Gideonu: “Kako si postupio prema nama: nisi nas pozvao kada si pošao u boj protiv Midjanaca?” I žestoko mu prigovoriše. 007 JDG 008 002 On im odgovori: “Pa što sam ja učinio kad se usporedim s vama? Nije li Efrajimovo pabirčenje bolje od Abiezerove berbe? 007 JDG 008 003 U vaše je ruke Jahve predao knezove midjanske, Oreba i Zeeba. Može li se usporediti moje djelo s onim što ste vi učinili?” Na te riječi utiša se njihova srdžba prema njemu. 007 JDG 008 004 Kad je Gideon došao do Jordana, prijeđe ga, ali i on i tri stotine ljudi s njim bijahu iznemogli i gladni. 007 JDG 008 005 Stoga reče ljudima iz Sukota: “Dajte kruha ljudima koji idu za mnom, iznemogli su. Ja gonim Zebaha i Salmunu, kraljeve midjanske.” 007 JDG 008 006 Ali mu sukotski glavari odgovoriše: “Zar je Zebahova i Salmunina šaka već u tvojoj ruci da dademo kruha tvojoj vojsci?” 007 JDG 008 007 Gideon im reče: “Dobro! Kad mi Jahve preda u ruke Zebaha i Salmunu, iskidat ću vam meso trnjem i dračem pustinjskim.” 007 JDG 008 008 Odatle ode u Penuel i zatraži isto od Penuelaca, a oni mu odgovore kao što su mu odgovorili i Sukoćani. 007 JDG 008 009 On zaprijeti i Penuelcima: “Kad se vratim kao pobjednik, porušit ću ovu kulu.” 007 JDG 008 010 Zebah i Salmuna bijahu u Karkoru i vojska njihova s njima, oko petnaest tisuća ljudi, što ih god osta od vojske sinova Istoka; sto dvadeset tisuća ratnika bijaše palo. 007 JDG 008 011 Gideon pođe putem kojim prolaze oni što žive pod šatorima, istočno od Nobaha i Jogbohe, te potuče vojsku kad stajaše bezbrižna. 007 JDG 008 012 Zebah i Salmuna pobjegoše. On ih pogna i uhvati dva kralja midjanska, Zebaha i Salmunu. A vojsku im svu uništi. 007 JDG 008 013 Poslije bitke Gideon, sin Joašev, vrati se preko Hareške uzvisine. 007 JDG 008 014 I uhvati nekog momka iz Sukota te ga uze ispitivati; a on mu popisa imena sukotskih knezova i starješina, sedamdeset i sedam ljudi. 007 JDG 008 015 Potom Gideon ode Sukoćanima i reče: “Evo Zebaha i Salmune zbog kojih ste mi se rugali govoreći: 'Je li Zebahova i Salmunina šaka već u tvojoj ruci pa da dademo kruha tvojim iznemoglim ljudima?'” 007 JDG 008 016 I uhvati starješine gradske, nabra pustinjskog trnja i drača da ih oćute leđa Sukoćana. 007 JDG 008 017 Poruši Penuelsku kulu i pobi građane. 007 JDG 008 018 Onda reče Zebahu i Salmuni: “Kakvi bijahu ljudi koje pobiste na Taboru?” “Bili su nalik na te”, odgovoriše. “Svaki bijaše kao kraljev sin.” 007 JDG 008 019 “To su bila moja braća, sinovi moje matere”, reče Gideon. “Tako mi Jahve, da ste ih ostavili na životu, ne bih vas ubio.” 007 JDG 008 020 Potom zapovjedi svom prvencu Jeteru: “Ustani, pogubi ih!” Ali dječak ne izvuče mača: bojao se, bijaše još mlad. 007 JDG 008 021 Tada rekoše Zebah i Salmuna: “Ustani ti i navali na nas, jer kakav je čovjek, onakva mu i snaga.” I ustavši, Gideon pogubi Zebaha i Salmunu i uze mjesečiće što su visjeli o vratu njihovih deva. 007 JDG 008 022 Izraelci rekoše Gideonu: “Vladaj nad nama, ti, sin tvoj i unuk tvoj, jer si nas ti izbavio iz ruku Midjanaca.” 007 JDG 008 023 Ali im Gideon odgovori: “Ne, neću ja vladati nad vama, a ni moj sin; Jahve će biti vaš vladar.” 007 JDG 008 024 Još im reče Gideon: “Jedno samo od vas tražim: da mi svaki dade prsten od svog plijena.” Pobijeđeni su nosili zlatne prstenove jer bijahu Jišmaelci. 007 JDG 008 025 “Vrlo rado”, odgovore oni. On nato razastrije svoj plašt, a svaki od njih baci od svog plijena po prsten. 007 JDG 008 026 Težina zlatnih prestenova što ih je zaiskao iznosila je tisuću i sedam stotina zlatnih šekela, osim mjesečića, naušnica i skrletnih haljina koje su nosili midjanski kraljevi i osim lančića što bijahu oko vrata njihovih deva. 007 JDG 008 027 Gideon načini od toga efod i postavi ga u svome gradu Ofri. I sav Izrael udari za njim u nevjeru i bijaše to zamka Gideonu i njegovu domu. 007 JDG 008 028 Tako su Midjanci bili poniženi pred Izraelcima. Više ne dizahu glave i zemlja bi mirna četrdeset godina, koliko još potraja vijek Gideonov. 007 JDG 008 029 Jerubaal, sin Joašev, otišao je i živio u svojoj kući. 007 JDG 008 030 Gideon je imao sedamdeset sinova koji su potekli od njega jer je imao mnogo žena. 007 JDG 008 031 Njegova inoča koja je živjela u Šekemu rodi mu sina komu nadjenu ime Abimelek. 007 JDG 008 032 Gideon, sin Joašev, umrije u dubokoj starosti; sahraniše ga u grobu njegova oca Joaša u Abiezerovoj Ofri. 007 JDG 008 033 Po Gideonovoj smrti Izraelci okrenuše u preljub s baalima te postaviše sebi za boga Baal-Berita. 007 JDG 008 034 Izraelci se nisu više sjećali Jahve, svoga Boga, koji ih je izbavio iz ruku svih njihovih neprijatelja unaokolo. 007 JDG 008 035 I nisu iskazivali zahvalnost domu Jerubaala Gideona za dobro što ga je učinio Izraelu. 007 JDG 009 001 Abimelek, sin Jerubaalov, otiđe u Šekem k braći svoje matere i reče njima i svemu rodu kuće svoje majke: 007 JDG 009 002 “Upitajte sve šekemske građane: što vam je bolje - da nad vama vlada sedamdeset ljudi, svi sinovi Jerubaalovi, ili jedan čovjek? Sjetite se da sam ja od vašeg mesa i vaših kostiju!” 007 JDG 009 003 To braća njegove matere prenesoše ostalim šekemskim građanima i njihovo se srce prikloni Abimeleku jer govorahu: “Naš je brat!” 007 JDG 009 004 I dadoše mu sedamdeset šekela srebra iz hrama Baal-Beritova; time Abimelek unajmi klatež i pustolove koji pođoše za njim. 007 JDG 009 005 Onda dođe u kuću svoga oca u Ofri i pobi svoju braću, sinove Jerubaalove, sedamdeset ljudi, na jednom kamenu. Izmakao mu je samo Jotam, najmlađi sin Jerubaalov jer se bijaše sakrio. 007 JDG 009 006 Tada se skupiše svi šekemski građani i sav Bet-Milo te postaviše Abimeleka za kralja kod hrasta koji stoji u Šekemu. 007 JDG 009 007 Kada su to dojavili Jotamu, ode on, stade na vrh gore Gerizima i povika im na sav glas: “Čujte me, uglednici šekemski, tako vas čuo Bog! 007 JDG 009 008 Jednom se zaputila stabla da pomažu kralja koji će vladati nad njima. Pa rekoše maslini: 'Budi nam kraljem!' 007 JDG 009 009 Odgovori im maslina: 'Zar da se svog ulja odreknem što je na čast bozima i ljudima da bih vladala nad drugim drvećem?' 007 JDG 009 010 Tad rekoše stabla smokvi: 'Dođi, budi nam kraljem!' 007 JDG 009 011 Odgovori im smokva: 'Zar da se odreknem slatkoće i krasnoga ploda svog da bih vladala nad drugim drvećem?' 007 JDG 009 012 Tad rekoše stabla lozi: 'Dođi, budi nam kraljem!' 007 JDG 009 013 Odgovori im loza: 'Zar da se odreknem vina što veseli bogove i ljude da bih vladala nad drugim drvećem?' 007 JDG 009 014 Sva stabla rekoše tad glogu: 'Dođi, budi nam kraljem!' 007 JDG 009 015 A glog odgovori stablima: 'Ako me doista hoćete pomazat' za kralja, u sjenu se moju sklonite. Ako nećete, iz gloga će oganj planuti i sažeći cedrove libanonske!' 007 JDG 009 016 Sada, jeste li vjerno i čestito učinili kad ste izabrali Abimeleka za kralja? Jeste li se dobro ponijeli prema Jerubaalu i njegovoj kući? Jeste li mu uzvratili za djela što ih za vas učini? 007 JDG 009 017 Moj se otac za vas borio izloživši svoj život te vas izbavio iz ruku Midjanaca, 007 JDG 009 018 a vi danas ustaste protiv kuće moga oca, pobiste njegove sinove, sedamdeset ljudi na istom kamenu, i nad građanima Šekema učiniste kraljem Abimeleka, sina njegove robinje, zato što je vaš brat! 007 JDG 009 019 Ako ste vjerno i pošteno danas radili prema Jerubaalu i prema njegovoj kući, radujte se s Abimelekom, a on neka se raduje s vama! 007 JDG 009 020 Ako niste, neka oganj iziđe iz Abimeleka i sažeže građane Šekema i Bet-Mila i neka iziđe oganj iz građana Šekema i Bet-Mila i sažeže Abimeleka!” 007 JDG 009 021 Onda Jotam pobježe, skloni se i dođe u Beer, i ondje ostade, jer se bojao svoga brata Abimeleka. 007 JDG 009 022 Abimelek je vladao nad Izraelom tri godine. 007 JDG 009 023 Tada Bog posla duh razdora među Abimeleka i šekemske građane i šekemski se građani pobuniše protiv Abimeleka. 007 JDG 009 024 Bijaše to zato da bi se osvetio zločin počinjen nad sedamdeset Jerubaalovih sinova i da bi njihova krv pala na njihova brata Abimeleka, koji ih ubi, i na građane Šekema, koji mu pomogoše da ubije braću. 007 JDG 009 025 Hoteći mu napakostiti, šekemski su građani postavili zasjede po vrhovima planina i pljačkali svakoga tko bi prošao mimo njih onim putem. Javiše to Abimeleku. 007 JDG 009 026 Gaal, sin Ebedov, dođe sa svojom braćom i nastani se u Šekemu; a šekemski se građani pouzdaše u njega. 007 JDG 009 027 Otišavši u polje, trgali su u svojim vinogradima grožđe i gazili ga, a onda udarili u veselje; ušli su u hram svoga boga, jeli su, pili i proklinjali Abimeleka. 007 JDG 009 028 A Gaal, Ebedov sin, povika: “Tko je Abimelek da mu služimo? Zar ne bi trebalo da Jerubaalov sin i Zebul, njegov namjesnik, služe ljude Hamora, Šekemova oca? Zašto da mi njemu služimo? 007 JDG 009 029 O, kad bih imao ovaj narod u svojoj ruci, protjerao bih Abimeleka i rekao mu: 'Pojačaj svoju vojsku i iziđi u boj!'” 007 JDG 009 030 A kad Zebul, gradski načelnik, doznade što je govorio Gaal, sin Ebedov, razgnjevi se. 007 JDG 009 031 Posla glasnike Abimeleku u Arumu i poruči mu: “Evo, Gaal, sin Ebedov, došao u Šekem sa svojom braćom i bune građane protiv tebe. 007 JDG 009 032 Zato ustani noću, ti i narod što je s tobom, i stani u zasjedu u polju. 007 JDG 009 033 A ujutro, kad ograne sunce, digni se i udari na grad. Kada Gaal i njegovi ljudi iziđu preda te, ti učini s njima što ti prilike posavjetuju.” 007 JDG 009 034 Abimelek usta noću sa svim svojim ljudima i stade u zasjedu oko Šekema u četiri čete. 007 JDG 009 035 Kada je Gaal, sin Ebedov, izišao pred gradska vrata i zaustavio se, Abimelek i njegovi ljudi ustaše iz zasjede. 007 JDG 009 036 Gaal ugleda ljude i reče Zebulu: “Eno silaze ljudi s gorskih vrhova.” “Od sjena gorskih vrhova”, odgovori mu Zebul, “čine ti se ljudi.” 007 JDG 009 037 Opet progovori Gaal: “Eno silaze ljudi s visa zvana Zemljin pupak, a četa jedna dolazi putem od Čarobnjačkog hrasta.” 007 JDG 009 038 Tad mu reče Zebul: “Gdje ti je sada jezik? Pa ti si govorio: 'Tko je Abimelek da mu služimo?' Nisu li ondje ljudi koje si prezirao? Iziđi sada i pobij se s Abimelekom.” 007 JDG 009 039 I Gaal iziđe na čelu šekemskih građana i pobi se s Abimelekom. 007 JDG 009 040 Abimelek potjera Gaala i on pobježe pred njim; i mnogi njegovi ljudi padoše mrtvi prije nego što su i došli do vrata. 007 JDG 009 041 Abimelek se tada vrati u Arumu, a Zebul potjera Gaala i njegovu braću i nije im više dao da ostanu u Šekemu. 007 JDG 009 042 Sutradan je narod izišao u polje i javiše to Abimeleku. 007 JDG 009 043 On uze svoju vojsku, podijeli je u tri čete i stade u zasjedu u polju. Kad bi vidio gdje ljudi izlaze iz grada, nasrnuo bi na njih i pobio ih. 007 JDG 009 044 Dok je Abimelek sa svojom četom udarao kod gradskih vrata, druge se dvije čete baciše na one koji bijahu u polju i tako ih pobiše. 007 JDG 009 045 Čitav je dan Abimelek opsjedao grad. Zauzevši ga, poubija sve stanovništvo, razori grad i posu sol po njemu. 007 JDG 009 046 Kad su to čuli gospodari Migdal Šekema, uđoše svi u tvrdi prostor hrama El-Berita. 007 JDG 009 047 Kada je Abimelek doznao da su se svi građani Migdal Šekema ondje sakupili, 007 JDG 009 048 popne se na Salmonsku goru sa svom vojskom svojom. Uzevši u ruke sjekiru, odsječe granu od drveta, podiže je i metnu sebi na rame. A ljudima zapovjedi: “Što vidjeste da sam ja učinio, učinite brzo i vi.” 007 JDG 009 049 I svi ljudi odsjekoše sebi po granu, a onda krenuše za Abimelekom, nabacaše granje na utvrdu i zapališe ga nad onima koji su se ondje nalazili. Tako izgiboše svi žitelji Migdal Šekema, oko tisuću ljudi i žena. 007 JDG 009 050 Potom Abimelek krenu na Tebes, opsjede ga i osvoji. 007 JDG 009 051 Bijaše ondje usred grada kula kamo su se sklonili svi ljudi i žene i svi uglednici gradski. Zatvorivši za sobom vrata, popeše se kuli na krov. 007 JDG 009 052 Abimelek dođe do kule i napade je. Dok je prilazio vratima kule da je zapali, 007 JDG 009 053 neka žena baci mu žrvanj na glavu i razbi mu lubanju. 007 JDG 009 054 On brzo pozva svoga momka koji mu je nosio oružje i reče mu: “Trgni mač i ubij me da se ne govori o meni: 'Žena ga je ubila.'” Njegov ga momak probode te on umrije. 007 JDG 009 055 Kad su Izraelci vidjeli da je Abimelek mrtav, svi se vratiše svojim kućama. 007 JDG 009 056 Tako je Bog svalio na Abimeleka zlo koje je on učinio svome ocu pobivši sedamdesetero svoje braće. 007 JDG 009 057 I sve zlo Šekemaca Bog svali na njihove glave i tako ih stiže kletva Jotama, sina Jerubaalova. 007 JDG 010 001 Poslije Abimeleka ustao je Tola, sin Pue, sina Dodova, da izbavi Izraela. On bijaše iz Jisakarova plemena, a živio je u Šamiru, u Efrajimovoj gori. 007 JDG 010 002 Bio je sudac Izraelu dvadeset i tri godine, a kad je umro, pokopali su ga u Šamiru. 007 JDG 010 003 Poslije njega ustao je Jair Gileađanin, koji je bio sudac Izraelu dvadeset i dvije godine. 007 JDG 010 004 Imao je trideset sinova koji su jahali na tridesetero magaradi i imali trideset gradova što se do dana današnjega zovu Sela Jairova, a nalaze se u gileadskoj zemlji. 007 JDG 010 005 Kad umrije Jair, pokopaše ga u Kamonu. 007 JDG 010 006 Izraelci su opet stali činiti ono što Jahvi nije po volji. Služili su baalima i aštartama, aramejskim bogovima i sidonskim bogovima, bogovima Moabaca, bogovima Amonaca i bogovima Filistejaca. A Jahvu su napustili i nisu mu više služili. 007 JDG 010 007 Tad planu Jahve gnjevom i predade ih u ruke Filistejcima i Amoncima. 007 JDG 010 008 Oni su od tada osamnaest godina satirali i tlačili Izraelce - sve Izraelce koji življahu s onu stranu Jordana, u zemlji amorejskoj, koja je u Gileadu. 007 JDG 010 009 Potom su Amonci prešli Jordan da zavojšte i na Judu, Benjamina i na Efrajima te se Izrael nađe u velikoj nevolji. 007 JDG 010 010 Tada zavapiše Izraelci Jahvi govoreći: “Griješili smo prema tebi jer smo ostavili Jahvu, svoga Boga, da bismo služili baalima.” 007 JDG 010 011 A Jahve odgovori Izraelcima: “Nisu li vas tlačili Egipćani i Amorejci, Amonci i Filistejci, 007 JDG 010 012 Sidonci, Amalečani i Midjanci? Ali kad ste zavapili prema meni, nisam li vas izbavio iz njihovih ruku? 007 JDG 010 013 Ali vi ostaviste mene i uzeste služiti drugim bogovima. Zbog toga vas neću više izbavljati. 007 JDG 010 014 Idite i vapite za pomoć onim bogovima koje ste izabrali! Neka vas oni izbave iz vaše nevolje!” 007 JDG 010 015 Izraelci odgovoriše Jahvi: “Sagriješili smo! Čini s nama što ti drago, samo nas danas izbavi!” 007 JDG 010 016 I odstraniše tuđe bogove i počeše opet služiti Jahvi. A Jahve više ne mogaše trpjeti da Izraelci pate. 007 JDG 010 017 Kada su se Amonci sabrali i utaborili u Gileadu, skupiše se i Izraelci i utaboriše se u Mispi. 007 JDG 010 018 Tada narod i knezovi gileadski rekoše jedni drugima: “Koji čovjek povede boj protiv Amonaca, neka bude poglavar svima koji žive u Gileadu.” 007 JDG 011 001 Gileađanin Jiftah bijaše hrabar ratnik. Rodila ga bludnica, a otac mu bijaše Gilead. 007 JDG 011 002 Ali je Gileadu i njegova žena rodila sinove, pa kada su sinovi te žene odrasli, otjeraše Jiftaha govoreći mu: “Nećeš dobiti baštine od našeg oca jer si sin strane žene.” 007 JDG 011 003 Jiftah zato pobježe od svoje braće i naseli se u zemlji Tobu. Ondje se oko njega okupila hrpa beskućnika koji su s njim pljačkali. 007 JDG 011 004 Poslije nekog vremena Amonci zavojštiše na Izraela. 007 JDG 011 005 Kada su Amonci napali Izraela, krenuše gileadske starješine da trže Jiftaha u zemlji Tobu. 007 JDG 011 006 “Hodi”, rekoše mu, “budi nam vojvoda da ratujemo protiv Amonaca.” 007 JDG 011 007 Ali Jiftah odgovori gileadskim starješinama: “Niste li me vi mrzili i otjerali iz kuće moga oca? Zašto sada dolazite k meni kada ste u nevolji?” 007 JDG 011 008 Gileadske starješine rekoše Jiftahu: “Zato smo sada došli tebi: pođi s nama, povedi rat protiv Amonaca i bit ćeš poglavar nama i svima u Gileadu.” 007 JDG 011 009 Jiftah upita gileadske starješine: “Ako me odvedete natrag da ratujem protiv Amonaca te ako ih Jahve meni preda, hoću li biti vaš poglavar?” 007 JDG 011 010 “Jahve neka bude svjedokom među nama”, odgovore Jiftahu gradske starješine. “Jao nama ako ne učinimo kako si rekao!” 007 JDG 011 011 I Jiftah ode sa starješinama Gileada. Narod ga postavi sebi za poglavara i vojvodu; a Jiftah je ponovio sve svoje uvjete pred Jahvom u Mispi. 007 JDG 011 012 Jiftah posla onda poslanike kralju Amonaca s porukom: “Što ima između tebe i mene da si došao ratovati protiv moje zemlje?” 007 JDG 011 013 Kralj Amonaca odgovori Jiftahovim poslanicima: “U vrijeme kada je izlazio iz Egipta, Izrael ja zaposjeo moju zemlju od Arnona do Jaboka i Jordana. Zato mi je sada dragovoljno vrati!” 007 JDG 011 014 Jiftah nanovo pošalje glasnike kralju Amonaca 007 JDG 011 015 i poruči mu: “Ovako govori Jiftah: Nije Izrael zaposjeo ni moapsku ni amonsku zemlju, 007 JDG 011 016 nego je, izišavši iz Egipta, Izrael prešao pustinjom do Crvenog mora i došao u Kadeš. 007 JDG 011 017 Tada je poslao Izrael poslanike edomskom kralju s molbom: 'Htio bih proći kroz tvoju zemlju!' Ali ga edomski kralj ne posluša. Poslao ih je i moapskom kralju, ali ni on ne htjede, te Izrael ostade u Kadešu. 007 JDG 011 018 Onda je preko pustinje zaobišao edomsku i moapsku zemlju i došao na istok od moapske zemlje. Narod se utaborio s one strane Arnona ne prelazeći granice Moaba, jer Arnon bijaše moapska međa. 007 JDG 011 019 Izrael posla zatim poslanike Sihonu, amorejskom kralju, koji je vladao u Hešbonu, i poruči mu: 'Pusti nas da prođemo kroz tvoju zemlju do mjesta koje nam je određeno.' 007 JDG 011 020 Ali Sihon ne dopusti Izraelu da prođe preko njegova područja, nego skupi svu svoju vojsku koja bijaše utaborena u Jahasu i zametnu boj s Izraelom. 007 JDG 011 021 Jahve, Bog Izraelov, predade Sihona i svu njegovu vojsku u ruke Izraelu, koji ih porazi, te Izrael zaposjede svu zemlju Amorejaca koji nastavahu to područje. 007 JDG 011 022 Zaposjeo je tako svu zemlju Amorejaca od Arnona do Jaboka i od pustinje do Jordana. 007 JDG 011 023 I sada kad je Jahve, Bog Izraelov, protjerao Amorejce pred svojim narodom Izraelom, ti bi nas htio odagnati? 007 JDG 011 024 Zar ne posjeduješ sve što je tvoj bog Kemoš bio oteo starim posjednicima? Tako i sve ono što je Jahve, naš Bog, oteo starim posjednicima, mi sada posjedujemo! 007 JDG 011 025 Po čemu si ti bolji od moapskog kralja Balaka, sina Siporova? Je li se i on sporio s Izraelom? Je li on ratovao protiv njega? 007 JDG 011 026 Kada se Izrael nastanio u Hešbonu i u njegovim selima, u Aroeru i u njegovim selima, a tako i po svim gradovima na obali Jordana - evo, već tri stotine godina - zašto ih tada niste oteli? 007 JDG 011 027 Nisam ja tebi skrivio nego ti meni činiš krivo ratujući protiv mene. Neka Jahve, Sudac, danas presudi između sinova Izraelovih i sinova Amonovih.” 007 JDG 011 028 Ali kralj Amonaca ne posluša riječi što mu ih je poručio Jiftah. 007 JDG 011 029 Duh Jahvin siđe na Jiftaha te on pođe kroz Gileadovo i Manašeovo pleme, prođe kroz gileadsku Mispu, a od gileadske Mispe dođe iza Amonaca. 007 JDG 011 030 I Jiftah se zavjetova Jahvi: “Ako mi predaš u ruke Amonce, 007 JDG 011 031 tko prvi iziđe na vrata moje kuće u susret meni kada se budem vraćao kao pobjednik iz boja s Amoncima bit će Jahvin i njega ću prinijeti kao paljenicu.” 007 JDG 011 032 Jiftah krenu protiv Amonaca da ih napadne i Jahve ih izruči u njegove ruke. 007 JDG 011 033 I porazi ih Jiftah od Aroera do blizu Minita - u dvadeset gradova - i sve do Abel Keramima. Bijaše to njihov veliki poraz; i Amonci bijahu poniženi pred Izraelom. 007 JDG 011 034 Kada se Jiftah vratio kući u Mispu, gle, iziđe mu u susret kći plešući uza zvuke bubnjeva. Bijaše mu ona jedinica, osim nje nije imao ni sina ni kćeri. 007 JDG 011 035 Ugledavši je, razdrije svoje haljine i zakuka: “Jao, kćeri moja, u veliku me tugu bacaš! Zar mi baš ti moraš donijeti nesreću! Zavjetovah se Jahvi i ne mogu zavjeta poreći.” 007 JDG 011 036 Ona mu odgovori: “Oče moj, ako si učinio zavjet Jahvi, učini sa mnom kako si se zavjetovao, jer ti je Jahve dao da se osvetiš Amoncima, svojim neprijateljima.” 007 JDG 011 037 Onda zamoli svog oca: “Ispuni mi ovu molbu: pusti me da budem slobodna dva mjeseca; lutat ću po gorama sa svojim drugama i oplakivati svoje djevičanstvo.” 007 JDG 011 038 “Idi”, reče joj on i pusti je na dva mjeseca. Ona ode sa svojim drugama i oplakivaše na gorama svoje djevičanstvo. 007 JDG 011 039 Kada su prošla dva mjeseca, ona se vrati ocu i on izvrši na njoj zavjet što ga bijaše učinio. I nikada nije upoznala čovjeka. Otada je potekao običaj u Izraelu 007 JDG 011 040 da svake godine odlaze Izraelove kćeri i oplakuju kćer Jiftaha Gileađanina četiri dana na godinu. 007 JDG 012 001 Uto se skupiše ljudi od Efrajimova plemena, prijeđoše Jordan put Safona i rekoše Jiftahu. “Zašto si išao u boj protiv Amonaca a nas nisi pozvao da idemo s tobom? Spalit ćemo ti kuću i tebe!” 007 JDG 012 002 Jiftah im odgovori: “Imali smo veliku parbu, ja i moj narod, i Amonci su nas teško tlačili. Pozvao sam vas u pomoć, ali me niste izbavili iz njihovih ruku. 007 JDG 012 003 Videći da mi nitko ne pritječe u pomoć, stavih svoj život na kocku, odoh sam na Amonce, i Jahve mi ih predade u ruke. Zašto ste, dakle, pošli danas da ratujete protiv mene?” 007 JDG 012 004 Tada skupi Jiftah sve Gileađane i udari na Efrajima. Gileađani potukoše Efrajima, jer su ovi govorili: “Vi ste, Gileađani, Efrajimovi bjegunci koji ste živjeli usred Efrajima i Manašea.” 007 JDG 012 005 Zatim Gileađani presjekoše Efrajimu jordanske gazove, i kada bi koji bjegunac Efrajimov rekao: “Pustite me da prijeđem”, Gileađani bi ga pitali: “Jesi li Efrajimovac?” A kada bi on odgovorio: “Nisam”, 007 JDG 012 006 oni bi mu kazali: “Hajde reci: Šibolet!” On bi rekao: “Sibolet” jer nije mogao dobro izgovoriti. Oni bi ga tada uhvatili i pogubili na jordanskim plićacima. Tako je poginulo četrdeset i dvije tisuće ljudi iz Efrajimova plemena. 007 JDG 012 007 Jiftah je sudio Izraelu šest godina. A kada je Gileađanin Jiftah umro, pokopaše ga u njegovu gradu, u Gileadu. 007 JDG 012 008 Poslije njega sudac u Izraelu bijaše Ibsan iz Betlehema. 007 JDG 012 009 On je imao trideset sinova i trideset kćeri, koje je poudao iz kuće, a trideset je snaha doveo izvana svojim sinovima. On je sudio Izraelu sedam godina. 007 JDG 012 010 Zatim umrije Ibsan i pokopaše ga u Betlehemu. 007 JDG 012 011 Poslije njega sudac u Izraelu bijaše Elon Zebulunac. On je sudio Izraelu deset godina. 007 JDG 012 012 Zatim umrije Zebulunac Elon i pokopaše ga u Ajalonu u zemlji Zebulunovoj. 007 JDG 012 013 Poslije njega sudac u Izraelu bijaše Abdon, sin Hilela iz Pireatona. 007 JDG 012 014 On je imao četrdeset sinova i trideset unuka koji su jahali na sedamdesetero magaradi. On je sudio Izraelu osam godina. 007 JDG 012 015 Zatim umrije Abdon, sin Hilela iz Pireatona, i pokopaše ga u Pireatonu u Efrajimovoj gori, u zemlji Šaalimu. 007 JDG 013 001 Izraelci su opet okrenuli da čine ono što Jahvi nije po volji i Jahve ih predade u ruke Filistejcima za čerdeset godina. 007 JDG 013 002 A bijaše neki čovjek iz Sore, od Danova plemena, po imenu Manoah. Žena mu bila nerotkinja i nije imala djece. 007 JDG 013 003 Toj se ženi ukaza Anđeo Jahvin i reče joj: “Ti si neplodna i nisi rađala. 007 JDG 013 004 Ali se odsad pazi: da ne piješ ni vina ni žestoka pića i da ne jedeš ništa nečisto. 007 JDG 013 005 Jer, zatrudnjet ćeš, evo, i rodit ćeš sina. I neka mu britva ne prijeđe po glavi, jer će od majčine utrobe dijete biti Bogu posvećeno - bit će nazirej Božji i on će početi izbavljati Izraela iz ruke Filistejaca.” 007 JDG 013 006 Žena ode i kaza mužu: “Božji čovjek došao k meni, lice mu kao u Božjeg anđela, puno dostojanstva. Nisam ga upitala odakle je došao, niti mi on kaza svog imena. 007 JDG 013 007 Ali mi je rekao: 'Ti ćeš začeti i roditi sina. Ne pij odsad ni vina ni žestoka pića i ne jedi ništa nečisto jer će ti dijete biti nazirej Božji od majčine utrobe do smrti.'” 007 JDG 013 008 Tada se Manoah pomoli Jahvi i reče: “Molim te, Gospode, neka Božji čovjek koga si jednom poslao dođe još jednom k nama i pouči nas što ćemo činiti s djetetom kad se rodi!” 007 JDG 013 009 Jahve usliši Manoaha i Anđeo Jahvin dođe opet k ženi dok je sjedila u polju. Manoah, muž njezin, ne bijaše kraj nje. 007 JDG 013 010 Žena brzo otrča da obavijesti muža i reče mu: “Gle, ukazao mi se čovjek koji mi je došao onog dana.” 007 JDG 013 011 Manoah ustade, pođe za ženom i kada dođe k čovjeku, upita ga: “Jesi li ti onaj što je govorio s ovom ženom?” A on odgovori: “Jesam.” 007 JDG 013 012 “Kada se ispuni ono što si rekao”, opet će Manoah, “po kojim propisima i kako treba postupati s djetetom?” 007 JDG 013 013 Anđeo Jahvin odgovori Manoahu: “Neka se žena čuva svega što sam joj zabranio. 007 JDG 013 014 Neka ne uživa ništa što dolazi od vinove loze, neka ne pije ni vina ni žestoka pića, neka ne jede ništa nečisto i neka se drži svega što sam joj zapovjedio.” 007 JDG 013 015 Tada reče Manoah Anđelu Jahvinu: “Rado bismo te ustavili i pogostili jaretom.” 007 JDG 013 016 Anđeo Jahvin nato će Manoahu: “Sve da me i ustaviš, ja ne bih jeo tvoga jela; nego ako želiš žrtvovati paljenicu, prinesi je Jahvi.” Manoah, ne znajući da je to Anđeo Jahvin, 007 JDG 013 017 reče tada Anđelu Jahvinu: “Kako ti je ime, da te možemo častiti kada se ispuni što si obećao.” 007 JDG 013 018 Anđeo Jahvin odgovori mu: “Zašto pitaš za moje ime? Ono je tajanstveno.” 007 JDG 013 019 Manoah nato uze jare i prinos te ga na stijeni kao paljenicu žrtvova Jahvi koji čini tajanstvene stvari. 007 JDG 013 020 Kada se poče dizati plamen sa žrtvenika k nebu, podiže se Anđeo Jahvin u tome plamenu. Kad to vidješe Manoah i njegova žena, padoše ničice. 007 JDG 013 021 Anđeo Jahvin nije se više ukazivao Manoahu i njegovoj ženi. Manoah tada shvati da je to Anđeo Jahvin. 007 JDG 013 022 “Zacijelo ćemo umrijeti”, reče ženi, “jer smo vidjeli Boga.” 007 JDG 013 023 “Da nas je htio usmrtiti”, odgovori mu žena, “ne bi iz naše ruke primio paljenice ni prinosa i ne bi nam dao da sve to vidimo niti da takvo što čujemo.” 007 JDG 013 024 Žena rodi sina i nadjenu mu ime Samson. Dijete odraste i Jahve ga blagoslovi. 007 JDG 013 025 I Jahvin duh bijaše s njim u Danovu taboru, između Sore i Eštaola. 007 JDG 014 001 I siđe Samson u Timnu i ugleda ondje djevojku među filistejskim kćerima. 007 JDG 014 002 Vrativši se, povjeri to ocu i majci: “Opazio sam u Timni”, reče on, “djevojku među filistejskim kćerima: oženite me njome.” 007 JDG 014 003 Otac i mati rekoše: “Zar nema djevojaka među kćerima tvoga plemena i u svemu našem narodu da moraš uzeti ženu između neobrezanih Filistejaca?” Ali Samson odgovori ocu: “Oženi me njome jer mi ona omilje.” 007 JDG 014 004 Otac mu i majka nisu znali da je to od Jahve, koji je tražio zadjevicu s Filistejcima jer Filistejci u ono doba vladahu Izraelom. 007 JDG 014 005 Samson siđe tako u Timnu i kad dođe do timnjanskih vinograda, gle - odjednom preda nj iskoči mladi lav ričući. 007 JDG 014 006 Duh Jahvin zahvati Samsona, i on goloruk raskida lava kao što se raskida jare; ali ne reče ni ocu ni majci što je učinio. 007 JDG 014 007 Došavši, razgovori se s djevojkom i ona mu omilje. 007 JDG 014 008 Poslije nekog vremena, kada se vratio da je odvede, Samson skrenu da vidi mrtvog lava, a to u mrtvom lavu roj pčela i med. 007 JDG 014 009 On uze meda u ruke i jeo ga je idući putem. Kada se vratio k ocu i majci, dade ga i njima te i oni jedoše; ali im ne reče da ga je uzeo iz mrtvog lava. 007 JDG 014 010 Zatim ode ženi i ondje prirediše gozbu Samsonu; trajala je sedam dana, jer tako običavahu mladi ljudi. 007 JDG 014 011 Ali kako ga se bojahu, izabraše trideset svadbenih drugova da budu uza nj. 007 JDG 014 012 Tad im reče Samson: “Hajde da vam zadam zagonetku. Ako je odgonetnete za sedam svadbenih dana, dat ću vam trideset truba finog platna i trideset svečanih haljina. 007 JDG 014 013 Ali ako je ne mognete odgonetnuti, vi ćete meni dati trideset truba platna i trideset svečanih haljina.” “Zadaj nam zagonetku”, odgovore mu oni, “mi te slušamo.” 007 JDG 014 014 A on im reče: “Od onog koji jede izišlo je jelo, od jakoga izišlo je slatko.” Ali za tri dana nisu mogli odgonetnuti zagonetke. 007 JDG 014 015 Četvrtoga dana rekoše Samsonovoj ženi: “Izvuci od muža na prijevaru rješenje zagonetke, ili ćemo spaliti i tebe i očev ti dom! Zar ste nas ovamo pozvali da nas oplijenite?” 007 JDG 014 016 Tada žena, uplakana, obisnu Samsonu oko vrata govoreći: “Ti mene samo mrziš i ne ljubiš me. Zadao si zagonetku sinovima moga naroda, a meni je nisi objasnio.” On joj odgovori: “Nisam je objasnio ni ocu ni majci, a tebi da je kažem?” 007 JDG 014 017 Ona mu plakaše oko vrata sedam dana, koliko je trajala gozba. Sedmoga dana on joj kaza odgonetku: toliko je na nj navaljivala. I ona je odade sinovima svoga naroda. 007 JDG 014 018 Sedmoga dana, prije nego je zašlo sunce, ljudi iz toga grada rekoše Samsonu: “Što ima slađe od meda i što ima jače od lava?” A on im odgovori: “Da niste s mojom junicom orali, ne biste zagonetke pogodili.” 007 JDG 014 019 Tada duh Jahvin dođe na njega, te on siđe u Aškelon i ondje pobi trideset ljudi, uze im odjeću i dade svečane haljine onima koji su odgonetnuli zagonetku, a onda se sav gnjevan vrati očevoj kući. 007 JDG 014 020 A Samsonovu ženu dadoše drugu koji mu bijaše svadbeni pratilac. 007 JDG 015 001 Poslije nekog vremena, o žetvi pšenice, Samson dođe da pohodi svoju ženu, donijevši joj kozle i reče: “Želim ući k svojoj ženi u ložnicu.” Ali mu tast ne dopusti. 007 JDG 015 002 “Mislio sam,” reče mu on, “da si je zamrzio, pa sam je dao tvome drugu. Ali zar njezina mlađa sestra nije ljepša od nje? Uzmi je namjesto one!” 007 JDG 015 003 Samson mu odgovori: “Ovaj put neću biti krivac Filistejcima kad im učinim zlo.” 007 JDG 015 004 I ode Samson, ulovi tri stotine lisica, uze luči i, okrenuvši rep prema repu, stavi jednu luč među dva repa. 007 JDG 015 005 Tad zapali luči, pusti lisice u filistejska polja i popali im snopove, i nepokošeno žito, i vinograde, i maslinike. 007 JDG 015 006 Filistejci zapitaše: “Tko je to učinio?” Odgovoriše im: “Samson, Timnjaninov zet, zato što mu tast oduze ženu i dade je njegovu drugu.” Tad Filistejci odoše i spališe onu ženu i njenu obitelj. 007 JDG 015 007 “Kad ste to učinili”, reče im Samson, “neću mirovati dok vam se ne osvetim.” 007 JDG 015 008 I sve ih izudara uzduž i poprijeko i žestoko ih porazi. Poslije toga ode u spilju Etamske stijene i ondje se nastani. 007 JDG 015 009 Tad Filistejci krenuše, utaboriše se u Judi i raširiše do Lehija. 007 JDG 015 010 “Zašto ste pošli na nas?” - upitaše ih Judejci. A oni im odgovoriše: “Pošli smo da svežemo Samsona i da mu učinimo kako je on učinio nama.” 007 JDG 015 011 Tri tisuće Judejaca odoše tada k spilji Etamske stijene i rekoše Samsonu: “Zar ne znaš da Filistejci nama gospodare? Zašto si nam onda to učinio?” On im odgovori: “Kako oni meni, tako ja njima!” A oni mu rekoše: 007 JDG 015 012 “Dođosmo da te svežemo i predamo u ruke Filistejaca.” “Zakunite mi se”, reče im, “da me nećete ubiti.” 007 JDG 015 013 “Ne”, odgovoriše mu, “mi ćemo te samo svezati i predati u njihove ruke, ali te zacijelo ne želimo pogubiti.” Onda ga svezaše sa dva nova užeta i odvedoše iz spilje. 007 JDG 015 014 Kad ga dovedoše u Lehi i kad Filistejci, vičući od radosti, pojuriše na nj, duh Jahvin zahvati ga i užeta na njegovim rukama postadoše kao laneni konci, spaljeni ognjem, i spadoše mu s ruku. 007 JDG 015 015 Spazivši još sirovu magareću čeljust, pruži on ruku, uze onu čeljust i pobi njome tisuću ljudi. 007 JDG 015 016 Tad reče Samson: “Magarećom čeljusti gomile prebih, Magarećom čeljusti tisuću pobih.” 007 JDG 015 017 Rekavši to, baci čeljust iz ruke. Zato odonda ono mjesto zovu Ramat Lehi. 007 JDG 015 018 Kako bijaše jako ožednio, zavapi Jahvi govoreći: “Ti si izvojštio ovu veliku pobjedu rukama svoga sluge, a zar sada moram umrijeti od žeđi i pasti u ruke neobrezanima?” 007 JDG 015 019 Tad Jahve rasiječe udubinu što je kod Lehija i voda poteče iz nje. Samson se napi i vrati mu se snaga, oživje mu duh. Zato su onom izvoru dali ime En Hakore, a postoji još i danas u Lehiju. 007 JDG 015 020 Samson bijaše sudac u Izraelu za vrijeme filistejske vladavine dvadeset godina. 007 JDG 016 001 Odatle ode Samson u Gazu; ondje vidje neku bludnicu i uđe k njoj. 007 JDG 016 002 Žiteljima Gaze javiše: “Samson je došao ovamo!” Opkoliše ga i vrebahu ga svu noć na gradskim vratima. Svu noć bijahu mirni. “Pričekajmo do zore”, mišljahu, “pa ćemo ga ubiti.” 007 JDG 016 003 Ali je Samson ležao samo do ponoći, a o ponoći ustade, dohvati gradska vrata s oba dovratnika, iščupa ih zajedno s prijevornicom, metnu ih na ramena i odnese na vrh gore koja je nasuprot Hebronu i položi ih ondje. 007 JDG 016 004 Poslije toga zamilova on neku ženu iz doline Soreka po imenu Delilu. 007 JDG 016 005 Filistejski knezovi dođoše k njoj i rekoše joj: “Zavedi ga i doznaj gdje stoji njegova velika snaga, kako bismo ga mogli svladati pa da ga svežemo i učinimo nemoćnim. A dat će ti svaki od nas po tisuću i sto srebrnih šekela.” 007 JDG 016 006 Delila upita Samsona: “Kaži mi gdje stoji tvoja velika snaga i čime bi se mogao svezati i svladati.” 007 JDG 016 007 Samson joj odgovori: “Da me svežu sa sedam svježih još neosušenih žila od luka, onemoćao bih i postao kao običan čovjek.” 007 JDG 016 008 Filistejski knezovi donesu Delili sedam svježih još neosušenih žila i ona ga veza njima. 007 JDG 016 009 Kod nje u sobi bijaše zasjeda i ona viknu: “Samsone, eto Filistejaca na te!” On pokida žile kao što se prekine kučina kad se primakne ognju. I tako ne doznadoše za tajnu njegove snage. 007 JDG 016 010 Tad reče Delila Samsonu: “Prevario si me i slagao mi. Ali mi sada kaži čime bi te trebalo vezati.” 007 JDG 016 011 On joj odgovori: “Da me dobro svežu novim još neupotrijebljenim užetima, onemoćao bih i postao kao običan čovjek.” 007 JDG 016 012 Tada Delila uze nova užeta, sveza ga njima i viknu mu: “Samsone, eto Filistejaca na te!” Kod nje u sobi bijaše zasjeda, ali on prekide užeta na rukama kao da su konci. 007 JDG 016 013 Tada Delila reče Samsonu: “Varaš me svejednako i lažeš mi. Kaži mi napokon čime bi te trebalo vezati.” On joj odgovori: “Da otkaš sedam pramenova moje kose na tkalačkom stanu i da ih zaglaviš klinom, onemoćao bih i postao kao običan čovjek.” 007 JDG 016 014 Ona ga uspava i otka sedam pramenova njegove kose na tkalačkom stanu, zabi klin i viknu mu: “Eto Filistejaca na te, Samsone!” On se probudi i istrgne i klin i tkalački stan. I nije otkrila tajnu njegove snage. 007 JDG 016 015 Delila mu reče: “Kako možeš reći da me ljubiš kad tvoje srce nije sa mnom? Triput si me već prevario i nisi mi kazao gdje je tvoja velika snaga.” 007 JDG 016 016 Kako mu je svakog dana dodijavala molbama i mučila ga, njemu već dozlogrdje. 007 JDG 016 017 I otvori joj cijelo svoje srce: “Nikada britva nije prešla po mojoj glavi jer sam od majčine utrobe nazirej Božji. Da me obriju, sva bi me snaga ostavila, onemoćao bih i postao bih kao običan čovjek.” 007 JDG 016 018 Delila tad shvati da joj je otvorio cijelo svoje srce; pozva filistejske knezove i reče im: “Dođite sada jer mi je otvorio cijelo svoje srce.” I filistejski knezovi dođoše k njoj i donesoše sa sobom novac. 007 JDG 016 019 Uspavavši Samsona na svojim koljenima, ona dozva čovjeka te mu obrija s glave sedam pramenova kose. Tako on poče slabiti i ostavi ga snaga. 007 JDG 016 020 Kad ona povika: “Samsone, eto Filistejaca na te!” on se probudi i pomisli: “Izvući ću se kao i uvijek i oslobodit ću se.” Ali nije znao da se Jahve od njega okrenuo. 007 JDG 016 021 Filistejci ga uhvatiše, iskopaše mu oči i odvedoše ga u Gazu. Okovaše ga dvostrukim mjedenim lancem te je okretao mlin u tamnici. 007 JDG 016 022 Ali kosa gdje mu je obrijaše počne opet rasti. 007 JDG 016 023 A knezovi se filistejski skupiše da prinesu veliku žrtvu svome bogu Dagonu i da se provesele. Govorahu oni: “Bog naš predade nam u ruke Samsona, našeg neprijatelja.” 007 JDG 016 024 A narod, vidjevši ga, uze hvaliti svoga boga i klicati u njegovu čast govoreći: “Bog naš predade nam u ruke Samsona, našeg neprijatelja, koji nam je zemlju pustošio i tolike naše usmrtio.” 007 JDG 016 025 Kad im se srce razigralo, povikaše: “Dovedite Samsona da nas zabavlja!” I dovedoše iz tamnice Samsona i on igraše pred njima; a onda ga postaviše među stupove. 007 JDG 016 026 Samson tada reče dječaku koji ga je vodio za ruku: “Vodi me i pomozi mi da opipam stupove na kojima počiva zdanje da se naslonim na njih.” 007 JDG 016 027 A kuća bijaše puna ljudi i žena. Bijahu tu i svi filistejski knezovi, a na krovu tri tisuće ljudi koji su gledali kako Samson igra. 007 JDG 016 028 Samson zavapi Jahvi: “Gospodine Jahve, spomeni me se i samo mi još sada podaj snagu da se Filistejcima odjednom osvetim za oba oka.” 007 JDG 016 029 I Samson napipa dva srednja stupa na kojima počivaše zdanje, oprije se o njih, desnom o jedan, a lijevom o drugi, 007 JDG 016 030 i viknu: “Neka poginem s Filistejcima!” Nato uprije iz sve snage i sruši zdanje na knezove i na sav narod koji se ondje nalazio. Više ih ubi umirući nego što ih pobi za života. 007 JDG 016 031 Poslije dođoše njegova braća i sva kuća njegova oca, uzeše ga i odnesoše i pokopaše ga između Sore i Eštaola, u grobu Manoaha, oca njegova. On je sudio Izraelu dvadeset godina. 007 JDG 017 001 Bijaše u Efrajimovoj gori čovjek po imenu Mikajehu. 007 JDG 017 002 On reče majci: “Tisuću i sto srebrnih šekela što su ti ukradeni i zbog kojih si izustila kletvu - uši su je moje čule - taj je novac kod mene, ja sam ga uzeo.” Mati mu odgovori: “Jahve te blagoslovio, sine moj!” 007 JDG 017 003 I Mikajehu vrati joj tisuću i sto srebrnih šekela. A mati mu njegova reče: “Te sam novce posvetila Jahvi iz svoje ruke za tebe, sine moj, da se izdjela za to rezan ili ljeven idol. I evo, za to ih dajem.” 007 JDG 017 004 Majka uze dvije stotine srebrnih šekela i dade ih zlataru. On načini od njih rezani i ljeveni idol koji postaviše u Mikajehuovoj novoj kući. 007 JDG 017 005 On mu sagradi svetište, zatim načini efod i terafe te posveti jednoga od svojih sinova da mu bude svećenik. 007 JDG 017 006 U to vrijeme u Izraelu nije bilo kralja i svatko je radio po miloj volji. 007 JDG 017 007 Bijaše neki mladić iz Betlehema u Judi, iz Judina plemena; bio je levit i boravio je ondje kao došljak. 007 JDG 017 008 Taj čovjek ode iz grada Betlehema u Judi da se nastani na kakvu prikladnu mjestu kao došljak. Putujući, dođe u Efrajimovu goru do Mikine kuće. 007 JDG 017 009 Mika ga upita: “Odakle dolaziš?” “Ja sam levit iz Judina Betlehema”, odgovori mu on, “i putujem da se negdje nastanim.” 007 JDG 017 010 “Ostani kod mene”, reče mu Mika, “i budi mi ocem i svećenikom, a ja ću ti davati deset srebrnih šekela na godinu, haljine i hranu.” I levit uđe. 007 JDG 017 011 Levit je pristao da ostane u njega, i mladić mu bijaše kao jedan od sinova. 007 JDG 017 012 Mika posveti levita za svećenika; mladić je postao njegovim svećenikom i živio je u Mikinoj kući. 007 JDG 017 013 “Sad znam”, reče Mika, “da će mi Jahve učiniti dobro kad imam levita za svećenika.” 007 JDG 018 001 U ono vrijeme ne bijaše kralja u Izraelu. Tada je Danovo pleme tražilo zemljište gdje da se naseli, jer mu do toga dana nije dopalo zemljište među Izraelovim plemenima. 007 JDG 018 002 Zato poslaše Danovci petoricu ljudi iz svoga plemena, ljude osobito hrabre iz Sore i Eštaola, da izvide i upoznaju zemlju. I rekoše im: “Idite, istražite zemlju.” I oni dođoše u Efrajimovu goru, do Mikine kuće, i ondje zanoćiše. 007 JDG 018 003 Kako bijahu blizu Mikine kuće, poznaše glas mladog levita; svratiše se onamo te ga upitaše: “Tko te doveo ovamo? Što tu radiš? I što ćeš tu?” 007 JDG 018 004 A on im odgovori: “Mika je učinio sa mnom tako i tako. On me najmio, a ja mu služim kao svećenik.” 007 JDG 018 005 “Upitaj Boga”, kazaše mu, “da znamo hoće li nam uspjeti put koji smo poduzeli.” 007 JDG 018 006 “Idite u miru”, odgovori im svećenik, “put na koji ste pošli po volji je Jahvi.” 007 JDG 018 007 Tada odoše ona petorica i stigoše u Lajiš. I vidješe da narod koji prebiva u njemu živi bez straha - po običaju Sidonaca - bezbrižno i mirno; imaju svega što rodi zemlja, daleko su od Sidonaca i nemaju nikakvih odnosa s Aramejcima. 007 JDG 018 008 Kad se vratiše svojoj braći u Sori i Eštaolu, braća ih upitaše: “Što ste doznali?” 007 JDG 018 009 Oni odgovoriše: “Na noge! Navalimo na njih! Zemlja koju smo vidjeli vrlo je dobra. O vi, lijenčine! Ne oklijevajte navaliti da osvojite tu zemlju. 007 JDG 018 010 Kada dođete, naći ćete ondje bezbrižan narod. Zemlja je prostrana. Bog je predao u vaše ruke mjesto koje ne oskudijeva ni u čemu što rodi zemlja!” 007 JDG 018 011 Tako je odande krenulo šest stotina naoružanih ljudi iz Danova plemena iz Sore i Eštaola. 007 JDG 018 012 Krenuli su i utaborili se u Kirjat Jearimu u Judi. Zato se to mjesto naziva do današnjeg dana Danovim taborom, a nalazi se na zapadu od Kirjat Jearima. 007 JDG 018 013 Odatle se zaputiše u Efrajimovu goru i dođoše do Mikine kuće. 007 JDG 018 014 A ona petorica što bijahu išla izviđati zemlju rekoše svojoj braći: “Znate li da u ovim kućama imaju efod, terafe i ljeveni idol? Sada pazite što ćete raditi.” 007 JDG 018 015 Skrenuvši, oni uđoše u kuću mladog levita, u Mikinu kuću, i pozdraviše ga. 007 JDG 018 016 I dok je šest stotina naoružanih ljudi od Danovih sinova stajalo pred vratima, 007 JDG 018 017 ona petorica što su išla izviđati zemlju uđoše, uzeše efod, terafe i ljeveni idol, a svećenik stajaše na pragu pokraj šest stotina naoružanih ljudi. 007 JDG 018 018 Kad su ušli u Mikinu kuću i uzeli efod, terafe, rezani i ljeveni idol, svećenik im reče: “Što to radite?” 007 JDG 018 019 “Šuti”, odgovoriše mu. “Stavi ruku na usta i hajde s nama. Bit ćeš nam otac i svećenik. Zar ti je bolje biti svećenikom u kući jednog čovjeka nego da budeš svećenikom jednog plemena i roda u Izraelu?” 007 JDG 018 020 Svećenik se obradova; uze on efod, terafe i rezani i ljeveni idol te ode s ljudima. 007 JDG 018 021 Vrativši se na put kojim su krenuli, odoše pustivši naprijed žene i djecu, stoku i dragocjenosti. 007 JDG 018 022 Bijahu već daleko od Mikine kuće, kad gle - ljudi što življahu u susjednim kućama, blizu Mikine, uzbunili se i krenuli u potjeru za Danovcima. 007 JDG 018 023 Kada počeše vikati za Danovim sinovima, oni se obazreše i rekoše Miki: “Što ti je? Što ste se skupili?” 007 JDG 018 024 On odgovori: “Uzeli ste moga boga koga sam sebi načinio i svećenika te odlazite. A što ostaje meni? I još mi kažete: 'Što ti je?'” 007 JDG 018 025 Danovci mu odgovore: “Da te više nismo čuli! Jer bi gnjevni ljudi mogli udariti na vas te bi upropastio sebe i svoju kuću!” 007 JDG 018 026 Danovci odoše dalje, a Mika, videći da su jači od njega, okrenu se i vrati kući. 007 JDG 018 027 I tako, uzevši boga što ga je načinio Mika i svećenika koga je najmio da mu služi, Danovci navališe na Lajiš, na mirne i spokojne ljude, te ih posjekoše oštrim mačem i spališe grad. 007 JDG 018 028 Nikoga ne bijaše da pomogne Lajišanima, jer bijahu daleko od Sidona i ne imahu nikakvih odnosa s Aramejcima, a osim toga grad bijaše u dolini koja se pruža prema Bet-Rehobu. Potom su opet sagradili grad i nastanili se u njemu. 007 JDG 018 029 I nazvaše ga Dan, po imenu svoga pretka Dana, koji se rodio Izraelu. A prije se grad zvao Lajiš. 007 JDG 018 030 I Danovci namjestiše sebi rezani i ljeveni idol. A Jonatan, sin Geršona, sina Mojsijeva, a zatim njegovi sinovi, bijahu svećenici Danova plemena do dana kada je narod bio odveden u izgnanstvo. 007 JDG 018 031 I stajaše im onaj rezani i ljeveni idol što ga je Mika načinio, i ostade ondje za sve vrijeme dokle Dom Božji bijaše u Šilu. 007 JDG 019 001 U ono vrijeme kad u Izraelu još ne bijaše kralja, živio neki čovjek, levit, kao došljak na kraju Efrajimove gore. Uzeo on za inoču ženu iz Judina Betlehema. 007 JDG 019 002 Rasrdivši se jednom, njegova ga inoča ostavi i vrati se u očevu kuću u Judin Betlehem i bila je ondje neko vrijeme, kakva četiri mjeseca. 007 JDG 019 003 Njen muž ode k njoj da je urazumi i dovede natrag; imao je sa sobom slugu i dva magarca. Dok je prilazio kući oca mlade žene, opazi ga tast i veselo mu iziđe u susret. 007 JDG 019 004 Tast, otac mlade žene, zadrži ga tri dana kod sebe te su jeli, pili i noćivali. 007 JDG 019 005 Četvrtoga dana uraniše; levit se spremao da ide, kad otac mlade žene reče zetu: “Okrijepi se zalogajem kruha, pa onda idite.” 007 JDG 019 006 I tako sjedoše te su obojica jela i pila, a onda otac mlade žene reče čovjeku: “Hajde, ostani još noćas i proveseli se!” 007 JDG 019 007 A kad čovjek ustade da pođe, tast uze navaljivati na njega te on još jednom ondje prenoći. 007 JDG 019 008 Petoga dana levit urani da krene, ali mu otac mlade žene reče: “Okrijepi se najprije!” Tako su proveli vrijeme jedući zajedno dok se nije nagnuo dan. 007 JDG 019 009 Muž ustade da ide, s inočom i slugom, kad mu tast, otac mlade žene, reče: “Evo se dan nagnuo k večeru. Prenoći još ovdje i proveseli se, pa sutra uranite na put i vratite se svom šatoru.” 007 JDG 019 010 Ali čovjek ne htjede prenoćiti nego ustade i krenu. Tako je došao do pred Jebus, to jest Jeruzalem. S njim su bila dva osamarena magarca, inoča i sluga. 007 JDG 019 011 Kad su bili blizu Jeruzalema, dan se već jako nagnuo, pa sluga reče svome gospodaru: “Hajde da se svratimo u taj jebusejski grad da tu prenoćimo.” 007 JDG 019 012 Ali mu gospodar odgovori: “Nećemo se svraćati u grad tuđinaca koji nisu Izraelci, nego ćemo ići do Gibee.” 007 JDG 019 013 Još reče sluzi: “Hajde, požurimo se da stignemo u koje od tih mjesta gdje ćemo prenoćiti, u Gibeu ili Ramu.” 007 JDG 019 014 I prođoše, nastavljajući put. Kad su stigli pred Benjaminovu Gibeu, sunce je zapadalo. 007 JDG 019 015 Oni skrenuše onamo da prenoće u Gibei. Ušavši, levit sjede na gradskom trgu, ali ne bijaše nikoga da ih primi u kuću da prenoće. 007 JDG 019 016 I dođe neki starac koji se predvečer vraćao s posla u polju. Bijaše to čovjek iz Efrajimove gore; življaše u Gibei kao došljak, a svi žitelji toga mjesta bijahu Benjaminovci. 007 JDG 019 017 Podigavši oči, ugleda putnika na gradskom trgu: “Odakle dolaziš i kamo ćeš?” - upita ga starac. 007 JDG 019 018 A on mu odgovori: “Idemo od Judina Betlehema, na kraj Efrajimove gore. Ja sam odande. Išao sam u Judin Betlehem i vraćam se kući, ali nema nikoga da me primi k sebi u kuću. 007 JDG 019 019 Imam i slame i krme za svoje magarce, a i kruha i vina za sebe, za svoju ženu i za momka koji prati mene, tvoga slugu. Imamo svega dosta.” 007 JDG 019 020 “Mir s tobom i dobro mi došao”, odgovori starac. “Moja je briga što ti je potrebno, samo nemoj noćiti na trgu.” 007 JDG 019 021 I uvede ga u svoju kuću i baci krme magarcima. Putnici su oprali noge, a onda jeli i pili. 007 JDG 019 022 Dok su se oni krijepili, gle, neki građani, opaki ljudi, okružiše kuću i, lupajući svom snagom o vrata, rekoše starcu, gospodaru kuće: “Izvedi toga čovjeka što je ušao u tvoju kuću da ga se namilujemo.” 007 JDG 019 023 Tad iziđe domaćin iz kuće i reče im: “Ne, braćo moja, ne činite zla. Taj je čovjek ušao u moju kuću, zato ne činite bezakonja. 007 JDG 019 024 Evo, moja je kći djevica, prepustit ću vam je. Činite od nje što vam drago, ali ovom čovjeku ne činite bezakonja.” 007 JDG 019 025 Ljudi ga ne htjedoše poslušati. Tad onaj čovjek uze inoču te im je izvede. Oni su je silovali i zlostavljali svu noć do jutra, a kad je zora zabijeljela, pustiše je. 007 JDG 019 026 Pred zoru žena dođe i pade na ulaz kuće onog čovjeka gdje je bio njen gospodar i ležala je ondje dok se nije razdanilo. 007 JDG 019 027 Njen je gospodar ujutro ustao, otvorio kućna vrata te izišao da nastavi put, kad spazi ženu, svoju inoču, kako leži na kućnim vratima s rukama na pragu. 007 JDG 019 028 “Ustani, idemo!” - reče joj. Ali ne bijaše odgovora. Onda je uze, natovari na magarca i krenu na put da se vrati kući. 007 JDG 019 029 Kada je došao kući, trže nož i uze mrtvo tijelo inočino, rasiječe ga, ud po ud, na dvanaest dijelova te ih razasla u sve krajeve Izraela. 007 JDG 019 030 I tko god vidje reče: “Ovakvo što se nije dogodilo od dana kada su Izraelci izašli iz Egipta do današnjeg dana. Valja o tome promisliti, vijećati i govoriti.” 007 JDG 020 001 Tada iziđe sav Izrael i sabra se sva zajednica kao jedan čovjek, od Dana do Beer Šebe i do gileadske zemlje, kod Jahve u Mispi. 007 JDG 020 002 Glavari svega naroda, svih Izraelovih plemena, dođoše na zbor Božjeg naroda, četiri stotine tisuća pješaka vičnih maču. 007 JDG 020 003 A Benjaminovci doznaše da su Izraelovi sinovi uzišli u Mispu. Sinovi Izraelovi zapitaše tada: “Kažite nam kako se dogodio zločin!” 007 JDG 020 004 Levit, muž ubijene žene, uze riječ: “Došao sam s inočom u Benjaminovu Gibeu da prenoćim. 007 JDG 020 005 A građani Gibee ustadoše na mene i noću opkoliše kuću u kojoj sam bio; mene su htjeli ubiti, a moju su inoču silovali tako da je umrla. 007 JDG 020 006 Zato sam uzeo mrtvu inoču, rasjekao je u komade i razaslao je u sve krajeve Izraelove baštine, jer su počinili sramotno djelo u Izraelu. 007 JDG 020 007 Izraelci, evo vas svih ovdje. Posavjetujte se i ovdje stvorite odluku.” 007 JDG 020 008 Sav narod ustade kao jedan čovjek govoreći: “Neka se nitko od nas ne vraća svome šatoru, neka nitko ne ide svojoj kući! 007 JDG 020 009 Nego da sada ovo učinimo Gibei: bacit ćemo ždrijeb; 007 JDG 020 010 i uzet ćemo iz svih Izraelovih plemena po deset ljudi od stotine, po stotinu od tisuće i po tisuću od deset tisuća: oni će nositi hranu vojsci, onima koji će krenuti da kazne Benjaminovu Gibeu za sramotu što ju je počinila u Izraelu.” 007 JDG 020 011 I sabraše se svi Izraelci protiv onoga grada, udruženi kao jedan čovjek. 007 JDG 020 012 Tada Izraelova plemena razaslaše poslanike po svemu Benjaminovu plemenu s porukom: “Kakav se to zločin dogodio među vama? 007 JDG 020 013 Sada izručite one opake ljude što su u Gibei da ih smaknemo te iskorijenimo zlo iz Izraela!” Ali Benjaminovci ne htjedoše poslušati svoje braće Izraelaca. 007 JDG 020 014 Benjaminovci se skupiše u Gibeu iz svojih gradova da se pobiju s Izraelcima. 007 JDG 020 015 A Benjaminovaca koji su došli iz raznih gradova nabrojiše toga dana dvadeset i šest tisuća ljudi vičnih maču, bez stanovnika Gibee. 007 JDG 020 016 Od svega toga naroda bijaše sedam stotina vrsnih ljudi, koji su bili ljevaci, i svaki je taj gađao kamenom iz praćke navlas točno, ne promašujući cilja. 007 JDG 020 017 A bijaše Izraelaca, osim sinova Benjaminovih, četiri stotine tisuća, sve ljudi vičnih maču i sve samih ratnika. 007 JDG 020 018 I sinovi Izraelovi, ustavši, pođoše u Betel da se posavjetuju s Bogom: “Tko će od nas prvi u boj protiv Benjaminovaca?” - zapitaše Izraelci. A Jahve odgovori: “Neka Juda pođe prvi.” 007 JDG 020 019 Izjutra krenuše Izraelci te se utaboriše pred Gibeom. 007 JDG 020 020 Krenuvši u boj protiv Benjaminovaca, svrstaše se u bojni red pred Gibeom. 007 JDG 020 021 A Benjaminovci iziđoše iz Gibee i pobiše toga dana Izraelu dvadeset i dvije tisuće ljudi, koji ostadoše na onome polju. 007 JDG 020 022 Izraelci odoše i plakahu pred Jahvom sve do večeri, a onda upitaše Jahvu govoreći: “Moramo li opet izići u boj protiv sinova svoga brata Benjamina?” A Jahve im odgovori: “Pođite na njega!” 007 JDG 020 023 Tada se vojska Izraelovih sinova ohrabri i nanovo svrsta u bojni red na istome mjestu gdje se svrstala prvog dana. 007 JDG 020 024 Drugoga se dana Izraelci približiše Benjaminovcima, 007 JDG 020 025 ali toga drugog dana Benjamin iziđe iz Gibee pred njih i pobi Izraelcima još osamnaest tisuće ljudi, koji ostadoše na onome polju - sve sami poizbor ratnici, vični maču. 007 JDG 020 026 Tada svi Izraelci i sav narod odoše u Betel te plakahu i stajahu ondje pred Jahvom; cio su dan postili do večeri, prinosili paljenice i žrtve pomirnice pred Jahvom. 007 JDG 020 027 I tad opet Izraelci upitaše Jahvu, jer se u ono vrijeme Kovčeg saveza Božjega nalazio na tome mjestu, 007 JDG 020 028 i Pinhas, sin Aronova sina Eleazara, posluživaše ga. Oni upitaše: “Moramo li opet izići u boj protiv sinova našega brata Benjamina?” A Jahve im odgovori: “Pođite, jer ću ih sutra predati u vaše ruke.” 007 JDG 020 029 Tad Izrael postavi čete u zasjedu oko Gibee. 007 JDG 020 030 Trećega dana pođoše Izraelci protiv Benjaminovaca i svrstaše se u bojne redove pred Gibeom, kao i prije. 007 JDG 020 031 Benjaminovci iziđoše na njih, a oni ih odmamiše daleko od grada. Kao i prije, ubijahu Benjaminovci neke po putovima, od kojih jedan ide u Betel, a drugi u Gibeu; ubiše tako oko trideset Izraelaca. 007 JDG 020 032 I govorahu Benjaminovci: “Evo ih tučemo kao i prvi put.” A Izraelci rekoše: “Bježimo dok ih ne odmamimo na otvorene putove, daleko od grada!” 007 JDG 020 033 Tada se glavnina Izraelove vojske pomakne sa svoga položaja i svrsta se u bojni red kod Baal Tamara, a zasjeda Izraelova iziđe iz svog skrovišta zapadno od Gibee. 007 JDG 020 034 Deset tisuća vrsnih ljudi izabranih iz sveg Izraela sleže se prema Gibei. Boj bijaše žestok. Benjaminovci nisu ni slutili da će ih zadesiti zlo. 007 JDG 020 035 I Jahve potuče Benjamina pred Izraelom toga dana te Izraelci pobiše Benjaminu dvadeset i pet tisuća i sto ljudi vičnih maču. 007 JDG 020 036 Benjaminovci vidješe da su pobijeđeni. Ljudi Izraelci bijahu se povukli sa svojih bojnih položaja pred Benjaminom uzdajući se u zasjedu što su je postavili oko Gibee. 007 JDG 020 037 A oni koji bijahu u zasjedi navališe brže na Gibeu i, ušavši u nju, posjekoše oštrim mačem sve stanovništvo. 007 JDG 020 038 Izraelovi se ljudi bijahu dogovorili s onima u zasjedi da ovi podignu iz grada stup dima kao znak: 007 JDG 020 039 tada bi se Izraelovi ljudi povukli iz boja. Benjamin poče ubijati Izraelce i posiječe im tridesetak ljudi. “Doista, padaju pred nama kao u prijašnjem boju.” 007 JDG 020 040 A kada se znak, stup dima, počeo dizati iz grada, obazre se Benjamin i vidje kako se plamen iz svega grada diže prema nebu. 007 JDG 020 041 Tada se Izraelovi ljudi okrenuše, a Benjaminovce obuze užas jer vidješe da ih je zadesilo zlo. 007 JDG 020 042 I pobjegoše ispred Izraelaca prema pustinji, ali im ratnici bijahu za petama, a oni što su dolazili iz grada ubijahu ih s leđa. 007 JDG 020 043 Tako su opkolili Benjamina i, goneći ga bez predaha, uništiše ga pred Gibeom na istočnoj strani. 007 JDG 020 044 I palo je Benjaminu osmnaest tisuća ljudi, sve samih vrsnih junaka. 007 JDG 020 045 Preživjeli se okrenuše i pobjegoše u pustinju prema Rimonskoj stijeni. Sijekući po cestama, Izraelci pobiše još pet tisuća ljudi; a onda pognaše Benjamina do Gideoma i pobiše još dvije tisuće ljudi. 007 JDG 020 046 Toga dana palo je Benjaminovaca dvadeset tisuća ljudi vičnih maču, sve samih vrsnih junaka. 007 JDG 020 047 Šest stotina ljudi pobjeglo je u pustinju prema Rimonskoj stijeni. 007 JDG 020 048 Izraelovi se ljudi vratiše potom Benjaminovcima, posjekoše oštrim mačem muškarce u gradovima, stoku i što se god našlo; i sve gradove na koje su naišli u Benjaminu popališe ognjem. 007 JDG 021 001 Izraelovi se ljudi bijahu ovako zakleli u Mispi: “Nitko od nas neće dati svoju kćer za ženu Benjaminovu sinu.” 007 JDG 021 002 I ode narod u Betel i ostade ondje pred Bogom do večeri, naričući i jecajući. 007 JDG 021 003 Govorili su: “Zašto se, o Jahve, Bože Izraelov, ova nesreća morala dogoditi da Izraelu danas nestane jednog plemena?” 007 JDG 021 004 Sutradan uraniše ljudi i sagradiše ondje žrtvenik; prinesoše paljenice i žrtve zahvalnice. 007 JDG 021 005 Tad zapitaše Izraelci: “Ima li koga među svim plemenima Izraelovim da nije došao na zbor Jahvi?” Jer su se svečano zakleli da će pogubiti onoga tko ne dođe u Mispu k Jahvi. 007 JDG 021 006 Izraelcima se sada sažalilo na brata Benjamina te rekoše: “Danas je otkinuto jedno pleme od Izraela. 007 JDG 021 007 Kako ćemo dati žene onima koji su preostali kad se zaklesmo Jahvom da im nećemo dati svojih kćeri za žene?” 007 JDG 021 008 Zato zapitaše: “Ima li koga među Izraelovim plemenima da nije došao k Jahvi u Mispu?” I pronađe se da nije došao u tabor, na zbor, nitko od žitelja Jabeša u Gileadu. 007 JDG 021 009 Jer kada se narod prebrojio, ondje ne bijaše nikoga od žitelja Jabeša u Gileadu. 007 JDG 021 010 Zato zajednica posla onamo dvanaest tisuća hrabrih ljudi i zapovjedi im: “Idite i posijecite oštrim mačem stanovnike Jabeša u Gileadu, zajedno sa ženama i djecom. 007 JDG 021 011 Evo što ćete učiniti: izručit ćete prokletstvu sve muškarce i sve žene što su dijelile postelju sa čovjekom, ali ćete sačuvati život djevicama.” Tako i učiniše. 007 JDG 021 012 I našli su među stanovnicima Jabeša u Gileadu četiri stotine mladih djevojaka koje nisu dijelile postelje s čovjekom i doveli su ih u tabor u Šilu, koji je u Kanaanu. 007 JDG 021 013 Sva zajednica posla tada poslanike Benjaminovcima koji bijahu na Rimonskoj stijeni: objaviše im mir. 007 JDG 021 014 Tako se oporavi Benjamin. Dadoše im one među ženama iz Jabeša u Gileadu koje su ostavili na životu, ali ih ne bijaše dovoljno za sve. 007 JDG 021 015 Narodu se sažalio Benjamin što je Jahve načinio prazninu među Izraelovim plemenima. 007 JDG 021 016 “Kako ćemo naći žene onima što su ostali”, rekoše starješine zbora, “kad su Benjaminu istrijebljene žene?” 007 JDG 021 017 Rekoše još: “Kako sačuvati ostatak Benjaminu da se ne zatre jedno pleme iz Izraela? 007 JDG 021 018 A ne možemo im dati svoje kćeri za žene.” Jer se bijahu zakleli rekavši: “Proklet bio onaj koji dade ženu Benjaminu!” 007 JDG 021 019 “Ali”, rekoše, “svake se godine slavi u Šilu Jahvina svetkovina.” Grad se nalazi na sjeveru od Betela, istočno od ceste koja vodi iz Betela u Šekem i južno od Lebone. 007 JDG 021 020 I zato svjetovaše Benjaminovce: “Idite u zasjedu po vinogradima. 007 JDG 021 021 Pazite, pa kada djevojke iz Šila iziđu da plešu u kolu, vi iskočite iz vinograda, otmite svaki sebi ženu između šilskih kćeri pa otiđite u Benjaminovu zemlju. 007 JDG 021 022 A kad njihovi očevi ili njihova braća dođu da se prituže na vas, mi ćemo im reći: 'Oprostite im što je svaki uzeo po ženu kao u ratu; vi im ih niste dali, pa je tako krivnja na vama.'” 007 JDG 021 023 Benjaminovci učiniše tako i od djevojaka koje oteše uzeše onoliki broj žena koliko bijaše njih. Onda odoše svaki na svoju baštinu, sagradiše opet gradove i naseliše se u njima. 007 JDG 021 024 Izraelci se tada raziđoše, svaki u svoje pleme i u svoj rod, i svaki se odande vrati na svoju baštinu. 007 JDG 021 025 U to vrijeme ne bijaše kralja u Izraelu i svatko je živio kako mu se činilo da je pravo. # # BOOK 008 RUT Ruth Ruta 008 RUT 001 001 U ono vrijeme kada su vladali suci nastala glad u zemlji, pa iz Betlehema Judina jedan čovjek ode sa svojom ženom i sa svoja dva sina da se naseli na Moapskim poljanama. 008 RUT 001 002 Taj se čovjek zvao Elimelek, žena mu Noemi, a dva njegova sina: Mahlon i Kiljon; svi bijahu Efraćani iz Betlehema Judina. Stigoše na Moapske poljane i tu se nastaniše. 008 RUT 001 003 Tada Elimelek, Noemin muž, umrije, i ona osta sama sa svoja dva sina. 008 RUT 001 004 Oni se oženiše Moapkama; jedna se zvala Orpa, a druga Ruta. I tu proboraviše deset godina. 008 RUT 001 005 Onda umriješe i Mahlon i Kiljon, i tako Noemi osta i bez svoja dva sina i bez svoga muža. 008 RUT 001 006 Tada se ona diže sa svojim snahama da ode s Moapskih poljana jer je čula na Moapskim poljanama da je Jahve pohodio narod svoj i dao mu kruha. 008 RUT 001 007 Ode, dakle, ona iz mjesta gdje je živjela, a s njome i njezine snahe; krenuše na put da se vrate u zemlju Judinu. 008 RUT 001 008 Noemi tada reče svojim dvjema snahama: “Vratite se svaka domu majke svoje! Neka vam Jahve bude milostiv kao što vi bijaste pokojnicima i meni. 008 RUT 001 009 Neka vam Jahve udijeli da obje nađete mir, svaka u domu svoga muža!” I poljubi ih, a one briznuše u plač. 008 RUT 001 010 I rekoše joj: “Ne! Mi ćemo s tobom, tvome narodu.” 008 RUT 001 011 Ali im reče Noemi: “Vratite se natrag, kćeri moje! Zašto biste išle sa mnom? Zar ću još imati sinova u utrobi svojoj da vam budu muževi? 008 RUT 001 012 Vratite se natrag, kćeri moje, idite samo! Odviše sam stara, nisam za udaju. Pa i kad bih rekla: 'Imam nade da se udam još noćas i da rodim sinove' - 008 RUT 001 013 zar biste mogle čekati da odrastu i zar biste radi njih ostale neudate? Ne, kćeri moje, tuga bi moja bila veća od vaše, jer se ruka Jahvina digla na me.” 008 RUT 001 014 One i opet zaplakaše i zajecaše. Orpa poljubi svoju svekrvu i vrati se, a Ruta ostade s njom. 008 RUT 001 015 Noemi joj reče: “Eto vidiš, jetrva se tvoja vratila narodu svome i bogu svome: vrati se i ti za jetrvom svojom!” 008 RUT 001 016 A Ruta joj odgovori: “Nemoj me tjerati da te ostavim i da odem od tebe: jer kamo ti ideš, idem i ja i gdje se ti nastaniš, nastanit ću se i ja; tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj je Bog. 008 RUT 001 017 Gdje ti umreš, umrijet ću i ja, gdje tebe pokopaju, pokopat će i mene. Neka mi Jahve uzvrati svakim zlom i nevoljom ako me što drugo, osim smrti, rastavi od tebe.” 008 RUT 001 018 Videći gdje je tvrdo naumila da ide s njom, prestade je odvraćati. 008 RUT 001 019 Tako su zajedno išle dok ne dođoše u Betlehem. A kad dođoše u Betlehem, sav se grad uzbudi zbog njih. “Ma je li ovo Noemi?” - pitahu žene. 008 RUT 001 020 A ona im odgovaraše: “Ne zovite me više Noemi nego me zovite Mara; jer me Šadaj gorčinom ispunio! 008 RUT 001 021 Odavde sam otišla punih ruku, a sad me Jahve vraća bez igdje ičega. Zašto me zovete Noemi kad Jahve posvjedoči protiv mene i Svemogući me u tugu zavi?” 008 RUT 001 022 Tako se vrati Noemi s Rutom Moapkom, snahom svojom, s Moapskih poljana. Stigle su u Betlehem baš kad je počela žetva ječma. 008 RUT 002 001 Noemi imaše rođaka po mužu, čovjeka vrlo imućna, iz porodice Elimelekove: zvao se Boaz. 008 RUT 002 002 Tada Ruta Moapka reče Noemi: “Htjela bih ići u polje pabirčiti klasje za onim u koga nađem milost.” Ona joj odgovori: “Hajde, kćeri moja!” 008 RUT 002 003 I ode, dođe u polje te poče pabirčiti za žeteocima. A sreća je dovede u polje koje pripadaše Boazu, iz roda Elimelekova. 008 RUT 002 004 I gle, dođe Boaz iz Betlehema. “Jahve bio s vama!” - pozdravi on žeteoce. A oni mu odgovoriše: “Jahve te blagoslovio!” 008 RUT 002 005 Boaz će nato momku koji je nadzirao žeteoce: “Čija je ona mlada žena?” 008 RUT 002 006 A momak koji bijaše nad žeteocima odgovori: “Ono je mlada Moapka što je došla prateći Noemi s Moapskih poljana. 008 RUT 002 007 Pitala je: 'Smijem li pabirčiti i kupiti klasje između snopova za žeteocima?' I došla je, eto, i ostala od ranog jutra sve dosad; i samo je malo ušla u kuću.” 008 RUT 002 008 Onda Boaz reče Ruti: “Čuj me, kćeri moja, ne idi pabirčiti u drugoga nego se drži mojih njiva i mojih poslenika. 008 RUT 002 009 Pazi na kojoj njivi oni žanju, pa idi za njima. A naredio sam momcima da te nitko ne dira. Kad ožedniš, idi k posudama i pij što moje sluge zahitaju.” 008 RUT 002 010 Ona tada pade ničice, pokloni se do zemlje i reče: “Čime sam stekla toliku milost u očima tvojim da mi posvećuješ pažnju kad sam tuđinka?” 008 RUT 002 011 Boaz joj odgovori: “Čuo sam što si sve učinila za svoju svekrvu poslije smrti svoga muža; kako si ostavila oca svoga, majku svoju i zavičaj svoj te došla u narod kojega do jučer ili prekjučer nisi poznavala. 008 RUT 002 012 Neka ti Jahve plati sve što si učinila i neka ti udijeli pravu nagradu Jahve, Bog Izraelov, kad si došla da se pod krila njegova skloniš!” 008 RUT 002 013 Ona preuze: “Kad bih mogla uvijek nalaziti milost u tvojim očima, gospodaru, jer si me utješio i milostivo progovorio sluškinji svojoj, ako i nisam kao jedna od tvojih sluškinja.” 008 RUT 002 014 Kad bijaše vrijeme ručku, Boaz joj reče: “Hodi ovamo, jedi ovog kruha i umoči svoj zalogaj u ocat!” Ona sjede pokraj žetelaca, a on stavi pred nju prženih zrna. Jela je i nasitila se i još joj preteče. 008 RUT 002 015 Kad je ustala da pabirči dalje, Boaz zapovjedi svojim slugama: “I među snopljem neka ona pabirči, a vi joj nemojte zanovijetati. 008 RUT 002 016 Nego navlaš ispuštajte klasove iz svojih rukoveti i ostavljajte joj neka kÓupi i nemojte je koriti!” 008 RUT 002 017 I tako je pabirčila sve do večeri, pa onda ovrše ono što je napabirčila: bijaše otprilike jedna efa ječma. 008 RUT 002 018 Uze ona svoje i dođe u grad, a svekrva vidje koliko je napabirčila. Tada Ruta izvadi i dade joj što joj bijaše preteklo pošto se nasitila. 008 RUT 002 019 Svekrva je upita: “Gdje si pabirčila danas? Gdje si radila? Neka je blagoslovljen onaj koji je pogledao na te!” Onda ona pripovjedi svekrvi kod koga je radila i reče: “Čovjek u koga sam danas radila zove se Boaz.” 008 RUT 002 020 Tada će Noemi svojoj snasi: “Neka Jahve blagoslovi onoga koji ne uskraćuje dobrote svoje ni živima ni mrtvima!” I dometnu Noemi: “Taj je čovjek naš rod; jedan od naših skrbnika.” 008 RUT 002 021 Ruta Moapka pripovjedi dalje: “Još mi reče: 'Drži se mojih poslenika dokle ne požanju sve moje!'” 008 RUT 002 022 Noemi nato reče Ruti, snasi svojoj: “Dobro je, kćeri moja, idi za njegovim poslenicima da ti ne bude neprilike na kojoj drugoj njivi.” 008 RUT 002 023 I tako se držala poslenika Boazovih i pabirčila dokle ne požeše i ječam i pšenicu. I živjela je kod svekrve svoje. 008 RUT 003 001 Onda će joj Noemi, svekrva njezina: “Kćeri moja, da ti potražim mirno mjesto gdje bi mogla biti sretna? 008 RUT 003 002 Vidiš, Boaz, s čijim si se poslenicima našla, naš je rođak. Evo, on će noćas vijati ječam na gumnu. 008 RUT 003 003 Umij se ti i namaži, lijepo se odjeni pa idi na gumno. Ne daj da te prepozna prije nego što se najede i napije. 008 RUT 003 004 Kad bude lijegao, dobro pazi gdje će leći; pa kad legne, otiđi onamo, podigni mu pokrivač s nogu i lezi ondje! Tada će ti on reći što ti je činiti.” 008 RUT 003 005 Ona joj odgovori: “Učinit ću sve kako mi kažeš.” 008 RUT 003 006 I siđe na gumno i učini sve kako joj je svekrva naredila. 008 RUT 003 007 A Boaz, pošto je jeo i pio i tako se odobrovoljio, ode i leže kraj stoga. Onda ona priđe polako, otkri mu noge i leže. 008 RUT 003 008 Kad bijaše oko ponoći, trže se čovjek i obrnu se, i gle: žena leži do njegovih nogu. 008 RUT 003 009 “Tko si?” - upita on, a ona odgovori: “Ja sam Ruta, sluškinja tvoja. Raširi skut svoje haljine na sluškinju svoju jer si mi skrbnik.” 008 RUT 003 010 “Blagoslovio te Jahve, kćeri moja!” - dočeka on. “Ovaj drugi tvoj čin milosti još je vredniji od prvoga, jer se nisi trudila da slijediš mlade poslenike, bili oni bogati ili siromašni. 008 RUT 003 011 I zato se, kćeri moja, sada ne plaši: učinit ću ti sve što zatražiš, jer sva vrata moga naroda znaju da si čestita žena. 008 RUT 003 012 Jest, uistinu sam ti skrbnik; ali postoji još bliži od mene. 008 RUT 003 013 Ostani noćas; ako te sutra ujutro on kao skrbnik htjedne uzeti, dobro, neka te uzme; a ne htjedne li, uzet ću te ja, tako mi Jahve! Spavaj do jutra.” 008 RUT 003 014 I spavaše ona do njegovih nogu do jutra. On ustade prije nego što mogaše čovjek čovjeka razaznati jer mišljaše: “Ne treba da znaju da je žena bila na gumnu.” 008 RUT 003 015 I kaza joj: “Daj ogrtač što je na tebi i drži ga dobro.” Ona ga pridrža, a on joj nasu šest mjerica ječma i naprti joj. I ode ona u grad. 008 RUT 003 016 Kad je stigla, upita je svekrva: “Što je s tobom, kćeri moja?” A ona joj pripovjedi sve što je učinio za nju. 008 RUT 003 017 I nadoveza: “Ovih šest mjerica ječma dade mi kazujući: 'Ne smiješ se vratiti svekrvi praznih ruku.'” 008 RUT 003 018 Nato će joj Noemi: “Budi mirna, kćeri moja, dok ne vidiš što će biti: jer neće on imati spokoja dok sve još danas ne dokrajči.” 008 RUT 004 001 Boaz potom iziđe na gradska vrata i sjede ondje. I gle, naiđe onaj skrbnik o kome je govorio. I dozva ga Boaz: “Ej, hodi ovamo i sjedni!” Onaj dođe i sjede. 008 RUT 004 002 Onda Boaz uze deset ljudi između starješina gradskih i reče: “Posjedajte ovdje!” I posjedaše. 008 RUT 004 003 Zatim reče skrbniku: “Noemi, koja se vratila s Moapskih polja, htjela bi prodati ono zemlje našega brata Elimeleka. 008 RUT 004 004 Zato sam odlučio da se s tobom razgovorim i predložim ti: otkupi njivu pred ovima koji sjede ovdje i pred starješinama moga naroda. Ako je kaniš otkupiti, onda otkupi; ako ne kaniš, kaži mi da znam. Jer prije tebe nema nitko pravo na otkup; ja sam na redu tek iza tebe.” A onaj reče: “Hoću, otkupit ću je.” 008 RUT 004 005 Onda kaza Boaz: “Kad uzmeš zemlju iz ruke Noemi, treba da uzmeš i Rutu Moapku, pokojnikovu ženu, da se pokojniku sačuva ime na baštini.” 008 RUT 004 006 Ali skrbnik reče: “E, onda ne mogu biti otkupnik, da ne raspem svoje baštine. Otkupi ti po svome skrbničkom pravu jer ja ne mogu.” 008 RUT 004 007 A bijaše od starine običaj u Izraelu: da se čemu potkrijepi valjanost otkupa ili zamjene, čovjek bi izuo sandalu i dao je drugome. To bijaše svjedočanstvo u Izraelu. 008 RUT 004 008 Tako dakle i onaj skrbnik reče Boazu: “Otkupi ti!” te izu sandalu i dade mu je. 008 RUT 004 009 Tada Boaz kaza starješinama i svemu narodu: “Vi ste danas svjedoci da ja otkupljujem iz ruke Noemine sve ono što je bilo Elimelekovo, sve što je bilo Kiljonovo i Mahlonovo. 008 RUT 004 010 Uz to uzimam za ženu Rutu Moapku, ženu Mahlonovu, da bi se sačuvalo ime pokojnikovo na baštini i da se ime njegovo ne bi zatrlo među braćom njegovom i nestalo s vrata zavičaja njegova. Vi ste danas tome svjedoci.” 008 RUT 004 011 Sav narod koji se nalazio na vratima gradskim i starješine rekoše: “Svjedoci smo! Dao Jahve da žena koja ulazi u dom tvoj bude kao Rahela i Lea, koje su obje podigle kuću Izraelovu! Obogati se u Efrati, a prodiči u Betlehemu! 008 RUT 004 012 Neka tvoja kuća, po potomstvu koje će ti dati Jahve od ove mlade žene, bude kao kuća Peresa, koga Judi rodi Tamara!” 008 RUT 004 013 Tako Boaz uze Rutu i ona posta žena njegova. Uđe on k njoj i Jahve joj dade te ona zatrudnje i rodi sina. 008 RUT 004 014 Onda žene rekoše Noemi: “Blagoslovljen bio Jahve koji ti danas nije uskratio skrbnika! I prodičio njegovo ime u Izraelu! 008 RUT 004 015 On će biti tvoja utjeha i potpora starosti tvojoj; jer ga rodi snaha tvoja koja te ljubi i koja ti vrijedi više od sedam sinova.” 008 RUT 004 016 Noemi uze dječaka, metnu ga sebi na krilo i bi mu odgojiteljicom. 008 RUT 004 017 Susjede mu nadjenuše ime govoreći: “Noemi se rodio sin!” I prozvaše ga Obed; on je otac Jišaja, oca Davidova. 008 RUT 004 018 A ovo je rodoslovlje Peresovo: Peres imade sina Hesrona, 008 RUT 004 019 Hesron Rama, Ram Aminadaba, 008 RUT 004 020 Aminadab Nahšona, Nahšon Salmona, 008 RUT 004 021 Salmon Boaza, Boaz Obeda, 008 RUT 004 022 Obed Jišaja, a Jišaj Davida. # # BOOK 009 1SA 1 Samuel 1 Samuelova 009 1SA 001 001 Bio jedan čovjek iz Ramatajima, Sufovac iz Efrajimove gore, po imenu Elkana, sin Jerohama, sina Elihua, sina Tohua, sina Sufova, Efrajimljanin. 009 1SA 001 002 Imao je dvije žene: ime jednoj bijaše Ana, a drugoj bijaše ime Penina. Penina je imala djece, a Ana ih nije imala. 009 1SA 001 003 Taj je čovjek svake godine uzlazio iz svoga grada da se pokloni i prinese žrtvu Jahvi Sebaotu u Šilu. Ondje su bila dva sina Elijeva, Hofni i Pinhas, kao svećenici Jahvini. 009 1SA 001 004 Jednoga dana Elkana prinese žrtvu. On je obično svojoj ženi Penini i svim njezinim sinovima i kćerima davao više žrtvenih dijelova, 009 1SA 001 005 a Ani je davao samo jedan dio, premda je više ljubio Anu, ali Jahve joj ne bijaše dao od srca poroda. 009 1SA 001 006 Uz to joj je suparnica njezina zanovijetala da je ponizi što joj Jahve ne bijaše dao od srca poroda. 009 1SA 001 007 Tako je bivalo svake godine kad god bi polazili u Dom Jahvin: Penina je zanovijetala Ani. Ana je stoga plakala i nije htjela jesti. 009 1SA 001 008 Tada joj reče Elkana, njezin muž: “Zašto plačeš, Ana? I zašto ne jedeš? Zašto ti je srce rastuženo? Nisam li ti ja vredniji nego deset sinova?” 009 1SA 001 009 Ali Ana ustade, pošto su jeli i pili u sobi, i stupi pred Jahvu - a svećenik Eli sjeđaše na stolici na pragu svetišta Jahvina. 009 1SA 001 010 I ojađena u duši pomoli se Ana Jahvi, plačući gorko. 009 1SA 001 011 I zavjetova se ovako: “Jahve Sebaote! Ako pogledaš na nevolju službenice svoje i opomeneš se mene i ne zaboraviš službenice svoje te dadeš službenici svojoj muško čedo, ja ću ga darovati Jahvi za sve dane njegova života i britva neće prijeći preko glave njegove.” 009 1SA 001 012 Tako se ona dugo molila pred Jahvom, a Eli je motrio usta njezina. 009 1SA 001 013 Ana govoraše u srcu; samo se usne njezine micahu, a glas joj se nije čuo. Zato Eli pomisli da je pijana. 009 1SA 001 014 I reče joj Eli: “Dokle ćeš biti pijana? Otrijezni se od vina što je u tebi!” 009 1SA 001 015 Ali Ana odgovori i reče: “Nisam pijana, gospodaru, nego sam velika nesretnica. Nisam pila ni vina ni opojna pića nego izlijevam dušu svoju pred Jahvom. 009 1SA 001 016 Ne sudi službenicu svoju kao ženu nevaljalu, jer sam od preteške tuge i žalosti tako dugo molila.” 009 1SA 001 017 Tada joj Eli odgovori ovako: “Pođi u miru! A Bog Izraelov neka ti ispuni molitvu kojom si ga molila.” 009 1SA 001 018 A ona reče: “Neka službenica tvoja nađe milost u očima tvojim!” I žena ode svojim putem: jela je i lice joj nije više bilo tužno kao i prije. 009 1SA 001 019 Sutradan uraniše i pokloniše se Jahvi, a onda se vratiše i dođoše svojoj kući u Ramu. Elkana pozna Anu, ženu svoju, a Jahve je se opomenu. 009 1SA 001 020 Ana zatrudnje i, kad bi vrijeme, rodi sina koga nazva imenom Samuel, “jer sam ga”, reče, “izmolila od Jahve”. 009 1SA 001 021 Poslije godine dana uziđe njezin muž Elkana sa svim domom svojim da prinese Jahvi godišnju žrtvu i da izvrši zavjet. 009 1SA 001 022 Ali Ana ne pođe s njim jer reče svome mužu: “Neću poći dok se dijete ne odbije od prsiju, a onda ću ga odvesti da se pokaže pred Jahvom i da ostane ondje zauvijek.” 009 1SA 001 023 I odgovori joj Elkana, njezin muž: “Čini kako misliš da je dobro; ostani dok ga ne odbiješ od prsiju; samo neka ti Jahve ispuni tvoju želju!” I žena osta kod kuće dojeći sina svoga dok ga nije odbila od prsiju. 009 1SA 001 024 Čim ga je odbila od prsiju, povede ga sa sobom uzevši uz to trogodišnjeg junca, efu brašna i mijeh vina; i uvede ga u Dom Jahvin u Šilu. A dječak je bio još vrlo mlad. 009 1SA 001 025 Tada zaklaše junca, a majka dječakova pristupi k Eliju. 009 1SA 001 026 I reče Ana: “Dopusti, gospodaru! Tako ti života tvoga, gospodaru, ja sam ona žena koja je stajala ovdje kraj tebe moleći se Jahvi. 009 1SA 001 027 Molila sam za ovo dijete, i Jahve mi je uslišio prošnju kojom sam ga prosila. 009 1SA 001 028 Zato i ja njega ustupam Jahvi za sve dane njegova života: ta isprošen je od Jahve.” I pokloniše se ondje Jahvi. 009 1SA 002 001 Nato se Ana pomoli ovako: “Kliče srce moje u Jahvi, raste snaga moja po Bogu mom. Šire mi se usta na dušmane moje, jer se radujem pomoći tvojoj. 009 1SA 002 002 Nitko nije svet kao što je Jahve (jer nema nikoga osim tebe), i nema hridi kao što Bog je naš. 009 1SA 002 003 Ne govorite mnogo hvastavih riječi, neka ne izlazi drskost iz usta vaših, jer Jahve je sveznajući Bog, pravo on prosuđuje djela. 009 1SA 002 004 Lomi se luk junacima, nemoćni se snagom opasuju. 009 1SA 002 005 Nekoć siti sad se za kruh muče, nekoć gladni ne gladuju više. Nerotkinja rađa sedam puta, majka brojne djece svježinu izgubi. 009 1SA 002 006 Jahve daje smrt i život, ruši u Šeol i odande diže. (Sheol h7585) 009 1SA 002 007 Jahve čini uboga i bogata, obara čovjeka i uzvisuje. 009 1SA 002 008 Diže slabića iz prašine, iz bunjišta izvlači uboga, da ih posadi s knezovima i da im odredi počasna mjesta. Jer Jahvini su stupovi zemlje, na njih je stavio ovaj svijet. 009 1SA 002 009 Korake čuva svojih vjernika, zlikovce stiže propast u mraku (svojom snagom čovjek ne stječe pobjede). 009 1SA 002 010 Koji se protive Jahvi, padaju, Svevišnji grmi s nebesa. Jahve sudi međama zemlje, daje silu svojemu kralju, uzdiže snagu pomazanika svoga.” 009 1SA 002 011 Potom se Ana vrati u Ramu, a dječak ostade da služi Jahvi pod okom svećenika Elija. 009 1SA 002 012 A Elijevi sinovi bijahu nevaljali ljudi jer nisu marili za Jahvu 009 1SA 002 013 ni za prava svećenika nasuprot narodu: kad bi tko prinosio žrtvu, došao bi sluga svećenikov, dok se meso još kuhalo, s trorogom vilicom u ruci 009 1SA 002 014 i zabadao njom u kotlić ili u lonac, u tavu ili u zdjelu, i što god bi se nabolo na vilicu, uzimao je svećenik sebi. Tako su činili svim Izraelcima što su dolazili onamo, u Šilo. 009 1SA 002 015 Tako i prije nego bi se spalilo salo, došao bi sluga svećenikov i rekao čovjeku koji je prinosio žrtvu: “Daj mi mesa da ispečem svećeniku! On neće od tebe kuhana mesa nego samo sirovo.” 009 1SA 002 016 Ako bi mu čovjek tada rekao: “Neka se najprije spali salo, a onda uzmi što ti duša želi”, on bi odgovorio: “Ne, nego daj odmah! Ako ne daš, uzet ću silom.” 009 1SA 002 017 Grijeh je mladića bio vrlo velik pred Jahvom, jer su ljudi prezirali žrtvu koja se prinosila Jahvi. 009 1SA 002 018 A Samuel služaše pred Jahvom, još dijete u oplećku lanenom. 009 1SA 002 019 Mati bi mu njegova napravila dolamicu i donosila mu je svake godine kad bi dolazila s mužem svojim da prinese godišnju žrtvu. 009 1SA 002 020 A Eli bi blagoslovio Elkanu i njegovu ženu govoreći: “Neka ti Jahve dade poroda od te žene na uzdarje za dar što ga je dala Jahvi.” Nato bi se vraćali svojoj kući. 009 1SA 002 021 Jahve pohodi Anu i ona zatrudnje i rodi još tri sina i dvije kćeri. A mladi je Samuel rastao pred Jahvom. 009 1SA 002 022 Eli je bio već vrlo star, ali je ipak čuo sve što su njegovi sinovi činili svemu Izraelu. 009 1SA 002 023 I on im reče: “Zašto radite takvo što da o tome moram slušati od svega ovog naroda? 009 1SA 002 024 Nemojte tako, sinovi moji! Nisu dobri glasovi što ih čujem ... Sablažnjujete narod Jahvin. 009 1SA 002 025 Ako čovjek zgriješi čovjeku, Bog će prosuditi. Ali ako čovjek zgriješi Jahvi, tko će se zauzeti za njega?” Ali sinovi ne poslušaše glasa oca svojega, jer je Jahve odlučio da ih pogubi. 009 1SA 002 026 A mladi je Samuel sve više rastao u dobi i mudrosti i pred Jahvom i pred ljudima. 009 1SA 002 027 Uto dođe jedan Božji čovjek k Eliju i reče mu: “Ovako govori Jahve: 'Nisam li se jasno objavio domu oca tvojega kad su bili u Egiptu, robovi u kući faraonovoj? 009 1SA 002 028 Odabrao sam ih između svih plemena Izraelovih da mi budu svećenici, da se uspinju na moj žrtvenik, da prinose žrtve paljenice i da nose oplećak preda mnom: i dao sam domu oca tvojega sve paljene žrtve sinova Izraelovih. 009 1SA 002 029 Zašto gledaš zavidnim okom žrtvu i prinos što sam ih odredio za svoj Dom? I zašto paziš sinove svoje više nego mene, toveći ih najboljim dijelovima svih žrtvenih prinosa naroda moga Izraela? 009 1SA 002 030 Zato sam - riječ je Jahve, Boga Izraelova - rekao doduše da će dom tvoj i dom oca tvojega stupati preda mnom dovijeka, ali sada - riječ je Jahvina - neka je to daleko od mene! Jer ja častim one koji mene časte, a koji mene preziru, bit će osramoćeni. 009 1SA 002 031 Gle, dolaze dani kad ću odsjeći mišicu tvoju i mišicu doma oca tvojega, tako da više neće biti starca u tvom domu. 009 1SA 002 032 Ti ćeš kivnim okom gledati na sve dobro kojim ću obasuti Izraela, i nikada više neće biti starca u tvom domu. 009 1SA 002 033 Zadržat ću ipak nekoga od tvojih kod oltara svoga, samo zato da mu sahnu oči i vene duša njegova, ali sve mnoštvo doma tvoga poginut će od ljudskoga mača. 009 1SA 002 034 Znak će ti biti ono što će stići oba tvoja sina, Hofnija i Pinhasa: obojica će poginuti istoga dana. 009 1SA 002 035 Ja ću sebi podići vjerna svećenika koji će raditi po mom srcu i po mojoj želji i njemu ću sazdati trajan dom, i on će svagda stupati pred pomazanikom mojim. 009 1SA 002 036 A koji god ostane od tvoga doma, dolazit će da mu se pokloni i da izmoli srebrn novčić ili hljeb kruha i kazat će: 'Molim te, primi me u kakvu god službu svećeničku, da imam zalogaj kruha.'” 009 1SA 003 001 Mladi je Samuel služio Jahvi pod nadzorom Elijevim; u ono vrijeme Jahve je izrijetka govorio ljudima, a viđenja nisu bila česta. 009 1SA 003 002 No jednoga je dana Eli ležao u svojoj sobi - oči su njegove počele slabiti te više nije mogao vidjeti - 009 1SA 003 003 svijećnjak Božji još ne bijaše ugašen i Samuel je spavao u svetištu Jahvinu, ondje gdje je bio Kovčeg Božji. 009 1SA 003 004 I Jahve zovnu: “Samuele! Samuele!” A on odgovori: “Evo me!” 009 1SA 003 005 I otrča k Eliju i reče: “Evo me! Ti si me zvao!” A Eli reče: “Ja te nisam zvao. Vrati se i spavaj!” I on ode i leže. 009 1SA 003 006 I Jahve opet zovnu: “Samuele! Samuele!” Samuel usta, ode k Eliju i reče: “Evo me! Ti si me zvao!” A Eli odgovori: “Ja te nisam zvao, sine! Vrati se i spavaj!” 009 1SA 003 007 Samuel još nije poznavao Jahve i još mu nikada ne bijaše objavljena riječ Jahvina. 009 1SA 003 008 I Jahve zovnu Samuela po treći put. On usta, ode k Eliju i reče: “Evo me! Ti si me zvao!” Sada Eli razumje da je Jahve zvao dječaka. 009 1SA 003 009 Zato reče Samuelu: “Idi i lezi; a ako te zovne, ti reci: 'Govori, sluga tvoj sluša.'” I Samuel ode i leže na svoje mjesto. 009 1SA 003 010 I dođe Jahve i stade i zovnu kao prije: “Samuele! Samuele!” A Samuel odgovori: “Govori, sluga tvoj sluša.” 009 1SA 003 011 Tada Jahve reče Samuelu: “Evo, učinit ću nešto u Izraelu da će oba uha zujati svakome koji čuje. 009 1SA 003 012 U onaj ću dan ispuniti na Eliju sve što sam rekao za kuću njegovu, od početka do kraja. 009 1SA 003 013 Ti ćeš mu objaviti da osuđujem kuću njegovu dovijeka; on je znao da njegovi sinovi hule na Boga, a nije ih obuzdao. 009 1SA 003 014 Zato - kunem se domu Elijevu - neće oprati krivicu Elijeva doma nikakve žrtve ni prinosi dovijeka.” 009 1SA 003 015 Samuel je spavao do jutra, a onda otvori vrata Doma Jahvina. Samuel se bojao kazati viđenje Eliju. 009 1SA 003 016 Ali Eli zovnu Samuela govoreći: “Samuele, sine!” A on odgovori: “Evo me!” 009 1SA 003 017 I on upita: “Kakva je riječ koju ti reče? Nemoj mi zatajiti ništa! Tako ti Bog učinio zlo i dodao ti drugo ako mi zatajiš nešto od onoga što ti je kazao.” 009 1SA 003 018 Nato mu Samuel pripovjedi sve i ništa ne zataji od njega. A Eli reče: “On je Jahve, neka čini što je dobro u očima njegovim!” 009 1SA 003 019 Samuel je rastao, a Jahve je bio s njim i nije pustio da ijedna od njegovih riječi padne na zemlju. 009 1SA 003 020 Sav Izrael, od Dana do Beer Šebe, spozna da je Samuel postavljen za proroka Jahvina. 009 1SA 003 021 Jahve se i dalje javljao u Šilu, jer se objavljivao Samuelu, i riječ se Samuelova obraćala svemu Izraelu. (Eli je bio vrlo star, a njegovi su sinovi ustrajali u svome opakom postupku pred Jahvom.) 009 1SA 004 001 U ono vrijeme skupiše Filistejci vojsku protiv Izraela. Izraelci iziđoše pred njih da se pobiju i utaboriše se kod Eben Haezera, dok su Filistejci udarili tabor kod Afeka. 009 1SA 004 002 Filistejci se svrstaše u bojni red protiv Izraela i nasta žestoka bitka. Izrael podleže Filistejcima: oko četiri tisuće ljudi pogibe na bojištu, na otvorenu polju. 009 1SA 004 003 Kad se narod vratio u tabor, rekoše starješine Izraelove: “Zašto je Jahve dopustio da nas Filistejci danas pobijede? Pođimo u Šilo po Kovčeg saveza Jahvina neka dođe u našu sredinu i spasi nas iz ruku naših neprijatelja.” 009 1SA 004 004 Narod posla ljude u Šilo i donesoše odande Kovčeg saveza Jahve nad vojskama, koji stoluje nad kerubinima; oba sina Elijeva, Hofni i Pinhas, dođoše kao pratioci Kovčega. 009 1SA 004 005 Kad je Kovčeg Jahvin stigao u tabor, sav Izrael podiže gromki poklik, od kojega odjeknu zemlja. 009 1SA 004 006 Filistejci čuše taj gromki poklik i zapitaše: “Što znači taj gromki poklik u taboru Hebreja?” I shvatiše da je Kovčeg Jahvin stigao u njihov tabor. 009 1SA 004 007 Tada Filistejce obuze strah jer su govorili: “Bog je došao u tabor!” I povikaše: “Jao nama! Tako nije bilo dosad. 009 1SA 004 008 Jao nama! Tko će nas izbaviti iz ruke toga silnog Boga? To je onaj koji je udario Egipat svakojakim nevoljama. 009 1SA 004 009 Ohrabrite se i budite junaci, Filistejci, da ne postanete robovi Hebrejima kao što su oni bili robovi vama; budite junaci i borite se!” 009 1SA 004 010 Tada Filistejci zametnuše bitku, Izraelci biše potučeni i pobjegoše svaki u svoj šator. Poraz je bio silan, jer je trideset tisuća pješaka poginulo na izraelskoj strani. 009 1SA 004 011 I Kovčeg Božji bi otet, i oba sina Elijeva poginuše, Hofni i Pinhas. 009 1SA 004 012 Jedan Benjaminovac otrča iz bojnih redova i stiže u Šilo još istoga dana, razderanih haljina i glave posute prašinom. 009 1SA 004 013 Kad je stigao, Eli je sjedio na svojoj stolici, pokraj vrata, pazeći na cestu, jer mu je srce strepilo za Kovčeg Božji. Taj dakle čovjek dođe da gradu donese glas, i nasta silna vika po svem gradu. 009 1SA 004 014 Kad je Eli čuo viku, upita: “Kakva je to velika vika?” Čovjek se požuri i dođe da obavijesti Elija. - 009 1SA 004 015 A Eliju bijaše devedeset i osam godina, oči mu bijahu ukočene te ništa više nije vidio. - 009 1SA 004 016 Čovjek reče Eliju: “Dolazim s bojišta, danas sam utekao iz boja.” Tada starac zapita: “Što se dogodilo, sine?” 009 1SA 004 017 Glasnik odgovori: “Izrael je pobjegao pred Filistejcima, bio je to težak poraz za narod i još su oba tvoja sina poginula i Kovčeg je Božji otet!” 009 1SA 004 018 Kad je spomenuo Kovčeg Božji, pade Eli sa stolice nauznak kraj vrata, slomi vrat i umrije, jer je bio star čovjek i težak. Bio je sudac u Izraelu četrdeset godina. 009 1SA 004 019 Njegova snaha, žena Pinhasova, bijaše trudna i pred porodom. Kad je čula vijest da je otet Kovčeg Božji i da je umro njezin svekar i poginuo njezin muž, savila se i rodila jer su je najednom uhvatili trudovi. 009 1SA 004 020 Kako je bila na samrti, rekoše joj žene koje stajahu oko nje: “Budi bez brige jer si rodila sina!” Ali ona ne odgovori niti obrati misli na to. 009 1SA 004 021 Djetetu nadjenu ime Ikabod govoreći: “Otišla je slava od Izraela.” Time je mislila na oteti Kovčeg Božji i na svoga svekra i svoga muža. 009 1SA 004 022 Zato reče: “Otišla je slava od Izraela” jer je otet Kovčeg Božji. 009 1SA 005 001 Kad su Filistejci osvojili Kovčeg Božji, prenesoše ga iz Eben Haezera u Ašdod. 009 1SA 005 002 Nato Filistejci uzeše Kovčeg Božji, unesoše ga u hram Dagonov i smjestiše pokraj Dagona. 009 1SA 005 003 Sutradan ujutro, kad su žitelji Ašdoda došli u hram Dagonov, gle, Dagon ležaše ničice na zemlji pred Kovčegom Jahvinim. Oni digoše Dagona i metnuše ga natrag na njegovo mjesto. 009 1SA 005 004 Ali kad su ujutro uranili, gle, Dagon opet ležaše ničice na zemlji pred Kovčegom Jahvinim; glava Dagona i obje njegove ruke ležahu odsječene na pragu: na mjestu je stajao samo Dagonov trup. 009 1SA 005 005 Zato Dagonovi svećenici i svi koji ulaze u Dagonov hram ne staju nogom na prag Dagonov u Ašdodu sve do današnjeg dana. 009 1SA 005 006 Tada ruka Jahvina teško pritisnu žitelje Ašdoda i natjera ih u silan strah: udari ih čirevima, Ašdod i njegovo područje. 009 1SA 005 007 Kad su ljudi u Ašdodu vidjeli što se dogodilo, rekoše: “Kovčeg Boga Izraelova ne smije ostati kod nas jer se ruka njegova ispriječila protiv nas i protiv našega boga Dagona.” 009 1SA 005 008 Oni sazvaše i okupiše sve knezove filistejske k sebi i rekoše: “Što da radimo s Kovčegom Boga Izraelova?” A oni odgovoriše: “U Gat neka se prenese Kovčeg Boga Izraelova.” I prenesoše Kovčeg Boga Izraelova onamo. 009 1SA 005 009 Ali kad su ga prenijeli, ruka se Jahvina spusti na grad i nasta silna strava: udari građane, od najmanjega do najvećega, tako da im se pojaviše čirevi. 009 1SA 005 010 Oni tada poslaše Kovčeg Božji u Ekron. Ali kad je Kovčeg Božji stigao u Ekron, povikaše Ekronjani: “Donesoše Kovčeg Boga Izraelova k meni da pomori mene i sav moj narod!” 009 1SA 005 011 Zato sazvaše i okupiše sve knezove filistejske i rekoše: “Pošaljite natrag Kovčeg Boga Izraelova, neka se vrati na svoje mjesto da ne pomori mene i moj narod!” Jer vladaše smrtna strava u svemu gradu, toliko ondje bijaše pritisnula ruka Božja. 009 1SA 005 012 Ljudi koji nisu pomrli bili su udareni čirevima i bolni se vapaj grada dizao do neba. 009 1SA 006 001 Kovčeg Jahvin bijaše sedam mjeseci u zemlji Filistejaca. 009 1SA 006 002 Tada Filistejci sazvaše svećenike i vrače i zapitaše ih: “Što da radimo s Kovčegom Jahvinim? Poučite nas kako da ga pošaljemo natrag na njegovo mjesto.” 009 1SA 006 003 Oni odgovoriše: “Ako hoćete vratiti Kovčeg Boga Izraelova, ne šaljite ga natrag prazna nego uza nj pošaljite i naknadnicu. Tada ćete se izliječiti i znat ćete zašto se njegova ruka nije okrenula od vas.” 009 1SA 006 004 Oni zapitaše: “Kakvu naknadnicu treba da mu pošaljemo?” Oni odgovoriše: “Prema broju filistejskih knezova, pet zlatnih čireva i pet zlatnih štakora, jer je ista nevolja na vama i na vašim knezovima. 009 1SA 006 005 Načinite, dakle, likove svojih čireva i likove svojh štakora, koji vam zatiru zemlju, i dajte slavu Bogu Izraelovu. Možda će dignuti ruku svoju od vas, od vaših bogova i od vaše zemlje. 009 1SA 006 006 Zašto hoćete da vam srce otvrdne kao što je bilo otvrdnulo Egipćanima i faraonu? Kad ih je Bog pritisnuo, nisu li ih onda pustili da odu? 009 1SA 006 007 Pripremite sada jedna nova kola i uzmite dvije krave dojilice koje još nisu nosile jarma: upregnite krave u kola, a njihovu telad odvedite natrag u staju. 009 1SA 006 008 Tada ćete uzeti Kovčeg Jahvin i staviti ga na kola. Zlatne predmete koje mu prinosite kao žrtvu naknadnicu stavit ćete u kovčežić kraj njega i tako neka pođe. 009 1SA 006 009 Zatim gledajte: ako krene prema svome kraju, put Bet Šemeša, onda je sigurno da nam je on zadao ovo veliko zlo; ako li ne krene tako, znat ćemo da nas nije udarila njegova ruka, nego da nam se to dogodilo slučajno.” 009 1SA 006 010 Ljudi učiniše tako: uzeše dvije krave dojilice i upregoše ih u kola, a njihovu telad zadržaše u staji. 009 1SA 006 011 Kovčeg Jahvin staviše na kola i kovčežić sa zlatnim štakorima i s likovima svojih čireva. 009 1SA 006 012 Krave udariše ravno cestom prema Bet Šemešu i jednako su išle istim putem, mukale su idući, a nisu skretale ni desno ni lijevo. Filistejski knezovi pratili su ih do granice Bet Šemeša. 009 1SA 006 013 Stanovnici Bet Šemeša upravo su bili zabavljeni žetvom pšenice u dolini. Digavši oči, ugledaše Kovčeg i potrčaše mu s veseljem u susret. 009 1SA 006 014 Kad su kola stigla na polje Jošue iz Bet Šemeša, zaustaviše se. Ondje bijaše velik kamen. Tada iscijepaše drvo od kola i prinesoše krave kao žrtvu paljenicu Jahvi. 009 1SA 006 015 Leviti bijahu skinuli Kovčeg Jahvin i kovčežić što je bio kraj njega i u kojem su bili zlatni predmeti i sve bijahu stavili na onaj veliki kamen. Stanovnici Bet Šemeša prinosili su toga dana žrtve paljenice i klali žrtve klanice Jahvi. 009 1SA 006 016 Kad je to vidjelo pet filistejskih knezova, vratiše se u Ekron isti dan. 009 1SA 006 017 A ovo je pet zlatnih čireva što su ih Filistejci poslali kao žrtvu naknadnicu Jahvi: za Ašdod jedan, za Gazu jedan, za Aškelon jedan, za Gat jedan, za Ekron jedan. 009 1SA 006 018 A zlatnih je štakora bilo toliko koliko svih gradova filistejskih, u svih pet kneževina, od utvrđenih gradova do otvorenih sela. Svjedok je veliki kamen na koji su položili Kovčeg Jahvin i koji još i danas stoji na polju Jošue iz Bet Šemeša. 009 1SA 006 019 Sinovi Jekonijini nisu se radovali sa stanovnicima Bet Šemeša kad su vidjeli Kovčeg Jahvin. Zato je Jahve pobio sedamdeset ljudi među njima. Narod je tugovao zbog toga što ga je Jahve tako teško iskušao. 009 1SA 006 020 Tada ljudi u Bet Šemešu rekoše: “Tko bi mogao opstati pred Jahvom, ovim Svetim Bogom? Kome će otići sada od nas?” 009 1SA 006 021 I poslaše poslanike stanovnicima Kirjat Jearima i poručiše im: “Filistejci su vratili Kovčeg Jahvin. Dođite i odnesite ga sebi.” 009 1SA 007 001 Tada dođoše ljudi iz Kirjat Jearima i odnesoše Kovčeg Jahvin sebi. Unesoše ga u kuću Abinadabovu, na uzvišici, i posvetiše njegova sina Eleazara da čuva Kovčeg Jahvin. 009 1SA 007 002 Od dana kad je Kovčeg bio postavljen u Kirjat Jearimu, prođe mnogo vremena - dvadeset godina - i sav je dom Izraelov uzdisao za Jahvom. 009 1SA 007 003 Tada Samuel progovori svemu domu Izraelovu ovako: “Ako se od svega srca svoga vraćate Jahvi, uklonite iz svoje sredine tuđe bogove, baale i aštarte, i upravite srce svoje Jahvi i njemu jedinome služite. Tada će vas on izbaviti iz ruke Filistejaca.” 009 1SA 007 004 Sinovi Izraelovi ukloniše nato baale i aštarte i služahu jedinome Jahvi. 009 1SA 007 005 Samuel tada zapovjedi: “Skupite sve sinove Izraelove u Mispu da se pomolim Jahvi za vas.” 009 1SA 007 006 Oni se dakle skupiše u Mispi; ondje su grabili vodu i izlijevali je pred Jahvom. I postili su onaj dan i priznavali: “Sagriješili smo Jahvi!” I Samuel je sudio sinovima Izraelovim u Mispi. 009 1SA 007 007 Kad su Filistejci čuli da su se sinovi Izraelovi skupili u Mispi, krenu filistejski knezovi da napadnu na Izraela. Kad to vidješe sinovi Izraelovi, uplašiše se Filistejaca. 009 1SA 007 008 I zamoliše sinovi Izraelovi Samuela: “Ne prestaj vapiti za nas Jahvi, Bogu našemu, da nas izbavi iz ruke Filistejaca.” 009 1SA 007 009 Samuel uze jedno janje sisanče i prinese ga Jahvi kao žrtvu paljenicu i glasno se pomoli Jahvi za Izraela, i Jahve ga usliša. 009 1SA 007 010 Dok je Samuel prinosio žrtvu paljenicu, Filistejci su došli da udare na Izraela, ali Jahve toga dana zagrmi silnom grmljavinom na Filistejce i tako ih prestraši i smete da su podlegli Izraelu. 009 1SA 007 011 Ratnici izraelski iziđoše iz Mispe i potjeraše Filistejce, tukući ih sve do ispod Bet Kara. 009 1SA 007 012 A Samuel uze jedan kamen i postavi ga između Mispe i Ješane i nazva ga imenom Eben Haezer govoreći: “Dovde nam je Jahve pomogao.” 009 1SA 007 013 Tako su Filistejci bili poniženi i nikada više ne navališe na zemlju Izraelovu, a ruka je Jahvina pritiskivala Filistejce svega vijeka Samuelova. 009 1SA 007 014 I gradove koje Filistejci bijahu zauzeli od Izraela vratiše se njemu, od Ekrona do Gata, i Izrael oslobodi njihovo područje iz ruke filistejske. I bio je mir između Izraela i Amorejaca. 009 1SA 007 015 Samuel je bio sudac u Izraelu svega svoga vijeka. 009 1SA 007 016 Svake je godine obilazio Betel, Gilgal i Mispu i u svim je tim mjestima sudio Izraelu. 009 1SA 007 017 Zatim se vraćao u Ramu, jer je ondje imao svoju kuću i ondje je sudio Izraelu. Ondje je podigao i žrtvenik Jahvi. 009 1SA 008 001 Kad je Samuel ostario, postavio je svoje sinove za suce u Izraelu. 009 1SA 008 002 Njegov prvorođenac zvao se Joel, a drugi sin Abija; oni su bili suci u Beer Šebi. 009 1SA 008 003 Ali sinovi nisu išli stopama očevim: gledali su na svoj dobitak, primali mito i izvrtali pravicu. 009 1SA 008 004 Tada se skupiše sve starješine izraelske i dođoše k Samuelu u Ramu. 009 1SA 008 005 I rekoše mu: “Eto, ti si ostario, a tvoji sinovi ne idu tvojim stopama. Postavi nam, dakle, kralja da nam vlada, kao što je to kod svih naroda.” 009 1SA 008 006 Ali Samuelu nije bilo drago što su rekli: “Daj nam kralja da nam vlada!” Zato se Samuel pomoli Jahvi. 009 1SA 008 007 A Jahve reče Samuelu: “Poslušaj glas naroda u svemu što od tebe traži, jer nisu odbacili tebe, nego su odbacili mene, ne želeći da ja kraljujem nad njima. 009 1SA 008 008 Sve što su činili meni od onoga dana kad sam ih izveo iz Egipta pa do današnjega dana - ostavili su mene i služili tuđim bogovima - tako oni čine i tebi. 009 1SA 008 009 Sada, dakle, poslušaj njihov zahtjev, ali ih svečano opomeni i pouči o pravima kralja koji će vladati nad njima.” 009 1SA 008 010 Samuel ponovi sve Jahvine riječi narodu koji je od njega tražio kralja. 009 1SA 008 011 I reče: “Ovo će biti pravo kralja koji će kraljevati nad vama: uzimat će vaše sinove da mu služe kod bojnih kola i kod konja i oni će trčati pred njegovim bojnim kolima. 009 1SA 008 012 Postavljat će ih za tisućnike i pedesetnike; orat će oni njegovu zemlju, žeti njegovu žetvu, izrađivati mu bojno oružje i opremu za njegova bojna kola. 009 1SA 008 013 Uzimat će kralj vaše kćeri da mu priređuju mirisne pomasti, da mu kuhaju i peku. 009 1SA 008 014 Uzimat će najbolja vaša polja, vaše vinograde i vaše maslinike i poklanjat će ih svojim dvoranima. 009 1SA 008 015 Uzimat će desetinu od vaših usjeva i vaših vinograda i davat će je svojim dvoranima i svojim službenicima. 009 1SA 008 016 Uzimat će vaše sluge i vaše sluškinje, vaše najljepše volove i magarce i upotrebljavat će ih za svoj posao. 009 1SA 008 017 Uzimat će desetinu od vaše sitne stoke, a vi sami postat ćete mu robovi. 009 1SA 008 018 I kad jednoga dana budete vapili za pomoć zbog kralja koga ste sami izabrali, Jahve vas neće uslišati u onaj dan!” 009 1SA 008 019 Narod nije htio poslušati Samuelova glasa nego reče: “Ne! Hoćemo da kralj vlada nad nama! 009 1SA 008 020 Tako ćemo i mi biti kao svi narodi: sudit će nam naš kralj, bit će nam vođa i vodit će naše ratove.” 009 1SA 008 021 Kad je Samuel čuo što narod govori, kaza sve Jahvi. 009 1SA 008 022 A Jahve reče Samuelu: “Poslušaj njihovu želju i postavi im kralja!” Tada Samuel reče Izraelcima: “Vratite se svaki u svoj grad!” 009 1SA 009 001 Živio u ono vrijeme jedan čovjek u Benjaminovu plemenu po imenu Kiš, sin Abiela, sina Serora, sina Bekorata, sina Afijahova; bio je iz plemena Benjaminova, čovjek imućan. 009 1SA 009 002 Imao je sina po imenu Šaula, koji je bio mlad i lijep. Među sinovima Izraelovim nije bilo ljepšega čovjeka od njega: za glavu bijaše viši od svega naroda. 009 1SA 009 003 Uto se Kišu, Šaulovu ocu, izgubilo nekoliko magarica, pa Kiš reče svome sinu Šaulu: “Uzmi sa sobom jednoga momka pa ustani i idi tražiti magarice!” 009 1SA 009 004 I prođoše oni Efrajimovu goru i prođoše zemlju Šališu, ali ne nađoše ništa; prođoše zemlju Šaalim, ali magarica ne bijaše ondje; prođoše i zemlju Benjaminovu, ali ne nađoše ništa. 009 1SA 009 005 Kad su došli u zemlju Suf, reče Šaul momku koji ga je pratio: “Hajde, vratimo se da se ne bi otac okanio magarica i zabrinuo se za nas!” 009 1SA 009 006 A on mu odgovori: “Eno, u onom ondje gradu živi čovjek Božji; to je vrlo ugledan čovjek: što god rekne, sve se zacijelo ispunja. Pođimo, dakle, k njemu, možda će nas uputiti u ono zbog čega smo pošli na put.” 009 1SA 009 007 A Šaul reče svome momku: “Ako zaista pođemo onamo, što ćemo ponijeti čovjeku? Kruha je nestalo u našim torbama, nemamo dara da ponesemo čovjeku Božjem. Što mu možemo dati?” 009 1SA 009 008 A momak opet progovori i reče Šaulu: “Gle, imam u ruci četvrt šekela srebra: dat ću ga Božjem čovjeku da nas uputi kamo bismo išli.” 009 1SA 009 009 Nekoć se u Izraelu, kad bi išli pitati Boga za savjet, govorilo: “Hajde, pođimo k vidiocu!” Jer koga danas zovu prorokom nekoć se zvao vidjelac. - 009 1SA 009 010 Šaul odvrati svome momku: “Dobro veliš. Hajdemo!” I krenuše u grad gdje je živio čovjek Božji. 009 1SA 009 011 Kad su se penjali usponom prema gradu, sretoše djevojke koje su izašle da zahvate vode. I zapitaše ih: “Je li gore vidjelac?” - 009 1SA 009 012 One im odgovore ovako: “Jest, vidjelac je pred vama. Upravo je stigao u grad, jer danas narod ima žrtvu na uzvišici. 009 1SA 009 013 Čim uđete u grad, naći ćete ga još prije nego što se popne na uzvišicu da sudjeluje na žrtvenoj gozbi. Narod neće jesti dok on ne dođe, jer on mora blagosloviti žrtvu, a onda će tek uzvanici jesti. Zato idite odmah gore, jer ćete ga sada još naći.” 009 1SA 009 014 Oni otiđoše gore u grad. Kad su ulazili na vrata, Samuel ih susrete polazeći na uzvišicu. 009 1SA 009 015 A dan prije nego što je Šaul došao bijaše Jahve objavio Samuelu: 009 1SA 009 016 “Sutra u ovo doba poslat ću k tebi čovjeka iz Benjaminove zemlje. Ti ćeš ga pomazati za kneza nad mojim narodom Izraelom. On će izbaviti moj narod iz ruke filistejske. Vidio sam nevolju svoga naroda i njegov je vapaj dopro do mene.” 009 1SA 009 017 A kad je Samuel ugledao Šaula, Jahve mu progovori: “Evo ti čovjeka za koga ti rekoh: 'Taj će vladati nad mojim narodom.'” 009 1SA 009 018 Šaul pristupi Samuelu na vratima i reče: “Daj mi kaži gdje je vidiočeva kuća.” 009 1SA 009 019 A Samuel odgovori Šaulu: “Ja sam vidjelac. Pođi preda mnom na uzvišicu, danas ćete sa mnom jesti. Sutra ću te ujutro otpustiti i sve ću ti kazati što ti je na srcu. 009 1SA 009 020 A za magarice koje su ti se izgubile prije tri dana ne uznemiruj se jer su se našle. Uostalom, kome pripada sve što je najdragocjenije u Izraelu? Zar ne tebi i svemu domu tvoga oca?” 009 1SA 009 021 A Šaul odgovori ovako: “Nisam li ja od Benjaminova plemena, najmanjega plemena Izraelova? A moj rod nije li najneznatniji između svih rodova Benjaminova plemena? Zašto mi, dakle, govoriš takve riječi?” 009 1SA 009 022 Samuel uze Šaula i njegova momka, odvede ih u sobu i dade im mjesto u pročelju među uzvanicima, kojih je bilo tridesetak. 009 1SA 009 023 Zatim Samuel reče kuharu: “Donesi dio koji ti dadoh i za koji ti rekoh da ga staviš na stranu.” 009 1SA 009 024 Kuhar uze but, donese ga i stavi pred Šaula, a Samuel mu reče: “Evo, pred tobom je ono što je sačuvano za tebe. Jedi, jer to ti je sačuvano baš za ovu zgodu.” Tako je u onaj dan Šaul jeo sa Samuelom. 009 1SA 009 025 Potom odande siđoše u grad. Ondje prostriješe Šaulu na krovu. 009 1SA 009 026 I on leže na počinak. Čim je svanula zora, Samuel zovnu Šaula (na krovu) govoreći: “Ustani da te otpustim!” Kad je Šaul ustao, izađoše obojica, on i Samuel. 009 1SA 009 027 Kad su došli na kraj grada, reče Samuel Šaulu: “Kaži momku neka pođe naprijed pred nama! A ti stani sada da ti objavim riječ Božju.” 009 1SA 010 001 Tada Samuel uze uljanicu s uljem te je izli na glavu Šaulu; zatim ga poljubi i reče: “Ovim te Jahve pomazao za kneza nad svojim narodom Izraelom. Ti ćeš vladati nad narodom Jahvinim i izbavit ćeš ga iz ruke njegovih neprijatelja unaokolo. I evo ti znaka da te Jahve pomazao za kneza nad svojom baštinom. 009 1SA 010 002 Kad odeš sada od mene, naći ćeš dva čovjeka kod Rahelina groba, na granici zemlje Benjaminove, u Selsahu. Oni će ti reći: 'Našle su se magarice koje si pošao tražiti; i gle, tvoj je otac zaboravio na magarice, a zabrinut je za vas i govori: Što da učinim za svoga sina?' 009 1SA 010 003 A kad odeš odande dalje i dođeš do Taborskog Hrasta, srest ćeš ondje tri čovjeka koja će ići gore k Bogu u Betel. Jedan će nositi tri jareta, drugi tri okrugla kruha, a treći mijeh vina. 009 1SA 010 004 Oni će te pozdraviti i dat će ti dva kruha, a ti ih primi iz njihove ruke. 009 1SA 010 005 Poslije toga doći ćeš u Gibeu Božju (gdje se nalazi filistejski stup). Kad uđeš u grad, namjerit ćeš se na povorku proroka koji će silaziti s uzvišice, a pred njima harfe, bubnjevi, frule i citre; oni će biti u proročkom zanosu. 009 1SA 010 006 Tada će na te sići duh Jahvin te ćeš pasti u proročki zanos s njima i promijenit ćeš se u drugog čovjeka. 009 1SA 010 007 A kad ti se ispune ti znakovi, onda čini kako ti se prilika pruži jer je Bog s tobom. 009 1SA 010 008 Zatim ćeš sići preda mnom u Gilgal i ja ću sići k tebi da prinesem žrtve paljenice i žrtve pričesnice. Sedam dana čekaj dok ne dođem k tebi i ne poučim te što ćeš činiti.” 009 1SA 010 009 Čim je Šaul okrenuo leđa da ode od Samuela, Bog mu promijeni srce i svi se oni znakovi ispuniše u onaj dan. 009 1SA 010 010 Kad su, naime, došli u Gibeu, gle, dođe mu u susret povorka proroka i duh Božji siđe na njega te on pade u proročki zanos usred njih. 009 1SA 010 011 I kad su ga svi koji ga poznavahu otprije vidjeli gdje prorokuje s prorocima, počeše govoriti jedan drugome: “Što se to dogodilo sa sinom Kiševim? Zar je Šaul među prorocima?” 009 1SA 010 012 A jedan od njih odvrati i reče: “A tko je njihov otac?” Otuda je nastala poslovica: “Zar je i Šaul među prorocima?” 009 1SA 010 013 Kad je prošao njegov zanos, Šaul se vrati kući. 009 1SA 010 014 A Šaulov stric upita njega i njegova momka: “Kamo ste išli?” A Šaul odgovori: “Da tražimo magarice; a kad smo vidjeli da ih nema, otišli smo k Samuelu.” 009 1SA 010 015 A njegov ga stric zamoli: “Pripovijedaj mi što vam je rekao Samuel.” 009 1SA 010 016 A Šaul odgovori svome stricu: “Rekao nam je da su se našle magarice.” Ali mu ništa ne reče o kraljevskoj časti koju mu je prorekao Samuel. 009 1SA 010 017 Poslije toga Samuel sazva narod pred Jahvu u Mispu 009 1SA 010 018 i reče sinovima Izraelovim: “Ovako govori Jahve: 'Ja sam izveo Izraela iz Egipta i izbavio sam vas iz egipatske ruke i iz ruke svih kraljevstava koja su vas tlačila. 009 1SA 010 019 A vi ste danas odbacili svoga Boga, onoga koji vas je izbavljao od svih vaših zala i svih vaših nevolja i rekli ste mu: 'Ne, nego postavi kralja nad nama!' Zato sada stanite pred Jahvom po svojim plemenima i rodovima.'” 009 1SA 010 020 Potom Samuel privede sva plemena Izraelova i ždrijeb pade na pleme Benjaminovo. 009 1SA 010 021 Zatim privede pleme Benjaminovo po rodovima i ždrijeb pade na Matrijev rod; a kad privede Matrijev rod, čovjeka po čovjeka, ždrijeb pade na Šaula, sina Kiševa; ali kad ga potražiše, na nađoše ga. 009 1SA 010 022 Tada još jednom upitaše Jahvu: “Je li taj čovjek došao ovamo?” A Jahve odgovori: “Eno ga, sakrio se za tovarom.” 009 1SA 010 023 Otrčaše i dovedoše ga odande; a kad je stao usred naroda, bijaše glavom i ramenima viši od sviju. 009 1SA 010 024 Tada Samuel reče svemu narodu: “Vidite li koga je izabrao Jahve? Nema mu ravna u svemu narodu.” I sav narod uze klicati i vikati: “Živio kralj!” 009 1SA 010 025 Nato Samuel objavi narodu kraljevsko pravo i zapisa ga u knjigu koju položi pred Jahvu. Najposlije Samuel otpusti sav narod da ide svaki svojoj kući. 009 1SA 010 026 Šaul se također vrati kući u Gibeu, a s njim pođoše junaci kojima je Bog taknuo srce. 009 1SA 010 027 Ali neke ništarije rekoše: “Kako će nas taj spasiti?” I prezreše ga i ne donesoše mu nikakva dara. 009 1SA 011 001 Otprilike poslije mjesec dana dođe Amonac Nahaš i utabori se kod Jabeša Gileadskog. Svi Jabešani poručiše Nahašu: “Sklopi savez s nama pa ćemo ti se pokoriti.” 009 1SA 011 002 Ali im Amonac Nahaš odgovori: “Ovako ću sklopiti savez s vama: svakome ću od vas iskopati desno oko, i tako ću učiniti sramotu svemu Izraelu.” 009 1SA 011 003 A jabeške mu starješine rekoše: “Ostavi nam sedam dana da pošaljemo glasnike u sve krajeve Izraelove, pa ako se ne nađe nitko da nas izbavi, predat ćemo se tebi.” 009 1SA 011 004 I dođoše poslanici u Šaulovu Gibeu te izložiše sve narodu da čuje. Tada sav narod zaplaka iza glasa. 009 1SA 011 005 A gle, Šaul je upravo išao za govedima iz polja pa upita: “Što je ljudima te plaču?” I pripovjediše mu što su rekli Jabešani. 009 1SA 011 006 Kad je Šaul čuo te riječi, duh Jahvin siđe na njega i silan gnjev uskipje u njemu. 009 1SA 011 007 I uze on dva vola, isiječe ih i komade razasla po poslanicima u sve krajeve Izraelove i poruči: “Tko ne pođe za Šaulom, ovako će biti s njegovim govedima.” I strah Božji obuze ljude te pođoše kao jedan čovjek. 009 1SA 011 008 Šaul ih izbroji u Bezeku: i bijaše sinova Izraelovih tri stotine tisuća, a Judinih ljudi trideset tisuća. 009 1SA 011 009 Zatim reče poslanicima koji bijahu došli: “Ovako recite Jabešanima u Gileadu: sutra, kad sunce pripeče, stići će vam pomoć.” Kad su se poslanici vratili, javiše sve to Jabešanima i oni se obradovaše. 009 1SA 011 010 I poručiše Nahašu: “Sutra ćemo izaći k vama, pa učinite s nama što vam bude drago.” 009 1SA 011 011 Sutradan Šaul razdijeli narod u tri čete, koje provališe u tabor o jutarnjoj straži i tukoše Amonce do najveće dnevne žege; a što preživje, rasprša se da ni dvojica ne ostaše zajedno. 009 1SA 011 012 Tada narod reče Samuelu: “Tko je onaj što je govorio: 'Zar će Šaul kraljevati nad nama?' Dajte te ljude da ih pogubimo!” 009 1SA 011 013 Ali Šaul odgovori: “Neka se ne pogubi u ovaj dan nitko, jer je danas Jahve izvojevao pobjedu u Izraelu.” 009 1SA 011 014 Tada Samuel reče narodu: “Hajdemo u Gilgal da ondje potvrdimo kraljevstvo.” 009 1SA 011 015 I sav narod krenu u Gilgal i ondje postaviše Šaula za kralja pred Jahvom, u Gilgalu. Ondje žrtvovaše pred Jahvom žrtve pričesnice i ondje je Šaul sa svim Izraelcima slavio slavlje. 009 1SA 012 001 Tada Samuel reče svemu Izraelu: “Evo, ispunio sam vašu želju u svemu što ste od mene tražili i postavih kralja nad vama. 009 1SA 012 002 I od sada će kralj ići pred vama. A ja sam ostario i osijedio i moji sinovi eto su među vama. Ja sam išao pred vama od svoje mladosti pa do današnjega dana. 009 1SA 012 003 Evo me! Posvjedočite protiv mene pred Jahvom i pred njegovim pomazanikom: kome sam oteo vola i kome sam oteo magarca? Koga sam prevario? Koga sam tlačio? Od koga sam primio mito da bih zažmirio na jedno oko? Ja ću vam sve natrag vratiti.” 009 1SA 012 004 A oni odgovoriše: “Nisi nas prevario, nisi nas tlačio, nisi ni od koga primio ništa.” 009 1SA 012 005 Još im reče: “Svjedok je Jahve protiv vas i svjedok je njegov pomazanik u ovaj dan da niste našli ništa u mojoj ruci.” A oni odgovoriše: “Tako je!” 009 1SA 012 006 Tada Samuel reče narodu: “Jest, svjedok je Jahve koji je postavio Mojsija i Arona i koji je izveo vaše oce iz Egipta. 009 1SA 012 007 Stanite sada ovamo da probesjedim s vama pred Jahvom i da vas podsjetim na sva velika djela koja je učinio Jahve vama i vašim ocima. 009 1SA 012 008 Kad je Jakov došao u Egipat, Egipćani su ih pritisnuli, a vaši su oci vapili Jahvi za pomoć. I Jahve posla Mojsija i Arona, koji izvedoše oce vaše iz Egipta i naseliše ih na ovome mjestu. 009 1SA 012 009 Ali oni zaboraviše Jahvu, Boga svoga, i on ih predade u ruke Siseri, vojvodi hasorske vojske, i u ruke Filistejaca, i u ruke moapskome kralju, koji su vojevali na njih. 009 1SA 012 010 I opet su vapili Jahvi za pomoć govoreći: 'Zgriješili smo jer smo ostavili Jahvu i uzeli služiti baalima i aštartama; izbavi nas sada iz ruku naših neprijatelja pa ćemo ti služiti!' 009 1SA 012 011 I Jahve posla Jerubaala i Baraka, Jiftaha i Samuela te vas izbavi iz ruku vaših neprijatelja unaokolo, tako da ste mogli živjeti bez straha. 009 1SA 012 012 Ali kad vidjeste Nahaša, kralja amonskoga, kako ide na vas, rekoste mi: 'Ne, nego kralj neka vlada nad nama!' Pa ipak je vaš kralj Jahve, vaš Bog! 009 1SA 012 013 I eto vam sada kralja koga ste izabrali! Eto, Jahve je postavio kralja nad vama. 009 1SA 012 014 Ako se budete bojali Jahve i njemu budete služili, ako budete slušali njegov glas i ne budete se protivili njegovim zapovijedima, slijedit ćete Jahvu, Boga svoga, vi i kralj koji kraljuje nad vama. 009 1SA 012 015 Ako li ne budete slušali Jahvina glasa, ako se budete protivili njegovim zapovijedima, tada će se ruka Jahvina spustiti na vas i na vašega kralja da vas uništi. 009 1SA 012 016 Sada još jednom pristupite i vidite veliki znak koji će Jahve učiniti pred vašim očima. 009 1SA 012 017 Nije li sada pšenična žetva? Ali ja ću zazvati Jahvu i on će poslati gromove i kišu. I jasno ćete razabrati kako je veliko zlo koje ste učinili pred Jahvom tražeći sebi kralja.” 009 1SA 012 018 Tada Samuel zazva Jahvu i Jahve posla gromove i kišu u onaj dan i sav se narod vrlo poboja Jahve i Samuela. 009 1SA 012 019 I sav narod reče Samuelu: “Moli se Jahvi, svome Bogu, za svoje sluge da ne pomremo, jer smo svim svojim grijesima dodali zlo tražeći sebi kralja.” 009 1SA 012 020 Ali Samuel reče narodu: “Ne bojte se! Vi ste, doduše, učinili sve ovo zlo, ali sada ne ostavljajte više Jahvu, nego služite Jahvi svim svojim srcem. 009 1SA 012 021 Ne priklanjajte se više ništavim idolima koji vam ništa ne koriste, ništa vam ne pomažu jer su samo ništavila. 009 1SA 012 022 A Jahve neće odbaciti svoga naroda, radi velikog imena svoga, jer se Jahve udostojao da vas učini svojim narodom. 009 1SA 012 023 A od mene neka je daleko da zgriješim Jahvi prestajući moliti za vas i upućivati vas na dobar i pošten put. 009 1SA 012 024 Samo se bojte Jahve i njemu iskreno služite svim svojim srcem; jer, pogledajte kako se velikim očitovao među vama. 009 1SA 012 025 Ako li budete činili zlo, propast ćete vi i vaš kralj.” 009 1SA 013 001 Šaulu je bilo ... godina kad je postao kralj, a kraljevao je ... i dvije godine nad Izraelom. 009 1SA 013 002 Šaul izabra sebi tri tisuće Izraelaca: dvije tisuće od njih bijahu sa Šaulom u Mikmasu i u Betelskoj gori, a jedna tisuća bijaše s Jonatanom u Benjaminovoj Gebi. Ostali je narod Šaul otpustio svakoga u njegov šator. 009 1SA 013 003 Jonatan sruši filistejski stup koji je stajao u Gibei i Filistejci saznaše da su se Hebreji pobunili. Šaul zapovjedi te zatrubiše u rog po svoj zemlji 009 1SA 013 004 i sav Izrael doznade novost: “Šaul je srušio filistejski stup, Izrael se omrazio Filistejcima!” I narod se poče skupljati oko Šaula u Gilgalu. 009 1SA 013 005 A Filistejci se skupiše da vojuju na Izraela: tri tisuće bojnih kola, šest tisuća konja, a mnoštvo naroda kao pijeska na morskoj obali. I utaboriše se kod Mikmasa, istočno od Bet Avena. 009 1SA 013 006 Kad su Izraelci vidjeli da su u nevolji i da je narod pritisnut od neprijatelja, posakrivaše se u pećine, jame, kamenjake, jarke i čatrnje. 009 1SA 013 007 Neki su prešli i preko gazova Jordana u zemlju Gadovu i Gileadovu. Šaul je još bio u Gilgalu, a sav je narod oko njega drhtao od straha. 009 1SA 013 008 On pričeka sedam dana kako mu je odredio Samuel; ali kad Samuel nije došao u Gilgal, narod se stade razilaziti od Šaula. 009 1SA 013 009 Tada reče Šaul: “Donesite mi žrtvu paljenicu i žrtve pričesnice!” I prinese žrtvu paljenicu. 009 1SA 013 010 I upravo je završavao žrtvu paljenicu, kad eto Samuela; Šaul mu iziđe u susret da ga pozdravi. 009 1SA 013 011 Samuel ga upita: “Što si učinio?” A Šaul odgovori: “Kad sam vidio da se narod razilazi od mene, a ti da ne dolaziš do određenoga dana, a Filistejci se skupili u Mikmasu, 009 1SA 013 012 pomislio sam: sad će udariti Filistejci na me u Gilgalu, a ja neću stići molitvom ublažiti Jahvu! Zato se odvažih i prinesoh žrtvu paljenicu.” 009 1SA 013 013 Samuel tada reče Šaulu: “Ludo si radio! Da si održao zapovijed koju ti je dao Jahve, tvoj Bog, Jahve bi učvrstio tvoje kraljevstvo nad Izraelom dovijeka. 009 1SA 013 014 A sada se tvoje kraljevstvo neće trajno održati: Jahve je potražio sebi čovjeka po svom srcu i odredio ga za kneza nad svojim narodom, jer ti nisi održao što ti je Jahve zapovjedio.” 009 1SA 013 015 Nato Samuel ustade i ode iz Gilgala svojim putem. Što je naroda ostalo, pođe za Šaulom u susret ratnicima. Kad su došli iz Gilgala u Gebu Benjaminovu, Šaul pobroji narod koji je ostao uza nj i bijaše ga oko šest stotina ljudi. 009 1SA 013 016 Šaul i sin mu Jonatan s ljudima što bijahu s njima zaposjeli su Benjaminovu Gebu, a Filistejci se utaborili u Mikmasu. 009 1SA 013 017 Tada iz filistejskog tabora izađe četa pljačkaša u tri odjela: jedan odio udari prema Ofri u zemlju šualsku; 009 1SA 013 018 drugi odio krenu prema Bet Horonu, a treći odio udari prema Gebi koja se uz Dolinu hijena diže nad pustinjom. 009 1SA 013 019 A po svoj zemlji Izraelovoj nije bilo kovača, jer su Filistejci rekli: “Treba sve učiniti da Hebreji ne bi pravili sebi mačeva i kopalja.” 009 1SA 013 020 Zato su svi Izraelci išli k Filistejcima ako je tko htio da prekuje svoj raonik ili motiku, svoju sjekiru ili ostan za volove. 009 1SA 013 021 A cijena je bila dvije trećine šekela za raonike i motike, jedna trećina za oštrenje sjekire i za nasađivanje ostana. 009 1SA 013 022 Tako se dogodilo da na dan bitke kod Mikmasa nitko od svega naroda koji bijaše sa Šaulom i Jonatanom nije imao ni mača ni koplja u ruci; samo ih imahu Šaul i njegov sin Jonatan. 009 1SA 013 023 A dotle jedna straža filistejska bijaše izišla prema klancu kod Mikmasa. 009 1SA 014 001 Jednoga dana Šaulov sin Jonatan reče svome momku štitonoši: “Hajde da prijeđemo do filistejske straže koja je ondje prijeko.” Svome ocu nije ništa o tom javio. 009 1SA 014 002 Šaul je sjedio na međi Gebe, pod šipkom koji je stajao kraj gumna; a bilo je s njim oko šest stotina ljudi. 009 1SA 014 003 A Ahija, sin Ahituba, brata Ikaboda, sina Pinhasa, sina Elija, svećenika Jahvina u Šilu, nosio je u to vrijeme oplećak. Narod nije primijetio da je Jonatan otišao. 009 1SA 014 004 U sredini klanca kuda je Jonatan htio prijeći da dođe do filistejske straže bila je litica s jedne strane i litica s druge strane. Jedna se zvala Boses, a druga Sene. 009 1SA 014 005 Prva je litica stajala na sjeveru nasuprot Mikmasu, a druga na jugu nasuprot Gebi. 009 1SA 014 006 Jonatan reče svome štitonoši: “Hajde da prijeđemo do straže onih neobrezanika. Možda će Jahve učiniti nešto za nas, jer ništa ne priječi Jahvu da udijeli pobjedu - bilo mnogo ljudi ili malo.” 009 1SA 014 007 A štitonoša mu odgovori: “Čini sve na što te srce tvoje potiče. Ja ću s tobom, moje je srce kao tvoje srce.” 009 1SA 014 008 Jonatan mu reče: “Evo, prijeći ćemo k tim ljudima i pokazat ćemo im se. 009 1SA 014 009 Ako nam reknu ovako: 'Ne mičite se dok ne dođemo do vas', tada ćemo se ustaviti na mjestu i nećemo se uspinjati k njima. 009 1SA 014 010 Ako li nam reknu ovako: 'Uspnite se k nama', tada ćemo se uspeti, jer ih je Jahve predao nama u ruke. To će nam biti znak.” 009 1SA 014 011 Kad su se obojica pokazala filistejskoj straži, rekoše Filistejci: “Gle, Hebreji su počeli izlaziti iz rupa u koje su se skrili.” 009 1SA 014 012 I stražari doviknuše Jonatanu i njegovu štitonoši: “Uspnite se k nama da vas nešto naučimo!” A Jonatan reče svome štitonoši: “Penji se za mnom, jer ih je Jahve predao u ruke Izraelove.” 009 1SA 014 013 Jonatan se poče penjati pomažući se rukama i nogama, a za njim njegov štitonoša. Filistejci su padali pred Jonatanom, a njegov ih je štitonoša ubijao za njim. 009 1SA 014 014 U tome prvom pokolju što ga učiniše Jonatan i njegov štitonoša pade dvadesetak ljudi na otprilike pola jutra izoranog polja. 009 1SA 014 015 Tada se proširi strah po taboru i po polju, a i stražare i četu pljačkaša obuze strava; i zemlja zadrhta i bijaše to silan strah Božji. 009 1SA 014 016 A Šaulovi stražari u Benjaminovoj Gebi opaziše da se mnoštvo u taboru uskomešalo na sve strane. 009 1SA 014 017 I Šaul reče ljudima koji su bili s njim: “Prozovite ljude i vidite tko je otišao od nas.” A kad prozvaše, gle, ne bijaše Jonatana i njegova štitonoše! 009 1SA 014 018 Tada Šaul reče Ahiji: “Primakni oplećak! Posavjetuj se s Jahvom!” On je, naime, tada nosio oplećak pred sinovima Izraelovim. 009 1SA 014 019 Ali dok je Šaul govorio sa svećenikom, bivala je buka u filistejskom taboru sve veća, pa Šaul reče svećeniku: “Povuci ruku!” 009 1SA 014 020 Nato Šaul i sav narod što je bio s njim krenuše zajedno na mjesto boja, i gle, ondje bijahu isukali mačeve jedni na druge i velika pomutnja vladaše među njima. 009 1SA 014 021 A oni Hebreji koji su već poodavno bili u službi Filistejaca i sada pošli s njima na vojsku, odmetnuše se od njih i pristadoše uz Izraelce koji bijahu sa Šaulom i Jonatanom. 009 1SA 014 022 I svi Izraelci koji se bijahu sakrili u Efrajimovoj gori, čuvši da Filistejci bježe, nagrnuše za njima u boj. 009 1SA 014 023 Tako je Jahve udijelio pobjedu Izraelu u onaj dan, a boj se raširio sve do preko Bet Horona. 009 1SA 014 024 Izraelci su onog dana bili vrlo izmoreni, jer je Šaul izrekao nad narodom ovu zakletvu: “Proklet bio čovjek koji okusi hrane prije večeri, prije nego što se osvetim svojim neprijateljima!” Tako sav narod ne okusi hrane toga dana. 009 1SA 014 025 Ali je ondje bilo medenoga saća na površini zemlje. 009 1SA 014 026 Kad je narod došao onamo, vidje gdje teče med, ali nitko ne prinese ruke k ustima, jer se narod bojao zakletve. 009 1SA 014 027 Samo Jonatan, koji nije čuo kad je njegov otac zakleo narod, primače vrh štapa koji mu bijaše u ruci i zamoči ga u medeno saće, zatim prinese ruku k ustima; i odmah mu se zasvijetliše oči. 009 1SA 014 028 Tada jedan iz naroda progovori i reče mu: “Tvoj je otac zakleo narod govoreći: 'Proklet bio onaj koji okusi hrane danas!'” 009 1SA 014 029 A Jonatan odgovori: “Moj otac svaljuje nesreću na zemlju. Gledajte kako su mi se zasvijetlile oči jer sam okusio malo toga meda. 009 1SA 014 030 Što bi tek bilo da je narod slobodno jeo od plijena koji je zadobio od neprijatelja? Ne bi li filistejski poraz bio još veći?” 009 1SA 014 031 Onoga dana potukoše Filistejce od Mikmasa sve do Ajalona, a narod je bio na kraju svojih snaga. 009 1SA 014 032 Tada se narod baci na plijen, nahvata sitne stoke, goveda i teladi i poče ih klati na goloj zemlji i jesti meso s krvlju. 009 1SA 014 033 I javiše to Šaulu govoreći: “Gle, narod griješi Jahvi jedući meso s krvlju!” A on reče: “Iznevjeriste se! Dovaljajte mi ovamo velik kamen!” 009 1SA 014 034 Zatim reče: “Zađite među narod i recite svima neka svaki dovede k meni svoga vola ili ovcu; ovdje ćete ih klati i jesti, a nećete griješiti Jahvi jedući meso s krvlju.” Tako sav narod još iste noći dovede što je tko imao i to su ondje klali. 009 1SA 014 035 A Šaul podiže žrtvenik Jahvi; bijaše to prvi žrtvenik koji je podigao Jahvi. 009 1SA 014 036 Nato reče Šaul: “Pođimo još noćas u potjeru za Filistejcima i plijenimo ih dok ne svane jutro! Nećemo im ostaviti nijednoga čovjeka!” A narod mu odgovori: “Čini sve što misliš da je dobro!” Ali svećenik reče: “Pristupimo ovdje k Bogu!” 009 1SA 014 037 I Šaul upita Boga: “Moram li poći u potjeru za Filistejcima? Hoćeš li ih predati u ruke Izraelu?” Ali mu ne odgovori u onaj dan. 009 1SA 014 038 Zato Šaul reče: “Pristupite ovamo, svi narodni glavari! Ispitajte i vidite u čemu je bio današnji prestupak. 009 1SA 014 039 Jer, živoga mi Jahve, koji daje pobjedu Izraelu, ako se nađe krivnja ma i na mome sinu Jonatanu, mora umrijeti!” Ali nitko se iz naroda ne usudi odgovoriti Šaulu. 009 1SA 014 040 Šaul onda reče svemu Izraelu: “Vi stanite na jednu stranu, a ja i moj sin Jonatan stat ćemo na drugu stranu.” A narod odgovori Šaulu: “Čini ono što misliš da je dobro!” 009 1SA 014 041 Tada se Šaul pomoli: “Jahve, Bože Izraelov, zašto nisi danas odgovorio svome sluzi? Ako je krivnja na meni ili na mome sinu Jonatanu, Jahve, Bože Izraelov, daj Urim; ako li je krivnja na tvom narodu Izraelu, daj Tumim.” I ždrijeb pade na Šaula i Jonatana, a narod izađe slobodan. 009 1SA 014 042 Šaul nastavi: “Bacite ždrijeb između mene i moga sina Jonatana!” I ždrijeb pade na Jonatana. 009 1SA 014 043 Tada Šaul reče Jonatanu: “Priznaj mi što si učinio!” Jonatan odgovori: “Ja sam samo okusio malo meda vrškom štapa koji mi bijaše u ruci. Evo me, spreman sam umrijeti!” 009 1SA 014 044 Šaul odgovori: “Tako mi Bog učinio zlo i dodao mi drugo ako doista ne umreš, Jonatane!” 009 1SA 014 045 Ali narod reče Šaulu: “Zar da umre Jonatan, koji je izvojevao ovu veliku pobjedu u Izraelu? Ne smije to biti! Živoga nam Jahve, nijedna vlas neće pasti s njegove glave na zemlju jer je on s Bogom izvršio ovo djelo danas!” Tako ga narod izbavi te Jonatan ne pogibe. 009 1SA 014 046 Šaul odusta od potjere za Filistejcima, a Filistejci se vratiše u svoj kraj. 009 1SA 014 047 Kad je Šaul učvrstio svoju kraljevsku vlast nad Izraelom, okrenu ratovati protiv svih svojih neprijatelja unaokolo: protiv Moaba, protiv Amonaca, protiv Edoma, protiv Bet Rehoba, protiv kralja Sobe i protiv Filistejaca; kuda god bi se okrenuo, svuda bi pobjeđivao. 009 1SA 014 048 Dao je mnogo dokaza svoje hrabrosti, potukao je Amalečane i izbavio Izraela iz ruku onih koji su ga pljačkali. 009 1SA 014 049 Šaulovi sinovi bijahu Jonatan, Išjo i Malki-Šua, a od njegovih dviju kćeri starija se zvala Meraba, a mlađa Mikala. 009 1SA 014 050 Šaulova se žena zvala Ahinoama, a bila je kći Ahimaasova. Vojvoda njegove vojske zvao se Abner, a bio je sin Nera, Šaulova strica. 009 1SA 014 051 Jer Kiš, Šaulov otac, i Ner, Abnerov otac, bijahu sinovi Abielovi. 009 1SA 014 052 Žestok se rat vodio protiv Filistejaca svega Šaulova vijeka. Koga bi god hrabra ili bojovna čovjeka Šaul vidio, svakoga bi uzimao u svoju službu. 009 1SA 015 001 Jednom Samuel reče Šaulu: “Mene je Jahve poslao da te pomažem za kralja nad njegovim narodom Izraelom. Poslušaj, dakle, riječi Jahvine. 009 1SA 015 002 Ovako govori Jahve nad vojskama: 'Odlučio sam osvetiti ono što je Amalek učinio Izraelu zatvarajući mu put kad je izlazio iz Egipta. 009 1SA 015 003 Sada idi i udari na Amaleka, izvrši “herem”, kleto uništenje, na njemu i na svemu što posjeduje; ne štedi ga, pobij muškarce i žene, djecu i dojenčad, goveda i ovce, deve i magarce!'” 009 1SA 015 004 Šaul sazva narod te ih izbroji u Telamu: bijaše ih dvije stotine tisuća pješaka (i deset tisuća Judejaca). 009 1SA 015 005 Šaul dođe do amalečkoga grada i postavi zasjedu u dolini potoka. 009 1SA 015 006 Potom Šaul poruči Kenijcima: “Otiđite i odvojite se od Amalečana da vas ne bih istrijebio zajedno s njima, jer ste bili skloni svim Izraelcima kad su izlazili iz Egipta.” I Kenijci se odvojiše od Amalečana. 009 1SA 015 007 Šaul potuče Amalečane od Havile pa sve do Šura, koji leži pred Egiptom. 009 1SA 015 008 I živa uhvati Agaga, amalečkog kralja, a sav narod zatre oštricom mača, izvršujući “herem”, kleto uništenje. 009 1SA 015 009 Ali Šaul i narod poštedješe Agaga i najbolje ovce i najbolja goveda, ugojenu stoku i jaganjce i sve što je bilo dobro. Na svemu tome ne htjedoše izvršiti “herem”; nego što je god od stoke bilo bez cijene i vrijednosti, na tom izvršiše “herem”. 009 1SA 015 010 Zato dođe riječ Jahvina Samuelu ovako: 009 1SA 015 011 “Kajem se što sam Šaula postavio za kralja: okrenuo se od mene i nije izvršio mojih zapovijedi.” Samuel se ražalosti i svu je noć vapio Jahvi. 009 1SA 015 012 U rano jutro krenu Samuel da potraži Šaula. I javiše Samuelu ovako: “Šaul je otišao u Karmel, i gle, podigao je ondje sebi spomenik; zatim je otišao dalje i sišao u Gilgal.” 009 1SA 015 013 Kad je Samuel došao k Šaulu, reče mu Šaul: “Blagoslovljen da si od Jahve! Izvršio sam Jahvinu zapovijed.” 009 1SA 015 014 Ali Samuel upita: “Kakvo je to ovčje blejanje što dopire do mojih ušiju i mukanje goveda koje čujem?” 009 1SA 015 015 A Šaul odgovori: “Dognali su ih od Amalečana, jer je narod poštedio najbolje ovce i najbolja goveda da ih žrtvuje Jahvi, tvome Bogu. Na svemu drugome izvršili smo 'herem'.” 009 1SA 015 016 A Samuel reče Šaulu: “Stani da ti kažem što mi je noćas objavio Jahve.” A on reče: “Govori!” 009 1SA 015 017 Tada će Samuel: “Koliko god si malen sam u svojim očima, ipak si postao glavar Izraelovih plemena. Jahve te pomazao za kralja nad Izraelom. 009 1SA 015 018 Jahve te poslao na vojni pohod i zapovjedio ti: 'Idi, izvrši 'herem' na tim grešnicima, na Amalečanima, vojuj na njih do istrebljenja.' 009 1SA 015 019 Zašto nisi poslušao riječi Jahvine? Zašto si se bacio na plijen i učinio ono što je zlo u Jahvinim očima?” 009 1SA 015 020 Šaul odgovori Samuelu: “Ja sam poslušao riječ Jahvinu: poduzeo sam pohod kamo me poslao, doveo sam Agaga, amalečkoga kralja, i izvršio 'herem' na Amalečanima. 009 1SA 015 021 Ali je narod od plijena uzeo ovaca i goveda, i to najbolje na čemu se imao izvršiti 'herem', da žrtvuje Jahvi, tvome Bogu, u Gilgalu.” 009 1SA 015 022 A Samuel odvrati: “Jesu li Jahvi milije paljenice i klanice nego poslušnost njegovu glasu? Znaj, poslušnost je vrednija od najbolje žrtve, pokornost je bolja od ovnujske pretiline. 009 1SA 015 023 Nepokornost je kao grijeh čaranja, samovolja je kao zločin s idolima. Ti si odbacio riječ Jahvinu, zato je Jahve odbacio tebe da ne budeš više kralj!” 009 1SA 015 024 Tada Šaul odvrati Samuelu: “Zgriješio sam što sam prekršio Jahvinu zapovijed i tvoje naredbe. Bojao sam se naroda i popustio njegovu zahtjevu. 009 1SA 015 025 A sada mi oprosti moj grijeh i vrati se sa mnom da se poklonim Jahvi.” 009 1SA 015 026 Ali Samuel odgovori Šaulu: “Neću se vratiti s tobom: ti si odbacio Jahvinu riječ, zato je Jahve odbacio tebe da ne budeš više kralj nad Izraelom.” 009 1SA 015 027 Kad se Samuel okrenuo da ode, Šaul čvrsto uhvati skut njegova plašta, ali se skut otkide. 009 1SA 015 028 Tada mu reče Samuel: “Danas ti je Jahve otkinuo kraljevstvo nad Izraelom i dao ga tvome susjedu, koji je bolji od tebe.” - 009 1SA 015 029 Ipak, Slava Izraelova ne laže i ne kaje se, jer nije čovjek da bi se kajao. - 009 1SA 015 030 Šaul reče: “Sagriješio sam; ali mi sada učini čast pred starješinama moga naroda i pred Izraelom i vrati se sa mnom da se poklonim Jahvi, tvome Bogu.” 009 1SA 015 031 I Samuel se vrati sa Šaulom i Šaul se pokloni Jahvi. 009 1SA 015 032 Potom zapovjedi Samuel: “Dovedite k meni Agaga, amalečkoga kralja!” I Agag dođe k njemu opirući se i reče: “Zaista, smrt je gorka!” 009 1SA 015 033 Samuel mu odvrati: “Kao što je tvoj mač mnogim ženama oteo djecu, tako će među ženama tvoja majka ostati bez djeteta!” I Samuel posiječe Agaga pred Jahvom u Gilgalu. 009 1SA 015 034 Potom Samuel ode u Ramu, a Šaul se vrati svojoj kući u Šaulovu Gibeu. 009 1SA 015 035 I Samuel nije više vidio Šaula do svoga smrtnog dana. Samuel je tugovao zbog Šaula, ali se Jahve pokajao što je Šaula postavio za kralja nad Izraelom. 009 1SA 016 001 Jahve reče Samuelu: “Dokle ćeš tugovati zbog Šaula, kad sam ga ja odbacio da ne kraljuje više nad Izraelom? Napuni uljem svoj rog i pođi na put! Ja te šaljem Betlehemcu Jišaju, jer sam između njegovih sinova izabrao sebi kralja.” 009 1SA 016 002 A Samuel reče: “Kako bih mogao ići onamo? Šaul će to čuti i ubit će me!” Ali mu Jahve odgovori: “Uzmi sa sobom junicu pa reci: 'Došao sam da žrtvujem Jahvi!' 009 1SA 016 003 I pozovi Jišaja na žrtvu, a ja ću te sam poučiti što ćeš činiti: pomazat ćeš onoga koga ti kažem.” 009 1SA 016 004 Samuel učini kako mu je zapovjedio Jahve. Kad je došao u Betlehem, gradske mu starješine dršćući dođu u susret i zapitaju: “Znači li tvoj dolazak dobro?” 009 1SA 016 005 Samuel odgovori: “Da, dobro! Došao sam da žrtvujem Jahvi. Očistite se i dođite sa mnom na žrtvu!” Potom očisti Jišaja i njegove sinove i pozva ih na žrtvu. 009 1SA 016 006 Kad su došli i kad je Samuel vidio Eliaba, reče u sebi: “Jamačno, evo pred Jahvom stoji njegov pomazanik!” 009 1SA 016 007 Ali Jahve reče Samuelu: “Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas, jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu.” 009 1SA 016 008 Zatim Jišaj dozva Abinadaba i dovede ga pred Samuela. A on reče: “Ni ovoga Jahve nije izabrao.” 009 1SA 016 009 Tada Jišaj dovede Šamu, ali Samuel reče: “Ni ovoga Jahve nije izabrao.” 009 1SA 016 010 Tako Jišaj dovede sedam svojih sinova pred Samuela, ali Samuel reče Jišaju: “Jahve nije izabrao nijednoga od ovih.” 009 1SA 016 011 Potom zapita Jišaja: “Jesu li to svi tvoji sinovi?” A on odgovori: “Ostao je još najmlađi, on je na paši, za stadom.” Tada Samuel reče Jišaju: “Pošalji po njega, jer nećemo sjedati za stol dok on ne dođe.” 009 1SA 016 012 Jišaj posla po njega: bio je to rumen momak, lijepih očiju i krasna stasa. I Jahve reče Samuelu: “Ustani, pomaži ga: taj je!” 009 1SA 016 013 Samuel uze rog s uljem i pomaza ga usred njegove braće. Duh Jahvin obuze Davida od onoga dana. A Samuel krenu na put i ode u Ramu. 009 1SA 016 014 Duh Jahvin bijaše odstupio od Šaula, a jedan zao duh, od Jahve, stao ga je salijetati. 009 1SA 016 015 Tada rekoše Šaulu sluge njegove: “Evo, zao duh Božji salijeće te. 009 1SA 016 016 Zato neka naš gospodar zapovjedi, pa će sluge tvoje potražiti čovjeka koji zna udarati u harfu: kad te napadne zao duh Božji, neka onaj udara u harfu pa će ti biti bolje.” 009 1SA 016 017 Šaul reče svojim slugama: “Nađite mi čovjeka koji umije vješto udarati u harfu i dovedite ga k meni!” 009 1SA 016 018 Jedan od njegovih slugu odgovori i reče: “Ja sam vidio jednog sina Betlehemca Jišaja: on umije udarati u harfu, hrabar je junak i čovjek ratnik, vješt je govornik, krasna je stasa i Jahve je s njim.” 009 1SA 016 019 Tada Šaul posla glasnike k Jišaju i poruči mu: “Pošalji mi svoga sina Davida (koji je kod stada)!” 009 1SA 016 020 A Jišaj uze pet hljebova, mijeh vina i jedno jare i posla Šaulu po svome sinu Davidu. 009 1SA 016 021 Tako David dođe k Šaulu i stupi u njegovu službu. I Šaul ga veoma zavolje i David posta njegov štitonoša. 009 1SA 016 022 Potom Šaul posla k Jišaju i poruči mu: “Neka David ostane kod mene u službi, jer je stekao moju naklonost.” 009 1SA 016 023 I kad god bi Božji duh napao Šaula, David bi uzeo harfu i svirao; tada bi Šaulu odlanulo i bilo bi mu bolje, a zao bi duh odlazio od njega. 009 1SA 017 001 Filistejci skupiše svoje čete za rat i sastaše se kod Soka u Judeji. Tabor udariše između Soka i Azeke kod Efes Damima. 009 1SA 017 002 A Šaul i Izraelci skupiše se i utaboriše u Terebintskoj dolini, i svrstaše se za boj protiv Filistejaca. 009 1SA 017 003 Filistejci su stajali na gori s jedne strane, Izraelci na gori s druge strane, a dolina bila među njima. 009 1SA 017 004 Iz filistejskih redova izađe jedan izazivač. Zvao se Golijat, a bio je iz Gata. Visok bijaše šest lakata i jedan pedalj. 009 1SA 017 005 Na glavi je imao mjedenu kacigu, obučen je bio u ljuskav oklop, a oklop mu težak pet tisuća mjedenih šekela. 009 1SA 017 006 Na nogama je imao mjedene nogavice, a na ramenima mjedenu sulicu. 009 1SA 017 007 Kopljača njegova koplja bila je kao tkalačko vratilo, a šiljak koplja težak šest stotina željeznih šekela. Pred njim je stupao štitonoša. 009 1SA 017 008 On se postavi pred izraelske bojne redove i dovikne im: “Što ste izašli da se svrstate za bitku? Nisam li ja Filistejac, a vi Šaulove sluge? Izaberite između sebe jednoga čovjeka pa neka siđe k meni! 009 1SA 017 009 Ako pobijedi u borbi sa mnom i pogubi me, mi ćemo biti vaše sluge. Ako li ja pobijedim njega i pogubim ga, onda ćete vi biti naše sluge i nama ćete robovati.” 009 1SA 017 010 Još je Filistejac rekao: “Ja sam danas izazvao Izraelove bojne redove. Dajte mi čovjeka da se ogledamo u dvoboju!” 009 1SA 017 011 Kad je Šaul i sav Izrael čuo što je rekao Filistejac, obuze ih strah i drhat. 009 1SA 017 012 David je bio sin nekoga Efraćanina iz Betlehema u Judeji; taj se zvao Jišaj, a imao je osam sinova. Taj je čovjek u Šaulovo vrijeme bio star i odmakao u godinama. 009 1SA 017 013 Tri najstarija Jišajeva sina bijahu otišla u rat za Šaulom; a ta trojica njegovih sinova koji bijahu otišli u rat zvahu se: najstariji Eliab, drugi Abinadab, a treći Šama. 009 1SA 017 014 David bijaše najmlađi. A tri najstarija bijahu otišla za Šaulom. - 009 1SA 017 015 David je odlazio k Šaulu i vraćao se iz njegove službe da pase stada svoga oca u Betlehemu. 009 1SA 017 016 A Filistejac izlazio svakoga jutra i večeri i postavljao se tako četrdeset dana. - 009 1SA 017 017 A Jišaj reče svome sinu Davidu: “Uzmi za svoju braću ovu efu prženoga žita i ovih deset hljebova i odnesi brže svojoj braći u tabor. 009 1SA 017 018 A ovih deset sireva odnesi njihovu tisućniku. Propitaj se za zdravlje svoje braće i donesi od njih znak da si izvršio nalog! 009 1SA 017 019 Oni su sa Šaulom i svim Izraelom u Terebintskoj dolini: vojuju protiv Filistejaca.” 009 1SA 017 020 David ustade u rano jutro, ostavi stado jednom čuvaru, spremi se i ode kako mu bijaše zapovjedio Jišaj. U tabor je stigao kad je vojska izlazila u bojni red i dizala bojni poklik. 009 1SA 017 021 Izraelci i Filistejci svrstaše se u bojni red jedni prema drugima. 009 1SA 017 022 David ostavi svoje stvari čuvaru opreme pa otrča u bojni red. Došavši, zapita svoju braću za zdravlje. 009 1SA 017 023 Dok je s njima govorio, gle, onaj izazivač (zvao se Golijat, Filistejac iz Gata) iziđe iz filistejskih bojnih redova i ponovi iste riječi kao prije. I David ih je čuo. 009 1SA 017 024 A čim su Izraelci ugledali toga čovjeka, pobjegoše svi daleko od njega i strah ih uhvati. 009 1SA 017 025 Neki Izraelac reče: “Jeste li vidjeli onoga čovjeka što je izišao? A izišao je da izaziva Izraela. Tko njega pogubi, kralj će mu dati silno blago i dat će mu svoju kćer i oslobodit će od poreza njegov očinski dom u Izraelu.” 009 1SA 017 026 Tada David zapita ljude koji stajahu oko njega: “Što će to dobiti čovjek koji ubije toga Filistejca i skine sramotu s Izraela? I tko je taj neobrezani Filistejac da izaziva bojne redove živoga Boga?” 009 1SA 017 027 A narod mu odgovori istim riječima kao prije: “Eto to će dobiti čovjek koji ga pogubi.” 009 1SA 017 028 A kad je Eliab, njegov najstariji brat, čuo kako se razgovara s ljudima, usplamtje gnjevom na Davida pa mu reče: “A što si ti došao ovamo? Kome si ostavio ono malo ovaca u pustinji? Znam ja tvoju drskost i zlobu tvoga srca: došao si da vidiš bitku!” 009 1SA 017 029 A David odgovori: “A što sam učinio? Zar se ne smije ni riječ reći?” 009 1SA 017 030 Tada se okrene od njega k drugome i zapita istim riječima kao prije. Narod mu odgovori isto kao prvi put. 009 1SA 017 031 Kad su ljudi čuli što je govorio David, jave to Šaulu, a on ga pozva preda se. 009 1SA 017 032 David reče Šaulu: “Neka nikome ne klone srce zbog onoga čovjeka! Tvoj će sluga izaći i borit će se s tim Filistejcem.” 009 1SA 017 033 Ali Šaul odvrati Davidu: “Ne možeš ti izaći na toga Filistejca da se boriš s njim jer si ti još dijete, a on ratnik od svoje mladosti.” 009 1SA 017 034 Ali David odgovori Šaulu: “Tvoj je sluga čuvao ovce svome ocu, pa kad bi došao lav ili medvjed te uhvatio ovcu iz stada, 009 1SA 017 035 ja bih potrčao za njim, udario ga i istrgao mu ovcu iz ralja. A ako bi se on digao na me, uhvatio bih ga za grivu i udarao ga dok ga ne bih ubio. 009 1SA 017 036 I lava je i medvjeda tvoj sluga ubio, pa će i taj neobrezani Filistejac proći kao jedan od njih jer je izazvao bojne čete Boga živoga.” 009 1SA 017 037 David još dometne: “Jahve koji me izbavio iz lavlje pandže i medvjeđe šape izbavit će me i iz ruku toga Filistejca.” Tada Šaul reče Davidu: “Idi i Jahve neka bude s tobom!” 009 1SA 017 038 Šaul obuče Davida u svoju ratnu odoru, na glavu mu ustače mjedenu kacigu i stavi mu oklop. 009 1SA 017 039 Pripasa Davidu svoj mač preko odore, ali David uzalud pokuša hodati, jer ne bijaše navikao, pa reče Šaulu: “Ne mogu hodati u tome jer nisam navikao.” Zato sve skinu sa sebe. 009 1SA 017 040 David uze svoj štap u ruku, izabra u potoku pet glatkih kamenova i metnu ih u svoju pastirsku torbu, koja mu je služila kao torba za praćku, te s praćkom u ruci pođe prema Filistejcu. 009 1SA 017 041 A Filistejac se sve bliže primicao Davidu, dok je njegov štitonoša stupao pred njim. 009 1SA 017 042 A kad Filistejac pogleda i vidje Davida, prezre ga s njegove mladosti - bijaše David mladić, rumen, lijepa lica. 009 1SA 017 043 Zato Filistejac reče Davidu: “Zar sam ja pseto te ideš na me sa štapovima?” I uze proklinjati Davida svojim bogovima. 009 1SA 017 044 Zatim Filistejac reče Davidu: “Dođi k meni da dam tvoje meso pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim!” 009 1SA 017 045 A David odgovori Filistejcu: “Ti ideš na me mačem, kopljem i sulicom, a ja idem na te u ime Jahve Sebaota, Boga Izraelovih četa koje si ti izazvao. 009 1SA 017 046 Danas će te Jahve predati u moju ruku, ja ću te ubiti, skinut ću tvoju glavu i još ću danas tvoje mrtvo tijelo i mrtva tjelesa filistejske vojske dati pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. Sva će zemlja znati da ima Bog u Izraelu. 009 1SA 017 047 I sav će ovaj zbor znati da Jahve ne daje pobjedu mačem ni kopljem, jer je Jahve gospodar bitke i on vas predaje u naše ruke.” 009 1SA 017 048 Kad se Filistejac približio i pošao prema Davidu, izađe David iz bojnih redova i krenu pred Filistejca. 009 1SA 017 049 David segnu rukom u torbu, izvadi iz nje kamen i hitnu ga iz praćke. I pogodi Filistejca u čelo; kamen mu se zabi u čelo i on pade ničice na zemlju. 009 1SA 017 050 Tako je David praćkom i kamenom nadjačao Filistejca: udario je Filistejca i ubio ga, a nije imao mača u ruci. 009 1SA 017 051 Zato David potrča i stade na Filistejca, zgrabi njegov mač, izvuče ga iz korica i pogubi Filistejca odsjekavši mu glavu. Kad Filistejci vidješe kako pogibe njihov junak, nagnuše u bijeg. 009 1SA 017 052 Tada ustadoše Izraelci i Judejci, digoše bojnu viku i potjeraše Filistejce do opkopa oko Gata i do gradskih vrata Ekrona; filistejski mrtvaci pokriše put od Šaarajima sve do Gata i do Ekrona. 009 1SA 017 053 Nato se Izraelci vratiše iz te žestoke potjere za Filistejcima i opljačkaše njihov tabor. 009 1SA 017 054 A David uze Filistejčevu glavu i odnese je u Jeruzalem, a oružje njegovo položi u svoj šator. 009 1SA 017 055 Kad je Šaul vidio Davida gdje izlazi pred Filistejca, upitao je svoga vojvodu Abnera: “Čiji je sin taj mladić, Abnere?” A Abner je odgovorio: “Tako mi tvoga života, kralju, ne znam!” 009 1SA 017 056 A kralj mu reče: “Raspitaj se čiji je sin taj mladić!” 009 1SA 017 057 A kad se David vratio pošto je pogubio Filistejca, uze ga Abner i dovede ga pred Šaula, a u ruci David još držaše Filistejčevu glavu. 009 1SA 017 058 Šaul ga upita: “Čiji si ti sin, momče?” A David odgovori: “Sin sam tvoga sluge Betlehemca Jišaja.” 009 1SA 018 001 Kad je David završio razgovor sa Šaulom, Jonatanova se duša prikloni Davidovoj duši i Jonatan ga zavolje kao samoga sebe. 009 1SA 018 002 Šaul zadrža Davida onoga istog dana kod sebe i nije mu dao da se vrati kući svoga oca. 009 1SA 018 003 I Jonatan sklopi savez s Davidom jer ga je ljubio kao samoga sebe. 009 1SA 018 004 I skide Jonatan plašt koji je imao na sebi i dade ga Davidu; tako i svoju odoru, čak i svoj mač, svoj luk i svoj pojas. 009 1SA 018 005 Na svim svojim pohodima, kamo ga je god slao Šaul, David bijaše sretne ruke i Šaul ga postavi na čelo svojim ratnicima; omilje on svemu narodu, pa i Šaulovim dvoranima. 009 1SA 018 006 Za njihova povratka, kad se David vraćao ubivši Filistejca, izađoše žene iz svih gradova Izraelovih u susret kralju Šaulu veselo kličući, pjevajući i plešući uza zvuke bubnjeva i cimbala. 009 1SA 018 007 Žene su plešući pjevale: “Pobi Šaul svoje tisuće, David na desetke tisuća.” 009 1SA 018 008 Šaul se vrlo ražestio, nije mu bila draga ta pjesma. Zato reče: “Davidu su dale desetke tisuća, a meni samo tisuće! Još mu samo treba kraljevstvo!” 009 1SA 018 009 I od toga dana Šaul poprijeko gledaše Davida. 009 1SA 018 010 Sutradan zao duh Božji napade Šaula, tako da je bjesnio po kući. David je rukom udarao u harfu kao drugih dana, a Šaul je u ruci imao koplje. 009 1SA 018 011 I Šaul baci koplje govoreći u sebi: “Sad ću pribiti Davida uza zid!” Ali mu se David izmače dva puta. 009 1SA 018 012 Šaul se poče bojati Davida, jer je Jahve bio s njim a od Šaula je odstupio. 009 1SA 018 013 Zato ga Šaul ukloni iz svoje blizine i postavi ga za tisućnika: on je izlazio i vraćao se na čelu naroda. 009 1SA 018 014 David je imao uspjeha na svim svojim putovima jer Jahve bijaše s njim. 009 1SA 018 015 Kad je Šaul vidio da David ima mnogo uspjeha, obuze ga strah od njega. 009 1SA 018 016 Ali svemu Izraelu i Judi omilje David jer ih je on vodio na svim njihovim putovima. 009 1SA 018 017 Šaul reče Davidu: “Evo svoju najstariju kćer Merabu dat ću ti za ženu, samo mi budi hrabar i vodi Jahvine bojeve!” Mišljaše Šaul: “Neću da padne od moje ruke, nego filistejska ruka neka se digne na njega!” 009 1SA 018 018 A David odgovori: “Tko sam ja i što znači moj život, što li kuća oca mojega u Izraelu da budem kraljev zet?” 009 1SA 018 019 I kad dođe vrijeme da Šaulova kći Meraba pođe za Davida, dadoše je za ženu Adrielu iz Mehole. 009 1SA 018 020 Ali je Davida ljubila Šaulova kći Mikala; kad su to javili Šaulu, bilo mu je pravo. 009 1SA 018 021 Reče on u sebi: “Dat ću mu je, ali će mu ona biti zamka i ruka filistejska dići će se na njega.” (Šaul je po drugi put rekao Davidu: “Danas ćeš mi biti zet.”) 009 1SA 018 022 Tada Šaul zapovjedi svojim slugama ovako: “Razgovarajte se s Davidom tajno i recite mu: 'Gle, omilio si kralju i svi te njegovi dvorani vole; zato budi kraljev zet.'” 009 1SA 018 023 I Šaulove sluge ponoviše te riječi Davidu, ali im David odgovori: “Zar je u vašim očima malenkost postati kraljev zet? Ja sam samo siromah i mali čovjek!” 009 1SA 018 024 Šaulove sluge dojaviše to Šaulu govoreći: “Evo riječi što ih je rekao David.” 009 1SA 018 025 A Šaul odgovori: “Ovako recite Davidu: 'Kralj ne traži nikakva ženidbenog dara nego samo sto filistejskih obrezaka da se osveti kraljevim neprijateljima.'” Šaul mišljaše da će tako Davida gurnuti u ruke Filistejcima. 009 1SA 018 026 Šaulove sluge dojaviše te riječi Davidu, a njemu bijaše po volji da postane kraljev zet. Još prije nego što je isteklo vrijeme, 009 1SA 018 027 spremi se David i krenu sa svojim ljudima te ubi Filistejcima dvije stotine ljudi; i donese njihove obreske i predade ih kralju na broj da bi postao njegov zet. Tada mu Šaul dade svoju kćer Mikalu za ženu. 009 1SA 018 028 Šaul je jasno vidio da je Jahve s Davidom i da ga ljubi sav dom Izraelov. 009 1SA 018 029 I Šaul se još većma poboja Davida i posta neprijatelj Davidu zauvijek. 009 1SA 018 030 A filistejski su knezovi izlazili u boj, ali koliko su god puta izlazili, David je imao više uspjeha nego svi Šaulovi dvorani; i tako ime njegovo posta vrlo slavno. 009 1SA 019 001 Šaul razloži svome sinu Jonatanu i svim svojim dvoranima svoju namjeru da ubije Davida. Ali Jonatan, Šaulov sin, vrlo je volio Davida. 009 1SA 019 002 I Jonatan to javi Davidu ovako: “Moj otac Šaul kani te ubiti. Budi, dakle, na oprezu sutra ujutro, ostani u skrovištu i pritaji se. 009 1SA 019 003 A ja ću izaći i stajat ću pokraj svoga oca u polju gdje ti budeš i govorit ću za tebe sa svojim ocem. Kad saznam kako je, javit ću ti.” 009 1SA 019 004 Jonatan pohvali Davida svome ocu Šaulu i reče mu ovako: “Neka se kralj ne ogriješi o svoga slugu Davida jer se on nije ništa ogriješio o tebe; naprotiv, ono što je radio bilo je od velike koristi za tebe. 009 1SA 019 005 On je stavio život svoj na kocku, ubio je Filistejca i Jahve je pribavio veliku pobjedu svemu Izraelu: vidio si i radovao se. Zašto bi se, dakle, ogriješio o nevinu krv ubijajući Davida bez razloga?” 009 1SA 019 006 Šaul posluša Jonatanove riječi i zakle se: “Živoga mi Jahve, David neće umrijeti!” 009 1SA 019 007 Tada Jonatan dozva Davida i kaza mu sve te riječi. Zatim Jonatan dovede Davida k Šaulu i David opet dobi službu koju je imao prije. 009 1SA 019 008 Kad je rat i opet buknuo, iziđe David na bojište da se bori s Filistejcima; i porazi ih tako da su pobjegli pred njim. 009 1SA 019 009 Tada zao duh Jahvin obuze Šaula: kad je sjedio u svojoj kući, s kopljem u ruci, a David rukom udarao u harfu, 009 1SA 019 010 Šaul pokuša da svojim kopljem pribode Davida uza zid, ali on izmakne Šaulovu udarcu te se koplje zabode u zid. David pobježe i spasi se. 009 1SA 019 011 Iste noći Šaul posla glasnike da nadziru Davidovu kuću jer je htio da ubije Davida u rano jutro. Ali Davidova žena Mikala javi to Davidu govoreći: “Ako noćas ne umakneš na sigurno mjesto, sutra ćeš biti mrtav!” 009 1SA 019 012 Tada Mikala spusti Davida kroz prozor. On ode i spasi se bijegom. 009 1SA 019 013 A Mikala uze idol, položi ga u postelju, stavi mu oko glave kozju dlaku i pokri ga pokrivačem. 009 1SA 019 014 Kad je Šaul poslao glasnike da uhvate Davida, ona im reče: “Bolestan je.” 009 1SA 019 015 Ali Šaul vrati glasnike natrag da vide Davida i zapovjedi im: “Donesite ga k meni u postelji da ga ubijem!” 009 1SA 019 016 A kad su glasnici ušli, gle: u postelji bješe idol, s kozjom dlakom oko glave! 009 1SA 019 017 Tada Šaul reče Mikali: “Zašto si me tako prevarila i pustila moga neprijatelja da pobjegne i da se spasi?” A Mikala odgovori Šaulu: “On mi je rekao: 'Pusti me da odem, ili ću te ubiti!'” 009 1SA 019 018 Tako je David pobjegao i spasio se. I ode on k Samuelu u Ramu i javi mu sve što mu je učinio Šaul. Potom odoše on i Samuel i nastaniše se u Najotu. 009 1SA 019 019 A Šaulu javiše ovako: “Eno Davida u Najotu u Rami.” 009 1SA 019 020 Tada Šaul posla glasnike da uhvate Davida. Kad su oni vidjeli zbor proroka u proročkom zanosu, a Samuela im na čelu, obuze Božji duh i Šaulove glasnike te i oni padoše u proročki zanos. 009 1SA 019 021 Kad su to javili Šaulu, on posla druge glasnike, ali i oni padoše u proročki zanos. Potom Šaul posla i treće glasnike, ali i oni padoše u proročki zanos. 009 1SA 019 022 Tada Šaul krenu sam u Ramu i kad dođe do velikog bunara kod Sekua, zapita: “Gdje su Samuel i David?” I odgovoriše mu: “Eno ih u Najotu u Rami.” 009 1SA 019 023 On odmah pođe prema Najotu u Rami. Ali i njega obuze duh Božji te je išao u proročkom zanosu sve dok nije došao u Najot u Rami. 009 1SA 019 024 Tu i on svuče svoje haljine jer i njega obuze zanos pred Samuelom; zatim je legao gol i ostao tako cio onaj dan i svu noć. Tako je nastala uzrečica: “Zar je i Šaul među prorocima?” 009 1SA 020 001 David pobježe iz Najota u Rami i dođe k Jonatanu te mu reče: “Što sam učinio? Kakva je bila moja krivica i što sam zgriješio tvome ocu da traži moj život?” 009 1SA 020 002 A on mu odgovori: “Daleko od tebe ta misao! Ti nećeš poginuti. Eto, moj otac ne poduzima ništa, bilo veliko ili ne bilo, a da to meni ne otkrije. Zašto bi, dakle, moj otac krio od mene upravo to? Neće to biti!” 009 1SA 020 003 Ali se David zakle i reče: “Tvoj otac dobro zna da sam ja stekao tvoju naklonost, pa misli: 'Ne treba da Jonatan išta zna o tome, da ne bude žalostan.' Ali živoga mi Jahve i života mi tvoga, ima samo jedan korak između mene i smrti.” 009 1SA 020 004 Tada Jonatan upita Davida: “Što želiš da učinim za tebe?” 009 1SA 020 005 A David odgovori Jonatanu: “Evo, sutra je mladi mjesec i ja bih morao jesti s kraljem za stolom; ali me ti pusti da odem, da se sakrijem u polju do večera. 009 1SA 020 006 Ako tvoj otac opazi da me nema, reći ćeš mu ovako: 'David me uporno molio da ga pustim da skokne u svoj grad Betlehem, jer se ondje slavi godišnja žrtva za svu njegovu obitelj.' 009 1SA 020 007 Ako on rekne: 'Dobro!', tvoj je sluga spašen. Ako li plane gnjevom, znaj da je čvrsto naumio da me pogubi. 009 1SA 020 008 Iskaži, dakle, milost svome sluzi kad si slugu svoga uveo sa sobom u savez Jahvin. Ali ako ima kakva krivica na meni, ubij me sam; zašto bi me vodio k svome ocu?” 009 1SA 020 009 A Jonatan mu odgovori: “Daleko od tebe ta misao! Kad bih ja pouzdano znao da je moj otac čvrsto naumio da na tebe svali nesreću, zar ti ja ne bih dojavio?” 009 1SA 020 010 David upita Jonatana: “A tko će mi javiti ako ti tvoj otac odgovori što zlo?” 009 1SA 020 011 Jonatan odgovori Davidu: “Hodi, izađimo u polje!” I izađu obojica u polje. 009 1SA 020 012 Tada Jonatan reče Davidu: “Jahve, Bog Izraelov, neka mi bude svjedok! Ja ću iskušati svoga oca sutra u ovo doba. Ako bude dobro po Davida, a ja ne pošaljem k tebi da te obavijestim, 009 1SA 020 013 neka Jahve učini to zlo Jonatanu i neka mu doda drugo zlo! Ako li mome ocu bude drago da ti učini zlo, javit ću ti i pustit ću te da odeš u miru; i Jahve neka bude s tobom kao što je bio s mojim ocem! 009 1SA 020 014 Ako ja još budem živ, moći ćeš mi iskazati milosrđe Jahvino; ako li umrem, 009 1SA 020 015 ne uskrati svoje dobrote mome domu dovijeka! Kad Jahve redom iskorijeni Davidove neprijatelje s lica zemlje, 009 1SA 020 016 neka ime Jonatanovo ne iščezne s domom Šaulovim, inače će Jahve tražiti o tome račun od Davida.” 009 1SA 020 017 Tada se Jonatan još jednom zakune Davidu ljubavlju svojom, jer ga je ljubio svom ljubavlju duše svoje. 009 1SA 020 018 Potom reče Jonatan Davidu: “Sutra je mladi mjesec i opazit će se da te nema, jer će tvoje mjesto biti prazno. 009 1SA 020 019 Prekosutra će se još očitije vidjeti da te nema, a ti dođi na mjesto gdje si se bio sakrio u dan onoga događaja i sjedni kraj onoga humka što ga znaš. 009 1SA 020 020 A ja ću prekosutra izmetati strijele na onu stranu kao da gađam onamo. 009 1SA 020 021 A onda ću poslati momka i reći mu: 'Idi! Nađi strijelu!' Ako onda doviknem momku: 'Pazi, strijela je ovamo bliže od tebe, donesi je!' - ti onda dođi, jer je za tebe dobro i nema nikakve opasnosti, tako mi Jahve živoga! 009 1SA 020 022 Ako li doviknem momku: 'Pazi, strijela je onamo dalje od tebe!' - ti onda otiđi, jer te Jahve šalje odavde. 009 1SA 020 023 A za ovaj dogovor što smo ga ugovorili ja i ti neka je Jahve svjedok između mene i tebe dovijeka!” 009 1SA 020 024 Potom se David sakri u polju. Kad je došao mlađak, kralj je sjeo za stol da jede. 009 1SA 020 025 Kralj sjede na svoje obično mjesto, na mjesto uza zid, Jonatan se smjesti sučelice njemu, Abner sjede kraj Šaula, a Davidovo mjesto osta prazno. 009 1SA 020 026 Ali Šaul ne reče ništa onaj dan jer mišljaše: “Dogodilo mu se štogod, bit će da nije čist.” 009 1SA 020 027 Sutradan iza mladog mjeseca, drugi dan u mjesecu, opet Davidovo mjesto osta prazno, i Šaul upita svoga sina Jonatana: “Zašto Jišajev sin nije došao na objed ni jučer ni danas?” 009 1SA 020 028 A Jonatan odgovori Šaulu: “David me uporno molio da ga pustim da ide u Betlehem. 009 1SA 020 029 Rekao mi je: 'Pusti me da idem jer slavimo obiteljsku žrtvu u mom gradu i moja su me braća pozvala da dođem. Ako sam, dakle, stekao tvoju naklonost, daj mi dopust da pohodim svoju braću.' Eto, zato ga nema kod kraljeva stola.” 009 1SA 020 030 Tada Šaul planu gnjevom na Jonatana i reče mu: “Izrode i propalico! Misliš da ne znam da si u savezu s Jišajevim sinom, na sramotu svoju i na sramotu majčinu krilu! 009 1SA 020 031 Jer dokle god bude živ na zemlji Jišajev sin, nećeš biti siguran ni ti ni tvoje kraljevstvo. Zato sad pošalji po njega i dovedi ga k meni jer je osuđen na smrt.” 009 1SA 020 032 A Jonatan odvrati svome ocu Šaulu i reče mu: “Zašto on mora umrijeti? Što je učinio?” 009 1SA 020 033 Tada Šaul izmetnu koplje na sina da ga probode. Jonatan vidje da je njegov otac odlučio da ubije Davida. 009 1SA 020 034 Jonatan ustade od stola sav jarostan i nije jeo ništa toga drugog dana u mjesecu jer se zabrinuo za Davida što ga je njegov otac pogrdio. 009 1SA 020 035 Sutradan ujutro izađe Jonatan u polje prema dogovoru s Davidom; s njim je išao mlad momak. 009 1SA 020 036 I on reče svome momku: “Ti ćeš otrčati i naći strijele koje ću sada izmetnuti.” I momak otrča, a Jonatan odape strijelu tako da je preletjela preko njega. 009 1SA 020 037 Kad je momak došao do mjesta gdje je bila strijela koju je izbacio Jonatan, viknu Jonatan za momkom: “Nije li strijela onamo dalje od tebe?” 009 1SA 020 038 Još Jonatan viknu za momkom: “Brže! Požuri se! Ne stoj!” Jonatanov momak diže strijelu i donese je svome gospodaru. 009 1SA 020 039 Momak nije ništa opazio, samo su Jonatan i David znali o čemu se radi. 009 1SA 020 040 Nato Jonatan preda oružje momku i reče mu: “Idi i odnesi to u grad!” 009 1SA 020 041 Kad je momak otišao, David iziđe iza humka, pade ničice na zemlju i pokloni se tri puta. Potom se izljubiše i plakahu zajedno dok se nisu isplakali. 009 1SA 020 042 Zatim Jonatan reče Davidu: “Idi u miru! Što smo se obojica zakleli Jahvinim imenom, neka Jahve bude svjedok između mene i tebe, između moga potomstva i tvoga potomstva dovijeka!” Nato David usta i ode, a Jonatan se vrati u grad. 009 1SA 021 001 David dođe u Nob k svećeniku Ahimeleku. Ovaj dršćući pođe u susret Davidu i upita ga: “Zašto si sam i nema nikoga s tobom?” 009 1SA 021 002 A David odgovori svećeniku Ahimeleku: “Kralj mi je dao nalog i rekao mi: 'Nitko neka ništa ne dozna zašto te šaljem i što sam ti zapovjedio!' A momke sam poslao da me dočekaju na tom i tom mjestu. 009 1SA 021 003 A sada, ako imaš pri ruci pet hljebova, daj mi ih, ili što god se nađe!” 009 1SA 021 004 A svećenik odgovori Davidu: “Nemam pri ruci običnoga kruha nego samo svetoga kruha; ali samo ako su se tvoji momci uzdržali od žena.” 009 1SA 021 005 David odgovori svećeniku ovako: “Sasvim pouzdano! Žene su nam bile uskraćene, kao uvijek kad izlazimo na vojni pohod, i tijela su u momaka čista. Iako je ovo običan put, uistinu su danas čisti tijelom.” 009 1SA 021 006 Tada mu svećenik dade svetoga kruha, jer nije bilo drugoga kruha ondje osim žrtvenoga, onoga koji se uklanjao ispred Jahve da se zamijeni toplim kruhom u dan kad se uzima. 009 1SA 021 007 Ondje je istoga dana bio jedan od Šaulovih slugu, zadržao se pred Jahvom; zvao se Doeg Edomac, a bio je nadglednik Šaulovih pastira. 009 1SA 021 008 David upita Ahimeleka: “A nemaš li ovdje pri ruci kakvo koplje ili mač? Nisam uzeo sa sobom ni svoga mača ni svoga oružja, jer je kraljev nalog bio hitan.” 009 1SA 021 009 A svećenik mu odgovori: “Ovdje je mač Filistejca Golijata, onoga koga si ubio u Terebintskoj dolini; zamotan je u plašt i položen iza oplećka; ako ga hoćeš uzeti, uzmi ga samo, jer drugoga osim njega nema ovdje.” A David odvrati: “Takva više nema, daj mi ga!” 009 1SA 021 010 Potom David ustade i pobježe onaj dan daleko od Šaula i dođe Akišu, kralju Gata. 009 1SA 021 011 A dvorani Akiševi rekoše svome kralju: “Nije li to David, kralj zemlje? To je onaj o kome su plešući pjevali: 'Pobi Šaul svoje tisuće, David na desetke tisuća.'” 009 1SA 021 012 David se zamisli o tim riječima i silno se uplaši gatskoga kralja Akiša. 009 1SA 021 013 Tada se David poče pretvarati pred njima kao da je umobolan i vladati se kao luđak u njihovim rukama: bubnjao je po vratima i puštao da mu teče slina niz bradu. 009 1SA 021 014 Tada Akiš reče svojim dvoranima: “Vidite dobro da je čovjek lud! Zašto ga dovodite k meni? 009 1SA 021 015 Zar nemam dosta budala te mi dovodite ovoga da mi dosađuje svojim ludilom? Zar će taj ući u moju kuću?” 009 1SA 022 001 David ode odande i skloni se u spilju Adulam. A kad su to čula njegova braća i sva njegova obitelj, dođoše onamo da mu se priključe. 009 1SA 022 002 Osim toga skupiše se oko njega svi koji bijahu u nevolji, svi zaduženi, svi nezadovoljni, i on im posta vođom. A bijaše ih oko njega do četiri stotine ljudi. 009 1SA 022 003 Odande ode David u Mispu u zemlji moapskoj i reče kralju moapskome: “Dopusti da se moj otac i moja mati sklonu kod vas dok ne vidim što će Bog učiniti sa mnom.” 009 1SA 022 004 I ostavi ih kod kralja moapskoga i oni ostadoše kod njega sve dok David bijaše u skrovištu. 009 1SA 022 005 Ali prorok Gad reče Davidu: “Nemoj ostati u svome skrovištu, nego idi i zađi u zemlju Judinu.” I David ode i zađe u Heretsku šumu. 009 1SA 022 006 Šaul doznade da se pojavio David s ljudima koji bijahu s njim. Šaul je upravo bio u Gibei; sjedio je pod tamariskom na uzvišici, s kopljem u ruci, a oko njega stajali svi njegovi dvorani. 009 1SA 022 007 I reče Šaul svojim dvoranima koji stajahu oko njega: “Poslušajte me, sinovi Benjaminovi! Hoće li vam i Jišajev sin svima darovati njive i vinograde? Hoće li vas sve postaviti za tisućnike i stotnike? 009 1SA 022 008 A zašto ste se onda svi urotili protiv mene? Nema nikoga da mi dojavi kad moj sin sklapa savez s Jišajevim sinom, nema nikoga među vama da me požali i da mi otkrije kako je moj sin podjario moga slugu na me, kao što se događa danas.” 009 1SA 022 009 Tada progovori Doeg Edomac, koji je stajao među Šaulovim dvoranima, i reče: “Ja sam vidio Jišajeva sina kad je došao u Nob k Ahimeleku, Ahitubovu sinu. 009 1SA 022 010 Ovaj je zatražio za njega savjet od Jahve i dao mu hrane i predao mu mač Filistejca Golijata.” 009 1SA 022 011 Šaul nato zapovjedi da pozovu svećenika Ahimeleka, Ahitubova sina, i svu njegovu obitelj, svećenike u Nobu. I dođoše svi pred kralja. 009 1SA 022 012 Tada reče Šaul: “Čuj me, Ahitubov sine!” A on odgovori: “Evo me, gospodaru!” 009 1SA 022 013 A Šaul ga upita: “Zašto ste se urotili protiv mene, ti i Jišajev sin? Ti si mu dao kruha i mač i tražio si za njega savjet od Boga da se digne protiv mene kao neprijatelj, kao što se danas događa.” 009 1SA 022 014 Ahimelek odgovori kralju: “A tko je među svim tvojim slugama ravan Davidu, tako vjeran, uz to kraljev zet, glavar tvoje tjelesne straže, čovjek koji je poštovan u tvojoj kući? 009 1SA 022 015 Zar sam danas prvi put tražio za njega savjet od Boga? Daleko od mene svaka druga misao! Neka kralj ništa ne okrivljuje svoga sluge i sve njegove obitelji, jer sluga njegov nije znao od svega toga ništa!” 009 1SA 022 016 Ali kralj odvrati: “Ti ćeš umrijeti, Ahimeleče, ti i sva tvoja obitelj!” 009 1SA 022 017 I kralj zapovjedi glasonošama koji stajahu oko njega: “Pristupite i pogubite svećenike Jahvine jer su i oni pomogli Davidu: znali su da je na bijegu, a nisu mi to dojavili.” Ali kraljevi stražari ne htjedoše dići ruke na Jahvine svećenike da ih smaknu. 009 1SA 022 018 Tada kralj zapovjedi Doegu: “Pristupi ti i smakni svećenike!” Doeg Edomac pristupi i smaknu svećenike: on pogubi u onaj dan osamdeset i pet ljudi koji su nosili laneni oplećak. 009 1SA 022 019 I Nob, svećenički grad, pohara oštricom mača, pobivši muškarce i žene, djecu i dojenčad, goveda, magarce i ovce. 009 1SA 022 020 Izbavio se samo jedan sin Ahimeleka, Ahitubova sina, po imenu Ebjatar i pobjegao k Davidu. 009 1SA 022 021 Ebjatar javi Davidu da je Šaul poklao Jahvine svećenike. 009 1SA 022 022 A David odvrati Ebjataru: “Ja sam već onoga dana kad ondje bijaše Doeg Edomac znao da će on zacijelo javiti to Šaulu! Ja sam kriv za živote tvoga očinskog doma. 009 1SA 022 023 Ostani kod mene, ne boj se: tko bude tražio tvoj život, tražit će moj. Kod mene ćeš biti dobro čuvan.” 009 1SA 023 001 Javiše onda Davidu: “Filistejci opsjedaju Keilu i pljačkaju gumna.” 009 1SA 023 002 David tada upita Jahvu: “Treba li da idem na Filistejce i hoću li ih potući?” A Jahve odgovori Davidu: “Idi, potući ćeš Filistejce i oslobodit ćeš Keilu.” 009 1SA 023 003 Ali rekoše Davidu ljudi njegovi: “Gle, mi smo već ovdje, u Judi, u neprestanom strahu; što će tek biti ako odemo u Keilu protiv filistejskih četa!” 009 1SA 023 004 Zato David još jednom upita Jahvu, a Jahve mu odgovori ovako: “Ustani i siđi u Keilu jer ću predati Filistejce u tvoje ruke!” 009 1SA 023 005 David onda krenu sa svojim ljudima u Keilu, udari na Filistejce, otjera njihovu stoku i zada im težak poraz. Tako je David oslobodio građane Keile. - 009 1SA 023 006 Kad je ono Ebjatar, Ahimelekov sin, pobjegao k Davidu, on je došao u Keilu noseći u ruci oplećak. 009 1SA 023 007 Kad su Šaulu javili da je David ušao u Keilu, reče Šaul: “Bog ga je predao u moje ruke jer se sam uhvatio u zamku kad je ušao u grad s vratima i prijevornicama.” 009 1SA 023 008 I Šaul sazva sav narod na oružje da ide na Keilu i da opkoli Davida i njegove ljude. 009 1SA 023 009 Kad je David doznao da mu Šaul snuje zlo, reče svećeniku Ebjataru: “Donesi oplećak!” 009 1SA 023 010 Nato se David pomoli: “Jahve, Bože Izraelov, tvoj je sluga čuo da Šaul sprema navalu na Keilu da razori grad zbog mene. 009 1SA 023 011 Hoće li Šaul doći kao što je tvoj sluga čuo? Jahve, Bože Izraelov, odgovori svome sluzi!” A Jahve odgovori: “Doći će!” 009 1SA 023 012 David opet upita: “Hoće li me prvaci Keile predati, mene i moje ljude, u Šaulove ruke?” A Jahve odgovori: “Predat će vas!” 009 1SA 023 013 Tada David ustade sa svojim ljudima, bijaše ih oko šest stotina; iziđoše iz Keile te lutahu kojekuda. A kad su Šaulu javili da je David utekao iz Keile, odusta od vojnog pohoda. 009 1SA 023 014 David se skloni u pustinju u gorska skloništa; nastani se na gori u pustinji Zifu. Šaul ga je neprestano tražio, ali ga Bog ne predade u njegove ruke. 009 1SA 023 015 David se bojao što je Šaul izišao na vojnu da napadne na njegov život. Zato je David ostao u pustinji Zifu, u Horši. 009 1SA 023 016 Tada Šaulov sin Jonatan krenu na put i dođe k Davidu u Horšu i ohrabri ga u ime Božje. 009 1SA 023 017 Reče mu: “Ne boj se, jer te neće stići ruka moga oca Šaula. Ti ćeš kraljevati nad Izraelom, a ja ću biti drugi do tebe; i moj otac Šaul zna to dobro.” 009 1SA 023 018 I sklopiše njih dvojica savez pred Jahvom. David osta u Horši, a Jonatan ode svojoj kući. 009 1SA 023 019 Jednoga dana dođoše Zifejci k Šaulu u Gibeu i javiše mu: “David se krije kod nas u gorskim skloništima u Horši, na brdu Hakili, što je južno od Ješimona. 009 1SA 023 020 Sada, kralju, kad god zaželiš sići, siđi, a naše je da ga predamo u ruke kralju.” 009 1SA 023 021 A Šaul odgovori: “Blagoslovio vas Jahve što ste me požalili! 009 1SA 023 022 Idite, dakle, raspitajte se još i dobro razvidite mjesto kamo ga donesu njegovi hitri koraci; rekli su mi da je vrlo lukav. 009 1SA 023 023 Zato pretražite sve rupe u koje se zavlači, pa se vratite k meni kad budete pouzdano znali. Tada ću ja poći s vama, pa ako bude gdje u zemlji, ići ću za njegovim tragom po svim Judinim rodovima.” 009 1SA 023 024 Tada krenuše na put i odoše u Zif, pred Šaulom. David je sa svojim ljudima bio u pustinji Maonu u Arabi, južno od Ješimona. 009 1SA 023 025 Potom i Šaul pođe sa svojim ljudima da traži Davida. Kad su to javili Davidu, siđe on u klanac koji leži u pustinji Maonu. Šaul to doznade i krenu u potjeru za Davidom u pustinju Maon. 009 1SA 023 026 Šaul je sa svojim ljudima išao jednom stranom planine, a David sa svojim ljudima drugom stranom planine. David se silno žurio da umakne Šaulu. Kad je Šaul sa svojim ljudima htio prijeći na drugu stranu da opkoli Davida i njegove ljude i da ih pohvata, 009 1SA 023 027 dođe glasnik Šaulu s porukom: “Dođi brže, Filistejci provališe u zemlju!” 009 1SA 023 028 Tada Šaul odusta od potjere za Davidom i okrenu se protiv Filistejaca. Zato se prozvalo ono mjesto “Klanac razlaza”. 009 1SA 023 029 David se odande uspe i nastani u engadskim gorskim skloništima. 009 1SA 024 001 Kad se Šaul vratio iz potjere za Filistejcima, javiše mu ovo: “David je u Engadskoj pustinji!” 009 1SA 024 002 Tada Šaul uze tri tisuće odabranih ljudi iz svega Izraela i pođe da traži Davida i njegove ljude na istok od Litica divokoza. 009 1SA 024 003 Idući dođe k ovčjim torovima pokraj puta; ondje bijaše pećina i Šaul uđe da čučne; a David je sa svojim ljudima sjedio u dnu pećine. 009 1SA 024 004 I rekoše Davidu ljudi njegovi: “Evo dana za koji ti je rekao Jahve: 'Ja ću predati tvoga neprijatelja u tvoje ruke, postupaj s njim kako ti se mili!'” A David ustade i neprimjetno odsiječe skut od Šaulova plašta. 009 1SA 024 005 Ali poslije zapeče Davida savjest što je odsjekao skut od Šaulova plašta, 009 1SA 024 006 pa reče svojim ljudima: “Očuvao me Jahve da takvo što učinim svome gospodaru, da dignem ruku na njega, jer je pomazanik Jahvin.” 009 1SA 024 007 I David oštrim riječima ukori svoje ljude i ne dopusti im da ustanu na Šaula. A Šaul izađe iz pećine i pođe svojim putem. 009 1SA 024 008 Zatim ustade David, iziđe iz pećine i vikne za Šaulom: “Gospodaru kralju!” A kad se Šaul obazre, David se baci ničice na zemlju i pokloni mu se. 009 1SA 024 009 Tada David reče Šaulu: “Zašto slušaš ljude koji ti govore da David snuje tebi propast? 009 1SA 024 010 Gle, upravo u ovaj dan tvoje su oči mogle vidjeti da te Jahve predao danas u moje ruke u ovoj pećini. Rekoše mi da te ubijem, ali te poštedjeh i rekoh: 'Neću dići svoje ruke na svoga gospodara, jer je Jahvin pomazanik.' 009 1SA 024 011 O, moj oče, pogledaj i vidi skut od svoga plašta u mojoj ruci: odsjekao sam skut od tvoga plašta, a tebe nisam ubio; spoznaj i vidi da u mojoj ruci nema ni zlobe ni opačine. Ja nisam zgriješio protiv tebe, a ti vrebaš na moj život da mi ga uzmeš! 009 1SA 024 012 Jahve neka sudi između mene i tebe, Jahve neka me osveti na tebi, ali se moja ruka neće dići na tebe. 009 1SA 024 013 Kako kaže stara poslovica: od nepravednika dolazi nepravda, i zato se moja ruka neće dići protiv tebe. 009 1SA 024 014 Za kim je izišao izraelski kralj? Za kim ideš u potjeru? Za mrtvim psom, za običnom buhom! 009 1SA 024 015 Jahve neka bude sudac, on neka sudi između mene i tebe, neka ispita i brani moju stvar i neka mi pribavi pravdu: neka me izbavi iz tvoje ruke!” 009 1SA 024 016 Kad je David izgovorio te riječi Šaulu, odvrati Šaul: “Je li to tvoj glas, sine Davide?” I Šaul glasno zaplaka. 009 1SA 024 017 Zatim reče Davidu: “Pravedniji si od mene jer ti si meni učinio dobro, a ja sam tebi učinio zlo. 009 1SA 024 018 A danas si okrunio svoju dobrotu prema meni, jer me Jahve predao u tvoje ruke, a ti me nisi ubio. 009 1SA 024 019 Kad se čovjek namjeri na svoga neprijatelja, pušta li ga da ide mirno svojim putem? Neka ti Jahve naplati za ono dobro što si mi danas učinio! 009 1SA 024 020 Sada pouzdano znam da ćeš zacijelo biti kralj i da će se kraljevstvo nad Izraelom trajno održati u tvojoj ruci. 009 1SA 024 021 Zato mi se sada zakuni Jahvom da nećeš zatrti moga potomstva poslije mene i da nećeš izbrisati moga imena iz moga očinskoga doma!” 009 1SA 024 022 David se zakle Šaulu, Šaul ode svojoj kući, a David se sa svojim ljudima vrati u gorska skloništa. 009 1SA 025 001 Uto umrije Samuel. Sav se Izrael skupi i oplaka ga naričući za njim; i pokopaše ga u njegovu zavičaju u Rami. A David usta i siđe u pustinju Paran. 009 1SA 025 002 U Maonu živio čovjek koji je imao svoje gospodarstvo u Karmelu; bio je to vrlo bogat čovjek, imao je tri tisuće ovaca i tisuću koza. Upravo je tada strigao svoje ovce u Karmelu. 009 1SA 025 003 Taj se čovjek zvao Nabal, a njegova žena Abigajila. Žena je bila mudra i vrlo lijepa, a čovjek surov i opak: bio je Kalebovac. 009 1SA 025 004 David je u pustinji čuo da Nabal striže svoje ovce. 009 1SA 025 005 Stoga posla deset momaka naloživši im: “Idite gore u Karmel, otiđite k Nabalu i pozdravite ga u moje ime. 009 1SA 025 006 I recite ovako mome bratu: 'Mir tebi, mir tvome domu, mir svemu što imaš! 009 1SA 025 007 Sada, čujem, strižeš ovce. A tvoji su pastiri bili kod nas, nismo ih dirali, ništa im nije nestalo dokle god su bili u Karmelu. 009 1SA 025 008 Pitaj svoje sluge i kazat će ti. Zato neka ovi momci nađu milost pred tobom, jer smo došli u svečan dan. Podaj svojim slugama i svome sinu Davidu što ti se nađe pri ruci.'” 009 1SA 025 009 Dođoše momci Davidovi i ponoviše Nabalu u Davidovo ime sve ove riječi, a onda pričekaše. 009 1SA 025 010 Ali Nabal odgovori Davidovim slugama ovako: “Tko je David, tko je Jišajev sin? Danas ima mnogo slugu koji su pobjegli od svojih gospodara. 009 1SA 025 011 Zar da uzmem svoj kruh, svoju vodu, svoju stoku koju sam poklao za svoje strigače pa da to poklonim ljudima o kojima ne znam ni odakle su?” 009 1SA 025 012 Davidovi se momci okrenuše i vratiše se svojim putem. Kad su se vratili, javiše sve ove riječi Davidu. 009 1SA 025 013 A David reče svojim ljudima: “Pripašite svaki svoj mač!” I pripasaše svaki svoj mač, i David pripasa svoj, i oko četiri stotine ljudi krenu za Davidom, dok ih dvije stotine osta kod tovara. 009 1SA 025 014 A ženi Nabalovoj, Abigajili, javio jedan od Nabalovih slugu ovo: “Eto, David je poslao iz pustinje glasnike da pozdrave našega gospodara, a on ih potjerao. 009 1SA 025 015 A ti su ljudi bili vrlo dobri prema nama: nisu nas dirali, ništa nismo izgubili dokle god smo bili u njihovoj blizini kad smo bili u polju. 009 1SA 025 016 Noću i danju bili su nam kao bedem u sve vrijeme dok smo bili s njima pasući stada. 009 1SA 025 017 Razmisli sada i vidi što ćeš učiniti, jer je gotova pogibija našem gospodaru i svemu njegovu domu; a on je opak čovjek komu se ne može ništa kazati.” 009 1SA 025 018 Abigajila brzo uze dvije stotine hljebova, dva mijeha vina, pet zgotovljenih ovaca, pet mjera pržena žita, sto grozdova suhoga grožđa, dvije stotine smokovih kolača i sve to natovari na magarce. 009 1SA 025 019 I zapovjedi svojim slugama: “Idite preda mnom, a ja ću za vama.” Svome mužu Nabalu nije kazala ništa. 009 1SA 025 020 Dok je, jašući na magarcu, silazila iza gorskog zavoja, David je sa svojim ljudima silazio nasuprot njoj, tako da se ona susrela s njima. 009 1SA 025 021 A David je upravo mislio: “Uzalud sam, dakle, zaštićivao u pustinji sve što je taj čovjek imao i ništa mu nije nestalo od svega što je posjedovao! Sada mi vraća zlo za dobro! 009 1SA 025 022 Neka Bog učini Davidu ovo zlo i neka mu doda drugo ako Nabalu do zore od svega što ima ostavim i ono što mokri uza zid!” 009 1SA 025 023 Kad je Abigajila ugledala Davida, brzo sjaha s magarca i pade pred Davida ničice, poklonivši se do zemlje. 009 1SA 025 024 Bacivši mu se tako pred noge, reče: “Gospodaru, neka na mene padne krivica! Dopusti da službenica tvoja progovori tvojim ušima i udostoj se poslušati riječi službenice svoje! 009 1SA 025 025 Neka moj gospodar ne gleda na toga opakog čovjeka, na Nabala, jer on s pravom nosi svoje ime: zove se Luda i ludost je s njim. A ja, službenica tvoja, nisam vidjela momaka koje je poslao moj gospodar. 009 1SA 025 026 Zato sada, gospodaru, živoga mi Jahve, i tako živ bio ti, i tako ti Jahve koji te očuvao da ne svališ na se krvnu krivicu i da ne pribaviš sebi pravdu svojom rukom: neka prođu kao Nabal tvoji neprijatelji i oni koji snuju zlo mome gospodaru! 009 1SA 025 027 A ovaj dar, što ga evo tvoja službenica nosi svome gospodaru, neka se dade momcima koji idu za mojim gospodarom na njegovim putovima. 009 1SA 025 028 Oprosti službenici svojoj njezinu krivnju! Zacijelo će Jahve osnovati trajan dom mome gospodaru, jer moj gospodar bije Jahvine bojeve i za svega tvoga života neće se naći zlo na tebi. 009 1SA 025 029 Ako se tko digne da te progoni i da ti radi o glavi, neka život moga gospodara bude pohranjen u škrinji života kod Jahve, tvoga Boga, a život tvojih neprijatelja neka on baci kao iz praćke. 009 1SA 025 030 I kad Jahve učini mome gospodaru svako dobro koje ti je obećao i kad te odredi da budeš knezom nad Izraelom, 009 1SA 025 031 onda neka ne bude na smutnju ni na grižnju savjesti mome gospodaru da je ni za što prolio krv i da je sebi pribavio pravdu svojoj rukom. I kad Jahve učini dobro mome gospodaru, sjeti se tada službenice svoje!” 009 1SA 025 032 David odgovori Abigajili: “Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji te danas poslao meni u susret! 009 1SA 025 033 Neka je blagoslovljena tvoja mudrost i blagoslovljena bila ti što si me danas zadržala da ne svalim na se krvnu krivicu i da ne pribavim sebi pravdu svojom rukom. 009 1SA 025 034 Ali, tako mi živog Jahve, Boga Izraelova, koji nije dopustio da ti učinim zlo: da mi nisi tako brzo izišla u susret, zaista ne bi Nabalu do jutra ostalo ni ono što uza zid mokri!” 009 1SA 025 035 Nato David primi iz njezine ruke što mu bijaše donijela i reče joj: “Vrati se s mirom svojoj kući. Gle, uslišao sam tvoj glas i obazreo se na tebe.” 009 1SA 025 036 Kad se Abigajila vratila k Nabalu, on je upravo imao gozbu u kući, pravu kraljevsku gozbu: Nabal bijaše veseo i sasvim pijan; zato mu ona ne reče ništa dok nije svanulo jutro. 009 1SA 025 037 A ujutro, kad se Nabal otrijeznio, pripovjedi mu njegova žena sve što se dogodilo, a njemu obamrije srce u grudima i on osta kao da se skamenio. 009 1SA 025 038 A desetak dana poslije toga Jahve udari Nabala te umrije. 009 1SA 025 039 Kad David ču da je umro Nabal, reče: “Neka je blagoslovljen Jahve, koji mi je ispravio nepravdu što mi je učini Nabal; i Jahve je očuvao svoga slugu da ne učini zla, a svalio je Nabalovu zloću na njegovu glavu!” Potom David posla poruku Abigajili da će je uzeti za ženu. 009 1SA 025 040 Davidove sluge dođoše k Abigajili u Karmel i rekoše joj: “David nas je poslao k tebi da te uzme sebi za ženu.” 009 1SA 025 041 A ona ustade, pokloni se do zemlje i reče: “Evo službenice tvoje koja je spremna da bude robinja i da pere noge slugama svoga gospodara!” 009 1SA 025 042 Potom Abigajila brzo ustade i zajaha na magarca, a za njom pođe pet njezinih dvorkinja. Tako je otišla za Davidovim poslanicima i postala njegovom ženom. 009 1SA 025 043 I Ahinoamom iz Jizreela bijaše se oženio David i obje mu bjehu žene. 009 1SA 025 044 Jer Šaul bijaše svoju kćer Mikalu, Davidovu ženu, dao Paltiju, sinu Lajiša iz Galima. 009 1SA 026 001 Ljudi iz Zifa dođoše Šaulu i javiše mu: “David se krije na Hakilskom brdu, nasuprot Ješimonu.” 009 1SA 026 002 Šaul tada krenu na put i siđe u pustinju Zif, a s njim tri tisuće izabranih Izraelaca, da traži Davida u pustinji Zifu. 009 1SA 026 003 Šaul se utabori podno Hakilskog brda, koje je nasuprot Ješimonu, kraj puta. David, koji je boravio u pustinji, opazi da je Šaul došao onamo da ga progoni. 009 1SA 026 004 Zato David posla uhode i sazna da je Šaul zaista došao. 009 1SA 026 005 David se podiže i dođe do mjesta gdje se Šaul bio utaborio. Tu David ugleda mjesto gdje su spavali Šaul i Abner, sin Nerov, njegov vojvoda: Šaul je spavao usred tabora, a vojska ležala u krugu oko njega. 009 1SA 026 006 David se obrati Hetitu Ahimeleku i Abišaju, sinu Sarvijinu a bratu Joabovu, i reče im: “Tko će sa mnom u tabor sve do Šaula?” A Abišaj odgovori: “Ja ću s tobom.” 009 1SA 026 007 I tako David i Abišaj dopriješe noću do vojske: i gle, Šaul ležaše i spavaše u taboru, a koplje mu kod uzglavlja zabodeno u zemlju. Abner i vojnici ležahu oko njega. 009 1SA 026 008 Tada Abišaj reče Davidu: “Danas ti je Bog predao tvoga neprijatelja u tvoje ruke; zato sada dopusti da ga njegovim vlastitim kopljem pribodem za zemlju, jednim jedinim udarcem, drugoga mi neće trebati.” 009 1SA 026 009 Ali David odgovori Abišaju: “Nemoj ga ubijati! Jer tko će dignuti ruku svoju na Jahvina pomazanika i ostati nekažnjen?” 009 1SA 026 010 Još nastavi David: “Živoga mi Jahve, i udarit će ga Jahve, bilo da će mu doći njegov dan da umre, bilo da će otići u boj i poginuti. 009 1SA 026 011 Ne dao mi Jahve da dignem ruku na pomazanika Jahvina! Nego uzmi sada koplje što mu je kod uzglavlja i vrč za vodu, pa hajdemo!” 009 1SA 026 012 I uze David koplje i vrč za vodu što su bili kod Šaulova uzglavlja i oni odoše: nitko nije ništa vidio ni opazio, nitko se nije probudio, nego su svi spavali jer bijaše na njih pao dubok san od Jahve. 009 1SA 026 013 David prijeđe na drugu stranu i stade na vrh gore u nekoj daljini, tako da je među njima bio velik prostor. 009 1SA 026 014 Tada viknu vojsci i Abneru, Nerovu sinu, ovako: “Zar se nećeš odazvati, Abnere?” A Abner se odazva i upita: “Tko si ti što uznemiruješ kralja?” 009 1SA 026 015 A David odgovori Abneru: “Nisi li ti junak? I tko ti je ravan u Izraelu? Pa zašto onda nisi čuvao kralja, svoga gospodara? Jedan je od ratnika sišao do vas da ubije kralja, tvoga gospodara. 009 1SA 026 016 Nije lijepo to što si učinio. Tako mi živog Jahve, zaslužili ste smrt što niste čuvali svoga gospodara, pomazanika Jahvina. Pogledaj sada gdje je kraljevo koplje i gdje je vrč za vodu što mu bijaše do uzglavlja!” 009 1SA 026 017 Tada Šaul poznade Davidov glas i upita: “Je li to tvoj glas, sine Davide?” A David odgovori: “Jest, kralju gospodaru!” 009 1SA 026 018 I nastavi: “Zašto moj gospodar progoni svoga slugu? Što sam učinio? Kakva je krivica u mojoj ruci? 009 1SA 026 019 Zato neka se sada moj gospodar i kralj udostoji poslušati riječi svoga sluge: ako te Jahve diže protiv mene, neka se prinosnicom ublaži; ako li to čine sinovi ljudski, neka su prokleti pred Jahvom jer su me izagnali, tako da ne mogu imati udjela u baštini Jahvinoj, kao da su mi govorili: 'Idi, služi tuđim bogovima!' 009 1SA 026 020 Zato neka ne padne moja krv na zemlju daleko od Jahvina lica. Jer kralj je Izraelov izišao u lov na moj život, kao kad tko goni jarebicu po planini.” 009 1SA 026 021 Tada Šaul reče: “Zgriješio sam! Vrati mi se, sine Davide, neću ti više činiti zla, kad je danas moj život u očima tvojim bio tako drag. Jest, ludo sam radio i teško sam pogriješio!” 009 1SA 026 022 A David odgovori: “Evo kraljeva koplja, neka dođe jedan od momaka i neka ga uzme! 009 1SA 026 023 A Jahve će vratiti svakome po njegovoj pravdi i po njegovoj vjernosti: danas te Jahve bijaše predao u moje ruke, ali nisam htio dići ruke svoje na pomazanika Jahvina. 009 1SA 026 024 I gle, kako je danas tvoj život bio drag u mojim očima, tako neka moj život bude drag u Jahvinim očima! I neka me Jahve izbavi iz svake nevolje!” 009 1SA 026 025 A Šaul doviknu Davidu: “Budi mi blagoslovljen, sine Davide! Zacijelo ćeš izvršiti svoje djelo i uspjet ćeš!” Potom David ode svojim putem, a Šaul se vrati svojoj kući. 009 1SA 027 001 David reče u sebi: “Ipak ću jednoga dana poginuti od Šaulove ruke. Zato nema ništa bolje za me nego da se spasim u zemlju Filistejaca. Tada će Šaul odustati da me dalje traži po svim krajevima Izraelovim i izbavit ću se iz njegove ruke.” 009 1SA 027 002 David se dakle podiže i prijeđe, sa šest stotina ljudi koje je imao, k Akišu, sinu Maokovu, kralju Gata. 009 1SA 027 003 David se nastani kod Akiša u Gatu, on i njegovi ljudi, svaki sa svojom obitelji, a David sa svoje dvije žene, Ahinoamom Jizreelkom i Abigajilom, Nabalovom ženom iz Karmela. 009 1SA 027 004 Kad je Šaul doznao da je David pobjegao u Gat, nije ga više progonio. 009 1SA 027 005 David reče Akišu: “Ako sam našao milost u tvojim očima, neka mi dadu mjesto u jednom gradu u zemlji da se nastanim u njemu. Zašto da tvoj sluga stanuje kod tebe u kraljevskom gradu?” 009 1SA 027 006 Akiš mu još istoga dana dade Siklag. Stoga Siklag pripada do današnjega dana kraljevima Jude. 009 1SA 027 007 I osta David u filistejskoj zemlji godinu dana i četiri mjeseca. 009 1SA 027 008 David je sa svojim ljudima izlazio da pljačka Gešurce, Girzijce i Amalečane, jer su to bili stanovnici zemlje od Telama preko Šura sve do egipatske zemlje. 009 1SA 027 009 David je pustošio zemlju ne ostavljajući na životu ni čovjeka ni žene, otimao je ovce i goveda, magarce, deve i haljine i vraćao se da sve to donese Akišu. 009 1SA 027 010 Akiš bi ga pitao: “Gdje ste danas pljačkali?” A David bi odgovorio da su pljačkali u Negebu Judinu ili u Negebu Jerahmeelskom ili u Negebu Kenijskom. 009 1SA 027 011 David nije ostavljao na životu ni čovjeka ni žene da ih dovede u Gat jer mišljaše: “Mogli bi nas optužiti i reći: 'Tako je David radio.'” Takav je imao običaj za sve vrijeme dok je boravio u filistejskoj zemlji. 009 1SA 027 012 Akiš je vjerovao Davidu i govorio u sebi: “Baš se omrazio svome narodu, Izraelu! Zato će mi biti sluga dovijeka!” 009 1SA 028 001 U ono vrijeme Filistejci skupiše svoje čete za rat protiv Izraela. I Akiš reče Davidu: “Znaj da ćeš ići sa mnom na vojsku, ti i tvoji ljudi!” 009 1SA 028 002 A David odgovori Akišu: “Dobro! Sad ćeš vidjeti što će učiniti tvoj sluga!” A Akiš odvrati Davidu: “Dobro! Zato ću te postaviti da budeš mojim čuvarom zauvijek.” 009 1SA 028 003 Samuel bijaše umro, a sav ga Izrael bijaše oplakao naričući za njim. Ukopali su ga u njegovu gradu Rami. A Šaul bijaše istjerao iz zemlje sve zazivače duhova i vračeve. 009 1SA 028 004 Dok su se Filistejci skupljali te došli i utaborili se kod Šunema, Šaul skupi sve Izraelce te se utabori na Gilboi. 009 1SA 028 005 Kad Šaul ugleda filistejski tabor, uplaši se i srce mu snažno zadrhta. 009 1SA 028 006 Šaul upita za savjet Jahvu, ali mu Jahve ne dade odgovora - ni u snima, ni po Urimu, ni preko proroka. 009 1SA 028 007 Zato Šaul reče svojim slugama: “Potražite mi ženu koja zaziva duhove da odem k njoj i upitam je.” A sluge mu odgovoriše: “Evo, u En Doru ima žena koja zaziva duhove.” 009 1SA 028 008 Tada se Šaul preruši, obuče druge haljine i otputi se sa dva čovjeka. I dođe noću k onoj ženi i reče joj: “Daj mi vračaj pomoću duha i dozovi mi onoga koga ti reknem.” 009 1SA 028 009 A žena mu odgovori: “Ta ti znaš što je učinio Šaul i kako je istrijebio iz zemlje zazivače duhova i vračeve. Zašto postavljaš zamke mome životu da me pogubiš?” 009 1SA 028 010 A Šaul joj se zakle Jahvom govoreći: “Tako mi živog Jahve, nećeš biti ništa kriva za ovo!” 009 1SA 028 011 Tada žena zapita: “Koga da ti dozovem?” A on odgovori: “Dozovi mi Samuela!” 009 1SA 028 012 Kad žena ugleda Samuela, povika iza glasa, a onda reče Šaulu: “Zašto si me prevario? Ta ti si Šaul!” 009 1SA 028 013 A kralj joj odvrati: “Ne boj se! Nego što vidiš?” A žena odgovori Šaulu: “Vidim nešto božansko što se diže iz zemlje.” 009 1SA 028 014 Šaul je upita: “Kakva je obličja?” A ona odgovori: “Izlazi starac, ogrnut plaštem.” Tada Šaul spozna da je to Samuel, pa pade licem do zemlje i pokloni se. 009 1SA 028 015 Samuel upita Šaula: “Zašto si pomutio moj mir dozivajući me gore?” A Šaul odgovori: “U velikoj sam nevolji jer su Filistejci zavojštili na me, a Bog se okrenuo od mene i ne odgovara mi više ni preko proroka ni u snima. Zato sam dozvao tebe da me poučiš što da činim.” 009 1SA 028 016 A Samuel odvrati: “Zašto mene pitaš kad se Jahve odvratio od tebe i postao ti neprijateljem? 009 1SA 028 017 Jahve ti je učinio kako ti je kazao preko mene: istrgao je kraljevstvo iz tvoje ruke i dao ga tvome suparniku, Davidu, 009 1SA 028 018 jer nisi poslušao riječi Jahvinih i jer nisi izvršio njegova žestokog gnjeva na Amaleku: stoga ti je Jahve danas ovako učinio. 009 1SA 028 019 Jahve će predati, zajedno s tobom, i Izraela u filistejske ruke. Sutra ćeš sa svojim sinovima biti sa mnom, a i tabor izraelski Jahve će predati u filistejske ruke.” 009 1SA 028 020 Šaul se užasnu i pade na zemlju kako je dug. Spopade ga silan strah od Samuelovih riječi. I ponestade mu snage, jer nije ništa jeo cijeli dan i cijelu noć. 009 1SA 028 021 Kad ona žena dođe k Šaulu i opazi kako je sav zaplašen, reče mu: “Gle, tvoja je službenica poslušala tvoju riječ, stavila sam svoj život na kocku i poslušala tvoje zapovijedi koje si mi naložio. 009 1SA 028 022 Zato sada poslušaj i ti riječi službenice svoje: dopusti da ti pružim zalogaj kruha; jedi da ti se vrati snaga te uzmogneš poći svojim putem.” 009 1SA 028 023 Ali on ne htjede nego reče: “Neću jesti!” Ali kad ga zaokupiše njegove sluge, zajedno sa ženom, posluša ih, ustade sa zemlje i sjede na postelju. 009 1SA 028 024 Žena je imala kod kuće tele u tovu. Brzo ga zakla, zatim uze brašna, umijesi ga i napeče beskvasnoga kruha. 009 1SA 028 025 Potom stavi sve pred Šaula i njegove ljude. Pošto su jeli, ustadoše i još iste noći krenuše natrag. 009 1SA 029 001 Filistejci skupiše sve svoje čete u Afeku, a Izraelci se utaboriše kod izvora u Jizreelu. 009 1SA 029 002 Filistejski su knezovi prolazili sa svojim stotinama i tisućama, a David i njegovi ljudi išli su sasvim na kraju s Akišem. 009 1SA 029 003 Filistejski knezovi zapitaše: “Što hoće ti Hebreji ovdje?” A Akiš odgovori filistejskim knezovima: “Pa ovo je David, sluga izraelskoga kralja Šaula! Već je godinu-dvije kod mene, ali nisam našao na njemu ništa sumnjivo od onoga dana kad je prebjegao k meni pa do današnjega dana.” 009 1SA 029 004 Ali filistejski knezovi planuše na njega i rekoše mu: “Pošalji toga čovjeka natrag, neka se vrati na mjesto koje si mu označio. Neka ne ide s nama u boj, da se ne okrene protiv nas u boju! Čime bi se on opet umilio svome gospodaru ako ne glavama ovih naših ljudi? 009 1SA 029 005 To je onaj isti David o kome se pjevalo igrajući: 'Pobi Šaul svoje tisuće, David na desetke tisuća!'” 009 1SA 029 006 Tada Akiš dozva Davida i reče mu: “Živoga mi Jahve, ti si pošten i meni bi drago bilo da me pratiš u pokretima moje vojske, jer nisam našao nikakva zla na tebi od onoga dana kad si došao k meni pa do današnjega dana. Ali nisi drag u očima knezova. 009 1SA 029 007 Zato se sada vrati i otiđi s mirom kući da ne ozlovoljiš filistejske knezove!” 009 1SA 029 008 David odvrati Akišu: “Ta što sam učinio i što si zamjerio svome sluzi od onoga dana kad sam stupio u tvoju službu pa do današnjega dana da ne mogu ići da se bijem s neprijateljima svoga gospodara kralja?” 009 1SA 029 009 A Akiš odgovori Davidu: “Ti znaš da si mi drag kao Božji anđeo, ali su filistejski knezovi rekli: 'Neka ne ide s nama u boj!' 009 1SA 029 010 Zato ustanite rano ujutro, ti i sluge tvoga gospodara koji su došli s tobom, i otiđite na mjesto koje sam vam označio. I nemoj gajiti u svom srcu nikakve mržnje jer si mi mio. Ustat ćete, dakle, u rano jutro, čim svane, i otići ćete!” 009 1SA 029 011 Tako David sa svojim ljudima ustade rano i krenu odmah ujutro i vrati se u filistejsku zemlju, a Filistejci odoše u Jizreel. 009 1SA 030 001 Kad je David sa svojim ljudima treći dan stigao u Siklag, a to Amalečani bijahu navalili na Negeb i na Siklag; opljačkali su Siklag i ognjem ga spalili. 009 1SA 030 002 Zarobili su žene i sve koji su bili ondje, malo i veliko. Nisu ubili nikoga, nego su samo odveli roblje i otišli svojim putem. 009 1SA 030 003 Kad je, dakle, David sa svojim ljudima došao u grad, vidješe da je grad spaljen, a njihove žene, njihovi sinovi i njihove kćeri odvedeni u ropstvo. 009 1SA 030 004 Tada David i ljudi koji bijahu s njim podigoše glas i plakahu dok im nije ponestalo snage za plač. 009 1SA 030 005 I obje Davidove žene bijahu odvedene u ropstvo - Ahinoama Jizreelka i Abigajila, Nabalova žena iz Karmela. 009 1SA 030 006 David se našao u velikoj nevolji jer su ljudi počeli govoriti da će ga kamenovati, budući da su svi bili ogorčeni, svaki zbog svojih sinova i zbog svojih kćeri. Ali se David ohrabri u Jahvi, svome Bogu. 009 1SA 030 007 David reče svećeniku Ebjataru, Ahimelekovu sinu: “Donesi mi ovamo oplećak!” I Ebjatar donese Davidu oplećak. 009 1SA 030 008 Tada David upita Jahvu za savjet govoreći: “Hoću li u potjeru za onim razbojnicima i hoću li ih stići?” A on mu odgovori: “Idi u potjeru jer ćeš ih zacijelo stići i zarobljenike ćeš izbaviti.” 009 1SA 030 009 I pođe David sa šest stotina ljudi koji bijahu s njim i dođoše do potoka Besora. 009 1SA 030 010 Odavde David sa četiri stotine ljudi nastavi potjeru, a ostadoše dvije stotine ljudi što bijahu tako umorni da nisu mogli prijeći preko potoka Besora. 009 1SA 030 011 U polju naiđoše na nekog Egipćanina. Dovedoše ga k Davidu, dadoše mu kruha da jede i vode da pije. 009 1SA 030 012 Dadoše mu grudu smokava i dva grozda suhoga grožđa. Kad je to pojeo, vratio mu se život, jer tri dana i tri noći ne bijaše ništa jeo i ništa pio. 009 1SA 030 013 Tada ga David upita: “Čiji si ti i odakle si?” A on odgovori: “Ja sam Egipćanin, sluga jednog Amalečanina. Moj me gospodar ostavio jer sam se razbolio prije tri dana. 009 1SA 030 014 Bili smo provalili u Negeb Keretski i Negeb Judejski, i u Negeb Kalebov, a Siklag smo zapalili ognjem.” 009 1SA 030 015 David ga upita: “Hoćeš li me odvesti k toj razbojničkoj družbi?” A on odgovori: “Zakuni mi se Bogom da me nećeš pogubiti i da me nećeš predati u ruke mome gospodaru, pa ću te odvesti k njima!” 009 1SA 030 016 On ga, dakle, odvede, i gle, oni se bijahu razasuli po svem onom kraju, jedući, pijući i slaveći slavlje zbog svega velikog plijena što su ga oteli iz zemlje filistejske i iz zemlje Judine. 009 1SA 030 017 I David ih poče biti i tukao ih je od zore do mraka, izvršujući na njima “herem”, kleto uništenje. Nitko od njih nije izmakao, osim četiri stotine momaka, koji zajahaše na deve i pobjegoše. 009 1SA 030 018 Tako je David izbavio sve što su bili oteli Amalečani; i obje svoje žene izbavi David. 009 1SA 030 019 I ništa im nije nestalo, od najmanjih stvari do najvećih, od plijena sve do sinova i kćeri, sve što im bijaše oteto: sve je vratio David. 009 1SA 030 020 Tada uzeše sve ovce i goveda, dotjeraše ih pred njega vičući: “Ovo je plijen Davidov!” 009 1SA 030 021 Kad je David došao k onim dvjema stotinama ljudi koji bijahu sustali te ne mogahu ići za Davidom i koje on bijaše ostavio kod potoka Besora, iziđoše oni u susret Davidu i četi njegovoj: približivši se Davidu i četi, pozdraviše ih. 009 1SA 030 022 Tada progovoriše svi zlobnici i ništarije između ljudi koji su išli s Davidom i rekoše: “Budući da nisu išli s nama, ne dajmo im ništa od plijena koji smo izbavili, nego samo svakome njegovu ženu i njegovu djecu, neka ih povedu sa sobom i neka idu!” 009 1SA 030 023 Ali David reče: “Ne činite tako, braćo moja, poslije onoga što nam je dao Jahve: on nas je čuvao i predao nam u ruke razbojničku družbu koja bijaše izišla protiv nas. 009 1SA 030 024 Ta tko će vas poslušati u tome? Jer kakav je dio onome koji ide u boj, takav je dio onome koji ostaje kod tovara. Jednak dio neka imaju svi.” 009 1SA 030 025 Tako ostade od onoga dana unapredak. David to učini uredbom i zakonom u Izraelu sve do današnjeg dana. 009 1SA 030 026 Kad je David došao u Siklag, posla dio plijena starješinama Jude, po pojedinim njihovim gradovima, s porukom: “Evo za vas dar od plijena Jahvinih neprijatelja!” 009 1SA 030 027 Onima u Betulu, onima u Rami u Negebu i onima u Jatiru; 009 1SA 030 028 onima u Aroeru, onima u Sifmotu i onima u Eštemoi; 009 1SA 030 029 onima u Karmelu, onima u jerahmeelskim gradovima i onima u kenijskim gradovima; 009 1SA 030 030 onima u Hormi, onima u Bor Ašanu i onima u Eteru; 009 1SA 030 031 onima u Hebronu i u svim onima mjestima u koja je dolazio David sa svojim ljudima. 009 1SA 031 001 Filistejci su zavojštili na Izraelce, a Izraelci su pobjegli pred njima i padali pobijeni po gori Gilboi. 009 1SA 031 002 Filistejci stisnuše Šaula i njegove sinove i pogubiše Šaulove sinove Jonatana, Abinadaba i Malki-Šuu. 009 1SA 031 003 Boj je postao žešći oko Šaula. Iznenadiše ga strijelci s lukovima i on pade teško ranjen od strijelaca. 009 1SA 031 004 Šaul tada reče svome štitonoši: “Izvuci svoj mač i probodi me da ne dođu ti neobrezanici i ne narugaju mi se.” Ali se njegov štitonoša prestravi i ne htjede toga učiniti. Zato Šaul uze mač i baci se na nj. 009 1SA 031 005 Kad je štitonoša vidio da je Šaul umro, baci se i on na svoj mač i umrije s njim. 009 1SA 031 006 Tako onoga dana pogiboše zajedno Šaul, njegova tri sina, njegov štitonoša i svi njegovi ljudi. 009 1SA 031 007 Kad Izraelci koji bijahu na drugoj strani doline i na drugoj strani Jordana vidješe da su sinovi Izraelovi pobjegli i da je poginuo Šaul sa sinovima, ostaviše svoje gradove te se razbježaše. Filistejci dođoše i nastaniše se u njima. 009 1SA 031 008 Kad su sutradan došli Filistejci da oplijene pobijeđene, nađoše Šaula i njegova tri sina gdje leže na gori Gilboi. 009 1SA 031 009 Oni mu odsjekoše glavu i skidoše s njega oružje, koje poslaše po svoj filistejskoj zemlji naokolo, javljajući veselu vijest svojim idolima i narodu. 009 1SA 031 010 Potom oružje metnuše u Aštartin hram, a Šaulovo mrtvo tijelo pribiše na zid grada Bet Šana. 009 1SA 031 011 Ali kad oni u Jabešu Gileadskom čuše što su Filistejci učinili od Šaula, 009 1SA 031 012 ustadoše svi hrabri ljudi i, pošto su hodili svu noć, uzeše Šaulovo mrtvo tijelo i tjelesa njegovih sinova sa zida grada Bet Šana pa ih donesoše u Jabeš i ondje spališe. 009 1SA 031 013 Potom uzeše njihove kosti i ukopaše ih pod tamarisom u Jabešu i postiše sedam dana. # # BOOK 010 2SA 2 Samuel 2 Samuelova 010 2SA 001 001 Poslije Šaulove smrti David se vratio kući pobijedivši Amalečane. Dva je dana proveo u Siklagu. 010 2SA 001 002 Trećega dana dođe neki čovjek iz Šaulova tabora, razdrtih haljina i prahom posute glave. Došavši k Davidu, baci se na zemlju i pokloni mu se. 010 2SA 001 003 David ga upita: “Odakle dolaziš?” A on mu odgovori: “Umakao sam iz izraelskog tabora.” 010 2SA 001 004 A David ga upita: “Što se dogodilo? Pripovijedaj mi!” On odvrati: “Narod je pobjegao iz boja, a mnogo je ljudi i poginulo. Mrtvi su i Šaul i njegov sin Jonatan.” 010 2SA 001 005 Nato David upita mladoga glasonošu: “Kako znaš da je poginuo Šaul i njegov sin Jonatan?” 010 2SA 001 006 A mladi glasonoša odgovori: “Slučajno sam došao na goru Gilbou i vidio Šaula kako se upro u svoje koplje, a bojna kola i konjanici natisnuli se za njim. 010 2SA 001 007 Šaul, obazrevši se, ugleda mene pa me zovnu, a ja mu se odazvah: 'Evo me!' 010 2SA 001 008 I upita me on: 'Tko si ti?' A ja mu odgovorih: 'Amalečanin sam.' 010 2SA 001 009 Tada mi on reče: 'Dođi ovamo k meni pa me ubij, jer me obuzeo smrtni grč, a duša je još sva u meni!' 010 2SA 001 010 Pristupih k njemu i zadadoh mu smrtni udarac, jer sam znao da neće preživjeti nakon pada. Zatim uzeh kraljevski znak koji mu bijaše na glavi i narukvicu koju imaše na ruci i, evo, donesoh to svome gospodaru.” 010 2SA 001 011 Tada David zgrabi svoje haljine i razdrije ih, a tako i svi ljudi koji bijahu s njim. 010 2SA 001 012 I naricali su, plakali i postili do večera za Šaulom i za njegovim sinom Jonatanom, za Jahvinim narodom i za domom Izraelovim što izginuše od mača. 010 2SA 001 013 Potom David upita mladoga glasonošu: “Odakle si ti?” A on odgovori: “Ja sam sin jednoga došljaka, Amalečanina.” 010 2SA 001 014 Tada mu reče David: “Kako se nisi bojao dići ruku da ubiješ pomazanika Jahvina?” 010 2SA 001 015 I dozva David jednoga od momaka i zapovjedi mu: “Dođi ovamo i smakni ga!” Udari ga momak i on umrije. 010 2SA 001 016 A David mu još doviknu: “Tvoja krv na tvoju glavu! Tvoja su usta posvjedočila protiv tebe kad si rekao: 'Ja sam ubio pomazanika Jahvina.'” 010 2SA 001 017 Tada David zapjeva ovu tužaljku za Šaulom i za njegovim sinom Jonatanom. 010 2SA 001 018 Zapisana je u Knjizi Pravednikovoj da je uče sinovi Judini. David reče: 010 2SA 001 019 “Oh, kako ti slava pade, Izraele, izginuše div-junaci na tvom visu! 010 2SA 001 020 O porazu vi u Gatu ne pričajte, aškelonskim ulicama ne glasite, da se kćeri ne vesele filistejske, mlade žene da ne kliču nevjerničke. 010 2SA 001 021 O Gilbojske gore klete, rosa na vas ne padala nit vas kiša s neba prala! Vaša polja ne vraćala rod za sjeme, jer kod vas je osramoćen štit junaka! Štit Šaulov nije bio uljem mazan, 010 2SA 001 022 nego krvlju ranjenika, mašću palih! Luk Jonate nikad nije promašio, mač Šaulov nikad bezuspješan bio! 010 2SA 001 023 Šaul i Jonata, ljupki, ponositi, ni živi se ne rastaše, ni u smrti! Od orlova bjehu brži, od lavova snagom jači! 010 2SA 001 024 Za Šaulom sad plačite, Izraelke, jer je u kras i u grimiz vas odijevo! Uz to zlatan nakit on je na ruho vam pričvršćivo. 010 2SA 001 025 Usred boja poginuše div-junaci! Smrt me tvoja, Jonatane, ožalosti! 010 2SA 001 026 Žao mi je tebe, brate, Jonatane! Kako li mi drag bijaše ti veoma! Ljubav tvoja bješe meni još od ženske čudesnija. 010 2SA 001 027 Oh, kako su izginuli div-junaci, i oružje bojno kako skršeno je!” 010 2SA 002 001 Poslije toga David upita Jahvu ovako: “Treba li da pođem u koji Judin grad?” A Jahve mu odgovori: “Pođi!” David opet upita: “Kamo da pođem?” A odgovor bješe: “U Hebron!” 010 2SA 002 002 Tako David ode onamo, a s njim i njegove dvije žene, Ahinoama iz Jizreela i Abigajila, Nabalova žena iz Karmela. 010 2SA 002 003 I ljudi koji bijahu s Davidom odoše s njim, svaki sa svojom obitelji, i nastaniše se u gradićima Hebrona. 010 2SA 002 004 Tada dođoše ljudi iz Jude i pomazaše ondje Davida za kralja nad domom Judinim. Tada javiše Davidu da su ljudi iz Jabeša u Gileadu pokopali Šaula. 010 2SA 002 005 Nato David posla glasnike k Jabešanima u Gileadu i poruči im: “Budite blagoslovljeni od Jahve što ste izvršili to djelo ljubavi prema svome gospodaru Šaulu i što ste ga pokopali! 010 2SA 002 006 Zato neka vam Jahve iskaže svoju ljubav i dobrotu, a i ja ću vam učiniti dobro zato što ste tako radili. 010 2SA 002 007 A sada se ohrabrite i budite junaci, jer je Šaul, vaš gospodar, poginuo, a mene je Judin dom pomazao za svoga kralja.” 010 2SA 002 008 Ali Abner, sin Nerov, vojvoda Šaulove vojske, bijaše uzeo Šaulova sina Išbaala i doveo ga prijeko u Mahanajim. 010 2SA 002 009 Ondje ga je postavio za kralja nad Gileadom, nad Ašeranima, nad Jizreelom, Efrajimom, Benjaminom i nad svim Izraelom. 010 2SA 002 010 Išbaalu, sinu Šaulovu, bijaše četrdeset godina kad je postao kraljem nad Izraelom, a kraljevao je dvije godine. Samo je Judin dom pristao uz Davida. 010 2SA 002 011 A David je kraljevao u Hebronu nad Judinim domom sedam godina i šest mjeseci. 010 2SA 002 012 Potom iziđe Abner, Nerov sin, s ljudima Šaulova sina Išbaala iz Mahanajima prema Gibeonu. 010 2SA 002 013 Ali i Joab, Sarvijin sin, iziđe s Davidovim ljudima iz Hebrona i srete se s njima kod Gibeonskog jezera. Tu se zaustaviše, ovi s jedne strane jezera, a oni s druge strane. 010 2SA 002 014 Tada Abner reče Joabu: “Neka ustanu mladići i neka se bore pred nama!” A Joab odgovori: “Neka ustanu!” 010 2SA 002 015 I ustadoše, pa ih izbrojiše: dvanaest od Benjamina za Išbaala, Šaulova sina, i dvanaest od Davidovih ljudi. 010 2SA 002 016 I svaki dohvati svoga protivnika za glavu i zabode mu mač u bok, tako da su svi popadali zajedno. Zato se to mjesto prozvalo Polje bokova, a leži kod Gibeona. 010 2SA 002 017 Potom se zametnu onoga dana vrlo žestoka bitka i Davidove čete razbiše Abnera i Izraelce. 010 2SA 002 018 A bijahu ondje tri Sarvijina sina: Joab, Abišaj i Asahel; a Asahel bijaše brz u trku kao gazela u polju. 010 2SA 002 019 I jurnu Asahel u potjeru za Abnerom; u stopu je slijedio Abnera ne skrećući ni desno ni lijevo. 010 2SA 002 020 Abner se obazre i upita: “Jesi li to ti, Asahele?” A on odgovori: “Jesam.” 010 2SA 002 021 A Abner mu reče: “Okreni se nadesno ili nalijevo pa zgrabi jednoga od tih mladića i uzmi njegovu odoru!” Ali Asahel nije htio da skrene od njega. 010 2SA 002 022 Abner opet reče Asahelu: “Ukloni se od mene! Zašto da te sastavim sa zemljom? Kako bih onda još smio doći na oči tvome bratu Joabu?” 010 2SA 002 023 Ali on nikako nije htio da se ukloni. Zato ga Abner udari stražnjim krajem koplja u trbuh tako da mu je koplje izašlo kroz leđa van: on ondje pade i umrije na mjestu. I ustavljao se tko god je došao na ono mjesto gdje je pao i umro Asahel. 010 2SA 002 024 Ali Joab i Abišaj nastaviše da gone Abnera, a kad je sunce zašlo, stigoše do brežuljka Ame, koji leži istočno od doline, na putu prema Gebi. 010 2SA 002 025 Dotle se Benjaminovi sinovi skupiše za Abnerom, sastaviše četu i stadoše na vrh brežuljka Ame. 010 2SA 002 026 Tada Abner viknu Joabu: “Zar će nas dovijeka proždirati mač? Ne znaš li da će to svršiti nesrećom? Kad ćeš napokon kazati svojim ljudima da se okane gonjenja svoje braće?” 010 2SA 002 027 A Joab odvrati: “Tako mi živog Jahve, da ti nisi progovorio, tek bi se sutra ujutro ovi ljudi okanili gonjenja svoje braće.” 010 2SA 002 028 Nato Joab zatrubi u rog i sva vojska stade: prestadoše goniti Izraela i ne nastaviše boja. 010 2SA 002 029 Abner i njegovi ljudi išli su kroz Arabu cijelu onu noć; onda prijeđoše preko Jordana, nastaviše put cijelo jutro i stigoše napokon u Mahanajim. 010 2SA 002 030 Kad je Joab odustao od potjere za Abnerom i skupio svu vojsku, vidješe da između Davidovih ljudi nema devetnaestorice, i uz to Asahela. 010 2SA 002 031 A Davidovi su ljudi od Benjaminovih sinova, Abnerovih vojnika, pobili tri stotine i šezdeset ljudi. 010 2SA 002 032 Asahela ponesoše i pokopaše u grobu njegova oca u Betlehemu. A Joab i njegovi ljudi išli su svu noć i već se bijaše zadanilo kad stigoše u Hebron. 010 2SA 003 001 Rat između Šaulove kuće i Davidove kuće potrajao je još dugo vremena, ali je David sve više jačao, a Šaulova kuća postajala sve slabija. 010 2SA 003 002 Davidu se rodiše sinovi u Hebronu. Prvenac mu je bio Amnon, od Ahinoame Jizreelke; 010 2SA 003 003 drugi mu je bio Kileab, od Abigajile, žene Nabalove iz Karmela; treći Abšalom, sin Maake, kćeri gešurskoga kralja Tolmaja; 010 2SA 003 004 četvrti Adonija, sin Hagitin; peti Šefatja, sim Abitalin; 010 2SA 003 005 šesti Jitream, od Egle, Davidove žene. Ti se Davidu rodiše u Hebronu. 010 2SA 003 006 Dok je trajao rat između Šaulove kuće i Davidove kuće, Abner je malo-pomalo prisvajao svu vlast u Šaulovoj kući. 010 2SA 003 007 A u kući bijaše Šaulova inoča po imenu Rispa, kći Ajina: nju Abner uze sebi. A Išbaal upita Abnera: “Zašto si se približio inoči moga oca?” 010 2SA 003 008 Na te Išbaalove riječi Abner se razgnjevi i reče: “Zar sam ja pasja glava u Judi? Do danas sam samo dobro činio domu tvoga oca Šaula, njegovoj braći i njegovim prijateljima; nisam dopustio da padneš u Davidove ruke, a ti me danas prekoravaš zbog obične žene! 010 2SA 003 009 Neka Abneru Bog učini ovo zlo i neka mu doda drugo ako ne izvršim kako se Jahve zakleo Davidu: 010 2SA 003 010 da će oduzeti kraljevstvo Šaulovoj kući i da će utvrditi Davidov prijesto nad Izraelom i nad Judom od Dana pa do Beer Šebe!” 010 2SA 003 011 Išbaal se ne usudi odgovoriti ni riječi Abneru jer ga se bojaše. 010 2SA 003 012 Nato Abner posla glasnike k Davidu i poruči mu: “Čija je zemlja?” Htio je reći: “Učini savez sa mnom i moja će ti ruka pomoći da okupiš oko sebe svega Izraela.” 010 2SA 003 013 David odgovori Abneru: “Dobro! Učinit ću savez s tobom! Ali samo jedno tražim od tebe: ne smiješ mi doći na oči ako ne dovedeš sa sobom Mikalu, Šaulovu kćer, kad dođeš da vidiš moje lice.” 010 2SA 003 014 Ujedno posla David glasnike i k Išbaalu, Šaulovu sinu, s porukom: “Vrati mi moju ženu Mikalu, koju sam stekao stotinom filistejskih obrezaka.” 010 2SA 003 015 Išbaal posla po nju i uze je od njezina muža Paltiela, Lajiševa sina. 010 2SA 003 016 A njezin muž pođe s njom i pratio ju je plačući sve do Bahurima. Tada mu Abner reče: “Hajde, vrati se sada kući!” I on se vrati. 010 2SA 003 017 Abner je već bio razgovarao s Izraelovim starješinama i rekao im: “Već odavna želite Davida za svoga kralja. 010 2SA 003 018 Učinite to sada, jer je Jahve rekao o Davidu ovo: 'Rukom svoga sluge Davida izbavit ću svoj narod Izraela iz ruke filistejske i iz ruku svih njegovih neprijatelja.'” 010 2SA 003 019 Tako je Abner govorio i Benjaminovim sinovima, a onda je otišao u Hebron da javi Davidu sve što se svidjelo Izraelu i domu Benjaminovu. 010 2SA 003 020 Kad je Abner došao k Davidu u Hebron, i s njim dvadeset ljudi, David priredi gozbu Abneru i ljudima koji bijahu s njim. 010 2SA 003 021 Tada Abner reče Davidu: “Hajdemo! Ja ću skupiti svega Izraela oko gospodara moga kralja: oni će sklopiti s tobom savez i ti ćeš kraljevati nad svim što budeš želio.” David otpusti Abnera, koji ode u miru. 010 2SA 003 022 I gle, Davidovi se ljudi s Joabom upravo vraćali sa četovanja, noseći sa sobom bogat plijen, a Abner nije više bio kod Davida u Hebronu, jer ga David bijaše otpustio te je on otišao u miru. 010 2SA 003 023 Kad stiže Joab i sva vojska što je išla s njim, javiše Joabu da je Abner, Nerov sin, bio došao kralju i da ga je kralj otpustio da ode u miru. 010 2SA 003 024 Tada Joab dođe kralju i reče mu: “Što si učinio? Abner je došao k tebi, zašto si ga otpustio da ode u miru? 010 2SA 003 025 Zar ne znaš Abnera, Nerova sina? Došao je da te prevari, da dozna tvoje korake, da dozna sve što činiš!” 010 2SA 003 026 Potom izađe Joab od Davida i posla glasnike za Abnerom, koji ga vratiše, od studenca Sire, a David nije znao ništa o tome. 010 2SA 003 027 Kad se Abner vratio u Hebron, odvede ga Joab u stranu iza vrata, kao da želi s njim nesmetano govoriti, i ondje ga smrtno rani u slabine da se osveti za krv svoga brata Asahela. 010 2SA 003 028 Kad je David to poslije čuo, reče: “Ja i moje kraljevstvo nevini smo pred Jahvom dovijeka za krv Abnera, sina Nerova. 010 2SA 003 029 Neka padne na Joabovu glavu i na sav njegov očinski dom! Nikad ne ponestalo u Joabovu domu ljudi bolesnih od gnojenja ili od gube, ljudi koji se laćaju vretena ili padaju od mača, ljudi koji nemaju kruha!” - 010 2SA 003 030 Joab i njegov brat Abišaj ubili su Abnera jer je on pogubio njihova brata Asahela u boju kod Gibeona. - 010 2SA 003 031 Nato David reče Joabu i svoj vojsci koja je bila s njim: “Razderite svoje haljine, obucite kostrijet i naričite za Abnerom!” I kralj David pođe za nosilima. 010 2SA 003 032 Kad su ukopali Abnera u Hebronu, udari kralj u glasan plač na grobu Abnerovu, a plakao je i sav narod. 010 2SA 003 033 Tada kralj ispjeva ovu tužaljku za Abnerom: “Zar morade umrijeti Abner kako umire luda? 010 2SA 003 034 Ruke tvoje ne bijahu vezane, noge tvoje ne bijahu okovane. Pao si kao što se pada od zlikovaca!” Tada sav narod još ljuće zaplaka za njim. 010 2SA 003 035 Nato pristupi sav narod nutkajući Davida da jede dok je još dana, ali se David zakle ovako: “Neka mi Bog učini ovo zlo i neka mi doda drugo zlo ako okusim kruha ili što drugo prije zalaska sunca!” 010 2SA 003 036 Sav je narod to čuo, i bilo mu je po volji, kao što je narod i sve drugo odobravao što god je kralj činio. 010 2SA 003 037 Toga dana sav narod i sav Izrael spozna da kralj nije kriv u umorstvu Abnera, sina Nerova. 010 2SA 003 038 Nato kralj reče svojim dvoranima: “Ne znate li da je danas pao knez i velik čovjek u Izraelu? 010 2SA 003 039 Ali ja sam sada još slab, iako sam pomazani kralj, a ovi ljudi, Sarvijini sinovi, jači su od mene. Neka Jahve plati zločincu po njegovoj zloći!” 010 2SA 004 001 Kad je Šaulov sin Išbaal čuo da je poginuo Abner u Hebronu, klonuše mu ruke i sav se Izrael zaprepasti. 010 2SA 004 002 A Šaulov sin Išbaal imaše dvojicu vođa svojih četa; jedan se zvao Baana, a drugi Rekab; bili su sinovi Rimona Beeroćanina iz Benjaminova plemena, jer se Beerot pribraja k Benjaminu. 010 2SA 004 003 A Beeroćani bijahu pobjegli u Gitajim, gdje su ostali kao došljaci do današnjeg dana. 010 2SA 004 004 Šaulov sin Jonatan imao je sina hroma na obje noge. Njemu je bilo pet godina kad je iz Jizreela došao glas o Šaulovoj i Jonatanovoj pogibiji. Njegova ga dadilja uze i pobježe, ali u brzini bijega dijete pade i osta hromo. Ime mu bijaše Meribaal. 010 2SA 004 005 Sinovi Rimona Beeroćanina, Rekab i Baana, digoše se i dođoše za najveće dnevne vrućine Išbaalu do kuće, a on upravo spavaše podnevni počinak. 010 2SA 004 006 A vratarica, čisteći pšenicu, bijaše zadrijemala te je spavala. Rekab i njegov brat Baana prošuljaše se kraj nje. 010 2SA 004 007 Kad su ušli u kuću, on je ležao na postelji u svojoj spavaonici. Oni ga ubiše, odsjekoše mu glavu i uzeše je i cijelu su onu noć išli putem kroz Arabu. 010 2SA 004 008 Glavu Išbaalovu donesoše Davidu u Hebron i rekoše kralju: “Evo glave Išbaala, sina Šaulova, tvoga neprijatelja koji ti je radio o glavi. Jahve je danas krvavo osvetio moga gospodara i kralja na Šaulu i njegovu rodu.” 010 2SA 004 009 Ali David odvrati Rekabu i njegovu bratu Baani, sinovima Rimona iz Beerota, i reče im: “Tako mi živog Jahve koje me izbavio iz svake nevolje! 010 2SA 004 010 Onaj koji mi je javio da je poginuo Šaul mislio je da mi javlja radosnu vijest, a ja sam ga uhvatio i pogubio u Siklagu da mu platim za njegovu dobru vijest! 010 2SA 004 011 Što ću tek učiniti sa zlikovcima koji su ubili poštena čovjeka u njegovoj kući, na njegovoj postelji! Zar da ne tražim od vas račun za njegovu krv i da vas ne istrijebim sa zemlje?” 010 2SA 004 012 Nato David zapovjedi vojnicima te ih pogubiše. Potom im odsjekoše ruke i noge i objesiše ih kod jezera u Hebronu. Išbaalovu glavu uzeše i pokopaše u Abnerovu grobu u Hebronu. 010 2SA 005 001 Tada se sabraše sva izraelska plemena k Davidu u Hebron i rekoše: “Evo, mi smo od tvoje kosti i od tvoga mesa. 010 2SA 005 002 Još prije, dok je još Šaul bio kralj nad nama, ti si upravljao svim pokretima Izraela, a Jahve ti je rekao: 'Ti ćeš pasti moj izraelski narod i ti ćeš biti knez nad Izraelom!'” 010 2SA 005 003 Tako dođoše sve izraelske starješine kralju u Hebron, a kralj David sklopi s njima savez u Hebronu pred Jahvom; i pomazaše Davida za kralja nad Izraelom. 010 2SA 005 004 Trideset je godina bilo Davidu kad je postao kralj, a kraljevao je četrdeset godina. 010 2SA 005 005 U Hebronu je kraljevao nad Judom sedam godina i šest mjeseci, a u Jeruzalemu kraljevaše trideset i tri godine nad svim Izraelom i nad Judom. 010 2SA 005 006 David krene s ljudima na Jeruzalem protiv Jebusejaca, koji su živjeli u onoj zemlji. Ali oni poručiše Davidu: “Nećeš ući ovamo! Slijepci će te i kljasti odbiti!” (To je imalo značiti: David neće ući ovamo.) 010 2SA 005 007 Ipak David osvoji Sionsku tvrđavu, to jest Davidov grad. 010 2SA 005 008 Onoga dana reče David: “Tko god pobije Jebusejce i popne se kroz prorov ...” A kljaste i slijepe mrzi David iz sve duše. (Stoga se kaže: Slijepci i kljasti neka ne ulaze u Hram.) 010 2SA 005 009 David se nastani u tvrđavi i prozva je Davidov grad. Tada David podiže zid unaokolo od Mila pa unutra. 010 2SA 005 010 David je postajao sve silniji, jer Jahve, Bog nad vojskama, bijaše s njim. 010 2SA 005 011 Tirski kralj Hiram posla k Davidu izaslanstvo i cedrova drveta, tesara i zidara, koji sagradiše dvor Davidu. 010 2SA 005 012 Tada David spozna da ga je Jahve potvrdio za kralja nad Izraelom i da je vrlo uzvisio njegovo kraljevstvo radi svojega izraelskog naroda. 010 2SA 005 013 Po dolasku iz Hebrona David uze još inoča i žena iz Jeruzalema; i rodi se Davidu još sinova i kćeri. 010 2SA 005 014 Evo imena djece koja mu se rodiše u Jeruzalemu: Šamua, Šobab, Natan, Salomon, 010 2SA 005 015 Jibhar, Elišua, Nefeg, Jafija, 010 2SA 005 016 Elišama, Beeljada i Elifelet. 010 2SA 005 017 Kad su Filistejci čuli da su Davida pomazali za kralja nad Izraelom, iziđoše svi da se dočepaju Davida. Čuvši to, David siđe u svoj zaklon. 010 2SA 005 018 Filistejci dođoše i raširiše se po Refaimskoj dolini. 010 2SA 005 019 Tada David upita Jahvu: “Mogu li napasti Filistejce? Hoćeš li ih predati meni u ruke?” Jahve odgovori Davidu: “Napadni! Predat ću Filistejce tebi u ruke!” 010 2SA 005 020 Tada David dođe u Baal Perasim i ondje ih pobi. David reče: “Jahve je preda mnom prodro među moje neprijatelje kao što voda prodire.” Stoga se ono mjesto prozvalo Baal Perasim. 010 2SA 005 021 Ostavili su ondje svoje bogove; a David i njegovi ljudi odnesoše ih. 010 2SA 005 022 Filistejci opet dođoše i raširiše se po Refaimskoj dolini. 010 2SA 005 023 David opet upita Jahvu, a on mu odgovori: “Ne idi pred njih, nego im zađi za leđa i navali na njih s protivne strane Bekaima. 010 2SA 005 024 Kad začuješ topot koraka po bekaimskim vrhovima, onda se požuri, jer će tada Jahve ići pred tobom da pobije filistejsku vojsku.” 010 2SA 005 025 David učini kako mu je zapovjedio Jahve i pobi Filistejce od Gibeona sve do ulaza u Gezer. 010 2SA 006 001 Jednoga dana David opet skupi svu izabranu momčad u Izraelu, trideset tisuća ljudi. 010 2SA 006 002 Zatim David i sva vojska što je bila s njim krenu na put i odoše u Baalu Judinu da odande donesu Kovčeg Božji, što nosi ime Jahve Sebaota koji stoluje nad kerubinima. 010 2SA 006 003 Kovčeg Božji metnuše na nova kola, iznijevši ga iz kuće Abinadabove, koja je stajala na brežuljku. Uza i Ahjo, Abinadabovi sinovi, pratili su kola. 010 2SA 006 004 Uza je stupao kraj Kovčega Božjeg, a Ahjo išao pred njim. 010 2SA 006 005 David i sav dom Izraelov igrahu pred Jahvom iz sve snage pjevajući uza zvuke citara, harfa, bubnjeva, udaraljki i cimbala. 010 2SA 006 006 Kad su došli do Nakonova gumna, posegnu Uza rukom za Kovčegom Božjim da ga pridrži jer ga volovi umalo ne prevrnuše. 010 2SA 006 007 Ali se Jahve razgnjevio na Uzu: Bog ga na mjestu udari za taj prijestup, tako da je umro ondje, kraj Kovčega Božjega. 010 2SA 006 008 Davidu bijaše žao što je Jahve onako udario Uzu, i on prozva ono mjesto Peres Uza, kako se zove i dan-danas. 010 2SA 006 009 Toga se dana David uplaši Jahve i reče u sebi: “Kako bi mogao doći k meni Kovčeg Jahvin?” 010 2SA 006 010 Zato David ne htjede dovesti Kovčeg Jahvin k sebi, u Davidov grad, nego ga otpremi u kuću Obed-Edoma iz Gata. 010 2SA 006 011 I ostade Jahvin Kovčeg u kući Obed-Edomovoj u Gatu tri mjeseca i Jahve blagoslovi Obed-Edoma i svu njegovu obitelj. 010 2SA 006 012 Kad su kralju javili da je Jahve blagoslovio Obed-Edomovu obitelj i sav njegov posjed zbog Kovčega Božjeg, ode David i ponese Kovčeg Božji iz Obed-Edomove kuće gore u Davidov grad s velikim veseljem. 010 2SA 006 013 Tek što su nosioci Kovčega Božjeg pokročili šest koraka, David žrtvova vola i tovna ovna. 010 2SA 006 014 David je igrao iz sve snage pred Jahvom, a bio je ogrnut samo lanenim oplećkom. 010 2SA 006 015 Tako su David i sav Izraelov dom nosili gore Kovčeg Jahvin kličući i trubeći u rog. 010 2SA 006 016 A kad je Kovčeg Jahvin ulazio u Davidov grad, Šaulova je kći Mikala gledala kroz prozor i vidjela kralja Davida kako skače i vrti se pred Jahvom i prezre ga ona u svome srcu. 010 2SA 006 017 Tada unesoše Kovčeg Jahvin i postaviše ga usred šatora koji mu bijaše razapeo David. Onda David prinese pred Jahvom paljenice i pričesnice. 010 2SA 006 018 Pošto je prinio paljenice i pričesnice, David blagoslovi narod imenom Jahve Sebaota. 010 2SA 006 019 Potom razdijeli među sav narod, među sve mnoštvo Izraelovo, ljudima i ženama, svakome po jedan kruh, komad mesa i kolač od suhoga grožđa. Zatim se raziđe sav narod, svaki svojoj kući. 010 2SA 006 020 Kad se David vratio kući da blagoslovi svoju obitelj, Šaulova kći Mikala iziđe u susret Davidu i reče mu: “Kako se časno danas ponio Izraelov kralj kad se otkrio pred očima sluškinja slugu svojih kao što se otkriva prost čovjek!” 010 2SA 006 021 Ali David odgovori Mikali: “Pred Jahvom ja igram! Tako mi živoga Jahve, koji me izabrao mjesto tvog oca i mjesto svega njegova doma da me postavi za kneza nad Izraelom, narodom Jahvinim: pred Jahvom ću igrati! 010 2SA 006 022 I još ću se dublje poniziti. Bit ću neznatan u tvojim očima, ali pred sluškinjama o kojima govoriš, pred njima ću biti u časti.” 010 2SA 006 023 A Mikala, Šaulova kći, ne imade poroda do dana svoje smrti. 010 2SA 007 001 Kad se David nastanio u svojem dvoru i kad mu je Jahve pribavio mir od svih njegovih neprijatelja unaokolo, 010 2SA 007 002 reče kralj proroku Natanu: “Pogledaj! Ja, evo, stojim u dvoru od cedrovine, a Kovčeg Božji stoji pod šatorom.” 010 2SA 007 003 A Natan odgovori kralju: “Idi i čini sve što ti je na srcu jer je Jahve s tobom.” 010 2SA 007 004 Ali još iste noći dođe Natanu ova Jahvina riječ: 010 2SA 007 005 “Idi i reci mome sluzi Davidu: Ovako govori Jahve: 'Zar ćeš mi ti sagraditi kuću da u njoj prebivam? 010 2SA 007 006 Nisam nikad prebivao u kući otkako sam izveo iz Egipta sinove Izraelove pa do današnjega dana, nego sam bio lutalac pod šatorom i u prebivalištu. 010 2SA 007 007 Dok sam hodio sa svim Izraelovim sinovima, jesam li ijednu riječ rekao nekomu od Izraelovih sudaca kojima sam zapovjedio da budu pastiri mojem narodu izraelskom i kazao: 'Zašto mi ne sagradite kuću od cedrovine?' 010 2SA 007 008 Zato sad ovo reci mome sluzi Davidu: Ovako govori Jahve nad vojskama: Ja sam te doveo s pašnjaka, od ovaca i koza, da budeš knez nad mojim izraelskim narodom. 010 2SA 007 009 Bio sam s tobom kuda si god išao, iskorijenio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. Ja ću ti pribaviti veliko ime, kao što je velikaško ime na zemlji. 010 2SA 007 010 Odredit ću prebivalište svojem izraelskom narodu, posadit ću ga da živi na svojem mjestu i da ne luta više naokolo, niti da ga zlikovci muče kao prije, 010 2SA 007 011 onda kad sam odredio suce nad svojim izraelskim narodom. Ja ću mu pribaviti mir od svih njegovih neprijatelja. Jahve će te učiniti velikim. Jahve će ti podići dom. 010 2SA 007 012 I kad se ispune tvoji dani i ti počineš kod svojih otaca, podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvoga tijela, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo. 010 2SA 007 013 On će sagraditi dom imenu mojem, a ja ću utvrditi njegovo prijestolje zauvijek. 010 2SA 007 014 Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin: ako učini što zlo, kaznit ću ga ljudskom šibom i udarcima kako ih zadaju sinovi ljudski. 010 2SA 007 015 Ali svoje naklonosti neću odvratiti od njega, kao što sam je odvratio od Šaula koga sam uklonio ispred tebe. 010 2SA 007 016 Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom, tvoje će prijestolje čvrsto stajati zasvagda.'” 010 2SA 007 017 Natan prenese Davidu sve te riječi i cijelo viđenje. 010 2SA 007 018 Nato kralj David uđe u šator i stade pred Jahvom i pomoli se: “Tko sam ja, Gospode Jahve, i što je moj dom te si me doveo dovde? 010 2SA 007 019 Pa i to je još premalo u tvojim očima, Gospode Jahve, te daješ svoja obećanja kući svoga sluge za daleku budućnost i gledaš na me kao na ugledna čovjeka! 010 2SA 007 020 Ali što bi ti David još mogao kazati, kad ti sam poznaješ svoga slugu, Gospode Jahve! 010 2SA 007 021 Radi svoje riječi i po svome srcu učinio si sve ovo veliko djelo, obznanivši ove veličajnosti. 010 2SA 007 022 Zato si velik, Gospode Jahve; nema takvoga kakav si ti i nema Boga osim tebe, po svemu što smo ušima svojim čuli. 010 2SA 007 023 Postoji li ijedan narod na zemlji kao tvoj izraelski narod radi kojega je Bog išao da ga izbavi sebi za narod da tako stečeš sebi ime velikim i strašnim čudesima, izgoneći krivobožačka plemena pred svojim narodom koji si otkupio iz Egipta? 010 2SA 007 024 Tako si učinio svoj izraelski narod svojim narodom zauvijek, a ti si mu, Jahve, postao Bogom. 010 2SA 007 025 Zato sada, Gospode Jahve, ispuni zauvijek obećanje koje si dao svome sluzi i njegovu domu i učini kako si obrekao. 010 2SA 007 026 Neka se veliča tvoje ime zauvijek i neka se govori: Jahve nad vojskama jest Bog Izraelov, a dom sluge tvoga Davida neka stoji čvrsto pred tobom. 010 2SA 007 027 Jer si ti, Jahve nad vojskama, Bože Izraelov, objavio svome sluzi ovo: 'Ja ću ti podići dom.' Zato je tvoj sluga smogao hrabrosti da ti se pomoli ovom molitvom. 010 2SA 007 028 Uistinu, Gospode Jahve, ti si Bog, tvoje su riječi istinite i ti daješ ovo lijepo obećanje svome sluzi. 010 2SA 007 029 Udostoj se sada blagosloviti dom svoga sluge da ostane dovijeka pred tobom. Jer kad ti, Gospode Jahve, obrekneš i blagosloviš, kuća tvoga sluge bit će blagoslovljena zasvagda.” 010 2SA 008 001 Poslije toga David porazi Filistejce i pokori ih te ote Gat s njegovim selima iz filistejskih ruku. 010 2SA 008 002 Porazi i Moapce i izmjeri ih uzicom polegavši ih po zemlji: dvije uzice odmjeri onih koje treba pogubiti, a jednu punu uzicu onih koje treba ostaviti na životu. Tako Moapci postadoše Davidovi podanici koji su mu donosili danak. 010 2SA 008 003 David je porazio i Hadadezera, Rehobova sina, sopskoga kralja, kad je izišao da proširi svoju vlast do Rijeke. 010 2SA 008 004 David zarobi od njega tisuću i sedam stotina konjanika i dvadeset tisuća pješaka; ispresijecao je petne žile svim konjima od bojnih kola; ostavio ih je samo stotinu. 010 2SA 008 005 Damaščanski su Aramejci došli u pomoć Hadadezeru, sopskome kralju, ali je David pobio među Aramejcima dvadeset i dvije tisuće ljudi. 010 2SA 008 006 Postavio je namjesnike u Damaščanskom Aramu. Tako Aramejci postadoše Davidovi podanici i moradoše mu plaćati danak. Jahve je davao pobjedu Davidu kuda je god išao. 010 2SA 008 007 David zaplijeni zlatne štitove što ih imahu Hadadezerove sluge i donese ih u Jeruzalem. 010 2SA 008 008 Iz Tebaha i iz Berotaja, Hadadezerovih gradova, donese kralj David silni tuč. 010 2SA 008 009 Kad je čuo hamatski kralj Tou da je David porazio svu Hadadezerovu vojsku, 010 2SA 008 010 poslao je svoga sina Hadorama kralju Davidu da ga pozdravi i da mu čestita što je vojevao protiv Hadadezera i porazio ga, jer je Hadadezer bio u ratu s Touom; Hadoram donese srebrnih, zlatnih i tučanih predmeta. 010 2SA 008 011 I njih kralj David posveti Jahvi sa srebrom i zlatom što ga bijaše uzeo od svih naroda koje je pokorio: 010 2SA 008 012 od Aramaca, Moabaca, Amonaca, Filistejaca i od Amalečana te od plijena Hadadezera, Rehobova sina, kralja Sobe. 010 2SA 008 013 David steče novu slavu kad je na povratku porazio Edomce, u Slanoj dolini, osamnaest tisuća njih. 010 2SA 008 014 I postavi upravitelje u Edomu, i svi Edomci postadoše podanici Davidovi. I kuda je god David išao, Jahve mu davaše pobjedu. 010 2SA 008 015 David kraljevaše nad svim Izraelom, čineći pravo i pravicu svemu svome narodu. 010 2SA 008 016 Joab, sin Sarvijin, zapovijedaše vojskom, a Jošafat, sin Ahiludov, bijaše ljetopisac. 010 2SA 008 017 Sadok, sin Ahitubov, i Ebjatar, sin Ahimelekov, bijahu svećenici; Seraja bijaše državni pisar; 010 2SA 008 018 Benaja, sin Jojadin, zapovijedaše Kerećanima i Pelećanima; Davidovi sinovi bijahu namjesnici. 010 2SA 009 001 Jednoga dana upita David: “Ima li još koji preživjeli od Šaulove kuće da mu učinim milost zbog Jonatana?” 010 2SA 009 002 A bijaše u Šaulovoj kući sluga po imenu Siba: njega dozvaše pred Davida i kralj ga zapita: “Jesi li ti Siba?” A on odgovori: “Jesam, tvoj sluga!” 010 2SA 009 003 A kralj nastavi: “Zar nema više nikoga od Šaulove kuće da mu iskažem milost kao što je Božja milost?” A Siba odgovori kralju: “Ima još Jonatanov sin koji je hrom na obje noge.” 010 2SA 009 004 Kralj ga upita: “Gdje je on?” A Siba odgovori kralju: “Eno ga u kući Makira, sina Amielova, u Lo Debaru.” 010 2SA 009 005 Tada kralj David posla po njega u kuću Makira, sina Amielova, iz Lo Debara. 010 2SA 009 006 Kad je Meribaal, sin Jonatana, sina Šaulova, došao k Davidu, pade ničice i pokloni se. A David reče: “Meribaale!” On odgovori: “Evo tvoga sluge!” 010 2SA 009 007 A David mu reče: “Ne boj se jer ti želim iskazati milost zbog tvoga oca Jonatana. Vratit ću ti sva polja tvoga djeda Šaula, a ti ćeš svagda jesti kruh za mojim stolom.” 010 2SA 009 008 Meribaal se pokloni i reče: “Što je tvoj sluga te iskazuješ milost mrtvome psu kao što sam ja?” 010 2SA 009 009 Potom kralj dozva Sibu, Šaulova slugu, i reče mu: “Sve što je pripadalo Šaulu i njegovoj kući, sve to dajem sinu tvoga gospodara. 010 2SA 009 010 Ti ćeš mu sa svojim sinovima i sa svojim slugama obrađivati zemlju, od nje ćeš skupljati žetvu da obitelj tvoga gospodara ima kruha; a Meribaal, sin tvoga gospodara, jest će svagda za mojim stolom.” A Siba imaše petnaest sinova i dvadeset slugu. 010 2SA 009 011 Siba odgovori kralju: “Tvoj će sluga učiniti sve što je moj gospodar i kralj zapovjedio svome sluzi.” Meribaal je, dakle, jeo za Davidovim stolom kao jedan između kraljevih sinova. 010 2SA 009 012 Meribaal je imao maloga sina po imenu Mika. A svi koji su živjeli u Sibinoj kući bijahu u službi Meribaala. 010 2SA 009 013 A Meribaal je boravio u Jeruzalemu, jer je uvijek jeo za kraljevim stolom. Bio je hrom na obje noge. 010 2SA 010 001 Poslije toga umrije Nahaš, kralj Amonaca, a zakralji se njegov sin Hanun mjesto njega. 010 2SA 010 002 A David reče u sebi: “Želio bih iskazati ljubav Nahaševu sinu Hanunu, kao što je njegov otac iskazao meni.” Zato David posla svoje sluge da mu izraze sućut zbog njegova oca. Ali kad su Davidove sluge došle u zemlju Amonaca, 010 2SA 010 003 rekoše knezovi Amonaca svome gospodaru Hanunu: “Zar misliš da je David poslao ljude da ti izraze sućut zato što bi htio iskazati čast tvome ocu? Nije li možda zato David poslao svoje ljude k tebi da razvide grad da bi doznao njegovu obranu i potom ga oborio?” 010 2SA 010 004 Tada Hanun pograbi Davidove sluge, obrija im pola brade i skrati im haljine dopola, sve do zadnjice, i posla ih natrag. 010 2SA 010 005 Kad su to javili Davidu, posla on čovjeka pred njih, jer su ti ljudi bili teško osramoćeni, i poruči im: “Ostanite u Jerihonu dok vam ne naraste brada, pa se onda vratite!” 010 2SA 010 006 Tada Amonci uvidješe da su se omrazili s Davidom; zato Amonci poslaše glasnike da za plaću unajme Aramejce iz Bet Rehoba i Aramejce iz Sobe, dvadeset tisuća pješaka, zatim kralja Maake, tisuću ljudi, i ljude iz Toba, dvanaest tisuća vojnika. 010 2SA 010 007 Kad je David to čuo, posla Joaba s vojskom i izabranim junacima. 010 2SA 010 008 Amonci iziđoše i svrstaše se u bojni red pred gradskim vratima, dok su Aramejci iz Sobe i iz Rehoba i ljudi iz Toba i iz Maake stajali zasebno na polju. 010 2SA 010 009 Vidjevši postavljene bojne redove prema sebi sprijeda i straga, probra Joab najvrsnije među Izraelcima i svrsta ih prema Aramejcima. 010 2SA 010 010 Ostalu vojsku predade bratu Abišaju da je svrsta prema Amoncima. 010 2SA 010 011 I reče mu: “Ako Aramejci budu jači od mene, onda ti meni priskoči u pomoć; ako Amonci budu jači od tebe, ja ću tebi pohrliti u pomoć. 010 2SA 010 012 Budi hrabar i junački se držimo radi naroda i radi gradova svoga Boga; a Jahve neka učini što je dobro u njegovim očima.” 010 2SA 010 013 Tada se Joab i vojska koja je bila s njim počeše primicati da udare na Aramejce, ali oni pobjegoše pred njima. 010 2SA 010 014 Kad su Amonci vidjeli da su Aramejci pobjegli, umakoše i oni ispred Abišaja i povukoše se u grad. Tada Joab odustane od rata protiv Amonaca i vrati se u Jeruzalem. 010 2SA 010 015 Kad su Aramejci vidjeli gdje su ih Izraelci razbili, sabraše ponovo svoje čete. 010 2SA 010 016 Hadadezer posla glasnike i sabra Aramejce što su s one strane rijeke. Ovi dođoše u Helam pod vodstvom Šobaka, vojvode Hadadezerove vojske. 010 2SA 010 017 Pošto su to javili Davidu, on skupi sve Izraelce i, prešavši preko Jordana, dođe u Helam. Aramejci se svrstaše protiv Davida i zametnuše s njime boj. 010 2SA 010 018 Ali Aramejci udariše u bijeg ispred Izraelaca i David im pobi sedam stotina konja od bojnih kola i četrdeset tisuća pješaka; pogubi i njihova vojvodu Šobaka te je ondje umro. 010 2SA 010 019 A kad svi kraljevi, Hadadezerovi vazali, vidješe da ih je razbio Izrael, sklopiše mir s Izraelom i počeše mu služiti. A Aramejci se više nisu usuđivali pomagati Amoncima. 010 2SA 011 001 U početku slijedeće godine, u doba kad kraljevi izlaze u rat, posla David Joaba i s njim svoje ljude i svega Izraela: oni pobiše Amonce i podsjedoše Rabu. A David osta u Jeruzalemu. 010 2SA 011 002 A jednoga dana predveče usta David sa svoje postelje i prošeta se po krovu svoje palače. Opazi s krova ženu gdje se kupa. Ta žena bijaše izvanredno lijepa. 010 2SA 011 003 David se propita za tu ženu i rekoše mu: “Pa to je Bat-Šeba, kći Eliamova i žena Urije Hetita!” 010 2SA 011 004 Nato David posla glasnika da je dovedu k njemu. Kad je došla, leže on s njom, upravo kad se bila očistila od svoje nečistoće. Zatim se ona vrati svojoj kući. 010 2SA 011 005 Žena zatrudnje te poruči Davidu: “Trudna sam!” 010 2SA 011 006 Tada David posla poruku Joabu: “Pošalji k meni Uriju Hetita!” I Joab posla Uriju k Davidu. 010 2SA 011 007 Kad je Urija došao k njemu, zapita ga David kako je Joab, kako je vojska i kako napreduje rat. 010 2SA 011 008 Potom David reče Uriji: “Siđi u svoju kuću i operi svoje noge!” Urija iziđe iz kraljeva dvora, a za njim ponesoše dar s kraljeva stola. 010 2SA 011 009 Ali Urija osta da spava pred vratima kraljeva dvora sa stražarima svoga gospodara i ne ode svojoj kući. 010 2SA 011 010 Javiše to Davidu govoreći: “Urija nije otišao svojoj kući!” Tada David upita Uriju: “Zar nisi došao s puta? Zašto ne ideš svojoj kući?” 010 2SA 011 011 A Urija odgovori Davidu: “Kovčeg, Izrael i Juda borave pod šatorima, moj gospodar Joab i straža moga gospodara borave na otvorenu polju, a ja da uđem u svoju kuću da jedem i da pijem i da spavam sa svojom ženom? Živoga mi Jahve, i tako mi tvoga života, zaista neću učiniti nešto takvo!” 010 2SA 011 012 Tada David reče Uriji: “Ostani još danas ovdje, a sutra ću te otpustiti.” Tako Urija osta u Jeruzalemu onaj dan. 010 2SA 011 013 Sutradan David pozva Uriju da jede i da pije pred njim i on ga opi. A uvečer Urija iziđe i leže na svoju postelju sa stražama svoga gospodara, ali svojoj kući nije otišao. 010 2SA 011 014 Ujutro David napisa pismo Joabu i posla ga po Uriji. 010 2SA 011 015 A u tom pismu pisao je ovako: “Postavite Uriju naprijed, gdje je najžešći boj, pa uzmaknite iza njega: neka bude pogođen i neka pogine!” 010 2SA 011 016 Zato Joab, opsjedajući grad, postavi Uriju na mjesto gdje je znao da stoje najhrabriji ratnici. 010 2SA 011 017 Kad su onda građani provalili van i pobili se s Joabom, pade nekoliko od njegove vojske, od Davidovih ljudi, a pogibe i Urija Hetit. 010 2SA 011 018 Potom Joab posla čovjeka i javi Davidu sve što se dogodilo u boju. 010 2SA 011 019 I zapovjedi glasniku ovako: “Kad pripovjediš kralju sve što se dogodilo u boju, 010 2SA 011 020 možda će se kralj razljutiti pa ti kazati: 'Zašto ste se primakli tako blizu gradu da navalite? Zar niste znali da se obično izmeću strijele sa zida? 010 2SA 011 021 Tko je ubio Abimeleka, sina Jerubaalova? Nije li jedna žena bacila na njega mlinski kamen, ozgo sa zida, te je poginuo u Tebesu? Zašto ste se primakli tako blizu zidu?' Ako ti tako kaže, a ti mu reci: 'Poginuo je i tvoj sluga Urija Hetit.'” 010 2SA 011 022 Glasnik krenu na put, dođe k Davidu i pripovjedi mu sve što mu je naložio Joab. A David planu gnjevom na Joaba i reče glasniku: “Zašto ste se primakli tako blizu zidu? Tko je ubio Abimeleka, sina Jerubaalova? Nije li jedna žena bacila na njega mlinski kamen, ozgo sa zida, te je poginuo u Tebesu? Zašto ste se primakli tako blizu zidu?” 010 2SA 011 023 Glasnik odgovori Davidu: “Ti su ljudi silovito udarali na nas i izašli su protiv nas na otvoreno polje. Mi smo ih potisnuli natrag do gradskih vrata, 010 2SA 011 024 ali su strijelci sa zida stali izmetati strijele na tvoje ljude te ih je poginulo nekoliko između kraljevih slugu; tako je poginuo i tvoj sluga Urija Hetit.” 010 2SA 011 025 Tada David reče glasniku: “Ovako reci Joabu: 'Nemoj to uzimati toliko k srcu, jer mač proždire sad ovoga, sad onoga. Udaraj još jače na grad i obori ga!' Tako ćeš mu vratiti srčanost!” 010 2SA 011 026 Kad je Urijina žena čula da je poginuo njezin muž Urija, žalila je za svojim mužem. 010 2SA 011 027 A kad je prošlo vrijeme žalosti, posla David po nju i uze je u svoj dvor, i ona mu posta ženom. I rodi mu sina. Ali djelo koje učini David bijaše zlo u očima Jahvinim. 010 2SA 012 001 Jahve posla proroka Natana k Davidu. On uđe k njemu i reče mu: “U nekom gradu živjela dva čovjeka, jedan bogat, a drugi siromašan. 010 2SA 012 002 Bogati imaše ovaca i goveda u obilju. 010 2SA 012 003 A siromah nemaše ništa, osim jedne jedine ovčice koju bijaše kupio. Hranio ju je i ona je rasla kraj njega i s njegovom djecom; jela je od njegova zalogaja, pila iz njegove čaše; spavala ja na njegovu krilu: bila mu je kao kći. 010 2SA 012 004 I dođe putnik k bogatom čovjeku, a njemu bilo žao uzeti od svojih ovaca ili goveda da zgotovi gostu koji mu je došao. On ukrade ovčicu siromaha i zgotovi je za svog pohodnika.” 010 2SA 012 005 Tada David planu žestokim gnjevom na toga čovjeka i reče Natanu: “Tako mi živog Jahve, smrt je zaslužio čovjek koji je to učinio! 010 2SA 012 006 Četverostruko će naknaditi ovcu zato što je učinio to djelo i što nije znao milosrđa!” 010 2SA 012 007 Tada Natan reče Davidu: “Ti si taj čovjek! Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'Ja sam te pomazao za kralja nad Izraelom, ja sam te izbavio iz Šaulove ruke. 010 2SA 012 008 Predao sam ti kuću tvoga gospodara, položio sam žene tvoga gospodara na tvoje krilo, dao sam ti dom Izraelov i dom Judin; a ako to nije dosta, dodat ću ti još ovo ili ono. 010 2SA 012 009 Zašto si prezreo Jahvu i učinio ono što je zlo u njegovim očima? Ubio si mačem Uriju Hetita, a njegovu si ženu uzeo za svoju ženu. Jest, njega si ubio mačem Amonaca. 010 2SA 012 010 Zato se neće nikada više okrenuti mač od tvoga doma, jer si me prezreo i jer si uzeo ženu Urije Hetita da ti bude žena.' 010 2SA 012 011 Ovako govori Jahve: 'Evo ja ću podići na te zlo iz tvoga doma. Uzet ću tvoje žene ispred tvojih očiju i dat ću ih tvome bližnjemu, koji će spavati s tvojim ženama na vidiku ovome suncu. 010 2SA 012 012 Ti si doduše radio tajno, ali ja ću ovu prijetnju izvršiti pred svim Izraelom i pred ovim suncem!'” 010 2SA 012 013 Tada David reče Natanu: “Sagriješio sam protiv Jahve!” A Natan odvrati Davidu: “Jahve ti oprašta tvoj grijeh: nećeš umrijeti. 010 2SA 012 014 Ali jer si tim djelom prezreo Jahvu, neminovno će umrijeti dijete koje ti se rodilo!” 010 2SA 012 015 Potom Natan ode svojoj kući. A Jahve udari dijete koje je Urijina žena rodila Davidu i ono se teško razbolje. 010 2SA 012 016 David se molitvom obrati Bogu za dijete: postio je, vraćao se kući i ležao preko noći na goloj zemlji, pokriven vrećom. 010 2SA 012 017 A starješine njegova doma stajahu oko njega da ga podignu sa zemlje, ali on ne htjede i ne okusi s njima nikakva jela. 010 2SA 012 018 A sedmi dan umrije dijete. Davidovi dvorani ne usudiše se javiti mu da je dijete umrlo. Jer mišljahu: “Dok je dijete bilo živo, govorili smo mu, a on nas nije htio slušati. A kako ćemo mu kazati da je dijete umrlo? Učinit će zlo!” 010 2SA 012 019 A David opazi da njegovi dvorani šapću među sobom i on shvati da je dijete umrlo. I upita David svoje dvorane: “Je li dijete umrlo?” A oni odgovoriše: “Umrlo je.” 010 2SA 012 020 Tada David usta sa zemlje, okupa se, pomaza se i preobuče se u druge haljine. Zatim uđe u Dom Jahvin i pokloni se. Vrativši se potom svojoj kući, zatraži da mu dadu jela; i jeo je. 010 2SA 012 021 A njegovi dvorani upitaše ga: “Što to radiš? Dok je dijete bilo živo, postio si i plakao; a sada, kad je dijete umrlo, ustaješ i jedeš!” 010 2SA 012 022 A on odgovori: “Dok je dijete bilo živo, postio sam i plakao jer sam mislio: 'Tko zna? Jahve će se možda smilovati na me i dijete će ostati živo!' 010 2SA 012 023 A sada, kad je umrlo, čemu da postim? Mogu li ga vratiti? Ja ću otići k njemu, ali se ono neće vratiti k meni!” 010 2SA 012 024 Potom David utješi svoju ženu Bat-Šebu. Dođe k njoj i leže s njom. Ona zatrudnje i rodi sina komu nadjenu ime Salomon. Jahve ga zamilova 010 2SA 012 025 i objavi to po proroku Natanu. Ovaj ga nazva imenom Jedidja, po riječi Jahvinoj. 010 2SA 012 026 Joab navali na Rabu sinova Amonovih i osvoji kraljevski grad. 010 2SA 012 027 Tada Joab posla glasnika k Davidu s porukom: “Ja sam navalio na Rabu i osvojio grad uz vodu. 010 2SA 012 028 Sada ti saberi ostalu vojsku, opkoli grad i osvoji ga, da ne bih ja osvojio grada i dao mu svoje ime.” 010 2SA 012 029 I skupi David svu vojsku, krenu na Rabu, navali na grad i zauze ga. 010 2SA 012 030 Ondje skinu s Malkomove glave krunu, koja bijaše teška jedan zlatni talenat; u njoj je bio dragi kamen, koji posta ures na Davidovoj glavi. I vrlo bogat plijen odnese iz grada. 010 2SA 012 031 A narod koji bijaše u njemu izvede i stavi ga da radi kod pila, željeznim pijucima i željeznim sjekirama i upotrijebi ga za rad u ciglanama. I tako je isto činio svim gradovima sinova Amonovih. Potom se David sa svom vojskom vrati u Jeruzalem. 010 2SA 013 001 A potom se dogodi ovo: Davidov sin Abšalom imao je lijepu sestru po imenu Tamaru i u nju se zaljubio Davidov sin Amnon. 010 2SA 013 002 Amnon se toliko mučio da se gotovo razbolio radi svoje sestre Tamare: jer ona bijaše djevica, pa Amnon nije vidio mogućnosti da joj učini bilo što. 010 2SA 013 003 Ali imaše Amnon prijatelja po imenu Jonadaba, sina Davidova brata Šimeja; a Jonadab bijaše vrlo domišljat. 010 2SA 013 004 I upita on Amnona: “Odakle to, kraljev sine, da si svako jutro mlitav? Ne bi li mi kazao?” A Amnon mu odgovori: “Zaljubljen sam u Tamaru, sestru svoga brata Abšaloma.” 010 2SA 013 005 A Jonadab mu reče: “Lezi u postelju i pričini se bolestan, pa kad dođe tvoj otac da te pohodi, ti mu reci: 'Dopusti da dođe moja sestra Tamara da mi dade jesti; ako ona pred mojim očima zgotovi jelo da to vidim, onda ću iz njezine ruke jesti.'” 010 2SA 013 006 Amnon, dakle, leže i pričini se bolestan. Kad je došao kralj da ga pohodi, reče Amnon kralju: “Dopusti da dođe moja sestra Tamara da pred mojim očima zgotovi koji kolač i ja ću se okrijepiti iz njezine ruke.” 010 2SA 013 007 Tada David poruči Tamari u palaču: “Idi u kuću svoga brata Amnona i priredi mu jelo!” 010 2SA 013 008 Tamara ode u kuću svoga brata Amnona. A on ležaše. Uze ona brašna, umijesi ga, načini kolače pred njegovim očima te ih ispeče. 010 2SA 013 009 Potom uze tavu i istrese je preda nj, ali Amnon ne htjede jesti nego reče: “Otpremite sve odavde!” I svi iziđoše od njega. 010 2SA 013 010 Tada Amnon reče Tamari: “Donesi mi jelo u spavaonicu da se okrijepim iz tvoje ruke!” I Tamara uze kolače koje bijaše zgotovila i donese ih svome bratu Amnonu u spavaonicu. 010 2SA 013 011 A kad mu je pružila da jede, on je uhvati rukom i reče joj: “Dođi, sestro moja, lezi sa mnom!” 010 2SA 013 012 A ona mu reče: “Nemoj, brate moj! Ne sramoti me jer se tako ne radi u Izraelu. Ne čini takve sramote! 010 2SA 013 013 Kuda bih ja sa svojom sramotom? A i ti bi bio kao bestidnik u Izraelu! Nego govori s kraljem: on me neće uskratiti tebi!” 010 2SA 013 014 Ali je on ne htjede poslušati, nego je svlada i leže s njom. 010 2SA 013 015 Nato je odmah zamrzi silnom mržnjom te je mržnja kojom ju je zamrzio bila veća od ljubavi kojom ju je prije ljubio. I reče joj Amnon: “Ustani! Odlazi!” 010 2SA 013 016 A ona mu odvrati: “Ne, brate moj! Ako me sad otjeraš, bit će to veće zlo od onoga koje si mi učinio!” Ali je on ne htjede slušati, 010 2SA 013 017 nego dozva momka koji ga je služio i zapovjedi mu: “Otjeraj ovu od mene, izbaci je i zaključaj vrata za njom!” 010 2SA 013 018 (A ona je imala na sebi haljinu s dugim rukavima, jer su se nekoć u takve haljine oblačile kraljeve kćeri dok su bile djevojke.) Sluga je izvede van i zaključa vrata za njom. 010 2SA 013 019 Tada Tamara uze prašine i posu se njom po glavi, razdrije haljinu s dugim rukavima koju je imala na sebi, stavi ruku na glavu i ode vičući glasno dok je išla. 010 2SA 013 020 A njezin je brat Abšalom upita: “Je li možda tvoj brat Amnon bio s tobom? Ali sada, sestro moja, šuti: brat ti je! Ne uzimaj to k srcu!” Tako je Tamara ostala osamljena u kući svoga brata Abšaloma. 010 2SA 013 021 Kad je kralj David čuo sve što se dogodilo, vrlo se razgnjevi, ali ne htjede žalostiti svoga sina Amnona, koga je ljubio jer mu bijaše prvorođenac. 010 2SA 013 022 A Abšalom ne reče Amnonu ni riječi, ni zle ni dobre, jer je Abšalom zamrzio Amnona što mu osramoti sestru Tamaru. 010 2SA 013 023 A poslije dvije godine imao je Abšalom striženje ovaca u Baal Hasoru kod Efrajima; i Abšalom pozva svu kraljevu obitelj. 010 2SA 013 024 Abšalom dođe kralju i reče mu: “Evo, tvoj sluga ima striženje ovaca, pa neka se kralj i njegovi dvorani udostoje doći svome sluzi.” 010 2SA 013 025 Ali kralj odgovori Abšalomu: “Ne, sine, nećemo doći svi, da ti ne budemo na teret.” Abšalom ustraja, ali kralj ne htjede ići, nego ga blagoslovi i otpusti. 010 2SA 013 026 Ali Abšalom nastavi: “Ako ti nećeš, dopusti da bar moj brat Amnon pođe s nama.” A kralj ga upita: “Zašto da ide s tobom?” 010 2SA 013 027 Ali je Abšalom i dalje navaljivao te David naposljetku pusti s njim Amnona i sve kraljeve sinove. Abšalom priredi kraljevsku gozbu 010 2SA 013 028 i zapovjedi svojim slugama ovako: “Pazite! Kad se Amnonu razveseli srce od vina i ja vam viknem: 'Ubijte Amnona!' tada ga pogubite! Ne bojte se, jer vam tako zapovijedam! Ohrabrite se i pokažite se junaci!” 010 2SA 013 029 I Abšalomove sluge učiniše s Amnonom kako im zapovjedi Abšalom. Tada skočiše svi kraljevi sinovi, pojahaše svaki svoju mazgu i pobjegoše. 010 2SA 013 030 Dok su oni još bili na putu, dođe ovakva vijest Davidu: “Abšalom je pobio sve kraljeve sinove, nije ostao od njih ni jedan jedini.” 010 2SA 013 031 Kralj ustade, razdrije svoje haljine i baci se na zemlju; i svi njegovi dvorani koji stajahu oko njega razdriješe svoje haljine. 010 2SA 013 032 Ali Jonadab, sin Davidova brata Šimeja, progovori ovako: “Neka ne govori moj gospodar da su pobili sve mladiće, kraljeve sinove, jer je poginuo samo Amnon: na Abšalomovu licu mogla se predviđati nesreća od onoga dana kad je Amnon osramotio njegovu sestru Tamaru. 010 2SA 013 033 Zato neka sada moj gospodar i kralj ne misli u srcu da su svi kraljevi sinovi poginuli. Poginuo je samo Amnon, 010 2SA 013 034 a Abšalom je pobjegao.” A momak koji bijaše na straži podiže oči i ugleda mnoštvo naroda gdje silazi cestom od Horonajima. Stražar dođe i javi kralju: “Vidio sam ljude gdje silaze cestom od Horonajima po gorskom obronku.” 010 2SA 013 035 Tada Jonadab reče kralju: “Evo stigoše kraljevi sinovi! Dogodilo se kako je rekao tvoj sluga.” 010 2SA 013 036 Tek što je to izrekao, a to kraljevi sinovi uđoše i zaplakaše u sav glas; a i kralj i svi njegovi dvorani plakahu. 010 2SA 013 037 Abšalom pak bijaše pobjegao i otišao k Talmaju, sinu Amihudovu, gešurskom kralju. A David tugovaše za svojim sinom bez prestanka. 010 2SA 013 038 A pošto je Abšalom pobjegao i otišao u Gešur, ostao je ondje tri godine. 010 2SA 013 039 Kralj David prestao se srditi na Abšaloma jer se utješio zbog smrti Amnonove. 010 2SA 014 001 A Joab, sin Sarvijin, opazi da se kraljevo srce okreće k Abšalomu. 010 2SA 014 002 Zato Joab pošalje u Tekou po jednu pametnu ženu i reče joj: “Učini se kao da si u žalosti za mrtvim, obuci žalobne haljine, nemoj se mazati uljem, nego budi kao žena koja je već dugo vremena u žalosti za mrtvim. 010 2SA 014 003 Otići ćeš kralju i govorit ćeš mu ovako.” I Joab je nauči što će govoriti. 010 2SA 014 004 Žena iz Tekoe ode kralju, pade ničice na zemlju i pokloni se, zatim reče: “Pomozi, kralju!” 010 2SA 014 005 Kralj je upita: “Što ti je?” A ona odgovori: “Ah, ja sam udovica. Muž mi je umro, 010 2SA 014 006 a tvoja je službenica imala dva sina. Oni se posvadiše u polju, a nije bilo nikoga da ih razdvoji te je jedan od njih udario svoga brata i ubio ga. 010 2SA 014 007 I sad se podiže sav rod na tvoju službenicu i reče: 'Predaj nam toga što je ubio svoga brata: mi ćemo ga pogubiti za život njegova brata koga je ubio, a time ćemo zatrti i baštinika.' Tako hoće da ugase žeravicu koja mi je ostala, da ne ostave mome mužu ni imena ni potomstva na zemlji.” 010 2SA 014 008 A kralj reče ženi: “Idi svojoj kući, ja ću odrediti što treba za te.” 010 2SA 014 009 A žena iz Tekoe reče kralju: “Gospodaru kralju! Neka na me i na moj očinski dom padne krivica; kralj i njegovo prijestolje nedužni su u tome!” 010 2SA 014 010 A kralj nastavi: “Onoga koji ti se zaprijetio dovedi k meni! Taj te neće više dirnuti!” 010 2SA 014 011 A ona reče: “Neka se kralj udostoji spomenuti ime Jahve, svoga Boga, da krvni osvetnik neće umnožiti zator i da neće pogubiti moga sina!” A on obeća: “Tako mi živog Jahve, nijedna vlas neće pasti s glave tvome sinu!” 010 2SA 014 012 A žena nastavi: “Dopusti da tvoja službenica kaže jednu riječ svome gospodaru kralju.” A on odvrati: “Govori!” 010 2SA 014 013 A žena reče: “Dakle, zašto je kralj - jer se izričući ovakvu presudu sam priznao krivim - donio protiv naroda Božjega odluku da ne pušta kući onoga koga je prognao? 010 2SA 014 014 Mi smo svi osuđeni na smrt, slični smo vodi koja se prolije na zemlju i više se ne može skupiti, i Bog ne podiže mrtvaca: neka, dakle, kralj misli na to da prognanik ne ostane izagnan daleko od njega. 010 2SA 014 015 A razlog zašto sam došla da iznesem pred svoga gospodara kralja ovu stvar bio je taj što su me zaplašili ljudi, pa je mislila tvoja službenica: moram govoriti s kraljem, možda će kralj učiniti ono što mu njegova službenica kaže. 010 2SA 014 016 Jer će kralj poslušati svoju službenicu i izbaviti je iz ruku čovjeka koji hoće da me istrijebi zajedno s mojim sinom iz Božje baštine. 010 2SA 014 017 Zato je tvoja službenica pomislila: neka mi riječ moga gospodara i kralja bude na umirenje. Jer moj je gospodar i kralj kao Božji anđeo koji sluša dobro i zlo. Jahve, tvoj Bog, neka bude s tobom!” 010 2SA 014 018 Tada progovori kralj i reče ženi: “Nemoj mi sada zatajiti ono što ću te pitati!” A žena odgovori: “Neka govori moj gospodar kralj!” 010 2SA 014 019 Tada kralj upita: “Nisu li Joabovi prsti s tobom u svemu tome?” A žena odgovori: “Tako bio živ, gospodaru kralju, zaista se ne može ni desno ni lijevo od svega što je kazao moj gospodar i kralj! Jest, tvoj mi je sluga Joab zapovjedio, on je naučio tvoju službenicu sve ove riječi. 010 2SA 014 020 Tvoj je sluga Joab to učinio da bi svemu dao drugo lice, ali je moj gospodar mudar kao Božji anđeo, on zna sve što se zbiva na zemlji.” 010 2SA 014 021 Tada se kralj okrenu Joabu i reče mu: “Dobro, učinit ću to. Idi i dovedi natrag mladića Abšaloma!” 010 2SA 014 022 A Joab pade licem na zemlju, pokloni se i zahvali kralju; zatim reče Joab: “Danas vidi tvoj sluga da je našao milost u tvojim očima, gospodaru kralju, kad je kralj ispunio molbu svoga sluge.” 010 2SA 014 023 Potom se diže Joab, ode u Gešur i dovede Abšaloma natrag u Jeruzalem. 010 2SA 014 024 Ali kralj reče: “Neka ide u svoju kuću, a meni neka ne dolazi na oči!” I Abšalom se povuče u svoju kuću i ne dođe kralju na oči. 010 2SA 014 025 U svemu Izraelu ne bijaše čovjeka tako lijepa kao Abšalom komu bi se mogle izreći tolike pohvale: od pete do glave nije bilo na njemu mane. 010 2SA 014 026 A kad bi šišao kosu - a šišao ju je na koncu svake godine, jer mu je bila preteška pa ju je morao šišati - mjerio bi svoju kosu: bila bi teška dvije stotine šekela, po kraljevskoj mjeri. 010 2SA 014 027 Abšalomu se rodiše tri sina i jedna kći po imenu Tamara; bila je to vrlo lijepa žena. 010 2SA 014 028 Abšalom provede dvije godine u Jeruzalemu a da nije došao kralju na oči. 010 2SA 014 029 Tada Abšalom pozva Joaba k sebi da bi ga poslao kralju, ali Joab ne htjede doći k njemu; i posla drugi put po njega, ali on opet ne htjede doći. 010 2SA 014 030 Tada Abšalom zapovjedi slugama: “Znate Joabovo polje koje je pokraj mojega i na kojem raste ječam: idite i zapalite ga!” I Abšalomove sluge zapališe ono polje. 010 2SA 014 031 Tada se diže Joab, dođe k Abšalomu u kuću i upita ga: “Zašto su tvoje sluge zapalile moje polje?” 010 2SA 014 032 A Abšalom odgovori Joabu: “Ja sam poslao k tebi i poručio ti: 'Dođi ovamo, želio bih te poslati kralju s ovom porukom: Zašto sam se vratio iz Gešura?' Bolje bi bilo za mene da sam još ondje. Zato sad hoću da dođem kralju na oči, pa ako ima na meni kakva krivica, neka me pogubi!” 010 2SA 014 033 Joab ode kralju i javi mu te riječi. Zatim kralj pozva Abšaloma. Dođe on pred kralja, pokloni mu se i pade ničice pred kralja. I kralj poljubi Abšaloma. 010 2SA 015 001 Poslije toga nabavi Abšalom sebi kola i konje i pedeset ljudi koji su trčali pred njim. 010 2SA 015 002 Abšalom je u rano jutro stajao kraj puta koji vodi do gradskih vrata; i tko god je imao kakvu parnicu te išao kralju na sud, Abšalom bi ga dozvao k sebi i pitao: “Iz kojega si grada?” A kad bi ovaj odgovorio: “Tvoj je sluga iz toga i toga Izraelova plemena”, 010 2SA 015 003 tada bi mu Abšalom rekao: “Vidiš, tvoja je stvar dobra i pravedna, ali nećeš naći nikoga koji bi te saslušao kod kralja.” 010 2SA 015 004 Abšalom bi nastavljao: “Ah, kad bi mene postavili za suca u zemlji! Svaki bi koji ima kakvu parnicu ili sud dolazio k meni i ja bih mu pribavio pravo!” 010 2SA 015 005 A kad bi mu se tko približio da mu se pokloni, on bi pružio ruku, privukao ga k sebi i poljubio. 010 2SA 015 006 Tako je činio Abšalom svim Izraelcima koji su dolazili na sud kralju. Time je Abšalom predobivao srca Izraelaca za sebe. 010 2SA 015 007 Kad su prošle četiri godine, Abšalom reče kralju: “Dopusti da odem u Hebron i da izvršim zavjet kojim sam se zavjetovao Jahvi. 010 2SA 015 008 Jer kad bijah u Gešuru u Aramu, tvoj se sluga zavjetovao ovako: 'Ako me Jahve dovede natrag u Jeruzalem, iskazat ću čast Jahvi u Hebronu.'” 010 2SA 015 009 A kralj mu odgovori: “Idi u miru!” I on krenu na put i ode u Hebron. 010 2SA 015 010 Abšalom razasla tajne glasnike po svim Izraelovim plemenima i poruči im: “Kad čujete zvuk roga, tada recite: Abšalom je postao kralj u Hebronu.” 010 2SA 015 011 A ode s Abšalomom dvije stotine ljudi iz Jeruzalema; bijahu to uzvanici koji su bezazleno pošli ne znajući što se sprema. 010 2SA 015 012 Abšalom posla i po Gilonjanina Ahitofela, Davidova savjetnika, iz njegova grada Gilona, da pribiva prinošenju žrtava. Urota je bila jaka, a mnoštvo Abšalomovih pristaša sve je više raslo. 010 2SA 015 013 Tada stiže Davidu glasnik te mu javi: “Srce Izraelaca priklonilo se Abšalomu.” 010 2SA 015 014 Tada David reče svim svojim dvoranima koji bijahu s njim u Jeruzalemu: “Ustanite! Bježimo! Inače nećemo uteći od Abšaloma. Pohitite brzo, da on ne bude brži i ne stigne nas, da ne obori na nas zlo i ne pobije grada oštricom mača!” 010 2SA 015 015 A kraljevi dvorani odgovoriše kralju: “Što god odluči naš gospodar kralj, evo tvojih slugu!” 010 2SA 015 016 I kralj iziđe pješice sa svim svojim dvorom; ipak ostavi kralj deset inoča da čuvaju palaču. 010 2SA 015 017 I kralj ode pješice sa svim narodom i zaustavi se kod posljednje kuće. 010 2SA 015 018 Svi njegovi dvorani stajahu uza nj. Tada svi Kerećani, svi Pelećani, Itaj i svi Gićani koji bijahu došli s njim iz Gata, šest stotina ljudi, prođoše pred kraljem. 010 2SA 015 019 Kralj upita Itaja Gićanina: “Zašto i ti ideš s nama? Vrati se i ostani kod kralja! Ti si stranac, prognan iz svoje zemlje. 010 2SA 015 020 Jučer si došao, a danas da te vodim da se potucaš s nama kad ja idem kamo me sreća nanese. Vrati se i odvedi svoju braću natrag sa sobom, a Jahve neka ti iskaže ljubav i vjernost!” 010 2SA 015 021 Ali Itaj odgovori kralju ovako: “Živoga mi Jahve i tako mi živ bio moj gospodar kralj: gdje god bude moj gospodar kralj, bilo na smrt ili na život, ondje će biti i tvoj sluga!” 010 2SA 015 022 Tada David reče Itaju: “Hajde, prođi!” I Itaj iz Gata prođe sa svim svojim ljudima i sa svom svojom pratnjom. 010 2SA 015 023 Svi plakahu iza glasa. Kralj je stajao na potoku Kidronu i sav je narod prolazio pred njim prema pustinji. 010 2SA 015 024 Bijaše ondje i Sadok i s njim svi leviti koji su nosili Kovčeg Božji. I oni spustiše Kovčeg Božji kraj Ebjatara dok sav narod nije izišao iz grada. 010 2SA 015 025 Tada kralj reče Sadoku: “Odnesi Kovčeg Božji natrag u grad. Ako nađem milost u Jahve, on će me dovesti natrag i dopustiti mi da opet vidim njega i njegovo prebivalište. 010 2SA 015 026 A ako rekne ovako: 'Nisi mi po volji!' - onda evo me, neka čini sa mnom što je dobro u njegovim očima!” 010 2SA 015 027 Još kralj reče svećeniku Sadoku: “Hajde, ti i Ebjatar vratite se u miru u grad, i vaša dva sina s vama, tvoj sin Ahimaas i Ebjatarov sin Jonatan. 010 2SA 015 028 Evo, ja ću se zadržati na ravnicama pustinje dok ne dođe od vas glas da me obavijesti.” 010 2SA 015 029 Nato Sadok i Ebjatar odnesoše Kovčeg Božji natrag u Jeruzalem i ostadoše ondje. 010 2SA 015 030 David se uspinjao na Maslinsku goru, sve plačući, pokrivene glave i bos, i sav narod koji ga je pratio iđaše pokrivene glave i plačući. 010 2SA 015 031 Tada javiše Davidu da je i Ahitofel među urotnicima s Abšalomom. A David zavapi: “Obezumi Ahitofelove savjete, Jahve!” 010 2SA 015 032 Kad je David došao na vrh gore, ondje gdje se klanja Bogu, dođe mu u susret Hušaj Arčanin, prijatelj Davidov, razdrte haljine i glave posute prahom. 010 2SA 015 033 David mu reče: “Ako pođeš sa mnom, bit ćeš mi na teret. 010 2SA 015 034 Ali ako se vratiš u grad i kažeš Abšalomu: 'Bit ću tvoj sluga, gospodaru kralju; prije sam služio tvome ocu, a sada ću služiti tebi', moći ćeš tada okretati Ahitofelove savjete u moju korist. 010 2SA 015 035 S tobom će biti i svećenici Sadok i Ebjatar. Sve što čuješ iz palače, javi svećenicima Sadoku i Ebjataru. 010 2SA 015 036 S njima su ondje i dva njihova sina, Ahimaas Sadokov i Jonatan Ebjatarov: po njima mi javljajte sve što čujete.” 010 2SA 015 037 Tako se Hušaj, prijatelj Davidov, vrati u grad upravo u času kad je Abšalom ulazio u Jeruzalem. 010 2SA 016 001 Kad je David prešao malo preko vrha, dođe mu u susret Siba, sluga Meribaalov, sa dva osamarena magarca koja su nosila dvije stotine kruhova, sto grozdova suhog grožđa, sto voćnjača i mijeh vina. 010 2SA 016 002 Kralj upita Sibu: “Što ćeš s tim?” A Siba odgovori: “Magarci će poslužiti kraljevoj obitelji za jahanje, kruh i voće momcima za jelo, a vino za piće onima koji se umore u pustinji.” 010 2SA 016 003 Kralj dalje upita: “A gdje je sin tvoga gospodara?” A Siba odgovori kralju: “Eno, ostao je u Jeruzalemu jer je mislio: 'Danas će mi dom Izraelov vratiti kraljevstvo moga oca.'” 010 2SA 016 004 Tada kralj reče Sibi: “Sve što posjeduje Meribaal neka je tvoje.” A Siba odgovori: “Bacam se ničice pred tobom. O, da bih i dalje bio dostojan milosti u tvojim očima, kralju gospodaru!” 010 2SA 016 005 Kad je kralj David došao do Bahurima, izađe odande čovjek od roda Šaulova. Zvao se Šimej, a bio je sin Gerin. Dok je izlazio, neprestano je proklinjao. 010 2SA 016 006 Bacao je kamenje na Davida i na sve dvorane kralja Davida, premda je sva vojska sa svim junacima okruživala kralja s desne i lijeve strane. 010 2SA 016 007 A Šimej je ovako govorio proklinjući: “Odlazi, odlazi, krvniče, ništarijo! 010 2SA 016 008 Jahve je okrenuo na tebe svu krv Šaulova doma, kojemu si ti oduzeo kraljevstvo. Ujedno je Jahve predao kraljevstvo u ruke tvome sinu Abšalomu. Evo, sad si zapao u nevolju jer si krvnik.” 010 2SA 016 009 Tada Sarvijin sin Abišaj zapita kralja: “Zar da ovaj uginuli pas proklinje moga gospodara kralja? Dopusti da odem prijeko i da mu skinem glavu!” 010 2SA 016 010 Ali kralj odgovori: “Što hoćete od mene, Sarvijini sinovi? Ako on proklinje te ako mu je Jahve zapovjedio: 'Proklinji Davida!' - tko ga smije pitati: 'Zašto činiš tako?'” 010 2SA 016 011 Nato David reče Abišaju i svim svojim dvoranima: “Eto, moj sin koji je izašao od moga tijela radi mi o glavi, a kamoli neće sada ovaj Benjaminovac! Pustite ga neka proklinje ako mu je Jahve to zapovjedio. 010 2SA 016 012 Možda će Jahve pogledati na moju nevolju te mi vratiti dobro za njegovu današnju psovku.” 010 2SA 016 013 Zatim David sa svojim ljudima nastavi put, a Šimej iđaše gorskom stranom usporedo s njim, neprestano psujući, bacajući kamenje i dižući prašinu. 010 2SA 016 014 Kralj i sav narod koji ga je pratio stigoše umorni i ondje odahnuše. 010 2SA 016 015 Abšalom je međutim sa svim narodom izraelskim ušao u Jeruzalem; i Ahitofel bijaše s njim. 010 2SA 016 016 A kad je Hušaj Arčanin, Davidov prijatelj, došao k Abšalomu, reče Hušaj Abšalomu: “Živio kralj! Živio kralj!” 010 2SA 016 017 A Abšalom upita Hušaja: “Je li to tvoja vjernost prema tvome prijatelju? Zašto nisi otišao sa svojim prijateljem?” 010 2SA 016 018 A Hušaj odgovori Abšalomu: “Ne, nego koga je izabrao Jahve i ovaj narod i svi Izraelci, njegov ću biti i s njim ću ostati. 010 2SA 016 019 A drugo: kome ću služiti? Zar ne njegovu sinu? Kako sam služio tvojemu ocu, tako ću služiti tebi.” 010 2SA 016 020 Potom se Abšalom obrati Ahitofelu: “Savjetuj sada: što da činimo?” 010 2SA 016 021 Ahitofel odgovori Abšalomu: “Uđi k inočama svoga oca, koje je ostavio da čuvaju palaču: tada će sav Izrael čuti da si u zavadi sa svojim ocem, pa će se ohrabriti svi oni koji su pristali uz tebe.” 010 2SA 016 022 Tada razapeše za Abšaloma šator na krovu i Abšalom uđe k inočama svoga oca na oči svemu Izraelu. 010 2SA 016 023 A savjet što bi ga dao Ahitofel u ono vrijeme vrijedio je kao odgovor Božji; toliko je vrijedio svaki Ahitofelov savjet i kod Davida i kod Abšaloma. 010 2SA 017 001 Nato Ahitofel reče Abšalomu: “Dopusti da izaberem dvanaest tisuća ljudi pa da se dignem i pođem u potjeru za Davidom još noćas. 010 2SA 017 002 Navalit ću na njega kad bude umoran i bez snage; plašit ću ga i razbježat će se sav narod koji je s njim. Onda ću ubiti samoga kralja. 010 2SA 017 003 A sav ću narod dovesti natrag k tebi, kao što se mlada vraća svome mužu: ti radiš o glavi samo jednome čovjeku, a sav će narod onda biti miran.” 010 2SA 017 004 Svidje se to Abšalomu i svim starješinama Izraelovim. 010 2SA 017 005 Ali Abšalom reče: “Pozovimo još Hušaja Arčanina da čujemo što će nam on kazati!” 010 2SA 017 006 Kad je Hušaj došao k Abšalomu, reče mu Abšalom: “Ahitofel je svjetovao ovako. Hoćemo li učiniti kako je on predložio? Ako ne, govori ti!” 010 2SA 017 007 A Hušaj odgovori Abšalomu: “Ovaj put savjet Ahitofelov nije dobar.” 010 2SA 017 008 I nastavi Hušaj: “Ti znaš da su tvoj otac i njegovi ljudi junaci i da su ljuti kao medvjedica kojoj su oteli njezine medvjediće. Tvoj je otac ratnik, neće on dopustiti da narod počiva preko noći. 010 2SA 017 009 On se sada krije u kakvoj jami ili na kakvu drugom mjestu. Pa ako odmah u početku koji od naših padne, proširit će se glas o porazu u vojsci koja je pristala uz Abšaloma. 010 2SA 017 010 Tada će i najhrabriji, u koga je srce kao u lava, izgubiti srčanost. Jer sav Izrael zna da je tvoj otac junak i da su hrabri oni koji ga prate. 010 2SA 017 011 Zato ja svjetujem ovo: neka se sav Izrael, od Dana do Beer Šebe, okupi oko tebe, da ga bude kao pijeska na obali morskoj, a ti sam da stupaš u njihovoj sredini. 010 2SA 017 012 Tada ćemo navaliti na njega gdje se god bude nalazio, oborit ćemo se na nj kao što rosa pada na zemlju i nećemo ostaviti živa ni njega niti ikojega od njegovih ljudi. 010 2SA 017 013 Ako li se povuče u koji grad, sav će izraelski narod donijeti užeta pod onaj grad pa ćemo ga povlačiti do potoka, sve dok više ni kamenčića ne bude od njega.” 010 2SA 017 014 Tada Abšalom i svi Izraelci rekoše: “Bolji je savjet Hušaja Arčanina nego savjet Ahitofelov.” Jer Jahve bijaše odlučio da se osujeti izvrsna Ahitofelova osnova, kako bi navukao nesreću na Abšaloma. 010 2SA 017 015 Potom Hušaj javi svećenicima Sadoku i Ebjataru: “Ahitofel je tako i tako savjetovao Abšaloma i starješine izraelske, a ja sam savjetovao tako i tako. 010 2SA 017 016 Zato sad brzo javite to Davidu i poručite mu: 'Nemoj noćas noćiti na ravnicama pustinje, nego brzo prijeđi na drugu stranu da ne bude uništen kralj i sva vojska koja je s njim.'” 010 2SA 017 017 Jonatan i Ahimaas zadržavali se kod Rogelskog izvora; jedna je sluškinja dolazila i donosila im vijesti, a oni su odlazili da to jave kralju Davidu, jer se nisu smjeli odati ulazeći u grad. 010 2SA 017 018 Ali ih opazi neki momak te javi Abšalomu. Nato obojica žurno odoše i dođoše u kuću nekoga čovjeka u Bahurimu. U njegovu dvorištu bijaše studenac i oni se spustiše u nj. 010 2SA 017 019 A žena uze i razastrije pokrivač preko otvora studencu i posu po njem stučenoga zrnja, tako da se ništa nije moglo opaziti. 010 2SA 017 020 Abšalomove sluge dođoše k toj ženi u kuću i upitaše: “Gdje su Ahimaas i Jonatan?” A žena im odgovori: “Otišli su dalje prema vodi.” Potom su ih još tražili, ali ih ne nađoše pa se vratiše u Jeruzalem. 010 2SA 017 021 A kad su oni otišli, ona dvojica iziđoše iz studenca i odoše da donesu vijesti kralju Davidu. I rekoše mu: “Ustajte i prijeđite brže preko vode, jer je tako i tako savjetovao protiv vas Ahitofel.” 010 2SA 017 022 Tada se David i sav narod što bijaše s njim diže i prijeđe preko Jordana; u zoru nije više bilo nijednoga koji nije prešao preko Jordana. 010 2SA 017 023 Kad je Ahitofel vidio da se nije izvršio njegov savjet, osamari svoga magarca, krenu na put i ode svojoj kući u svoj grad. Ondje se pobrinu za svoju kuću, zatim se objesi i umrije. Pokopaše ga u grobu njegova oca. 010 2SA 017 024 David je već bio došao u Mahanajim kad je Abšalom prešao preko Jordana sa svim Izraelcima koji bijahu s njim. 010 2SA 017 025 Abšalom bijaše postavio Amasu za zapovjednika nad vojskom namjesto Joaba. A Amasa je bio sin nekoga čovjeka po imenu Jitre, Jišmaelovca, koji je ušao k Abigajili, kćeri Jišajevoj i sestri Sarvije, Joabove majke. 010 2SA 017 026 Izrael i Abšalom udariše tabor u zemlji gileadskoj. 010 2SA 017 027 Kad je David došao u Mahanajim, tada Šobi, sin Nahašev iz Rabe Amonske, pa Makir, sin Amielov iz Lo Debara, i Barzilaj, Gileađanin iz Rogelima, 010 2SA 017 028 donesoše postelja, pokrivača, čaša i zemljanog suđa, uz to pšenice, ječma, brašna, pržena žita, boba, leće, 010 2SA 017 029 meda, kiseloga mlijeka i sira kravljeg i ovčjeg i ponudiše Davida i narod što bijaše s njim da jedu. Jer mišljahu: “Ljudi su u pustinji trpjeli glad, umor i žeđu.” 010 2SA 018 001 Potom David pobroji narod što bijaše s njim i postavi nad njima tisućnike i stotnike. 010 2SA 018 002 Zatim podijeli vojsku na tri skupine: jednu trećinu predade Joabu, drugu trećinu Abišaju, sinu Sarvijinu, bratu Joabovu, a treću trećinu Itaju iz Gata. Tada David reče narodu: “I ja ću s vama u rat.” 010 2SA 018 003 Ali se narod usprotivi: “Ne smiješ ti ići. Jer ako mi i pobjegnemo, neće nitko na to obraćati pažnju, ili ako nas i pola izgine, neće se na to obraćati pažnja; ali ti sam vrijediš kao nas deset tisuća. Osim toga, bolje je da budeš pripravan da nam iz grada pomogneš.” 010 2SA 018 004 A kralj im odgovori: “Učinit ću sve što vam se čini dobro.” I kralj stade kod vrata dok je vojska izlazila po stotinama i tisućama. 010 2SA 018 005 A Joabu, Abišaju i Itaju dade zapovijed: “Čuvajte mi mladića Abšaloma!” I sav je narod čuo da je kralj tako zapovjedio svim vojvodama za Abšaloma. 010 2SA 018 006 Tako vojska iziđe za boj spremna pred Izraela i bitka se zametnu u Efrajimovoj šumi. 010 2SA 018 007 Izraelsku vojsku potukoše Davidovi ljudi; i velik poraz bijaše u onaj dan: dvadeset tisuća mrtvih. 010 2SA 018 008 Boj se proširio po svemu onom kraju i više je ljudi onoga dana progutala šuma nego mač. 010 2SA 018 009 Abšalom slučajno zapade u ruke Davidovim ljudima. Abšalom je jahao na mazgi, a mazga naiđe pod grane velika hrasta, tako te je Abšalomu glava zapela o grane i on osta viseći između neba i zemlje, dok je mazga ispod njega otišla dalje. 010 2SA 018 010 Vidje to neki čovjek i javi Joabu govoreći: “Upravo sam vidio Abšaloma gdje visi o jednom hrastu.” 010 2SA 018 011 A Joab odvrati čovjeku koji mu je to javio: “Kad si ga vidio, zašto ga na mjestu nisi sastavio sa zemljom? Moja bi onda bila dužnost da ti dam deset srebrnih šekela i jedan pojas!” 010 2SA 018 012 Ali čovjek odgovori Joabu: “I kad bi mi na dlan izbrojio tisuću srebrnih šekela, ne bih digao ruku na kraljeva sina! Čuli smo na svoje uši kako je kralj zapovjedio tebi, Abišaju i Itaju govoreći: 'Čuvajte mi mladića Abšaloma!' 010 2SA 018 013 Da sam podmuklo napao na njega izlažući opasnosti svoj život - jer kralju ništa ne ostaje skriveno - onda bi se ti držao po strani.” 010 2SA 018 014 A Joab odvrati: “Neću ja ovdje dangubiti s tobom!” I uze tri sulice u ruke i zabode ih u srce Abšalomu, koji je bio još živ viseći o hrastu. 010 2SA 018 015 Nato priđe deset momaka, štitonoša Joabovih, i dotukoše Abšaloma i usmrtiše. 010 2SA 018 016 Tada Joab zapovjedi da zatrube u rog, i vojska prestade progoniti Izraela jer je Joab zaustavio vojsku. 010 2SA 018 017 Potom uzeše Abšaloma, baciše ga u duboku jamu usred šume i navaljaše na nj veliku gomilu kamenja. Izraelci pak pobjegoše svaki svome šatoru. 010 2SA 018 018 Abšalom bijaše još za života postavio sebi spomenik u Kraljevoj dolini jer mišljaše: “Nemam sina koji bi sačuvao spomen mome imenu.” I nazvao je taj spomenik po svome imenu te se još i danas zove “Abšalomov spomenik”. 010 2SA 018 019 Ahimaas, Sadokov sin, reče Joabu: “Idem javiti kralju veselu vijest da mu je Jahve pribavio pravdu izbavivši ga iz ruku njegovih neprijatelja.” 010 2SA 018 020 Ali mu Joab reče: “Ne možeš danas biti glasnik vesele vijesti, nego ćeš to biti koji drugi dan; danas ne možeš javiti dobru vijest jer je poginuo kraljev sin.” 010 2SA 018 021 Zatim Joab zapovjedi Etiopljaninu: “Idi javi kralju što si vidio!” Etiopljanin se pokloni Joabu i otrča. 010 2SA 018 022 A Sadokov sim Ahimaas opet zamoli Joaba: “Dogodilo se što mu drago, dopusti da otrčim i ja za Etiopljaninom.” A Joab upita: “Zašto bi trčao, sine moj, kad ti ta vesela vijest neće pribaviti nagrade?” 010 2SA 018 023 A on ponovi: “Dogodilo se što mu drago, trčat ću!” A Joab mu odvrati: “Trči!” I Ahimaas otrča putem kroz ravnicu i preteče Etiopljanina. 010 2SA 018 024 David je upravo sjedio među dvojim gradskim vratima, a stražar se bio uspeo na krov iznad vrata. Podigavši oči, stražar ugleda čovjeka kako trči sam. 010 2SA 018 025 Stražar povika i javi kralju, a kralj mu reče: “Ako je sam, nosi dobar glas na ustima.” Čovjek je dolazio sve bliže. 010 2SA 018 026 Uto stražar ugleda drugoga čovjeka gdje trči. I povika stražar koji je bio nad vratima: “Evo još jednoga čovjeka koji trči sam!” A kralj odvrati: “I taj nosi dobar glas.” 010 2SA 018 027 Stražar nastavi: “Prepoznajem trk prvoga čovjeka: trči kao Sadokov sin Ahimaas.” A kralj odvrati: “To je dobar čovjek, dolazi s dobrim glasom.” 010 2SA 018 028 Ahimaas se približi kralju i pozdravi ga: “Zdravo!” Baci se licem na zemlju pred kraljem i nastavi: “Blagoslovljen Jahve, tvoj Bog, koji je napustio ljude što su digli ruku na moga gospodara i kralja!” 010 2SA 018 029 A kralj upita: “Je li spašen mladić Abšalom?” A Ahimaas odgovori: “Vidio sam veliku vrevu kad je kraljev sluga Joab slao tvoga slugu, ali ne znam što je bilo.” 010 2SA 018 030 Kralj mu reče: “Odstupi i stani tamo!” On odstupi i stade. 010 2SA 018 031 Uto stiže Etiopljanin i progovori: “Neka moj gospodar kralj primi veselu vijest. Jahve ti je danas pribavio pravdu izbavivši te iz ruku svih onih koji su ustali na tebe.” 010 2SA 018 032 A kralj upita Etiopljanina: “Je li spašen mladić Abšalom?” A Etiopljanin odgovori: “Neka neprijatelji moga gospodara i kralja i svi koji se dižu na tebe u zloj namjeri - prođu kao taj mladić!” 010 2SA 018 033 Kralj zadrhta, pope se u gornju odaju nad vratima i zaplaka; jecajući govoraše ovako: “Sine Abšalome, sine moj! Sine moj Abšalome! Oh, da sam ja umro mjesto tebe! Abšalome, sine moj, sine moj!” 010 2SA 019 001 I javiše Joabu: “Eno kralj plače i tuguje za Abšalomom.” 010 2SA 019 002 Tako se pobjeda u onaj dan pretvorila u žalost za svu vojsku, jer je vojska čula u onaj dan da kralj tuguje za svojim sinom. 010 2SA 019 003 I toga se dana vojskom kradom vrati u grad, kao što se kradom šulja vojska koja se osramotila bježeći iz boja. 010 2SA 019 004 A kralj je pokrio svoje lice i vapio iza glasa: “Sine moj Abšalome! Abšalome, sine moj! Sine moj!” 010 2SA 019 005 Tada Joab dođe kralju u kuću i reče mu: “Postiđuješ danas lice svih svojih slugu koji su danas spasili život tebi, život tvojim sinovima i tvojim kćerima, život tvojim ženama i život inočama tvojim, 010 2SA 019 006 jer iskazuješ ljubav onima koji te mrze, a mržnju onima koji te ljube. Danas si pokazao da ti ništa nije ni do vojvoda ni do vojnika, jer vidim sada da bi ti sasvim pravo bilo kad bi Abšalom bio živ, a mi svi da smo danas poginuli. 010 2SA 019 007 Zato sada ustani, iziđi i prijazno progovori svojim vojnicima; jer, kunem ti se Jahvom, ako ne iziđeš, nijedan čovjek neće ostati noćas s tobom, i to će ti biti veća nesreća od svih koje su te snašle od tvoje mladosti pa do sada.” 010 2SA 019 008 Kralj ustade i sjede na vrata. Javiše to svemu narodu govoreći: “Eno kralj sjedi na vratima.” I sav narod dođe pred kralja. A Izraelci bijahu pobjegli svaki u svoj šator. 010 2SA 019 009 I sav se narod po svim Izraelovim plemenima prepirao govoreći: “Kralj nas je izbavio iz ruku naših neprijatelja, on nas je izbavio iz ruku filistejskih, a sada je morao pobjeći iz zemlje ispred Abšaloma. 010 2SA 019 010 A Abšalom koga smo pomazali za kralja poginuo je u boju. Zašto se, dakle, kolebate dovesti kralja natrag?” 010 2SA 019 011 Te riječi svega Izraela dopru do kralja u njegovu kuću. Zato kralj David poruči svećenicima Sadoku i Ebjataru: “Recite starješinama judejskim ovako: 'Zašto da vi budete posljednji koji će kralja dovesti u njegovu kuću? 010 2SA 019 012 Vi ste moja braća, vi ste od moga mesa i od mojih kosti. Zašto biste, dakle, bili posljednji koji će dovesti kralja natrag?' 010 2SA 019 013 Recite i Amasi: 'Nisi li ti od mojih kosti i od moga mesa? Neka mi Bog učini zlo i neka mi doda drugo ako mi ne budeš zauvijek vojvoda nad mojom vojskom namjesto Joaba!'” 010 2SA 019 014 Tada se složiše svi ljudi Judina roda kao jedan čovjek i poručiše kralju: “Vrati se sa svim svojim ljudima!” 010 2SA 019 015 I tako se kralj vrati i dođe do Jordana, a Judejci bijahu stigli do Gilgala dolazeći u susret kralju da prate kralja na prijelazu preko Jordana. 010 2SA 019 016 Tada je pohitio i Šimej, sin Gerin, Benjaminovac iz Bahurima, i sišao s Judejcima u susret kralju Davidu. 010 2SA 019 017 Imao je sa sobom tisuću ljudi od Benjaminova plemena. I Siba, sluga Šaulova doma, sa petnaest svojih sinova i dvadeset svojih slugu, dođe do Jordana pred kralja. 010 2SA 019 018 Dovezli su splav da prevezu kraljevu čeljad i da učine sve što bi mu bilo drago. A Gerin sin Šimej baci se pred noge kralju kad je kralj htio prijeći preko Jordana; 010 2SA 019 019 i reče kralju: “Neka mi moj gospodar ne upiše u grijeh! Ne opominji se zla što ti ga je učinio tvoj sluga u onaj dan kad je moj gospodar i kralj izlazio iz Jeruzalema. Neka to kralj ne uzima k srcu! 010 2SA 019 020 Tvoj sluga uviđa da je sagriješio; zato sam, evo, došao danas prvi iz svega Josipova doma da siđem u susret svome gospodaru i kralju.” 010 2SA 019 021 Ali Sarvijin sin Abišaj progovori i reče: “Zar Šimej ne zaslužuje smrt što je proklinjao pomazanika Jahvina?” 010 2SA 019 022 A David odgovori: “Što ja imam s vama, Sarvijini sinovi, te me danas uvodite u napast? Zar bi danas mogao tko biti pogubljen u Izraelu? TÓa sada znam da sam danas opet kralj nad Izraelom.” 010 2SA 019 023 Tada kralj reče Šimeju: “Nećeš poginuti!” I kralj mu se zakle. 010 2SA 019 024 I Šaulov sin Meribaal sišao je u susret kralju. On nije njegovao ni svojih nogu ni svojih ruku, nije uređivao svoje brade, nije prao svojih haljina od onoga dana kad je otišao kralj pa sve do dana kad se opet vratio u miru. 010 2SA 019 025 Kad je iz Jeruzalema došao u susret kralju, upita ga kralj: “Zašto nisi pošao sa mnom, Meribaale?” 010 2SA 019 026 A on odgovori: “Kralju gospodaru! Moj me sluga prevario. Tvoj mu je sluga rekao: 'Osamari mi magaricu da je uzjašem i pođem s kraljem!' Jer tvoj je sluga hrom. 010 2SA 019 027 On je oklevetao tvoga slugu pred mojim gospodarom i kraljem. Ali moj je gospodar i kralj kao Božji anđeo: zato čini što je dobro u tvojim očima. 010 2SA 019 028 Jer sav moj očinski dom nije bio drugo zaslužio nego smrt od moga gospodara kralja, a ti si ipak primio svoga slugu među one koji jedu za tvojim stolom. Pa kako još imam pravo tužiti se kralju?” 010 2SA 019 029 A kralj mu odgovori: “Čemu da još duljiš svoj govor? Određujem: ti i Siba podijelite njive!” 010 2SA 019 030 Meribaal reče kralju: “Neka uzme i sve, kad se moj gospodar kralj sretno vratio u svoj dom!” 010 2SA 019 031 I Barzilaj Gileađanin dođe iz Rogelima i nastavi s kraljem da ga isprati preko Jordana. 010 2SA 019 032 Barzilaj bijaše vrlo star, bilo mu je osamdeset godina. Pribavljao je kralju opskrbu dok je boravio u Mahanajimu jer bijaše vrlo imućan čovjek. 010 2SA 019 033 Kralj reče Barzilaju: “Pođi sa mnom, ja ću te u tvojim starim danima uzdržavati kod sebe u Jeruzalemu.” 010 2SA 019 034 A Barzilaj odgovori kralju: “A koliko mi još godina života ostaje da idem s kraljem u Jeruzalem? 010 2SA 019 035 Sada mi je osamdeset godina; mogu li još razlikovati što je dobro a što zlo? Može li tvojem sluzi još goditi što jede i pije? Mogu li još slušati glas pjevača i pjevačica? Zašto bi tvoj sluga bio još na teret mome gospodaru kralju? 010 2SA 019 036 Tvoj će sluga još samo prijeći preko Jordana s kraljem, ali zašto bi mi kralj dao takvu nagradu? 010 2SA 019 037 Dopusti svome sluzi da se vrati, da umrem u svom gradu kod groba svoga oca i svoje majke. Ali evo tvoga sluge Kimhama, neka ide dalje s mojim gospodarom kraljem, pa njemu učini što je dobro u tvojim očima!” 010 2SA 019 038 Kralj odgovori: “Neka onda Kimham ide sa mnom dalje, a ja ću mu učiniti što bude tebi drago i što god me zamoliš sve ću mu učiniti za tebe.” 010 2SA 019 039 Kad je sav narod prešao preko Jordana, prijeđe i kralj, poljubi Barzilaja i blagoslovi ga, potom se ovaj vrati u svoje mjesto. 010 2SA 019 040 Kralj nastavi put u Gilgal, a Kimham iđaše s njim. Kralja je pratio sav narod Judin i polovina naroda Izraelova. 010 2SA 019 041 Uto svi Izraelci dođu pred kralja i upitaju ga: “Zašto te naša braća Judejci ukradoše i zašto prevedoše preko Jordana našega kralja i njegov dom i sve Davidove ljude s njim?” 010 2SA 019 042 A Juda odgovori Izraelu: “Kralj je meni rod. Zašto si se ražestio zbog toga? Jesam li jeo na kraljev račun? Ili sam si što prigrabio?” 010 2SA 019 043 Tada Izrael odgovori Judi ovako: “Ja imam deset udjela na kralja i prema tebi ja sam prvorođenac. Zašto si me, dakle, prezreo? Nije li moja riječ bila prva kad je trebalo natrag dovesti moga kralja?” Ali govor Judin bijaše tvrđi od govora Izraelova. 010 2SA 020 001 Ondje se slučajno našao opak čovjek po imenu Šeba, Bikrijev sin, Benjaminovac. On zatrubi u rog i viknu: “Mi nemamo udjela na Davidu ni baštine na Jišajevu sinu! Svaki svome šatoru, Izraele!” 010 2SA 020 002 Tako svi Izraelci ostaviše Davida i pođoše za Bikrijevim sinom Šebom; a Judejci prionuše uza svoga kralja i otpratiše ga od Jordana do Jeruzalema. 010 2SA 020 003 Kad se David vratio u svoju palaču u Jeruzalem, uze deset inoča koje je bio ostavio da čuvaju palaču i stavi ih da budu čuvane. Brinuo im se za uzdržavanje, ali nije više išao k njima. Tako su one živjele zatvorene do svoje smrti, kao udovice živoga muža. 010 2SA 020 004 Potom kralj zapovjedi Amasi: “Sazovi mi Judejce do tri dana, a i ti da budeš ovdje!” 010 2SA 020 005 Amasa ode da sazove Judejce, ali se zadrža preko vremena koje mu bijaše odredio kralj. 010 2SA 020 006 Tada David reče Abišaju: “Sad će nam Bikrijev sin Šeba biti opasniji nego Abšalom. Zato uzmi ljude svoga gospodara i pođi za njim u potjeru da se ne domogne tvrdih gradova i ne izmakne nam iz očiju!” 010 2SA 020 007 Za Abišajem krenu na put Joab, Kerećani, Pelećani i svi junaci; oni iziđu iz Jeruzalema u potjeru za Bikrijevim sinom Šebom. 010 2SA 020 008 Kad su bili kod velikoga kamena što je kod Gibeona, dođe Amasa prema njima. Joab imaše na sebi ratnu haljinu, a preko nje imaše pripasan mač uz bedro, u koricama; ali mu se mač iskliznu i pade. 010 2SA 020 009 Joab pozdravi Amasu: “Jesi li mi dobro, brate?” I desnom rukom uhvati za bradu Amasu da ga poljubi. 010 2SA 020 010 Amasa se nije obazirao na mač koji bijaše Joabu u ruci, i on ga udari njim u trbuh i prosu mu utrobu na zemlju. Nije morao ponoviti udarac i Amasa umrije. Joab sa svojim bratom Abišajem nastavi potjeru za Bikrijevim sinom Šebom. 010 2SA 020 011 Jedan od Joabovih momaka osta na straži kod Amase i tu je vikao: “Kome je mio Joab i tko je za Davida neka slijedi Joaba!” 010 2SA 020 012 A Amasa ležao u krvi nasred puta. Videći onaj čovjek gdje se ustavlja sav narod, odvuče Amasu s puta u polje i baci preko njega kabanicu jer je vidio gdje se zaustavlja svatko tko naiđe blizu njega. 010 2SA 020 013 Kad je Amasa bio uklonjen s puta, svi ljudi pođoše za Joabom da gone Bikrijeva sina Šebu. 010 2SA 020 014 Šeba je prošao kroza sva izraelska plemena sve do Abel Bet Maake i svi Bikrani s njim. Skupiše se oni i pođoše za njim. 010 2SA 020 015 Joab dođe i opsjede ga u Abel Bet Maaki. Dade nasuti nasip oko grada. Sva vojska koja bijaše s Joabom navali potkopavati zid da ga obori. 010 2SA 020 016 Tada se jedna mudra žena uspe na zid i povika iz grada: “Čujte! Čujte! Recite Joabu: 'Priđi ovamo, da govorim s tobom!'” 010 2SA 020 017 Kad je prišao, upita žena: “Jesi li ti Joab?” On odgovori: “Jesam.” A ona će: “Poslušaj riječ sluškinje svoje!” On odgovori: “Slušam.” 010 2SA 020 018 Žena nastavi: “Nekoć se govorilo ovako: 'Treba pitati u Abelu i u Danu 010 2SA 020 019 je li svršeno s onim što su utvrdili vjernici u Izraelu.' Ti bi htio uništiti jedan grad, i to jedan od matičnih gradova u Izraelu. Zašto zatireš baštinu Jahvinu?” 010 2SA 020 020 Joab odgovori ovako: “Daleko, daleko bilo to od mene! Ne želim ni zatirati ni razarati. 010 2SA 020 021 Ne radi se o tome, nego je jedan čovjek iz Efrajimove gore, po imenu Šeba, Bikrijev sin, podigao ruku na kralja, na Davida. Predajte samo njega, pa ću otići od grada!” Žena odgovori Joabu: “Dobro. Odmah će ti njegovu glavu baciti preko zida!” 010 2SA 020 022 Žena se vrati u grad i progovori svemu narodu kako joj je govorila njezina mudrost. I odsjekoše glavu Bikrijevu sinu Šebi i baciše je Joabu. A on zapovjedi da zatrube u rog te se raziđoše od grada, svaki u svoj kraj. A Joab se vrati kralju u Jeruzalem. 010 2SA 020 023 Joab je bio zapovjednik nad svom vojskom. Jojadin sin Benaja bio je zapovjednik nad Kerećanima i Pelećanima. 010 2SA 020 024 Adoram je bio nadglednik nad radovima. Ahiludov sin Jošafat bio je pečatnik. 010 2SA 020 025 Seraja je bio državni pisar. Sadok i Ebjatar bijahu svećenici. 010 2SA 020 026 Uz to je Jairanin Ira bio zamjenik Davidov. 010 2SA 021 001 U dane Davidove vladaše jednom glad tri godine uzastopce. David se obrati Jahvi, a Jahve mu odgovori: “Na Šaulu i njegovu domu leži krvna krivnja jer je pogubio Gibeonce.” 010 2SA 021 002 Tada kralj sazva Gibeonce da ih pita. Ti Gibeonci nisu pripadali Izraelcima, nego su bili ostatak Amorejaca, kojima se Izraelci bijahu zakleli zakletvom, ali je Šaul tražio da ih uništi u svojoj revnosti za Izraelce i Judejce. 010 2SA 021 003 David, dakle, upita Gibeonce: “Što da vam učinim i čime da vam dadem zadovoljštinu da biste blagoslovili baštinu Jahvinu?” 010 2SA 021 004 Gibeonci odgovoriše: “Ne tražimo mi ni srebra ni zlata od Šaula i njegova doma, niti nam je stalo da se pogubi koji čovjek u Izraelu.” David će im nato: “Što reknete učinit ću za vas.” 010 2SA 021 005 A oni odgovoriše kralju: “Čovjek koji nas je zatirao i koji je smišljao da nas uništi, da nas ne bude nigdje u svemu izraelskom području, 010 2SA 021 006 od njegovih potomaka neka nam se preda sedam ljudi da ih objesimo pred Jahvom u Gibeonu na gori Jahvinoj.” Kralj odvrati: “Dat ću vam ih.” 010 2SA 021 007 Kralj poštedje Meribaala, sina Šaulova sina Jonatana, zbog zakletve pred Jahvom koja ih je vezala, Davida i Jonatana, sina Šaulova. 010 2SA 021 008 Tako kralj uze oba sina Rispe, Ajine kćeri, koje je rodila Šaulu, Armonija i Meribaala, i svih pet sinova Merabe, Šaulove kćeri, koje je rodila Adrielu, sinu Barzilajevu, iz Mehole. 010 2SA 021 009 Njih dade u ruke Gibeoncima, a oni ih objesiše na gori pred Jahvom. Tako sva sedmorica poginuše zajedno, pogubljeni prvih dana žetve, na početku ječmene žetve. 010 2SA 021 010 Rispa, Ajina kći, uze kostrijet i prostrije je za sebe na stijeni od početka ječmene žetve sve dok nije kiša s neba pala na mrtva tijela, i tako nije dala nebeskim pticama da se spuštaju na njih danju ni poljskim zvijerima noću. 010 2SA 021 011 Kad su Davidu javili što je učinila Ajina kći Rispa, Šaulova inoča, 010 2SA 021 012 ode David i uze Šaulove kosti i kosti njegova sina Jonatana od stanovnika Jabeša Gileadskog, koji ih bijahu potajno odnijeli s trga u Bet Šanu, gdje su ih objesili Filistejci u onaj dan kad su Filistejci porazili Šaula na Gilboi. 010 2SA 021 013 David prenese odande Šaulove kosti i kosti njegova sina Jonatana pa ih združi s kostima pogubljenih. 010 2SA 021 014 I ukopaše Šaulove kosti i kosti njegova sina Jonatana s kostima pogubljenih u zemlji Benjaminovoj, u Seli, u grobu Šaulova oca Kiša. Pošto izvršiše sve što je kralj zapovjedio, Bog se smilova zemlji. 010 2SA 021 015 Jednom opet nasta rat između Filistejaca i Izraelaca. David ode u boj sa svojim ljudima te su se borili s Filistejcima tako da se David umorio. 010 2SA 021 016 Išibenob, jedan od Rafinih potomaka, čije je koplje bilo teško tri stotine mjedenih šekela i koji o pripasu imaše nov mač, hvastao se tada da će ubiti Davida. 010 2SA 021 017 Ali Davidu priskoči u pomoć Sarvijin sin Abišaj; udari on Filistejca te ga ubi. Tada se Davidovi ljudi zakleše rekavši Davidu: “Nećeš više ići s nama u boj, da ne ugasiš svjetiljke Izraelove!” 010 2SA 021 018 Poslije toga opet izbi rat s Filistejcima u Gobu; tada je Hušanin Sibkaj pogubio Sipaja, jednoga od Rafinih potomaka. 010 2SA 021 019 Uz to nasta rat s Filistejcima u Gobu; tada je Jairov sin Elhanan iz Betlehema pogubio Golijata Gitejca, koji je imao kopljaču kao tkalačko vratilo. 010 2SA 021 020 Potom opet izbi rat u Gatu, gdje je bio neki čovjek visoka rasta: imaše taj na svakoj ruci i nozi po šest prstiju, dakle dvadeset i četiri; i on bijaše potomak Rafin. 010 2SA 021 021 Kad je počeo ružiti Izraela, ubi ga Jonatan, sin Davidova brata Šimeja. 010 2SA 021 022 Ta četvorica bijahu potomci istoga Rafe iz Gata, a poginuše od ruke Davidove i od ruku njegovih slugu. 010 2SA 022 001 David upravi Jahvi riječi ove pjesme u dan kad ga je Jahve izbavio iz ruku svih njegovih neprijatelja i iz ruke Šaulove. 010 2SA 022 002 Pjevao je: “Jahve, hridino moja, utvrdo moja, spase moj; 010 2SA 022 003 Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, štite moj, spasenje moje, tvrđavo moja! Ti me izbavljaš od nasilja. 010 2SA 022 004 Zazvat ću Jahvu hvale predostojna i od dušmana bit ću izbavljen. 010 2SA 022 005 Valovi smrti okružiše mene, prestraviše me bujice pogubne, 010 2SA 022 006 Užad Podzemlja sputiše me, smrtonosne zamke padoše na me: (Sheol h7585) 010 2SA 022 007 u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Doma zov mi začu, i vapaj moj mu do ušiju doprije. 010 2SA 022 008 I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmaše se temelji nebesa, pokrenuše se, jer On gnjevom planu. 010 2SA 022 009 Iz nosnica mu dim se diže, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje živo od njega plamsa. 010 2SA 022 010 On nagnu nebesa i siđe, pod nogama oblaci mu mračni. 010 2SA 022 011 Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi. 010 2SA 022 012 Ogrnu se mrakom kao koprenom, prekri se tamnim vodama i oblacima tmastim, 010 2SA 022 013 od bljeska pred licem njegovim užga se ugljevlje plameno. 010 2SA 022 014 Jahve s neba zagrmje, Svevišnjega glas se ori. 010 2SA 022 015 Odape strijele i dušmane rasu, izbaci munje i na zemlju ih obori. 010 2SA 022 016 Morska dna se pokazaše, i temelji svijeta postaše goli od strašne prijetnje Jahvine, od olujna daha gnjeva njegova. 010 2SA 022 017 On pruži s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi. 010 2SA 022 018 Od protivnika moćnog mene oslobodi, od dušmana mojih jačih od mene. 010 2SA 022 019 Navališe na me u dan zlosretni, ali me Jahve zaštiti, 010 2SA 022 020 na polje prostrano izvede me, spasi me jer sam mu mio. 010 2SA 022 021 Po pravednosti mojoj Jahve mi uzvrati, po čistoći ruku mojih on me nagradi, 010 2SA 022 022 jer čuvah putove Jahvine, od Boga se svoga ne udaljih. 010 2SA 022 023 Odredbe njegove sve su mi pred očima, zapovijedi njegove nisam odbacio, 010 2SA 022 024 do srži odan njemu sam bio, čuvam se grijeha svakoga. 010 2SA 022 025 Jahve mi po pravdi mojoj vrati, čistoću ruku mojih vidje. 010 2SA 022 026 S prijateljem ti si prijatelj, poštenu poštenjem uzvraćaš. 010 2SA 022 027 S čovjekom čistim ti si čist, a lukavca izigravaš, 010 2SA 022 028 jer narodu poniženu spasenje donosiš a ponižavaš oči ohole. 010 2SA 022 029 Jahve, ti moju svjetiljku užižeš, Bože, tminu moju obasjavaš: 010 2SA 022 030 s tobom udaram na čete dušmanske, s Bogom svojim preskačem zidine. 010 2SA 022 031 Savršeni su puti Gospodnji, i riječ je Jahvina ognjem kušana. on je štit svima, samo on, koji se k njemu utječu. 010 2SA 022 032 Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga našega? 010 2SA 022 033 Taj Bog me snagom opasuje, stere mi put besprijekoran. 010 2SA 022 034 Noge mi dade brze ko u košute i postavi me na visine sigurne, 010 2SA 022 035 ruke mi za borbu uvježba i mišice da luk mjedeni napinju. 010 2SA 022 036 Daješ mi štit svoj koji spasava, tvoja me brižljivost uzvisi. 010 2SA 022 037 Pouzdanje daješ mom koraku, i noge mi više ne posrću. 010 2SA 022 038 Pognah svoje dušmane i dostigoh, i ne vratih se dok ih ne uništih. 010 2SA 022 039 Obaram ih, ne mogu se dići, padaju, pod nogama mi leže. 010 2SA 022 040 Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podloži. 010 2SA 022 041 Ti dušmane moje u bijeg natjera, i rasprših one koji su me mrzili. 010 2SA 022 042 Vapiju u pomoć, nikog da pomogne, vapiju Jahvi - ne odaziva se. 010 2SA 022 043 Smrvih ih kao prah na vjetru, zgazih ih ko blato na putu. 010 2SA 022 044 Ti me §izbavÄi od bune u mom narodu, postavi me glavarom pogana, puk koji ne poznavah služi mi. 010 2SA 022 045 Svaki moj šapat pokorno on sluša. Sinovi tuđinci meni laskaju, 010 2SA 022 046 sinovi tuđinski gube srčanost izlaze dršćuć iz svojih utvrda. 010 2SA 022 047 Živio Jahve! Blagoslovljena hridina moja! Neka se uzvisi Bog, spasenje moje! 010 2SA 022 048 Bog koji mi daje osvetu i narode meni pokorava. 010 2SA 022 049 Od dušmana me mojih izbavljaš i nad protivnike me moje izdižeš, ti mene od čovjeka silnika spasavaš. 010 2SA 022 050 Zato te slavim, Jahve, među pucima i psalam pjevam tvome Imenu: 010 2SA 022 051 umnožio si pobjede kralju svojemu, pomazaniku svome milost si iskazao, Davidu i potomstvu njegovu navijeke.” 010 2SA 023 001 Ovo su posljednje Davidove riječi: “Riječ Davida, sina Jišajeva, riječ čovjeka koji je bio visoko uzdignut, pomazanika Boga Jakovljeva, pjevača pjesama Izraelovih: 010 2SA 023 002 Jahvin duh govori po meni, njegova je riječ na mom jeziku. 010 2SA 023 003 Reče mi Jakovljev Bog, reče mi Izraelova hrid: Tko vlada ljudima pravedno, i tko vlada u strahu Božjemu, 010 2SA 023 004 taj je kao jutarnja svjetlost kad ograne sunce, jutro bez oblaka, na kojem se svjetluca zemaljska trava poslije kiše. 010 2SA 023 005 Da, moja kuća stoji čvrsto pred Bogom: on je učinio vječan Savez sa mnom, u svemu dobro uređen i utvrđen. Da, on će dati da napreduje sve moje spasenje i svaka moja želja. 010 2SA 023 006 Belijalovi ljudi svi su kao trnje u pustinji, jer ih nitko ne hvata rukom. 010 2SA 023 007 Nitko ih se ne dotiče, osim gvožđem i kopljačom, i potpuno se spaljuju u ognju.” 010 2SA 023 008 Ovo su imena Davidovih junaka: Išbaal, Hakmonac, prvak među trojicom; on je zavitlao svojim kopljem protiv osam stotina i pobio ih najedanput. 010 2SA 023 009 Za njim dolazi Eleazar, sin Dodonov, Ahoašanin, jedan od trojice junaka; on je bio s Davidom kod Pas Damina kad su se ondje skupili Filistejci za boj, a Izraelci se povukli pred njima. 010 2SA 023 010 Ali se on čvrsto držao i udarao Filistejce dok mu se ruka nije ukočila i ostala kao prirasla uz mač. Jahve je dao veliku pobjedu u onaj dan, pa se vojska vratila za Eleazarom, ali samo da pokupi plijen. 010 2SA 023 011 Za njim dolazi Šama, sin Elin, Hararac; kad su se Filistejci skupili u Lehiju, bijaše polje puno leće, a vojska je bila pobjegla ispred Filistejaca. 010 2SA 023 012 Tada je on stao usred polja i obranio ga i potukao Filistejce. Tako je Jahve dao veliku pobjedu. 010 2SA 023 013 Trojica između tridesetorice jednom su krenula na put i o početku žetve došla k Davidu u Adulamsku pećinu kad jedna filistejska četa bijaše utaborena u Refaimskoj dolini. 010 2SA 023 014 David je tada bio u svojoj kuli, a filistejska je posada bila tada u Betlehemu. 010 2SA 023 015 David uzdahnu: “O, kad bi me tko napojio vodom iz betlehemskoga studenca što je kod vrata?” 010 2SA 023 016 Tada ta tri junaka prodriješe kroz filistejski tabor i, zahvativši vode iz betlehemskog studenca što je kod vrata, donesoše je i dadoše Davidu. Ali je David ne htjede piti, nego je proli kao ljevanicu Jahvi 010 2SA 023 017 govoreći: “Ne dao mi Jahve da to učinim! Zar da pijem krv ovih ljudi? TÓa izlažući život pogibli, donijeli su vode!” I nije htio piti. To su, eto, učinila ta tri junaka. 010 2SA 023 018 Abišaj, Joabov brat a sin Sarvijin, bio je vojvoda nad tridesetoricom. On je zavitlao kopljem na tri stotine, pobio ih i proslavio se među tridesetoricom. 010 2SA 023 019 On se odlikovao među tridesetoricom i postao njihov glavar, ali nije dostigao trojice. 010 2SA 023 020 Jojadin sin Benaja, junak iz Kabseela, bogat junačkim djelima, ubio je dva sina Ariela iz Moaba; on je jednoga snježnog dana sišao i ubio lava usred jame. 010 2SA 023 021 Ubio je i nekog Egipćanina, čovjeka golema stasa. Egipćanin je imao koplje u ruci, a on izišao preda nj sa štapom: istrgavši Egipćaninu koplje iz ruke, ubi ga njegovim kopljem. 010 2SA 023 022 To je učinio Jojadin sin Benaja i proslavio se među tridesetoricom junaka. 010 2SA 023 023 Bio je najznamenitiji među tridesetoricom, ali one prve trojice nije dostigao; David ga postavi za zapovjednika svoje tjelesne straže. 010 2SA 023 024 Asahel, brat Joabov, bio je među tridesetoricom. Zatim: Elhanan, sin Dodonov, iz Betlehema; 010 2SA 023 025 Šama iz Haroda; Elika iz Haroda; 010 2SA 023 026 Heles iz Peleta; Ira, sin Ikešev, iz Tekoe; 010 2SA 023 027 Abiezer iz Anatota; Sibekaj iz Huše; 010 2SA 023 028 Salmon iz Ahoha; Mahraj iz Netofe; 010 2SA 023 029 Heled, sin Baanin, iz Netofe; Itaj, sin Ribajev, iz Gibeje sinova Benjaminovih; 010 2SA 023 030 Benaja iz Pireatona; Hidaj od Gaaških potoka; 010 2SA 023 031 Abibaal iz Bet Haarabe; Azmavet iz Bahurima; 010 2SA 023 032 Eljahba iz Šaalbona; Jašen, sin Jonatanov; 010 2SA 023 033 Šama iz Harara; Ahiam, sin Šararov, iz Arara; 010 2SA 023 034 Elifelet, sin Ahasbajev, iz Bet Maake; Eliam, sin Ahitofelov, iz Gilona; 010 2SA 023 035 Hesraj iz Karmela; Paaraj iz Araba; 010 2SA 023 036 Jigeal, sin Natanov, iz Sobe; Bani iz Gada; 010 2SA 023 037 Selek Amonac; Nahraj iz Beerota, štitonoša Sarvijina sina Joaba; 010 2SA 023 038 Ira iz Jatira; Gareb iz Jatira; 010 2SA 023 039 Urija Hetit. Svega trideset i sedam. 010 2SA 024 001 Još je jednom srdžba Jahvina planula na Izraelce te potakla Davida protiv njih govoreći: “Idi, izbroj Izraelce i Judejce!” 010 2SA 024 002 I kralj zapovjedi Joabu i vojvodama koji bijahu s njim: “Obiđite sva Izraelova plemena od Dana do Beer Šebe i popišite narod da znam koliko ima naroda.” 010 2SA 024 003 Joab odgovori kralju: “Neka Jahve, tvoj Bog, dade svome narodu još sto puta ovoliko koliko ga je sada i neka to još vidi svojim očima moj gospodar kralj, ali zašto moj gospodar kralj ima takvu želju?” 010 2SA 024 004 Ali kraljeva riječ bijaše jača od Joabove i od riječi vojvoda njegove vojske. Tako Joab i vojvode odoše ispred kralja da popišu izraelski narod. 010 2SA 024 005 Prijeđoše oni preko Jordana i počeše kod Aroera i kod grada što leži usred doline i krenuše odande prema Gaditima i prema Jazeru. 010 2SA 024 006 Potom dođoše u Gilead i u zemlju Hetita, u Kadeš; zatim stigoše u Dan, a iz Dana skrenuše prema Sidonu. 010 2SA 024 007 Zatim dođoše do tvrđave Tira i u sve gradove Hivijaca i Kanaanaca i završiše svoj put u Negebu Judinu, u Beer Šebi. 010 2SA 024 008 Prošavši svu zemlju, vratiše se poslije devet mjeseci i dvadeset dana u Jeruzalem. 010 2SA 024 009 Joab dade kralju popis naroda: Izraelaca bijaše osam stotina tisuća ratnika vičnih maču, a Judejaca pet stotina tisuća ljudi. 010 2SA 024 010 Poslije toga Davida zapeče savjest što je dao brojiti narod pa reče Jahvi: “Veoma sam sagriješio što sam to učinio! Ali, Jahve, oprosti tu krivicu sluzi svome, jer sam vrlo ludo radio.” 010 2SA 024 011 Kad je David ujutro ustao, već je Jahvina riječ bila došla proroku Gadu, Davidovu vidiocu: 010 2SA 024 012 “Idi i kaži Davidu: Ovako govori Jahve: 'Troje stavljam preda te, izaberi jedno od toga da ti učinim!'” 010 2SA 024 013 Gad tako dođe Davidu i javi mu ovo: “Hoćeš li da dođu tri gladne godine na tvoju zemlju, ili da tri mjeseca bježiš pred svojim neprijateljem koji će te goniti, ili da bude tri dana kuga u tvojoj zemlji? Sada promisli i gledaj što da odgovorim onome koji me poslao!” 010 2SA 024 014 David odgovori Gadu: “Na velikoj sam muci! Ali neka padnemo u ruke Jahvine, jer je veliko njegovo milosrđe, a u ljudske ruke neka ne zapadnem!” 010 2SA 024 015 David, dakle, izabra kugu. Bilo je upravo vrijeme pšenične žetve. Jahve pusti kugu na Izraela od jutra pa do određenoga vremena; i pomor udari na narod i pomrije sedamdeset tisuća ljudi od Dana do Beer Šebe. 010 2SA 024 016 Kad je anđeo pružio svoju ruku na Jeruzalem da ga uništi, sažali se Jahvi zbog toga zla, pa reče anđelu koji je ubijao narod: “Dosta je sada! Povuci svoju ruku!” A Jahvin je anđeo bio upravo kod gumna Araune Jebusejca. 010 2SA 024 017 Kad David vidje anđela koji je ubijao narod, zavapi Jahvi: “Evo, ja sam sagriješio, ja sam učinio zlo! A oni, ovce, što su skrivili? Neka tvoja ruka padne na mene i na moju obitelj!” 010 2SA 024 018 Istoga dana dođe Gad k Davidu i reče mu: “Idi i podigni Jahvi žrtvenik na gumnu Araune Jebusejca!” 010 2SA 024 019 I ode David po Gadovoj riječi, kako mu je zapovjedio Jahve. 010 2SA 024 020 Kad Arauna pogleda, opazi kralja i njegove dvorane gdje idu prema njemu. Arauna iziđe i pokloni se kralju licem do zemlje. 010 2SA 024 021 Arauna upita: “Zašto je moj gospodar kralj došao svome sluzi?” A David odgovori: “Da kupi od tebe ovo gumno, da sagradi žrtvenik Jahvi, kako bi prestao pomor u narodu.” 010 2SA 024 022 Arauna reče Davidu: “Neka ga uzme moj gospodar kralj i neka žrtvuje ono što je u njegovim očima dobro! Evo goveda za paljenicu, mlatilice, i volujske opreme za drvo! 010 2SA 024 023 Sve to sluga moga gospodara kralja poklanja kralju!” Još reče Arauna kralju: “Jahve, Bog tvoj, neka ti bude milostiv!” 010 2SA 024 024 Ali kralj odgovori Arauni: “Ne, nego hoću da kupim od tebe i da platim; neću prinositi Jahvi, svome Bogu, paljenica koje su mi poklonjene.” I tako David kupi ono gumno i goveda za pedeset srebrnih šekela. 010 2SA 024 025 Ondje David sagradi žrtvenik Jahvi i prinese paljenice i pričesnice. Tada se Jahve smilova zemlji i presta pomor u Izraelu. # # BOOK 011 1KI 1 Kings 1 Kraljevima 011 1KI 001 001 Kralj David bijaše ostario i odmakao u godinama; premda su ga pokrivali mnogim pokrivačima, nije se mogao ugrijati. 011 1KI 001 002 Tada mu rekoše njegove sluge: “Trebalo bi potražiti za gospodara mladu djevojku koja bi dvorila kralja i služila mu: kad bude spavala na njegovu krilu, to će ugrijati kralja gospodara.” 011 1KI 001 003 Potražiše, dakle, lijepu djevojku po svoj zemlji izraelskoj; i nađoše Abišagu Šunamku te je dovedoše kralju. 011 1KI 001 004 Djevojka je bila izvanredno lijepa; njegovala je kralja i služila mu, ali je on ne upozna. 011 1KI 001 005 Uto se Adonija, sin Hagitin, pooholi i pomisli: “Ja ću biti kralj!” Zato nabavi sebi kola i konjanika i pedeset ljudi koji su išli pred njim. 011 1KI 001 006 Njegov ga otac za svoga života nikad nije ukorio niti ga kad upitao: “Zašto tako činiš?” Bio je, osim toga, stasit i lijep, a mati ga rodila poslije Abšaloma. 011 1KI 001 007 On se dogovarao s Joabom, sinom Sarvijinim, i sa svećenikom Ebjatarom, pa se obojica priključiše Adoniji. 011 1KI 001 008 Ali svećenik Sadok i Jojadin sin Benaja, prorok Natan, Šimej i Rei i junaci Davidovi ne pristadoše uz Adoniju. 011 1KI 001 009 Jednom nakla Adonija ovaca, volova i tovljene teladi za žrtvu kod Zoheledskog kamena, blizu izvora Rogela, te pozva svu svoju braću, sinove kraljeve, i sve Judejce u kraljevoj službi; 011 1KI 001 010 ali ne pozva proroka Natana, ni Benaje, ni ostalih junaka, a ni svoga brata Salomona. 011 1KI 001 011 Tada reče Natan Bat-Šebi, majci Salomonovoj: “Zar nisi čula da je Adonija, sin Hagitin, postao kraljem, a da David, naš gospodar, o tome i ne zna? 011 1KI 001 012 Dođi da te savjetujem kako bi mogla spasiti život svoj i svoga sina Salomona. 011 1KI 001 013 Hajde, otiđi kralju Davidu i reci mu: 'Zar se nisi ti, gospodaru moj kralju, zakleo svojoj službenici govoreći: Tvoj sin Salomon kraljevat će poslije mene, i on će sjediti na mome prijestolju! Kako sada Adonija posta kraljem?' 011 1KI 001 014 I dok ti budeš ondje i razgovorala se s kraljem, doći ću ja za tobom i potvrditi tvoje riječi.” 011 1KI 001 015 Bat-Šeba ode kralju u odaje - a on je bio vrlo star i Abišaga Šunamka služila mu. 011 1KI 001 016 Pokloni mu se Bat-Šeba i pade ničice pred kraljem, a kralj upita: “Što želiš?” 011 1KI 001 017 Ona mu odgovori: “Gospodaru, ti si se zakleo službenici svojoj Jahvom, Bogom svojim: 'Tvoj sin Salomon kraljevat će poslije mene, on će sjesti na moje prijestolje.' 011 1KI 001 018 A sada je, evo, Adonija postao kraljem, a ti, kralju, gospodaru moj, ništa o tome i ne znaš! 011 1KI 001 019 Naklao je on mnogo volova, tovljene teladi i ovaca za žrtvu i pozvao je sve sinove kraljeve, svećenika Ebjatara i vojskovođu Joaba, ali slugu tvoga Salomona nije pozvao. 011 1KI 001 020 U tebe su sada, gospodaru moj i kralju, uprte oči svega Izraela da mu ti objaviš tko će te naslijediti na tvome prijestolju, kralju, gospodaru moj. 011 1KI 001 021 Inače, čim počine kralj, gospodar moj, kraj svojih otaca, ja i moj sin Salomon bit ćemo krivci.” 011 1KI 001 022 Dok je ona još govorila s kraljem, dođe prorok Natan. 011 1KI 001 023 Javiše kralju: “Ovdje je prorok Natan.” On uđe kralju i pade ničice pred njim. 011 1KI 001 024 Natan reče: “Gospodaru moj i kralju, jesi li ti odredio: 'Adonija će kraljevati poslije mene i sjedit će na mome prijestolju?' 011 1KI 001 025 Jer evo danas je sišao i naklao volova, ugojene teladi i ovaca za žrtvu i pozvao je sve sinove kraljeve, vojskovođe i svećenika Ebjatara; eno ih gdje jedu i piju s njim i kliču: 'Živio kralj Adonija!' 011 1KI 001 026 Ali mene, tvoga slugu, svećenika Sadoka, a ni Benaju, sina Jojadina, ni tvoga slugu Salomona nije pozvao. 011 1KI 001 027 Zar se to dogodilo s voljom gospodara moga kralja, a da nisi obavijestio svoga vjernog sluge tko će biti nasljednik na prijestolju gospodara moga kralja?” 011 1KI 001 028 Tada progovori David i reče: “Pozovite mi Bat-Šebu!” Ona dođe kralju i stupi preda nj. 011 1KI 001 029 Kralj se tada zakle: “Tako mi Jahve živoga koji me izbavio iz svih nevolja! 011 1KI 001 030 Danas ću ti ispuniti kako sam ti se zakleo Jahvom, Bogom Izraelovim: tvoj će sin Salomon kraljevati poslije mene, on će sjediti na mome prijestolju!” 011 1KI 001 031 Nato se nakloni Bat-Šeba licem do zemlje, pokloni se pred kraljem i reče: “Neka vječno živi gospodar moj kralj David!” 011 1KI 001 032 A kralj David reče: “Pozovite mi svećenika Sadoka, proroka Natana i Benaju, sina Jojadina.” I dođoše oni pred kralja, 011 1KI 001 033 a on im reče: “Uzmite sluge svoga gospodara sa sobom, posadite moga sina Salomona na moju mazgu i odvedite ga do Gihona. 011 1KI 001 034 Ondje neka ga svećenik Sadok i prorok Natan pomažu za kralja nad Izraelom. Zatrubite tada i obznanite: 'Živio kralj Salomon!' 011 1KI 001 035 Zatim se uspnite amo s njim i neka uđe i sjedne na moje prijestolje i neka kraljuje mjesto mene, jer moja je volja: on neka bude glava nad Izraelom i nad Judom.” 011 1KI 001 036 Benaja, sin Jojadin, reče kralju: “Amen - tako neka bude! To je i riječ Jahve, Gospodara kraljeva! 011 1KI 001 037 Kao što je Jahve bio s mojim gospodarem kraljem, tako neka bude i sa Salomonom! Neka uzvisi prijestolje njegovo još više nego prijestolje kralja Davida, gospodara moga!” 011 1KI 001 038 Svećenik Sadok, prorok Natan, Jojadin sin Benaja, Kerećani i Pelećani siđoše i posadiše Salomona na kraljevu mazgu i odvedoše ga na Gihon. 011 1KI 001 039 Svećenik Sadok donese iz Šatora rog s uljem i pomaza Salomona. Tada odjeknuše trube i sav narod povika: “Živio kralj Salomon!” 011 1KI 001 040 I sav narod pođe za njim gore i sviraše puk u svirale i klicaše tako da se sva zemlja tresla. 011 1KI 001 041 Čuo to Adonija i svi njegovi uzvanici. Baš su bili pri kraju gozbe. I Joab je čuo trube pa upita: “Čemu ta buka u gradu?” 011 1KI 001 042 Dok je on još govorio, stiže Jonatan, sin svećenika Ebjatara, i Adonija mu reče: “Ti si valjan čovjek, zacijelo nosiš dobru vijest!” 011 1KI 001 043 Jonatan odgovori: “Jest, naš gospodar, kralj David, učinio je Salomona kraljem! 011 1KI 001 044 Kralj je poslao s njim svećenika Sadoka, proroka Natana i Jojadina sina Benaju, i Kerećane i Pelećane. Oni ga posadiše na kraljevu mazgu, 011 1KI 001 045 i svećenik Sadok i prorok Natan pomazaše ga na Gihonu za kralja. Zatim su sišli radosno kličući, i sav je grad uzavreo; to je buka koju ste čuli. 011 1KI 001 046 Još više: Salomon je već sjeo na kraljevsko prijestolje 011 1KI 001 047 i došle su sluge kraljeve čestitati našem gospodaru kralju Davidu govoreći: 'Neka Bog tvoj proslavi ime Salomonovo više od imena tvoga i prijestolje njegovo uzvisi više od tvoga.' Kralj se tada poklonio na svojoj postelji 011 1KI 001 048 i ovako rekao: 'Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji mi dade danas da mogu vidjeti svojim očima jednoga od mojih kako sjedi na mome prijestolju.'” 011 1KI 001 049 Svi uzvanici Adonijini, uplašeni, ustadoše od stola i raziđoše se svaki svojim putem. 011 1KI 001 050 Adonija pak, u strahu od Salomona, usta i ode te se uhvati za rogove žrtvenika. 011 1KI 001 051 Javiše Salomonu: “Gle, Adonija se uplašio kralja Salomona i eno se drži za rogove žrtvenika govoreći: 'Neka mi se danas kralj Salomon zakune da neće sluge svoga mačem pogubiti.'” 011 1KI 001 052 Salomon reče nato: “Ako se pokaže poštenim čovjekom, neće mu ni vlas s glave pasti na zemlju; a nađe li se u zlu, poginut će.” 011 1KI 001 053 Tada zapovjedi Salomon da ga odmaknu od žrtvenika; on dođe i pade ničice pred Salomonom, koji mu reče: “Pođi svome domu!” 011 1KI 002 001 Kad su se dani Davidovi približavali svome svršetku, zapovjedi David svome sinu Salomonu: 011 1KI 002 002 “Sada polazim na put sviju smrtnika. Ti budi hrabar i pokaži se čovjekom! 011 1KI 002 003 Slušaj naredbe Jahve, Boga svoga, idi njegovim stazama, drži se njegovih zakona, zapovijedi, naredaba i njegovih pouka, kako je napisano u Zakonu Mojsijevu, da bi uspio u svemu što poduzmeš i svagdje kamo se okreneš; 011 1KI 002 004 da bi Jahve ispunio svoje obećanje koje mi je dao: 'Ako sinovi tvoji budu pazili na svome putu, vjerno hodeći preda mnom, svim srcem svojim i svom dušom svojom, uvijek će jedan od njih sjediti na prijestolju Izraelovu.' 011 1KI 002 005 I sam znaš što mi je učinio Joab, sin Sarvijin, kako je učinio obojici vojskovođa Izraelovih: Abneru, sinu Nerovu, i Amasi, sinu Jeterovu, kad ih je ubio i time prolio krv u miru kao u ratu te omastio krvlju pojas oko bokova svojih i obuću na nogama svojim. 011 1KI 002 006 Ti postupi po svom razboru i ne daj da mu sijeda kosa mirno počine u Podzemlju. (Sheol h7585) 011 1KI 002 007 A sinovima Barzilaja Gileađanina vrati ljubav: neka budu među onima koji jedu za tvojim stolom jer su mi pomogli kad sam bježao pred tvojim bratom Abšalomom. 011 1KI 002 008 Pred sobom imaš Šimeja, sina Gerina, Benjaminovca iz Bahurima, koji me užasnim kletvama proklinjao onoga dana kad sam bježao u Mahanajim. Ali mi je on sišao u susret na Jordan i zakleh mu se Jahvom: 'Neću te pogubiti mačem.' 011 1KI 002 009 Ali mu ti toga ne opraštaj, jer si čovjek razborit, i već ćeš znati kako treba da postupiš te mu sijedu kosu s krvlju u Podzemlje spremiš.” (Sheol h7585) 011 1KI 002 010 I potom počinu David kraj otaca svojih i bi pokopan u Davidovu gradu. 011 1KI 002 011 David je kraljevao nad Izraelom četrdeset godina: u Hebronu je kraljevao sedam godina, u Jeruzalemu je kraljevao trideset i tri godine. 011 1KI 002 012 Salomon sjede na prijestolje Davida, svoga oca, i njegova se vlast veoma učvrsti. 011 1KI 002 013 Ali Adonija, sin Hagitin, dođe Bat-Šebi, majci Salomonovoj, i pade ničice pred njom. Ona ga upita: “Je li miroljubiv tvoj dolazak?” On odgovori: “Jest, miroljubiv je.” 011 1KI 002 014 I nastavi: “Imam ti nešto reći.” Ona reče: “Govori.” 011 1KI 002 015 Tada će on: “Znaš i sama da je kraljevstvo pripadalo meni i da je sav Izrael očekivao da ću ja biti kralj. Ali mi je kraljevstvo izmaklo i pripalo je mome bratu, jer mu ga je Jahve namijenio. 011 1KI 002 016 Ja te sada samo jedno molim: nemoj me odbiti.” Ona reče: “Govori.” 011 1KI 002 017 A on nastavi: “Reci, molim te, kralju Salomonu - jer tebe neće odbiti - neka mi dade za ženu Abišagu Šunamku!” 011 1KI 002 018 A Bat-Šeba odgovori: “Dobro, govorit ću kralju o tebi.” 011 1KI 002 019 Kada dakle uđe Bat-Šeba kralju Salomonu da govori o Adoniji, ustade kralj i pođe joj u susret, pokloni se pred njom, zatim sjede na svoje prijestolje i zapovjedi te namjestiše sjedalicu za kraljicu majku, i ona mu sjede s desne strane. 011 1KI 002 020 Tada mu reče: “Nešto bih zaiskala od tebe, nemoj me odbiti.” Kralj joj odgovori: “Traži, majko, jer te neću odbiti.” 011 1KI 002 021 Ona nastavi: “Neka se dade Abišaga Šunamka tvome bratu Adoniji za ženu.” 011 1KI 002 022 Kralj Salomon odgovori i reče svojoj majci: “Zašto tražiš Abišagu Šunamku za Adoniju? Traži odmah i kraljevstvo za njega! Jer on je moj stariji brat, a uz njega je svećenik Ebjatar i Joab, sin Sarvijin!” 011 1KI 002 023 Tada se kralj Salomon zakle Jahvom: “Neka mi Bog učini ovo zlo i neka mi doda drugo ako Adonija nije to izrekao danas po cijenu svoga života! 011 1KI 002 024 Živoga mi Jahve, koji me potvrdio i posadio na prijestolje oca moga Davida i koji mi je dao dom kako je obećao: još danas će Adonija umrijeti.” 011 1KI 002 025 I kralj Salomon posla Benaju, sina Jojadina, koji ga udari te Adonija umrije. 011 1KI 002 026 Svećeniku Ebjataru kralj zatim naredi: “Idi u Anatot na svoj posjed. Zaslužio si smrt, ali te neću pogubiti danas jer si nosio Jahvin Kovčeg pred ocem mojim Davidom i podijelio si sve patnje s mojim ocem.” 011 1KI 002 027 I Salomon isključi Ebjatara iz svećenstva Jahvina da tako ispuni Jahvinu riječ koju je izrekao protiv doma Elijeva u Šilu. 011 1KI 002 028 Kada je glas stigao Joabu - Joab bijaše pristao uz Adoniju, premda se nije priključio Abšalomu - on uteče u Šator Jahvin i uhvati se za rogove žrtvenika. 011 1KI 002 029 I dojaviše kralju Salomonu: “Joab je pobjegao u Šator Jahvin, eno ga pokraj žrtvenika.” Tada Salomon poruči Joabu: “Što se držiš žrtvenika?” Joab odgovori: “Uplašio sam se tebe i pobjegao sam pred Jahvu.” Tada Salomon naredi Benaji, sinu Jojadinu: “Idi i ubij ga!” 011 1KI 002 030 Benaja ode u Šator Jahvin i reče Joabu: “Po naredbi kraljevoj: iziđi!” On odgovori: “Neću, želim ovdje umrijeti!” Benaja javi kralju: “Eto što mi je rekao Joab i što mi je odgovorio.” 011 1KI 002 031 Kralj mu reče: “Učini kako je rekao: ubij ga, zatim pokopaj. Tako ćeš danas skinuti s mene i doma oca moga nevinu krv koju je Joab prolio. 011 1KI 002 032 Jahve će učiniti da krv njegova padne na njegovu glavu, jer je ubio dva čovjeka pravednika i bolja od sebe; ubio ih je mačem bez znanja moga oca Davida: Abnera, sina Nerova, vođu vojske Izraelove, i Amasu, sina Jeterova, vojvodu judejskoga. 011 1KI 002 033 Neka njihova krv padne na glavu Joaba i njegova potomstva dovijeka, a Davidu, njegovu potomstvu, vladalačkoj kući i prijestolju neka od Jahve bude trajan mir.” 011 1KI 002 034 I ode Benaja, sin Jojadin, obori se na Joaba i usmrti ga. Pokopali su Joaba u njegovu domu u pustinji. 011 1KI 002 035 Mjesto njega postavi kralj na čelo vojske Benaju, sina Jojadina, a na mjesto Ebjatara postavi svećenika Sadoka. 011 1KI 002 036 Salomon pozva Šimeja i reče mu: “Sagradi sebi kuću u Jeruzalemu: tu stanuj, i nikamo odatle ne izlazi. 011 1KI 002 037 Onoga dana kad iziđeš i prijeđeš potok Kidron, znaj dobro da ćeš umrijeti. Krv tvoja na glavu tvoju.” 011 1KI 002 038 Šimej odgovori kralju: “Dobro. Kako moj gospodar kralj kaže, tako će učiniti sluga tvoj.” I Šimej dugo življaše u Jeruzalemu. 011 1KI 002 039 Ali poslije tri godine dogodi se te Šimeju pobjegoše dvojica slugu k Akišu, sinu Maakinu, kralju gatskom. I dojaviše Šimeju: “Eno ti slugu u Gatu.” 011 1KI 002 040 Tada usta Šimej, osedla magarca i ode u Gat, k Akišu, da traži svoje sluge. I vratio se Šimej i doveo svoje sluge iz Gata. 011 1KI 002 041 I javiše Salomonu: “Šimej otišao iz Jeruzalema u Gat i vratio se.” 011 1KI 002 042 Kralj pozva Šimeja i reče mu: “Nisam li ti se zakleo Jahvom i strogo te opomenuo: 'Onoga dana kad budeš izišao i pošao bilo kamo, znaj dobro da ćeš umrijeti!' A ti si mi tada odgovorio: 'Dobra je riječ koju sam čuo.' 011 1KI 002 043 Zašto nisi održao zakletvu Jahvinu i zapovijed koju sam ti dao?” 011 1KI 002 044 Još reče kralj Šimeju: “Ti znaš sve zlo koje si učinio mome ocu Davidu. Tvoje je srce toga svjesno. Jahve neka učini da se tvoja zloća obori na tvoju glavu. 011 1KI 002 045 A blagoslovljen je kralj Salomon, i prijestolje će Davidovo biti čvrsto pred Jahvom dovijeka.” 011 1KI 002 046 I zapovjedi kralj Benaji, sinu Jojadinu, te on iziđe i udari Šimeja i tako Šimej umrije. Tako se učvrstilo kraljevstvo u ruci Salomonovoj. 011 1KI 003 001 Salomon se sprijatelji s faraonom, kraljem egipatskim: oženi se kćerju faraonovom i uvede je u Davidov grad dokle ne dovrši gradnju svoga dvora, Hrama Jahvina i zidova oko Jeruzalema. 011 1KI 003 002 Narod je pak prinosio žrtve na uzvišicama, jer još nije bio sagrađen do toga vremena dom imenu Jahvinu. 011 1KI 003 003 A Salomon je ljubio Jahvu: ravnao se prema naredbama svoga oca Davida, samo je prinosio klanice i kađenice na uzvišicama. 011 1KI 003 004 Kralj ode u Gibeon da prinese žrtvu, jer ondje bijaše najveća uzvišica. Salomon prinese tisuću paljenica na tom žrtveniku. 011 1KI 003 005 U Gibeonu se Jahve javi Salomonu noću u snu. Bog reče: “Traži što da ti dadem.” 011 1KI 003 006 Salomon odgovori: “Veoma si naklon bio svome sluzi Davidu, mome ocu, jer je hodio pred tobom u vjernosti, pravednosti i poštenju srca svoga; i sačuvao si mu tu veliku milost i dao si da jedan od njegovih sinova sjedi na njegovu prijestolju. 011 1KI 003 007 Sada, o Jahve, Bože moj, ti si učinio kraljem slugu svoga na mjesto moga oca Davida, a ja sam još sasvim mlad te još ne znam vladati. 011 1KI 003 008 Tvoj je sluga usred naroda koji si izabrao; naroda brojnog, koji se ne da izbrojiti ni popisati. 011 1KI 003 009 Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom koji je tako velik!” 011 1KI 003 010 Bijaše milo Jahvi što je Salomon to zamolio. 011 1KI 003 011 Zato mu Jahve reče: “Jer si to tražio, a nisi iskao ni duga života, ni bogatstva, ni smrti svojih neprijatelja, nego pronicavost u prosuđivanju pravice, 011 1KI 003 012 evo ću učiniti po riječima tvojim: dajem ti srce mudro i razumno, kakvo nije imao nitko prije tebe niti će ga imati itko poslije tebe, 011 1KI 003 013 ali ti dajem i što nisi tražio: bogatstvo i slavu kakve nema nitko među kraljevima. 011 1KI 003 014 I ako budeš stupao mojim putovima i budeš se držao mojih zakona i zapovijedi, kao što je činio tvoj otac David, umnožit ću tvoje dane.” 011 1KI 003 015 Salomon se probudi, i gle: bijaše to san. On se vrati u Jeruzalem i stade pred Kovčeg saveza Jahvina; prinese paljenice i žrtve pričesnice i priredi gozbu svim slugama svojim. 011 1KI 003 016 Tada dođoše dvije bludnice kralju i stadoše preda nj. 011 1KI 003 017 I reče jedna žena: “Dopusti, gospodaru moj! Ja i ova žena u istoj kući živimo i ja sam rodila kraj nje u kući. 011 1KI 003 018 A trećega dana poslije moga porođaja rodi i ova žena. Bile smo zajedno i nikoga stranog s nama; samo nas dvije u kući. 011 1KI 003 019 Jedne noći umrije sin ove žene jer bijaše legla na njega. 011 1KI 003 020 I ustade ona usred noći, uze moga sina o boku mojem, dok je tvoja sluškinja spavala, i stavi ga sebi u naručje, a svoga mrtvog sina stavi kraj mene. 011 1KI 003 021 A kad ujutro ustadoh da podojim svoga sina, gle: on mrtav! I kad sam pažljivije pogledala, razabrah: nije to moj sin koga sam ja rodila!” 011 1KI 003 022 Tada reče druga žena: “Ne, nije tako. Moj je sin onaj živi, a tvoj je onaj koji je mrtav!” A prva joj odvrati: “Nije istina! Tvoj je sin onaj koji je mrtav, a moj je onaj koji živi!” I tako se prepirahu pred kraljem. 011 1KI 003 023 A kralj onda progovori: “Ova kaže: 'Ovaj živi moj je sin, a onaj mrtvi tvoj'; druga pak kaže: 'Nije, nego je tvoj sin mrtav, a moj je onaj živi.' 011 1KI 003 024 Donesite mi mač!” naredi kralj. I donesoše mač pred kralja, 011 1KI 003 025 a on reče: “Rasijecite živo dijete nadvoje i dajte polovinu jednoj, a polovinu drugoj.” 011 1KI 003 026 Tada ženu, majku živog djeteta, zabolje srce za sinom i povika ona kralju: “Ah, gospodaru! Neka se njoj dade dijete, samo ga nemojte ubijati!” A ona druga govoraše: “Neka ne bude ni meni ni tebi: rasijecite ga!” 011 1KI 003 027 Onda progovori kralj i reče: “Dajte dijete prvoj, nipošto ga ne ubijajte! Ona mu je majka.” 011 1KI 003 028 Sav je Izrael čuo presudu koju je izrekao kralj i poštovali su kralja, jer su vidjeli da je u njemu božanska mudrost u izricanju pravde. 011 1KI 004 001 Kralj Salomon bio je kralj nad svim Izraelom, 011 1KI 004 002 a evo njegovih odličnika: Azarja, sin Sadokov, svećenik; 011 1KI 004 003 Elihoref i Ahija, sinovi Šišini, bilježnici; Jošafat, sin Ahiludov, savjetnik; 011 1KI 004 004 Benaja, sin Jojadin, vojskovođa; Sadok i Ebjatar, svećenici. 011 1KI 004 005 Azarja, sin Natanov, bio je nad namjesnicima; Zabud, sin Natanov, prijatelj kraljev; 011 1KI 004 006 Ahišar, upravitelj dvora; Eliab, sin Joabov, zapovjednik vojske; Adoram, sin Abdin, nadstojnik za tlaku. 011 1KI 004 007 Salomon je imao po svem Izraelu dvanaest namjesnika koji su opskrbljivali kralja i njegov dom; za svakoga je dolazio red da po jedan mjesec u godini podmiruje to uzdržavanje. 011 1KI 004 008 Evo njihovih imena: ...sin Hurov, u gori Efrajimovoj; 011 1KI 004 009 ...sin Dekerov, u Makasu, Šaalbimu, Bet Šemešu, Elonu do Bet Hanana; 011 1KI 004 010 ...sin Hesedov, u Arubotu; pod njim bijaše Soho i sav kraj heferski; 011 1KI 004 011 ...sin Abinadabov, nad svim okružjem dorskim; žena mu je bila Tafata, kći Salomonova; 011 1KI 004 012 Baana, sin Ahiludov, u Tanaku i Megidu i u svem Bet Šeanu, koji je pokraj Saretana niže Jizreela, od Bet Šeana do Abel Mekole, i preko Jokmeama. 011 1KI 004 013 ...sin Geberov, u Ramotu Gileadskom; njegova su bila Sela Jaira, sina Manašeova, koja su u Gileadu; imao je i područje Argob koje leži u Bašanu, šezdeset tvrdih gradova, opasanih zidovima i prijevornicama od tuča; 011 1KI 004 014 Ahinabad, sin Idov, u Mahanajimu; 011 1KI 004 015 Ahimaas u Naftaliju; i on se oženio jednom Salomonovom kćeri - Bosmatom. 011 1KI 004 016 Baana, sin Hušajev, u Ašeru i na visoravnima; 011 1KI 004 017 Jošafat, sin Paruahov, u Jisakaru; 011 1KI 004 018 Šimej, sin Elin, u Benjaminu; 011 1KI 004 019 Geber, sin Urijin, u zemlji Gileadu, zemlji Sihona, kralja amorejskoga, i Oga, kralja bašanskoga. Povrh toga bio je još jedan namjesnik u zemlji. 011 1KI 004 020 Juda i Izrael bili su mnogobrojni, bijaše ih kao pijeska na obali morskoj. Jeli su i pili i bili sretni. 011 1KI 004 021 Salomon je proširio svoju vlast nad svim kraljevstvima od Rijeke sve do zemlje filistejske i do međe egipatske. Ona su donosila svoj danak i služila Salomonu sve dane njegova života. 011 1KI 004 022 Svakoga je dana trebalo Salomonu za hranu: trideset kora finoga brašna i šezdeset kora običnog brašna, 011 1KI 004 023 deset ugojenih volova, dvadeset volova s paše, stotinu ovaca, osim jelena, srna, divokoza i ugojene peradi. 011 1KI 004 024 Jer on je vladao nad svime onkraj Rijeke - od Tafse do Gaze, nad svim kraljevima s onu stranu Eufrata - i imao je mir po svim granicama naokolo. 011 1KI 004 025 Juda i sav Izrael živjeli su bez straha, svaki pod svojom lozom i pod svojom smokvom, od Dana sve do Beer Šebe, svega vijeka Salomonova. 011 1KI 004 026 Salomon je imao četrdeset tisuća konja za vuču i dvanaest tisuća za jahanje. 011 1KI 004 027 Ti su se namjesnici brinuli o opskrbi kralja Salomona i sviju koji su imali dijela za kraljevim stolom, svaki po mjesec dana; i nisu dopuštali da ičega ponestane. 011 1KI 004 028 I ječam i slamu za konje i tegleću marvu donosili su na mjesto gdje se zadržavao, svaki kako bi ga zapalo. 011 1KI 004 029 Jahve je dao Salomonu mudrost i izuzetnu razboritost i srce široko kao pijesak na obali morskoj. 011 1KI 004 030 Mudrost je Salomonova bila veća od mudrosti svih sinova Istoka i od sve mudrosti Egipta. 011 1KI 004 031 Bio je mudriji od svih ljudi, od Etana Ezrahanina, od Hemana, Kalkola i Darde, sinova Maholovih; njegovo se ime pronosilo među svim narodima unaokolo. 011 1KI 004 032 Izrekao je tri tisuće mudrih izreka, a njegovih je pjesama bilo tisuću i pet. 011 1KI 004 033 Zborio je o drveću: od cedra što je na Libanonu pa do izopa što klija na zidu; raspravljao je o životinjama, o pticama, o gmazovima i o ribama. 011 1KI 004 034 Dolazili su od sviju naroda da čuju mudrost Salomonovu, od svih zemaljskih kraljeva koji su čuli glas o njegovoj mudrosti. 011 1KI 005 001 Tirski kralj Hiram posla svoje sluge Salomonu, jer bijaše čuo da su ga pomazali za kralja na mjesto njegova oca, a Hiram je svagda bio prijatelj Davidov. 011 1KI 005 002 Tada Salomon poruči Hiramu: 011 1KI 005 003 “Ti znaš dobro da moj otac David nije mogao sagraditi Doma imenu Jahve, svoga Boga, zbog ratova kojima su ga okružili neprijatelji sa svih strana, sve dok ih Jahve nije položio pod stopala nogu njegovih. 011 1KI 005 004 Sada mi je Jahve, Bog moj, dao mir posvuda unaokolo: nemam neprijatelja ni zlih udesa. 011 1KI 005 005 Namjeravam, dakle, sagraditi Dom imenu Jahve, Boga svoga, kako je Jahve rekao mome ocu Davidu: 'Tvoj sin koga ću mjesto tebe postaviti na tvoje prijestolje, on će sagraditi Dom mome Imenu.' 011 1KI 005 006 Stoga sada zapovjedi da mi nasijeku cedrova na Libanonu; moje će sluge biti sa slugama tvojim, i ja ću platiti nadnicu tvojim slugama prema svemu kako mi odrediš. Ti znaš dobro da u nas nema ljudi koji umiju sjeći drva kao Sidonci.” 011 1KI 005 007 Kada je Hiram primio Salomonovu poruku, veoma se obradova i reče: “Neka je blagoslovljen danas Jahve koji je dao mudra sina Davidu, koji upravlja ovim velikim narodom.” 011 1KI 005 008 I Hiram javi Salomonu: “Primio sam tvoju poruku. Ispunit ću u svemu tvoju želju glede drva cedrova i drva čempresova. 011 1KI 005 009 Moje će ih sluge dopremiti s Libanona na more, složit ću ih u splavi i pustiti ih morem do mjesta koje ćeš mi označiti; ondje ću ih razložiti i ti ćeš ih uzeti. Ti ćeš pak ispuniti moju želju i dati hranu mojoj čeljadi.” 011 1KI 005 010 Hiram je davao Salomonu drva cedrova i čempresova koliko je htio, 011 1KI 005 011 a Salomon je davao Hiramu dvadeset tisuća kora pšenice za hranu ljudstvu, i dvadeset tisuća kora ulja od tiještenih maslina. Toliko je Salomon davao Hiramu godinu za godinom. 011 1KI 005 012 Jahve je dao mudrost Salomonu, kako mu bijaše obećao; između Hirama i Salomona vladao je mir te oni sklopiše savez. 011 1KI 005 013 Tada diže kralj Salomon kulučare iz svega Izraela; kulučara je bilo u svemu trideset tisuća ljudi. 011 1KI 005 014 Slao ih je naizmjence na Libanon, svakog mjeseca deset tisuća ljudi: bili su mjesec dana na Libanonu, a dva mjeseca kod kuće. Adoniram je bio nad svim kulučarima. 011 1KI 005 015 Salomon je imao i sedamdeset tisuća nosača tereta, osamdeset tisuća kamenorezaca u gori, 011 1KI 005 016 ne računajući glavara službeničkih koji su upravljali poslovima; njih je bilo tri tisuće i tri stotine, a upravljali su narodom zaposlenim na radovima. 011 1KI 005 017 Kralj je zapovjedio da lome gromade biranog kamena i da ih klešu za temelje Hrama. 011 1KI 005 018 Graditelji Salomonovi i Hiramovi, i oni iz Gibela, tesali su i pripremali drvo i klesali za gradnju Hrama. 011 1KI 006 001 Četiri stotine i osamdesete godine poslije izlaska Izraelaca iz zemlje egipatske, četvrte godine kraljevanja svoga nad Izraelom, mjeseca Ziva - to je drugi mjesec - počeo je Salomon graditi Dom Jahvin. 011 1KI 006 002 Hram što ga je kralj Salomon gradio Jahvi bio je dug šezdeset lakata, širok dvadeset, a visok dvadeset i pet lakata. 011 1KI 006 003 Trijem pred Hekalom Hrama bio je dvadeset lakata dug, prema širini Hrama, a deset lakata širok, prema dužini Hrama. 011 1KI 006 004 Na Hramu je napravio prozore zatvorene rešetkama. 011 1KI 006 005 Uza zid Hrama oko Hekala i Debira sagradio je prigradnju na katove, sve unaokolo. 011 1KI 006 006 Donji kat bio je pet lakata širok, srednji šest, a treći sedam lakata, jer je zasjeke rasporedio s vanjske strane naokolo Hrama da ih ne bi morao ugrađivati u hramske zidove. 011 1KI 006 007 Hram je građen od kamena koji je već u kamenolomu bio oklesan, tako da se za gradnje nije čuo ni čekić ni dlijeto, ni ikakvo željezno oruđe. 011 1KI 006 008 Ulaz u donji kat bio je s desne strane Hrama, a zavojnim se stubama uspinjalo na srednji kat i sa srednjega na treći. 011 1KI 006 009 Sagradio je tako Hram i dovršio ga; i pokrio ga cedrovim gredama i daskama. 011 1KI 006 010 I sagradi još prigradnju oko cijeloga Hrama; bila je pet lakata visoka, a vezana s Hramom cedrovim gredama. 011 1KI 006 011 I riječ Jahvina stiže Salomonu: 011 1KI 006 012 “To je Dom što ga gradiš ... Ako budeš hodio prema naredbama mojim, ako budeš vršio naredbe moje i držao se mojih zapovijedi, tada ću ispuniti tebi obećanje što sam ga dao tvome ocu Davidu: 011 1KI 006 013 prebivat ću među sinovima Izraelovim i neću ostaviti naroda svoga Izraela.” 011 1KI 006 014 I tako Salomon sazida Hram i dovrši ga. 011 1KI 006 015 I obloži iznutra zidove Hrama cedrovim daskama - od poda do stropa obloži ih drvetom iznutra - a daskama čempresovim obloži pod Hrama. 011 1KI 006 016 I načini pregradu od dvadeset lakata, od cedrovih dasaka, s poda pod strop, i odijeli taj dio Hrama za Debir, za Svetinju nad svetinjama. 011 1KI 006 017 A Hekal - Svetište, dio Hrama ispred Debira - imaše četrdeset lakata. 011 1KI 006 018 A po cedrovini unutar Hrama bijahu urezani ukrasi - pleteri od pupoljaka i cvijeća; sve je bilo od cedrovine i nigdje se nije vidio kamen. 011 1KI 006 019 Debir je uredio unutra u Hramu da onamo smjesti Kovčeg saveza Jahvina. 011 1KI 006 020 Debir bijaše dvadeset lakata dug, dvadeset lakata širok i dvadeset lakata visok, a obložio ga je čistim zlatom. Napravio je i Žrtvenik od cedrovine, 011 1KI 006 021 pred Debirom, i obložio ga čistim zlatom. 011 1KI 006 022 I sav je Hram obložio zlatom, sav Hram i sav oltar koji je pred Debirom obložio je zlatom. 011 1KI 006 023 U Debiru načini dva kerubina od maslinova drveta. Bili su visoki deset lakata. 011 1KI 006 024 Jedno je krilo u kerubina bilo pet lakata i drugo je krilo u kerubina bilo pet lakata; deset je lakata bilo od jednoga kraja krila do drugoga. 011 1KI 006 025 I drugi je kerubin bio od deset lakata: jednaka mjera i jednak oblik obaju kerubina. 011 1KI 006 026 Visina jednog kerubina bila je deset lakata, tako i drugoga. 011 1KI 006 027 Smjestio je kerubine usred nutarnje prostorije; širili su svoja krila, tako da je krilo jednoga ticalo jedan zid, a krilo drugoga ticalo drugi zid; u sredini prostorije krila im se doticahu. 011 1KI 006 028 I kerubine je obložio zlatom. 011 1KI 006 029 Po svim zidovima Hrama unaokolo, iznutra i izvana, urezao je likove kerubina, palma i rastvorenih cvjetova, 011 1KI 006 030 zlatom je pokrio i pod Hramu iznutra i izvana. 011 1KI 006 031 A za ulaz u Debir načini dvokrilna vrata od maslinova drveta; dovraci s pragom bijahu na pet uglova. 011 1KI 006 032 Oba krila na vratima od maslinova drveta ukrasi likovima kerubina, palma i rastvorenih cvjetova, i sve ih obloži zlatom; listićima zlata oblijepi kerubine i palme. 011 1KI 006 033 Tako i za ulaz u Hekal načini vrata od maslinova drveta, sa četverokutnim dovracima. 011 1KI 006 034 Oba krila na vratima bijahu od čempresova drveta i oba se otvarahu na jednu i na drugu stranu. 011 1KI 006 035 Urezao je na njima kerubine, palme i rastvorene cvjetove i obložio zlatom sve što bijaše urezano. 011 1KI 006 036 Potom je sagradio unutrašnje predvorje od tri reda klesanog kamena i jednoga reda tesanih greda cedrovih. 011 1KI 006 037 Temelji su Hramu Jahvinu bili položeni četvrte godine, mjeseca Ziva; 011 1KI 006 038 a jedanaeste godine, mjeseca Bula - to je osmi mjesec - Hram je dovršen sa svim dijelovima i sa svim što mu pripada. Salomon ga sagradi za sedam godina. 011 1KI 007 001 Salomon je sagradio i svoj dvor; u trinaest ga je godina potpuno dovršio. 011 1KI 007 002 Sagradio je dvor od libanonske šume: stotinu lakata dug, pedeset širok i trideset lakata visok, na četiri reda cedrovih stupova, a na stupovima bijahu cedrove grede. 011 1KI 007 003 Bio je pokriven cedrovinom iznad soba koje su počivale na stupovima. Ovih je bilo četrdeset i pet: petnaest u svakom redu. 011 1KI 007 004 Bila su tri reda prozora: po tri su prozora gledala jedan prema drugome. 011 1KI 007 005 Sva vrata s dovratnicima bila su četverokutna i po tri su prozora stajala jedan prema drugome. 011 1KI 007 006 Načinio je trijem od stupova, pedeset lakata dug i trideset širok. 011 1KI 007 007 Zatim je sagradio prijestolni trijem gdje je sudio; i sudački trijem, obložen cedrovinom od poda do stropa. 011 1KI 007 008 Njegovo prebivalište, u drugom dvorištu i unutar predvorja, bilo je istoga oblika. Sagradio je i kuću, nalik na onaj trijem, faraonovoj kćeri, kojom se bijaše oženio. 011 1KI 007 009 Sve su te građevine bile od biranog kamena, sječena po mjeri, a klesana iznutra i izvana, od temelja sve do drvenih spojnica, a vani sve do velikog predvorja. 011 1KI 007 010 Temelji su im bili od birana, velikog kamena: od deset i od osam lakata, 011 1KI 007 011 a nadgradnja od birana, po mjeri klesana kamena i od cedrovine. 011 1KI 007 012 A tri su reda klesanog kamena i red cedrovih greda okruživali veliko predvorje, a tako i unutrašnje predvorje Doma Jahvina. 011 1KI 007 013 Salomon posla po Hirama iz Tira. 011 1KI 007 014 Bio je to sin udovice iz plemena Naftalijeva, ali mu otac bijaše iz Tira, kovač tuča. Bio je pun vještine, umijeća i znanja da svašta izrađuje od tuča. Dođe on kralju Salomonu i sav mu posao izradi. 011 1KI 007 015 Salio je dva stupa od tuča; jedan je stup bio visok osamnaest lakata, a koncem mjeren unaokolo imao je dvanaest lakata, isto tako i drugi. 011 1KI 007 016 I načini dvije glavice od tuča da se stave povrh stupova; jedna je glavica bila visoka pet lakata i druga je bila pet lakata visoka. 011 1KI 007 017 Načini dva opleta u obliku pletera i lančaste žice da pokriju glavice na vrhu stupova; sedam za jednu glavicu i sedam za drugu. 011 1KI 007 018 Onda izradi mogranje: bili su u dva reda oko svake mreže. 011 1KI 007 019 Glavice na vrhu stupova pred trijemom imale su oblik ljiljana, od četiri lakta. 011 1KI 007 020 Stajale su na oba stupa kod izbočine što je bila prema lančancu. Dvije stotine mogranja bilo je oko prve glavice i dvije stotine oko druge. 011 1KI 007 021 Podiže stupove pred trijemom Hekala; jedan postavi na desnu stranu i nazva ga Jahin; postavi drugi stup na lijevu stranu i dade mu ime Boaz. 011 1KI 007 022 Na samom vrhu stupova postavi izrađene ljiljane. I tako dovrši stupove. 011 1KI 007 023 Tada od rastaljene kovine izli more koje je od ruba do ruba mjerilo deset lakata; bilo je okruglo naokolo, pet lakata visoko, a u opsegu, mjereno vrpcom, imalo je trideset lakata. 011 1KI 007 024 Pod rubom mu bijahu uresi kao cvjetne čaške koje su ga optakale sasvim: po deset na lakat optakale su more unaokolo; cvjetne su čaške bile u dva reda i salivene s njim. 011 1KI 007 025 Počivalo je na dvanaest volova: tri su gledala na sjever, tri na zapad, tri na jug, a tri na istok; more je stajalo na njima i svi su stražnjim dijelom bili okrenuti unutra. 011 1KI 007 026 Bilo je debelo pedalj, rub mu kao rub u čaše, kao cvijet, a moglo je primiti tri tisuće bata. 011 1KI 007 027 Načinio je deset tučanih podnožja; svako je podnožje bilo četiri lakta dugo, četiri lakta široko, a tri lakta visoko. 011 1KI 007 028 Podnožja su bila ovako izrađena: imala su okvire, a okviri su stajali među preponama. 011 1KI 007 029 Na okvirima među preponama bili su lavovi, volovi i kerubini; a na samim preponama, kako iznad lavova i volova tako i pod njima, bijahu ukrasi poput vijenaca. 011 1KI 007 030 Svako je podnožje imalo četiri tučana točka i osovine od tuča; četiri su njihove noge imale držače; pod umivaonikom bijahu držači sliveni s ukrasima. 011 1KI 007 031 Gore, gdje su se držači sastavljali, bio je otvor podnožja; imao je lakat i pol; otvor je bio okrugao, u obliku ukrasne posude, a na njemu su bili uklesani i ukrasi; ali prepone bijahu četvrtaste, a ne okrugle. 011 1KI 007 032 Četiri su točka bila pod preponom. Osovine im izlazile na podnožju; svaki točak bijaše visok lakat i pol. 011 1KI 007 033 Točkovi su bili slični točkovima običnih kola: njihove osovine, naplaci, paoci i glavčine - sve bijaše liveno. 011 1KI 007 034 Bila su četiri držača na četiri ugla svakog podnožja; podnožje i držači sačinjavahu jednu cjelinu. 011 1KI 007 035 Pri vrhu podnožja bio je sve unaokolo krug visok pol lakta; povrh podnožja bili su klinovi; prepone su s njima sačinjavale cjelinu. 011 1KI 007 036 Po oplošjima klinova i prepona urezao je kerube, lavove i palme, već prema veličini praznog oplošja i vijenaca naokolo. 011 1KI 007 037 Tako načini deset podnožja: jednako salivenih, jednake veličine i oblika. 011 1KI 007 038 I načini deset umivaonika od tuča. Svaki je umivaonik sadržavao četrdeset bata, a svaki je umivaonik bio od četiri lakta; na svako od deset podnožja došao je po jedan umivaonik. 011 1KI 007 039 Postavi pet podnožja na desnoj strani Hrama, a pet na lijevoj strani Hrama; a more stavi s desne strane Hrama, prema jugoistoku. 011 1KI 007 040 Hiram načini lonce, lopate i kotliće. Dovrši on sav posao što ga je obavljao kralju Salomonu za Dom Jahvin: 011 1KI 007 041 dva stupa, okrugle glavice što su bile navrh stupova; dva opleta da pokriju dvije glavice što bijahu navrh stupova; 011 1KI 007 042 četiri stotine mogranja za oba opleta; dva reda mogranja za svaki oplet da prekriju dvije glavice navrh stupova; 011 1KI 007 043 deset podnožja i deset umivaonika na podnožjima; 011 1KI 007 044 jedno more i dvanaest volova pod njim; 011 1KI 007 045 lonce, lopate i kotliće. Svi ti predmeti koje je Hiram načinio kralju Salomonu za Dom Jahvin bili su od sjajnog tuča. 011 1KI 007 046 Kralj je zapovjedio da sve to lijevaju u kalupima od gline, u Jordanskoj dolini, između Sukota i Sartana. 011 1KI 007 047 Na koncu je Salomon odredio da rasporede sve te predmete, a bijaše ih toliko da se nije mogla obračunati težina tuča. 011 1KI 007 048 Salomon načini sve predmete koji su bili u Domu Jahvinu: zlatni žrtvenik i zlatni stol na kojemu su stajali prineseni hljebovi; 011 1KI 007 049 pet svijećnjaka s desne i pet s lijeve strane pred Debirom, od čistoga zlata; cvjetove, svjetiljke, usekače od zlata; 011 1KI 007 050 vrčeve, noževe, kotliće, plitice i kadionice od čistoga zlata; stožere za vrata nutarnje dvorane - to je Svetinja nad svetinjama - i za vrata Hekala - to jest Hrama - sve od zlata. 011 1KI 007 051 Tako bi priveden kraju sav posao što ga Salomon obavi za Dom Jahvin. Salomon unese sve svete darove oca svoga Davida - srebro, zlato i posuđe - i stavi ih u riznicu Doma Jahvina. 011 1KI 008 001 Tada Salomon sazva u Jeruzalem sve starješine Izraelove, sve knezove plemenske i glavare obitelji da se prenese Kovčeg saveza Jahvina iz grada, Davidova grada, to jest sa Siona. 011 1KI 008 002 Svi se ljudi Izraelovi sabraše pred kraljem Salomonom na blagdan u mjesecu Etanimu (to je sedmi mjesec). 011 1KI 008 003 I kad su došle Izraelove starješine, svećenici ponesoše Kovčeg 011 1KI 008 004 i Šator sastanka sa svim posvećenim priborom što bješe u Šatoru. Prenosili su ih svećenici i leviti. 011 1KI 008 005 Kralj Salomon i sva zajednica Izraelova koja se sabrala oko njega žrtvovali su pred Kovčegom toliko ovaca i goveda da se ne mogahu prebrojiti ni procijeniti. 011 1KI 008 006 Svećenici donesoše Kovčeg saveza Jahvina na njegovo mjesto, u Debir Doma, to jest u Svetinju nad svetinjama, pod krila kerubina. 011 1KI 008 007 Kerubini su, naime, imali raširena krila nad mjestom gdje stajaše Kovčeg i zaklanjahu odozgo Kovčeg i njegove motke. 011 1KI 008 008 [8a] Motke su bile tako dugačke da su im se krajevi vidjeli iz Svetišta nasuprot Debiru, ali se nisu vidjele izvana. 011 1KI 008 009 U Kovčegu nije bilo ništa, osim dviju kamenih ploča koje metnu Mojsije na Horebu, gdje Jahve sklopi Savez s Izraelcima pošto iziđoše iz Egipta. [8b] Ondje su ostale do danas. 011 1KI 008 010 A kad su svećenici izašli iz Svetišta, oblak ispuni Dom Jahvin, 011 1KI 008 011 i svećenici ne mogoše od oblaka nastaviti službe: slava Jahvina ispuni Dom Božji! 011 1KI 008 012 Tada reče Salomon: “Jahve odluči prebivati u tmastu oblaku, 011 1KI 008 013 a ja ti sagradih uzvišen Dom da u njemu prebivaš zauvijek.” 011 1KI 008 014 I, okrenuvši se, kralj blagoslovi sav izraelski zbor, a sav je izraelski zbor stajao. 011 1KI 008 015 Reče on: “Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji je svojom rukom ispunio obećanje što ga na svoja usta dade ocu mome Davidu, rekavši: 011 1KI 008 016 'Od dana kad izvedoh svoj narod iz zemlje egipatske, nisam izabrao grada ni iz kojega Izraelova plemena da se u njemu sagradi Dom gdje bi prebivalo moje Ime, nego sam izabrao Davida da on zapovijeda mojim narodom Izraelom.' 011 1KI 008 017 Otac mi David naumi podići Dom Imenu Jahve, Boga Izraelova, 011 1KI 008 018 ali mu Jahve reče: 'Naumio si podići Dom mojem Imenu, i dobro učini, 011 1KI 008 019 ali nećeš ti podići toga Doma, nego sin tvoj koji izađe iz tvoga krila, on će podići Dom mojem Imenu.' 011 1KI 008 020 Jahve ispuni obećanje svoje: naslijedio sam svoga oca Davida i sjeo na prijestolje Izraelovo, kako obeća Jahve, i podigao Dom Imenu Jahve, Boga Izraelova, 011 1KI 008 021 i odredio sam da ondje bude mjesto Kovčegu u kojem je Savez što ga Jahve sklopi s našim ocima kad ih je izveo iz zemlje egipatske.” 011 1KI 008 022 Tada Salomon stupi, u nazočnosti svega zbora Izraelova, pred žrtvenik Jahvin, raširi ruke prema nebu 011 1KI 008 023 i reče: “Jahve, Bože Izraelov! Nijedan ti bog nije sličan ni na nebesima ni dolje na zemlji, tebi koji držiš Savez i ljubav svojim slugama što kroče pred tobom sa svim svojim srcem. 011 1KI 008 024 Sluzi svome Davidu, mome ocu, ti si ispunio što si mu obećao. Što si obećao na svoja usta, ispunio si svojom rukom upravo danas. 011 1KI 008 025 Sada, Jahve, Bože Izraelov, ispuni svome sluzi, ocu mome Davidu, što si obećao kad si rekao: 'Neće ti preda mnom nestati nasljednika koji bi sjedio na izraelskom prijestolju, samo ako tvoji sinovi budu čuvali svoje putove hodeći po mojem zakonu kako si ti hodio preda mnom.' 011 1KI 008 026 Sada, dakle, Jahve, Bože Izraelov, neka se ispuni tvoje obećanje koje si dao svome sluzi Davidu, mome ocu! 011 1KI 008 027 Ali zar će Bog doista boraviti s ljudima na zemlji? TÓa nebesa ni nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamoli ovaj Dom što sam ga sagradio! 011 1KI 008 028 Pomno počuj molitvu i vapaj svoga sluge, Jahve, Bože moj, te usliši vapaj i molitvu što je tvoj sluga tebi upućuje! 011 1KI 008 029 Neka tvoje oči obdan i obnoć budu otvorene nad ovim Domom, nad ovim mjestom za koje reče: 'Tu će biti moje Ime.' Usliši molitvu koju će sluga tvoj izmoliti na ovome mjestu. 011 1KI 008 030 I usliši molitvu sluge svoga i naroda svojega izraelskog koju bude upravljao prema ovome mjestu. Usliši s mjesta gdje prebivaš, s nebesa; usliši i oprosti. 011 1KI 008 031 Ako tko zgriješi protiv bližnjega i naredi mu se da se zakune, a zakletva dođe pred tvoj žrtvenik u ovom Domu, 011 1KI 008 032 tada je ti čuj u nebu i postupaj i sudi svojim slugama, osudi krivca okrećući njegova djela na njegovu glavu, a nevina oslobodi postupajući s njime po nevinosti njegovoj. 011 1KI 008 033 Ako narod tvoj bude potučen od neprijatelja jer se ogriješio o tebe, ali se ipak k tebi obrati i proslavi Ime tvoje i u ovom se Domu pomoli, 011 1KI 008 034 onda ti čuj to s neba, oprosti grijehe svome narodu izraelskom i dovedi ga natrag u zemlju koju si dao njihovim očevima. 011 1KI 008 035 Kad se zatvori nebo i ne padne kiša jer su se ogriješili o tebe, pa ti se pomole na ovome mjestu i proslave Ime tvoje i obrate se od svojega grijeha kad ih ti poniziš, 011 1KI 008 036 tada ti čuj na nebu i oprosti grijeh svojim slugama i svojem izraelskom narodu, pokazujući im valjan put kojim će ići, i pusti kišu na zemlju koju si svojem narodu dao u baštinu. 011 1KI 008 037 Kad u zemlji zavlada glad, kuga, snijet i rđa i kad navale skakavci, gusjenice, kad neprijatelj ovoga naroda pritisne koja od njegovih vrata, ili kad bude kakva druga nevolja ili boleština, 011 1KI 008 038 ako koji čovjek, ili sav tvoj narod, Izrael, osjeti tjeskobu svoga srca pa upravi molitvu ili prošnju te raširi ruke prema ovom Hramu, 011 1KI 008 039 ti čuj s neba, s mjesta gdje prebivaš, i oprosti i postupi; vrati svakome čovjeku prema putu njegovu, jer ti poznaješ srce njegovo - ti jedini poznaješ srce sviju - 011 1KI 008 040 da te se uvijek boje sve dane dokle žive na zemlji što je ti dade našim očevima. 011 1KI 008 041 Pa i tuđinca, koji nije od tvojega naroda izraelskog, nego je stigao iz daleke zemlje radi Imena tvoga 011 1KI 008 042 jer je čuo za veliko Ime tvoje, za tvoju snažnu ruku i za tvoju mišicu podignutu - ako dođe i pomoli se u ovom Hramu, 011 1KI 008 043 usliši ga s neba gdje prebivaš, usliši sve vapaje njegove da bi upoznali svi zemaljski narodi Ime tvoje i bojali se tebe kao narod tvoj Izrael i da znaju da je tvoje Ime zazvano nad ovaj Dom koji sam sagradio. 011 1KI 008 044 Ako narod tvoj krene na neprijatelja putem kojim ga ti uputiš i pomoli se Jahvi, okrenut k ovom gradu što si ga izabrao i prema Domu koji sam podigao tvojem Imenu, 011 1KI 008 045 usliši mu s neba molitvu i prošnju i učini mu pravdu. 011 1KI 008 046 Kad ti sagriješe, jer nema čovjeka koji ne griješi, a ti ih, rasrdiv se na njih, predaš neprijateljima da ih zarobe i odvedu kao roblje u daleku ili blizu zemlju, 011 1KI 008 047 pa ako se pokaju srcem u zemlji u koju budu dovedeni te se obrate i počnu te moliti za milost u zemlji svojih osvajača govoreći: 'Zgriješili smo, bili smo zli i naopaki', 011 1KI 008 048 i tako se obrate k tebi svim srcem i svom dušom u zemlji svoga ropstva u koju budu dovedeni kao roblje, i pomole se okrenuti k zemlji što je ti dade njihovim očevima, i prema gradu koji si izabrao, i prema Domu što sam ga podigao tvom Imenu, 011 1KI 008 049 usliši s neba, gdje prebivaš, njihovu molbu i njihove prošnje, 011 1KI 008 050 učini im pravdu i oprosti svome narodu što je zgriješio protiv tebe, oprosti sve uvrede koje ti je nanio, učini da mu se smiluju osvajači i da budu milostivi prema njemu, 011 1KI 008 051 jer su oni tvoj narod i baština tvoja, njih si izveo iz Egipta, iz užarenog kotla. 011 1KI 008 052 Neka oči tvoje budu otvorene na prošnju tvoga sluge i na prošnju naroda tvoga Izraela da čuješ sve njihove molbe što će ih tebi uputiti. 011 1KI 008 053 Jer ti si ih odvojio od svih naroda na zemlji sebi za baštinu, kako si objavio po svome sluzi Mojsiju, kada si izveo oce naše iz Egipta, o Gospode, Jahve!” 011 1KI 008 054 Pošto je Salomon dovršio svu ovu molitvu i prošnju pred Jahvom, diže se s mjesta gdje je klečao, raširenih ruku prema nebu, pred žrtvenikom Jahvinim, 011 1KI 008 055 pa istupi te blagoslovi sav zbor Izraelov govoreći jakim glasom: 011 1KI 008 056 “Blagoslovljen Jahve, koji je narodu svome Izraelu dao mir u svemu kako je obećao; nije propalo nijedno od njegovih lijepih obećanja koja je dao sluzi svome Mojsiju. 011 1KI 008 057 Neka Jahve, Bog naš, bude s nama kao što je bio s ocima našim i neka nas ne napusti i ne odbaci. 011 1KI 008 058 Neka prikloni naša srca k sebi da bismo hodili svim njegovim putovima i držali njegove zapovijedi, zakone i uredbe koje je dao ocima našim. 011 1KI 008 059 Bile ove moje riječi, koje sam smjerno iznio pred Jahvu, danju i noću nazočne pred Jahvom, Bogom našim, eda bi dan za danom činio pravdu sluzi svomu i pravicu narodu svome Izraelu, 011 1KI 008 060 ne bi li tako svi narodi zemlje spoznali da je Jahve jedini Bog i da nema drugoga. 011 1KI 008 061 A vaše srce neka bude potpuno odano Jahvi, Bogu našemu, držeći se njegovih zakona i obdržavajući njegove zapovijedi kao danas!” 011 1KI 008 062 Kralj i sav Izrael s njim prinesu žrtvu Jahvi. 011 1KI 008 063 Kao žrtvu pričesnicu, koju je prikazao Jahvi, Salomon prinese dvadeset i dvije tisuće volova i stotinu i dvadeset tisuća ovaca; time kralj i svi Izraelci posvete Dom Jahvin. 011 1KI 008 064 Toga dana posveti kralj središte predvorja, koje je ispred Doma Jahvina, jer ondje je prinio paljenice, prinosnice i pretiline pričesnica, jer je tučani žrtvenik pred Jahvom bio premalen da primi paljenice, prinosnice, pretiline pričesnica. 011 1KI 008 065 Tu je svečanost u ono vrijeme Salomon slavio sedam dana, sa svim Izraelcima, zborom velikim od Ulaza u Hamat do Potoka Egipatskog, pred Jahvom, Bogom našim. 011 1KI 008 066 Zatim je osmoga dana otpustio ljude; oni su blagosivljali kralja i odlazili svojim kućama, veseli i zadovoljna srca zbog svega dobra što ga je Jahve učinio svome sluzi Davidu i narodu svome Izraelu. 011 1KI 009 001 Kad je Salomon dovršio gradnju Doma Jahvina, kraljevskog dvora i svega što je namislio graditi, 011 1KI 009 002 javi se Jahve i drugi put Salomonu, kao što mu se bio javio u Gibeonu. 011 1KI 009 003 Jahve mu reče: “Uslišio sam molitvu i prošnju koju si mi uputio. Posvetio sam ovaj Dom, koji si sagradio da u njemu prebiva Ime moje dovijeka; moje će oči i srce biti ovdje svagda. 011 1KI 009 004 A ti, ako budeš hodio preda mnom kako je hodio tvoj otac David, u nevinosti srca i pravednosti, postupao u svemu kako sam ti zapovjedio i ako budeš držao moje zakone i moje naredbe, 011 1KI 009 005 ja ću učvrstiti zauvijek tvoje kraljevsko prijestolje nad Izraelom, kako sam obećao tvome ocu Davidu kad sam rekao: 'Nikada ti neće nestati nasljednika na prijestolju Izraelovu.' 011 1KI 009 006 Ali ako me ostavite, vi i vaši sinovi, ako ne budete držali mojih zapovijedi i zakona koje sam vam dao, ako se okrenete bogovima i budete im služili i klanjali im se, 011 1KI 009 007 tada ću istrijebiti Izraela iz zemlje koju sam mu dao; ovaj ću Dom, koji sam posvetio svome Imenu, odbaciti od sebe, i Izrael će biti poruga i podsmijeh svim narodima. 011 1KI 009 008 Ovaj je Dom uzvišen, ali svi koji budu uza nj prolazili bit će zaprepašteni; zviždat će i govoriti: 'Zašto je Jahve tako učinio s ovom zemljom i s ovim Domom?' 011 1KI 009 009 A reći će im se: 'Jer su ostavili Jahvu, Boga svoga, koji je izveo oce njihove iz Egipta, a priklonili se drugim bogovima, častili ih i služili im, zato je Jahve pustio na njih sva ova zla.'” 011 1KI 009 010 Poslije dvadeset godina, za kojih je Salomon sagradio obje zgrade, Dom Jahvin i kraljevski dvor, 011 1KI 009 011 a Hiram, kralj Tira, dobavljao mu drvo cedrovo i čempresovo i zlata koliko je god želio, dade tada kralj Salomon Hiramu dvadeset gradova u zemlji galilejskoj. 011 1KI 009 012 Hiram izađe iz Tira da vidi gradove koje mu je Salomon darovao, ali mu se nisu svidjeli. 011 1KI 009 013 I reče: “Kakvi su to gradovi što si mi ih dao, brate?” I od tada ih zovu “zemlja Kabul” do današnjega dana. 011 1KI 009 014 A Hiram bijaše poslao kralju stotinu i dvadeset zlatnih talenata. 011 1KI 009 015 Ovako je bilo s rabotom koju je kralj Salomon digao da sagradi Dom Jahvin, svoj dvor, Milo i zidove Jeruzalema, Hasor, Megido i Gezer. 011 1KI 009 016 Faraon, kralj Egipta, krenu u vojni pohod, osvoji Gezer, popali i poubija Kanaance koji su ondje živjeli, zatim dade grad u miraz svojoj kćeri, ženi Salomonovoj, 011 1KI 009 017 a Salomon obnovi Gezer, Bet Horon Donji, 011 1KI 009 018 Baalat, Tamar u pustinji u zemlji, 011 1KI 009 019 sve gradove-skladišta koje je Salomon imao, gradove za bojna kola i gradove za konjicu, i sve što je Salomon želio sagraditi u Jeruzalemu, na Libanonu i u svim zemljama koje su mu bile podložne. 011 1KI 009 020 Svim preostalim Amorejcima, Hetitima, Perižanima, Hivijcima i Jebusejcima, koji nisu bili Izraelci, 011 1KI 009 021 sinovima njihovim koji ostadoše iza njih u zemlji i koje Izraelci nisu zatrli, Salomon nametnu tešku tlaku do današnjega dana. 011 1KI 009 022 Sinove Izraelove nije Salomon pretvarao u robove, nego su mu oni bili vojnici, dvorani, vojskovođe, tridesetnici, zapovjednici njegovih bojnih kola i konjice. 011 1KI 009 023 A evo nadzornika koji su upravljali Salomonovim radovima: njih pet stotina i pedeset koji su zapovijedali puku zaposlenu na radovima. 011 1KI 009 024 Čim je faraonova kći ušla iz Davidova grada u kuću koju joj Salomon bijaše sagradio, tada on podiže Milo. 011 1KI 009 025 Salomon je tri puta u godini prinosio paljenice i pričesnice na žrtveniku koji je podigao Jahvi i palio je kad pred Jahvom. Tako je dovršio Hram. 011 1KI 009 026 Kralj Salomon je sagradio brodovlje u Esjon-Geberu, koji je kralj Elata, na obali Crvenoga mora, u zemlji edomskoj. 011 1KI 009 027 Hiram je poslao na tim lađama svoje sluge, mornare koji su poznavali more, sa slugama Salomonovim. 011 1KI 009 028 Oni otploviše u Ofir, uzeše odande četiri stotine i dvadeset talenata zlata i donesoše ih kralju Salomonu. 011 1KI 010 001 Glas koji je u Jahvinu Imenu stekao Salomon dopro je do kraljice od Sabe; zato ona dođe da Salomona iskuša zagonetkama. 011 1KI 010 002 Došla je u Jeruzalem s golemom pratnjom, s devama koje su nosile mirise, nebrojeno zlato i drago kamenje. Došavši k Salomonu, porazgovori se s njim o svemu što joj bijaše na srcu. 011 1KI 010 003 Salomon joj odgovori na sva pitanja; nije mu bilo skriveno ništa da joj ne bi umio objasniti. 011 1KI 010 004 Kad kraljica od Sabe vidje mudrost Salomonovu, dvor koji bijaše sagradio, 011 1KI 010 005 jela na njegovu stolu, odaje njegove i dvorane, otmjenost njegove posluge i njihova odijela, njegove peharnike i paljenice koje je prinio u Domu Jahvinu, zastade joj dah. 011 1KI 010 006 Tada reče kralju: “Istina je bila što sam u svojoj zemlji čula o tebi i o tvojoj mudrosti. 011 1KI 010 007 Ali nisam htjela vjerovati što se pripovijeda dokle god nisam došla i vidjela na svoje oči; i doista, ni pola mi nije bilo rečeno: ti nadvisuješ u mudrosti i blagostanju slavu o kojoj sam čula. 011 1KI 010 008 Blago tvojim ženama, blago ovim tvojim slugama koji su neprestano pred tobom i slušaju tvoju mudrost! 011 1KI 010 009 Neka je blagoslovljen Jahve, Bog tvoj, komu si tako omilio da te postavio na prijestolje Izraelaca; zato što Jahve uvijek ljubi Izraela, postavio te kraljem da činiš pravo i pravicu.” 011 1KI 010 010 Dade tada kralju stotinu i dvadeset zlatnih talenata, mnogo miomirisa i dragulja. Nikad više nije bilo takvih miomirisa kakve je kraljica od Sabe dala kralju Salomonu. 011 1KI 010 011 Pa i Hiramovo brodovlje, koje je donosilo zlato iz Ofira, dovezlo je odande mnogo sandalovine i dragulja. 011 1KI 010 012 Kralj je od sandalovine napravio ograde za Dom Jahvin i za kraljevski dvor, i citre i harfe za pjevače; nikada se više nije dovezlo toliko sandalova drveta niti se vidjelo do danas. 011 1KI 010 013 Kralj Salomon dade kraljici od Sabe što je god zaželjela i zatražila, a povrh toga kraljevski je obdari. Potom ona krenu i sa slugama vrati se u svoju zemlju. 011 1KI 010 014 Zlato što je dolazilo Salomonu svake godine bilo je teško šest stotina šezdeset i šest zlatnih talenata, 011 1KI 010 015 osim onoga što je dolazilo od trgovaca i prodavača-potukača i od svih arapskih kraljeva i upravitelja zemaljskih. 011 1KI 010 016 Kralj Salomon načini tri stotine velikih štitova od kovanog zlata; za svaki je štit upotrijebio šest stotina zlatnih šekela; 011 1KI 010 017 i načini trista štitića od kovanog zlata; za svaki je štitić utrošio tri zlatne mine. Pohranio je sve u kuću zvanu Libanonska šuma. 011 1KI 010 018 Kralj je još napravio veliko prijestolje od bjelokosti i obložio ga čistim zlatom. 011 1KI 010 019 Prijestolje je imalo šest stepenica, straga je na njemu bila teleća glava, a s obje strane sjedala bile su ručice, a kraj ručica stajala dva lava. 011 1KI 010 020 Dvanaest je lavova stajalo s obje strane onih šest stepenica. Takvo što nije bilo izrađeno ni u jednom kraljevstvu. 011 1KI 010 021 Sve posude iz kojih je pio kralj Salomon bijahu zlatne, i sve posuđe u kući zvanoj Libanonska šuma bijaše od suhoga zlata; ništa nije bilo od srebra, jer se ono smatralo bezvrijednim u Salomonovo vrijeme. 011 1KI 010 022 Kralj je imao taršiško brodovlje na moru zajedno s Hiramovim brodovljem, i svake treće godine dolazilo je taršiško brodovlje donoseći zlato, srebro i slonovu kost, majmune i paune. 011 1KI 010 023 Tako je kralj Salomon natkrilio sve zemaljske kraljeve bogatstvom i mudrošću. 011 1KI 010 024 Sav je svijet želio vidjeti Salomona i čuti mudrost koju mu je Bog ulio u srce. 011 1KI 010 025 Svatko mu je donosio dar: srebro i zlatno posuđe, haljine, oružje, miomirise, konje i mazge, iz godine u godinu. 011 1KI 010 026 Uz to je Salomon sakupio bojnih kola i konjanika; imao je tisuću i četiri stotine bojnih kola i dvanaest tisuća konja i rasporedio ih je po gradovima bojnih kola i kod kralja u Jeruzalemu. 011 1KI 010 027 Salomon je učinio da u Jeruzalemu bude srebra kao kamenja, a cedrova kao divljih smokava što rastu u Šefeli. 011 1KI 010 028 Salomon je uvozio konje iz Musrija i Koe: kraljevi nabavljači uvozili su ih iz Koe za određenu svotu. 011 1KI 010 029 Kola se dovozila iz Egipta po šest stotina srebrnih šekela; a konj se plaćao po stotinu i pedeset. Tako ih preko nabavljača dobivahu svi kraljevi hetitski i aramejski. 011 1KI 011 001 Kralj je Salomon - uz kćer faraonovu - volio mnoge žene tuđinke: Moapke, Amonke, Edomke, Sidonke i Hetitkinje, 011 1KI 011 002 od svih naroda za koje je Jahve rekao Izraelcima: “Nećete odlaziti k njima i oni neće dolaziti k vama; oni će zacijelo okrenuti vaša srca svojim bogovima.” Njima se priklonio Salomon svojom ljubavlju. 011 1KI 011 003 Imao je sedam stotina kneževskih žena i tri stotine inoča. Njegove su žene zavodile njegovo srce. 011 1KI 011 004 I kada je Salomon ostario, njegove su mu žene okrenule srce prema drugim bogovima, i srce njegovo nije više potpuno pripadalo Jahvi kao što je pripadalo srce njegova oca Davida. 011 1KI 011 005 Salomon je išao za Aštartom, boginjom Sidonaca, i Milkomom, sramotom Amonaca. 011 1KI 011 006 Činio je ono što ne bijaše pravo u očima Jahvinim i nije se sasvim pokoravao Jahvi kao što se pokoravao njegov otac David. 011 1KI 011 007 Tako sagradi Salomon uzvišicu Kemošu, sramoti Moaba, na gori istočno od Jeruzalema, i Milkomu, sramoti Amonaca. 011 1KI 011 008 To učini za sve svoje žene tuđinke, koje su prinosile kad i žrtve svojim bogovima. 011 1KI 011 009 Jahve se razgnjevi na Salomona jer je okrenuo srce svoje od Jahve, Boga Izraelova, koji mu se bio dvaput javio 011 1KI 011 010 i koji mu je baš tada zabranio štovati druge bogove, ali on nije održao te zapovijedi. 011 1KI 011 011 Tada Jahve reče Salomonu: “Kada je tako s tobom te ne držiš moga Saveza i naredaba koje sam ti dao, ja ću sigurno oduzeti od tebe kraljevstvo i dat ću ga jednom od tvojih slugu. 011 1KI 011 012 Ali neću to učiniti za tvoga života, zbog oca tvojega Davida; uzet ću ga iz ruke tvoga sina. 011 1KI 011 013 Ipak neću od njega uzeti svega kraljevstva: ostavit ću jedno pleme tvome sinu, zbog sluge mojega Davida, zbog Jeruzalema koji izabrah.” 011 1KI 011 014 Tada diže Jahve protivnika Salomonu: Edomca Hadada, iz kraljevske kuće Edomaca. 011 1KI 011 015 Jer kada je David tukao Edomce i kad je Joab, vojskovođa, otišao da pokopa ubijene i dao pogubiti sve muškarce u Edomu - 011 1KI 011 016 Joab i sav Izrael ostadoše ondje šest mjeseci dok nisu istrijebili sve muškarce u Edomu - 011 1KI 011 017 Hadad je utekao u Egipat s Edomcima koji bijahu u službi njegova oca. Hadad je bio tada mladi dječak. 011 1KI 011 018 Otišli su iz Midjana i stigli u Paran. Poveli su sa sobom ljude iz Parana i otišli u Egipat pred faraona, kralja Egipta, koji mu dade kuću, odredi mu hranu i dodijeli zemlje. 011 1KI 011 019 Hadad je stekao veliku milost u faraona, koji mu dade sestru svoje žene, sestru velike kneginje Tafnese. 011 1KI 011 020 Sestra Tafnesina rodi mu sina Genubata, koga Tafnesa odgoji u kraljevskoj palači, i Genubat je ostao u palači među faraonovom djecom. 011 1KI 011 021 Kada je Hadad doznao u Egiptu da je David počinuo kod svojih otaca i da je vojskovođa Joab umro, reče faraonu: “Dopusti mi da odem u svoju zemlju!” 011 1KI 011 022 Faraon mu reče: “Što ti nedostaje u mene te želiš poći u svoju zemlju?” A on mu odgovori: “Ništa, ali me pusti da odem!” [25b] To je bilo zlo što ga je učinio Hadad: mrzio je Izraela i vladao je Edomom. 011 1KI 011 023 Bog je protiv Salomona podigao protivnika mu Rezona, sina Elijadova, koji je pobjegao od svoga gospodara Hadadezera, kralja sopskoga; 011 1KI 011 024 Rezon je skupio ljude oko sebe i postao im četovođa kada ih David ubijaše. Rezon zauze Damask, ondje se nastani i zavlada Damaskom. 011 1KI 011 025 [25a] On je bio protivnik Izraelov za života Salomonova. 011 1KI 011 026 Jeroboam bijaše sin Efraćanina Nebata, iz Sareda, a majka mu bijaše udovica imenom Serva. On je bio u službi Salomonovoj i podigao je ruku protiv kralja. 011 1KI 011 027 Evo razloga njegove pobune. Salomon je gradio Milo da zatrpa kosinu u gradu Davida, oca svoga. 011 1KI 011 028 Taj Jeroboam bijaše valjan čovjek; Salomon opazi kako se mladi čovjek prihvaća posla i postavi ga nad svom rabotom kuće Josipove. 011 1KI 011 029 Tada se dogodi te Jeroboam ode iz Jeruzalema, i na putu ga susrete prorok Ahija iz Šila, ogrnut novim plaštem; bijahu sami njih dvojica u polju. 011 1KI 011 030 Ahija uze novi plašt koji je imao na sebi i razdrije ga na dvanaest komada. 011 1KI 011 031 I reče Jeroboamu: “Uzmi sebi deset komada, jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'Evo ću istrgnuti kraljevstvo iz ruke Salomonove i dat ću tebi deset plemena. 011 1KI 011 032 On će imati jedno pleme, zbog sluge mojega Davida i Jeruzalema, grada koji sam izabrao između svih plemena Izraelovih. 011 1KI 011 033 To je zato što me ostavio i poklonio se Aštarti, boginji Sidonaca, Kemošu, bogu moapskom, i Milkomu, bogu Amonaca, i ne hodi više mojim putovima; ne čini što je pravo u mojim očima, niti izvršava moje zakone i naredbe kao što je činio njegov otac David. 011 1KI 011 034 Ali mu neću iz ruke uzeti sve kraljevstvo, jer sam ga postavio knezom za sveg njegova života, zbog sluge svoga Davida, koga sam izabrao i koji je držao moje zapovijedi i moje zakone. 011 1KI 011 035 Ali ću uzeti kraljevstvo iz ruke njegova sina i tebi ću ga dati, to jest deset plemena. 011 1KI 011 036 A njegovu ću sinu ostaviti jedno pleme da moj sluga David ima uvijek svjetiljku preda mnom u Jeruzalemu, gradu koji sam izabrao sebi da u njemu stoluje Ime moje. 011 1KI 011 037 Tebe ću uzeti da kraljuješ nad svim što budeš želio i da budeš kralj nad Izraelom. 011 1KI 011 038 Ako budeš poslušao sve što ti zapovjedim i stupao budeš putovima mojim te činio što je pravedno u očima mojim držeći moje zakone i zapovijedi moje, kako je to činio moj sluga David, tada ću ja biti s tobom i sagradit ću ti trajan dom, kao što sam sagradio Davidu, i dat ću ti Izraela. 011 1KI 011 039 Ponizit ću potomke Davidove; ali ne zauvijek.'” 011 1KI 011 040 Salomon je zato tražio da ubije Jeroboama, ali on pobježe u Egipat k Šišaku i ostade u Egiptu do smrti Salomonove. 011 1KI 011 041 Ostala povijest Salomonova, sve što je učinio i njegova mudrost, zar nije zapisana u knjizi Povijesti Salomonove? 011 1KI 011 042 A kraljevaše Salomon u Jeruzalemu nad svim Izraelom četrdeset godina. 011 1KI 011 043 Onda počinu Salomon kod otaca svojih i bi sahranjen u Davidovu gradu, a njegov sin Roboam zakralji se namjesto njega. 011 1KI 012 001 Roboam ode u Šekem, jer su u Šekem došli svi Izraelci da ga zakralje. 011 1KI 012 002 Čim to ču Nebatov sin Jeroboam - koji još bijaše u Egiptu, kamo je pobjegao pred kraljem Salomonom - vrati se iz Egipta, jer 011 1KI 012 003 bijahu poslali po nj i dozvali ga. Kad dođoše Jeroboam i sav zbor Izraelov, rekoše Roboamu: 011 1KI 012 004 “Tvoj nam je otac nametnuo teški jaram. Ti nam sada olakšaj tešku službu svoga oca, teški jaram koji metnu na nas, pa ćemo ti služiti!” 011 1KI 012 005 A on im odgovori: “Za tri dana dođite opet k meni.” I narod ode. 011 1KI 012 006 Tada se kralj Roboam posavjetova sa starcima koji su služili njegovu ocu Salomonu dok je bio živ i upita ih: “Što savjetujete da odgovorim ovome narodu?” 011 1KI 012 007 Oni mu odgovoriše: “Ako danas udovoljiš tim ljudima, budeš im blagonaklon i odgovoriš im lijepim riječima, oni će ti uvijek ostati sluge.” 011 1KI 012 008 Ali on odbaci savjet što mu ga dadoše starci i posavjetova se s mladićima koji su odrasli s njim i bili mu u službi. 011 1KI 012 009 Upita ih: “Što savjetujete da odgovorim ovome narodu koji mi reče: 'Olakšaj jaram što nam ga nametnu tvoj otac?'” 011 1KI 012 010 Mladići koji bijahu s njime odrasli odgovoriše mu: “Narodu koji ti reče: 'Tvoj nam je otac nametnuo jaram, a ti nam ga olakšaj', uzvrati ovako: 'Moj je mali prst deblji od bedara moga oca! 011 1KI 012 011 Eto, moj vam je otac nametnuo teški jaram, a ja ću još otežati vaš jaram; moj vas je otac šibao bičevima, a ja ću vas šibati bičevima sa željeznim štipavcima.'” 011 1KI 012 012 A treći dan dođe sav narod k Roboamu, kako im bijaše zapovjedio kralj rekavši im: “Vratite se k meni trećega dana.” 011 1KI 012 013 Kralj im oštro odgovori, odbacivši savjet koji mu dadoše stariji. 011 1KI 012 014 I reče im po savjetu mladih: “Moj je otac otežao vaš jaram, a ja ću još dodati na nj; moj vas je otac šibao bičevima, a ja ću vas šibati bičevima sa željeznim štipavcima.” 011 1KI 012 015 Kralj dakle ne htjede poslušati naroda, jer tako upriliči Jahve da se ispuni riječ što je preko Ahije iz Šila kaza Nebatovu sinu Jeroboamu. 011 1KI 012 016 Kad Izraelci vidješe gdje se kralj oglušio, odgovori mu narod: “Kakav dio mi imamo s Davidom? Mi nemamo baštine s Jišajevim sinom. U šatore, Izraele! A sad se, Davide, brini za svoj dom!” I sav Izrael ode pod svoje šatore. 011 1KI 012 017 Roboam zavlada samo nad Izraelovim sinovima koji su živjeli po judejskim gradovima. 011 1KI 012 018 Potom kralj Roboam posla Adorama, nadstojnika za tlaku, ali ga Izraelci kamenovaše i on umrije; a kralj se Roboam brže-bolje pope na kola i pobježe u Jeruzalem. 011 1KI 012 019 Tako se Izrael odijelio od doma Davidova sve do danas. 011 1KI 012 020 Kada su Izraelci doznali da se vratio Jeroboam, pozvaše ga u zajednicu i postaviše ga kraljem nad svim Izraelom. Uz kuću Davidovu nije pristajao nitko, osim samoga plemena Judina. 011 1KI 012 021 Došavši u Jeruzalem, Roboam skupi sav dom Judin i pleme Benjaminovo, sto i osamdeset tisuća vrsnih ratnika, da udare na dom Izraelov i da vrate kraljevstvo Roboamu, sinu Salomonovu. 011 1KI 012 022 Ali dođe Jahvina riječ Božjem čovjeku Šemaji: 011 1KI 012 023 “Kaži Salomonovu sinu Roboamu, judejskom kralju, i svem domu Judinu i Benjaminovu i ostalom narodu: 011 1KI 012 024 Ovako veli Jahve: 'Ne idite se tući s braćom, djecom Izraelovom! Neka se svatko vrati svojoj kući, jer je ovo poteklo od mene.'” I oni poslušaše riječ Jahvinu i vratiše se kako im reče Jahve. 011 1KI 012 025 Jeroboam utvrdi Šekem u Efrajimovoj gori i ondje se nastani. Poslije izađe odatle i utvrdi Penuel. 011 1KI 012 026 Jeroboam reče u svom srcu: “Sad bi se kraljevstvo moglo vratiti domu Davidovu. 011 1KI 012 027 Ako ovaj narod bude nastavio uzlaziti u Dom Jahvin u Jeruzalemu da prinosi žrtve, srce će se naroda vratiti svome gospodaru, Roboamu, kralju judejskome, i mene će ubiti.” 011 1KI 012 028 Pošto se kralj posavjetovao, načini dva zlatna teleta i reče narodu: “Dosta ste uzlazili u Jeruzalem! Evo, Izraele, tvoga boga koji te izveo iz zemlje egipatske.” 011 1KI 012 029 Zatim postavi jedno tele u Betelu, a drugo smjesti u Dan. 011 1KI 012 030 To je bila prigoda za grijeh: narod je odlazio jednome u Betel i drugome u Dan. 011 1KI 012 031 I podiže Jeroboam hram na uzvišicama i postavi iz puka svećenike koji nisu bili sinovi Levijevi. 011 1KI 012 032 Zatim je Jeroboam uveo blagdan u osmom mjesecu, petnaestoga dana tog mjeseca, kao što je blagdan koji se slavi u Judeji, i uzađe k žrtveniku. Tako je učinio u Betelu, žrtvujući teocima koje je načinio. U Betelu je postavio i svećenike uzvišica što ih bijaše podigao. 011 1KI 012 033 I uzađe k žrtveniku koji je načinio, petnaestoga dana osmog mjeseca, mjeseca koji je sam izabrao; i ustanovi blagdan za Izraelce i uzađe k žrtveniku da prinese kad. 011 1KI 013 001 A neki čovjek Božji dođe na riječ Jahvinu iz Judeje u Betel kada Jeroboam stajaše pred žrtvenikom da prinese kad. 011 1KI 013 002 I po Jahvinoj zapovijedi povika onaj prema žrtveniku: “Žrtveniče, žrtveniče! Ovako veli Jahve: 'Evo će se roditi u kući Davidovoj sin po imenu Jošija. On će na tebi žrtvovati svećenike uzvišica, te koji na tebi prinose kad, i on će na tebi spaliti ljudske kosti!'” 011 1KI 013 003 U isto im vrijeme dade znak: “Ovo je znak da je Jahve govorio: gle, žrtvenik će se raspuknuti i prosut će se pepeo što je na njemu.” 011 1KI 013 004 Kada je kralj čuo što je čovjek Božji rekao protiv žrtvenika u Betelu, pruži ruku odande od žrtvenika i reče: “Uhvatite ga!” Ali se osušila ruka koju je ispružio prema čovjeku i nije je mogao vratiti k sebi. 011 1KI 013 005 Žrtvenik se raspuknuo i pepeo se prosuo sa žrtvenika, prema znaku što ga je dao čovjek Božji po naredbi Jahvinoj. 011 1KI 013 006 Kralj progovori i reče čovjeku Božjem: “Umilostivi Jahvu, Boga svoga, da bih mogao vratiti ruku k sebi.” Božji čovjek umilostivi Jahvu i ruka se kraljeva vrati k njemu i bila je kao prije. 011 1KI 013 007 Kralj onda reče čovjeku Božjem: “Hodi sa mnom kući da se okrijepiš. I dat ću ti dar.” 011 1KI 013 008 Ali čovjek Božji odgovori kralju: “Da mi dadeš polovinu svoje kuće, ne bih pošao s tobom. Ni jeo ni pio ne bih na ovom mjestu, 011 1KI 013 009 jer mi je ovako zapovjeđeno riječju Jahvinom: 'Ne jedi kruha i ne pij vode, niti se vraćaj istim putem kojim si došao.'” 011 1KI 013 010 I otišao je drugim putem, nije se vraćao putem kojim je došao u Betel. 011 1KI 013 011 A u Betelu živio star prorok. Došli njemu njegovi sinovi te mu pripovjedili sve što je onoga dana učinio čovjek Božji u Betelu; i riječi što ih je onaj kazao kralju pripovjediše sinovi ocu. 011 1KI 013 012 A on ih upita: “Kojim je putem otišao?” Sinovi pokazaše put kojim je otišao čovjek Božji što bijaše došao iz Judeje. 011 1KI 013 013 Prorok će nato sinovima: “Osamarite mi magarca!” I osamariše mu magarca, a on uzjaha. 011 1KI 013 014 Krenuo je za čovjekom Božjim i našao ga gdje sjedi pod hrastom; i upita ga: “Jesi li ti čovjek Božji koji je došao iz Judeje?” A on mu odgovori: “Jesam.” 011 1KI 013 015 Prorok mu reče: “Hodi sa mnom mome domu da štogod pojedeš.” 011 1KI 013 016 Ali on odgovori: “Ne smijem se vratiti s tobom, niti smijem jesti kruha ni piti vode na ovome mjestu, 011 1KI 013 017 jer mi je Jahvinom riječju naređeno ovo: 'Ne jedi ondje kruha, ne pij vode, niti se vraćaj putem kojim si onamo pošao'.” 011 1KI 013 018 Nato će mu onaj: “I ja sam prorok kao i ti, i anđeo mi je riječju Jahvinom rekao: 'Povedi ga sa sobom kući da jede kruha i pije vode.'” Slagao mu je. 011 1KI 013 019 Božji čovjek vrati se s njim, u njegovoj je kući jeo kruha i pio vode. 011 1KI 013 020 Dok su sjedili za stolom, dođe riječ Jahvina proroku koji ga je natrag doveo 011 1KI 013 021 i povika on čovjeku Božjem koji je došao iz Judeje: “Ovako veli Jahve: zato što nisi poslušao zapovijedi Jahvine i nisi držao naredbe koju ti je dao Jahve, Bog tvoj, 011 1KI 013 022 nego si se vratio, jeo kruha i pio vode na mjestu gdje sam ti rekao da ne jedeš kruha i ne piješ vode, zato tijelo tvoje neće leći u grob otaca tvojih.” 011 1KI 013 023 Pošto se onaj koga bijaše doveo najeo kruha i napio vode, osedla mu magarca. 011 1KI 013 024 I ode onaj. A na putu ga zaskoči lav i usmrti ga. I tako je mrtvo tijelo ležalo ispruženo na putu, magarac stajao kraj njega, a i lav stajaše kraj tijela. 011 1KI 013 025 Ljudi prolazeći vidješe mrtvo tijelo ispruženo na putu i lava gdje stoji kraj njega; i odoše i javiše to u gradu gdje je živio stari prorok. 011 1KI 013 026 Kad je to čuo prorok koji bijaše onoga vratio s puta, reče: “To je čovjek Božji koji se usprotivio riječi Jahvinoj! I Jahve ga je predao lavu, koji ga je napao i ubio, prema riječi koju je Jahve rekao.” 011 1KI 013 027 I reče svojim sinovima: “Osamarite mi magarca!” I oni mu ga osamariše. 011 1KI 013 028 Ode on i nađe mrtvo tijelo bačeno na putu i magarca i lava gdje stoje pokraj tijela: lav nije požderao tijelo niti je rastrgao magarca. 011 1KI 013 029 Tada prorok podiže mrtvo tijelo čovjeka Božjeg i prebaci ga na magarca; i vrati se u grad gdje je živio da mrtvoga ožali i pokopa. 011 1KI 013 030 Položio je mrtvo tijelo u svoju grobnicu i jecao je nad njim: “Jao, brate moj!” 011 1KI 013 031 A kad ga je pokopao, reče svojim sinovima: “Poslije moje smrti sahranite me u istu grobnicu gdje je pokopan čovjek Božji; stavite moje kosti kraj njegovih. 011 1KI 013 032 Jer će se sigurno ispuniti riječ koju je po zapovijedi Jahvinoj objavio protiv žrtvenika u Betelu i protiv svih svetišta na uzvišicama u gradovima Samarije.” 011 1KI 013 033 Ni poslije ovoga događaja ne obrati se Jeroboam za svoga zlog puta, nego je i dalje priproste ljude postavljao za svećenike na uzvišicama: tko je želio, davao mu je darove da postane svećenik uzvišica. 011 1KI 013 034 Takvim je postupkom padala u grijeh kuća Jeroboamova, rušila se i nestajala s lica zemlje. 011 1KI 014 001 U ono se vrijeme razbolje Abija, sin Jeroboamov, 011 1KI 014 002 i Jeroboam reče svojoj ženi: “Ustani i preobuci se da te ne bi prepoznali da si žena Jeroboamova; i idi u Šilo. Ondje je prorok Ahija: onaj koji mi je prorokovao da ću biti kraljem ovoga naroda. 011 1KI 014 003 I ponesi deset hljebova, kolača i posudu meda i otiđi k njemu! On će ti reći što će biti s dječakom.” 011 1KI 014 004 I učini tako žena Jeroboamova: ustade, ode u Šilo i uđe u kuću Ahijinu. A on nije više vidio, oslabile mu oči od duboke starosti. 011 1KI 014 005 Ali mu je Jahve rekao: “Evo dolazi žena Jeroboamova da od tebe traži savjeta za svoga sina jer je bolestan; a ti ćeš joj reći tako i tako. Kad bude ulazila, pretvarat će se kao da je druga.” 011 1KI 014 006 Kad Ahija ču šum njenih koraka na vratima, reče joj: “Uđi, ženo Jeroboamova! Što se pretvaraš da si druga, kad imam tešku vijest za tebe? 011 1KI 014 007 Idi, reci Jeroboamu: 'Ovako kaže Jahve, Bog Izraelov: Podigao sam te isred naroda i učinio sam te knezom nad mojim narodom Izraelom, 011 1KI 014 008 istrgnuo sam kraljevstvo iz kuće Davidove i dao ga tebi. Ali ti nisi bio kao moj sluga David, koji je držao moje zapovijedi i koji me slijedio svim srcem svojim i činio samo ono što je pravedno u mojim očima. 011 1KI 014 009 Ti si radio kudikamo gore od svojih prethodnika, otišao si i načinio sebi druge bogove, salio si im likove da me dražiš, mene si bacio za leđa. 011 1KI 014 010 Zato, evo, puštam zlo na kuću Jeroboamovu, istrijebit ću iz obitelji Jeroboamove sve što mokri uza zid, robove i slobodnjake u Izraelu; ja ću netragom pomesti kuću Jeroboamovu kao što se mete nečist, da ga ništa ne ostane. 011 1KI 014 011 One koji iz Jeroboamove obitelji umru u gradu, proždrijet će psi, a one koji umru u polju, pojest će ptice nebeske.' - Eto tako je Jahve rekao. 011 1KI 014 012 A ti ustani i pođi svome domu: tek što nogama stupiš u grad, dječak će umrijeti. 011 1KI 014 013 Sav će ga Izrael oplakati i pokopat će ga. On će biti jedini iz obitelji Jeroboamove položen u grob, jer se jedino na njemu našlo nešto što se u kući Jeroboamovoj svidjelo Jahvi, Bogu Izraelovu. 011 1KI 014 014 Jahve će sebi postaviti kralja nad Izraelom i taj će istrijebiti kuću Jeroboamovu. Evo dana! Što? Čak i trenutka! 011 1KI 014 015 Jahve će udariti Izraela te će se njihati kao trska u vodi. Iščupat će Izraela iz ove dobre zemlje koju je dao njihovim ocima i rasijat će ih s onu stranu Rijeke, jer su načinili sebi ašere koje srde Jahvu. 011 1KI 014 016 Odbacit će Izraela kao smeće, zbog grijeha što ih je učinio Jeroboam i na koje je navodio Izraela.” 011 1KI 014 017 Žena Jeroboamova ustade i ode. Stigla je u Tirsu, a kad je prelazila kućni prag, dječak bijaše mrtav. 011 1KI 014 018 Pokopali su ga i sav ga je Izrael oplakao prema riječi koju je Jahve rekao po sluzi svome proroku Ahiji. 011 1KI 014 019 Ostala povijest Jeroboamova, kako je ratovao i kraljevao, to je zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih. 011 1KI 014 020 Jeroboamovo kraljevanje trajalo je dvadeset i dvije godine, zatim je Jeroboam počinuo kraj otaca svojih, a sin mu Nadab zakraljio se mjesto njega. 011 1KI 014 021 Roboam, sin Salomonov, bio je kralj Judejaca; bijaše mu četrdeset i jedna godina kad je postao kraljem, a sedamnaest je godina kraljevao u Jeruzalemu, u gradu koji Jahve izabra između svih izraelskih plemena da ondje postavi svoje Ime. Majka mu se zvala Naama, a bila je Amonka. 011 1KI 014 022 I Juda učini zlo u očima Jahvinim. Grijesima koje su počinili razjarili su ga više od svega što su učinili njihovi oci. 011 1KI 014 023 Jer su i oni podigli uzvišice, stupove i ašere na svakom brežuljku i pod svakim zelenim drvetom. 011 1KI 014 024 Bilo je čak posvećenih bludnica u zemlji. Oponašao je sve grozote naroda što ih je Jahve otjerao ispred sinova Izraelovih. 011 1KI 014 025 Pete godine Roboamova kraljevanja egipatski kralj Šišak navali na Jeruzalem. 011 1KI 014 026 Opljačka sve blago iz Doma Jahvina i riznicu kraljevskog dvora; sve je uzeo; uze i sve zlatne štitove što ih bijaše napravio Salomon. 011 1KI 014 027 Namjesto njih kralj Roboam napravi tučane štitove i povjeri ih zapovjednicima straže koja je čuvala vrata kraljevskog dvora. 011 1KI 014 028 Kad je god kralj išao u Jahvin Dom, stražari su ih uzimali, a poslije ih vraćali u stražaru. 011 1KI 014 029 Ostala povijest Roboamova, sve što je učinio, zar nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? 011 1KI 014 030 Za sve vrijeme bio je rat između Roboama i Jeroboama. 011 1KI 014 031 Roboam je počinuo sa svojim ocima i bi sahranjen sa svojim ocima u Davidovu gradu. Majka mu se zvala Naama, a bila je Amonka. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Abijam. 011 1KI 015 001 Osamnaeste godine kraljevanja Jeroboama, sina Nebatova, zakraljio se Abijam u Judeji. 011 1KI 015 002 Tri je godine kraljevao u Jeruzalemu; njegova se majka zvala Maaka, a bila je kći Abšalomova. 011 1KI 015 003 On je hodio u svim grijesima što ih je njegov otac činio prije njega, i njegovo srce nije bilo potpuno odano Jahvi, Bogu svome, kao srce njegova praoca Davida. 011 1KI 015 004 Ipak, zbog Davida, dao mu je Jahve, Bog njegov, svjetiljku u Jeruzalemu, podigavši sinove njegove poslije njega i sačuvavši Jeruzalem. 011 1KI 015 005 Jer je David činio sve što je pravo u očima Jahvinim i za svega svoga života nije odstupio ni od čega što mu je zapovjedio, osim onog što je učinio Uriji Hetitu. 011 1KI 015 007 Ostala povijest Abijamova, sve što je učinio, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? A bijaše rat između Abijama i Jeroboama. 011 1KI 015 008 Potom je Abijam počinuo sa svojim ocima. Sahraniše ga u Davidovu gradu; na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asa. 011 1KI 015 009 Dvadesete godine Jeroboamova kraljevanja nad Izraelom postade Asa kraljem Judeje. 011 1KI 015 010 Kraljevao je četrdeset i jednu godinu u Jeruzalemu; njegova se baka zvala Maaka, a bila je kći Abšalomova. 011 1KI 015 011 Asa je činio što je pravo u očima Jahvinim, kao i njegov praotac David. 011 1KI 015 012 Protjerao je iz zemlje posvećene bludnice i uklonio sve idole koje njegovi oci bijahu načinili. 011 1KI 015 013 Sam je uklonio svoju baku s dostojanstva velike kneginje, jer bijaše načinila gada Ašeri. Asa je sasjekao njezina gada i spalio ga u potoku Kidronu. 011 1KI 015 014 Ali uzvišice nisu bile uklonjene; ipak je Asino srce bilo privrženo Jahvi svega njegova života. 011 1KI 015 015 Unio je u Dom Jahvin posvećene darove svoga oca i svoje: srebro, zlato i posuđe. 011 1KI 015 016 Bio je rat između Ase i Baše, kralja izraelskoga, u sve njihove dane. 011 1KI 015 017 Izraelski kralj Baša navali na Judeju i stade utvrđivati Ramu da spriječi svako kretanje judejskom kralju Asi. 011 1KI 015 018 Asa tada uze srebra i zlata koje je preostalo u riznicama Doma Jahvina i u riznicama kraljevskog dvora i dade ga svojim slugama te ih posla Ben-Hadadu, sinu Tabrimonovu, sinu Hezjonovu, aramejskom kralju, koji je stolovao u Damasku, i poruči mu: 011 1KI 015 019 “Neka bude savez između mene i tebe, između moga i tvoga oca; evo, šaljem ti na dar srebra i zlata: hajde, raskini savez s izraelskim kraljem Bašom da bi otišao od mene.” 011 1KI 015 020 Ben-Hadad posluša kralja Asu i posla svoje vojskovođe na izraelske gradove te oni pokoriše Ijon, Dan, Abel Bet-Maaku, sav Kineret i svu zemlju Naftali. 011 1KI 015 021 A kada to Baša dozna, presta utvrđivati Ramu i vrati se u Tirsu. 011 1KI 015 022 Kralj Asa sazva sve Judejce, bez izuzetka, i oni odnesoše kamenje i drvo kojima je Baša utvrđivao Ramu, i kralj Asa utvrdi time Gebu Benjaminovu i Mispu. 011 1KI 015 023 Ostala povijest Asina, sve njegove pobjede i sve što je učinio i gradovi koje je utvrdio, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? A u starosti bolovao je od nogu. 011 1KI 015 024 Asa je počinuo sa svojim ocima i sahranjen je sa svojim ocima u gradu Davida, svoga praoca. Njegov sin Jošafat zakralji se mjesto njega. 011 1KI 015 025 Nadab, sin Jeroboamov, postade kraljem Izraela druge godine Asina kraljevanja Judejom i vladao je dvije godine Izraelom. 011 1KI 015 026 Činio je zlo u očima Jahvinim. Hodio je putem svoga oca i oponašao njegov grijeh na koji je navodio Izraela. 011 1KI 015 027 Baša, sin Ahijin, iz kuće Jisakarove, uroti se protiv njega i ubi ga u Gibetonu, koji pripada Filistejcima i koji su opsjedali Nadab i sav Izrael. 011 1KI 015 028 Baša ga ubi treće godine Asina kraljevanja Judejom i zavlada mjesto njega. 011 1KI 015 029 Kad je postao kraljem, pobi svu kuću Jeroboamovu i ne poštedi nikoga od Jeroboamovih dokle sve ne istrijebi po riječi koju je Jahve rekao preko sluge svoga Ahije iz Šila. 011 1KI 015 030 Zbog grijeha što ih je učinio i na koje je naveo Izraela i zbog gnjeva kojim je raspalio Jahvu, Boga Izraelova. 011 1KI 015 031 Ostala povijest Nadabova, i sve što je učinio, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? 011 1KI 015 032 Između Ase i Izraelova kralja Baše vladao je rat u sve njihove dane. 011 1KI 015 033 Treće godine Asina kraljevanja Judejom postade Baša, sin Ahijin, kraljem nad svim Izraelom u Tirsi i vladao je dvadeset i četiri godine. 011 1KI 015 034 Činio je zlo u očima Jahvinim i hodio je putem Jeroboama i njegovih grijeha kojima je zavodio Izraelce. 011 1KI 016 001 Tada bi upućena riječ Jahvina Jehuu, sinu Hananijevu, protiv Baše: 011 1KI 016 002 “Iz praha sam te podigao i postavio knezom nad mojim narodom Izraelom, ali si ti krenuo Jeroboamovim putem i navodiš narod moj Izrael na grijehe te me razjaruješ njihovim grijesima; 011 1KI 016 003 zato ću netragom pomesti Bašu i kuću njegovu: učinit ću s tvojom kućom kao i s kućom Jeroboama, sina Nebatova. 011 1KI 016 004 Tko iz obitelji Bašine umre u gradu, pojest će ga psi, a tko im umre u polju, pojest će ga ptice nebeske.” 011 1KI 016 005 Ostala povijest Bašina, što je učinio, njegova djela, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? 011 1KI 016 006 Baša je počinuo sa svojim ocima i sahranjen je u Tirsi. Sin njegov Ela zakraljio se mjesto njega. 011 1KI 016 007 Ali riječ Jahvina po Jehuu proroku, sinu Hananijevu, nije bila upravljena protiv Baše i njegove kuće samo zbog toga što je činio zlo u očima Jahve i ljutio ga djelima svojih ruku te bio kao i kuća Jeroboamova nego i zbog toga što je i nju istrijebio. 011 1KI 016 008 Dvadeset i šeste godine kraljevanja Ase u Judeji postade Ela, sin Bašin, kraljem Izraela u Tirsi; vladao je svega dvije godine. 011 1KI 016 009 Njegov dvoranin Zimri, zapovjednik polovine bojnih kola, uroti se protiv njega. Kad je bio u Tirsi, opio se u kući Arse, upravitelja dvora u Tirsi. 011 1KI 016 010 Tada provali Zimri, udari na njega i ubi ga, dvadeset i sedme godine Asina kraljevanja Judejom, te zavlada mjesto njega. 011 1KI 016 011 Čim je zavladao i sjeo na prijestolje, poubija svu obitelj Bašinu; nije mu poštedio ni što uza zid mokri, ni njegovih rođaka ni prijatelja. 011 1KI 016 012 Tako Zimri iskorijeni svu kuću Bašinu po riječi koju je Jahve rekao protiv Baše preko sluge svoga proroka Jehua, 011 1KI 016 013 zbog sviju grijeha što su ih činili Baša i sin mu Ela i tako zavodili Izraela, srdeći Jahvu, Boga Izraelova, svojim krivim bogovima. 011 1KI 016 014 Ostala povijest Elina, sve što je učinio, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? 011 1KI 016 015 Dvadeset i sedme godine Asina kraljevanja Judejom postade Zimri kraljem u Tirsi i vladao je sedam dana. Narod je tada opsjedao Gibeton, koji je pripadao Filistejcima. 011 1KI 016 016 Kad je utaboreni narod čuo da se Zimri pobunio i ubio kralja, sav Izrael istoga dana u taboru proglasi kraljem nad Izraelom zapovjednika vojske Omrija. 011 1KI 016 017 Zatim Omri i sav Izrael s njime odoše od Gibetona i opsjedoše Tirsu. 011 1KI 016 018 Kad je Zimri vidio da će grad biti osvojen, uđe u utvrdu kraljevskoga dvora, zapali nad sobom kraljevski dvor i tako pogibe. 011 1KI 016 019 To je bilo zbog grijeha koje je počinio radeći što je zlo u očima Jahvinim i hodeći putem Jeroboama i njegovih grijeha kojima je zavodio Izraela. 011 1KI 016 020 Ostala povijest Zimrijeva i njegova urota koju je skovao, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? 011 1KI 016 021 Tada se Izraelov narod razdijelio: polovica se odlučila za Tibnija, sina Ginatova, da ga učini kraljem, a druga polovica za Omrija. 011 1KI 016 022 Ali pristaše Omrijeve nadjačaše pristaše Tibnija, sina Ginatova, pa kad Tibni umrije, postade Omri kraljem. 011 1KI 016 023 Trideset i prve godine Asina kraljevanja Judejom postade Omri kraljem Izraela za dvanaest godina. U Tirsi je kraljevao šest godina. 011 1KI 016 024 Tada kupi od Šemera za dva talenta srebra brdo Samariju; sagradi grad koji po imenu Šemera, vlasnika brijega, nazva Samarija. 011 1KI 016 025 Ali je Omri činio zlo u očima Jahvinim i bio je gori od svojih prethodnika. 011 1KI 016 026 U svemu je slijedio Jeroboama, sina Nebatova, i njegove grijehe kojima je zavodio Izraela i srdio Jahvu, Boga Izraelova, svojim lažnim bogovima. 011 1KI 016 027 Ostala povijest Omrijeva, sve što je učinio, njegovi pothvati koje je izveo, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? 011 1KI 016 028 Omri počinu sa svojim ocima i sahranjen je u Samariji. Njegov sin Ahab postade kraljem mjesto njega. 011 1KI 016 029 Ahab, sin Omrijev, postade izraelskim kraljem u trideset i osmoj godini Asina kraljevanja Judejom i vladao je dvadeset i dvije godine nad Izraelom u Samariji. 011 1KI 016 030 Ahab, sin Omrijev, činio je u očima Jahvinim više zla od svih svojih prethodnika. 011 1KI 016 031 I malo mu bijaše što je hodio u grijesima Jeroboama, sina Nebatova, nego se još oženi Izebelom, kćerju Etbaala, kralja sidonskog, i poče služiti Baalu i klanjati mu se; 011 1KI 016 032 Baalu podiže žrtvenik u Baalovu hramu što ga bijaše sagradio u Samariji. 011 1KI 016 033 Ahab je podigao i Ašeru i učinio druga zlodjela i razljutio Jahvu, Boga Izraelova, više od svih kraljeva izraelskih koji bijahu prije njega. 011 1KI 016 034 Za njegova je vremena Hiel iz Betela sagradio Jerihon; uz žrtvu svoga prvorođenca Abirama podigao je temelje, a uz žrtvu svoga mezimca Seguba postavio je gradska vrata, po riječi koju je Jahve rekao po svome sluzi Jošui, sinu Nunovu. 011 1KI 017 001 Ilija Tišbijac, iz Tišbe Gileadske, reče Ahabu: “Živoga mi Jahve, Boga Izraelova, komu služim, neće ovih godina biti ni rose ni kiše, osim na moju zapovijed.” 011 1KI 017 002 Upućena mu je riječ Jahvina ovako: 011 1KI 017 003 “Idi odavde i kreni na istok i sakrij se na potoku Keritu, koji je nasuprot Jordanu. 011 1KI 017 004 Pit ćeš iz potoka, a gavranima sam zapovjedio da te ondje hrane.” 011 1KI 017 005 Ode on i učini po riječi Jahvinoj i nastani se na potoku Keritu, nasuprot Jordanu. 011 1KI 017 006 Gavrani su mu jutrom donosili kruha, a večerom mesa; iz potoka je pio. 011 1KI 017 007 Ali poslije nekog vremena presuši potok, jer nije bilo kiše u svoj zemlji. 011 1KI 017 008 Tada Iliji dođe riječ Jahvina: 011 1KI 017 009 “Ustani, idi u Sarfatu Sidonsku i ondje ostani. Evo, ondje sam zapovjedio jednoj udovici da te hrani.” 011 1KI 017 010 Ustade on i krenu u Sarfatu. Kada je stigao do gradskih vrata, neka je udovica onuda skupljala drva; on joj se obrati i reče: “Donesi mi malo vode u vrču da pijem!” 011 1KI 017 011 Kad je pošla da donese, on viknu za njom i reče joj: “Donesi mi i malo kruha u ruci!” 011 1KI 017 012 Ona odgovori: “Živoga mi Jahve, tvoga Boga, ja nemam pečena kruha, nemam do pregršti brašna u ćupu i malo ulja u vrču. I evo kupim drva, pa ću otići i ono pripremiti sebi i svome sinu da pojedemo i da umremo.” 011 1KI 017 013 Ali joj Ilija reče: “Ništa se ne boj. Idi i uradi kako si rekla; samo najprije umijesi meni kolačić, pa mi donesi; a onda zgotovi za sebe i za svoga sina. 011 1KI 017 014 Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'U ćupu neće brašna nestati ni vrč se s uljem neće isprazniti sve dokle Jahve ne pusti da kiša padne na zemlju.'” 011 1KI 017 015 Ode ona i učini kako je rekao Ilija; i za mnoge dane imadoše jela, ona, on i njen sin. 011 1KI 017 016 Brašno se iz ćupa nije potrošilo i u vrču nije nestalo ulja, po riječi koju je Jahve rekao preko svoga sluge Ilije. 011 1KI 017 017 Poslije ovih događaja razbolio se sin domaćičin i bolest se njegova jako pogoršala, tako te u njemu nije ostalo daha. 011 1KI 017 018 Tada ona reče Iliji: “Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Zar si došao k meni da me podsjetiš na moj grijeh i da mi usmrtiš sina!” 011 1KI 017 019 On joj reče: “Daj mi svoga sina!” Tada ga uze iz njezina naručja, odnese ga u gornju sobu gdje je stanovao i položi ga na svoju postelju. 011 1KI 017 020 Tada zavapi Jahvi i reče: “Jahve, Bože moj, zar zaista želiš udovicu koja me ugostila uvaliti u tugu umorivši joj sina?” 011 1KI 017 021 Zatim se tri puta pružio nad dječakom zazivajući Jahvu: “Jahve, Bože, učini da se u ovo dijete vrati duša njegova!” 011 1KI 017 022 Jahve je uslišio molbu Ilijinu, u dijete se vratila duša i ono oživje. 011 1KI 017 023 Ilija ga uze, siđe iz gornje sobe u kuću i dade ga njegovoj materi; i reče Ilija: “Evo, tvoj sin živi!” 011 1KI 017 024 Žena mu reče: “Sada znam da si ti čovjek Božji i da je riječ Jahvina u tvojim ustima istinita!” 011 1KI 018 001 Prošlo je mnogo vremena i riječ Jahvina bi upravljena treće godine Iliji: “Idi, pokaži se Ahabu, jer želim pustiti kišu na lice zemlje.” 011 1KI 018 002 I ode Ilija da se pokaže Ahabu. Kako je glad u Samariji bivala teža, 011 1KI 018 003 pozva Ahab dvorskog upravitelja Obadiju. Taj se Obadija veoma bojao Jahve; 011 1KI 018 004 jer kad je Izebela poubijala proroke Jahvine, on je uzeo stotinu proroka i sakrio ih po pedeset u jednu spilju, gdje ih je hranio kruhom i pojio vodom. 011 1KI 018 005 I reče Ahab Obadiji: “Hajde, obići ćemo svu zemlju, sve izvore i sve potoke, možda ćemo naći trave da sačuvamo u životu konje i mazge i da nam ne propadne stoka.” 011 1KI 018 006 Podijelili su zemlju koju će pretražiti: Ahab je sam otišao jednim putem, a Obadija je pošao sam drugim putem. 011 1KI 018 007 I kad je Obadija bio na putu, eto mu u susret Ilije; poznavši ga, pade ničice i reče: “Jesi li to ti, gospodaru Ilija!” 011 1KI 018 008 On mu odgovori: “Ja sam! Idi i reci svome gospodaru: 'Evo Ilije!'” 011 1KI 018 009 Odgovori mu Obadija: “Što sam sagriješio te slugu svojega predaješ u ruke Ahabu da me ubije? 011 1KI 018 010 Živoga mi Jahve, tvoga Boga, nema naroda ili kraljevstva kamo moj gospodar nije slao da te traže. I kad su mu rekli: 'Nema ga!' zakleo je kraljevstvo i narod što te nisu našli. 011 1KI 018 011 I sada mi naređuješ: 'Idi, reci svome gospodaru: Evo Ilije!' 011 1KI 018 012 Ali kad ja odem od tebe, Duh Jahvin odnijet će te ne znam kamo, a ja ću doći i obavijestiti Ahaba. Pa kad te ne nađe, ubit će me! A tvoj se sluga boji Jahve od mladosti svoje! 011 1KI 018 013 Zar nije poznato mome gospodaru što sam učinio kad je ono Izebela poubijala proroke Jahvine? Sakrio sam stotinu proroka, po pedeset u jednu spilju, i kruhom ih uzdržavao i vodom. 011 1KI 018 014 I sada ti naređuješ: 'Idi, reci svome gospodaru: Evo Ilije!' Pa on će me ubiti!” 011 1KI 018 015 Ilija mu odgovori: “Živoga mi Jahve Sebaota, komu služim, još ću mu se danas pokazati.” 011 1KI 018 016 Obadija pođe u susret Ahabu i donese mu vijest, a Ahab pođe u susret Iliji. 011 1KI 018 017 Kad Ahab ugleda Iliju, reče mu: “Jesi li ti onaj koji upropašćuješ Izraela?” 011 1KI 018 018 Ilija odgovori: “Ne upropašćujem ja Izraela, nego ti i tvoja obitelj, jer ste ostavili Jahvu, a ti si sljedbenik Baala. 011 1KI 018 019 Sada sakupi sav Izrael preda me na gori Karmelu i četiri stotine pedeset proroka Baalovih koji jedu za stolom Izebelinim.” 011 1KI 018 020 Ahab pozva sve sinove Izraelove i sakupi proroke na gori Karmelu. 011 1KI 018 021 Ilija pristupi svemu narodu i reče: “Dokle ćete hramati na obje strane? Ako je Jahve Bog, slijedite ga; ako je Baal, slijedite njega.” A narod mu nije ništa odgovorio. 011 1KI 018 022 Ilija nastavi: “Ja sam još jedini ostao kao prorok Jahvin, a Baalovih je proroka četiri stotine i pedeset. 011 1KI 018 023 Dajte nam dva junca. Neka oni izaberu sebi jednoga, neka ga sasijeku i stave na drva, ali neka ne podmeću ognja. Ja ću spremiti drugoga junca i neću podmetati ognja. 011 1KI 018 024 Vi zazovite ime svoga boga, a ja ću zazvati ime Jahvino: bog koji odgovori ognjem pravi je Bog.” Sav narod odgovori: “Dobro!” 011 1KI 018 025 Potom reče Ilija prorocima Baalovim: “Izaberite sebi jednoga junca i počnite, jer vas je mnogo više. Zazovite ime svoga boga, ali ne stavljajte ognja.” 011 1KI 018 026 Oni uzeše junca koji je njima pripao i pripremiše ga. Zazivali su ime Baalovo od jutra do podne govoreći: “O Baale, usliši nas!” Ali nije bilo ni glasa, ni odgovora. I skakahu i prigibahu koljena pred žrtvenikom koji su načinili. 011 1KI 018 027 U podne im se Ilija naruga i reče: “Glasnije vičite, jer on je bog; zauzet je, ili ima posla, ili je na putu; možda spava, pa ga treba probuditi!” 011 1KI 018 028 A oni okrenuše vikati još glasnije i parati se noževima i sulicama, kako je u njih običaj, sve dok ih nije oblila krv. 011 1KI 018 029 Kad je prošlo podne, pali su u bunilo i bjesnjeli sve dok nije bilo vrijeme da se prinese žrtva; ali nije bilo nikakva glasa ni odgovora niti znaka da ih tkogod sluša. 011 1KI 018 030 Tada Ilija reče svemu narodu: “Priđite k meni!” I sav mu narod pristupi. On popravi žrtvenik Jahvin koji bijaše srušen. 011 1KI 018 031 Ilija uze dvanaest kamenova prema broju plemena sinova Jakova, kome je Bog rekao: “Izrael će biti ime tvoje!” 011 1KI 018 032 I sagradi od toga kamenja žrtvenik Imenu Jahvinu i iskopa jarak oko žrtvenika, širok da bi se mogle posijati dvije mjere pšenice. 011 1KI 018 033 Složi drva, rasiječe junca i stavi ga na drva. 011 1KI 018 034 Tada reče: “Napunite vodom četiri vrča i izlijte na paljenicu i na drva!” Učiniše tako. Zapovjedi im: “Ponovite”, i oni ponoviše. Tada reče: “Učinite i treći put.” Oni tako i treći put. 011 1KI 018 035 Voda je tekla oko žrtvenika i jarak se ispunio vodom. 011 1KI 018 036 Kad bijaše vrijeme da se prinese žrtva, pristupi prorok Ilija i reče: “Jahve, Bože Abrahamov, Izakov i Izraelov, objavi danas da si ti Bog u Izraelu, da sam ja sluga tvoj i da sam po zapovijedi tvojoj učinio sve ovo. 011 1KI 018 037 Usliši me, Jahve; usliši me, da bi sav ovaj narod znao da si ti, Jahve, Bog i da ćeš ti obratiti njihova srca.” 011 1KI 018 038 I oganj Jahvin pade i proguta paljenicu i drva, kamenje i prašinu, čak i vodu u jarku isuši. 011 1KI 018 039 Sav narod se uplaši, ljudi padoše ničice i rekoše: “Jahve je Bog! Jahve je Bog!” 011 1KI 018 040 Ilija im reče: “Pohvatajte proroke Baalove da nijedan od njih ne utekne!” I oni ih pohvataše. Ilija ih odvede do potoka Kišona i ondje ih pobi. 011 1KI 018 041 Ilija reče Ahabu: “Idi gore, jedi i pij, jer čujem šumor kiše.” 011 1KI 018 042 Dok je Ahab otišao gore da jede i pije, Ilija se popeo na vrh Karmela, prignuo se zemlji i sakrio lice među koljena. 011 1KI 018 043 Rekao je zatim svome momku: “Idi gore i pogledaj prema moru.” On ode gore, pogleda i reče: “Ništa nema ondje!” Ilija odgovori: “Vrati se sedam puta.” 011 1KI 018 044 Ali sedmoga puta reče momak: “Eno se oblak, malen kao dlan čovječji, diže od mora.” Tada reče Ilija: “Idi, kaži Ahabu: 'Upregni i silazi da te kiša ne uhvati.'” 011 1KI 018 045 Odjednom se nebo zamrači od oblaka i vihora i pade jaka kiša. Ahab se pope na kola i odveze u Jizreel. 011 1KI 018 046 Ruka je Jahvina bila nad Ilijom te on, opasavši se, otrča pred Ahabom sve do u blizinu Jizreela. 011 1KI 019 001 Ahab ispriča Izebeli sve što je Ilija učinio i kako je mačem poubijao sve proroke. 011 1KI 019 002 Tada Izebela posla Iliji glasnika s porukom: “Neka mi bogovi učine sva zla i neka nadodadu, ako sutra u ovo doba ne učinim s tvojim životom kao što si ti učinio sa životom svakoga od njih!” 011 1KI 019 003 On se uplaši, ustade i ode da bi spasio život. Došao je u Beer Šebu, koja je u Judeji, i otpustio ondje svoga momka. 011 1KI 019 004 A sam ode dan hoda u pustinju; sjede ondje pod smreku, zaželje umrijeti i reče: “Već mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih.” 011 1KI 019 005 Zatim leže i zaspa. Ali gle, anđeo ga taknu i reče mu: “Ustani i jedi.” 011 1KI 019 006 On pogleda, kad gle - kraj njegova uzglavlja na kamenu pečen kruh i vrč vode. Jeo je i pio, pa opet legao. 011 1KI 019 007 Ali se anđeo Jahvin javi i drugi put, dotače ga i reče: “Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put!” 011 1KI 019 008 Ustao je, jeo i pio. Okrijepljen tom hranom, išao je četrdeset dana i četrdeset noći sve do Božje gore Horeba. 011 1KI 019 009 Ondje je ušao u neku spilju i prenoćio u njoj. I gle, eto k njemu riječi Jahvine: “Što ćeš ti ovdje, Ilija?” 011 1KI 019 010 On odgovori: “Revnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i pobili mačem tvoje proroke. Ostao sam sam, a oni traže da i meni uzmu život.” 011 1KI 019 011 Glas mu reče: “Iziđi i stani u gori pred Jahvom. Evo Jahve upravo prolazi.” Pred Jahvom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Jahve nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Jahve nije bio u potresu; 011 1KI 019 012 a poslije potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora. 011 1KI 019 013 Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem, iziđe i stade na ulazu u pećinu. Tada mu progovori glas i reče: “Što ćeš ovdje, Ilija?” 011 1KI 019 014 On odgovori: “Revnovao sam veoma gorljivo za Jahvu nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i mačem poubijali tvoje proroke. Ostadoh sam, a oni traže da i meni oduzmu život.” 011 1KI 019 015 Jahve mu reče: “Idi, vrati se istim putem u damaščansku pustinju. Kad dođeš, pomaži ondje Hazaela za kralja aramskog. 011 1KI 019 016 Pomaži Jehuu, sina Nimsijeva, za kralja izraelskoga i pomaži Elizeja, sina Šafatova, iz Abel Mehole, za proroka namjesto sebe. 011 1KI 019 017 Koji utekne od mača Hazaelova, njega će pogubiti Jehu; a tko utekne od Jehuova mača, njega će pogubiti Elizej. 011 1KI 019 018 Ali ću ostaviti u Izraelu sedam tisuća, sve koljena koja se nisu savila pred Baalom i sva usta koja ga nisu cjelivala.” 011 1KI 019 019 Ode on i na povratku naiđe na Elizeja, sina Šafatova, gdje ore: pred njim dvanaest jarmova, sam bijaše kod dvanaestoga. Ilija prođe kraj njega i baci na nj svoj plašt. 011 1KI 019 020 On ostavi volove, potrča za Ilijom i reče: “Dopusti mi da zagrlim svoga oca i majku, pa ću poći za tobom.” Ilija mu odgovori: “Idi, vrati se, jer što sam ti učinio?” 011 1KI 019 021 On ga ostavi, uze jaram volova i žrtvova ih. Volujskim jarmom skuha meso i dade ga ljudima da jedu. Zatim ustade i pođe za Ilijom da ga poslužuje. 011 1KI 020 001 Ben-Hadad, kralj Arama, skupi svu vojsku svoju - s njim bijahu trideset i dva kralja, s konjima i bojnim kolima - i ode opsjedati Samariju i udari na nju. 011 1KI 020 002 Posla u grad glasnike izraelskom kralju Ahabu 011 1KI 020 003 i reče mu: “Ovako veli Ben-Hadad: 'Tvoje srebro i tvoje zlato moje je, a žene tvoje i djeca ostaju tebi.'” 011 1KI 020 004 Izraelski kralj ovako mu odgovori: “Na tvoju zapovijed, gospodaru kralju! Tvoj sam ja sa svime što mi pripada.” 011 1KI 020 005 Ali se glasnici vratiše i rekoše: “Ovako kaže Ben-Hadad i poručuje ti: 'Daj mi svoje srebro i zlato, svoje žene i djecu. 011 1KI 020 006 Budi siguran da ću sutra u ovo doba poslati svoje sluge i oni će pretražiti tvoju kuću i kuće tvojih sluga i stavit će svoju ruku na sve što im se svidi i to će odnijeti.'” 011 1KI 020 007 Izraelski kralj sazva sve starješine zemaljske i reče: “Promislite i pogledajte! Ovaj nam sprema zlo! Traži od mene moje žene i djecu, premda mu nisam odbio svoje srebro i zlato.” 011 1KI 020 008 Starješine mu i sav narod odgovoriše: “Nemoj poslušati! Nemoj pristati!” 011 1KI 020 009 Tada on ovako odgovori Ben-Hadadovim poslanicima: “Recite gospodaru kralju: 'Sve što si prvi put tražio od svoga sluge, ja ću učiniti, ali ovo drugo ne mogu.'” I poslanici odoše i odnesoše odgovor. 011 1KI 020 010 Tada mu Ben-Hadad poruči: “Neka mi bogovi učine zlo i neka pridaju još toliko, ako bude dosta praha Samarije da svi oni koji me slijede dobiju po pregršt!” 011 1KI 020 011 Ali mu kralj izraelski odgovori: “Kaže se: 'Neka se ne hvali koji se opasuje kao onaj koji se raspasuje!'” 011 1KI 020 012 A kad je Ben-Hadad to čuo - upravo je pio s kraljevima pod šatorima - zapovjedi svojim slugama: “Na svoja mjesta!” I oni zauzeše svoje položaje protiv grada. 011 1KI 020 013 Tada potraži jedan prorok Ahaba, kralja Izraela, i reče: “Ovako veli Jahve: 'Jesi li vidio ono silno mnoštvo? Ja ću ti ga danas evo predati u ruke i ti ćeš spoznati da sam ja Jahve.'” 011 1KI 020 014 Ahab reče: “Po kome?” On odgovori: “Ovako veli Jahve: po momcima pokrajinskih namjesnika.” Ahab upita: “Tko će početi boj?” On odgovori: “Ti!” 011 1KI 020 015 Ahab izvrši smotru momaka pokrajinskih upravitelja. Bijaše ih dvije stotine trideset i dva. Poslije njih izvršio je smotru sve vojske svih Izraelaca. Bijaše ih sedam tisuća. 011 1KI 020 016 Oni iziđoše u podne, dok je Ben-Hadad pio u šatorima sa trideset i dva kralja koji mu bijahu saveznici. 011 1KI 020 017 Momci pokrajinskih upravitelja iziđoše prvi. Obavijestiše Ben-Hadada: “Izišli su ljudi iz Samarije.” 011 1KI 020 018 On reče: “Ako su izišli radi mira, pohvatajte ih žive; ako su izišli u boj, opet ih uhvatite žive!” 011 1KI 020 019 Ali kad su oni - momci pokrajinskih upravitelja - izišli iz grada, za njima je slijedila ostala vojska 011 1KI 020 020 i svaki je udario na svog protivnika. Aramejci su bježali, a Izraelci ih progonili. Ben-Hadad, aramejski kralj, spasio se na konju zajedno s nekim konjanicima. 011 1KI 020 021 Tada je izišao izraelski kralj; zarobio je konje i kola i nanio Aramejcima težak poraz. 011 1KI 020 022 Tada pristupi prorok izraelskom kralju i reče mu: “Hajdemo! Ohrabri se i razmisli dobro što ti je činiti, jer će dogodine aramejski kralj napasti na te.” 011 1KI 020 023 Sluge su savjetovale aramejskog kralja: Njihov bog je bog gora, i zato su bili jači od nas. Ali ako se pobijemo s njima u ravnici, sigurno ćemo mi biti jači od njih. 011 1KI 020 024 Učinimo dakle ovako: makni ove kraljeve i postavi na njihovo mjesto upravitelje. 011 1KI 020 025 Zatim skupi sebi veliku vojsku kolika je bila ona koju si izgubio, toliko konja i toliko kola. Tada ćemo se pobiti s njima u ravnici, i sigurno ćemo ih nadvladati.” On ih posluša i učini tako. 011 1KI 020 026 Na početku godine Ben-Hadad podiže Aramejce i pođe na Afek da vojuje s Izraelom. 011 1KI 020 027 Izraelci se podigoše i krenuše protiv njih. I utaboriše se Izraelci pred njima kao dva mala stada koza, dok su Aramejci prekrili zemlju. 011 1KI 020 028 Tada pristupi Božji čovjek izraelskom kralju i reče: “Ovako veli Jahve: 'Zato što Aramejci kažu za Jahvu da je Bog bregova i da nije Bog ravnica, ja ću predati u tvoje ruke ovo silno mnoštvo da spoznate da sam ja Jahve'.” 011 1KI 020 029 Sedam dana bijahu utaboreni jedni sučelice drugima. Sedmoga dana zametnu se boj i Izraelci poubijaše Aramejce, stotinu tisuća pješaka u jedan jedini dan. 011 1KI 020 030 Ostatak pobježe u Afek, u grad, ali se sruši zidina na dvadeset i sedam tisuća ljudi koji su ostali. Pobjegao je i Ben-Hadad. U gradu je prelazio iz jednog skrovišta u drugo. 011 1KI 020 031 Njegove su mu sluge rekle: “Gle! Mi smo čuli da su izraelski kraljevi milosrdni. Stavimo kostrijet oko bokova svojih i konope oko svojih glava, pa izađimo pred kralja izraelskog: možda će ti poštedjeti život.” 011 1KI 020 032 I svezaše kostrijeti oko bokova svojih i konopce oko svojih glava. Otišli su pred izraelskog kralja i rekli: “Tvoj sluga Ben-Hadad kaže: 'Ostavi me na životu!'” On odgovori: “Je li još živ? On je moj brat.” 011 1KI 020 033 Ljudi su to uzeli kao dobar znak i požurili se da ga uhvate za riječ govoreći: “Ben-Hadad tvoj je brat.” Ahab odgovori: “Idite! Dovedite ga!” Ben-Hadad dođe i on ga uze na kola. 011 1KI 020 034 Ben-Hadad reče mu tada: “Vratit ću ti gradove koje je moj otac uzeo tvome ocu; stajat će ti na raspolaganju četvrti u Damasku, kao što ih je postavio moj otac u Samariji. Pod ovim me uvjetom otpusti.” Ahab sklopi s njime savez i otpusti ga. 011 1KI 020 035 Neki od proročkih sinova reče po Jahvinoj zapovijedi svome drugu: “Udari me!” Ali čovjek ne htjede da ga tuče. 011 1KI 020 036 Tada mu onaj reče: “Budući da nisi slušao glasa Jahvina, evo, kad odeš od mene, lav će te razderati.” Tek što se udaljio od njega, naiđe na lava koji ga razdera. 011 1KI 020 037 Prorok nađe drugoga čovjeka i reče: “Udari me!” Čovjek ga izudara i izrani. 011 1KI 020 038 Prorok ode, postavi se kralju na put, a preko očiju navuče povez da ga ne prepoznaju. 011 1KI 020 039 Kad je kralj prolazio, on povika: “Tvoj je sluga bio izišao u boj, kadli iz bojnih redova jedan istupi i dovede mi nekog čovjeka govoreći: 'Čuvaj ovoga čovjeka! Ako nestane, tvoj će život biti za njegov život, ili ćeš platiti srebrni talenat.' 011 1KI 020 040 I dok je tvoj sluga radio ovdje-ondje, njega je nestalo.” Tada mu reče kralj Izraela: “Eto ti presude! Sam si je izrekao!” 011 1KI 020 041 Nato onaj odmah ukloni povez s očiju i kralj izraelski vidje da je to jedan od proroka. 011 1KI 020 042 A on reče kralju: “Ovako veli Jahve: 'Budući da si pustio da ti iz ruke utekne čovjek koga sam udario prokletstvom, tvoj će život biti za njegov život, tvoj narod za njegov narod.'” 011 1KI 020 043 I kralj izraelski ode svojoj kući, mrk i srdit, i uđe u Samariju. 011 1KI 021 001 Nakon tih događaja dogodilo se ovo: Nabot Jizreelac imao vinograd kraj palače Ahaba, kralja samarijskog, 011 1KI 021 002 i Ahab ovako reče Nabotu: “Ustupi mi svoj vinograd da mi bude za povrtnjak jer je blizu moje kuće. Ja ću ti dati za nj bolji vinograd, ili, ako to želiš, dat ću ti novca koliko vrijedi.” 011 1KI 021 003 Ali Nabot reče Ahabu: “Jahve me sačuvao od toga da ti ustupim baštinu svojih otaca!” 011 1KI 021 004 Ahab se vrati kući mrk i ljutit zbog riječi koju mu je Nabot Jizreelac rekao: “Ne dam ti baštine svojih otaca.” Legao je na postelju i okrenuo lice i nije htio okusiti hrane. 011 1KI 021 005 Dođe mu njegova žena Izebela i reče: “Zašto si zlovoljan i ne mariš za hranu?” 011 1KI 021 006 On joj odgovori: “Govorio sam Nabotu Jizreelcu i rekao mu: 'Ustupi mi svoj vinograd za novac, ili, ako ti je draže, dat ću ti drugi vinograd za taj.' Ali mi je on rekao: 'Ne dam ti svoga vinograda.'” 011 1KI 021 007 Tada mu žena Izebela reče: “Jesi li ti onaj koji kraljuje nad Izraelom! Ustani i jedi i budi dobre volje. Ja ću ti pribaviti vinograd Nabota Jizreelca.” 011 1KI 021 008 I napisa ona pisma u ime Ahabovo i zapečati ih kraljevskim pečatom. Pisma je poslala starješinama i glavarima Nabotovim sugrađanima. 011 1KI 021 009 U tim je pismima napisala: “Proglasite post i postavite Nabota na čelo naroda. 011 1KI 021 010 Postavite prema njemu dva nitkova koji će ga optužiti: 'Proklinjao si Boga i kralja!' Tada ga izvedite i kamenujte ga da pogine.” 011 1KI 021 011 I učiniše ljudi Nabotova grada, starješine i glavari, kako im je Izebela zapovjedila i kako je pisalo u pismima koja im je uputila. 011 1KI 021 012 Proglasiše post i Nabota postaviše na čelo naroda. 011 1KI 021 013 Tada dođoše dva nitkova, sjedoše mu nasuprot i optužiše Nabota pred narodom: “Nabot je proklinjao Boga i kralja.” I tako izvedoše Nabota izvan grada, zasuše ga kamenjem i on pogibe. 011 1KI 021 014 Zatim poručiše Izebeli: “Nabot je kamenovan i umro je.” 011 1KI 021 015 Pošto je Izebela čula da je Nabot kamenovan i da je umro, reče Ahabu: “Ustani i zaposjedni vinograd što ti ga Nabot Jizreelac ne htjede ustupiti za novac. Nabot više nije živ, on je mrtav.” 011 1KI 021 016 Kada je Ahab doznao da je Nabot mrtav, ustade i siđe u vinograd Nabota Jizreelca da ga zaposjedne. 011 1KI 021 017 Tada bi upućena riječ Jahvina Iliji Tišbijcu: 011 1KI 021 018 “Ustani i siđi u Samariju, u susret Ahabu, kralju izraelskom. Eno ga u vinogradu Nabotovu u koji je sišao da ga zaposjedne. 011 1KI 021 019 Reci mu: 'Ovako veli Jahve: Umorio si, oteo si! Zato ovako veli Jahve: Na mjestu gdje su psi lizali Nabotovu krv, lizat će psi i tvoju.'” 011 1KI 021 020 Ahab reče Iliji: “Nađe li me, neprijatelju moj?” Ilija odgovori: “Nađoh te, jer si se prodao da činiš što je zlo u očima Jahvinim. 011 1KI 021 021 Evo, tek što nisam navukao na te nesreću. Pomest ću tvoje potomstvo, istrijebiti Ahabu sve što mokri uza zid, robove i slobodnjake u Izraelu. 011 1KI 021 022 Učinit ću s tvojom kućom kao s kućom Jeroboama, sina Nebatova, i s kućom Baše, sina Ahijina, jer si me rasrdio i naveo Izraela na grijeh. 011 1KI 021 023 I nad Izebelom reče Jahve: psi će proždrijeti Izebelu na Jizreelskom polju. 011 1KI 021 024 Tko od obitelji Ahabove umre u gradu, psi će ga izjesti, a tko umre u polju, pojest će ga ptice nebeske.” 011 1KI 021 025 Doista, nitko se nije prodao tako kao Ahab da čini što je zlo u očima Jahvinim, jer ga je zavodila njegova žena Izebela. 011 1KI 021 026 Činio je vrlo odvratna djela: išao je za idolima baš kao što su činili Amorejci, koje je Jahve protjerao ispred Izraelaca. 011 1KI 021 027 Kad je Ahab čuo te riječi, razdrije svoje haljine i stavi kostrijet na tijelo; i postio je, u kostrijeti je spavao i naokolo išao tiho jecajući. 011 1KI 021 028 Tada dođe riječ Jahvina Iliji Tišbijcu: 011 1KI 021 029 “Jesi li vidio kako se Ahab preda mnom ponizio? Budući da se tako ponizio preda mnom, neću zla pustiti za njegova života; u vrijeme njegova sina pustit ću zlo na kuću njegovu.” 011 1KI 022 001 Tri je godine vladao mir; nije bilo rata između Aramejaca i Izraela. 011 1KI 022 002 Treće godine Jošafat, kralj judejski, posjeti kralja izraelskoga. 011 1KI 022 003 Kralj Izraela reče svojim dvoranima: “Znate li da je Ramot Gilead naš? A mi ne poduzimamo ništa da ga otmemo iz ruke aramejskog kralja.” 011 1KI 022 004 Zatim reče Jošafatu: “Hoćeš li poći sa mnom na Ramot Gilead?” Jošafat odgovori kralju izraelskom: “Ja sam kao i ti, moj narod kao i tvoj, moji konji što i tvoji.” 011 1KI 022 005 Tada Jošafat reče kralju izraelskom: “De posavjetuj se najprije s Jahvom.” 011 1KI 022 006 Tada kralj izraelski sakupi oko četiri stotine proroka i upita ih: “Mogu li zavojštiti na Ramot Gilead ili da se okanim toga?” Oni odgovoriše: “Idi, jer će ga Jahve predati kralju u ruke.” 011 1KI 022 007 Ali Jošafat upita: “Ima li ovdje još koji prorok Jahvin da i njega upitamo?” 011 1KI 022 008 Kralj izraelski odgovori Jošafatu: “Ima još jedan čovjek preko koga bismo mogli upitati Jahvu, ali ga ne podnosim jer mi ne prorokuje ništa dobro nego samo zlo; to je Mihej, sin Jimlin.” A Jošafat reče: “Neka kralj ne govori tako!” 011 1KI 022 009 Tada kralj izraelski dozva jednoga dvoranina i reče mu: “Brže dovedi Jimlina sina Miheja.” 011 1KI 022 010 Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat sjedili su svaki na svome prijestolju, u svečanim haljinama pred Samarijskim vratima, a proroci proricali pred njima. 011 1KI 022 011 Kenaanin sin Sidkija napravi sebi željezne rogove i reče: “Ovako govori Jahve: 'Njima ćeš nabosti sve Aramejce dok ih ne uništiš'.” 011 1KI 022 012 Tako su i svi drugi proroci proricali govoreći: “Idi na Ramot Gilead i uspjet ćeš: Jahve će ga predati kralju u ruke.” 011 1KI 022 013 Glasnik koji bijaše otišao da zove Miheja reče mu: “Eno, svi proroci složno proriču dobro kralju. Govori i ti kao jedan od njih i proreci mu uspjeh!” 011 1KI 022 014 Ali Mihej odvrati: “Živoga mi Jahve, govorit ću ono što mi Jahve kaže!” 011 1KI 022 015 Kad dođe pred kralja, upita ga kralj: “Miheju, da pođem u rat na Ramot Gilead ili da se okanim toga?” On odgovori: “Pođi! Uspjet ćeš: Jahve će ga dati u ruke kraljeve.” 011 1KI 022 016 Ali mu kralj reče: “Koliko ću te puta zaklinjati da mi kažeš samo istinu u Jahvino ime?” 011 1KI 022 017 Tada Mihej odgovori: “Sav Izrael vidim rasut po gorama kao stado bez pastira. I Jahve veli: 'Nemaju više gospodara, neka se u miru kući vrate.'” 011 1KI 022 018 Tada izraelski kralj reče Jošafatu: “Nisam li ti rekao da mi neće proreći dobro nego zlo!” 011 1KI 022 019 A Mihej reče: “Zato čuj riječ Jahvinu: vidio sam Jahvu gdje sjedi na svome prijestolju, a sva mu vojska nebeska stajaše zdesna i slijeva. 011 1KI 022 020 Jahve upita: 'Tko će zavesti Ahaba da otiđe i padne u Ramot Gileadu?' Jedan reče ovo, drugi ono. 011 1KI 022 021 Tada uđe jedan duh i stade pred Jahvu. 'Ja ću ga', reče, 'zavesti.' Jahve ga upita: 'Kako?' 011 1KI 022 022 On odgovori: 'Izaći ću i bit ću lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka.' Jahve reče: 'Ti ćeš ga zavesti. I uspjet ćeš. Idi i učini tako!' 011 1KI 022 023 Tako je, evo, Jahve stavio lažljiva duha u usta svih ovih tvojih proroka, ali ti Jahve navješćuje zlo.” 011 1KI 022 024 Tada pristupi Kenaanin sin Sidkija i udari Miheja po obrazu pitajući: “Zar je Jahvin duh napustio mene da bi s tobom govorio?” 011 1KI 022 025 Mihej odgovori: “Vidjet ćeš onoga dana kad budeš bježao iz sobe u sobu da se sakriješ.” 011 1KI 022 026 Tada izraelski kralj naredi: “Uhvati Miheja i odvedi ga gradskom zapovjedniku Amonu i kraljeviću Joašu. 011 1KI 022 027 Reci im: Ovako veli kralj: 'Bacite ovoga u tamnicu i držite ga na suhu kruhu i vodi dok se sretno ne vratim.'” 011 1KI 022 028 Mihej reče: “Ako se doista sretno vratiš, onda Jahve nije govorio iz mene.” I nadoda: “Čujte, svi puci!” 011 1KI 022 029 Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat krenuše na Ramot Gilead. 011 1KI 022 030 Izraelski kralj reče Jošafatu: “Ja ću se preobući i onda ući u boj, ali ti ostani u svojoj odjeći!” Izraelski se kralj preobuče i pođe u boj. 011 1KI 022 031 Aramejski kralj naredi zapovjednicima bojnih kola: “Ne napadajte ni na maloga ni na velikoga, nego jedino na izraelskog kralja!” 011 1KI 022 032 Kad zapovjednici bojnih kola ugledaše Jošafata, rekoše: “To je kralj izraelski!” I krenuše u boj prema njemu. A Jošafat povika. 011 1KI 022 033 A kad zapovjednici bojnih kola vidješe da to nije izraelski kralj, okrenuše se od njega. 011 1KI 022 034 Jedan nasumce odape luk i ustrijeli izraelskog kralja između nabora pojasa i oklopa. Kralj reče vozaču: “Okreni, izvedi me iz boja jer mi nije dobro.” 011 1KI 022 035 Boj je onoga dana bio sve žešći, ali se kralj držao uspravno na bojnim kolima prema Aramejcima. A navečer umrije. Krv se iz rane izlila u kola. 011 1KI 022 036 O zalasku sunčevu odjeknu glas taborom: “Svaki u svoj grad i svaki u svoju zemlju! 011 1KI 022 037 Kralj je poginuo!” Otišli su u Samariju i pokopali kralja u Samariji. 011 1KI 022 038 Njegova su kola oprali u samarijskom ribnjaku, psi su lizali njegovu krv i bludnice se ondje kupale, po riječi koju je rekao Jahve. 011 1KI 022 039 Ostala povijest Ahabova, sve što je učinio, o kući od bjelokosti, o svim gradovima koje je sagradio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? 011 1KI 022 040 Ahab je počinuo sa svojim ocima, a njegov sin Ahazja zakralji se mjesto njega. 011 1KI 022 041 Jošafat, sin Asin, postade kraljem Judeje četvrte godine kraljevanja Ahaba, kralja izraelskoga. 011 1KI 022 042 Jošafatu bijaše trideset i pet godina kad se zakraljio; kraljevao je dvadeset i pet godina u Jeruzalemu; mati mu se zvala Azuba, a bila je kći Šilhijeva. 011 1KI 022 043 Išao je sasvim putem oca Ase, ne skrećući s njega, nego čineći što je pravo u očima Jahvinim. Samo, uzvišice nisu bile uklonjene, narod je još prinosio klanice i kađenice na uzvišicama. 011 1KI 022 044 Jošafat je bio u miru s izraelskim kraljem. 011 1KI 022 045 Ostala povijest Jošafatova, pothvati koje je izveo i kako je vojevao, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? 011 1KI 022 046 Istrijebio je iz zemlje preostale bludnice, koje su se održale iz vremena njegova oca Ase. 011 1KI 022 047 Nije bilo kralja u Edomu, nego je vladao namjesnik. 011 1KI 022 048 Kralj Jošafat sagradi taršiško brodovlje da ide u Ofir po zlato, ali nije otišlo jer se brodovlje razbilo kod Esjon Gebera. 011 1KI 022 049 Tada Ahazja, sin Ahabov, reče Jošafatu: “Neka moje sluge pođu s tvojim slugama na lađama.” Ali Jošafat to ne prihvati. 011 1KI 022 050 Jošafat počinu sa svojim ocima i sahranjen bi u gradu Davida, svoga praoca. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Joram. 011 1KI 022 051 Ahazja, sin Ahabov, postade kraljem Izraela u Samariji sedamnaeste godine Jošafatova kraljevanja Judejom i kraljevao je dvije godine nad Izraelom. 011 1KI 022 052 On je činio što je zlo u očima Jahvinim i hodio je putem svoga oca i putem svoje majke i putem Jeroboama, sina Nebatova, koji je navodio Izraela na grijeh. 011 1KI 022 053 Služio je Baalu i klanjao se pred njim. Srdio je Jahvu, Boga Izraelova, sasvim onako kako je činio njegov otac. # # BOOK 012 2KI 2 Kings 2 Kraljevima 012 2KI 001 001 Poslije smrti Ahabove pobuni se Moab protiv Izraela. 012 2KI 001 002 Kako Ahazja bijaše pao preko prozorske rešetke svoje gornje odaje u Samariji i ozlijedio se, posla glasnike kojima reče: “Idite, pitajte Baal Zebuba, boga ekronskog, hoću li ozdraviti od ove bolesti.” 012 2KI 001 003 Ali je Anđeo Jahvin rekao Iliji Tišbijcu: “Ustani! Idi u susret glasnicima samarijanskoga kralja i reci im: 'Zar nema Boga u Izraelu te se idete savjetovati s Baal Zebubom, bogom ekronskim?' 012 2KI 001 004 I zato veli Jahve ovako: 'Nećeš sići s postelje u koju si se popeo; sigurno ćeš umrijeti.'” I ode Ilija. 012 2KI 001 005 Glasnici se vratiše k Ahazji, a on im reče: “Kako to da ste se već vratili?” 012 2KI 001 006 Oni mu odgovoriše: “Sreo nas neki čovjek i rekao nam: 'Idite, vratite se pred kralja koji vas je poslao i recite mu: Ovako veli Jahve: Zar nema Boga u Izraelu te si poslao po savjet k Baal Zebubu, bogu ekronskom? Zato nećeš sići s postelje na koju si se popeo, nego ćeš umrijeti.'” 012 2KI 001 007 On ih upita: “Kakav bijaše na oči taj čovjek koji vas je sreo i rekao vam te riječi?” 012 2KI 001 008 A oni mu odgovoriše: “Bio je to čovjek u kožuhu i s kožnim pojasom oko bedara.” On reče: “To je Ilija Tišbijac!” 012 2KI 001 009 Tada mu posla pedesetnika s njegovom pedesetoricom i ode taj k njemu i, našavši ga gdje sjedi na vrhu brijega, reče mu: “Čovječe Božji! Kralj je naredio: Siđi!” 012 2KI 001 010 Ilija odgovori i reče pedesetniku: “Ako sam čovjek Božji, neka oganj siđe s neba i neka te proguta, tebe i tvoju pedesetoricu.” I oganj se spusti s neba i proguta ga, njega i njegovu pedesetoricu. 012 2KI 001 011 Kralj mu posla drugoga pedesetnika i njegovu pedesetoricu; a taj, kad dođe, reče mu: “Čovječe Božji! Kralj je ovo zapovjedio: Brže siđi!” 012 2KI 001 012 Ilija odgovori i reče mu: “Ako sam čovjek Božji, neka siđe oganj s neba i proguta tebe i tvoju pedesetoricu.” I spusti se oganj s neba i proguta ga, njega i njegovu pedesetoricu. 012 2KI 001 013 Kralj posla opet trećega pedesetnika i njegovu pedesetoricu. Treći pedesetnik dođe, prignu koljena pred Ilijom i zamoli ga ovako: “Čovječe Božji! Neka bude dragocjen u tvojim očima moj život i život ovih pedeset tvojih slugu! 012 2KI 001 014 Oganj se spustio s neba i progutao je oba pedesetnika s njihovom pedesetoricom; ali sada neka barem moj život bude dragocjen u tvojim očima!” 012 2KI 001 015 Anđeo Jahvin reče Iliji: “Siđi s njim, ne boj se!” On ustade i siđe s njim pred kralja 012 2KI 001 016 i reče mu: “Ovako veli Jahve: zato što si slao glasnike Baal Zebubu, bogu ekronskom, po savjet, nećeš sići s postelje na koju si se popeo, nego ćeš umrijeti.” 012 2KI 001 017 I umrije po riječi Jahvinoj koju je objavio Ilija. A Joram, njegov brat, zakralji se mjesto njega druge godine Jorama, sina Jošafata, judejskoga kralja, jer ovaj nije imao sinova. 012 2KI 001 018 Ostala povijest Ahazje, sve što je učinio, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? 012 2KI 002 001 Evo što se dogodilo kad je Jahve uznio Iliju na nebo u vihoru: Ilija i Elizej pošli iz Gilgala. 012 2KI 002 002 I reče Ilija Elizeju: “Ostani ovdje jer me Jahve šalje do Betela.” Elizej odgovori: “Života mi Jahvina i tvoga: ja te neću ostaviti!” I siđoše do Betela. 012 2KI 002 003 A proročki sinovi koji su boravili u Betelu iziđoše Elizeju u susret i rekoše mu: “Znaš li da će danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave?” On reče: “I ja to znam; tiho!” 012 2KI 002 004 Ilija mu reče: “Elizeju! Ostani ipak ovdje jer me Jahve šalje do Jerihona.” Ali on odgovori: “Života mi Jahvina i tvoga: ja te neću ostaviti!” I uđoše u Jerihon. 012 2KI 002 005 Proročki sinovi koji su živjeli u Jerihonu priđoše Elizeju i rekoše mu: “Znaš li da će danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave?” On reče: “I ja to znam; tiho!” 012 2KI 002 006 Ilija mu reče: “Ostani ipak ovdje jer me Jahve šalje do Jordana.” Ali on odgovori: “Života mi Jahvina i tvoga: ja te neću ostaviti!” I tako pođoše obojica. 012 2KI 002 007 I pedeset proročkih sinova pođe i zaustavi se podalje, dok su se njih dvojica zadržala na obali Jordana. 012 2KI 002 008 Tada Ilija uze svoj ogrtač, smota ga i udari njime po vodi, a voda se razdijeli na dvije strane. I obojica prijeđoše po suhu. 012 2KI 002 009 A kad prijeđoše, Ilija će Elizeju: “Traži što da ti još učinim prije nego što budem uznesen ispred tebe!” A Elizej odgovori: “Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!” 012 2KI 002 010 Ilija odgovori: “Mnogo tražiš: ako me budeš vidio kad budem uznesen ispred tebe, bit će ti tako; ako pak ne budeš vidio, neće ti biti.” 012 2KI 002 011 I dok su tako išli i razgovarali, gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoše među njih i Ilija u vihoru uziđe na nebo. 012 2KI 002 012 Elizej je gledao i vikao: “Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!” I više ga nije vidio. Uze tada svoje haljine i razdera ih nadvoje. 012 2KI 002 013 I podiže Ilijin plašt, koji bijaše pao s njega, te se vrati i zaustavi se na obali Jordana. 012 2KI 002 014 Uze onda Ilijin plašt i udari po vodi govoreći: “Gdje je Jahve, Bog Ilijin?” I kad udari po vodi, ona se razdijeli na dvije strane i Elizej prijeđe. 012 2KI 002 015 Proročki su sinovi to sa strane vidjeli pa rekoše: “Duh je Ilijin počinuo na Elizeju!” I krenuše mu u susret, baciše se pred njim na zemlju 012 2KI 002 016 i rekoše mu: “Evo ovdje s tvojim slugama pedeset junaka. Dopusti im da idu tražiti tvoga gospodara; možda ga je Duh Jahvin uzdigao i bacio na koju goru ili u kakvu dolinu.” On im odgovori: “Ne šaljite nikoga.” 012 2KI 002 017 Ali kako su oni svejednako navaljivali, reče im: “Pošaljite!” I poslaše pedesetoricu; tražili su ga tri dana, ali ga nisu našli. 012 2KI 002 018 Vratiše se Elizeju, koji je ostao u Jerihonu, i on im reče: “Nisam li vam rekao: 'Nemojte ići!'” 012 2KI 002 019 Ljudi iz grada rekoše Elizeju: “Lijepo je u gradu, kako to može vidjeti i naš gospodar, ali je voda loša i zemlja neplodna.” 012 2KI 002 020 On reče: “Donesite mi novu zdjelu i metnite soli u nju!” I oni mu je donesoše. 012 2KI 002 021 On tada ode na izvor, baci u nj soli i reče: “Ovako govori Jahve: 'Ozdravljam ovu vodu. Neće od nje više biti ni smrti ni neplodnosti.'” 012 2KI 002 022 I voda postade zdrava i takva je do današnjeg dana, po riječi koju je izrekao Elizej. 012 2KI 002 023 Odatle je uzašao u Betel. Dok je išao putem, dječaci bijahu izišli iz grada i rugahu mu se govoreći: “Hodi, ćelo! Hodi, ćelo!” 012 2KI 002 024 On se obazre, pogleda ih i prokle ih u ime Jahvino. I odmah iziđoše dva medvjeda iz šume i rastrgaše četrdeset i dvoje djece. 012 2KI 002 025 Odatle ode on na goru Karmel, a odande se vrati u Samariju. 012 2KI 003 001 Joram, sin Ahabov, zakralji se nad Izraelom u Samariji osamnaeste godine Jošafatova kraljevanja u Judeji. I vladao je dvanaest godina. 012 2KI 003 002 Činio je što je zlo u očima Jahvinim, ali ne kao njegov otac i mati, jer je uklonio Baalov stup što ga bijaše podigao njegov otac. 012 2KI 003 003 Ali je prianjao uz grijeh kojim je Jeroboam, sin Nebatov, zavodio Izraela; i nije odstupao od njega. 012 2KI 003 004 Meša, kralj moapski, bio je stočar i slao je izraelskom kralju u danak stotinu tisuća janjaca i vunu od stotine tisuća ovnova. 012 2KI 003 005 Ali kad je umro Ahab, pobuni se kralj moapski protiv izraelskog kralja. 012 2KI 003 006 U to je baš vrijeme kralj Joram izišao iz Samarije i izvršio smotru svih Izraelaca. 012 2KI 003 007 Zatim je poručio judejskom kralju Jošafatu: “Moapski se kralj pobunio protiv mene. Hoćeš li sa mnom u rat protiv Moabaca?” Judejski kralj odgovori: “Hoću! Ja kao ti, moj narod kao tvoj narod, moji konji kao i tvoji konji.” 012 2KI 003 008 I doda: “Kojim ćemo putem?” A drugi mu odgovori: “Kroz Edomsku pustinju.” 012 2KI 003 009 I tako krenu izraelski kralj s judejskim kraljem i s kraljem edomskim. Sedam su dana lutali, a nije bilo vode četama ni stoci koja je išla za njima. 012 2KI 003 010 Tada povika kralj izraelski: “Jao, Jahve je pozvao ova tri kralja da ih preda u ruke Moapcima!” 012 2KI 003 011 Ali Jošafat reče: “Nema li tu proroka Jahvina da se preko njega posavjetujemo s Jahvom?” Tada odgovori jedan između slugu izraelskoga kralja: “Ovdje je Elizej, sin Šafatov, koji je lijevao vodu na Ilijine ruke.” 012 2KI 003 012 Jošafat reče: “U njega je riječ Božja.” I kralj izraelski, kralj judejski i kralj edomski odoše Elizeju. 012 2KI 003 013 A Elizej reče kralju izraelskom: “Što ja imam s tobom? Potraži proroke svoga oca i proroke svoje majke!” Izraelski kralj odgovori mu: “Ne! Jer Jahve je pozvao ova tri kralja da ih preda u ruke Moapcima.” 012 2KI 003 014 Elizej uzvrati: “Tako mi živoga Jahve Sebaota, komu služim, kad ne bih gledao na judejskog kralja Jošafata, ne bih ti obraćao pažnje niti bih te pogledao. 012 2KI 003 015 Sada mi dovedite svirača.” I dok je glazbenik svirao, siđe ruka Jahvina nada nj. 012 2KI 003 016 I on reče: “Ovako veli Jahve: 'Iskopajte u ovoj dolini mnogo jama. 012 2KI 003 017 Jer ovako veli Jahve: nećete osjetiti vjetra niti ćete vidjeti dažda, a ova će se dolina napuniti vodom. I pit ćete vi, vaš marva i vaša stoka.' 012 2KI 003 018 Ali to još nije ništa u očima Jahve: on će predati Moab u vaše ruke. 012 2KI 003 019 Vi ćete zauzeti sve utvrđene gradove, posjeći sve plodno drveće, zatrpati sve izvore i opustošiti najbolja polja: kamenjem ćete ih zasijati.” 012 2KI 003 020 I doista, ujutro, u vrijeme kad se prinosi žrtva, dođe voda od Edoma i preplavi svu okolinu. 012 2KI 003 021 Kad su Moapci čuli da su kraljevi došli s njima ratovati, pozvaše sve koji bijahu sposobni za oružje i postaviše ih na granicu. 012 2KI 003 022 Kad su ujutro ustali i kad je sunce granulo nad onom vodom, Moapcima se sa strane voda učini crvenom kao krv. 012 2KI 003 023 I rekoše: “To je krv! Zacijelo su se kraljevi međusobno pobili i jedan drugoga pogubili. A sada: na plijen, Moapci!” 012 2KI 003 024 Ali kad su stigli do izraelskog tabora, digoše se Izraelci i potukoše Moapce, tako te ovi pobjegoše pred njima. A Izraelci pojuriše da dotuku Moapce. 012 2KI 003 025 Razorili su im gradove, bacali svaki po kamen na najbolje njive da ih zaspu, zatrpali izvore i posjekli sve plodno drveće. Konačno, ostao je samo grad Kir Harešet; praćari su ga opkolili i tukli ga. 012 2KI 003 026 Kada je moapski kralj vidio da neće izdržati bitku, uze sa sobom sedam stotina ljudi naoružanih mačevima, pokuša se probiti i doći do kralja edomskog, ali ne uspje. 012 2KI 003 027 Tada uze svoga sina prvenca, koji ga imaše naslijediti, i prinese ga kao paljenicu na zidu. To se tako silno zgadilo Izraelcima te odoše od njih i vratiše se u svoju zemlju. 012 2KI 004 001 Žena jednoga od proročkih sinova zamoli Elizeja ovako: “Tvoj sluga, moj muž, umro je; a znaš da se tvoj sluga bojao Jahve. Sada je došao vjerovnik da mi uzme oba sina i učini ih svojim robovima.” 012 2KI 004 002 Elizej joj reče: “Što ti mogu učiniti! Reci mi što imaš u kući?” Ona odgovori: “Tvoja sluškinja nema ništa u kući, osim vrča ulja.” 012 2KI 004 003 Tada joj reče: “Idi i posudi od svih svojih susjeda praznih sudova, ali neka ih ne bude premalo! 012 2KI 004 004 Zatim se vrati kući, zatvori vrata za sobom i za svojim sinovima i nalijevaj ulje u sve te sudove i pune stavljaj na stranu.” 012 2KI 004 005 I ode ona od njega, zatvori vrata za sobom i za svojim sinovima. Oni su joj dodavali sudove, a ona ih punila. 012 2KI 004 006 I kad se sudovi napuniše, reče ona svome sinu: “Dodaj mi još jedan sud!” Ali joj on odgovori: “Nema više sudova.” I ulje stade. 012 2KI 004 007 Ona ode i kaza čovjeku Božjem, a on joj reče: “Idi, prodaj ulje i podmiri svoj dug, a od ostatka živjet ćeš ti i tvoji sinovi!” 012 2KI 004 008 Jednoga je dana Elizej prolazio kroza Šunam. A živjela ondje ugledna žena i ona ga pozva k stolu. Odonda, kad god prolazaše onuda, uvratio bi se k njoj na jelo. 012 2KI 004 009 Ona reče svome mužu: “Evo, znam i vidim da je svet onaj čovjek Božji što prolazi ovuda. 012 2KI 004 010 Načinimo mu sobicu na krovu, stavimo mu ondje postelju, stol, stolicu i svjetiljku: kad dođe k nama, povući će se onamo.” 012 2KI 004 011 Jednoga dana dođe on onamo, povuče se u gornju sobu i počinu ondje. 012 2KI 004 012 Reče zatim svome momku Gehaziju: “Pozovi tu Šunamku!” On je pozva te ona stade preda nj. 012 2KI 004 013 I još mu reče: “Kaži joj: 'Lijepo se brineš za nas. Što možemo učiniti za te? Treba li reći riječ za te kralju ili vojskovođi?'” Ali ona odgovori: “Ja živim usred svoga naroda.” 012 2KI 004 014 On nastavi: “Dakle, što da učinimo za nju?” Gehazi odgovori: “Eto, nema sina, a muž joj je vremešan.” 012 2KI 004 015 A on reče: “Pozovi je!” Pozva je, a ona stade kod ulaza. 012 2KI 004 016 “Dogodine u ovo doba”, reče joj, “zagrlit ćeš sina u naručju.” A ona reče: “Ne, gospodaru moj, ne varaj službenice svoje!” 012 2KI 004 017 Ali je žena doista zatrudnjela i rodila je sina druge godine u ono doba, kako joj je rekao Elizej. 012 2KI 004 018 Dječak je rastao. Jednoga dana ode ocu kod žetelaca. 012 2KI 004 019 I potuži se ocu: “Jao, glava, glava moja!” A otac zapovjedi jednom momku da ga odnese majci. 012 2KI 004 020 On ga uze i odvede ga njegovoj majci. Na njenim je koljenima ostao do podne i onda umrije. 012 2KI 004 021 Ona tada ode gore i položi ga u postelju Božjega čovjeka. Izišla je zatim i zaključala vrata. 012 2KI 004 022 Potom je pozvala svoga muža i rekla: “Pošalji mi jednoga od momaka i jednu magaricu; otrčat ću do čovjeka Božjeg i vratit ću se.” 012 2KI 004 023 On je upita: “Zašto da danas pođeš k njemu? Nije ni mlađak niti je subota.” Ali ona odgovori: “Ostaj u miru!” 012 2KI 004 024 Pošto joj je momak osamario magaricu, ona će mu: “Povedi i pođi! Ne zadržavaj me na putu, osim ako ti naredim.” 012 2KI 004 025 Ode ona i dođe k čovjeku Božjem, na goru Karmel. Kada je čovjek Božji ugleda izdaleka, reče svome momku Gehaziju: “Evo one Šunamke. 012 2KI 004 026 Otrči pred nju i pitaj je: 'Kako si? Je li ti muž dobro? Je li ti dijete zdravo?'” Ona odgovori: “Zdravi smo.” 012 2KI 004 027 Kada je stigla do čovjeka Božjega na gori, obujmi mu noge. Gehazi pristupi da je odmakne, ali mu čovjek Božji reče: “Pusti je jer joj je duša ojađena. Jahve mi krije, nije mi ništa objavio.” 012 2KI 004 028 A ona reče: “Zar sam ja tražila sina od svoga gospodara? Nisam li ti govorila da me ne zavaravaš?” 012 2KI 004 029 On tada reče Gehaziju: “Opaši se, uzmi u ruku moj štap pa idi! Ako koga susretneš, ne pozdravljaj ga; ako te tko pozdravi, ne odzdravljaj mu. Moj štap položi na dječaka.” 012 2KI 004 030 Ali dječakova majka reče: “Života mi Jahvina i tvoga, neću te ostaviti!” On tada ustade i pođe za njom. 012 2KI 004 031 Gehazi je otišao prije njih i položio štap na dječaka, ali ne bješe ni glasa ni odziva. Vrati se on pred Elizeja i javi mu: “Dječak se nije probudio.” 012 2KI 004 032 Elizej uđe u kuću i nađe dječaka gdje mrtav leži na njegovoj postelji. 012 2KI 004 033 Ušavši, zatvori vrata za sobom i pomoli se Jahvi. 012 2KI 004 034 Zatim se pope na postelju, leže na dječaka, položi svoja usta na njegova usta, svoje oči na njegove oči, svoje ruke na njegove ruke; disao je nad njim te se ugrijalo tijelo dječakovo. 012 2KI 004 035 Potom ustade i prošeta se po kući tamo-amo, zatim se opet pope i disaše nad njim. A dječak tada kihnu sedam puta i otvori oči. 012 2KI 004 036 I zovnu Elizej Gehazija i reče: “Pozovi tu Šunamku.” On je pozva. Kad je stigla preda nj, reče joj: “Uzmi svoga sina.” 012 2KI 004 037 Ona, ušavši, pade mu pred noge i pokloni se do zemlje. Zatim uze svoga sina te iziđe. 012 2KI 004 038 Elizej se vrati u Gilgal, a bijaše glad u zemlji. I kad su proročki sinovi sjedili pred njim, reče svome momku: “Stavi veliki lonac na vatru i skuhaj jelo sinovima proročkim.” 012 2KI 004 039 Jedan od njih ode u polje da nabere zelja, ali nađe divlju povijušu i nabra s nje punu haljinu gorkih plodova. Vrati se i nareza ih u lonac, jer nije znao kakvi su. 012 2KI 004 040 Usuše ljudima da jedu. Ali kad su počeli jesti, povikaše: “Čovječe Božji! Smrt je u loncu!” I nisu mogli jesti. 012 2KI 004 041 Tada će Elizej: “Donesite brašna!” I baci ga u lonac i reče: “Uspite ljudima neka jedu!” I ništa više nije bilo štetno u loncu. 012 2KI 004 042 Neki čovjek došao iz Baal Šališe i donio čovjeku Božjem kruh od prvina, dvadeset ječmenih hljebova i kaše u torbi. A on zapovjedi: “Daj ljudima neka jedu!” 012 2KI 004 043 Ali njegov momak odgovori: “Kako to mogu postaviti pred stotinu ljudi?” On odgovori: “Podaj ljudima i neka jedu, jer ovako veli Jahve: 'Jest će i preostat će.'” 012 2KI 004 044 I postavi on pred njih. I jedoše i još preosta, prema riječi Jahvinoj. 012 2KI 005 001 Naaman, vojskovođa aramskoga kralja, bijaše ugledan čovjek i poštovan pred svojim gospodarom, jer je po njemu Jahve dao pobjedu Aramejcima. Ali taj vrsni ratnik bješe gubav. 012 2KI 005 002 Jednom su Aramejci otišli u pljačku i na području izraelskom zarobili mladu djevojku, koja je zatim služila ženi Naamanovoj. 012 2KI 005 003 Ona reče svojoj gospodarici: “Ah, kad bi se samo moj gospodar obratio proroku koji je u Samariji! On bi ga zacijelo oslobodio gube!” 012 2KI 005 004 Naaman ode i obavijesti svoga gospodara: “Tako je i tako rekla djevojka koja je došla iz zemlje izraelske.” 012 2KI 005 005 Aramejski kralj odgovori: “Idi onamo! Ja ću poslati pismo kralju izraelskom.” Naaman ode; ponio je deset talenata srebra; šest tisuća zlatnih šekela i deset svečanih haljina. 012 2KI 005 006 I predade kralju izraelskom pismo što kazivaše: “Uz pismo koje ti stiže, šaljem ti, evo, svoga slugu Naamana da ga izliječiš od gube.” 012 2KI 005 007 Kad je izraelski kralj pročitao pismo, razdera haljine na sebi i reče: “Zar sam ja Bog da mogu usmrćivati i oživljavati te ga ovaj šalje k meni da ga izliječim od njegove gube? Gledajte samo kako traži povoda da me napadne!” 012 2KI 005 008 A kad je Elizej saznao da je kralj izraelski razderao na sebi odjeću, poruči kralju: “Zašto si razderao haljine svoje? Neka onaj samo dođe k meni i neka se uvjeri da ima prorok u Izraelu.” 012 2KI 005 009 I tako Naaman stiže sa svojim konjima i kolima i stade pred vratima Elizejeve kuće. 012 2KI 005 010 A Elizej poruči dolazniku: “Idi i okupaj se sedam puta u Jordanu i tijelo će ti opet biti čisto.” 012 2KI 005 011 Naaman se naljuti i pođe govoreći: “Gle, ja mišljah, izići će preda me, zazvat će ime Jahve, Boga svoga, stavit će ruku na bolesno mjesto i odnijeti mi gubu. 012 2KI 005 012 Nisu li rijeke u Damasku, Abana i Parpar, bolje od svih voda izraelskih? Ne bih li se mogao u njima okupati da postanem čist?” Okrenu se i ode odande ljutit. 012 2KI 005 013 Ali mu pristupiše sluge njegove i rekoše: “Oče moj, da ti je prorok odredio i teže, zar ne bi učinio? A nekmoli kad ti je rekao: 'Okupaj se, i bit ćeš čist.'” 012 2KI 005 014 I tako siđe, opra se sedam puta u Jordanu, prema riječi čovjeka Božjega; i tijelo mu posta opet kao u malog djeteta - očistio se! 012 2KI 005 015 Vrati se on Elizeju sa svom svojom pratnjom, uđe, stade preda nj i reče mu: “Evo, sad znam da nema Boga na svoj zemlji, osim u Izraelu. Zato te molim, primi dar od svoga sluge.” 012 2KI 005 016 Ali on odgovori: “Tako mi živog Jahve, komu služim, ne primam.” Naaman navaljivaše da primi, ali on ne htjede. 012 2KI 005 017 Tada Naaman reče: “Dobro, kad nećeš. Ali barem dopusti da meni, tvome sluzi, dadu ove zemlje koliko mogu ponijeti dvije mazge. Jer sluga tvoj neće više prinositi pomirnica ni klanica drugim bogovima nego samo Jahvi. 012 2KI 005 018 A Jahve neka oprosti ovo sluzi tvome: kad moj gospodar pođe u hram Rimonov da se ondje pokloni, pa se nasloni na moju ruku, onda bih se i ja poklonio u hramu Rimonovu. Neka Jahve oprosti taj čin sluzi tvome.” 012 2KI 005 019 A on mu reče: “Idi s mirom.” I udalji se Naaman i prijeđe dio puta. 012 2KI 005 020 Gehazi, momak Elizeja, Božjega čovjeka, pomisli: “Moj je gospodar poštedio Naamana, toga Aramejca, i nije primio ništa od onoga što mu je ponudio. Tako mi živog Jahve, potrčat ću ja za njim i uzet ću štogod od njega.” 012 2KI 005 021 I Gehazi pohitje za Naamanom. Kada ga je Naaman vidio da za njim trči, skoči mu sa svojih kola u susret i upita ga: “Je li sve dobro?” 012 2KI 005 022 On odgovori: “Dobro je. Moj gospodar šalje me da ti kažem: upravo su stigla dva mladića iz Efrajimove gore, dvojica od proročkih sinova. Daj za njih, molim te, talenat srebra i dvoje haljine.” 012 2KI 005 023 Naaman reče: “Uzmi, molim te, dva telenta!” I navaljivaše da uzme. I zaveza dva talenta srebra u dvije kese, i dvoje haljine, i predade ih dvojici svojih momaka da ih nose pred njim. 012 2KI 005 024 Kad je Gehazi stigao do Ofela, uze ih iz njihovih ruku i pohrani ih u kući. Zatim otpusti ljude i oni odoše. 012 2KI 005 025 Kad je došao, stao je pred svoga gospodara. Elizej ga upita “Odakle, Gehazi?” On odgovori: “Tvoj sluga nije nikamo odlazio.” 012 2KI 005 026 Ali Elizej reče: “Nije li Duh moj bio s tobom kad je netko sišao sa svojih kola te izišao preda te? Sad si primio srebro, pa možeš kupiti maslinike, vinograde, sitno i krupno blago, sluge i sluškinje. 012 2KI 005 027 Ali će se guba Naamanova prilijepiti za te i za tvoje potomstvo zauvijek.” I Gehazi se udalji od njega, bijel od gube kao od snijega. 012 2KI 006 001 Proročki sinovi rekoše Elizeju: “Gle, tijesan nam je prostor u tebe. 012 2KI 006 002 Nego da odemo do Jordana, pa da svaki ondje uzmemo po brvno i načinimo sebi ondje prebivalište.” On odgovori: “Idite.” 012 2KI 006 003 Jedan od njih reče mu: “Udostoj se poći sa svojim slugama.” On odgovori: “Hoću.” 012 2KI 006 004 I pođe s njima. Kad su stigli do Jordana, uzeše sjeći drva. 012 2KI 006 005 A dok je jedan od njih tesao gredu, pade mu sjekira u vodu i on povika: “Jao, gospodaru! I još je bila posuđena!” 012 2KI 006 006 A čovjek Božji upita ga: “Gdje je pala?” Onaj mu pokaza mjesto. Tada on odsiječe komad drveta, baci ga na ono mjesto i učini da sjekira ispliva. 012 2KI 006 007 I reče: “Izvadi je!” I čovjek pruži ruku te je uze. 012 2KI 006 008 Aramejski kralj bio u ratu s Izraelom. Posavjetovao se sa svojim časnicima i rekao: “Podignite šatore na tom mjestu.” 012 2KI 006 009 Ali Elizej poruči izraelskom kralju: “Čuvaj se onoga mjesta jer su se Aramejci ondje utaborili.” 012 2KI 006 010 I kralj izraelski upozori ljude na mjesto za koje mu je rekao čovjek Božji. On je upozoravao i kralj se čuvao; a bilo je to više puta. 012 2KI 006 011 Srce aramejskog kralja uznemiri se zbog toga, pa on pozva svoje časnike te ih upita: “Nećete li mi reći tko od naših drži s kraljem Izraelovim?” 012 2KI 006 012 Jedan od časnika odgovori: “Ne, gospodaru kralju; Elizej, prorok Izraelov, otkriva izraelskom kralju riječi koje kazuješ u svojoj spavaonici.” 012 2KI 006 013 On reče: “Idite i pogledajte gdje je, pa ću već poslati da ga uhvate.” I javiše mu: “Eno ga u Dotanu.” 012 2KI 006 014 Tada kralj posla onamo konje, kola i jake čete. Oni stigoše noću i opkoliše grad. 012 2KI 006 015 Ujutro, ustavši, čovjek Božji iziđe, a to oko grada stoji vojska s konjima i kolima! Njegov mu momak reče: “Ah, gospodaru moj, što nam je činiti?” 012 2KI 006 016 A on odgovori: “Ne boj se jer ih ima više s nama nego s njima.” 012 2KI 006 017 I Elizej se pomoli ovako: “Jahve, otvori mu oči da vidi!” I Jahve otvori oči momku i on vidje: gora oko Elizeja sva prekrivena ognjenim konjima i kolima! 012 2KI 006 018 Kad su Aramejci sišli prema njemu, Elizej se ovako pomoli Jahvi: “Udari sljepoćom ove ljude!” I na riječ Elizejevu udari ih sljepoćom. 012 2KI 006 019 Elizej im reče: “Nije ovo put i nije ovo grad. Pođite za mnom, ja ću vas odvesti čovjeku koga tražite.” Ali ih odvede u Samariju. 012 2KI 006 020 Kad su ulazili u Samariju, Elizej reče: “Jahve, otvori ovima oči da progledaju.” Jahve im otvori oči i oni vidješe da su usred Samarije! 012 2KI 006 021 Kad ih vidje kralj Izraela, reče Elizeju: “Treba li ih poubijati, oče moj?” 012 2KI 006 022 A on odgovori: “Nemoj ih ubiti. Zar ćeš ubiti one koje nisi zarobio svojim lukom i mačem? Ponudi im kruha i vode; neka jedu i piju i neka se vrate svome gospodaru.” 012 2KI 006 023 Kralj im priredi veliku gozbu. Pošto su jeli i pili, otpusti ih. I vratiše se svome gospodaru. I tako aramejski pljačkaši nisu više zalazili na izraelsko tlo. 012 2KI 006 024 Dogodi se poslije toga te aramejski kralj Ben-Hadad skupi svu svoju vojsku i uzađe i opkoli Samariju. 012 2KI 006 025 I nasta velika glad u Samariji, a opsada potraja toliko da je magareća glava stajala osamdeset šekela srebra, a četvrt kaba golubinje nečisti pet šekela srebra. 012 2KI 006 026 Kada je kralj prolazio po zidinama, neka mu žena vikne: “Pomozi, gospodaru kralju!” 012 2KI 006 027 On odgovori: “Neka ti pomogne Jahve! Kako ću ti ja pomoći? Nečim s gumna ili iz tijeska?” 012 2KI 006 028 Još joj kralj reče: “Što ti je?” Ona odgovori: “Ova mi je žena rekla: 'Daj svoga sina da ga pojedemo danas, a sutra ćemo pojesti moga!' 012 2KI 006 029 Skuhale smo moga sina i pojele ga. A sutradan rekoh joj: 'Daj svoga sina da ga pojedemo.' Ali je ona sakrila svoga sina.” 012 2KI 006 030 Kada je kralj čuo riječi te žene, razdrije na sebi haljine. I kad je išao po zidinama, narod vidje da mu je na tijelu kostrijet. 012 2KI 006 031 I reče tada kralj: “Neka mi Bog učini ovo zlo i doda drugo ako glava Elizeja, sina Šafatova, ostane danas na njegovim ramenima!” 012 2KI 006 032 Elizej sjedio u svojoj kući i starješine sjedile s njim. Kralj je ispred sebe poslao glasnika, ali Elizej reče starješinama, prije nego što je glasnik stigao do njega: “Vidite li da je onaj krvnički sin naredio da mi skinu glavu? Pazite: kada glasnik stigne, zatvorite vrata i odbijte ga od vrata. Ne čuje li se topot koraka njegova gospodara za njim?” 012 2KI 006 033 Dok im je još govorio, kralj stupi preda nj i reče mu: “Ova je nevolja, gle, od Jahve! Što da još očekujem od Jahve?” 012 2KI 007 001 Elizej reče tada: “Čuj riječ Jahvinu! Ovako veli Jahve: 'Sutra će u ovo doba na vratima Samarije biti mjera finoga brašna za šekel, a dvije mjere ječmenog brašna za šekel.'” 012 2KI 007 002 Dvorjanik, o čiju se ruku kralj oslanjao, odgovori čovjeku Božjemu: “I kad bi Jahve načinio okna na nebu, bi li to moglo biti?” A Elizej odgovori: “Vidjet ćeš svojim očima, ali nećeš jesti.” 012 2KI 007 003 A pred gradskim vratima bijahu četiri gubavca; rekoše oni jedan drugome: “Zašto stojimo ovdje i očekujemo smrt? 012 2KI 007 004 Ako odlučimo ući u grad, glad je u gradu te ćemo ondje umrijeti; ako ostanemo ovdje, opet ćemo umrijeti. Hajde! Pobjegnimo i prijeđimo u aramejski tabor: ako nas ostave na životu, živjet ćemo; ako nas ubiju, pa dobro: umrijet ćemo!” 012 2KI 007 005 U sumračje, ustavši, krenuše odande u aramejski tabor. Stigoše do ruba tabora, i gle - ondje nikoga! 012 2KI 007 006 Jer je Jahve učinio te se u taboru aramejskom čula buka kola i konja, buka goleme vojske. I govorili su među sobom: “Eto, kralj Izraela najmio je protiv nas kraljeve hetitske i kraljeve egipatske da krenu protiv nas.” 012 2KI 007 007 Digli su se i pobjegli u sumraku: ostavili su svoje šatore, konje i magarce, sav tabor kakav bijaše. Pobjegli su da iznesu živu glavu. 012 2KI 007 008 Kad su gubavci, dakle, došli do ruba tabora, uvukoše se u jedan šator. Pošto su se najeli i napili, uzeše odande srebro, zlato i haljine pa odoše da ih sakriju. Vratiše se onda pa uđoše u drugi šator: uzeše plijen iz njega te odoše i sakriše ga. 012 2KI 007 009 Rekoše tada jedan drugome: “Ne smijemo tako raditi. Današnji je dan pun dobrih vijesti, a mi šutimo. Ako dočekamo jutro, bit ćemo krivi. Zato pođimo! Javimo dvoru novost.” 012 2KI 007 010 I vratiše se, pozvaše gradsku stražu i javiše: “Otišli smo u tabor aramejski, a ondje nigdje čovjeka ni ljudskoga glasa; samo konji privezani i magarci, a šatori ostavljeni kakvi jesu.” 012 2KI 007 011 Stražari viknuše i dojaviše u unutrašnjost dvora. 012 2KI 007 012 Kralj ustade noću i reče svojim časnicima: “Ja ću vam objasniti što su nam učinili Aramejci. Kako znaju da smo gladni, izišli su iz tabora i sakrili se u polju, misleći: već će oni izići iz grada, a mi ćemo ih žive pohvatati i ući u grad.” 012 2KI 007 013 A jedan između njegovih časnika odgovori: “Neka se uzme ipak pet od preostalih konja. S njima će biti kao sa svim mnoštvom Izraelovim koje je ovdje preostalo. Pošaljimo ih pa ćemo vidjeti.” 012 2KI 007 014 I uzeše dva konja kolska i kralj posla ljude za aramejskim taborom govoreći: “Idite, izvidite!” 012 2KI 007 015 Išli su za njima do Jordana; put bijaše sav prekriven haljinama i stvarima koje su Aramejci pobacali u bijegu. Glasnici se vratiše i obavijestiše kralja. 012 2KI 007 016 I narod iziđe i uze pljačkati aramejski tabor: i bijaše mjera finoga brašna za šekel, a dvije mjere ječmenoga za jedan šekel, prema riječi Jahvinoj. 012 2KI 007 017 Kralj je postavio na gradska vrata onoga dvorjanika o čiju se ruku oslanjao; a narod ga izgazi na vratima i on umrije, prema riječi što ju je rekao Božji čovjek kad mu kralj bijaše došao. 012 2KI 007 018 Dogodilo se kako je čovjek Božji rekao kralju: “Sutra u ovo doba na vratima Samarije bit će dvije mjere ječmenoga brašna za šekel i mjera finoga brašna za šekel.” 012 2KI 007 019 Dvorjanik je odgovorio Elizeju: “Pa da Jahve načini i okna na nebu, bi li moglo biti što kažeš?” Elizej mu je odgovorio: “Vidjet ćeš svojim očima, ali nećeš jesti.” 012 2KI 007 020 I doista, tako mu se dogodilo: izgazio ga narod na vratima te on umrije. 012 2KI 008 001 Elizej bijaše savjetovao ženi kojoj je oživio sina: “Ustani, pođi sa svojom obitelji i skloni se kao tuđinka bilo kamo, jer je Jahve pustio glad; već je došla u zemlju za sedam godina.” 012 2KI 008 002 Žena usta i učini kako joj je rekao čovjek Božji: otišla je, ona i njena obitelj, i ostala sedam godina u zemlji filistejskoj. 012 2KI 008 003 Na kraju sedme godine žena se vrati iz zemlje filistejske i ode kralju da zatraži svoju kuću i njivu. 012 2KI 008 004 Upravo je kralj razgovarao s Gehazijem, momkom Božjega čovjeka. Govorio mu je: “Pripovijedaj mi o svim velikim djelima koja je Elizej učinio.” 012 2KI 008 005 I kad je pripovijedao kralju o uskrisenju djeteta, eto žene kojoj je Elizej oživio sina; ona se obrati kralju radi svoje kuće i njive. A Gezahi reče: “Gospodaru kralju, evo one žene i evo njena sina koga je Elizej oživio.” 012 2KI 008 006 Kralj upita ženu i ona mu sve pripovjedi. Tada joj kralj dade jednoga slugu, komu naredi: “Neka joj se vrati sve što je njeno i svi prihodi od njive od dana kada je ostavila zemlju do danas!” 012 2KI 008 007 Elizej dođe u Damask. Ben-Hadad, kralj aramejski, bijaše obolio. Odmah mu javiše: “Božji čovjek došao ovamo.” 012 2KI 008 008 Tada reče kralj Hazaelu: “Uzmi sa sobom dar pa idi pred Božjeg čovjeka. I preko njega se posavjetuj s Jahvom da bi saznao hoću li se izliječiti od ove bolesti.” 012 2KI 008 009 Hazael ode pred Elizeja i donese mu u dar što bijaše od ponajboljeg u Damasku, sve to natovareno na četrdeset deva. Dođe on i stade preda nj i reče: “Tvoj sin Ben-Hadad, kralj aramejski, šalje me k tebi i pita hoće li ozdraviti od one bolesti.” 012 2KI 008 010 Elizej mu odgovori: “Idi i reci mu: 'Ozdravit ćeš, dakako!' Ali mi je Jahve pokazao da će umrijeti.” 012 2KI 008 011 I čovjek Božji uprije pogled preda se, smeten, i zaplaka. 012 2KI 008 012 Hazael reče: “Zašto plačeš, moj gospodaru?” Elizej odgovori: “Zato što znam sva zla koja ćeš ti učiniti Izraelcima: spalit ćeš im utvrde, mačem ćeš poubijati njihove ratnike, njihovu ćeš djecu satirati, a trudne žene parati.” 012 2KI 008 013 Hazael reče: “Ali što je tvoj sluga? Zar je pas da učini tako strašne stvari?” Elizej odgovori: “U jednoj Jahvinoj objavi vidio sam tebe kao kralja aramejskog.” 012 2KI 008 014 Hazael ode od Elizeja i vrati se svome gospodaru, koji ga upita: “Što ti je rekao Elizej?” On odgovori: “Rekao mi je da ćeš ozdraviti.” 012 2KI 008 015 Ali sutradan uze pokrivač, namoči ga u vodi i pokri kralja preko lica te on umrije. A na njegovo mjesto zakralji se Hazael. 012 2KI 008 016 Pete godine kraljevanja Jorama, sina Ahabova, u Izraelu, postade judejskim kraljem Joram, sin Jošafatov. 012 2KI 008 017 Bile su mu trideset i dvije godine kad se zakraljio, a kraljevao je osam godina u Jeruzalemu. 012 2KI 008 018 Živio je poput izraelskih kraljeva, kao i dom Ahabov, jer mu je kći Ahabova bila žena; radio je što je zlo u Jahvinim očima. 012 2KI 008 019 Ipak Jahve ne htjede razoriti Judeje zbog sluge svoga Davida, zato što mu obeća da će dati svjetiljku njemu i njegovim sinovima zauvijek. 012 2KI 008 020 U njegovo se vrijeme Edomci odmetnuše ispod judejske vlasti i postaviše sebi kralja. 012 2KI 008 021 Joram ode u Seir i s njim sva bojna kola. Diže se noću i pobi Edomce koji su bili opkolili njega i zapovjednike bojnih kola. Narod pobježe u svoje šatore. 012 2KI 008 022 Ipak su se Edomci oslobodili ispod judejske vlasti sve do danas. U isto se doba odmetnu i Libna. 012 2KI 008 023 Ostala povijest Jorama, sve što je učinio, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? 012 2KI 008 024 Joram počinu kraj svojih otaca i bi pokopan k svojim ocima u Davidovu gradu. Njegov sin Ahazja zakralji se mjesto njega. 012 2KI 008 025 Dvanaeste godine Jorama, sina Ahabova, kralja Izraela, postade judejskim kraljem Ahazja, sin Joramov. 012 2KI 008 026 Ahazji bijahu dvadeset i dvije godine kad se zakraljio, a kraljevao je godinu dana u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Atalija, a bila je kći izraelskog kralja Omrija. 012 2KI 008 027 I on je hodio putem obitelji Ahabove i činio je zlo u očima Jahvinim, kao i obitelj Ahabova, jer je s njom bio u rodu. 012 2KI 008 028 On je pošao s Joramom, sinom Ahabovim, u Ramot Gilead u boj protiv Hazaela, aramskog kralja. 012 2KI 008 029 Kralj Joram vratio se u Jizreel da se liječi od rana što mu ih zadadoše u Rami kad se borio s aramejskim kraljem Hazaelom. Joramov sin Ahazja, judejski kralj, sišao je u Jizreel da posjeti Ahabova sina Jorama jer se Joram razbolio. 012 2KI 009 001 Prorok Elizej pozva jednoga od proročkih sinova i reče mu: “Opaši se, uzmi sa sobom ovu posudu s uljem pa idi u Ramot Gilead. 012 2KI 009 002 Kad onamo stigneš, potraži Jehua, sina Jošafatova, sina Nimšijeva. Kad ga nađeš, izvedi ga između njegovih drugova i uvedi ga u pokrajnju sobu. 012 2KI 009 003 I uzmi posudu s uljem, izlij mu je na glavu i reci: 'Ovako veli Jahve: Pomazao sam te za kralja izraelskoga.' Zatim otvori vrata i bježi, ne oklijevaj.” 012 2KI 009 004 Tada mladi prorok ode u Ramot Gilead. 012 2KI 009 005 Kad je stigao, zapovjednici vojske upravo su sjedili na okupu. On reče: “Imam ti riječ reći, zapovjedniče!” Jehu upita: “Komu od nas?” On odgovori: “Tebi, zapovjedniče!” 012 2KI 009 006 Jehu tada ustade i uđe u kuću. Mladi mu čovjek izli ulje na glavu i reče mu: “Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Pomazao sam te za kralja nad Jahvinim narodom, nad Izraelom. 012 2KI 009 007 Ti ćeš pobiti obitelj Ahaba, gospodara tvoga, a ja ću osvetiti krv svojih slugu proroka i krv sviju službenika Jahvinih na Izebeli 012 2KI 009 008 i na svoj obitelji Ahabovoj. Iskorijenit ću Ahabu sve što mokri uza zid, robove i slobodnjake u Izraelu. 012 2KI 009 009 Učinit ću s domom Ahabovim kao s domom Jeroboama, sina Nebatova, i kao s domom Baše, sina Ahijina. 012 2KI 009 010 A Izebelu će proždrijeti psi na polju jizreelskom i nitko je neće pokopati.'” - Zatim otvori vrata i pobježe. 012 2KI 009 011 Jehu iziđe k časnicima svoga gospodara. Oni ga upitaše: “Je li sve u miru? Zašto je ta budala dolazila k tebi?” On im odgovori: “Znate čovjeka i besjedu njegovu.” 012 2KI 009 012 Oni rekoše: “Ne znamo! Kazuj nam!” On im reče: “Govorio mi je tako i tako i rekao mi: 'Ovako veli Jahve: Pomazao sam te za kralja nad Izraelom.'” 012 2KI 009 013 Odmah oni uzeše svoje ogrtače i prostriješe ih pred njim po stepenicama, zatrubiše u rogove i povikaše: “Jehu je kralj!” 012 2KI 009 014 Tako Jehu, sin Jošafata, sina Nimšijeva, skova urotu protiv Jorama - Joram je tada branio Ramot Gilead sa svim Izraelcima protiv Hazaela, aramejskog kralja. 012 2KI 009 015 Ali se kralj Joram vratio u Jizreel da liječi rane koje su mu zadali Aramejci u boju s Hazaelom, aramejskim kraljem. - I reče Jehu: “Ako vam je po volji, neka nitko ne utekne iz grada da odnese vijest u Jizreel.” 012 2KI 009 016 Jehu se tada pope na kola i ode prema Jizreelu, jer je Joram ondje bolovao, i Ahazja, kralj judejski, došao ga posjetiti. 012 2KI 009 017 Stražar koji je stajao na kuli u Jizreelu, videći da dolazi Jehuova četa, javi: “Vidim nekakvu četu.” Joram naredi: “Uzmi konjanika i pošalji ga pred njih da upita: je li sve s mirom.” 012 2KI 009 018 Ode konjanik preda nj i reče: “Ovako veli kralj: je li sve s mirom?” - Jehu odgovori: “Što te briga je li s mirom! Hajde za mnom.” Stražar javi: “Glasnik je stigao do njih, ali se ne vraća.” 012 2KI 009 019 Kralj posla drugoga konjanika. Taj dođe k njima i upita: “Ovako veli kralj: je li sve s mirom?” - Jehu mu odgovori: “Što te briga je li s mirom! Hajde za mnom.” 012 2KI 009 020 Stražar opet javi: “Došao je do njih, ali se ne vraća. A vožnja je kao vožnja Jehua, sina Nimšijeva: vozi kao mahnit!” 012 2KI 009 021 Joram reče: “Preži!” I upregoše u njegova kola. Joram, kralj Izraela, i judejski kralj Ahazja iziđoše, svaki u svojim kolima, u susret Jehuu. Susretoše ga u polju Nabota Jizreelca. 012 2KI 009 022 Kad Joram ugleda Jehua, upita ga: “Je li sve u miru, Jehu?” Ovaj odgovori: “Kakvu miru dok traju bludništva tvoje majke Izebele i njena mnoga čaranja!” 012 2KI 009 023 Joram okrenu i udari u bijeg govoreći Ahazji: “Izdaja, Ahazja!” 012 2KI 009 024 Jehu se lati luka, ustrijeli Jorama među pleća: strijela mu prođe posred srca te se on sruši u kola. 012 2KI 009 025 Jehu reče svome dvorjaniku Bidkaru: “Digni ga i baci na njivu Nabota Jizreelca. Sjeti se: kad smo ja i ti jahali za njegovim ocem Ahabom, kako Jahve izreče protiv njega: 012 2KI 009 026 'Kunem se: kako sinoć vidjeh krv Nabotovu i krv njegovih sinova,' riječ je Jahvina, 'tako ću ti vratiti isto na ovome polju,' riječ je Jahvina. Digni ga, dakle, i baci ga na to polje, prema riječi Jahvinoj.” 012 2KI 009 027 Kada je to vidio judejski kralj Ahazja, pobježe prema Bet Haganu, ali ga je Jehu gonio i naredio: “Ubijte i njega!” Ranili su ga u kolima na brdu Guru, koje se nalazi kod Jibleama. Ali je umakao u Megido i ondje umrije. 012 2KI 009 028 Njegove su ga sluge u kolima prenijele u Jeruzalem i sahranile ga u grobnici kraj njegovih otaca, u Davidovu gradu. 012 2KI 009 029 Jedanaeste godine kraljevanja Jorama, sina Ahabova, Ahazja postade kralj nad Judejom. 012 2KI 009 030 A Jehu bijaše ušao u Jizreel. Kad je to čula Izebela, namaza oči, uresi glavu i pogleda s prozora. 012 2KI 009 031 I kad je Jehu ulazio na vrata, ona reče: “Kako je, Zimri, ubojico svoga gospodara?” 012 2KI 009 032 Jehu okrenu lice prema prozoru i reče: “Tko je sa mnom, tko?” I dva-tri dvoranina pogledaše prema njemu. 012 2KI 009 033 On reče: “Bacite je dolje.” I oni je baciše. Njena je krv poprskala zidove i konje, koji je pogaziše. 012 2KI 009 034 Ušao je on, jeo i pio, a zatim naredio: “Pogledajte onu prokletnicu i sahranite je, jer je bila kraljevska kći.” 012 2KI 009 035 I odoše da je sahrane, ali ne nađoše ništa od nje, osim lubanje, nogu i ruku. 012 2KI 009 036 Vratiše se i javiše, a Jehu reče: “To je riječ koju je Jahve objavio preko svoga sluge Ilije Tišbijca: 'U polju jizreelskom psi će proždrijeti Izebelino tijelo. 012 2KI 009 037 Izebelino truplo bit će kao gnoj u polju, da se neće moći kazati: Ovo je Izebela.'” 012 2KI 010 001 U Samariji bijaše sedamdeset Ahabovih sinova. Jehu napisa pismo i posla ga u Samariju zapovjednicima grada, starješinama i skrbnicima Ahabove djece. Kazivaše u njemu: 012 2KI 010 002 “Sada, kad vam stigne ovo pismo - vi, u kojih su sinovi vašeg gospodara, koji imate kola i konje, tvrde gradove i oružje - 012 2KI 010 003 pogledajte koji je između sinova vašeg gospodara najbolji i najdostojniji, pa ga postavite na prijestolje njegova oca i borite se za dom svoga gospodara.” 012 2KI 010 004 Ali se oni veoma uplašiše i rekoše: “Eto, dva mu kralja nisu mogla odoljeti, kako ćemo mu mi odoljeti?” 012 2KI 010 005 Upravitelj dvora, zapovjednik grada, starješine i skrbnici poručiše ovo Jehuu: “Mi smo tvoje sluge, činit ćemo sve što nam budeš naredio; kraljem proglašavati nećemo nikoga. Čini što misliš da je dobro.” 012 2KI 010 006 Jehu im napisa drugo pismo i u njemu reče: “Ako ste za mene i želite me slušati, uzmite glave ljudi, sinova svoga gospodara, i potražite me sutra u ovo doba u Jizreelu.” Sedamdeset je naime kraljevih sinova bilo kod uglednih građana koji su ih odgajali. 012 2KI 010 007 I kad im je stiglo ovo pismo, uzeli su kraljeve sinove i pobili ih svih sedamdeset. Njihove su glave metnuli u košare i poslali su ih njemu u Jizreel. 012 2KI 010 008 Glasnik dođe i javi mu: “Donijeli su glave kraljevih sinova.” On reče: “Stavite ih do sutra kod ulaznih vrata, u dvije hrpe.” 012 2KI 010 009 Ujutro iziđe, stade i reče svomu narodu: “Vi ste pravedni! Ja sam se urotio protiv svoga gospodara i ja sam ga ubio, ali tko pobi sve ove? 012 2KI 010 010 Znajte, dakle, da nije izostala nijedna riječ koju reče Jahve o obitelji Ahabovoj; nego je Jahve izvršio sve što je rekao preko sluge svoga Ilije.” 012 2KI 010 011 I Jehu pobi sve koji su u Jizreelu ostali iz kuće Ahabove, sve velikaše njegove, pouzdanike i svećenike njegove. Nije poštedio nikoga. 012 2KI 010 012 Potom usta Jehu i pođe u Samariju. Kad je bio na cesti kod Bet Ekeda pastirskoga, 012 2KI 010 013 nađe braću judejskog kralja Ahazje te ih upita: “Tko ste?” Oni mu odgovoriše: “Mi smo braća Ahazjina, a silazimo da pozdravimo sinove kraljeve i sinove kraljičine.” 012 2KI 010 014 Tada zapovjedi: “Pohvatajte ih žive!” I žive ih pohvataše i pobiše ih na studencu kod Bet Ekeda, njih četrdeset i dvojicu. Nije ostavio ni jednoga od njih. 012 2KI 010 015 Otišavši odatle, nađe Jonadaba, sina Rekabova, koji mu je dolazio u susret. On ga pozdravi i reče mu: “Je li tvoje srce iskreno prema mome, kao što je moje prema tvome srcu?” Jonadab odgovori: “Jest.” - “Ako je tako, daj mi ruku.” Jonadab mu pruži ruku i Jehu ga posadi kraj sebe na kola. 012 2KI 010 016 I reče mu: “Hodi sa mnom, divit ćeš se mojoj revnosti za Jahvu.” I odvede ga na svojim kolima. 012 2KI 010 017 Ušao je u Samariju i poubijao sve preživjele iz obitelji Ahabove u Samariji. Sve ih je iskorijenio po riječi koju Jahve bijaše rekao Iliji. 012 2KI 010 018 Jehu je sakupio sav narod i rekao mu: “Ahab je malo poštivao Baala; Jehu će ga više poštivati. 012 2KI 010 019 Sada mi pozovite sve proroke Baalove, sve njegove sluge i sve njegove svećenike, neka ni jedan ne izostane, jer ću žrtvovati veliku žrtvu Baalu. Tko izostane, izgubit će život.” Jehu je radio lukavo, da bi uništio Baalove vjernike. 012 2KI 010 020 Jehu reče: “Sazovite svečani zbor Baalu.” I sazvaše ga. 012 2KI 010 021 Jehu je nato poslao glasnike po svem Izraelu i došli su svi Baalovi vjernici: nije bilo ni jednoga da bi izostao. Skupili su se u Baalov hram, koji se ispunio od jednoga zida do drugoga. 012 2KI 010 022 Jehu reče čuvaru haljina: “Iznesi haljine svim Baalovim vjernicima.” I iznese im haljine. 012 2KI 010 023 Jehu uđe u hram Baalov s Jonadabom, sinom Rekabovim, i reče Baalovim vjernicima: “Provjerite dobro da nema ovdje među vama Jahvina sluge nego samih Baalovih vjernika.” 012 2KI 010 024 I pođe žrtvovati klanice i paljenice. Ali je Jehu postavio vani osamdeset svojih ljudi i rekao im: “Ako koji od vas pusti da utekne i jedan od ovih ljudi što ih predajem u vaše ruke, svojim će životom platiti njegov život.” 012 2KI 010 025 Kad je Jehu završio prinos paljenice, naredi tjelesnoj straži i dvoranima: “Uđite, pobijte ih! Nitko neka ne iziđe!” Tjelesna straža i dvorani uđoše, pobiše ih oštricom mača i prodriješe sve do svetišta Baalova hrama. 012 2KI 010 026 Iznesoše Baalov lik iz hrama i spališe ga. 012 2KI 010 027 Raskopaše žrtvenik Baalov, srušiše i hram Baalov i pretvoriše ga u jame za nečist, koje su ostale do danas. 012 2KI 010 028 Tako je Jehu istrijebio Baala iz Izraela. 012 2KI 010 029 Ali se Jehu nije okrenuo od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, kojima je zavodio Izraela, od zlatnih telaca u Betelu i Danu. 012 2KI 010 030 Jahve je rekao Jehuu: “Zato što si dobro izvršio ono što mi je po volji i što si učinio sve što sam nosio u srcu protiv kuće Ahabove, tvoji će sinovi sve do četvrtoga koljena sjediti na prijestolju Izraelovu.” 012 2KI 010 031 Ali Jehu nije vjerno i svim srcem svojim slijedio zakon Jahve, Boga Izraelova. Nije se odvratio od grijeha kojima je Jeroboam zavodio Izraela. 012 2KI 010 032 U ono je vrijeme Jahve počeo krnjiti zemlju izraelsku, i Hazael se tukao s Izraelcima na svom području, 012 2KI 010 033 od Jordana prema sunčevu izlasku, u svoj zemlji Gileadu, u zemlji Gadovoj, Rubenovoj i Manašeovoj, sve od Aroera na obali Arnona, do Gileada i Bašana. 012 2KI 010 034 Ostala povijest Jehuova, sve što je učinio, sva njegova djela, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? 012 2KI 010 035 Počinuo je kraj svojih otaca i pokopaše ga u Samariji. Joahaz, sin njegov, zakralji se mjesto njega. 012 2KI 010 036 Jehu je vladao u Samariji nad Izraelom dvadeset i osam godina. 012 2KI 011 001 Zato Ahazjina mati Atalija, vidjevši gdje joj sin poginu, ustade i posmica sav kraljevski rod. 012 2KI 011 002 Ali Jošeba, kći kralja Jorama i sestra Ahazjina, uze Ahazjina sina Joaša; ukravši ga između kraljevih sinova koje su ubijali, metnu ga s dojiljom u ložnicu. Tako ga je sakrila od Atalije te nije pogubljen. 012 2KI 011 003 Bio je sakriven u Domu Jahvinu šest godina, sve dok je zemljom vladala Atalija. 012 2KI 011 004 Sedme godine Jojada posla po satnike Karijaca i tjelesnu stražu i pozva ih k sebi u Dom Jahvin. Sklopi s njima savez, zakle ih i pokaza im kraljeva sina. 012 2KI 011 005 I reče im: “Evo što valja da učinite: trećina vas koji subotom ulazite u službu neka čuva stražu kod kraljevskoga dvora. 012 2KI 011 006 Druga trećina, ona kod Surskih vrata, i treća trećina, ona kod stražnjih stražarskih vrata, neka čuvaju stražu kod ulaza u dvor; 012 2KI 011 007 a ostala dva vaša odreda, svi koji subotom izlaze iz službe, neka čuvaju stražu u Domu Jahvinu kod kralja. 012 2KI 011 008 Tako ćete okružiti kralja, svaki s oružjem u ruci. I tko god pokuša proći kroz vaše redove, neka bude pogubljen. Budite uz kralja kamo god pođe ili izađe.” 012 2KI 011 009 Satnici su učinili sve kako im je naredio svećenik Jojada. Svaki je od njih uzeo svoje ljude koji subotom ulaze u službu s onima koji subotom izlaze. I svi su došli svećeniku Jojadi. 012 2KI 011 010 Svećenik dade satnicima koplja i štitove kralja Davida što su bili u Domu Jahvinu. 012 2KI 011 011 Stražari se svrstaše, s oružjem u ruci, od južne do sjeverne strane Doma i prema žrtveniku i Domu oko kralja unaokolo. 012 2KI 011 012 Tada Jojada izvede sina kraljeva, stavi mu krunu i dade mu Svjedočanstvo te ga pomaza za kralja. Pljeskali su i vikali: “Živio kralj!” 012 2KI 011 013 Kad Atalija ču viku naroda, dođe k narodu u Dom Jahvin. 012 2KI 011 014 Pogleda bolje, kad gle, kralj, po običaju, stoji na svojem mjestu, a pred kraljem zapovjednici i svirači; sav puk klikće od radosti i trubi u trube. Tad Atalija razdrije haljine i povika: “Izdaja! Izdaja!” 012 2KI 011 015 Svećenik Jojada naredi satnicima i vojnim zapovjednicima: “Izvedite je kroz redove i tko krene za njom pogubite ga mačem.” Još je svećenik dodao: “Nemojte je smaknuti u Domu Jahvinu.” 012 2KI 011 016 Staviše ruke na nju; a kad je kroz Konjska vrata stigla do kraljevskog dvora, ondje je pogubiše. 012 2KI 011 017 Tada Jojada sklopi savez između Jahve, kralja i naroda da narod bude narod Jahvin. 012 2KI 011 018 Potom sav narod ode u Baalov hram i razoriše ga, porušiše žrtvenike i polomiše likove; a Baalova svećenika Matana ubiše pred žrtvenicima. A svećenik opet postavi straže kod Doma Jahvina. 012 2KI 011 019 Zatim uze satnike Karijaca, stražu i sav narod. Oni izvedoše kralja iz Doma Jahvina i uvedoše ga u dvor kroz Vrata stražarska. I Joaš sjede na kraljevsko prijestolje. 012 2KI 011 020 Sav se puk veselio i grad se smirio kad su Ataliju ubili mačem u kraljevskom dvoru. 012 2KI 011 021 Joašu je bilo sedam godina kad se zakraljio. 012 2KI 012 001 Sedme godine Jehuova kraljevanja Joaš je postao kraljem i kraljevao je četrdeset godina u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Sibja i bila je iz Beer Šebe. 012 2KI 012 002 Joaš je činio što je pravo u očima Jahve svega svog vijeka jer ga je poučavao svećenik Jojada. 012 2KI 012 003 Ali uzvišica nisu srušili i narod je svejednako prinosio žrtve i kad na uzvišicama. 012 2KI 012 004 Joaš reče svećenicima: “Sav novac od posvećenih darova što se donosi u Dom Jahvin, novac koji je nekomu nametnut procjenom i novac što ga tko od svoje volje donose u Dom Jahvin 012 2KI 012 005 neka svećenici uzimaju svaki od svoga znanca i oni neka tim poprave Dom gdje god se nađe koje oštećenje.” 012 2KI 012 006 Ali u dvadeset i trećoj godini kraljevanja Joaševa svećenici nisu još popravili Doma. 012 2KI 012 007 Tada kralj Joaš pozva svećenika Jojadu i druge svećenike i reče im: “Zašto ne popravljate Dom? Odsad ne smijete više sebi uzimati novac od svojih znanaca nego ga morate dati za popravak Doma.” 012 2KI 012 008 Svećenici pristadoše da ne uzimaju novac od naroda, ali ni Doma da ne popravljaju. 012 2KI 012 009 Tada svećenik Jojada uze kovčeg, proreza rupu na zaklopcu i stavi ga uza žrtvenik, zdesna od ulaza u Dom Jahvin. Svećenici, čuvari praga, stavljali su u nj sav novac sabran u Domu Jahvinu. 012 2KI 012 010 Kad bi se vidjelo da u kovčegu ima mnogo novaca, došao bi kraljev tajnik s velikim svećenikom te bi prebrojili i zavezali novac koji se nalazio u Domu Jahvinu. 012 2KI 012 011 Prebrojeni novac uručivao se upraviteljima poslova oko popravka Doma Jahvina, a oni su isplaćivali drvodjeljama i graditeljima koji su radili u Domu Jahvinu 012 2KI 012 012 i zidarima i klesačima kamena, i za nabavu drveta i tesanog kamena određena za popravak Doma Jahvina, ukratko: za troškove oko popravka Doma. 012 2KI 012 013 Ali u Domu Jahvinu nisu se pravile srebrne čaše, ni noževi, ni plitice, ni trube, niti bilo kakav predmet od zlata ili srebra za novac koji je darovan, 012 2KI 012 014 nego su ga davali radnicima koje su najmili za popravak Jahvina Doma. 012 2KI 012 015 Nije se tražio obračun od ljudi kojima su predavali novac da ga daju radnicima, jer su oni radili savjesno. 012 2KI 012 016 Novac naknadnice i okajnice nije se unosio u Dom Jahvin, nego je pripao svećenicima. 012 2KI 012 017 Tada Hazael, aramejski kralj, pođe u rat protiv Gata i osvoji ga. Zatim odluči poći protiv Jeruzalema. 012 2KI 012 018 Joaš, judejski kralj, uze sve posvećene darove koje su posvetili judejski kraljevi, njegovi oci: Jošafat, Joram i Ahazja, sve što je sam prikazao i sve zlato koje se našlo u riznicima Doma Jahvina i kraljevskog dvora. Sve to posla Hazaelu, aramejskom kralju, i tako se ovaj udalji od Jeruzalema. 012 2KI 012 019 Ostala povijest Joaševa i sve što je učinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? 012 2KI 012 020 Njegovi časnici ustadoše i skovaše zavjeru; ubiše Joaša u Bet Milu kad je u nj silazio. 012 2KI 012 021 Njegovi časnici Jozakar, sin Šimatov, i Jozabad, sin Šomerov, zadaše mu smrtni udarac. Pokopali su ga kraj njegovih otaca u Davidovu gradu, a njegov sin Amasja zakralji se mjesto njega. 012 2KI 013 001 Dvadeset i treće godine kraljevanja judejskog kralja Joaša, sina Ahazjina, postade Joahaz, sin Jehuov, izraelskim kraljem u Samariji. Kraljevao je sedamnaest godina. 012 2KI 013 002 On je činio što je zlo u očima Jahvinim i poveo se za grijesima Jeroboama, sina Nebatova, koji je zavodio Izraela. Od njih nije odstupao. 012 2KI 013 003 Tada Jahve uskipje gnjevom na Izraela i predade ga u ruke aramejskog kralja Hazaela i u ruke Ben-Hadada, sina Hazaelova, za sve ono vrijeme. 012 2KI 013 004 Ali je Joahaz ublažio lice Jahvino i Jahve ga je uslišio, jer je vidio nevolju koju je aramejski kralj nanosio Izraelu. 012 2KI 013 005 Jahve je dao Izraelu izbavitelja koji ga je izbavio od ruke aramejske te su Izraelci živjeli u svojim šatorima kao i prije. 012 2KI 013 006 Ali nisu odstupali od grijeha kojim Jeroboam bijaše zaveo Izraela: ustrajali su u njemu, pa i ašere ostadoše u Samariji. 012 2KI 013 007 Jahve je ostavio Joahazu samo pedeset konjanika kao vojsku, deset bojnih kola i deset tisuća pješaka; kralj aramejski bijaše ih uništio i zgazio ih kao prah u vršidbi. 012 2KI 013 008 Ostala povijest Joahazova, sve što je učinio i poduzimao, zar sve to nija zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? 012 2KI 013 009 Joahaz je počinuo sa svojim ocima i bi pokopan u Samariji, a njegov sin Joaš zakralji se mjesto njega. 012 2KI 013 010 Trideset i sedme godine kraljevanja judejskoga kralja Joaša postade Joaš, sin Joahazov, izraelskim kraljem u Samariji; kraljevao je šesnaest godina. 012 2KI 013 011 Činio je što je zlo u očima Jahvinim. Nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela. Za njim se poveo. 012 2KI 013 012 Ostala povijest Joaševa, sve što je učinio, junaštva njegova, kako je ratovao s Amasjom, judejskim kraljem, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? 012 2KI 013 013 Joaš je počinuo sa svojim ocima, a Jeroboam se popeo na njegovo prijestolje. Joaša pokopaše u Samariji uz izraelske kraljeve. 012 2KI 013 014 Kad se Elizej razbolio od bolesti od koje mu valjade umrijeti, dođe mu izraelski kralj Joaš, rasplaka se nad njim i reče mu: “Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!” 012 2KI 013 015 Elizej mu reče: “Uzmi luk i strijele.” I on dohvati luk i strijele. 012 2KI 013 016 Elizej će tada kralju: “Nategni luk!” I on ga nateže. Elizej stavi ruke na ruke kraljeve, 012 2KI 013 017 zatim reče: “Otvori prozor prema istoku.” I on ga otvori, a nato će Elizej: “Odapni!” I on odape, a Elizej reče: “Pobjedonosna strijela Jahvina! Pobjednička strijela nad Aramejcima! Do nogu ćeš potući Aramejce kod Afeka.” 012 2KI 013 018 I nastavi: “Uzmi strijele!” On ih uze. Elizej tada reče kralju: “Udri o zemlju!” On udari tri puta i stade. 012 2KI 013 019 Tada se rasrdi na njega Božji čovjek i reče: “Pet ili šest puta trebalo je da udariš! Tada bi potpuno potukao Aramejce; ovako ćeš ih pobijediti samo tri puta.” 012 2KI 013 020 Elizej zatim umrije i pokopaše ga. A pljačkaške čete Moabaca napadale zemlju svake godine. 012 2KI 013 021 Dogodilo se te su neki, sahranjujući čovjeka, opazili razbojnike: baciše mtrvaca u grob Elizejev i odoše. Mrtvac, dotakavši se Elizejevih kostiju, oživje i stade na noge. 012 2KI 013 022 Aramejski kralj Hazael ugnjetavaše Izraelce svega vijeka Joahazova. 012 2KI 013 023 Ali im se Jahve smilova i ražali se nad njima. Pogleda na njih zbog svoga Saveza koji je sklopio s Abrahamom, Izakom i Jakovom. Nije ih htio uništiti i nije ih odbacio daleko od svoga lica do danas. 012 2KI 013 024 Hazael, aramejski kralj, umrije, a njegov sin Ben-Hadad zavlada namjesto njega. 012 2KI 013 025 Tada Joaš, sin Joahazov, opet uze iz ruke Ben-Hadada, sina Hazaelova, gradove koje Hazael u ratu bijaše oteo njegovu ocu Joahazu. Joaš ga je tri puta potukao i vratio gradove Izraelove. 012 2KI 014 001 Druge godine kraljevanja Joaša, sina Joahazova, nad Izraelom, postade judejskim kraljem Amasja, sin Joašev. 012 2KI 014 002 Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio, a kraljevao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Joadana i bila je iz Jeruzalema. 012 2KI 014 003 Činio je što je pravo u Jahvinim očima, ali ne sasvim kao praotac njegov David. U svemu je slijedio Joaša, svoga oca. 012 2KI 014 004 Ali uzvišica nije razrušio i narod je svejednako prinosio žrtve i kad na uzvišicama. 012 2KI 014 005 Kad je učvrstio kraljevstvo, smakao je one časnike koji su mu ubili oca. 012 2KI 014 006 Ali nije pogubio sinova onih ubojica, prema onome što je napisano u knjizi Zakona Mojsijeva, gdje Jahve zapovijeda: “Neka se očevi ne pogubljuju za sinove ni sinovi za očeve, nego svatko neka gine za svoj grijeh.” 012 2KI 014 007 On je potukao Edomce u Slanoj dolini, deset tisuća njih, i u bitki je zauzeo Selu; dao joj je ime Jokteel, koje nosi do današnjega dana. 012 2KI 014 008 Tada Amasja posla glasnike izraelskom kralju Joašu, sinu Jehuova sina Joahaza, i poruči mu: “Dođi da se ogledamo!” 012 2KI 014 009 A izraelski kralj Joaš odvrati judejskom kralju Amasji: “Libanonski je trn jedanput poslao glasnike k libanonskom cedru: 'Daj kćer mome sinu za ženu', ali su divlje zvijeri libanonske prošle i trn izgazile. 012 2KI 014 010 Potukao si Edomce, pa ti se srce uzobijestilo i tražiš slavu! Radije ostani kod kuće. Zašto izazivaš zlo i hoćeš da propadneš ti i svi Judejci s tobom?” 012 2KI 014 011 Ali Amasja ne posluša. Izađe izraelski kralj Joaš te se ogledaše u boju on i judejski kralj Amasja u Bet Šemešu u Judeji. 012 2KI 014 012 Izraelci poraziše Judejce i oni pobjegoše svaki pod svoj šator. 012 2KI 014 013 Izraelski kralj Joaš uhvati u Bet Šemešu judejskoga kralja Amasju, sina Joaševa, sina Ahazjina, i odvede ga u Jeruzalem. Tada sruši jeruzalemski zid od Efrajimovih vrata do Ugaonih vrata, u dužini od četiri stotine lakata. 012 2KI 014 014 Uzevši sve zlato, srebro i posuđe što se nalazilo u Domu Jahvinu i u riznici kraljevskog dvora, povrh toga i taoce, vrati se u Samariju. 012 2KI 014 015 Ostala povijest Joaševa, sve što je činio i poduzimao i kako je ratovao s Amasjom, judejskim kraljem, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva? 012 2KI 014 016 Joaš je počinuo sa svojim ocima i pokopan je u Samariji uz kraljeve izraelske. Sin njegov Jeroboam zakralji se mjesto njega. 012 2KI 014 017 Amasja, sin Joašev, judejski kralj, živio je još petnaest godina poslije smrti izraelskog kralja Joaša, sina Joahazova. 012 2KI 014 018 A ostala povijest Amasjina zar nije zapisana u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? 012 2KI 014 019 Protiv njega je skovana urota u Jeruzalemu. Iako je on pobjegao u Lakiš, poslaše za njim u Lakiš ljude koji ga ondje ubiše. 012 2KI 014 020 Odande su ga prenijeli na konjima i sahranili u Jeruzalemu kraj njegovih otaca, u Davidovu gradu. 012 2KI 014 021 Tada sav judejski narod uze Azahju, komu bijaše šesnaest godina, i zakralji ga namjesto njegova oca Amasje. 012 2KI 014 022 On opet sagradi Elat povrativši ga Judeji, pošto je kralj počinuo kod svojih otaca. 012 2KI 014 023 Petnaeste godine kraljevanja judejskog kralja Amasje, sina Joaševa, postade izraelskim kraljem u Samariji Jeroboam, sin Joašev. On je kraljevao četrdeset i jednu godinu. 012 2KI 014 024 Činio je što je zlo u očima Jahvinim, nije se ostavio nijednoga grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela. 012 2KI 014 025 On je dobio natrag izraelsko područje od Ulaza u Hamat do Mrtvoga mora, prema riječi koju je Jahve, Bog Izraelov, rekao preko sluge svoga Jone, sina Amitajeva, proroka iz Gat Hahefera. 012 2KI 014 026 Jer je Jahve vidio ljutu nevolju Izraelovu da više nema ni slobodnih ni robova i nikoga da pomogne Izraelu. 012 2KI 014 027 Ali Jahve nije odlučio izbrisati ispod neba ime Izraelovo: spasio ga je rukom Jeroboama, sina Joaševa. 012 2KI 014 028 Ostala povijest Jeroboama, sve što je učinio i sve što je poduzimao, kako je ratovao i kako je vratio Damask Judi i Izraelu, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? 012 2KI 014 029 Jeroboam je počinuo sa svojim ocima. Pokopali su ga u Samariji uz kraljeve izraelske, a njegov sin Zaharija zakralji se mjesto njega. 012 2KI 015 001 Dvadeset i sedme godine kraljevanja Jeroboama, kralja izraelskog, postade judejskim kraljem Azarja, sin Amasjin. 012 2KI 015 002 Bilo mu je šesnaest godina kad se zakraljio, a kraljevao je pedeset i dvije godine u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jekolija, a bila je iz Jeruzalema. 012 2KI 015 003 Činio je što je pravo u Jahvinim očima, sasvim kao i njegov otac Amasja. 012 2KI 015 004 Samo uzvišica nije srušio i narod je svejednako prinosio žrtve i kad na uzvišicama. 012 2KI 015 005 Ali Jahve udari kralja i ostade on gubav do smrti. Stanovao je u odvojenoj kući. Kraljev sin Jotam bio upravitelj dvora i sudio je puku zemlje. 012 2KI 015 006 Ostala povijest Azarjina i sve što je učinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? 012 2KI 015 007 Azarja je počinuo i sahraniše ga kraj njegovih otaca u Davidovu gradu. A na njegovo se mjesto zakralji sin mu Jotam. 012 2KI 015 008 Trideset i osme godine Azarjina kraljevanja u Judeji postade izraelskim kraljem u Samariji za šest mjeseci Zaharija, sin Jeroboamov. 012 2KI 015 009 On je činio što je zlo u očima Jahvinim, kao što su činili njegovi oci; nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je na grijeh naveo Izraela. 012 2KI 015 010 Šalum, sin Jabešov, uroti se protiv njega; udario ga je i usmrtio u Jibleamu te se zakraljio mjesto njega. 012 2KI 015 011 Ostala povijest Zaharijina zapisana je u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva. 012 2KI 015 012 Ispunila se riječ koju je Jahve rekao Jehuu: “Tvoji će sinovi sjediti na prijestolju Izraela sve do četvrtog koljena.” I tako je bilo. 012 2KI 015 013 Šalum, sin Jabešov, postade kraljem trideset i devete godine kraljevanja Uzije, judejskog kralja, i kraljevao je mjesec dana u Samariji. 012 2KI 015 014 Menahem, sin Gadijev, ode iz Tirse, uđe u Samariju te udari Šaluma, sina Jabešova, usmrti ga i zakralji se mjesto njega. 012 2KI 015 015 Ostala povijest Šalumova i urota koju je skovao, sve je zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih. 012 2KI 015 016 Tada je Menahem razorio Tifnah i sve što je u njem bilo i njegovo područje od Tirse jer mu nisu otvorili vrata. Razorio ga je i rasporio sve trudnice u njemu. 012 2KI 015 017 Trideset i devete godine kraljevanja Azarje u Judeji postade Menahem, sin Gadijev, kraljem Izraela. Kraljevao je deset godina u Samariji. 012 2KI 015 018 Činio je što je zlo u očima Jahvinim; nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela. U njegovo vrijeme 012 2KI 015 019 Pul, kralj Asirije, osvoji zemlju. Menahem dade Pulu tisuću talenata srebra da mu pomogne učvrstiti kraljevsku vlast u njegovim rukama. 012 2KI 015 020 Menahem ubra taj novac od Izraela, od svih imućnih ljudi, da bi ga mogao dati asirskom kralju. Po osobi je bilo pedeset šekela srebra. Tako se asirski kralj vratio i nije ondje ostao u zemlji. 012 2KI 015 021 Ostala povijest Menahema i sve što je učinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? 012 2KI 015 022 Menahem je počinuo sa svojim ocima, a sin njegov Pekahja zakralji se na njegovo mjesto. 012 2KI 015 023 Pedesete godine kraljevanja judejskog kralja Azarje postade kraljem izraelskim u Samariji Pekahja, sin Menahemov. Kraljevao je dvije godine. 012 2KI 015 024 On je činio što je zlo u očima Jahvinim; nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela. 012 2KI 015 025 Njegov dvoranin Pekah, sin Remalijin, uroti se protiv njega i ubi ga u Samariji, u kuli kraljevskog dvora, s Argobom i Arjeom. Imao je sa sobom pedeset ljudi iz Gileada. Ubio je kralja i zakraljio se mjesto njega. 012 2KI 015 026 Ostala povijest Pekahje i sve što je učinio, sve je to zapisano u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva. 012 2KI 015 027 Pedeset i druge godine kraljevanja Azarje, judejskoga kralja, postade kraljem u Samariji Pekah, sin Remalijin. Kraljevao je dvadeset godina. 012 2KI 015 028 On je činio što je zlo u očima Jahvinim; nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela. 012 2KI 015 029 U vrijeme izraelskog kralja Pekaha došao je asirski kralj Tiglat Pileser i zauzeo Ijon, Abel Bet Maaku, Janoah, Kedeš, Hasor, Gilead, Galileju i svu zemlju Naftalijevu. I odveo je stanovništvo u Asiriju. 012 2KI 015 030 Hošea, sin Elin, uroti se protiv Pekaha, sina Remalijina, ubi ga i zakralji mjesto njega dvadesete godine Jotama, sina Uzijina. 012 2KI 015 031 Ostala povijest Pekahova, sve što je učinio, sve je to zapisano u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva. 012 2KI 015 032 Druge godine kraljevanja Pekaha, sina Remalijina, nad Izraelom, postade judejskim kraljem Jotam, sin Uzijin. 012 2KI 015 033 Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio, a kraljevao je šesnaest godina u Jeruzalemu. Materi mu bješe ime Jeruša, Sadokova kći. 012 2KI 015 034 Činio je što je pravo u Jahvinim očima, sasvim kao i otac mu Uzija. 012 2KI 015 035 Ali ni on nije srušio uzvišica; narod je svejednako prinosio žrtve i kad na uzvišicama. On je sagradio Gornja vrata na Domu Jahvinu. 012 2KI 015 036 Ostala povijest Jotama i sve što je učinio, zar to nije sve zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva? 012 2KI 015 037 U njegove je dane Jahve počeo slati protiv Judeje aramejskog kralja Resina i Pekaha, sina Remalijina. 012 2KI 015 038 Tada Jotam počinu kod otaca i sahraniše ga u gradu njegova praoca Davida. A na njegovo se mjesto zakralji sin mu Ahaz. 012 2KI 016 001 Sedamnaeste godine vladanja Pekaha, sina Remalijina, postade judejskim kraljem Ahaz, sin Jotamov. 012 2KI 016 002 Ahazu je bilo dvadeset godina kad se zakraljio, a kraljevao je šesnaest godina u Jeruzalemu, ali nije činio što je pravo u očima Jahve, Boga njegova, kao što je činio predak mu David. 012 2KI 016 003 Živio je poput izraelskih kraljeva i sam je proveo svoga sina kroz oganj po gnusnom običaju naroda što ih je Jahve protjerao pred Izraelovim sinovima. 012 2KI 016 004 Prinosio je žrtve i kad po uzvišicama i brežuljcima i pod svakim zelenim drvetom. 012 2KI 016 005 Tada aramejski kralj Resin i Pekah, sin Remalijin, kralj Izraela, pođoše u rat protiv Jeruzalema. Opsjedoše ga, ali ga ne mogoše osvojiti. 012 2KI 016 006 U to vrijeme aramejski kralj Resin vrati Elat Edomcima; protjerao je Judejce iz Elata; ušli su Edomci u njega i ondje su ostali do danas. - 012 2KI 016 007 Tada Ahaz uputi poslanike asirskom kralju Tiglat-Pileseru da mu kažu: “Ja sam tvoj sluga i sin tvoj! Dođi i izbavi me iz ruku aramejskog kralja i kralja Izraela, koji su se digli protiv mene.” 012 2KI 016 008 Ahaz je uzeo srebro i zlato što se nalazilo u Domu Jahvinu i u riznicama kraljevskog dvora i sve je poslao na dar asirskom kralju. 012 2KI 016 009 I posluša ga asirski kralj: otišao je na Damask i osvojio ga. Stanovništvo je odveo u sužanjstvo u Kir, a Resina je pogubio. 012 2KI 016 010 Kralj Ahaz otišao je u Damask u susret asirskom kralju Tiglat-Pileseru. I vidio je žrtvenik koji bijaše u Damasku. Tada kralj Ahaz posla svećeniku Uriji mjere žrtvenika, njegov nacrt i sve pojedinosti njegove građe. 012 2KI 016 011 Svećenik Urija sagradi žrtvenik; sve je upute što ih je kralj Ahaz uputio iz Damaska izvršio svećenik Urija prije nego što se kralj Ahaz vratio iz Damaska. 012 2KI 016 012 Pošto je kralj Ahaz stigao iz Damaska, vidio je žrtvenik, prišao mu i popeo se na nj. 012 2KI 016 013 Spalio je na žrtveniku svoju paljenicu i svoju prinosnicu, izlio svoju ljevanicu i krvlju pričesnica poškropio žrtvenik. 012 2KI 016 014 A mjedeni žrtvenik, koji bijaše pred Jahvom, maknuo je ispred Hrama, gdje je bio između novoga žrtvenika i Doma Jahvina. I postavio ga je pokraj novoga žrtvenika sa sjevera. 012 2KI 016 015 Kralj Ahaz zapovjedio je svećeniku Uriji: “Na velikom ćeš žrtveniku spaljivati jutarnju paljenicu i večernju prinosnicu, kraljevu paljenicu i njegovu prinosnicu, i paljenice, prinosnice i ljevanice svega naroda. Po njemu ćeš izlijevati svu krv paljenica i klanica. A o žrtveniku od mjedi još ću razmisliti.” 012 2KI 016 016 Svećenik Urija učini sve što mu je naredio kralj Ahaz. 012 2KI 016 017 Kralj Ahaz skinuo je okvire s podnožja; s njih je skinuo i umivaonike. A mjedeno more skinuo je s volova koji su stajali pod njim i stavio ga na kameni pod. 012 2KI 016 018 Pred asirskim je kraljem uklonio iz Jahvina Doma Subotnji hodnik koji bijahu sagradili i vanjski kraljevski prilaz. 012 2KI 016 019 Ostala povijest Ahazova i sve što je učinio, zar to nije sve zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva? 012 2KI 016 020 Ahaz je počinuo sa svojim ocima i sahranjen je u Davidovu gradu. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Ezekija. 012 2KI 017 001 Dvanaeste godine kraljevanja Ahaza u Judeji, postao je Hošea, sin Elin, izraelskim kraljem u Samariji. Kraljevao je devet godina. 012 2KI 017 002 On je činio što je zlo u očima Jahvinim, ali ne kao izraelski kraljevi, njegovi prethodnici. 012 2KI 017 003 Asirski kralj Salmanasar pošao je protiv Hošee, koji mu se pokorio i plaćao mu danak. 012 2KI 017 004 Ali je asirski kralj otkrio da mu Hošea sprema zavjeru: još je Hošea poslao poslanike egipatskom kralju Sou i nije platio danaka asirskom kralju kao svake godine. Tada ga asirski kralj baci u tamnicu. 012 2KI 017 005 Asirski kralj osvoji svu zemlju i krenu opsjedati Samariju. Opsjedao ju je tri godine. 012 2KI 017 006 Devete godine Hošeine vladavine zauze asirski kralj Samariju i odvede Izraelce u sužanjstvo u Asiriju. Naselio ih je u Helahu, i na Haboru, rijeci u Gozanu, i u gradovima medijskim. 012 2KI 017 007 I tako se dogodilo zato što su Izraelci sagriješili protiv Jahve, Boga svoga, koji ih je izveo iz zemlje egipatske, ispod vlasti faraona, kralja egipatskog. Štovali su druge bogove, 012 2KI 017 008 slijedili običaje naroda što ih je Jahve protjerao pred sinovima Izraelovim, živjeli po običajima što su ih uveli kraljevi Izraelovi. 012 2KI 017 009 Izraelci i njihovi kraljevi potajno su činili neprikladna djela protiv Jahve, Boga svoga. Podigli su uzvišice u svim svojim naseljima: od stražarskih kula pa do utvrđenih gradova. 012 2KI 017 010 Podizali su stupove i ašere na svakom humku i pod svakim zelenim drvetom. 012 2KI 017 011 Ondje su, na svim uzvišicama, palili kad po običaju naroda što ih je Jahve protjerao ispred njih i činili su zla djela te izazivali gnjev Jahvin. 012 2KI 017 012 Služili su idolima, premda im Jahve bijaše rekao: “Ne činite toga!” 012 2KI 017 013 A Jahve opominjaše Izraelce i Judejce preko svih svojih proroka i sviju vidjelaca: “Obratite se od zlog puta svoga”, govorio je, “i pokoravajte se naredbama i zapovijedima mojim prema Zakonu koji sam naložio ocima vašim i prema svemu što sam vam objavio preko slugu svojih - proroka.” 012 2KI 017 014 Ali oni nisu poslušali nego su ostali tvrdovrati kao i njihovi oci, koji nisu vjerovali u Jahvu, Boga svoga. 012 2KI 017 015 Prezreli su njegove zakone i Savez koji je sklopio s njihovim ocima i opomene njegove koje im je upućivao. Težili su za ispraznošću, pa su i sami postali isprazni slijedeći narode oko sebe, premda im je Jahve zapovjedio da ne čine kao oni. 012 2KI 017 016 Odbacili su sve zapovijedi Jahve, Boga svoga, i načinili su sebi salivene idole, dva teleta. Podigli su ašere, klanjali se svoj vojsci nebeskoj i služili Baalu. 012 2KI 017 017 Provodili su svoje sinove i kćeri kroz oganj, odavali se vračanju i gatanju, čineći tako zlo u očima Jahvinim i razjarujući ga. 012 2KI 017 018 Tada se Jahve razgnjevi na Izraela i odbaci ga ispred svoga lica. Ostalo je samo pleme Judino. 012 2KI 017 019 Ali ni pleme Judino nije držalo zapovijedi Jahve, Boga svoga, i slijedilo je običaje kojih su se držali Izraelci. 012 2KI 017 020 I Jahve odbaci sav rod Izraela, ponizi ga i predade ga pljačkašima, dok ih konačno ne odbaci daleko od svoga lica. 012 2KI 017 021 On je, konačno, otrgnuo Izraelce od kuće Davidove, a Izrael je proglasio kraljem Jeroboama, sina Nebatova. Jeroboam je odvratio Izraela od Jahve i naveo ih na veliku grehotu. 012 2KI 017 022 Izraelci su slijedili svaki grijeh koji je Jeroboam počinio i od njega se nisu odvraćali, 012 2KI 017 023 dok konačno Jahve nije odbacio Izraela ispred svoga lica, kako to bijaše objavio po svojim slugama, prorocima. Odveo je Izraelce iz njihove zemlje u sužanjstvo u Asiriju, gdje su do današnjega dana. 012 2KI 017 024 Asirski je kralj doveo ljude iz Babilona, iz Kute, iz Ave, Hamata i iz Sefarvajima, i naselio ih u gradovima Samarije mjesto Izraelaca. Oni su zaposjeli Samariju i nastanili se u gradovima njezinim. 012 2KI 017 025 U vrijeme naseljavanja u zemlju nisu štovali Jahve i on je poslao protiv njih lavove da ih rastrgaju. 012 2KI 017 026 Zato su rekli asirskom kralju: “Narodi koje si preselio da ih nastaniš u gradovima Samarije ne znaju kako valja štovati Boga ove zemlje i on je na njih poslao lavove, koji ih usmrćuju, jer ti narodi ne poznaju bogoštovlja ove zemlje.” 012 2KI 017 027 Tada je asirski kralj izdao ovu zapovijed: “Neka ide onamo jedan od svećenika koje sam odande doveo u sužanjstvo; neka ide, neka se ondje nastani i pouči ih u štovanju Boga one zemlje.” 012 2KI 017 028 Tako ode jedan od svećenika koji su bili odvedeni iz Samarije i nastani se u Betelu. On ih je poučio kako treba štovati Jahvu. 012 2KI 017 029 Svaki je narod imao likove svojih bogova i postavili su ih u hramove na uzvišicama koje su podigli Samarijanci, svaki narod u svojim gradovima u kojima življaše. 012 2KI 017 030 Babilonci načiniše Sukot Benota, Kušani Nergala, Hamaćani Ašimu; 012 2KI 017 031 Avijci načiniše Nibhaza i Tartaka, a Sefarvajimci spaljivahu svoju djecu na ognju u čast Adrameleka i Anameleka, sefarvajimskih bogova. 012 2KI 017 032 Oni su štovali i Jahvu i postavili su neke između sebe za svećenike uzvišica koji su im prinosili žrtve u hramovima uzvišica. 012 2KI 017 033 Štovali su Jahvu i služili su svojim bogovima po običaju onih naroda između kojih su ih preselili. 012 2KI 017 034 Oni se još i danas drže starih običaja. Ne štuju Jahve i ne usklađuju svojih pravila i običaja sa Zakonom i zapovijedima što ih je Jahve naredio djeci Jakova komu je nadjenuo ime Izrael. 012 2KI 017 035 Jahve bijaše s njima sklopio Savez i zapovjedio im: “Ne štujte tuđih bogova niti im se klanjajte. Nemojte ih štovati niti im žrtava prinositi. 012 2KI 017 036 Samo je Jahve onaj koji vas je velikom snagom svoje ispružene ruke izveo iz zemlje egipatske; njega štujte, njemu se klanjajte i njemu žrtve prinosite. 012 2KI 017 037 Držite se pravila i običaja, zakona i naredaba koje vam je propisao da ih vjerno ispunjavate uvijek i ne štujte tuđih bogova. 012 2KI 017 038 Nemojte zaboraviti Saveza koji sam sklopio s vama i nemojte štovati drugih bogova, 012 2KI 017 039 samo Jahvu, Boga svoga, poštujte i on će vas izbaviti iz ruke svih vaših neprijatelja.” 012 2KI 017 040 Ali oni nisu poslušali, nego su se i dalje držali svoga starog običaja. 012 2KI 017 041 Tako su ti narodi štovali Jahvu, a služili su i svojim idolima. Njihovi sinovi i sinovi njihovih sinova čine do dana današnjega onako kako su činili njihovi oci. 012 2KI 018 001 Treće godine kraljevanja Hošee, sina Elina, u Izraelu, postao je judejskim kraljem Ezekija, sin Ahazov. 012 2KI 018 002 Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio. Kraljevao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Abija, Zaharijina kći. 012 2KI 018 003 Činio je što je pravo u očima Jahvinim, sasvim kao njegov otac David. 012 2KI 018 004 On je uklonio uzvišice, srušio je stupove, sasjekao je ašere i razbio zmiju od mjedi koju bijaše načinio Mojsije. Izraelci su joj sve do tada prinosili žrtve. Zvali su je Nehuštan. 012 2KI 018 005 Pouzdavao se u Jahvu, Boga Izraelova. Ni prije njega ni poslije njega ne bijaše mu ravna među kraljevima judejskim. 012 2KI 018 006 Prionuo je uz Jahvu i nikada se nije okrenuo od njega. Držao je sve zapovijedi što ih je Jahve dao preko Mojsija. 012 2KI 018 007 I Jahve bijaše s njim, pomagaše ga u svim njegovim pothvatima. Pobunio se protiv asirskog kralja i nije mu više bio podložan. 012 2KI 018 008 On je potukao Filistejce do Gaze, opustošio njihovo područje od stražarskih kula sve do utvrđenih gradova. 012 2KI 018 009 Četvrte godine vladavine Ezekijine, a to je bila sedma godina kraljevanja izraelskog kralja Hošee, sina Elina, napade asirski kralj Salmanasar Samariju i opsjede je. 012 2KI 018 010 Osvojio ju je nakon tri godine. Šeste godine Ezekijine vladavine, a devete godine izraelskog kralja Hošee, pala je Samarija. 012 2KI 018 011 Asirski je kralj odveo Izraelce u sužanjstvo u Asiriju i naselio ih u Halahu, na Haboru, rijeci gozanskoj, i u medijskim gradovima. 012 2KI 018 012 Bijaše to stoga što nisu poslušali glas Jahve, Boga svoga, i što su prekršili njegov Savez i sve što im je naredio Mojsije, sluga Jahvin. Nisu ništa slušali niti vršili. 012 2KI 018 013 Četrnaeste godine Ezekijina kraljevanja asirski kralj Sanherib napade utvrđene judejske gradove i osvoji ih. 012 2KI 018 014 Tada judejski kralj Ezekija poruči asirskom kralju u Lakiš: “Pogriješio sam! Obustavi svoje napade na me. Snosit ću sve što mi nametneš.” Asirski kralj zatraži od Ezekije, judejskog kralja, tri stotine talenata srebra i trideset talenata zlata. 012 2KI 018 015 I dade Ezekija sve srebro što se našlo u Domu Jahvinu i u riznicama kraljevskog dvora. 012 2KI 018 016 U to je vrijeme Ezekija obio vrata i vratnice na Svetištu Jahvinu što ih bijaše pozlatio on sam, judejski kralj Ezekija, i posla to asirskom kralju. 012 2KI 018 017 Asirski je kralj poslao iz Lakiša u Jeruzalem kralju Ezekiji vrhovnog zapovjednika vojske, velikog dvoranina i peharnika s jakom vojskom. Krenuše oni, a kad su stigli u Jeruzalem, stadoše kod vodovoda Gornjeg ribnjaka, na putu u Valjarevo polje. 012 2KI 018 018 Oni pozvaše kralja. Pred njim je izašao upravitelj dvora Elijakim, sin Hilkijin, pisar Šebna i savjetnik Joah, sin Asafov. 012 2KI 018 019 Veliki peharnik reče im: “Kažite Ezekiji: 'Ovako veli veliki kralj, kralj asirski: kakvo je to pouzdanje u koje se uzdaš? 012 2KI 018 020 Misliš li da su prazne riječi već savjet i snaga za rat? U koga se uzdaš da si se pobunio protiv mene? 012 2KI 018 021 Eto, oslanjaš se na Egipat, na slomljenu trsku koja probada i prodire dlan onomu tko se na nju nasloni. Takav je faraon, kralj egipatski, svima koji se uzdaju u njega.' 012 2KI 018 022 Možda ćete mi odgovoriti: 'Uzdamo se u Jahvu, Boga svojega.' Ali nije li njemu Ezekija uklonio uzvišice i žrtvenike i zapovjedio Judejcima i Jeruzalemu: 'Samo se pred ovim žrtvenikom u Jeruzalemu klanjajte.' 012 2KI 018 023 Hajde, okladi se s mojim gospodarom, asirskim kraljem: dat ću ti dvije tisuće konja ako mogneš naći jahače za njih! 012 2KI 018 024 Kako ćeš onda odoljeti jednome jedinom od najmanjih slugu moga gospodara? Ali se ti uzdaš u Egipat da će ti dati kola i konjanika. 012 2KI 018 025 Naposljetku, zar sam ja mimo volju Jahvinu krenuo protiv ovoga mjesta da ga razorim? Sam mi je Jahve rekao: 'Idi na tu zemlju i razori je!'” 012 2KI 018 026 Elijakim, Šebna i Joah rekoše velikom peharniku: “Molimo te, govori svojim slugama aramejski, jer mi razumijemo; ne govori s nama judejski da čuje narod koji je na zidinama!” 012 2KI 018 027 Ali im veliki peharnik odgovori: “Zar me moj gospodar poslao da ovo kažem tvome gospodaru i tebi, a ne upravo onim ljudima koji sjede na zidinama, osuđeni da s vama jedu svoju nečist i piju svoju mokraću?” 012 2KI 018 028 Tada se veliki peharnik uspravi i u sav glas povika na judejskom ove riječi: “Čujte riječ velikoga kralja, kralja asirskog! 012 2KI 018 029 Ovako veli kralj: 'Neka vas Ezekija ne zavarava, jer vas ne može izbaviti iz moje ruke. 012 2KI 018 030 Neka vas Ezekija ne hrabri pouzdanjem u Jahvu govoreći: Jahve će nas sigurno izbaviti, ovaj grad neće pasti u ruke kralju asirskom.' 012 2KI 018 031 Ne slušajte Ezekije, jer ovako veli asirski kralj: 'Sklopite mir sa mnom, predajte mi se, pa neka svaki od vas jede plodove iz svoga vinograda i sa svoje smokve i neka pije vode iz svojega studenca 012 2KI 018 032 dok ne dođem i ne odvedem vas u zemlju kao što je vaša, u zemlju pšenice i mošta, u zemlju kruha i vinograda, u zemlju ulja i meda da biste živjeli i da ne pomrete. Ne dajte da vas Ezekija zaludi govoreći vam: Jahve će vas izbaviti.' 012 2KI 018 033 Jesu li bogovi drugih naroda izbavili svoje zemlje iz ruku asirskoga kralja? 012 2KI 018 034 Gdje su bogovi hamatski i arpadski, gdje su bogovi sefarvajimski, henski i ivski, gdje su bogovi samarijski da izbave Samariju iz ruke moje? 012 2KI 018 035 Koji su među svim bogovima tih zemalja izbavili svoju zemlju iz moje ruke da bi Jahve izbavio Jeruzalem iz ruke moje?” 012 2KI 018 036 Šutjeli su i ni riječi mu nisu odgovorili, jer kralj bijaše zapovjedio: “Ne odgovarajte mu!” 012 2KI 018 037 Upravitelj dvora Elijakim, sin Hilkijin, pisar Šebna i savjetnik Joah, sin Asafov, dođoše k Ezekiji, razdrijevši haljine, i saopćiše mu riječi velikoga peharnika 012 2KI 019 001 Čuvši to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obuče kostrijet i ode u Dom Jahvin. 012 2KI 019 002 Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, pisara Šebnu i svećeničke starješine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu Amosovu. 012 2KI 019 003 Oni mu rekoše: “Ovako veli Ezekija: 'Ovo je dan nevolje, kazne i rugla. Prispješe djeca do rođenja, a nema snage da se rode. 012 2KI 019 004 Možda je Jahve, Bog tvoj, čuo što je rekao veliki peharnik koga je asirski kralj, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu živome i možda će Jahve, Bog tvoj, kazniti riječi koje je čuo! Pomoli se pobožno za Ostatak koji je još preostao.'” 012 2KI 019 005 Kad su sluge kralja Ezekije stigle k Izaiji, 012 2KI 019 006 on im reče: “Kažite svome gospodaru: 'Ovako veli Jahve: Ne boj se riječi koje si čuo kada su na me hulile sluge kralja asirskoga. 012 2KI 019 007 Udahnut ću u njega duh i kad čuje jednu vijest, vratit će se u svoju zemlju. I učinit ću da u svojoj zemlji pogine od mača.'” 012 2KI 019 008 Veliki peharnik vrati se i nađe asirskoga kralja gdje opsjeda Libnu, jer bijaše čuo da je kralj otišao iz Lakiša. 012 2KI 019 009 Dočuo je, naime, vijest o Tirhaku, kralju etiopskome: “Evo, izašao je da se bori protiv tebe.” Tada Sanherib ponovo uputi poslanike da kažu Ezekiji: 012 2KI 019 010 “Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: 'Neka te ne vara tvoj Bog, u koga se uzdaš, govoreći ti: Jeruzalem neće pasti u ruke asirskog kralja! 012 2KI 019 011 Ti znaš što su asirski kraljevi učinili svim zemljama izručivši ih prokletstvu! A ti, ti li ćeš se spasiti? 012 2KI 019 012 Jesu li bogovi spasili narode što su ih uništili moji oci: Gozance, Harane, Resefce i Edence, u Tel Basaru? 012 2KI 019 013 Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj Sefarvajima, Hene i Ive?'” 012 2KI 019 014 Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i pročita ga. Zatim uđe u Dom Jahvin i razvi ga ondje pred Jahvom. 012 2KI 019 015 I pomoli se Ezekija Jahvi ovako: “Jahve, Bože Izraelov, koji stoluješ nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim zemaljskim kraljevstvima, ti si stvorio nebo i zemlju. 012 2KI 019 016 Prikloni uho, Jahve, i počuj, otvori oči, Jahve, i vidi! Sanheribove čujder riječi koje poruči da izruga Boga živoga. 012 2KI 019 017 Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli narode i zemlje njihove; 012 2KI 019 018 pobacali im u oganj bogove; jer ne bijahu bogovi to, već djela ruku ljudskih, od drveta i kamena; zato ih i uništiše. 012 2KI 019 019 Ali sada, Jahve, Bože naš, izbavi nas iz ruke njegove da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini.” 012 2KI 019 020 Tada Izaija, sin Amosov, poruči Ezekiji: “Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Uslišah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskog.' 012 2KI 019 021 Evo riječi što je Jahve objavi protiv njega: Prezire te, ruga ti se djevica, kći sionska; za tobom maše glavom kći jeruzalemska. 012 2KI 019 022 Koga si grdio, hulio? Na koga si glasno vikao, ohol pogled dizao? Na Sveca Izraelova! 012 2KI 019 023 Po slugama si svojim vrijeđao Gospoda. Govorio si: s mnoštvom kola ja popeh se na vrh gora, na najviše vrhunce Libanona. Posjekoh mu cedre najviše i čemprese ponajljepše. Dosegoh mu vrh najviši i vrt njegov šumoviti. 012 2KI 019 024 Kopao sam i pio sam vode tuđe; stopalima tad isuših sve rijeke egipatske. 012 2KI 019 025 Čuješ li dobro? Odavna to sam snovao, od iskona smišljao, sada to ostvarujem: na tebi je da prometneš gradove tvrde u razvaline. 012 2KI 019 026 Stanovnici njini, nemoćni, prepadnuti i smeteni, bjehu kao trava u polju, kao mlado zelenilo, kao trava vrh krovova opaljena vjetrom istočnim. 012 2KI 019 027 Znam kad se dižeš i kad sjedaš, kad izlaziš i kad se vraćaš. 012 2KI 019 028 Jer bjesnio si na me i jer obijest tvoja do ušiju mi dođe, prsten ću ti provuć' kroz nozdrve, uzde stavit' u žvale, vratit ću te putem kojim si i došao! 012 2KI 019 029 A znak nek' ti bude ovo: Ove će se godine jesti što se samo okrÄunÄi, dogodine što samo uzraste, a treće godine sijte i žanjite, sadite vinograde, jedite im rod. 012 2KI 019 030 Preživjeli iz kuće Judine žilje će pustit' u dubinu, plodom rodit' u visinu. 012 2KI 019 031 Jer će iz Jeruzalema izići Ostatak, Sačuvani s gore Siona. Sve će to učinit' ljubomora Jahvina! 012 2KI 019 032 Zato ovo govori Jahve o kralju asirskom: 'U ovaj grad on ući neće, ovamo strijele svoje neće izmetati, k njemu neće ni štit okrenuti, niti oko njega nasipe kopati. 012 2KI 019 033 Vratit će se putem kojim je i došao, u grad ovaj neće ući' - Jahvina je riječ. 012 2KI 019 034 Grad ću ovaj štitit, spasiti ga, sebe radi i rad sluge svoga Davida.” 012 2KI 019 035 Te iste noći iziđe Anđeo Jahvin i pobi u asirskom taboru stotinu osamdeset i pet tisuća ljudi. Ujutro kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci. 012 2KI 019 036 Sanherib podiže tabor i ode. Vratio se u Ninivu. 012 2KI 019 037 Jednoga dana, dok se klanjao u hramu svoga boga Nisroka, njegovi ga sinovi Adramelek i Sareser ubiše mačem i pobjegoše u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon. 012 2KI 020 001 U ono se vrijeme Ezekija razbolje nasmrt. Prorok Izaija, sin Amosov, dođe mu i reče: “Ovako veli Jahve: 'Uredi kuću svoju jer ćeš umrijeti; nećeš ozdraviti.'” 012 2KI 020 002 Ezekija se okrenu zidu i ovako se pomoli Jahvi: 012 2KI 020 003 “Ah, Jahve! Sjeti se milostivo da sam pred tobom hodio vjerno i poštena srca i da sam činio što je dobro u tvojim očima.” I Ezekija briznu u gorak plač. 012 2KI 020 004 Izaija još ne bijaše izišao iz središnjeg predvorja kad mu je stigla riječ Jahvina: 012 2KI 020 005 “Vrati se i reci Ezekiji, glavaru moga naroda. Ovako veli Jahve, Bog tvoga oca Davida: 'Uslišao sam tvoju molitvu, vidio sam tvoje suze. Izliječit ću te; za tri dana uzići ćeš u Dom Jahvin. 012 2KI 020 006 Dodat ću tvome vijeku još petnaest godina. Izbavit ću tebe i ovaj grad iz ruku asirskoga kralja; zakrilit ću ovaj grad radi sebe i sluge svoga Davida.'” 012 2KI 020 007 Izaija naloži: “Uzmite oblog od smokava, privijte mu ga na čir i on će ozdraviti.” 012 2KI 020 008 Ezekija upita Izaiju: “Po kojem ću znaku prepoznati da će me Jahve izliječiti i da ću za tri dana uzići u Dom Jahvin?” 012 2KI 020 009 Izaija odgovori: “Evo ti znaka od Jahve da će učiniti što je rekao: hoćeš li da se sjena pomakne za deset stupnjeva naprijed ili da se vrati za deset stupnjeva?” 012 2KI 020 010 Ezekija odgovori: “Lako je sjeni pomaknuti se deset stupnjeva naprijed! Ne! Neka se sjena vrati natrag za deset stupnjeva!” 012 2KI 020 011 Prorok Izaija zazva Jahvu i on učini da se sjena vrati za deset stupnjeva. Sišla je za deset posljednjih stupnjeva na Ahazovu sunčaniku. 012 2KI 020 012 U to vrijeme posla babilonski kralj Merodak-Baladan, sin Baladanov, pisma s darom Ezekiji, jer bijaše čuo da se razbolio i ozdravio. 012 2KI 020 013 Ezekija se obradova tome i pokaza poslanicima svoju riznicu - srebro, zlato, miomirise, mirisavo ulje - svoju oružanu i sve što je bilo u skladištima. Nije bilo ničega u njegovu dvoru i svemu njegovu gospodarstvu što im Ezekija nije pokazao. 012 2KI 020 014 Tada prorok Izaija dođe kralju Ezekiji i upita ga: “Što su rekli ti ljudi i odakle su došli k tebi?” Ezekija odgovori: “Došli su iz daleke zemlje, iz Babilona.” 012 2KI 020 015 Izaija upita dalje: “Što su vidjeli u tvojem dvoru?” Ezekija odgovori: “Vidjeli su sve što je u mojem dvoru; nema u mojim skladištima ničega što im nisam pokazao.” 012 2KI 020 016 Tada Izaija reče Ezekiji: “Čuj riječ Jahvinu: 012 2KI 020 017 'Evo dolaze dani kada će sve što je u tvojem dvoru, sve što su tvoji oci nakupili do danas, biti odneseno u Babilon. Ništa neće ostati, ' kaže Jahve. 012 2KI 020 018 A od sinova što poteku od tebe, što ti se rode, neke će uzeti da budu uškopljeni dvorani u palači babilonskoga kralja.” 012 2KI 020 019 Ezekija odgovori Izaiji: “Povoljna je riječ koju ti je Jahve objavio.” A mislio je: “Zašto ne? Ako bude mira i sigurnosti za moga života!” 012 2KI 020 020 Ostala povijest Ezekijina, svi njegovi pothvati i kako je sagradio ribnjak i prorov da dovede vodu u grad, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva? 012 2KI 020 021 Ezekija je počinuo sa svojim ocima, a njegov sin Manaše zakralji se mjesto njega. 012 2KI 021 001 Manašeu je bilo dvanaest godina kad se zakraljio. Pedeset i pet godina kraljevao je u Jeruzalemu. Njegova se majka zvala Hefsi-Bah. 012 2KI 021 002 Činio je što je zlo u Jahvinim očima, povodeći se za gnusobama naroda što ih je Jahve protjerao pred Izraelovim sinovima. 012 2KI 021 003 Obnovio je uzvišice što ih bijaše oborio otac mu Ezekija, podigao je žrtvenik Baalu, načinio ašere kako bijaše učinio izraelski kralj Ahab; i stao se klanjati svoj vojsci nebeskoj i služiti joj. 012 2KI 021 004 Podigao je žrtvenike i u Domu Jahvinu, za koji bijaše rekao Jahve: “U Jeruzalemu će prebivati moje Ime zauvijek.” 012 2KI 021 005 Sagradio je žrtvenike svoj nebeskoj vojsci u oba predvorja Doma Jahvina. 012 2KI 021 006 I sinove je svoje proveo kroz oganj. Vračao je, gatao, stvorio bajače i opsjenare, učinio je premnogo zla u očima Jahve i razjarivao ga. 012 2KI 021 007 Dao je načiniti lik Ašere i posadio ga u Domu, za koji Jahve bijaše rekao Davidu i njegovu sinu Salomonu: “U ovom Domu i u Jeruzalemu, koji sam izabrao među svim izraelskim plemenima, postavit ću svoje Ime zauvijek. 012 2KI 021 008 Neću više dati da noga Izraelaca uzmakne iz zemlje koju sam dao u baštinu njihovim očevima, samo ako budu držali i provodili u djelo sve što sam im zapovjedio: Zakon što im ga je objavio moj sluga Mojsije.” 012 2KI 021 009 Ali oni nisu poslušali, Manaše ih je zaveo te su radili još gore nego narodi što ih je Jahve iskorijenio pred Izraelovim sinovima. 012 2KI 021 010 Tada je Jahve ovako govorio preko slugu svojih proroka: 012 2KI 021 011 “Zato što je judejski kralj Manaše činio te gnusobe, zato što je učinio više zla nego što su prije njega radili Amorejci i što je zaveo Judejce svojim idolima, 012 2KI 021 012 ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Evo, učinit ću da dođe nevolja na Jeruzalem i Judeju, takva da će zazujati oba uha onima koji o njoj čuju. 012 2KI 021 013 Nategnut ću nad Jeruzalemom isto uže kao nad Samarijom, isto mjerilo kao nad kućom Ahabovom; zbrisat ću Jeruzalem kao što se briše zdjela pa se tad izvrne. 012 2KI 021 014 Odbacit ću ostatke svoje baštine, predat ću ih u ruke njihovih neprijatelja; služit će za plijen i grabež svim svojim neprijateljima 012 2KI 021 015 jer su činili što je zlo u mojim očima jer su izazivali moj gnjev od dana kada su njihovi oci izišli iz Egipta pa sve do danas.'” 012 2KI 021 016 I mnogo je nedužne krvi prolio Manaše, tako da se njome napunio Jeruzalem od jednoga kraja do drugoga, da se i ne spominje njegov grijeh kojim je zaveo Judu da čini što je zlo u očima Jahvinim. 012 2KI 021 017 Ostala povijest Manašeova, njegova djela i grijesi koje je počinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva? 012 2KI 021 018 Manaše je počinuo kraj svojih otaca i sahranjen je u vrtu svojeg dvora, u vrtu Uzinu. Sin mu Amon zakralji se mjesto njega. 012 2KI 021 019 Amonu bijahu dvadeset i dvije godine kad je zavladao, a kraljevao je dvije godine u Jeruzalemu. Njegova se majka zvala Mešulemet, kći Harusova, i bila je iz Jotbe. 012 2KI 021 020 On je činio što je zlo u očima Jahvinim, kao što je činio njegov otac Manaše. 012 2KI 021 021 U svemu je slijedio put svoga oca, služio je idolima kojima je služio i njegov otac i klanjao im se. 012 2KI 021 022 On je ostavio Jahvu, Boga svojih praotaca, i nije hodio putem Jahvinim. 012 2KI 021 023 Amonovi se časnici urotiše protiv njega i ubiše kralja u dvoru. 012 2KI 021 024 Ali je prosti puk pobio sve one koji se bijahu urotili protiv kralja Amona i na njegovo mjesto zakraljio sina mu Jošiju. 012 2KI 021 025 Ostala povijest Amonova i sve što je činio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva? 012 2KI 021 026 Pokopali su ga u grobnicu njegova oca, u vrtu Uzinu, a njegov sin Jošija zakralji se mjesto njega. 012 2KI 022 001 Jošiji je bilo osam godina kad se zakraljio. Kraljevao je trideset i jednu godinu u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jedida, kći Adajina, i bila je iz Boskata. 012 2KI 022 002 Činio je što je pravo u Jahvinim očima. U svemu je hodio putem svoga oca Davida, ne skrećući ni desno ni lijevo. 012 2KI 022 003 Osamnaeste godine svoga kraljevanja Jošija posla svoga tajnika Šafana, sina Asalijahina, sina Mešulamova, u Dom Jahvin i reče mu: 012 2KI 022 004 “Idi velikom svećeniku Hilkiji da ti pripremi novac koji je odnesen u Dom Jahvin i koji su čuvari praga sakupili od naroda. 012 2KI 022 005 Neka ga uruči poslovođama postavljenim u Domu Jahvinu, a oni neka isplate radnike koji popravljaju Dom Jahvin, 012 2KI 022 006 drvodjelje, graditelje i zidare, i da se kupuje drvo i kamenje klesano što je potrebno za popravak Doma. 012 2KI 022 007 Ali neka se ne traži od njih račun za uručeni novac jer oni rade pošteno.” 012 2KI 022 008 Veliki svećenik Hilkija reče tajniku Šafanu: “Našao sam Knjigu Zakona u Domu Jahvinu.” I Hilkija dade knjigu Šafanu, koji ju je pročitao. 012 2KI 022 009 Tajnik Šafan dođe kralju te ga izvijesti: “Tvoje sluge”, reče on, “pokupile su novac koji se našao u Domu i predale su ga poslovođama postavljenim u Domu Jahvinu.” 012 2KI 022 010 Tada tajnik Šafan obavijesti kralja: “Svećenik Hilkija dade mi jednu knjigu.” I Šafan je poče čitati pred kraljem. 012 2KI 022 011 Čuvši riječi Knjige Zakona, kralj razdrije haljine svoje. 012 2KI 022 012 I naredi svećeniku Hilkiji, Šafanovu sinu Ahikamu, Mikinu sinu Akboru, tajniku Šafanu i kraljevu sluzi Asaji: 012 2KI 022 013 “Idite i upitajte Jahvu o meni, i o narodu, i o svoj Judeji zbog ove knjige što je nađena, jer je velika Jahvina jarost što se izlila na nas zato što naši očevi nisu slušali riječi ove knjige, nisu vršili što nam je u njoj napisano.” 012 2KI 022 014 Svećenik Hilkija, Ahikam, Akbor, Šafan i Asaja odoše proročici Huldi, ženi Šaluma, sina Tikvina, sina Harkasova, čuvara odjeće; ona je živjela u Jeruzalemu, u novom gradu. Kad joj to kazaše, 012 2KI 022 015 ona im reče: “Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Kažite čovjeku koji vas je poslao k meni: 012 2KI 022 016 Ovako veli Jahve: Evo, dovest ću nesreću na ovaj grad i na njegove stanovnike, izvršit ću sve što kaže knjiga koju je pročitao judejski kralj. 012 2KI 022 017 Jer su me ostavili i prinose žrtve tuđim bogovima da bi me ljutili svim djelima ruku svojih, planut će jarost moja na to mjesto i neće se ugasiti.' 012 2KI 022 018 A judejskom kralju, koji vas je poslao po Jahvin savjet, recite ovo: 'Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: Riječi si čuo. 012 2KI 022 019 Ali kako ti je omekšalo srce i jer si se ponizio pred Jahvom čuvši što sam objavio tome gradu i njegovim stanovnicima, koje će pogoditi pustošenje i prokletstvo, i jer si razdro haljine svoje i plakao preda mnom, zato sam te uslišio' - riječ je Jahvina. 012 2KI 022 020 'Evo, sjedinit ću te s ocima tvojim i s mirom ćeš leći u grob da ne vidiš svojim očima svu nesreću koju ću svaliti na ovo mjesto.'” Oni odnesoše taj odgovor kralju. 012 2KI 023 001 Tada kralj posla da se saberu kod njega sve judejske i jeruzalemske starješine. 012 2KI 023 002 Kralj potom uzađe u Dom Jahvin s Judejcima, Jeruzalemcima, svećenicima i prorocima i sa svim narodom, od najmanjega do najvećega. I pročita im sve riječi Knjige Saveza koja je nađena u Domu Jahvinu. 012 2KI 023 003 Kralj, stojeći na svome mjestu, obnovi pred Jahvom Savez da će slijediti Jahvu i držati se njegovih zapovijedi, pouka i uredaba svim srcem i svom dušom da bi ispunio sve stavke toga Saveza zapisane u ovoj knjizi. Sav je narod stupio u Savez. 012 2KI 023 004 Kralj je zapovjedio velikom svećeniku Hilkiji, svećenicima drugog reda i čuvarima hramskog praga da iz Svetišta Jahvina iznesu sve bogoslužne predmete što bijahu načinjeni za Baala, za Ašeru i za svu nebesku vojsku. Odredio je da sve to spale izvan Jeruzalema u poljima kidronskim, a pepeo je odnio u Betel. 012 2KI 023 005 Uklonio je lažne svećenike koje su judejski kraljevi postavili da pale kad na uzvišicama, u gradovima judejskim i u okolici Jeruzalema; i one koji su palili kad Baalu, suncu, mjesecu, zvijezdama i svoj vojsci nebeskoj. 012 2KI 023 006 Izvan Jeruzalema iznio je iz Doma Jahvina, u dolinu kidronsku, Ašeru i spalio ju je u dolini kidronskoj, satro u prah, a prah bacio na groblje sinova pučkih. 012 2KI 023 007 Razorio je stanove posvećenih bludnica koji su bili u Domu Jahvinu i u kojima su žene tkale haljine Ašeri. 012 2KI 023 008 Iz svih judejskih gradova doveo je svećenike i oskvrnuo je uzvišice gdje su ti svećenici prinosili kad, od Gebe do Beer Šebe. Zatim je srušio uzvišice pred vratima, one koje su bile na ulazu vrata Jošue, upravitelja grada, nalijevo kad se prilazi gradskim vratima. 012 2KI 023 009 Isto tako svećenici uzvišica nisu mogli uzlaziti žrtveniku Jahvinu u Jeruzalemu, ali su jeli kruhove bez kvasa među svojom braćom. 012 2KI 023 010 Oskvrnio je Tofet u dolini Ben Hinom, kako nitko ne bi svoga sina ili kćerku provodio kroz oganj u čast Moleku. 012 2KI 023 011 Razagnao je konje koje su judejski kraljevi prinijeli suncu na ulazu u Dom Jahvin, kraj sobe dvoranina Netan Meleka, koja se nalazila u blizini, i spalio je u ognju sunčana kola. 012 2KI 023 012 Žrtvenike na krovu koje bijahu sagradili judejski kraljevi i one koje je sagradio Manaše u oba predvorja Hrama Jahvina, kralj je srušio, uklonio ih odatle i bacio njihov prah u dolinu kidronsku. 012 2KI 023 013 Uzvišice koje su bile sučelice Jeruzalemu, na južnom dijelu Maslinske gore, i koje je izraelski kralj Salomon bio sagradio Aštarti, sramoti sidonskoj, Kemošu, sramoti moapskoj, i Milkomu, nakazi amonskoj - sve ih je kralj oskvrnio. 012 2KI 023 014 Razbio je stupove, iskorijenio ašere i njihova je mjesta ispunio ljudskim kostima. 012 2KI 023 015 Isto tako i žrtvenik u Betelu, uzvišicu koju je sagradio Jeroboam, sin Nebatov, koji je naveo Izraela na grijeh, kralj je srušio, oborio žrtvenik i tu uzvišicu, satro kamenje u prah, spalio ašere. 012 2KI 023 016 A kad se Jošija okrenuo i vidio grobove koji bijahu ondje na gori, posla da se sakupe kosti iz onih grobova i spali ih na žrtveniku. Tako ga je oskvrnuo, izvršavajući riječ Jahvinu, koju je objavio čovjek Božji (dok je Jeroboam bio na žrtveniku za vrijeme svečanosti). Okrenuvši se, Jošija baci oči na grob čovjeka Božjeg koji je objavio sve to 012 2KI 023 017 i upita: “Kakav je ono spomenik što ga vidim?” Ljudi iz grada odgovoriše mu: “To je grob čovjeka Božjeg koji je došao iz Judeje i koji je prorekao sve ovo što si ti učinio s betelskim žrtvenikom.” 012 2KI 023 018 “Pustite ga na miru”, reče kralj, “i neka nitko ne dira njegove kosti.” Tako su ostale njegove kosti netaknute s kostima proroka koji je došao iz Samarije. 012 2KI 023 019 Jošija je jednako razorio sve hramove uzvišica koje su izraelski kraljevi sagradili po gradovima Samarije da bi srdili Jahvu i učinio je s njima kao što je učinio u Betelu. 012 2KI 023 020 Sve svećenike uzvišica poklao je na žrtvenicima; na njima je spalio i ljudske kosti. Potom se vratio u Jeruzalem. 012 2KI 023 021 Kralj naredi svemu narodu: “Svetkujte Pashu u čast Jahve, Boga svoga, po običaju koji je zapisan u ovoj Knjizi Saveza.” 012 2KI 023 022 Takva se Pasha nije svetkovala od vremena sudaca koji su sudili Izraelu i za sve vrijeme kraljeva izraelskih i judejskih. 012 2KI 023 023 Samo je osamnaeste godine kraljevanja Jošijina svetkovana takva Pasha u čast Jahve, u Jeruzalemu. 012 2KI 023 024 Osim toga, sve bajače i sve vračare, sve kućne bogove i idole i sve sramote koje se mogu vidjeti u zemlji judejskoj i Jeruzalemu - sve je to Jošija uklonio da izvrši riječi Zakona, zapisane u knjizi koju je našao Hilkija, svećenik Doma Jahvina. 012 2KI 023 025 Nije bilo prije njega takva kralja koji se obratio Jahvi svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom, u svemu vjeran Zakonu Mojsijevu, a ni poslije njega nije mu bilo ravna. 012 2KI 023 026 Ipak Jahve nije odustao od plamena svoga velikoga gnjeva kojim je uskipio protiv Judejaca zbog svih izazova kojima ga je Manaše ljutio. 012 2KI 023 027 Jahve je odlučio: “Maknut ću Judejce ispred sebe kao što sam maknuo Izraela; odbacit ću ovaj grad koji sam izabrao, Jeruzalem, i Dom o kojem rekoh: 'Tu će biti Ime moje.'” 012 2KI 023 028 Ostala povijest Jošijina i sve što je učinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva? 012 2KI 023 029 U njegvo je vrijeme faraon Neko, egipatski kralj, krenuo protiv asirskoga kralja na rijeci Eufratu. Kralj Jošija pošao je preda nj, ali ga on ubi u Megidu, pri prvom susretu. 012 2KI 023 030 Sluge njegove prenesoše mu tijelo kolima iz Megida, odvezoše ga u Jeruzalem i sahraniše u njegovoj grobnici. Sav narod zemlje primi Joahaza, sina Jošijina; pomazaše ga i proglasiše kraljem namjesto njegova oca. 012 2KI 023 031 Joahazu bijahu dvadeset i tri godine kad se zakraljio. Kraljevao je tri mjeseca u Jeruzalemu. Njegova se majka zvala Hamitah, kći Jeremije, i bila je iz Libne. 012 2KI 023 032 On je činio što je zlo u očima Jahvinim, sve kao što su činili oci njegovi. 012 2KI 023 033 Faraon Neko bacio ga je u okove u Ribli, na području Hamata, da ne vlada u Jeruzalemu i udario je na zemlju danak od stotinu talenata srebra i deset talenata zlata. 012 2KI 023 034 Faraon Neko postavio je za kralja Elijakima, sina Jošijina, na mjesto njegova oca Jošije. I ime mu je promijenio u Jojakim. A Joahaza je uzeo i odveo u Egipat te on umrije ondje. 012 2KI 023 035 Jojakim je dao faraonu srebro i zlato, ali je nametnuo zemlji porez da bi smogao svotu koju je faraon zahtijevao. Svakome je nametnuo prema njegovu stanju, uzimao srebro i zlato koje je morao davati faraonu Neku. 012 2KI 023 036 Jojakimu je bilo dvadeset i pet godina kad je postao kraljem i kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Zebida, kći Pedajina, i bila je iz Rume. 012 2KI 023 037 On je činio što je zlo u očima Jahvinim, sve kao što su činili i oci njegovi. 012 2KI 024 001 U njegovo je vrijeme došao Nabukodonozor, kralj babilonski, i Jojakim mu je bio podložan tri godine, zatim se ponovno pobunio protiv njega. 012 2KI 024 002 Ovaj pak posla protiv njega kaldejske pljačkaške čete, aramejske, moapske i amonske, sve ih posla protiv Judeje da je opustoše, potvrđujući riječ koju je Jahve bio objavio po slugama svojim prorocima. 012 2KI 024 003 To se dogodilo Judeji prema prijetnji Jahvinoj da će je istrijebiti ispred svoga lica zbog grijeha Manašeovih: zbog svega što je Manaše učinio 012 2KI 024 004 i zbog nedužne krvi koju je prolio, natopio Jeruzalem krvlju nedužnom. Jahve nije htio oprostiti. 012 2KI 024 005 Ostala povijest Jojakimova i sve što je učinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva? 012 2KI 024 006 Jojakim je počinuo kraj svojih otaca, a njegov sin Jojakin zavlada mjesto njega. 012 2KI 024 007 Egipatski kralj nije više izlazio iz zemlje, jer je babilonski kralj osvojio od Egipatskog potoka do rijeke Eufrata sve što je pripadalo egipatskom kralju. 012 2KI 024 008 Jojakinu je bilo osamnaest godina kad se zakraljio i kraljevao je tri mjeseca u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Nehušta, kći Elnatana, i bila je iz Jeruzalema. 012 2KI 024 009 On je činio što je zlo u očima Jahvinim, sve kao što je činio i njegov otac. 012 2KI 024 010 U ono vrijeme krenu ljudstvo babilonskog kralja Nabukodonozora protiv Jeruzalema i grad je bio opkoljen. 012 2KI 024 011 Dođe i babilonski kralj Nabukodonozor da napadne grad, dok ga je njegovo ljudstvo opsjedalo. 012 2KI 024 012 Tada je judejski kralj Jojakin izišao pred babilonskoga kralja: on, njegova majka, njegove sluge, njegove vojskovođe i dvorani, a babilonski kralj zarobi ga - osme godine svoga kraljevanja. 012 2KI 024 013 On je odnio sve iz riznice Doma Jahvina i iz riznica kraljevskog dvora i razbio je sve zlatne predmete koje je Salomon, kralj Izraela, načinio za Svetište Jahvino. Tako se ispunila riječ Jahvina. 012 2KI 024 014 Odveo je u progonstvo sav Jeruzalem, sve vojskovođe i sve vrsne ratnike, oko deset tisuća prognanika, sa svim kovačima i bravarima. Jedino je preostao najsiromašniji narod zemlje. 012 2KI 024 015 Odveo je Jojakina u Babilon; tako isto i kraljevu majku i sve žene kraljeve, njegove dvorane, plemenitaše zemlje, sve ih je odveo iz Jeruzalema u progonstvo u Babilon. 012 2KI 024 016 Sve sposobne ljude, njih sedam tisuća na broju; kovače i bravare, tisuću na broju; sve ljude sposobne za boj, sve ih je kralj babilonski odveo u Babilon, u sužanjstvo. 012 2KI 024 017 Babilonski je kralj postavio za kralja mjesto Jojakina njegova strica Mataniju, ali mu je promijenio ime u Sidkija. 012 2KI 024 018 Sidkiji je bila dvadeset i jedna godina kad se zakraljio, a kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Materi mu bijaše ime Hamitala, kći Jeremije, i bila je iz Libne. 012 2KI 024 019 Činio je što je zlo u očima Jahvinim, sve kao što je činio Jojakin. 012 2KI 024 020 To je zadesilo Jeruzalem i Judu zbog gnjeva Jahvina; Jahve ih napokon i odbaci ispred lica svoga. Sidkija se pobuni protiv babilonskog kralja. 012 2KI 025 001 Devete godine njegova kraljevanja, desetoga dana desetoga mjeseca, krenu sam babilonski kralj Nabukodonozor sa svom svojom vojskom na Jeruzalem. Utabori se pred gradom i opasa ga opkopom. 012 2KI 025 002 Grad osta opkoljen do jedanaeste godine Sidkijina kraljevanja. 012 2KI 025 003 Devetoga dana četvrtoga mjeseca, kad je u gradu zavladala takva glad da priprosti puk nije imao ni kruha, 012 2KI 025 004 neprijatelj provali u grad. Tada kralj i svi ratnici pobjegoše noću kroz vrata između dva zida nad Kraljevim vrtom - Kaldejci bijahu opkolili grad - i krenuše putem prema Arabi. 012 2KI 025 005 Kaldejske čete nagnuše u potjeru za kraljem i sustigoše ga na Jerihonskim poljanama, a sva se njegova vojska razbježala. 012 2KI 025 006 Kaldejci uhvatiše kralja i odvedoše ga u Riblu pred kralja babilonskog, koji mu izreče presudu. 012 2KI 025 007 Sidkijine sinove pokla pred njegovim očima, Sidkiji iskopa oči, okova ga verigama i odvede u Babilon. 012 2KI 025 008 Sedmoga dana petoga mjeseca - devetnaeste godine kraljevanja Nabukodonozora, kralja babilonskog - uđe u Jeruzalem Nebuzaradan, zapovjednik kraljeve tjelesne straže i časnik babilonskog kralja. 012 2KI 025 009 On zapali Dom Jahvin, kraljevski dvor i sve kuće u Jeruzalemu. 012 2KI 025 010 Kaldejske čete, pod zapovjednikom kraljevske tjelesne straže, razoriše zidine koje su okruživale Jeruzalem. 012 2KI 025 011 Nebuzaradan, zapovjednik kraljeve tjelesne straže, odvede u sužanjstvo ostatak naroda koji bijaše ostao u gradu, a tako i prebjege babilonskom kralju i ostalu svjetinu. 012 2KI 025 012 Neke od malih ljudi ostavi zapovjednik u zemlji kao vinogradare i ratare. 012 2KI 025 013 Kaldejci razbiše tučane stupove u Domu Jahvinu, podnožja i mjedeno more koji su bili u Domu Jahvinu i tuč odniješe u Babilon. 012 2KI 025 014 Uzeše i lonce, lopate, noževe, posudice i uopće sav tučani pribor koji se upotrebljavao za bogoslužja. 012 2KI 025 015 Zapovjednik uze i kadionice i škropionice, uopće sve što bijaše od zlata i srebra, 012 2KI 025 016 dva stupa, jedno more i podnožja, što je Salomon dao izraditi za Dom Jahvin. Nije moguće procijeniti koliko je tuča bilo u svim tim predmetima. 012 2KI 025 017 Prvi stup bijaše visok osamnaest lakata, imao je glavicu od tuča, visoku pet lakata; obvijaše je oplet i mogranji, sve od tuča. Takav je bio i drugi stup. 012 2KI 025 018 Zapovjednik straže odveo je svećeničkog poglavara Seraju, drugog svećenika, Sefaniju, i tri čuvara praga. 012 2KI 025 019 Iz grada je odveo jednog dvoranina, vojničkog zapovjednika, pet ljudi iz kraljeve pratnje koji se zatekoše u gradu, pisara zapovjednika vojske koji je novačio puk i šezdeset pučana koji se također zatekoše u gradu. 012 2KI 025 020 Zapovjednik kraljevske tjelesne straže Nebuzaradan odvede ih pred kralja babilonskoga u Riblu. 012 2KI 025 021 I kralj babilonski zapovjedi da ih pogube u Ribli, u zemlji hamatskoj. Tako su judejski narod odveli s njegove rodne grude. 012 2KI 025 022 Narodu što je ostao u zemlji judejskoj i što ga je ostavio babilonski kralj Nabukodonozor - postavio je ovaj za upravitelja Gedaliju, sina Ahikamova, unuka Šafanova. 012 2KI 025 023 Svi vojni zapovjednici i njihovi ljudi saznaše da je babilonski kralj postavio zemlji za namjesnika Gedaliju i dođoše pred njega u Mispu: Netanijin sin Jišmael; Kareahov sin Johanan; sin Tanhumeta iz Netofe, Seraja; Maakatijev sin Jaazanija - oni i svi njihovi ljudi. 012 2KI 025 024 Gedalija se zakle njima i njihovim ljudima i reče: “Ne bojte se služiti Kaldejcima; ostanite u zemlji, budite podložni babilonskom kralju i bit će vam dobro.” 012 2KI 025 025 Ali sedmoga mjeseca Jišmael, sin Netanijin, unuk Elišamin, koji bijaše kraljevskog roda, i još deset ljudi s njim ubiše Gedaliju te on umrije kao i svi Judejci i Kaldejci koji bijahu s njim u Mispi. 012 2KI 025 026 Tada sav narod, od maloga do velikog, i svi zapovjednici četa ustadoše i odoše u Egipat jer se bojahu Kaldejaca. 012 2KI 025 027 Trideset i sedme godine otkako je zasužnjen judejski kralj Jojakin, dvadeset i sedmog dana dvanaestoga mjeseca, babilonski kralj Evil Merodak u prvoj godini svoje vladavine pomilova judejskog kralja Jojakina i pusti ga iz tamnice. 012 2KI 025 028 Ljubezno je s njime razgovarao i stolicu mu postavio više nego ostalim kraljevima koji bijahu s njim u Babilonu. 012 2KI 025 029 Jojakin je odložio svoje tamničke haljine i jeo s kraljem za istim stolom svega svoga vijeka. 012 2KI 025 030 Do kraja njegova života babilonski mu je kralj trajno, iz dana u dan, davao uzdržavanje. # # BOOK 013 1CH 1 Chronicles 1 Ljetopisa 013 1CH 001 001 Adam, Šet, Enoš, 013 1CH 001 002 Kenan, Mahalalel, Jared, 013 1CH 001 003 Henok, Metušalah, Lamek, 013 1CH 001 004 Noa, Šem, Ham i Jafet. 013 1CH 001 005 Sinovi Jafetovi: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Mešek i Tiras. 013 1CH 001 006 Gomerovi sinovi: Aškenaz, Rifat i Togarma. 013 1CH 001 007 Javanovi sinovi: Eliša, Taršiš, Kitijci i Dodanci. 013 1CH 001 008 Hamovi sinovi: Kuš, Misrajim, Put i Kanaan. 013 1CH 001 009 Kuševi sinovi: Seba, Havila, Sabta, Rama i Sabteka; Ramini sinovi: Šeba i Dedan. 013 1CH 001 010 Kušu se rodi Nimrod, koji bijaše prvi vlastodržac na zemlji. 013 1CH 001 011 Od Misrajima potekli su Ludijci, Anamijci, Lehabijci, Neftuhijci, 013 1CH 001 012 Patrušani i Kasluhijci, od kojih su potekli Filistejci i Kaftorci. 013 1CH 001 013 Kanaan rodi Sidona, svog prvenca, i Heta, 013 1CH 001 014 i Jebusejce, Amorejce, Girgašane, 013 1CH 001 015 Hivijce, Arkijce, Sinijce, 013 1CH 001 016 Arvadijce, Semarijce i Hamatijce. 013 1CH 001 017 Šemovi sinovi: Elam, Ašur, Arpakšad, Lud i Aram. Aramovi sinovi: Us, Hul, Geter i Mešek. 013 1CH 001 018 Arpakšadu se rodi Šelah, Šelahu se rodi Eber. 013 1CH 001 019 Eberu se rodiše dva sina: jednom bješe ime Peleg, jer se za njegova doba razdijelila zemlja. Njegovu je bratu bilo ime Joktan. 013 1CH 001 020 Od Joktana se rodiše Almodad, Šelef, Hasarmavet, Jerah, 013 1CH 001 021 Hadoram, Uzal, Dikla, 013 1CH 001 022 Obal, Abimael, Šeba, 013 1CH 001 023 Ofir, Havila i Jobab. Svi su to sinovi Joktanovi. 013 1CH 001 024 Šem, Arpakšad, Šalah, 013 1CH 001 025 Eber, Peleg, Rau, 013 1CH 001 026 Serug, Nahor, Tarah, 013 1CH 001 027 Abram, to jest Abraham. 013 1CH 001 028 Abrahamovi sinovi: Izak i Jišmael. 013 1CH 001 029 Ovo je njihovo rodoslovlje: Jišmaelov prvenac Nebajot, zatim Kedar, Adbeel, Mibsam, 013 1CH 001 030 Mišma, Duma, Masa, Hadad, Tema, 013 1CH 001 031 Jetur, Nafiš i Kedma. To su Jišmaelovi sinovi. 013 1CH 001 032 Sinovi Keture, Abrahamove inoče: ona rodi Zimrana, Jokšana, Medana, Midjana, Jišbaka i Šuaha. Sinovi Jokšanovi jesu: Šeba i Dedan. 013 1CH 001 033 Midjanovi su sinovi bili: Efa, Efer, Henok, Abida i Eldaa. Svi su oni bili Keturini sinovi. 013 1CH 001 034 Abrahamu se rodi Izak; Izakovi su sinovi bili: Ezav i Izrael. 013 1CH 001 035 Ezavovi su sinovi bili: Elifaz, Reuel, Jeuš, Jalam i Korah. 013 1CH 001 036 Elifazovi su sinovi bili: Teman, Omar, Sefi, Gatan, Kenaz, Timna i Amalek. 013 1CH 001 037 Reuelovi su sinovi bili: Nahat, Zerah, Šama i Miza. 013 1CH 001 038 Seirovi su sinovi bili: Lotan, Šobal, Sibeon, Ana, Dišon, Eser i Dišan. 013 1CH 001 039 Lotanovi su sinovi bili: Hori i Homam; Lotanova je sestra bila Timna. 013 1CH 001 040 Šobalovi su sinovi bili: Alvan, Manahat, Ebal, Šefi i Onam. Sibeonovi su sinovi bili: Aja i Ana. 013 1CH 001 041 Anin je sin bio Dišon, a Dišonovi su sinovi bili: Hamram, Ešban, Jitran i Keran. 013 1CH 001 042 Eserovi su sinovi bili: Bilhan, Zaavan i Jaakan. Dišonovi su sinovi bili Us i Aran. 013 1CH 001 043 Evo kraljeva koji su kraljevali u zemlji edomskoj prije nego je zavladao kralj sinova Izraelovih: Bela, sin Beorov; gradu mu je bilo ime Dinhaba. 013 1CH 001 044 Kad je umro Bela, na njegovo se mjesto zakraljio Jobab, sin Zareha iz Bosre. 013 1CH 001 045 Kad je umro Jobab, zakraljio se na njegovo mjesto Hušam iz temanske zemlje. 013 1CH 001 046 Kad je umro Hušam, zakraljio se na njegovo mjesto Bedadov sin Hadad, koji je potukao Midjance na Moapskom polju; gradu mu je bilo ime Avit. 013 1CH 001 047 Kad je umro Hadad, zakraljio se na njegovo mjesto Samla iz Masreke. 013 1CH 001 048 Kad je umro Samla, zakraljio se na njegovo mjesto Šaul iz Rehobota na Rijeci. 013 1CH 001 049 Kad umrije Šaul, zavlada Baal Hanan, Akborov sin. 013 1CH 001 050 Kad je umro Baal Hanan, zavladao je Hadad; gradu mu je bilo ime Pai. Žena mu se zvala Mehetabela. Bila je kći Matredova iz Me Zahaba. 013 1CH 001 051 Kad je umro Hadad, nastali su knezovi u Edomu: knez Timna, knez Alva, knez Jetet, 013 1CH 001 052 knez Oholibama, knez Ela, knez Pinon, 013 1CH 001 053 knez Kenaz, knez Teman, knez Mibsar, 013 1CH 001 054 knez Magdiel i knez Iram. To su bili knezovi edomski. 013 1CH 002 001 Evo Izraelovih sinova: Ruben, Šimun, Levi, Juda, Jisakar i Zebulun, 013 1CH 002 002 Dan, Josip i Benjamin, Naftali, Gad i Ašer. 013 1CH 002 003 Judini sinovi: Er, Onan i Šela. Ta mu je tri rodila Kanaanka, Šuina kći. Ali Er, Judin prvenac, bijaše nevaljao u Jahvinim očima i Jahve ga pogubi. 013 1CH 002 004 Njegova nevjesta Tamara rodi mu Peresa i Zeraha. U svemu je bilo pet Judinih sinova. 013 1CH 002 005 Peresovi su sinovi bili: Hesron i Hamul. 013 1CH 002 006 Zerahovi su sinovi bili: Zimri, Etan, Heman, Kalkol i Dara; u svemu pet. 013 1CH 002 007 Karmijevi su sinovi bili: Akar, koji je nanio zlo Izraelu prekršivši kletvu. 013 1CH 002 008 A sinovi Etanovi: Azarja. 013 1CH 002 009 Hesronovi sinovi koji mu se rodiše bijahu: Jerahmeel, Ram i Kelubaj. 013 1CH 002 010 Ram rodi Aminadaba, a Aminadab rodi Nahšona, kneza Judinih sinova. 013 1CH 002 011 Nahšon rodi Salmu, Salma rodi Boaza. 013 1CH 002 012 Boaz rodi Obeda, Obed rodi Jišaja. 013 1CH 002 013 Jišaj rodi prvenca Eliaba, drugog Abinadaba, trećeg Šimu, 013 1CH 002 014 četvrtog Netanela, petog Radaja, 013 1CH 002 015 šestog Osema, sedmoga Davida. 013 1CH 002 016 Sestre im: Sarviju i Abigajilu. Sarvijini su sinovi bili: Abišaj, Joab, Asahel, trojica. 013 1CH 002 017 Abigajila je rodila Amasu, Amasin je otac bio Jišmaelac Jeter. 013 1CH 002 018 Hesronov sin Kaleb imao je sa ženom Azubom i s Jeriotom sinove, a sinovi su mu bili: Ješer, Šobab i Ardon. 013 1CH 002 019 Kad je umrla Azuba, uze Kaleb za ženu Efratu i ona mu rodi Hura. 013 1CH 002 020 Hur rodi Urija, a Uri rodi Besalelu. 013 1CH 002 021 Potom Hesron uze kćer Makira, oca Gileadova; uzeo ju je za ženu kad mu je bilo šezdeset godina i ona mu rodi Seguba. 013 1CH 002 022 Segub rodi Jaira, koji je imao dvadeset i tri grada u gileadskoj zemlji. 013 1CH 002 023 Ali su Gešurci i Aramejci osvojili od njih Jairova Sela, Kenat sa selima, šezdeset gradova. To su sve osvojili sinovi Makira, oca Gileadova. 013 1CH 002 024 Kad je umro Hesron u Kaleb Efrati, Hesronova žena Abija rodi mu Ašhura, oca Tekoina. 013 1CH 002 025 Sinovi Jerahmeela, Hesronova prvenca, bili su: prvenac Ram, pa Buna, Oren, Osem i Ahija. 013 1CH 002 026 Jerahmeel je imao i drugu ženu, zvala se Atara, koja je bila Onamova majka. 013 1CH 002 027 Sinovi Rama, Jerahmeelova prvenca, bili su Maas, Jamin i Eker. 013 1CH 002 028 Onamovi su sinovi bili: Šamaj i Jada; Šamajevi sinovi: Nadab i Abišur. 013 1CH 002 029 Abišurova se žena zvala Abihajla, koja mu rodi Ahbana i Molida. 013 1CH 002 030 Nadabovi su sinovi bili: Seled i Afajim, ali je Seled umro bez djece. 013 1CH 002 031 Sinovi su Afajimovi bili: Jiši; Jišijevi sinovi: Šešan; Šešanov sin Ahlaj. 013 1CH 002 032 Sinovi Jade, brata Šamajeva, bili su: Jeter i Jonatan; ali je Jeter umro bez djece. 013 1CH 002 033 Jonatanovi su sinovi bili: Pelet i Zaza. To su bili Jerahmeelovi sinovi. 013 1CH 002 034 Šešan nije imao sinova, nego kćeri; ali je Šešan imao slugu Egipćanina po imenu Jarhu. 013 1CH 002 035 Zato je Šešan dao kćer sluzi Jarhi za ženu i ona mu rodi Ataja. 013 1CH 002 036 Ataj rodi Natana, Natan rodi Zabada. 013 1CH 002 037 Zabad rodi Eflala, Eflal rodi Obeda; 013 1CH 002 038 Obed rodi Jehua, Jehu rodi Azarju, 013 1CH 002 039 Azarja rodi Helesa, Heles rodi Elasu; 013 1CH 002 040 Elasa rodi Sismaja, Sismaj rodi Šaluma, 013 1CH 002 041 Šalum rodi Jekamju, Jekamja rodi Elišamu. 013 1CH 002 042 Sinovi Kaleba, Jerahmeelova brata, bili su: njegov prvenac Meša, otac Zifov; sinovi oca Mareše bili su: Hebron. 013 1CH 002 043 Hebronovi sinovi Korah, Tapuah, Rekem i Šema. 013 1CH 002 044 Šema rodi Rahama, oca Jorkoamova, a Rekem rodi Šamaja. 013 1CH 002 045 Šamajev je sin bio Maon, a Maon je bio otac Bet-Sarov. 013 1CH 002 046 Efa, Kalebova inoča, rodila je Harana, Mosu i Gazeza; Haran je rodio Gazeza. 013 1CH 002 047 Johdajevi su sinovi bili: Regem, Jotam, Gešan, Felet, Efa i Šaaf. 013 1CH 002 048 Maaka, Kalebova inoča, rodila je Šebera i Tirhanu. 013 1CH 002 049 Rodila je Šaafa, oca Madmanina, Ševu, oca Makbenina, i oca Gibina; a Kalebova je kći bila Aksa. 013 1CH 002 050 To su bili sinovi Kalebovi. A sinovi Hura, Efratina prvenca: Šobal, otac Kirjat Jearimov, 013 1CH 002 051 Salma, otac Betlehemov, i Haref, otac Bet-Gaderov. 013 1CH 002 052 A sinovi Šobala, oca Kirjat Jearimova: Reaja, polovica Manahaćana. 013 1CH 002 053 Kirjatjearimske su porodice bile: Jitrani, Pućani, Šumaćani i Mišrani; od njih su potekli Soraćani i Eštaoljani. 013 1CH 002 054 Salmini su sinovi: Betlehem, Netofaćani, Atrot, Bet Joab i polovina Manahaćana, Saraćani. 013 1CH 002 055 Književničke obitelji koje su živjele u Jabesu bile su: Tiraćani, Simeaćani, Sukaćani. To su Kinejci koji su potekli od Hamata, oca Rekabova doma. 013 1CH 003 001 Ovo su Davidovi sinovi koji mu se rodiše u Hebronu: prvenac Amnon od Jizreelke Ahinoame, drugi Daniel od Karmelke Abigajle, 013 1CH 003 002 treći Abšalom, sin Maake, kćeri Talmaja, gešurskoga kralja, četvrti Adonija, sin Hagitin, 013 1CH 003 003 peti Šefatja od Abitale, šesti Jitream od njegove žene Egle. 013 1CH 003 004 Šest mu se sinova rodilo u Hebronu, gdje je kraljevao sedam godina i šest mjeseci; a trideset je i tri godine kraljevao u Jeruzalemu. 013 1CH 003 005 Ovi mu se sinovi rodiše u Jeruzalemu: Šimeja, Šobab, Natan i Salomon; četiri od Bat-Šebe, kćeri Amielove. 013 1CH 003 006 Jibhar, Elišama, Elifalet, 013 1CH 003 007 Nogah, Nefeg, Jafija, 013 1CH 003 008 Elišama, Elijada, Elifelet: devet. 013 1CH 003 009 Sve Davidovi sinovi osim inočkih sinova i njihove sestre Tamare. 013 1CH 003 010 Salomonov je sin bio Roboam, njegov sin Abija, njegov sin Asa, njegov sin Jošafat, 013 1CH 003 011 njegov sin Joram, njegov sin Ahazja, njegov sin Joaš, 013 1CH 003 012 njegov sin Amasja, njegov sin Azarja, njegov sin Jotam, 013 1CH 003 013 njegov sin Ahaz, njegov sin Ezekija, njegov sin Manaše, 013 1CH 003 014 njegov sin Amon, njegov sin Jošija. 013 1CH 003 015 Jošijini su sinovi bili: prvenac Johanan, drugi Jojakim, treći Sidkija, četvrti Šalum. 013 1CH 003 016 Jojakimovi su sinovi bili: Jekonija, njegov sin, i Sidkija, njegov sin. 013 1CH 003 017 Sinovi sužnja Jekonje bili su Šealtiel, njegov sin, 013 1CH 003 018 Malkiram, Pedaja, Šenasar, Jekamja, Jošama i Nebadja. 013 1CH 003 019 Pedajini su sinovi bili: Zerubabel i Šimej; Zerubabelovi sinovi: Mešulam i Hananija, i sestra im Šelomita. 013 1CH 003 020 Hašuba, Ohel, Berekja, Hasadja i Jušab-Hesed, njih petorica. 013 1CH 003 021 Hananijini su sinovi bili: Pelatja i Jišaja, Refajini sinovi, Arnanov sin, Obadjin sin, Šekanijin sin. 013 1CH 003 022 Šekanijini su sinovi bili: Šemaja, a Šemajini su sinovi bili: Hatuš, Jigal, Barijah, Nearja i Šafat, šestorica. 013 1CH 003 023 Nearjini su sinovi bili Elijoenaj, Ezekija i Azrikam, trojica. 013 1CH 003 024 Elijoenajevi su sinovi bili Hodavja, Elijašib, Felaja, Akub, Johanan, Delaja i Anani, sedmorica. 013 1CH 004 001 Judini su sinovi bili: Peres, Hesron, Karmi, Hur i Šobal. 013 1CH 004 002 Šobalov sin Reaja rodi Jahata, a Jahat rodi Ahumaja i Lahada. To su soratski rodovi. 013 1CH 004 003 Ovo su sinovi od oca Etama: Jizreel, Jišma i Jidbaš, a njihovoj je sestri bilo ime Haslelponija. 013 1CH 004 004 Fenuel je bio otac Gedoru, a Ezer je bio Hušin otac. To su bili sinovi Hura, prvenca Efrate, oca Betlehema. 013 1CH 004 005 A otac Tekoe Ašhur imao je dvije žene, Helu i Naaru. 013 1CH 004 006 Naara mu je rodila Ahuzama, Hefera, Temnance i Ahaštarce. To su Naarini sinovi. 013 1CH 004 007 Helini su sinovi bili: Seret, Sohar i Etnan. 013 1CH 004 008 Kos rodi Anuba i Hasobebu i porodice Harumova sina Aharhela. 013 1CH 004 009 Jabes je bio izvrsniji među braćom i mati mu je nadjela ime Jabes govoreći: “Rodila sam ga s bolom.” 013 1CH 004 010 Jabes je prizvao Izraelova Boga govoreći: “Ako me odista blagoslivljaš, raširi moje područje, neka bude tvoja ruka uza me i sačuvaj me oda zla, tako da se ne mučim!” Ispuni mu Bog za što ga je molio. 013 1CH 004 011 Šuhin brat Kelub rodi Mehira; on je bio Eštonov otac. 013 1CH 004 012 Od Eštona poteče Bet Rafa, Paseah i Tehina, otac Ir Nahaša. To su Rekini ljudi. 013 1CH 004 013 A Kenazovi su sinovi bili: Otniel i Seraja. Otnielovi sinovi: Hatat i Meonotaj. 013 1CH 004 014 Meonotaj rodi Ofru; Šeraja rodi Joaba, oca onih što žive u Dolini rukotvoraca, jer bijahu rukotvorci. 013 1CH 004 015 Sinovi Jefuneova sina Kaleba bili su: Ir, Ela i Naam; Elin je sin bio Kenaz. 013 1CH 004 016 Jehalelelovi su sinovi bili Zif, Zifa, Tirja i Asrael. 013 1CH 004 017 Ezrini sinovi: Jeter, Mered, Efer i Jalon; Jeter rodi Mirjamu, Šamaja i Jišboha, Eštemoina oca. 013 1CH 004 018 Njegova žena Judejka rodila je Jereda, Gedorova oca, Hebera, Sokova oca, i Jekutiela, Zanoahova oca. To su bili sinovi Bitje, faraonove kćeri koju je za ženu uzeo Mered. 013 1CH 004 019 Sinovi Hodijine žene, sestre Nahama, Keilina oca, bili su: Šimun, otac Jomama Garmijca, i Eštemoa Maakaćanin. 013 1CH 004 020 Šimunovi su sinovi bili: Amnon, Rina, Ben-Hanan i Tilon. Išijevi sinovi: Zohet i Ben-Zohet. 013 1CH 004 021 Sinovi Judina sina Šele bili su: Er, Lekin otac, Lada, Marešin otac, i obitelji platnarske kuće u Bet Ašbeji; 013 1CH 004 022 Jokim i ljudi iz Kozebe Joaš i Saraf, koji su vladali nad Moabom i vratili se u Betlehem. Ali su to stari događaji. 013 1CH 004 023 To su bili lončari koji su živjeli u Netajimu i u Gederi kod kralja i bili su ondje zaposleni u njega. 013 1CH 004 024 Šimunovi su sinovi bili Nemuel, Jamin, Jarib, Zerah i Šaul. 013 1CH 004 025 Njegov je sin bio Šalum, a njegov je sin Mibsam, njegov sin Mišma. 013 1CH 004 026 Mišmini su sinovi bili: Hamuel, sin mu, i njegov sin Zakur i njegov sin Šimej. 013 1CH 004 027 Šimej je imao šesnaest sinova i šest kćeri; njegova braća nisu imala mnogo sinova, i sve njihove porodice nije bilo tako mnogo kao Judinih sinova. 013 1CH 004 028 Živjeli su u Beer Šebi, Moladi i Hasar Šualu, 013 1CH 004 029 u Bilhi, u Esemu, u Toladu, 013 1CH 004 030 u Betuelu, u Hormi, u Siklagu, 013 1CH 004 031 u Bet Markabotu, u Hasar Susimu, u Bet Biriju i u Šaarajimu. To su bili njihovi gradovi do Davidova kraljevanja. 013 1CH 004 032 A njihova su naselja bila: Etam i Ajin, Rimon, Token i Ašan, pet gradova. 013 1CH 004 033 I sva njihova naselja što su bila oko tih gradova do Baala. To su bili njihovi stanovi i njihovi plemenski popisi. 013 1CH 004 034 Mešobad, Jamlek i Amasjin sin Joša, 013 1CH 004 035 Joel i Jehu, sin Jošibje, sina Serajina, sina Asielova, 013 1CH 004 036 Elijoenaj, Jaakoba, Ješohaja, Asaja, Adiel, Jesimiel i Benaja, 013 1CH 004 037 Ziza, sin Šifija, sina Alonova, sina Jedajeva, sina Šimrijeva, sina Šemajina. 013 1CH 004 038 Ti su imenovani bili starješine svojim rodovima i njihove su se porodice veoma umnožile. 013 1CH 004 039 Zato su otišli do mjesta kako se ide u Gedor do istočne strane doline da traže pašu stoci. 013 1CH 004 040 Našli su obilatu i dobru pašu i prostranu, sigurnu i mirnu zemlju. Budući da su ondje prije živjeli Hamovi potomci, 013 1CH 004 041 Šimunovci, poimence popisani, navališe za vremena judejskoga kralja Ezekije te razbiše njihove šatore i njihove zaklone koji se nađoše ondje. Baciše na njih kletvu, koja traje do današnjega dana, i nastaniše se na njihovo mjesto jer su ondje bili pašnjaci za njihovu stoku. 013 1CH 004 042 Onda su neki među onima što su pripadali Šimunovim sinovima, njih pet stotina, izbili na planinu Seir, na čelu s Felatjom, Nearjom, Refajom i Uzielom, Išijevim sinovima. 013 1CH 004 043 Oni pobiše ostatak koji se spasio između Amalečana i naseliše se ondje do današnjega dana. 013 1CH 005 001 Sinovi Izraelova prvenca Rubena. On je doista bio prvenac; ali kad je oskvrnuo očevu postelju, njegovo je pravo prvorodstva bilo dano sinovima Izraelova sina Josipa, ali im nije bilo upisano u rodovnik, 013 1CH 005 002 jer je Juda nadvladao među braćom, a od njega se rodio knez. Ipak je pravo prvorodstva pripalo Josipu. 013 1CH 005 003 Sinovi Izraelova prvenca Rubena bili su Henok, Falu, Hesron i Karmi. 013 1CH 005 004 Joelovi sinovi: njegov sin Šemaja, njegov sin Gog, njegov sin Šimej, 013 1CH 005 005 njegov sin Mika, njegov sin Reaja, njegov sin Baal, 013 1CH 005 006 njegov sin Beera, koga je odveo u sužanjstvo asirski kralj Tiglat Pileser; on je bio poglavar Rubenova plemena. 013 1CH 005 007 Njegovoj braći, po obiteljima, kad su se zapisali u plemenski rodovnik po naraštajima, bio je poglavar Jeiel, Zaharija, 013 1CH 005 008 Bela, sin Azazov, sin Šemin, sin Joelov. On je živio u Aroeru i do Neba i Baal Meona. 013 1CH 005 009 Prema istoku njegova se zemlja prostirala do ulaza u pustinju, od rijeke Eufrata, jer mu se stoka umnožila u gileadskoj zemlji. 013 1CH 005 010 Za Šaulovih vremena vojevali su s Hagrijcima koji su izginuli od njihove ruke; tako su se naselili u njihove šatore po svemu istočnom području od Gileada. 013 1CH 005 011 Gadovi su sinovi živjeli blizu njih u bašanskoj zemlji do Salke. 013 1CH 005 012 Poglavar je bio Joel, a drugi Šafan, pa Janaj i Šafat u Bašanu. 013 1CH 005 013 Njihova su braća po svojim rodovima bila: Mihael, Mešulam, Šeba, Joraj, Jakan, Zija, Eber, sedmorica. 013 1CH 005 014 To su bili sinovi Abihajila, sina Hurija, sina Jaroaha, sina Gileada, sina Mihaela, sina Ješišaja, sina Jahdona, sina Buza. 013 1CH 005 015 Ahi, sin Abdiela, Gunijeva sina, bio je poglavar njihova roda. 013 1CH 005 016 Živjeli su u Gileadu i u njihovim zaseocima te po svim šaronskim pašnjacima do njihovih krajeva. 013 1CH 005 017 Svi su bili zapisani u plemenski rodovnik za vremena judejskoga kralja Jotama i za vremena izraelskoga kralja Jeroboama. 013 1CH 005 018 Rubenovih i Gadovih sinova, i polovine Manašeova plemena, hrabrih junaka koji su nosili štit i mač te zapinjali luk i bili vješti boju, bijaše četrdeset tisuća sedam stotina i šezdeset vojnika. 013 1CH 005 019 Ratovali su protiv Hagrijaca, Iturejaca, Nafišejaca i Nodabejaca. 013 1CH 005 020 U boju su zavapili k Bogu i on ih je uslišao jer su se pouzdali u nj: potpomognuti su protiv neprijatelja te su im predani u ruke Hagrijci sa svim njihovim saveznicima. 013 1CH 005 021 Zaplijenili su njihovu stoku - pedeset tisuća deva, dvije stotine i pedeset tisuća ovaca i koza i dvije tisuće magaraca - i odveli u ropstvo sto tisuća ljudi. 013 1CH 005 022 Pobijenih je mnogo palo, jer je taj boj bio od Boga; onda se naseliše na njihovo mjesto do sužanjstva. 013 1CH 005 023 Sinovi polovine Manašeova plemena nastanili su se u toj zemlji od Bašana do Baal Hermona i Šenira i do Hermonske gore. I bijahu se umnožili. 013 1CH 005 024 Ovo su bili poglavari njihovih rodova: Efer, Jiši, Eliel, Azriel, Jeremija, Hodavja i Jahdiel, hrabri junaci i ugledni muževi: poglavari u svojim rodovima. 013 1CH 005 025 Ali kad su se iznevjerili Bogu svojih otaca i odali se preljubu s bogovima naroda one zemlje koje je Bog iskorijenio pred njima, 013 1CH 005 026 probudio je Izraelov Bog neprijateljstvo asirskoga kralja Pula i neprijateljstvo asirskoga kralja Tiglat Pilesera. Oni su odveli u sužanjstvo Rubenovo i Gadovo pleme i polovinu Manašeova plemena. Doveli su ih u Helah, Habor i Haru i na Gozansku rijeku do današnjega dana. 013 1CH 006 001 Levijevi su sinovi bili Geršom, Kehat i Merari. 013 1CH 006 002 Kehatovi sinovi: Amram, Jishar, Hebron i Uziel. 013 1CH 006 003 Amramovi sinovi: Aron, Mojsije i Mirjama. Aronovi sinovi: Nabad i Abihu, Eleazar i Itamar. 013 1CH 006 004 Eleazar rodi Pinhasa, Pinhas rodi Abišuu; 013 1CH 006 005 Abišua rodi Bukija, Buki rodi Uziju; 013 1CH 006 006 Uzija rodi Zerahju; Zerahja rodi Merajota. 013 1CH 006 007 Merajot rodi Amarju; Amarja rodi Ahituba; 013 1CH 006 008 Ahitub rodi Sadoka; Sadok rodi Ahimaasa; 013 1CH 006 009 Ahimaas rodi Azarju, Azarja rodi Johanana; 013 1CH 006 010 Johanan rodi Azarju, koji je bio svećenik u Hramu što ga je sagradio Salomon u Jeruzalemu. 013 1CH 006 011 Azarja rodi Amarju; Amarja rodi Ahituba; 013 1CH 006 012 Ahitub rodi Sadoka, Sadok rodi Šaluma; 013 1CH 006 013 Šalum rodi Hilkiju, Hilkija rodi Azarju; 013 1CH 006 014 Azarja rodi Seraju; Seraja rodi Josadaka. 013 1CH 006 015 Josadak je otišao kad je Jahve odveo u sužanjstvo Judu i Jeruzalem Nabukodonozorovom rukom. 013 1CH 006 016 Levijevi su sinovi bili Geršom, Kehat i Merari. 013 1CH 006 017 Evo imena Geršomovih sinova: Libni i Šimej. 013 1CH 006 018 Kehatovi su sinovi bili: Amram, Jishar, Hebron i Uziel. 013 1CH 006 019 Merarijevi sinovi: Mahli i Muši. Ovo su rodovi Levijevaca po svojim ocima. 013 1CH 006 020 Od Geršoma: sin mu Libni, njegov sin Jahat, njegov sin Zima, 013 1CH 006 021 njegov sin Joah, njegov sin Ido, njegov sin Zerah, njegov sin Jeatraj. 013 1CH 006 022 Kehatovi sinovi: sin mu Aminadab, njegov sin Korah, njegov sin Asir, 013 1CH 006 023 njegov sin Elkana, njegov sin Ebjasaf, njegov sin Asir; 013 1CH 006 024 njegov sin Tahat, njegov sin Uriel, njegov sin Uzija, njegov sin Šaul. 013 1CH 006 025 Elkanini sinovi: Amasaj i Ahimot; 013 1CH 006 026 njegov sin Elkana, njegov sin Sufaj, njegov sin Nahat; 013 1CH 006 027 njegov sin Eliab, njegov sin Jeroham, njegov sin Elkana. Elkanini sinovi: 013 1CH 006 028 Samuel, njegov prvenac, drugi Abija. 013 1CH 006 029 Merarijevi sinovi: Mahli, njegov sin Libni, njegov sin Šimej, njegov sin Uza, 013 1CH 006 030 njegov sin Šima, njegov sin Hagija, njegov sin Asaja. 013 1CH 006 031 Ovo su oni koje je postavio David da se brinu za pjevanje u Domu Jahvinu kad je Kovčeg ondje našao svoje počivalište; 013 1CH 006 032 oni koji su služili pred Prebivalištem, Šatorom sastanka, pjevajući, dok nije Salomon sagradio Dom Jahvin u Jeruzalemu i koji su obavljali službu po propisanom redoslijedu. 013 1CH 006 033 Evo onih što su obavljali službu i njihovih sinova: od Kehatovih sinova: pjevač Heman, sin Joela, sina Samuela, 013 1CH 006 034 sina Elkane, sina Jerohama, sina Eliela, sina Toaha, 013 1CH 006 035 sina Sifa, sina Elkane, sina Mahata, sina Amasaja, 013 1CH 006 036 sina Elkane, sina Joela, sina Azarje, sina Sefanije, 013 1CH 006 037 sina Tahata, sina Asira, sina Abjasafa, sina Koraha, 013 1CH 006 038 sina Jishara, sina Kehata, sina Levija, sina Izraelova. 013 1CH 006 039 Brat mu Asaf stajao je s desne strane; Asaf je bio sin Berekje, sina Šime, 013 1CH 006 040 sina Mihaela, sina Baaseja, sina Malkije, 013 1CH 006 041 sina Etnija, sina Zeraha, sina Adaje, 013 1CH 006 042 sina Etana, sina Zime, sina Šimeja, 013 1CH 006 043 sina Jahata, sina Geršoma, sina Levijeva. 013 1CH 006 044 Merarijevi sinovi, njihova braća, stajala su mu s lijeve strane: Etan, sin Kušija, sina Abdija, sina Maluka, 013 1CH 006 045 sina Hašabje, sina Amasje, sina Hilkije, 013 1CH 006 046 sina Amsija, sina Banija, sina Šomera, 013 1CH 006 047 sina Mahlija, sina Mušija, sina Merarija, sina Levijeva. 013 1CH 006 048 Njihova braća leviti bili su postavljeni za svu službu u svetom Prebivalištu, u Domu Božjem. 013 1CH 006 049 Aron i njegovi sinovi prinosili su kad na žrtveniku za paljenice i na kadionom žrtveniku, obavljajući sav posao u Svetinji nad svetinjama i izvršujući obred pomirenja nad Izraelom, prema svemu što je zapovjedio Božji sluga Mojsije. 013 1CH 006 050 Ovo su Aronovi sinovi: sin mu Eleazar, njegov sin Pinhas, njegov sin Abišua, 013 1CH 006 051 njegov sin Buki, njegov sin Uzi, njegov sin Zerahja, 013 1CH 006 052 njegov sin Merajot, njegov sin Amarja, njegov sin Ahitub, 013 1CH 006 053 njegov sin Sadok, njegov sin Ahimaas. 013 1CH 006 054 Ovo su im boravišta po naseljima u njihovu području: Aronovim sinovima od Kehatove obitelji - jer na njih je pao ždrijeb - 013 1CH 006 055 dali su Hebron u judejskoj zemlji s pašnjacima oko njega. 013 1CH 006 056 Gradsko polje i njegova sela dali su Jefuneovu sinu Kalebu. 013 1CH 006 057 Dali su, dakle, Aronovim sinovima gradove-utočišta Hebron i Libnu s pašnjacima, Jatir i Eštemou s pašnjacima, 013 1CH 006 058 Hilez s pašnjacima, Debir s pašnjacima, 013 1CH 006 059 Ašan s pašnjacima i Bet Šemeš s pašnjacima. 013 1CH 006 060 Od Benjaminova plemena: Gebu s pašnjacima, Alemet s pašnjacima i Anatot s pašnjacima; dakle trinaest gradova po njihovim rodovima. 013 1CH 006 061 Ostalim Kehatovim sinovima prema plemenskim rodovima pripalo je ždrijebom deset gradova od polovine Manašeova plemena. 013 1CH 006 062 Geršomovim sinovima po njihovim rodovima pripalo je od Jisakarova plemena, od Ašerova plemena, od Naftalijeva plemena i od Manašeova plemena u Bašanu trinaest gradova. 013 1CH 006 063 Merarijevim sinovima po njihovim rodovima pripalo je ždrijebom od Rubenova plemena, od Gadova plemena i od Zebulunova plemena dvanaest gradova. 013 1CH 006 064 Tako su Izraelovi sinovi dali levitima te gradove s pašnjacima. 013 1CH 006 065 Dali su ždrijebom od plemena Judinih sinova, od plemena Šimunovih sinova i od plemena Benjaminovih sinova te gradove koje su spomenuli poimence. 013 1CH 006 066 Onima koji su bili od rodova Kehatovih sinova te dobili ždrijebom gradove od Efrajimova plemena 013 1CH 006 067 dali su kao gradove-utočišta Šekem s pašnjacima u Efrajimovoj gori i Gezer s pašnjacima, 013 1CH 006 068 Jokmeam s pašnjacima, Bet Horon s pašnjacima, 013 1CH 006 069 Ajalon s pašnjacima i Gat-Rimon s pašnjacima. 013 1CH 006 070 Od polovine Manašeova plemena dali su rodovima ostalih Kehatovih sinova: Aner s pašnjacima i Bileam s pašnjacima. 013 1CH 006 071 Geršomovim sinovima dali su od rodova polovine Manašeova plemena Golan u Bašanu s pašnjacima i Aštarot s pašnjacima. 013 1CH 006 072 Od Jisakarova plemena Kedeš s pašnjacima, Dobrat s pašnjacima, 013 1CH 006 073 Ramot s pašnjacima i Anem s pašnjacima. 013 1CH 006 074 Od Ašerova plemena Mašal s pašnjacima, Abdon s pašnjacima, 013 1CH 006 075 Hukok s pašnjacima i Rehob s pašnjacima. 013 1CH 006 076 Od Naftalijeva plemena Kedeš u Galileji s pašnjacima, Hamon s pašnjacima i Kirjatajim s pašnjacima. 013 1CH 006 077 Ostalim Merarijevim sinovima dali su od Zebulunova plemena Rimon s pašnjacima i Tabor s pašnjacima. 013 1CH 006 078 S onu stranu Jordana, prema Jerihonu, na istočnoj strani Jordana, dali su im od Rubenova plemena Beser u pustinji s pašnjacima, Jahsu s pašnjacima, 013 1CH 006 079 Kedemot s pašnjacima i Mefaat s pašnjacima. 013 1CH 006 080 Od Gadova plemena Ramot u Gileadu s pašnjacima, Mahanajim s pašnjacima, 013 1CH 006 081 Hešbon s pašnjacima i Jazer s pašnjacima. 013 1CH 007 001 Jisakarovi su sinovi bili Tola i Fua, Jašub i Šimron, njih četvorica. 013 1CH 007 002 Tolini sinovi: Uzi, Refaja, Jeriel, Jahmaj, Jibsam i Samuel, glavari obitelji od Tole, hrabri junaci svrstani po srodstvu; bilo ih je na broju za Davidova vremena dvadeset i dvije tisuće i šest stotina. 013 1CH 007 003 Uzijevi sinovi: Jizrahja; Jizrahjini sinovi: Mihael, Obadja, Joel i Jišija, u svemu pet glavara. 013 1CH 007 004 S njima je po obiteljima srodnih bilo u vojnim četama za rat trideset i šest tisuća ljudi, jer su imali mnogo žena i sinova. 013 1CH 007 005 Njihove braće po svim Jisakarovim rodovima, hrabrih junaka, bilo je svega osamdeset i sedam tisuća i svi su bili popisani u plemenskim rodovnicima. 013 1CH 007 006 Benjaminovi sinovi: Bela, Beker i Jediael, njih trojica. 013 1CH 007 007 Belini sinovi: Esbon, Uzi, Uziel, Jerimot i Iri, pet obiteljskih glavara, hrabrih junaka; u plemenskom popisu bilo je zapisanih dvadeset dvije tisuće i trideset četiri. 013 1CH 007 008 Bekerovi sinovi: Zimra, Joaš, Eliezer, Elijoenaj, Omri, Jerimot, Abija, Anatot i Alamet, svi Bekerovi sinovi. 013 1CH 007 009 U plemenskom popisu po koljenima, po obiteljskim glavarima, hrabrih junaka, bilo je zapisano dvadeset tisuća i dvije stotine. 013 1CH 007 010 Jediaelovi sinovi: Bilhan, Bilhanovi sinovi: Jeuš, Benjamin, Ahud, Kenaana, Zetan, Taršiš i Ahišahar. 013 1CH 007 011 Svih Jediaelovih sinova po obiteljskim glavarima, hrabrih junaka, bilo je sedamnaest tisuća i dvije stotine, sve za rat sposobnih. 013 1CH 007 012 Šupim i Hupim. Sinovi Irovi: Hušim; njegov sin Aher. 013 1CH 007 013 Naftalijevi sinovi: Jahasiel, Guni, Jeser i Šalum. Bilhini sinovi. 013 1CH 007 014 Manašeovi sinovi: Asriel, koga je rodila Manašeova inoča Aramejka; ona je rodila i Makira, Gileadova oca. 013 1CH 007 015 Makir je oženio Hupima i Šupima; sestra mu se zvala Maaka; ime drugome bilo je Selofhad, a Selofhad je imao kćeri. 013 1CH 007 016 Makirova žena Maaka rodila je sina, komu je nadjela ime Pereš. Bratu mu je dala ime Šareš, a njegovi su sinovi bili Ulam i Rakem. 013 1CH 007 017 Ulamovi sinovi: Bedan. To su sinovi Gileada, sina Makira, Manašeova sina. 013 1CH 007 018 Njegova sestra Hamoleketa rodila je Išhoda, Abiezera i Mahlu. 013 1CH 007 019 Šemidini su sinovi bili: Ahjan, Šekem, Likhi i Aniam. 013 1CH 007 020 Efrajimovi sinovi: Šutelah, njegov sin Bered, njegov sin Tahat, njegov sin Elada, njegov sin Tahat, 013 1CH 007 021 njegov sin Zabad, njegov sin Šutelah, Ezer i Elad. Njih su ubili gatski građani, rođeni u zemlji, jer su sišli da im otmu stoku. 013 1CH 007 022 Zato je njihov otac Efrajim tugovao dugo vremena, a braća su mu odlazila da ga tješe. 013 1CH 007 023 Onda je ušao k svojoj ženi i ona je zatrudnjela i rodila sina, a on mu nadjenu ime Berija, jer se nesreća dogodila u njegovoj kući. 013 1CH 007 024 Kći mu je bila Šeera, koja je sagradila Donji i Gornji Bet Horon i Uzen Šeeru. 013 1CH 007 025 Sin mu je bio Refah i Rešef, njegov sin Telah, njegov sin Tahan, 013 1CH 007 026 njegov sin Ladan, njegov sin Amihud, njegov sin Elišama, 013 1CH 007 027 njegov sin Nun, njegov sin Jošua. 013 1CH 007 028 Njihov posjed i njihova naselja bili su Betel i njegova sela, s istoka Naaran, sa zapada Gazer i njegova sela, Šekem i njegova sela do Gaze s njezinim selima. 013 1CH 007 029 U rukama Manašeovih sinova bio je Bet Šean sa svojim selima, Tanak sa svojim selima, Megido sa svojim selima, Dor sa svojim selima. U njima su živjeli sinovi Izraelova sina Josipa. 013 1CH 007 030 Ašerovi su sinovi bili: Jimna, Jišva, Jišvi i Berija, i njihova sestra Seraha. 013 1CH 007 031 Berijini sinovi: Heber i Malkiel; on je bio Birzajitov otac. 013 1CH 007 032 Heber postade otac Jafletu, Šomeru, Hotamu i njihovoj sestri Šui. 013 1CH 007 033 Jafletovi su sinovi bili: Pasak, Bimhal i Ašvat; to su bili Jafletovi sinovi. 013 1CH 007 034 A sinovi njegova brata Šomera: Rohga, Huba i Aram. 013 1CH 007 035 Sinovi njegova brata Helema: Sofah, Jimna, Šeleš i Amal. 013 1CH 007 036 Sofahovi sinovi: Suah, Harnefer, Šual, Beri, Jimra, 013 1CH 007 037 Beser, Hod, Šama, Šilša, Jitran i Bera. 013 1CH 007 038 Jeterovi sinovi: Jefune, Fispa i Ara. 013 1CH 007 039 Ulini sinovi: Arah, Haniel i Risja. 013 1CH 007 040 Svi su oni bili Ašerovi sinovi, obiteljski glavari, probrani hrabri junaci, glavari među knezovima; kad su bili popisani, bilo ih je dvadeset i šest tisuća ljudi u bojnim četama. 013 1CH 008 001 Benjamin rodi prvenca Belu, drugog Ašbela, trećeg Ahraba, 013 1CH 008 002 četvrtog Nohu i petog Rafu. 013 1CH 008 003 Belini su sinovi bili: Adar, Gera, Ehudov otac, 013 1CH 008 004 Abišua, Naaman, Ahoah, 013 1CH 008 005 Gera, Šefufan i Huram. 013 1CH 008 006 Oni su bili Ehudovi sinovi i bili su obiteljski glavari onima koji su živjeli u Gebi, odakle su ih odveli u sužanjstvo u Manahat; 013 1CH 008 007 Naaman, Ahija i Gera; on ih je vodio u sužanjstvo i rodio Uzu i Ahihuda. 013 1CH 008 008 Šaharajim, pošto je otpustio žene Hušimu i Baru, dobio je sinove u Moapskom polju: 013 1CH 008 009 sa svojom ženom Hodešom imao je sinove Jobaba, Sibju, Mešu, Malkama, 013 1CH 008 010 Jeusa, Sakju i Mirmu; to su bili njegovi sinovi, obiteljski glavari. 013 1CH 008 011 S Hušimom je rodio Abituba i Elpaala. 013 1CH 008 012 Elpaalovi su sinovi bili: Eber, Mišam i Šamed; on je sagradio Ono i Lod s njihovim selima. 013 1CH 008 013 Zatim Berija i Šema. Oni su bili obiteljski glavari onima koji su živjeli u Ajalonu i istjerali su gatske stanovnike. 013 1CH 008 014 Njegov brat: Šešak. Jeremot, 013 1CH 008 015 Zabadja, Arad i Eder, 013 1CH 008 016 Mihael, Jišpa i Joha bili su Berijini sinovi. 013 1CH 008 017 Zebadja, Mešulam, Hizki, Haber, 013 1CH 008 018 Jišmeraj, Jizlia i Jobab bili su Elpaalovi sinovi. 013 1CH 008 019 Jakim, Zikri, Zabdi, 013 1CH 008 020 Elijoenaj, Siltaj, Eliel, 013 1CH 008 021 Adaja, Beraja i Šimrat bili su Šimijevi sinovi. 013 1CH 008 022 Jišpan, Eber, Eliel, 013 1CH 008 023 Abdon, Zikri, Hanan, 013 1CH 008 024 Hananija, Elam, Antotija, 013 1CH 008 025 Jifdeja, Fenuel bili su Šešakovi sinovi. 013 1CH 008 026 Šamšeraj, Šeharja, Atalija, 013 1CH 008 027 Jaarešja, Elija i Zikri bili su Jerohamovi sinovi. 013 1CH 008 028 To su bili glavari obitelji svrstanih po koljenima. Živjeli su u Jeruzalemu. 013 1CH 008 029 U Gibeonu su živjeli: praotac Gibeon, čija se žena zvala Maaka. 013 1CH 008 030 Njegov je sin prvenac bio Abdon, pa Sur, Kiš, Baal, Nadab, 013 1CH 008 031 Gedor, Ahjo, Zaker, 013 1CH 008 032 i Miklot, koji je rodio Šimu; pa su i oni živjeli kod svoje braće u Jeruzalemu, sa svojom braćom. 013 1CH 008 033 Ner rodi Kiša, a Kiš rodi Šaula, Šaul rodi Jonatana, Malki-Šua, Abinadaba, Ešbaala, 013 1CH 008 034 Jonatanov je sin bio Merib Baal; Merib Baal rodi Miku. 013 1CH 008 035 Mikini su sinovi bili: Piton, Melek, Tarea i Ahaz. 013 1CH 008 036 Ahaz rodi Joadu; Joada rodi Alemeta, Azmaveta i Zimrija; Zimri rodi Mosu. 013 1CH 008 037 Mosa rodi Biniju, čiji je sin bio Rafa, a njegov sin Elasa, njegov sin Asel. 013 1CH 008 038 Asel je imao šest sinova, kojima su imena: Azrikam, njegov prvenac, Bokru, Jišmael, Šearja, Obadja i Hanan; svi su oni bili Aselovi sinovi. 013 1CH 008 039 Sinovi njegova brata Ešeka bili su: Ulam, prvenac mu, drugi Jehuš, treći Elifelet. 013 1CH 008 040 Ulamovi su sinovi bili hrabri junaci koji su zapinjali luk i imali mnogo sinova i unuka, sto pedeset. Svi su oni bili od Benjaminovih sinova. 013 1CH 009 001 Svi su Izraelci bili upisani u plemenskim rodovnicima, a zapisani su i u Knjizi izraelskih kraljeva. A Judejci su zbog nevjere bili odvedeni u sužanjstvo u Babilon. 013 1CH 009 002 Prvi su stanovnici na svojem posjedu i u svojim gradovima bili Izraelci, svećenici, leviti i netinci. 013 1CH 009 003 U Jeruzalemu su živjeli ljudi od Judinih sinova, od Benjaminovih sinova, od Efrajimovih i Manašeovih sinova, i to: 013 1CH 009 004 Utaj, sin Amihuda, sina Omrija, sina Imrija, sina Banija, od sinova Judina sina Peresa. 013 1CH 009 005 Od Šilonaca: Asaja, prvenac, sa svojim sinovima. 013 1CH 009 006 Od Zarehovih sinova: Jeuel i njegova braća, šest stotina i devedeset. 013 1CH 009 007 Od Benjaminovih sinova Salu, sin Mešulama, sina Hodavje, Hasenuina sina; 013 1CH 009 008 Ibneja, Jerohamov sin, i Ela, sin Uzije, Mokrijeva sina, i Mešulam, sin Šefatje, sina Reuela, Ibnijina sina. 013 1CH 009 009 Imali su po svojim rodovima devet stotina pedeset i šestero braće. Svi su oni bili glavari, svaki svoga roda. 013 1CH 009 010 Od svećenika: Jedaja, Jojarib i Jakin, 013 1CH 009 011 Azarja, sin Hilkije, sina Mešulama, sina Sadoka, sina Merajota, Ahitubova sina, predstojnik Doma Božjeg. 013 1CH 009 012 Adaja, sin Jerohama, sina Pašhura, Malkijina sina, Masaj, sin Adiela, sina Jahzere, sina Mešulama, sina Mešilemita, Imerova sina. 013 1CH 009 013 Njihove braće, glava obitelji, boraca što su obavljali službu u Domu Božjem, bilo je tisuću sedam stotina i šezdeset. 013 1CH 009 014 Od levita Šemaja, sin Hašuba, sin Azrikama, Hašabjina sina, između Merarijevih sinova; 013 1CH 009 015 Bakbakar, Hereš, Galal i Matanija, sin Mike, sina Zikrija, Asafova sina; 013 1CH 009 016 Obadja, sin Šemaje, sina Galala, Jedutunova sina, i Berekja, sin Ase, Elkanina sina, koji je živio u Netofatskim selima. 013 1CH 009 017 Vratari: Šalum, Akub, Talmon i Ahiman, i njihova braća; Šalum je bio poglavar, 013 1CH 009 018 i dosad je bio na kraljevskim vratima prema istoku. Oni su bili vratari po četama levita. 013 1CH 009 019 Šalum, sin Korea, sina Abjasafa, Korahova sina, sa svojom braćom Korahovcima iz njihove obitelji, bili su odgovorni za bogoslužje; oni su čuvali pragove Šatora, dok su njihovi oci čuvali ulaz u Jahvin tabor. 013 1CH 009 020 Eleazarov sin Pinhas bio je predstojnik nad njima nekada (Jahve bio s njim!). 013 1CH 009 021 Mešelemjin sin Zaharija bio je vratar na vratima Šatora sastanka. 013 1CH 009 022 Svih izabranih vratara pragova bilo je dvjesta i dvanaest. Bili su upisani u rodovnike u svojim selima. Postavili su ih u službu David i vidjelac Samuel zbog njihove vjernosti. 013 1CH 009 023 Oni i njihovi sinovi čuvali su stražu na vratima Doma Jahvina, Doma Šatora. 013 1CH 009 024 Vratari su stajali na četiri strane: na istoku, na zapadu, na sjeveru i na jugu. 013 1CH 009 025 Njihova braća po selima dolazila su od vremena do vremena da im se pridruže po sedam dana. 013 1CH 009 026 Samo su četiri vratarska predstojnika bila neprestano u službi. Bili su leviti, postavljeni nad sobama i nad riznicama Božjega Doma. 013 1CH 009 027 Noćivali su oko Božjega Doma jer im je bila dužnost da stražare i da otključavaju svako jutro. 013 1CH 009 028 Neki su od njih bili odgovorni za bogoslužno posuđe. Prebrojavali su ga kad bi ga unosili i kad bi ga iznosili. 013 1CH 009 029 Neki su se od njih brinuli za pokućstvo, sve posvećene stvari, fino brašno, vino, ulje, tamjan i miomirise; 013 1CH 009 030 a neki od svećeničkih sinova miješali su pomast od miomirisa. 013 1CH 009 031 Matitja, jedan od levita, prvenac Šaluma Korahovca, brinuo se za stvari koje se peku na tavi. 013 1CH 009 032 Neki od Kehatovaca, njihove braće, bili su odgovorni za kruhove što se postavljaju svake subote. 013 1CH 009 033 Oni su bili i pjevači, glavari levitskih obitelji. Kad su bili slobodni, živjeli su u hramskih sobama, jer su dan i noć bili na dužnosti. 013 1CH 009 034 To su bili glavari levitskih obitelji prema svom srodstvu. Ti su poglavari živjeli u Jeruzalemu. 013 1CH 009 035 U Gibeonu su živjeli: Gibeonov otac Jeiel, čijoj je ženi bilo ime Maaka. 013 1CH 009 036 Sin mu je prvenac bio Abdon, pa Sur, Kiš, Baal, Ner, Nadab, 013 1CH 009 037 Gedor, Ahjo, Zaharija i Miklot. 013 1CH 009 038 Miklot rodi Šimeama. I oni su živjeli u Jeruzalemu, naprama svojoj braći. 013 1CH 009 039 Ner rodi Kiša; a Kiš rodi Šaula; Šaul rodi Jonatana, Malki-Šuu, Abinadaba i Ešbaala. 013 1CH 009 040 Jonatanov je sin bio Merib Baal. Merib Baal rodi Miku. 013 1CH 009 041 Mikini su sinovi bili: Piton, Melek, Tahrea i Ahaz. 013 1CH 009 042 Ahaz rodi Jaru; Jara rodi Alemeta, Azmaveta i Zimrija; Zimri rodi Mosu. 013 1CH 009 043 Mosa rodi Binu; njegov je sin bio Rafaja, njegov sin Elasa, njegov sin Asel. 013 1CH 009 044 Asel je imao šest sinova, kojima su imena: Azrikam, Bokru, Jišmael, Šearja, Obadja i Hanan; to su Aselovi sinovi. 013 1CH 010 001 Filistejci su zavojštili na Izraelce. Izraelci su pobjegli pred njima i padali pobijeni po gori Gilboi. 013 1CH 010 002 Filistejci stisnuše Šaula i njegove sinove i pogubiše Šaulove sinove Jonatana, Abinadaba i Malki-Šuu. 013 1CH 010 003 Boj je postao žešći oko Šaula. Iznenadiše ga strijelci s lukovima i on pade ranjen od strijelaca. 013 1CH 010 004 Tada Šaul reče svome štitonoši: “Izvuci svoj mač i probodi me da ne dođu ti neobrezanci i ne narugaju mi se.” Ali se njegov štitonoša prestravi i ne htjede toga učiniti. Zato Šaul uze mač i baci se na nj. 013 1CH 010 005 Kad je štitonoša vidio da je Šaul umro, baci se i on na svoj mač i umrije s njim. 013 1CH 010 006 Tako onog dana pogiboše zajedno Šaul, njegova tri sina i sav njegov dom. 013 1CH 010 007 Kad su svi Izraelci koji su bili u dolini vidjeli da su sinovi Izraelovi pobjegli i da je poginuo Šaul sa sinovima, ostavili su svoje gradove i razbježali se. Filistejci dođoše i nastaniše se u njima. 013 1CH 010 008 Kad su sutradan došli Filistejci da oplijene pobijene, našli su Šaula s njegovim sinovima gdje leže mrtvi na gori Gilboi. 013 1CH 010 009 Svukavši ga, uzeše mu glavu i oružje te poslaše po filistejskoj zemlji unaokolo javljajući veselu vijest svojim idolima i narodu. 013 1CH 010 010 Potom su oružje metnuli u hram svoga boga, a lubanju mu izložili u Dagonovu hramu. 013 1CH 010 011 Kad su čuli svi Jabeš-Gileađani što su Filistejci učinili od Šaula, 013 1CH 010 012 ustali su svi hrabri ljudi i uzeli Šaulovo mrtvo tijelo i tjelesa njegovih sinova i, donijevši ih u Jabeš, pokopali su njihove kosti pod tamarisom u Jabešu; i postiše sedam dana. 013 1CH 010 013 Tako je poginuo Šaul za svoju nevjeru kojom se iznevjerio Jahvi: nije držao Jahvine zapovijedi i povrh toga je pitao za savjet bajačicu, 013 1CH 010 014 a nije pitao Jahvu; zato ga je ubio i prenio kraljevstvo na Jišajeva sina Davida. 013 1CH 011 001 Tada se sabraše svi Izraelci k Davidu u Hebron i rekoše: “Evo, mi smo od tvoje kosti i tvojeg mesa. 013 1CH 011 002 Još prije, dok je Šaul bio kralj, ti si upravljao svim pokretima Izraela; Jahve, tvoj Bog, rekao ti je: 'Ti ćeš pasti moj izraelski narod i ti ćeš biti knez nad mojim narodom Izraelom.'” 013 1CH 011 003 Tako dođoše sve izraelske starješine kralju u Hebron, a kralj David s njima sklopi savez u Hebronu pred Jahvom i pomazaše Davida za kralja nad Izraelom, kako bijaše Jahve rekao Samuelu. 013 1CH 011 004 Onda je otišao David sa svim Izraelom na Jeruzalem, a to je Jebus, jer su ondje bili Jebusejci i živjeli su u onoj zemlji. 013 1CH 011 005 Ali su Jebusejci poručili Davidu: “Nećeš ući ovamo!” Ipak David osvoji Sionsku tvrđavu, to jest Davidov grad. 013 1CH 011 006 Jer je David rekao: “Tko prvi porazi Jebusejce, bit će vrhovni vojvoda i knez.” Prvi se popeo Sarvijin sin Joab i postao vojvoda. 013 1CH 011 007 Tada se David nastanio u toj tvrđavi; zato su je prozvali Davidovim gradom. 013 1CH 011 008 Sazidao je tada grad unaokolo, od Milona do ograde, a Joab je obnovio ostali dio grada. 013 1CH 011 009 David je postajao sve silniji, jer je Jahve nad vojskama bio s njim. 013 1CH 011 010 Evo vojvoda Davidovim junacima koji su junački radili uza nj za njegovo kraljevstvo sa svim Izraelom da ga po Jahvinoj riječi zakralje nad Izraelom. 013 1CH 011 011 Evo popisa Davidovih junaka: Hakmonijev sin Jašobam, glavar nad tridesetoricom; on je mahnuo svojim kopljem na tri stotine i pobio ih odjednom. 013 1CH 011 012 Za njim Dodonov sin Eleazar, Ahošanin, jedan između tri junaka. 013 1CH 011 013 On je bio s Davidom u Pas Damimu, kad su se Filistejci skupili na boj, a ondje je bilo polje puno ječma; kad je narod počeo bježati ispred Filistejaca, 013 1CH 011 014 oni su stali usred toga polja i obranili ga pobivši Filistejce. Tako im Jahve dade veliku pobjedu. 013 1CH 011 015 Trojica su između tridesetorice jednom sišla do hridi k Davidu u Adulamsku pećinu kad su filistejske čete stajale u taboru u Refaimskoj dolini. 013 1CH 011 016 David je tada bio u svojoj kuli, a filistejska je posada tada bila u Betlehemu. 013 1CH 011 017 David uzdahnu: “O kad bi me tko napojio vodom iz betlehemskoga studenca što je kod vrata!” 013 1CH 011 018 Tada ta trojica prodriješe kroz filistejski tabor i, zahvativši vode iz betlehemskoga studenca što je kod vrata, donesoše je i dadoše Davidu. Ali je David ne htjede piti nego je proli kao ljevanicu Jahvi 013 1CH 011 019 govoreći: “Ne dao mi moj Bog da to učinim! Zar da pijem krv ovih ljudi? TÓa izlažući život pogibli donijeli su vode.” I nije htio piti. To su, eto, učinila ta tri junaka. 013 1CH 011 020 Abišaj, Joabov brat, bio je vojvoda nad tridesetoricom; on je vitlao kopljem na tri stotine, pobio ih i proslavio se među tridesetoricom. 013 1CH 011 021 Bio je među trojicom ugledniji od druge dvojice i bio im vojvoda, ali prve trojice nije dostigao. 013 1CH 011 022 Jojadin sin Benaja, junak iz Kabseela, bogat junačkim djelima, ubio je dva sina Ariela iz Moaba; on je jednoga snježnog dana sišao i ubio lava usred jame. 013 1CH 011 023 Ubio je i nekog Egipćanina, čovjeka od pet lakata. Egipćanin je imao u ruci koplje kao tkalačko vratilo, a on je izišao preda nj sa štapom i, istrgavši Egipćaninu koplje iz ruke, ubio ga njegovim kopljem. 013 1CH 011 024 To je učinio Jojadin sin Benaja i proslavio se imenom među ona tri junaka. 013 1CH 011 025 Bio je najznamenitiji među tridesetoricom, ali one prve trojice nije dostigao. David ga postavi za zapovjednika svoje tjelesne straže. 013 1CH 011 026 Hrabri su junaci bili: Joabov brat Asahel, Dodonov sin Elhanan iz Betlehema, 013 1CH 011 027 Haroranin Šamot, Pelonjanin Heles; 013 1CH 011 028 Akešov sin Ira, Tekoanin, Abiezer Anatoćanin; 013 1CH 011 029 Sibkaj Hušaćanin, Ilaj Ahošanin; 013 1CH 011 030 Mahraj Netofaćanin, Baanin sin Heled, Netofaćanin; 013 1CH 011 031 Ribajev sin Itaj iz Gibeata sinova Benjaminovih, Benaja Piratonjanin; 013 1CH 011 032 Huraj iz Gaaških potoka, Abiel Arbaćanin; 013 1CH 011 033 Azmavet Bahurimljanin, Eljahba Šaalbonjanin. 013 1CH 011 034 Sinovi Hašema Gizonjanina: Sagejin sin Jonatan, Hararanin; 013 1CH 011 035 Sakarov sin Ahiam, Hararanin, Urov sin Elipal; 013 1CH 011 036 Hefer Mekeranin, Ahija Pelonjanin; 013 1CH 011 037 Hesro Karmelac, Ezbajev sin Naaraj; 013 1CH 011 038 Natanov brat Joel, Hagrijev sin Mibhar; 013 1CH 011 039 Amonac Selek, Beroćanin Nahraj, štitonoša Sarvijina sina Joaba; 013 1CH 011 040 Ira Jitranin, Gareb Jitranin; 013 1CH 011 041 Urija Hetit, Ahlajev sin Zabad; 013 1CH 011 042 Šizin sin Adina, Rubenovac, vojvoda Rubenova plemena, i s njime tridesetorica. 013 1CH 011 043 Maakin sin Hanan i Jošafat Mitnjanin. 013 1CH 011 044 Uzija Aštaroćanin, Šama i Jeiel, sinovi Aroerca Hotama; 013 1CH 011 045 Šimrijev sin Jediael i njegov brat Joha Tišanin. 013 1CH 011 046 Mahavac Eliel i Elnaamovi sinovi Jeribaj i Jošavja i Moabac Jitma; 013 1CH 011 047 Eliel i Obed i Mesobajanin Jaasiel. 013 1CH 012 001 Evo onih što dođoše k Davidu u Siklag dok se još uklanjao od Kiševa sina Šaula i bili su mu među junacima pomagači u boju; 013 1CH 012 002 umjeli su rukovati lukom i desnicom i ljevicom i znali se služiti kamenjem i strijelama. Između Šaulove braće, Benjaminovaca: 013 1CH 012 003 vojvoda Ahiezer i Joaš, sinovi Gibeanca Šemaje, pa Jeziel i Pelet, Azmavetovi sinovi, i Beraka i Jehu Anatoćanin; 013 1CH 012 004 Gibeonac Išmaja, junak među tridesetoricom i nad tridesetoricom, Jeremija, Jahaziel, Johanan i Jozabad Gederoćanin; 013 1CH 012 005 Eluzaj, Jerimot, Bealja, Šemarja i Šefatja Harufejac; 013 1CH 012 006 Elkana, Jišija, Azarel, Joezer i Jašobam Korhinjani, 013 1CH 012 007 Joel i Zebadja, sinovi Jerohama Gedorca. 013 1CH 012 008 Neki su Gadovci prešli k Davidu u tvrđavu u pustinju, hrabri junaci, ratnici vješti boju, naoružani štitom i kopljem; lica im bijahu kao lavovska, a brzi bijahu kao gazele po gorama: 013 1CH 012 009 vojvoda Ezer, drugi Obadja, treći Eliab; 013 1CH 012 010 četvrti Mišmana, peti Jeremija, 013 1CH 012 011 šesti Ataj, sedmi Eliel; 013 1CH 012 012 osmi Johanan, deveti Elzabad, 013 1CH 012 013 deseti Jeremija, jedanaesti Makbanaj. 013 1CH 012 014 To su bile od Gadovih sinova vojne starješine, najmanji nad stotinom, a najveći nad tisućom. 013 1CH 012 015 To su oni koji su prvoga mjeseca prešli preko Jordana kad se razlio preko svih svojih obala i koji su rastjerali sve stanovnike iz dubokih dolina na istok i na zapad. 013 1CH 012 016 Došli su i od Benjaminovih i Judinih sinova k Davidu u tvrđavu. 013 1CH 012 017 David je izašao pred njih i, progovorivši, rekao im: “Ako dolazite s mirom k meni da mi pomognete, moje će se srce ujediniti s vama; ako li ste došli da me izdate mojim neprijateljima, neka Bog naših otaca vidi i neka osudi, jer nema nepravde na mojim rukama!” 013 1CH 012 018 Tada duh obuze Amasaja, vojvodu nad tridesetoricom, i on reče: “Tebi, Davide! S tobom, sine Jišajev, mir! Mir s tobom, mir s onim tko ti pomaže, jer tvoj pomoćnik jest tvoj Bog!” Tako ih je David primio i postavio ih među vojvode nad četama. 013 1CH 012 019 Od Manašeovih su sinova neki prešli k Davidu kad je išao s Filistejcima na Šaula u boj, ali im nije pomogao, jer su ga filistejski knezovi, dobro promislivši, otpustili govoreći: “Mogao bi prijeći k svome gospodaru Šaulu, a to bi nas stajalo glava.” 013 1CH 012 020 Kad se, dakle, vraćao u Siklag, prešli su k njemu od Manašeova plemena: Adna, Jozabad, Jedael, Mihael, Jozabad, Elihu i Siltaj, glavari tisućnici u Manašeovu plemenu. 013 1CH 012 021 Oni su pomagali Davidu protiv razbojničkih četa jer su svi bili hrabri junaci te su postali zapovjednici u njegovoj vojsci. 013 1CH 012 022 Iz dana u dan odista su dolazili k Davidu da mu pomažu, sve dok njegov tabor ne postade divovski, kao Božji tabor. 013 1CH 012 023 Evo broja ljudi naoružanih za rat koji su došli k Davidu u Hebron da Šaulovo kraljevstvo prenesu na nj po Jahvinoj zapovijedi: 013 1CH 012 024 Judinih sinova, koji su nosili štit i koplje, šest tisuća i osam stotina naoružanih za rat. 013 1CH 012 025 Od Šimunovih sinova, hrabrih junaka za rat, sedam tisuća i sto. 013 1CH 012 026 Od Levijevih sinova četiri tisuće i šest stotina. 013 1CH 012 027 Tako i Jojada, poglavar Aronovim potomcima, i s njim tri tisuće i sedam stotina; 013 1CH 012 028 i mladi Sadok, hrabar junak, i od njegova roda dvadeset i dva kneza. 013 1CH 012 029 A od Benjaminovih sinova, Šaulove braće, tri tisuće, jer ih je dotad najveći dio još ostao vjeran Šaulovoj kući. 013 1CH 012 030 Efrajimovih sinova dvadeset tisuća i osam stotina, sve hrabrih junaka, ljudi na glasu u svojim porodicama. 013 1CH 012 031 Od polovine Manašeova plemena osamnaest tisuća, poimence spomenutih, da dođu da zakralje Davida. 013 1CH 012 032 Od Jisakarovih sinova, koji su umjeli proniknuti svoje vrijeme i spoznati što treba da učini Izrael; njihovih poglavara dvije stotine. Sva su im njihova braća bila podložna. 013 1CH 012 033 Od Zebulunovih sinova, sposobnih za rat i naoružanih za boj svakojakim bojnim oružjem, pedeset tisuća, koji su se odvažna srca vrstali u bojne redove. 013 1CH 012 034 Od Naftalijeva plemena tisuću knezova i s njima trideset i sedam tisuća ljudi sa štitovima i kopljima; 013 1CH 012 035 od Danova plemena dvadeset i osam tisuća i šest stotina naoružanih za boj, 013 1CH 012 036 a od Ašerova plemena četrdeset tisuća sposobnih za vojsku i za boj opremljenih. 013 1CH 012 037 Od onih s onu stranu Jordana, od Rubenova, od Gadova i od polovine Manašeova plemena, sto i dvadeset tisuća ljudi sa svakojakim ratnim oružjem. 013 1CH 012 038 Svi ti vojnici, svrstani u bojne redove, dođoše poštena srca u Hebron da zakralje Davida nad svim Izraelom; i svi su ostali Izraelci bili jednodušni da Davida postave za kralja. 013 1CH 012 039 Proveli su s Davidom tri dana, jedući i pijući. Braća sve spremiše za njih. 013 1CH 012 040 Njihovi su najbliži susjedi, sve do Jisakara, Zebuluna i Naftalija, donosili hranu na magarcima, devama i mazgama, a na volovima jela: brašna, smokvenih kolača, suha grožđa, vina, ulja, krupne i sitne stoke izobila, jer je bilo veselje u Izraelu. 013 1CH 013 001 David je vijećao s tisućnicima, stotnicima i sa svim vođama. 013 1CH 013 002 I reče on svemu zboru Izraelovu: “Ako vam je pravo te ako je naš Bog Jahve odlučio tako, poslat ćemo glasnike k svojoj ostaloj braći u svim izraelskim zemljama, a tako i svećenicima s njima i levitima po gradovima pašnjaka njihovih, da se ujedine s nama. 013 1CH 013 003 Prenijet ćemo k sebi Kovčeg svoga Boga, jer ga nismo doista tražili za Šaulovih dana.” 013 1CH 013 004 Sav zbor odluči da se tako učini, jer je to bilo pravo u očima svega naroda. 013 1CH 013 005 Tako je David sabrao sav narod Izraelov od Egipatskoga Šihora pa do Ulaza u Hamat da donesu Kovčeg Božji iz Kirjat Jearima. 013 1CH 013 006 Pošao je David sa svim Izraelom u Baalu, u Kirjat Jearim, koji je u Judi, da odande ponesu Kovčeg Božji nazvan imenom Jahve, koji stoluje nad kerubinima. 013 1CH 013 007 Povezli su Kovčeg Božji na novim kolima iz Abinadabove kuće; a Uza i Ahjo upravljali su kolima. 013 1CH 013 008 David i sav Izrael igrali su pred Bogom iz sve snage pjevajući uza zvuke citara, harfa, bubnjeva, cimbala i truba. 013 1CH 013 009 Kad su došli do Kidonova gumna, posegnu Uza rukom da pridrži Kovčeg jer ga volovi umalo ne prevrnuše. 013 1CH 013 010 Ali se Jahve razgnjevio na Uzu i udario ga zato što je pružio ruku prema Kovčegu. Umro je ondje pred Bogom. 013 1CH 013 011 Davidu bijaše žao što je Jahve onako udario Uzu i on prozva ono mjesto Peres Uza, kako se zove i dan-danas. 013 1CH 013 012 Toga se dana David uplaši Boga i reče: “Kako ću donijeti k sebi Kovčeg Božji?” 013 1CH 013 013 Nije dao svratiti Kovčega k sebi u Davidov grad nego ga skloni u kuću Obed-Edoma Gitejca. 013 1CH 013 014 I ostade Kovčeg Božji kod Obed-Edomove obitelji, u njegovoj kući, tri mjeseca. Jahve stoga blagoslovi Obed-Edomovu kuću i sve što je imao. 013 1CH 014 001 Tirski kralj Hiram posla k Davidu izaslanstvo i cedrovih drva, zidara i tesara da mu grade dvor. 013 1CH 014 002 Tada David spozna da ga je Jahve potvrdio za kralja nad Izraelom i da je uzvisio njegovo kraljevstvo radi svojega izraelskog naroda. 013 1CH 014 003 David je uzeo još žena u Jeruzalemu i imao još sinova i kćeri. 013 1CH 014 004 Evo imena djece koja mu se rodiše u Jeruzalemu: Šamua, Šobab, Natan, Salomon, 013 1CH 014 005 Jibhar, Elišua, Elpalet, 013 1CH 014 006 Nogah, Nefeg, Jafija, 013 1CH 014 007 Elišama, Beeljada i Elifelet. 013 1CH 014 008 Kad su Filistejci čuli da su Davida pomazali za kralja nad svim Izraelom, iziđoše svi da se dočepaju Davida. David, čuvši to, iziđe pred njih. 013 1CH 014 009 Filistejci dođoše i raširiše se po Refaimskoj dolini. 013 1CH 014 010 Tada David upita Boga: “Mogu li napasti Filistejce? Hoćeš li ih predati meni u ruke?” Jahve mu odgovori: “Napadni, jer ću ih predati tebi u ruke!” 013 1CH 014 011 Tada krenuše u Baal Perasim i David ih ondje pobi. David reče: “Bog je prodro među moje neprijatelje mojom rukom, kao što voda prodire.” Stoga se ono mjesto prozvalo Baal Perasim. 013 1CH 014 012 Ostavili su ondje svoje bogove; a David zapovjedi da ih spale. 013 1CH 014 013 Opet se Filistejci raširiše po onoj dolini. 013 1CH 014 014 David opet upita Boga, a Bog mu odgovori: “Ne idi za njima nego ih opkoli i navali na njih s protivne strane Bekaima. 013 1CH 014 015 Pa kad začuješ topot koraka po bekaimskim vrhovima, onda izađi u boj, jer će tada ići Bog pred tobom da pobije filistejsku vojsku.” 013 1CH 014 016 David učini kako mu je zapovjedio Bog; i pobili su filistejsku vojsku od Gibeona do Gezera. 013 1CH 014 017 Davidovo se ime pročulo po svim zemljama, a Jahve uli strah od njega svim narodima. 013 1CH 015 001 Onda je David sazidao dvore u Davidovu gradu, pripravio mjesto za Kovčeg Božji i razapeo mu Šator. 013 1CH 015 002 Potom je rekao David: “Ne smije nositi Kovčeg Božji nitko osim levita, jer je njih izabrao Jahve da nose Kovčeg Jahvin i da mu služe dovijeka.” 013 1CH 015 003 David je sakupio sav Izrael u Jeruzalem da prenesu Kovčeg Jahvin gore na njegovo mjesto koje mu bijaše pripravio. 013 1CH 015 004 Skupio je David i Aronove sinove i levite. 013 1CH 015 005 Od Kehatovih sinova: kneza Uriela i sto dvadeset njegove braće; 013 1CH 015 006 od Merarijevih sinova: kneza Asaju i dvjesta dvadeset njegove braće; 013 1CH 015 007 od Geršomovih sinova: kneza Joela i sto trideset njegove braće. 013 1CH 015 008 Od Elisafanovih sinova: kneza Šemaju i dvjesta njegove braće. 013 1CH 015 009 Od Hebronovih sinova: kneza Eliela i osamdeset njegove braće; 013 1CH 015 010 od Uzielovih sinova: kneza Aminadaba i sto dvanaest njegove braće. 013 1CH 015 011 Tada David pozva svećenike Sadoka i Ebjatara i levite Uriela, Asaju, Joela, Šemaju, Eliela i Aminadaba, 013 1CH 015 012 pa im reče: “Vi ste glavari levitskih porodica; posvetite sebe i svoju braću da prenesete gore Kovčeg Jahve, Izraelova Boga, na mjesto koje sam mu pripravio. 013 1CH 015 013 Jer nas je pobio Jahve, Bog naš, zato što prvi put vi niste bili nazočni i što ga nismo tražili onako kako je trebalo.” 013 1CH 015 014 Posvetiše se tada svećenici i leviti da prenesu gore Kovčeg Jahve, Izraelova Boga. 013 1CH 015 015 Levitski su sinovi ponijeli Božji Kovčeg, na svojim ramenima, o motkama, kako je zapovjedio Mojsije po Jahvinoj riječi. 013 1CH 015 016 Tada David reče levitskim knezovima da između svoje braće postave pjevače s glazbalima, s harfama, citrama i cimbalima da se čuje i da gromko odjekuje radosno pjevanje. 013 1CH 015 017 Leviti su postavili Joelova sina Hemana, a od njegove braće Berekjina sina Asafa, i od njihove braće, Merarijevih sinova, Kušajina sina Etana. 013 1CH 015 018 S njima njihovu braću drugoga reda: Zahariju, sina Jaazielova, Šemiramota, Jehiela, Unija, Eliaba, Benaju, Maaseju, Matitju, Eliflehua, Mikneju, Obed Edoma i Jeiela, vratare. 013 1CH 015 019 A pjevači, Heman, Asaf i Etan gromko su udarali u mjedene cimbale. 013 1CH 015 020 A Zaharija, Uziel, Šemiramot, Jehiel, Uni, Eliab, Maaseja i Benaja u harfe s visokim zvucima; 013 1CH 015 021 a Matitja, Eliflehu, Mikneja, Obed Edom, Jeiel i Azazja u citre, u osminskoj pratnji. 013 1CH 015 022 Kenanja, knez onih levita koji su nosili Kovčeg, upravljao je prenošenjem jer je bio vješt u tome. 013 1CH 015 023 Berekja i Elkana bili su vratari kod Kovčega. 013 1CH 015 024 Šebanija, Jošafat, Netanel, Amasaj, Zaharija, Benaja i Eliezer, svećenici, trubili su u trube pred Božjim Kovčegom; Obed Edom i Jehija bili su vratari kod Kovčega. 013 1CH 015 025 Tako je David s izraelskim starješinama i tisućnicima radosno išao prenoseći gore Kovčeg saveza Jahvina iz Obed-Edomove kuće. 013 1CH 015 026 Kad je Bog pomogao levitima koji su nosili Kovčeg saveza Jahvina, žrtvovali su sedam junaca i sedam ovnova. 013 1CH 015 027 David bijaše ogrnut plaštem od tanka platna, a tako i svi leviti što su nosili Kovčeg, kao i pjevači i Kenanija koji je upravljao pjevačima. David je imao na sebi lanen oplećak. 013 1CH 015 028 Tako je sav Izrael prenosio gore Kovčeg saveza Jahvina, radosno kličući uz jeku rogova, truba i cimbala, igrajući uza zvuke harfe i citre. 013 1CH 015 029 Kad je Kovčeg saveza Jahvina ulazio u Davidov grad, Šaulova kći Mikala, gledajući s prozora, vidje kralja Davida kako skače i igra i prezre ga ona u svom srcu. 013 1CH 016 001 Tada unesoše Kovčeg Božji i postaviše ga usred šatora koji mu bijaše razapeo David. Onda su prinijeli paljenice i pričesnice pred Bogom. 013 1CH 016 002 Pošto je prinio paljenice i pričesnice, David blagoslovi narod Jahvinim imenom. 013 1CH 016 003 Onda razdijeli svim Izraelcima, ljudima i ženama, svakome po jedan okrugao kruh, komad mesa i kolač od suhoga grožđa. 013 1CH 016 004 Onda je postavio pred Jahvinim Kovčegom službenike među levitima da uznose, slave i hvale Jahvu, Boga Izraelova, i to: 013 1CH 016 005 poglavara Asafa, a drugoga za njim Zahariju, zatim Jeiela, Šemiramota, Jehiela, Matitju, Eliaba, Benaju, Obed Edoma i Jeiela s harfama i citrama; Asaf je udarao u cimbale. 013 1CH 016 006 Svećenici Benaja i Jahaziel bili su bez prijekida s trubama pred Kovčegom saveza Jahvina. 013 1CH 016 007 Toga dana povjeri David prvi put Asafu i njegovoj braći da slave Jahvu ovom pohvalnicom: 013 1CH 016 008 “Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime; navješćujte među narodima djela njegova! 013 1CH 016 009 Pjevajte mu, svirajte mu, propovijedajte sva njegova čudesa! 013 1CH 016 010 Dičite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih što traže Jahvu! 013 1CH 016 011 Tražite Jahvu i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice! 013 1CH 016 012 Sjetite se čudesa koja učini, njegovih čuda i sudova usta njegovih. 013 1CH 016 013 Izraelov rod njegov je sluga, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici. 013 1CH 016 014 On je Jahve, Bog naš; po svoj su zemlji njegovi sudovi! 013 1CH 016 015 Sjećajte se uvijek njegova Saveza, Riječi koju objavi tisući naraštaja; 013 1CH 016 016 Saveza koji sklopi s Abrahamom i njegove zakletve Izaku. 013 1CH 016 017 Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vječni Savez. 013 1CH 016 018 Govoreći 'Tebi ću dati kanaansku zemlju kao dio u baštinu vašu, 013 1CH 016 019 kad vas još bješe malo na broju, vrlo malo, i kad bjeste pridošlice u njoj.' 013 1CH 016 020 Išli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu. 013 1CH 016 021 Ne dopusti nikom da ih tlači, kažnjavaše zbog njih kraljeve: 013 1CH 016 022 'Ne dirajte u moje pomazanike, ne činite zla mojim prorocima!' 013 1CH 016 023 Pjevaj Jahvi, sva zemljo, Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo! 013 1CH 016 024 Kazujte poganima njegovu slavu, svim narodima čudesa njegova. 013 1CH 016 025 Velik je Jahve, hvale predostojan, strašniji od svih bogova. 013 1CH 016 026 Ništavni su svi bozi naroda. Jahve stvori nebesa. 013 1CH 016 027 Slava je i veličanstvo pred njim, sila i radost u Svetištu njegovu. 013 1CH 016 028 Dajte Jahvi, narodna plemena, dajte Jahvi slavu i silu! 013 1CH 016 029 Dajte Jahvi slavu imena njegova, nosite prinose i dolazite pred njegovo lice! Poklonite se Jahvi u sjaju svetosti njegove! 013 1CH 016 030 Strepi pred njim, zemljo sva! Učvrstio je svemir da se ne poljulja. 013 1CH 016 031 Neka se vesele nebesa i neka klikće zemlja; neka se govori među poganima: 'Jahve kraljuje!' 013 1CH 016 032 Neka huči more i što je u njemu; nek' se raduje polje i što je na njemu! 013 1CH 016 033 Neka klikće šumsko drveće pred Jahvom, jer dolazi da sudi zemlji. 013 1CH 016 034 Slavite Jahvu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova. 013 1CH 016 035 I recite: 'Spasi nas, o Bože, Spasitelju naš, i saberi nas i izbavi nas od bezbožnih naroda, da slavimo tvoje sveto ime, da se ponosimo tvojom slavom. 013 1CH 016 036 Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka do vijeka!' Sav narod neka kaže: 'Amen! Aleluja!'” 013 1CH 016 037 I ondje pred Kovčegom saveza Jahvina ostaviše Asafa i njegovu braću da služe pred Kovčegom bez prestanka, koliko treba iz dana u dan; 013 1CH 016 038 i Obed-Edoma s njegovom braćom, njih šezdeset i osam, i Obed-Edoma, Jedutunova sina, i Hosu, da budu vratari; 013 1CH 016 039 a svećenika Sadoka s njegovom braćom svećenicima pred Jahvinim Prebivalištem na uzvišici u Gibeonu 013 1CH 016 040 da prinose paljenice Jahvi na žrtveniku za paljenice bez prestanka, jutrom i večerom, i da vrše sve što je napisano u Zakonu koji je Jahve odredio Izraelu; 013 1CH 016 041 s njima Hemana i Jedutuna i ostale izabrane, koji su bili poimence spomenuti, da slave Jahvu, “jer je vječna njegova ljubav”; 013 1CH 016 042 i to Hemana i Jedutuna da trube u trube i udaraju u cimbale i druga glazbala Bogu na čast; a Jedutunove sinove da budu vratari. 013 1CH 016 043 Tada se razišao sav narod, svatko svojoj kući; a David se vratio da blagoslovi svoj dvor. 013 1CH 017 001 Kad se David nastanio u dvoru, rekao je proroku Natanu: “Pogledaj! Ja, evo, stojim u dvoru od cedrovine, a Kovčeg saveza Jahvina pod zavjesama!” 013 1CH 017 002 Natan odgovori Davidu: “Što ti je god na srcu, čini, jer je Bog s tobom.” 013 1CH 017 003 Ali još iste noći dođe Natanu ova Božja riječ: 013 1CH 017 004 “Idi i reci mome sluzi Davidu: 'Ovako govori Jahve: Ti mi nećeš sagraditi kuće da prebivam u njoj. 013 1CH 017 005 Nisam nikad prebivao u kući otkako sam izveo Izraela iz Egipta pa do današnjega dana, nego sam išao od šatora do šatora i od prebivališta do prebivališta. 013 1CH 017 006 Dok sam hodio sa svim Izraelom, jesam li ijednu riječ rekao nekom od Izraelovih sudaca, kojima sam zapovjedio da budu pastiri mojem narodu, i kazao: Zašto mi ne sagradite kuću od cedrovine?' 013 1CH 017 007 Zato sad ovo reci mome sluzi Davidu: 'Ovako govori Jahve nad vojskama: Ja sam te doveo s pašnjaka, od ovaca i koza, da budeš knez nad mojim izraelskim narodom. 013 1CH 017 008 Bio sam s tobom kuda si god išao, iskorijenio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. Ja ću ti pribaviti veliko ime, kao što je velikaško ime na zemlji. 013 1CH 017 009 Odredit ću prebivalište svome izraelskom narodu i posadit ću ga da živi na svojem mjestu i da ne luta više naokolo niti da ga zlikovci muče kao prije, 013 1CH 017 010 onda kad sam odredio suce nad svojim izraelskim narodom. Pokorit ću sve tvoje neprijatelje i učinit ću te velikim. Jahve će ti podići dom. 013 1CH 017 011 Jer kad se ispune tvoji životni dani i dođe vrijeme da počineš kod otaca, podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će biti između tvojih sinova, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo. 013 1CH 017 012 On će mi sagraditi dom, a ja ću utvrditi njegovo prijestolje zauvijek. 013 1CH 017 013 Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin: svoje naklonosti neću odvratiti od njega, kao što sam je odvratio od tvoga prethodnika. 013 1CH 017 014 Utvrdit ću ga u svojem domu i u svom kraljevstvu zauvijek, i prijestolje će mu čvrsto stajati zasvagda.'” 013 1CH 017 015 Natan prenese Davidu sve te riječi i cijelo viđenje. 013 1CH 017 016 Tada kralj David dođe i stade pred Jahvu i reče: “Tko sam ja, o Bože Jahve, i što je moj dom te si me doveo dovde? 013 1CH 017 017 Pa i to je bilo premalo u tvojim očima, o Bože, nego si dao obećanja domu svoga sluge i za daleku budućnost i pogledao si na me kako se gleda na ugledna čovjeka, o Bože Jahve! 013 1CH 017 018 Pa što da ti još David govori o slavi tvoga sluge; tÓa ti poznaješ svoga slugu! 013 1CH 017 019 Jahve, radi svoga sluge i po svome srcu učinio si sve ovo veliko djelo, obznanivši ove veličajnosti. 013 1CH 017 020 Jahve, nema takvoga kakav si ti, niti ima Boga osim tebe, po svemu što smo ušima svojim čuli. 013 1CH 017 021 Postoji li ijedan narod na zemlji kao tvoj izraelski narod, radi kojega je Bog išao da ga izbavi sebi za narod, da tako stečeš sebi ime velikim i strašnim čudesima, izgoneći krivobožačka plemena pred svojim narodom koji si otkupio iz Egipta? 013 1CH 017 022 Tako si učinio svoj izraelski narod svojim narodom zauvijek, a ti si mu, Jahve, postao Bogom. 013 1CH 017 023 Zato sada, Jahve, neka bude čvrsta dovijeka riječ koju si dao svome sluzi i njegovu domu i učini kako si obrekao. 013 1CH 017 024 Neka bude čvrsta, da se veliča tvoje ime zauvijek i da se govori: Jahve nad vojskama, Izraelov Bog, jest Bog nad Izraelom, a dom tvoga sluge Davida neka stoji čvrsto pred tobom. 013 1CH 017 025 Jer si ti, moj Bože, javio uhu svoga sluge da ćeš mu podići dom, zato je tvoj sluga smogao hrabrosti da se pomoli pred tobom. 013 1CH 017 026 Uistinu, Jahve, ti si Bog i ti si ovo lijepo obećanje dao svome sluzi. 013 1CH 017 027 Zato se sada udostoj blagosloviti dom svoga sluge da ostane dovijeka pred tobom, jer kad ti, Jahve, blagosloviš, bit će blagoslovljen zasvagda.” 013 1CH 018 001 Poslije toga David porazi Filistejce i pokori ih te ote Gat s njegovim selima iz filistejskih ruku. 013 1CH 018 002 Porazio je i Moapce i oni postadoše Davidovi podanici koji su mu donosili danak. 013 1CH 018 003 David je porazio i Hadadezera, sopskoga kralja u Hamatu, kad je izišao da utvrdi svoju vlast do rijeke Eufrata. 013 1CH 018 004 David zarobi od njega tisuću bojnih kola, sedam tisuća konjanika i dvadeset tisuća pješaka; ispresijecao je petne žile svim konjima od bojnih kola, ostavio ih je samo stotinu. 013 1CH 018 005 Damaščanski su Aramejci bili došli u pomoć Hadadezeru, sopskome kralju, ali je David pobio među Aramejcima dvadeset i dvije tisuće ljudi. 013 1CH 018 006 Postavio je namjesnike u Damaščanskom Aramu. Tako Aramejci postadoše Davidovi podanici i moradoše mu plaćati danak. Jahve je davao pobjedu Davidu kuda je god išao. 013 1CH 018 007 David zaplijeni zlatne štitove što ih imahu Hadadezerove sluge i donese ih u Jeruzalem. 013 1CH 018 008 I iz Hadadezerovih gradova Tibhata i Kuna odnio je silni tuč od kojega je Salomon načinio mjedeno more, stupove i tučano posuđe. 013 1CH 018 009 Kad je čuo hamatski kralj Tou da je David porazio svu vojsku Hadadezera, sopskoga kralja, 013 1CH 018 010 posla svoga sina Hadorama kralju Davidu da ga pozdravi i da mu čestita što je vojevao protiv Hadadezera i porazio ga, jer je Tou bio u ratu s Hadadezerom; i da mu odnese svakojakih zlatnih, srebrnih i tučanih predmeta. 013 1CH 018 011 I njih je kralj David posvetio Jahvi sa srebrom i zlatom što ga bijaše uzeo od svih naroda, od Edomaca, Moabaca, Amonaca, Filistejaca i Amalečana. 013 1CH 018 012 Sarvijin sin Abišaj pobio je osamnaest tisuća Edomaca u Slanoj dolini. 013 1CH 018 013 David je postavio namjesnike po Edomu. Tako su svi Edomci postali Davidove sluge. I kuda je god David išao, Jahve mu davaše pobjedu. 013 1CH 018 014 David kraljevaše nad svim Izraelom čineći pravo i pravicu svemu svome narodu. 013 1CH 018 015 Sarvijin je sin Joab bio zapovjednik vojske; Ahiludov sin Jošafat bijaše tajni savjetnik. 013 1CH 018 016 Ahitubov sin Sadok i Ahimelekov sin Ebjatar bili su svećenici, Šavša pisar. 013 1CH 018 017 Jojadin sin Benaja bio je nad Kerećanima i Pelećanima, a Davidovi su sinovi bili prvi do kralja. 013 1CH 019 001 Poslije toga umrije Nahaš, kralj Amonaca, i zakralji mu se sin na njegovo mjesto. 013 1CH 019 002 David reče u sebi: “Iskazat ću ljubav Nahaševu sinu Hanunu jer je i njegov otac iskazao milost meni.” David uputi poslanike da mu izraze sućut zbog smrti njegova oca. Kad su Davidove sluge došle u zemlju Amonaca k Hanunu da mu izraze sućut, 013 1CH 019 003 rekoše knezovi Amonaca Hanunu: “Zar misliš da je David poslao ljude da ti izraze sućut zato što bi htio iskazati čast tvome ocu? Nisu li zato došle njegove sluge k tebi da razvide, istraže i uhode zemlju?” 013 1CH 019 004 Tada Hanun pograbi Davidove sluge i obrija ih, podreza im haljine dopola, do zadnjice, i posla ih natrag! 013 1CH 019 005 Kad su to javili Davidu, posla on čovjeka pred njih, jer su bili vrlo osramoćeni, i poruči im: “Ostanite u Jerihonu dok vam ne naraste brada pa se onda vratite.” 013 1CH 019 006 Kad su Amonovi sinovi vidjeli da su se omrazili s Davidom, poslao je Hanun s Amonovim sinovima tisuću srebrnih talenata da za plaću najme bojnih kola i konjanika iz Aram Naharajima, iz Aram Maake i iz Soba. 013 1CH 019 007 Najmili su za plaću trideset i dvije tisuće bojnih kola, i kralja Maake s njegovim narodom te su oni došli i utaborili se pred Medebom. Amonovi su se sinovi skupili iz svojih gradova i došli u boj. 013 1CH 019 008 Kad je to čuo David, poslao je Joaba sa svom svojom junačkom vojskom. 013 1CH 019 009 Amonovi sinovi iziđoše i svrstaše se u bojni red pred gradskim vratima; a kraljevi koji su došli stajali su zasebno na polju. 013 1CH 019 010 Vidjevši postavljene bojne redove prema sebi, sprijeda i straga, Joab probra najvrsnije među Izraelcima i svrsta ih prema Aramejcima. 013 1CH 019 011 Ostalu vojsku predade bratu Abišaju da je svrsta prema Amoncima. 013 1CH 019 012 I reče mu: “Ako Aramejci budu jači od mene, onda ti meni priskoči u pomoć; ako li Amonci budu jači od tebe, ja ću tebi pohrliti u pomoć. 013 1CH 019 013 Budi hrabar i junački se držimo radi naroda i radi gradova svoga Boga; a Jahve neka učini što je dobro u njegovim očima.” 013 1CH 019 014 Tada se Joab i vojska koja je bila s njim počeše primicati da udare na Aramejce, ali oni pobjegoše pred njima. 013 1CH 019 015 Kad su Amonci vidjeli da su Aramejci pobjegli, umakoše i oni ispred njegova brata Abišaja i povukoše se u grad. Tada se Joab vrati u Jeruzalem. 013 1CH 019 016 A Aramejci, vidjevši gdje su ih potukli Izraelci, uputili su poslanike i doveli Aramejce što su s onu stranu Rijeke, na čelu sa Šofakom, vojvodom Hadadezerove vojske. 013 1CH 019 017 Pošto su to javili Davidu, on skupi sve Izraelce i, prešavši preko Jordana, primače se Aramejcima i svrsta se prema njima; kad se David svrstao prema Aramejcima u bojni red, oni zametnuše s njime boj. 013 1CH 019 018 Ali Aramejci udariše u bijeg ispred Izraelaca i David im pobi sedam tisuća konja od bojnih kola i četrdeset tisuća pješaka; pogubio je i vojvodu Šofaka. 013 1CH 019 019 Kad Hadadezerove sluge vidješe da ih je razbio Izrael, sklopiše mir s Davidom i počeše mu služiti. A Aramejci se više nisu usuđivali pomagati Amoncima. 013 1CH 020 001 Slijedeće godine, u doba kad kraljevi izlaze u rat, izvede Joab vojsku i poče pustošiti zemlju amonsku. Došavši, opsjeo je Rabu; David bijaše ostao u Jeruzalemu. Joab je osvojio Rabu i razorio je. 013 1CH 020 002 Tada je David uzeo njihovu kralju s glave krunu i vidio da je teška jedan zlatni talenat, a na njoj je bilo drago kamenje. Stavili su je na glavu Davidu, koji je iz grada odnio vrlo velik plijen. 013 1CH 020 003 Narod koji bijaše u gradu izvede van i stavi ga da radi pilama, gvozdenim pijucima i sjekirama. Tako je David učinio svim gradovima Amonovih sinova. Potom se vratio sa svim narodom u Jeruzalem. 013 1CH 020 004 Poslije toga opet izbi rat s Filistejcima u Gezeru; tada je Hušanin Sibkaj pogubio Sipaja, koji je bio od Refaimovih potomaka; i bili su pokoreni. 013 1CH 020 005 Uz to je nastao i rat s Filistejcima, u kojem je Jairov sin Elhanan pogubio Lahmija, brata Golijata Gitejca, koji je imao kopljaču kao tkalačko vratilo. 013 1CH 020 006 Potom opet izbi rat u Gatu, gdje je bio neki čovjek visoka rasta: imaše taj na svakoj ruci i nozi po šest prstiju, dakle dvadeset i četiri; i on bijaše Rafin potomak. 013 1CH 020 007 Kad je počeo ružiti Izraela, ubi ga Jonatan, sin Davidova brata Šimeja. 013 1CH 020 008 To su bili Rafini potomci u Gatu koji su izginuli od Davidove ruke i od ruke njegovih slugu. 013 1CH 021 001 Tada Satan ustade na Izraela i potače Davida da izbroji Izraelce. 013 1CH 021 002 Kralj reče Joabu i narodnim knezovima: “Idite, izbrojte Izraelce od Beer Šebe pa do Dana, onda se vratite i kažite mi koliko ih je na broju.” 013 1CH 021 003 Joab reče: “Neka Jahve dade svome narodu još sto puta ovoliko koliko ga je sada! Nisu li, moj gospodaru kralju, svi oni sluge mome gospodaru? Zašto traži to moj gospodar? Zašto da bude na krivicu Izraelu?” 013 1CH 021 004 Ali kraljeva riječ bijaše jača od Joabove. Tako je Joab otišao i počeo obilaziti sav Izrael, a onda se, najposlije, vrati u Jeruzalem. 013 1CH 021 005 Joab dade Davidu popis naroda; Izraelaca bijaše milijun i sto tisuća ljudi vičnih maču, a Judejaca četiri stotine i sedamdeset tisuća vičnih maču. 013 1CH 021 006 Ali nije pobrojio među njima ni Levijeva ni Benjaminova plemena, jer je Joabu bila odvratna kraljeva zapovijed. 013 1CH 021 007 Bilo je to mrsko i u Božjim očima, pa Bog udari Izraela. 013 1CH 021 008 David reče Bogu: “Veoma sam sagriješio što sam to učinio. Ali oprosti krivicu svome sluzi jer sam vrlo ludo radio!” 013 1CH 021 009 Jahve reče Davidovu vidiocu Gadu: 013 1CH 021 010 “Idi i kaži Davidu: 'Ovako veli Jahve: Troje stavljam preda te; izaberi sebi jedno od toga da ti učinim!'” 013 1CH 021 011 Došavši k Davidu, Gad mu reče: “Ovako veli Jahve: 'Biraj sebi 013 1CH 021 012 ili glad za tri godine, ili da tri mjeseca bježiš pred neprijateljima i mač tvojih neprijatelja da te stiže, ili da tri dana Jahvin mač i kuga bude na zemlji i Jahvin anđeo da ubija po svim izraelskim krajevima.' Sada promisli i gledaj što da odgovorim onome koji me poslao!” 013 1CH 021 013 David reče Gadu: “Na velikoj sam muci! Ah, neka padnem u Jahvine ruke, jer je veliko njegovo milosrđe, a u ljudske ruke da ne zapadnem!” 013 1CH 021 014 Tako je Jahve poslao kugu na Izraela te pomrije sedamdeset tisuća Izraelaca. 013 1CH 021 015 Bog je poslao anđela na Jeruzalem da ga istrebljuje; a kad je počeo istrebljivati, pogledao je Jahve i sažalilo mu se zbog zla, pa je rekao anđelu zatorniku: “Dosta je sada, spusti ruku!” Jahvin je anđeo stajao kraj gumna Jebusejca Ornana. 013 1CH 021 016 David, podigavši oči, vidje Jahvina anđela kako stoji između zemlje i neba držeći u ruci isukan mač koji je podigao na Jeruzalem, i on pade ničice sa starješinama obučenim u kostrijet. 013 1CH 021 017 David reče Bogu: “Nisam li ja zapovjedio da se izbroji narod? Ja sam, dakle, onaj koji sam sagriješio i grdno zlo načinio, a što učiniše te ovce? Jahve, Bože moj, neka tvoja ruka dođe na me i na moju obitelj, a ne na taj narod da ga pomori!” 013 1CH 021 018 Tada Jahvin anđeo reče Gadu da kaže Davidu neka uziđe i neka podigne žrtvenik Jahvi na gumnu Jebusejca Ornana. 013 1CH 021 019 David je otišao po riječi koju mu je Gad rekao u Jahvino ime. 013 1CH 021 020 A Ornan, okrenuvši se, opazi anđela, a njegova se četiri sina sakriše. Ornan je vrhao pšenicu. 013 1CH 021 021 Uto dođe David do Ornana, a on, pogledavši i opazivši Davida, dođe s gumna i pokloni se Davidu licem do zemlje. 013 1CH 021 022 Tada David reče Ornanu: “Daj mi to gumno da sagradim na njemu žrtvenik Jahvi; za potpunu cijenu daj mi ga da bi prestao pomor u narodu!” 013 1CH 021 023 Ornan odgovori Davidu: “Neka ga uzme i neka čini moj gospodar kralj što je dobro u njegovim očima; evo, dajem ti goveda za paljenice, i mlatilice za drva, i pšenicu za prinosnicu; sve ti to poklanjam.” 013 1CH 021 024 Kralj David reče Ornanu: “Ne, nego hoću da kupim u tebe i da platim, jer neću da prinosim Jahvi što je tvoje, da prinosim paljenice koje su mi poklonjene.” 013 1CH 021 025 I David dade Ornanu za ono mjesto šest stotina zlatnih šekela na mjeru. 013 1CH 021 026 Tada sagradi ondje žrtvenik Jahvi i prinese paljenice i pričesnice; a kad je prizvao Jahvu, on ga usliša spustivši oganj s neba na žrtvenik za paljenice. 013 1CH 021 027 Jahve zapovjedi anđelu da vrati mač u korice. 013 1CH 021 028 U ono vrijeme, vidjevši da ga je Jahve uslišio na gumnu Jebusejca Ornana, David poče prinositi žrtve ondje. 013 1CH 021 029 Jahvino prebivalište, koje je napravio Mojsije u pustinji, i žrtvenik za paljenice bio je u to vrijeme na uzvisini u Gibeonu. 013 1CH 021 030 David nije mogao ići k njemu da traži Boga jer ga je bio spopao strah od mača Jahvina anđela. 013 1CH 022 001 Zato David reče: “Ovo je Dom Jahve i ovo je žrtvenik za paljenice Izraelu!” 013 1CH 022 002 David zapovjedi da se skupe stranci koji su bili u izraelskoj zemlji i odredi klesare da propisno klešu kamenje za gradnju Doma Božjeg. 013 1CH 022 003 David je pripravio mnogo željeza za čavle na vratnim krilima i za kvačice; i bez mjere mnogo tuča. 013 1CH 022 004 Mnogo cedrovine, jer su Sidonci i Tirci dovozili mnogo cedrovih drva Davidu. 013 1CH 022 005 Jer David mišljaše: “Moj je sin Salomon mlad i nježan, a Dom koji treba graditi Jahvi mora biti veličanstven, na slavu i čast po svim zemljama. Hajde da mu sve pripravim.” I David je pripravio mnogo toga prije svoje smrti. 013 1CH 022 006 Potom dozva sina Salomona i zapovjedi mu da sagradi Dom Jahvi, Bogu Izraelovu. 013 1CH 022 007 Još David reče Salomonu: “Sine! Bio sam nakanio u srcu da sagradim Dom imenu Jahve, svoga Boga. 013 1CH 022 008 Ali mi je došla Jahvina riječ: 'Mnogo si krvi prolio i velike si ratove vodio; nećeš ti graditi Doma mome imenu jer si mnogo krvi prolio na zemlju preda mnom. 013 1CH 022 009 Gle, rodit će ti se sin; on će biti miroljubac i dat ću mu mir od svih njegovih neprijatelja odasvud unaokolo; ime će mu biti Salomon. Mir i pokoj dat ću Izraelu za njegova vremena. 013 1CH 022 010 On će sagraditi Dom mome imenu, on će mi biti sin, a ja ću njemu biti otac i utvrdit ću njegovo kraljevsko prijestolje nad Izraelom zauvijek.' 013 1CH 022 011 Sada, moj sine, neka bude Jahve s tobom da izvršiš i sagradiš Dom Jahve, svoga Boga, kao što je rekao za te. 013 1CH 022 012 Samo neka ti Jahve poda razum i mudrost kad te postavi nad Izraelom zato da se držiš Zakona Jahve, svoga Boga! 013 1CH 022 013 Bit ćeš sretan budeš li brižno vršio uredbe i zakone koje je Jahve preko Mojsija dao Izraelu. Budi junak i hrabar, ne boj se i ne plaši se! 013 1CH 022 014 Ja sam, evo, svojim trudom pripravio za Dom Jahvin sto tisuća zlatnih talenata i milijun srebrnih talenata, a tuča i željeza bez mjere, jer ga je tako mnogo. Pripravio sam i drva i kamenja, a i ti dodaj nešto k tomu. 013 1CH 022 015 Imaš mnogo valjanih radnika, klesara, zidara, tesara i svakovrsnih vještaka u svakom umijeću; 013 1CH 022 016 zlatu, srebru, tuču i željezu nema mjere; idi, dakle, i gradi, i neka Jahve bude s tobom!” 013 1CH 022 017 Tada David zapovjedi svim izraelskim knezovima da pomažu njegovu sinu Salomonu: 013 1CH 022 018 “Nije li s vama Jahve, Bog vaš, koji vam je dao mir odasvud unaokolo jer je predao u moje ruke stanovnike ove zemlje i zemlja je pokorena pred Jahvom i pred njegovim narodom. 013 1CH 022 019 Sada, dakle, pregnite svojim srcem i svojom dušom da tražite Jahvu, svoga Boga; idite i gradite Svetište Bogu Jahvi, unesite Kovčeg saveza Jahvina i Božje sveto posuđe u Dom koji će se sagraditi Jahvinu imenu!” 013 1CH 023 001 Ostarjevši i nauživši se dana, postavi David svoga sina Salomona kraljem nad Izraelom. 013 1CH 023 002 Potom skupi sve izraelske knezove, svećenike i levite. 013 1CH 023 003 On izbroji levite od trideset godina naviše, i bilo ih je po muškim glavama trideset i osam tisuća. 013 1CH 023 004 Između njih bilo je dvadeset i četiri tisuće onih koji su upravljali poslom oko Jahvina Doma, a šest tisuća nadzornika i sudaca, 013 1CH 023 005 četiri tisuće vratara i četiri tisuće onih koji su hvalili Jahvu uz glazbala što ih je napravio za hvalu. 013 1CH 023 006 David ih razdijeli na redove po Levijevim sinovima: Geršonu, Kehatu i Merariju. 013 1CH 023 007 Od Geršonova su koljena bili: Ladan i Šimej. 013 1CH 023 008 Ladanovi sinovi: poglavari Jehiel, Zetam i Joel, njih trojica. 013 1CH 023 009 Šimejevi sinovi: Šelomit, Haziel i Haram, njih trojica; to su poglavari Ladanovih obitelji. 013 1CH 023 010 Šimejevi sinovi: Jahat, Zina, Jeuš i Berija. Ta su četvorica Šimejevi sinovi. 013 1CH 023 011 Jahat je bio poglavar, a drugi Ziza; a Jeuš i Berija nisu imali mnogo djece, zato su se brojili u jednu obitelj, u jedan razred. 013 1CH 023 012 Kehatovi sinovi: Amram, Jishar, Hebron i Uziel, četvorica. 013 1CH 023 013 Amramovi sinovi: Aron i Mojsije. Aron je bio određen da posvećuje Svetinju nad svetinjama; on i njegovi sinovi dovijeka da kade pred Jahvom, da mu služe i da blagoslivljaju u njegovo ime dovijeka. 013 1CH 023 014 Mojsije je bio Božji čovjek. Njegovi se sinovi broje u Levijevo pleme. 013 1CH 023 015 Mojsijevi su sinovi Geršom i Eliezer. 013 1CH 023 016 Geršomovi sinovi: poglavar Šebuel. 013 1CH 023 017 Eliezerovi su sinovi bili: poglavar Rehabja. Eliezer nije imao drugih sinova, nego su se Rehabjini sinovi vrlo namnožili. 013 1CH 023 018 Jisharovi sinovi: poglavar Šelomit. 013 1CH 023 019 Hebronovi sinovi: poglavar Jerija, drugi Amarja, treći Jahaziel, četvrti Jekamam. 013 1CH 023 020 Uzielovi sinovi: poglavar Mika, drugi Ješija. 013 1CH 023 021 Merarijevi sinovi: Mahli i Muši. Mahlijevi sinovi: Eleazar i Kiš. 013 1CH 023 022 Eleazar je umro nemajući sinova, nego samo kćeri, koje su sebi uzeli za žene njihovi rođaci, Kiševi sinovi. 013 1CH 023 023 Mušijevi sinovi: Mahli, Eder i Jerimot, trojica. 013 1CH 023 024 To su bili Levijevi sinovi po obiteljima, poglavari porodica, koji su bili popisani poimence; oni su radili posao za službu Jahvina Doma u dobi od dvadeset godina naviše. 013 1CH 023 025 David je rekao: “Jahve, Izraelov Bog, dao je mir svojem narodu i živjet će u Jeruzalemu zauvijek. 013 1CH 023 026 Zato ni leviti neće više nositi Prebivališta ni svakovrsnog pribora za njegovu službu.” 013 1CH 023 027 Po posljednjim Davidovim riječima, bili su izbrojeni Levijevi sinovi od dvadeset godina naviše. 013 1CH 023 028 Bili su određeni da budu kraj Aronovih sinova u službi u Jahvinu Domu, u predvorjima i u dvoranama, da čiste sve svete stvari, da rade u službi oko Jahvina Doma, 013 1CH 023 029 oko prinesenih hljebova, oko sitnog brašna za prinos, oko beskvasnih kolača pripravljenih na tavi i u ulju zamiješenih i oko mjera za sadržaj i dužinu; 013 1CH 023 030 da pristupaju svakoga jutra, da slave i hvale Jahvu; tako i večerom. 013 1CH 023 031 A kad se god prinose paljenice Jahvi, subotom, za mlađaka i na blagdane, da dolaze prema svom broju, po svom redu, svagdje pred Jahvu. 013 1CH 023 032 I da vrše što treba vršiti u Šatoru sastanka, službu u Svetištu i službu za svoju braću, Aronove sinove, u službi oko Jahvina Doma. 013 1CH 024 001 Aronovi su sinovi imali svoje redove. Sinovi Aronovi bili su: Nadab, Abihu, Eleazar i Itamar. 013 1CH 024 002 Ali su Nadab i Abihu umrli prije oca i nisu imali djece; zato su svećeničku službu vršili Eleazar i Itamar. 013 1CH 024 003 David je razdijelio na redove njih i Sadoka, od Eleazarovih sinova, i Ahimeleka, od Itamarovih sinova, po njihovu redu u njihovoj službi. 013 1CH 024 004 Ali se u Eleazarovih sinova našlo više muških poglavara nego u Itamarovih sinova, pa kad ih podijeliše, od Eleazarovih je sinova bilo šesnaest porodičnih poglavara, a od Itamarovih sinova samo osam porodičnih poglavara. 013 1CH 024 005 Zato su ih razdijelili ždrebovima, jedne i druge, jer su posvećeni knezovi i Božji knezovi bili i od Eleazarovih sinova i od Itamarovih sinova. 013 1CH 024 006 Popisao ih je Netanelov sin Šemaja, pisar od Levijeva plemena, pred kraljem, knezovima, svećenikom Sadokom, Ebjatarovim sinom Ahimelekom, pred poglavarima porodica među svećenicima i levitima, uzevši po jednu porodicu za Eleazara, a po jednu opet za Itamara. 013 1CH 024 007 Prvi je ždrijeb pao na Jojariba, drugi na Jedaju, 013 1CH 024 008 treći na Harima, četvrti na Seorima, 013 1CH 024 009 peti na Malkiju, šesti na Mijamina, 013 1CH 024 010 sedmi na Hakosa, osmi na Abiju, 013 1CH 024 011 deveti na Ješuu, deseti na Šekaniju, 013 1CH 024 012 jedanaesti na Elijašiba, dvanaesti na Jakima, 013 1CH 024 013 trinaesti na Hupu, četrnaesti na Ješebaba, 013 1CH 024 014 petnaesti na Bilgu, šesnaesti na Imera, 013 1CH 024 015 sedamnaesti na Hezira, osamnaesti na Hapisesa, 013 1CH 024 016 devetnaesti na Petahju, dvadeseti na Ezekiela, 013 1CH 024 017 dvadeset i prvi na Jakina, dvadeset i drugi na Gamula, 013 1CH 024 018 dvadeset i treći na Delaju, dvadeset i četvrti na Maazju. 013 1CH 024 019 To je njihov red u službi kojim treba da idu u Jahvin Dom, po svom pravilu, primljenu od oca im Arona, kako mu je zapovjedio Jahve, Bog Izraelov. 013 1CH 024 020 Od ostalih Levijevih sinova bio je od Amramovih sinova Šubael; od Šubaelovih sinova Jehdeja; 013 1CH 024 021 od Rehabje, od Rehabjinih sinova poglavar Jišija; 013 1CH 024 022 od Jisharovaca Šelomot; od Šelomotovih sinova Jahat. 013 1CH 024 023 Od Jerijinih sinova: drugi Amarja, treći Jahaziel, četvrti Jekaman. 013 1CH 024 024 Od sinova Uzielovih Mika; od Mikinih sinova Šamir; 013 1CH 024 025 Mikin brat Jišija; od Jišijinih sinova Zaharija; 013 1CH 024 026 Merarijevi sinovi: Mahli i Muši; sinovi Jaazije, njegova sina. 013 1CH 024 027 Merarijevi sinovi po Jaaziji, njegovu sinu: Šoham, Zakur i Ibri; 013 1CH 024 028 po Mahliju Eleazar, koji nije imao djece; 013 1CH 024 029 po Kišu, Kišovi sinovi, Jerahmeel. 013 1CH 024 030 Mušijevi sinovi: Mahli, Eder i Jerimot. To su bili levitski sinovi po svojim porodicama. 013 1CH 024 031 I oni su bacali ždrebove kao njihovi rođaci, Aronovi sinovi, pred kraljem Davidom, Sadokom, Ahimelekom i porodičnim poglavarima među svećenicima i levitima, i to jednako glavar obitelji kao i njegov najmlađi brat. 013 1CH 025 001 David je s vojničkim zapovjednicima izabrao za službu Asafove, Hemanove i Jedutunove sinove koji će zanosno pjevati hvalu uz citre, harfe i cimbale; između njih su bili izbrojeni ljudi za posao u svojoj službi: 013 1CH 025 002 od Asafovih sinova: Zakur, Josip, Netanija i Asarela; Asafovi sinovi pod upravom Asafa, koji je zanosno pjevao hvalu po kraljevoj uredbi. 013 1CH 025 003 Od Jedutuna: Jedutunovih šest sinova: Gedalija, Sori, Ješaja, Šimej, Hašabja i Matitja pod upravom svog oca Jedutuna koji je zanosno pjevao hvalu uz citru slaveći i hvaleći Jahvu. 013 1CH 025 004 Od Hemana: Hemanovi sinovi: Bukija, Matanija, Uziel, Šebuel, Jerimot, Hananija, Hanani, Eliata, Gidalti, Romamti-Ezer, Jošbekaša, Maloti, Hotir, Mahaziot. 013 1CH 025 005 Svi su oni bili sinovi kraljeva vidioca Hemana koji je objavljivao Božje stvari da uzvisi njegovu moć; a Bog je dao Hemanu četrnaest sinova i tri kćeri. 013 1CH 025 006 Svi su oni pod vodstvom svoga oca Asafa te Jedutuna i Hemana pjevali u Jahvinu Domu uz cimbale, harfe i citre za službu u Božjem Domu, po kraljevoj uredbi. 013 1CH 025 007 Bilo ih je, s njihovom braćom, uvježbanih u pjevanju Jahvinih pjesama, dvjesta osamdeset i osam, sve samih vještaka. 013 1CH 025 008 Bacili su ždrebove za svoju službenu dužnost, najmanji isto kao i najveći, učitelj kao i učenik. 013 1CH 025 009 Prvi je ždrijeb pao na Asafovca Josipa, drugi na Gedaliju s njegovom braćom i sinovima, njih dvanaest, 013 1CH 025 010 treći na Zakura s njegovim sinovima i braćom, njih dvanaest; 013 1CH 025 011 četvrti na Jisrija s njegovim sinovima i braćom, njih dvanaest; 013 1CH 025 012 peti na Netaniju s njegovim sinovima i braćom, njih dvanaest; 013 1CH 025 013 šesti na Bukiju s njegovim sinovima i braćom, njih dvanaest, 013 1CH 025 014 sedmi na Isarelu s njegovim sinovima i braćom, njih dvanaest; 013 1CH 025 015 osmi na Ješaja s njegovim sinovima i braćom, njih dvanaest; 013 1CH 025 016 deveti na Mataniju s njegovim sinovima i braćom, njih dvanaest; 013 1CH 025 017 deseti na Šimeja s njegovim sinovima i braćom, njih dvanaest; 013 1CH 025 018 jedanaesti na Azarela s njegovim sinovima i braćom, njih dvanaest; 013 1CH 025 019 dvanaesti na Hašabju s njegovim sinovima i braćom, njih dvanaest; 013 1CH 025 020 trinaesti na Šubaela s njegovim sinovima i braćom, njih dvanaest; 013 1CH 025 021 četrnaesti na Matitju s njegovim sinovima i braćom, njih dvanaest; 013 1CH 025 022 petnaesti na Jeremota s njegovim sinovima i braćom, njih dvanaest; 013 1CH 025 023 šesnaesti na Hananiju s njegovim sinovima i braćom, njih dvanaest; 013 1CH 025 024 sedamnaesti na Jošbekaša s njegovim sinovima i braćom, njih dvanaest; 013 1CH 025 025 osamnaesti na Hananija s njegovim sinovima i braćom, njih dvanaest; 013 1CH 025 026 devetnaesti na Malotija s njegovim sinovima i braćom, njih dvanaest; 013 1CH 025 027 dvadeseti na Elijatu s njegovim sinovima i braćom, njih dvanaest; 013 1CH 025 028 dvadeset i prvi na Hotira s njegovim sinovima i braćom, njih dvanaest; 013 1CH 025 029 dvadeset i drugi na Gidaltija s njegovim sinovima i braćom, njih dvanaest; 013 1CH 025 030 dvadeset i treći na Mahaziota s njegovim sinovima i braćom, njih dvanaest; 013 1CH 025 031 dvadeset i četvrti na Romamti-Ezera s njegovim sinovima i braćom, njih dvanaest. 013 1CH 026 001 Vratarski su redovi bili: od Korahovaca: Korahov sin Mešelemja između Asafovih sinova; 013 1CH 026 002 a Mešelemjini sinovi: prvenac Zaharija, drugi Jediael, treći Zebadja, četvrti Jatniel; 013 1CH 026 003 peti Elam, šesti Johanan, sedmi Elijoenaj. 013 1CH 026 004 Sinovi Obed-Edomovi: prvenac Šemaja, drugi Jozabad, treći Joah, četvrti Sakar, a peti Netanel, 013 1CH 026 005 šesti Amiel, sedmi Jisakar, osmi Peuletaj, jer ga je blagoslovio Bog, 013 1CH 026 006 a njegovu su se sinu Šemaji rodili sinovi koji su bili poglavari u porodici jer bijahu hrabri junaci. 013 1CH 026 007 Šemajini su sinovi bili: Otni, Rafael, Obed, Elzabad sa svojom braćom, vrsnim ljudima, Elihu i Semakja. 013 1CH 026 008 Svi su oni bili od Obed-Edomovih sinova, oni i njihovi sinovi i njihova braća, vrsni ljudi, sposobni za službu; bilo ih je šezdeset i dva od Obed-Edoma. 013 1CH 026 009 Mešelemjinih sinova i braće, vrsnih ljudi, bilo je osamnaest. 013 1CH 026 010 Hosini sinovi od Merarijevih sinova: poglavar Šimri, iako nije bio prvenac, njegov ga je otac postavio za poglavara; 013 1CH 026 011 drugi Hilkija, treći Tebalija, četvrti Zaharija; Hosinih svih sinova i braće bilo je trinaest. 013 1CH 026 012 Ovo su vratarski redovi. Glavari ovih junaka bili su, kao i njihova braća, čuvari u službi Jahvina Doma. 013 1CH 026 013 Bacali su ždrebove, najmanji kao i najveći, po obiteljima za svaka pojedina vrata. 013 1CH 026 014 Ždrijeb na istok pao je Šelemji; njegov sin Zaharija bio je mudar savjetnik. Kad su bacili ždrebove, dopao mu je ždrijeb na sjever, 013 1CH 026 015 Obed-Edomu na jug; a njegovim sinovima na spremište; 013 1CH 026 016 Šufimu i Hosi na zapad Šaleketskim vratima, na putu koji vodi k usponu; straža je bila do straže. 013 1CH 026 017 S istoka šest levita, sa sjevera četiri na dan, s juga četiri na dan; a kod spremišta po dva. 013 1CH 026 018 Na hramskoj prigradnji, sa zapada, četiri na usponu, dva kod prigradnje. 013 1CH 026 019 To su vratarski redovi među Korahovim i Merarijevim sinovima. 013 1CH 026 020 Leviti, njihova braća, bili su: Ahija nad blagom Božjega Doma i nad blagom posvećenih stvari. 013 1CH 026 021 Ladanovi sinovi, Geršonovci po Ladanu, poglavari obitelji Ladana Geršonovca, bili su Jehielovci. 013 1CH 026 022 Jehielovci Zetam i brat mu Joel bili su nadstojnici nad blagom Jahvina Doma. 013 1CH 026 023 Od Amramovaca, Jisharovaca, Hebronovaca i Uzielovaca bili su: 013 1CH 026 024 Šebuel, sin Mojsijeva sina Geršoma, nadstojnik nad blagom. 013 1CH 026 025 Njegova braća po Eliezeru: Rehabja, sin mu, njegov sin Izaija, njegov sin Joram, njegov sin Zikri, njegov sin Šelomit. 013 1CH 026 026 Taj je Šelomit sa svojom braćom bio odgovoran za sve blago od posvećenih stvari koje je posvetio kralj David s porodičnim poglavarima, s tisućnicima, stotnicima i vojnim zapovjednicima. 013 1CH 026 027 Posvetili su dio ratnog plijena da se bolje ojača Jahvin Dom. 013 1CH 026 028 Što je god bio posvetio vidjelac Samuel, Kišev sin Šaul, Nerov sin Abner i Sarvijin sin Joab, sve posvećeno, bilo je pod nadzorom Šelomita i njegove braće. 013 1CH 026 029 Jisharovci Kenanija i njegovi sinovi bili su nad svjetovnim poslovima kao nadzornici i suci u Izraelu. 013 1CH 026 030 Hebronovci Hašabja i njegova braća, tisuću i sedam stotina vrsnih ljudi, upravljali su Izraelom s ovu stranu Jordana na zapadu u svakom Jahvinu poslu i u kraljevskoj službi. 013 1CH 026 031 Poglavar Hebronovaca bio je Jerija. Četrdesete godine Davidova kraljevanja potražili su obiteljska rodoslovlja Hebronovaca i našlo se među njima vrsnih ljudi u Gileadskom Jazeru. 013 1CH 026 032 Njegove braće, vrsnih ljudi, bilo je dvije tisuće i sedam stotina porodičnih poglavara; kralj David postavio ih je nad Rubenovim i Gadovim plemenom i nad polovinom Manašeova plemena za sve Božje poslove i za kraljevske poslove. 013 1CH 027 001 Izraelovi sinovi po svome broju. Poglavari porodica, tisućnici, stotnici i nadzornici služili su kralju u svakom poslu. U redovima su dolazili i odlazili od mjeseca do mjeseca, u svim godišnjim mjesecima; svaki je red imao dvadeset i četiri tisuće ljudi. 013 1CH 027 002 Nad prvim je redom, prvoga mjeseca, bio Zabdielov sin Jašobam. U svom je redu imao dvadeset i četiri tisuće ljudi. 013 1CH 027 003 Pripadao je Peresovim sinovima i bio zapovjednik svih vojvoda u vojsci prvoga mjeseca. 013 1CH 027 004 Nad redom drugoga mjeseca bio je Ahošanin Dodaj, a predstojnik u njegovu redu bio je Mikelot. U svom je redu imao dvadeset i četiri tisuće ljudi. 013 1CH 027 005 Vojvoda treće vojske, trećega mjeseca, bio je sin svećenika Jojade, poglavar Benaja. U svom je redu imao dvadeset i četiri tisuće. 013 1CH 027 006 Taj je Benaja bio junak među tridesetoricom i nad tridesetoricom i u njegovu je redu bio sin mu Amizabad. 013 1CH 027 007 Četvrti, četvrtoga mjeseca, bio je Joabov brat Asahel, a za njim sin mu Zebadja. U svom je redu imao dvadeset i četiri tisuće. 013 1CH 027 008 Peti, petoga mjeseca, bio je vojvoda Jizrahanin Šamhut. U svom je redu imao dvadeset i četiri tisuće. 013 1CH 027 009 Šesti, šestoga mjeseca, bio je Ikešov sin Ira, Tekoanac. U svom je redu imao dvadeset i četiri tisuće. 013 1CH 027 010 Sedmi, sedmoga mjeseca, bio je Pelonjanin Heles od Efrajimovih sinova. U svom je redu imao dvadeset i četiri tisuće. 013 1CH 027 011 Osmi, osmoga mjeseca, bio je Hušaćanin Sibkaj, Zarhijevac. U svom je redu imao dvadeset i četiri tisuće. 013 1CH 027 012 Deveti, devetoga mjeseca, bio je Anatoćanin Abiezer, Benjaminovac. U svom je redu imao dvadeset i četiri tisuće. 013 1CH 027 013 Deseti, desetoga mjeseca, bio je Netofaćanin Mahraj, Zarhijevac. U svom je redu imao dvadeset i četiri tisuće. 013 1CH 027 014 Jedanaesti, jedanaestoga mjeseca, bio je Piratonjanin Benaja, Efrajimovac. U svom je redu imao dvadeset i četiri tisuće. 013 1CH 027 015 Dvanaesti, dvanaestoga mjeseca, bio je Netofaćanin Heldaj, Otnielovac. U svom je redu imao dvadeset i četiri tisuće. 013 1CH 027 016 Nad Izraelovim plemenima bili su knezovi: nad Rubenovim Zikrijev sin knez Eliezer; nad Šimunovim Maakin sin Šefatja; 013 1CH 027 017 nad Levijevim Kemuelov sin Hašabja; nad Aronovim Sadok; 013 1CH 027 018 nad Judinim Elihu od Davidove braće; nad Jisakarovim Mihaelov sin Omri; 013 1CH 027 019 nad Zebulunovim Obadjin sin Jišmaja; nad Naftalijevim Azrielov sin Jerimot. 013 1CH 027 020 Nad Efrajimovim sinovima Azazjin sin Hošea; nad polovinom Manašeova plemena Pedajin sin Joel, 013 1CH 027 021 nad drugom polovinom Manašeova plemena u Gileadu Zaharijin sin Jido; nad Benjaminom Abnerov sin Jaasiel; 013 1CH 027 022 nad Danom Jerohamov sin Azarel. To su bili knezovi izraelskih plemena. 013 1CH 027 023 Ali David nije dao izbrojiti onih kojima bijaše dvadeset godina i manje, jer Jahve bijaše rekao da će umnožiti Izraelce kao nebeske zvijezde. 013 1CH 027 024 Sarvijin je sin Joab počeo vršiti popis, ali ga nije dovršio. Stoga je Srdžba došla na Izrael i zato taj broj nije bio primljen u brojčani izvještaj Ljetopisa kralja Davida. 013 1CH 027 025 Nadstojnik nad kraljevim blagom bio je Adielov sin Azmavet, a nadstojnik za blago u zemlji, u gradovima, selima i tvrđavama, bio je Uzijin sin Jonatan. 013 1CH 027 026 Nadstojnik nad poljskim radnicima koji su obrađivali zemlju bio je Kelubov sin Ezri. 013 1CH 027 027 Nadstojnik nad vinogradarima Ramaćanin Šimej. Nadstojnik nad vinogradrskim klijetima bio je Šifmejac Zabdi. 013 1CH 027 028 Nadstojnik nad maslinama i dudovima što su po Šefeli bio je Gederac Hanan; nadstojnik nad skladištima ulja Joaš. 013 1CH 027 029 Nadstojnik nad govedima što su pasla u Šaronu bio je Šaronac Šitraj. Nadstojnik nad krupnom stokom u dolinama bio je Edlajev sin Šafat. 013 1CH 027 030 Nadstojnik nad devama Jišmaelac Obil. Nadstojnik nad magaricama Meronoćanin Jehdeja. 013 1CH 027 031 Nadstojnik nad ovcama i kozama Hagrijac Jaziz. Svi su oni bili nadstojnici nad imanjem kralja Davida. 013 1CH 027 032 Savjetnik je bio Davidov stric Jonatan, mudar čovjek; bio je i književnik; a Hakmonijev sin Jehiel bio je s kraljevim sinovima. 013 1CH 027 033 Ahitofel je bio kraljev savjetnik, Arkijac Hušaj kraljev prijatelj. 013 1CH 027 034 Ahitofela su naslijedili Benajin sin Jojada i Ebjatar, kraljev je vojvoda bio Joab. 013 1CH 028 001 David sakupi u Jeruzalem sve izraelske knezove, plemenske knezove i poglavare od redova koji su služili kralja, tisućnike, stotnike i nadstojnike nad svim imanjem i blagom kraljevim i blagom njegovih sinova, zajedno s dvoranima i junacima i svim hrabrim vojnicima. 013 1CH 028 002 Ustavši na noge, kralj David reče: “Čujte me, moja braćo i moj narode! Ja sam bio namislio u svom srcu da sagradim dom gdje bi počivao Kovčeg saveza Jahvina i da bude podnožje nogama našega Boga te sam pripravio što treba za gradnju. 013 1CH 028 003 Ali mi je Bog rekao: 'Nećeš ti sagraditi Doma mome imenu jer si ratnik i prolijevao si krv.' 013 1CH 028 004 Jahve, Izraelov Bog, izabrao je mene od sveg moga roda da budem kralj nad Izraelom zauvijek; jer je Judu izabrao za kneza, a iz Judina doma dom moga oca; između sinova moga oca bilo mu je drago da mene postavi kraljem nad svim Izraelom. 013 1CH 028 005 Tako je između mojih sinova, jer mi je mnogo sinova dao Jahve, izabrao moga sina Salomona da sjedi na prijestolju Jahvina kraljevstva nad Izraelom. 013 1CH 028 006 I rekao mi je: 'Tvoj sin Salomon sagradit će meni Dom i moja predvorja; jer sam njega izabrao sebi za sina i ja ću mu biti otac. 013 1CH 028 007 Utvrdit ću njegovo kraljevstvo zauvijek ako bude postojano vršio moje zapovijedi i moje zakone kao danas.' 013 1CH 028 008 Sada, dakle, pred očima sveg Izraela, Jahvina zbora, i pred svojim Bogom, koji nas sluša, velim: držite i tražite sve zapovijedi Jahve, svoga Boga, da biste zadržali u posjedu ovu dobru zemlju i ostavili je u baštinu svojim sinovima nakon sebe dovijeka. 013 1CH 028 009 A ti, sine moj Salomone, poznaj Boga, svoga oca, i služi mu čitavim srcem i spremnom dušom, jer Jahve ispituje sva srca i zna sve misli i namjere; ako ga budeš tražio, dat će ti se da ga nađeš; ako li ga ostaviš, odbacit će te zauvijek. 013 1CH 028 010 Uvidi sada da te Jahve izabrao da gradiš Dom za Svetište, budi junak i radi!” 013 1CH 028 011 Tada David predade sinu Salomonu uzorak trijema, njegovih kuća, riznica, gornjih soba, ćelija i doma Pomirilišta; 013 1CH 028 012 uzorak svega što bijaše smislio u duhu za predvorja Jahvina Doma, za sve sobe unaokolo, za riznicu Doma Božjega, za riznicu posvećenih stvari, 013 1CH 028 013 za svećeničke i levitske redove, za svaki posao u službi oko Doma Jahvina: 013 1CH 028 014 zlato u šipkama, zlato potrebno za sve zlatno posuđe ove ili one službe; srebro u šipkama potrebno za sve srebrno posuđe, za sve posuđe ove ili one službe; 013 1CH 028 015 šipke za zlatne svijećnjake sa zlatnim svjetiljkama, prema težini svakoga svijećnjaka i njegovih svjetiljaka, i za srebrne svijećnjake prema težini svakoga svijećnjaka i njegovih svjetiljaka i prema namjeni svakog svijećnjaka; 013 1CH 028 016 zlato u šipkama za stolove na kojima će stajati prineseni hljebovi, za svaki stol; srebro za srebrne stolove, 013 1CH 028 017 za viljuške i kotliće, za čaše od čista zlata, za zlatne pehare, zlato u šipkama za svaki pehar; za srebrne pehare, srebro u šipkama za svaki pehar, 013 1CH 028 018 za kadioni žrtvenik žeženoga zlata u šipkama; za uzorak od kola sa zlatnim kerubinima koji će raširenim krilima zaklanjati Jahvin Kovčeg. 013 1CH 028 019 Sve to u skladu s onim što Jahve napisa vlastitom rukom da bi razjasnio cijelo djelo za koje on pribavi uzorak. 013 1CH 028 020 Tada David reče svome sinu Salomonu: “Budi junak, hrabar, i radi! Ne boj se i ne plaši se, jer će Jahve, Bog, moj Bog, biti s tobom! Neće te napustiti niti te ostaviti dok ne svršiš sav posao za službu oko Jahvina Doma. 013 1CH 028 021 Evo svećeničkih i levitskih redova za svaku službu u Božjem Domu; imaš uza se za svaki posao svakovrsnih ljudi, spremnih i vještih svakoj službi, knezovi i sav narod pod tvojim su zapovjedništvom.” 013 1CH 029 001 Kralj David reče svemu zboru: “Bog je izabrao moga sina Salomona, mlado i nježno momče, a ovo je velik posao, jer neće biti za čovjeka dvor nego za Boga Jahvu. 013 1CH 029 002 Pripremio sam, koliko sam mogao, za Dom svoga Boga zlata za zlatne stvari i srebra za srebrne, tuča za tučane, željeza za željezne, drva za drvene; oniksova kamenja i dragulja za ukivanje, dragulja za ukras i šarenih dragulja, svakojakoga dragog kamenja i izobila mramora. 013 1CH 029 003 Iz ljubavi prema Bogu dajem još i svoga zlata i srebra za Dom svoga Boga, osim svega što sam pripravio za sveti Dom. 013 1CH 029 004 Tri tisuće zlatnih talenata ofirskoga zlata i sedam tisuća talenata čistoga srebra da se oblože zidovi prostorija. 013 1CH 029 005 Zlato za zlatne stvari, a srebro za srebrne i za svako djelo umjetničkih ruku. Bi li danas još tko htio dragovoljno što priložiti svojom rukom Jahvi?” 013 1CH 029 006 Tada su dragovoljno priložili knezovi obitelji i knezovi izraelskih plemena, tisućnici, stotnici i nadstojnici nad kraljevskim poslovima. 013 1CH 029 007 Dali su za službu u Božjem Domu zlata pet tisuća talenata i deset tisuća zlatnih darika, srebra deset tisuća talenata, tuča osamnaest tisuća talenata, željeza sto tisuća talenata. 013 1CH 029 008 U koga se god našlo dragulja, svi su darivali u riznicu Jahvina Doma na ruke Jehiela Geršonovca. 013 1CH 029 009 Narod se veselio što su dragovoljno prilagali, jer su prilagali iskrena srca Jahvi; i kralj David radovao se od srca. 013 1CH 029 010 Potom David blagoslovi Jahvu pred svim zborom. I reče David: “Blagoslovljen da si, Jahve, Bože našeg oca Izraela, od vijeka do vijeka! 013 1CH 029 011 Tvoja je, Jahve, veličina, sila, slava, sjaj i veličanstvo, jer je tvoje sve što je na nebu i na zemlji; tvoje je, Jahve, kraljevstvo i ti si uzvišen povrh svega, Poglavar svega! 013 1CH 029 012 Od tebe je bogatstvo i slava, ti vladaš nad svim, u tvojoj je ruci sila i moć, u tvojoj je vlasti da učiniš velikim i jakim sve. 013 1CH 029 013 I slavimo te, Bože naš, i hvalimo tvoje dično ime. 013 1CH 029 014 Tko sam ja i što je moj narod da bismo imali snage ovoliko prinijeti tebi dragovoljno? Od tebe je sve, i iz tvojih ruku primivši, dali smo tebi! 013 1CH 029 015 Pridošlice smo pred tobom, naseljenici kao svi naši očevi; naši dani na zemlji prolaze kao sjena i nema nade. 013 1CH 029 016 Jahve, Bože naš, sve ovo mnogo blago koje smo pripravili za gradnju Doma tebi, tvome svetom imenu, iz tvoje je ruke i sve je tvoje! 013 1CH 029 017 Ali znam, o Bože moj, da ti iskušavaš srca i da ljubiš iskrenost; ja sam iskrena srca dragovoljno prinio sve ovo i s radošću sam gledao tvoj narod koji je ovdje kako ti dragovoljno prinosi. 013 1CH 029 018 Jahve, Bože naših otaca Abrahama, Izaka i Jakova, sačuvaj dovijeka u srcu svoga naroda tu misao i namjeru i upravi njegovo srce k sebi! 013 1CH 029 019 A mome sinu Salomonu daj pošteno srce da bi se držao tvojih zapovijedi, tvojih odredaba i tvojih uredaba, da bi vršio sve i da bi sagradio dvor za koji sam sve spremio!” 013 1CH 029 020 Tada David reče svemu zboru: “Blagoslovite sada Jahvu, svoga Boga!” I sav je zbor blagoslovio Jahvu, Boga svojih otaca, i, pavši ničice, poklonio se Jahvi i kralju. 013 1CH 029 021 Žrtvovali su Jahvi klanice i prinijeli Jahvi paljenice sutradan: tisuću junaca, tisuću ovnova, tisuću jaganjaca s njihovim ljevanicama, mnogo drugih žrtava za sav Izrael. 013 1CH 029 022 Jeli su i pili pred Jahvom onoga dana vrlo se radujući. Zakraljili su po drugi put Davidova sina Salomona i pomazali ga po Jahvinoj volji za kneza, a Sadoka za svećenika. 013 1CH 029 023 Tako je Salomon sjeo na Jahvino prijestolje da kraljuje namjesto svoga oca Davida. Bio je sretan i slušao ga je sav Izrael. 013 1CH 029 024 Svi su knezovi i junaci i svi sinovi kralja Davida pružili ruku kralju Salomonu i svečano mu obećali pokornost. 013 1CH 029 025 Jahve je vrlo uzvisio Salomona pred očima sveg Izraela i dao njegovu kraljevstvu veličanstvo kakvo nijedan kralj prije njega nije imao u Izraelu. 013 1CH 029 026 Tako je Jišajev sin David kraljevao nad svim Izraelom. 013 1CH 029 027 Nad Izraelom je kraljevao četrdeset godina; u Hebronu je kraljevao sedam godina, u Jeruzalemu je kraljevao trideset i tri godine. 013 1CH 029 028 Umro je u lijepoj starosti, nauživši se života, bogatstva i slave. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Salomon. 013 1CH 029 029 Djela kralja Davida, od prvog do posljednjeg, zapisana su u povijesti vidioca Samuela, u povijesti proroka Natana i u povijesti vidioca Gada, 013 1CH 029 030 sa svim njegovim kraljevanjem, njegovim junaštvom i događajima što prijeđoše preko njega i Izraela i svih drugih kraljevstava zemaljskih. # # BOOK 014 2CH 2 Chronicles 2 Ljetopisa 014 2CH 001 001 Salomon, sin Davidov, bio se učvrstio na prijestolju. Jahve, Bog njegov, bijaše s njim i uzvisi ga veoma. 014 2CH 001 002 Salomon se tada obrati svem Izraelu, tisućnicima, satnicima, sucima, svim knezovima izraelskim, glavama obitelji, 014 2CH 001 003 te se on i s njim sav Zbor popeše na uzvišicu koja bješe u Gibeonu, jer je ondje bio Šator sastanka što ga u pustinji podiže Mojsije, sluga Božji. 014 2CH 001 004 David bijaše prenio Kovčeg Božji iz Kirjat Jearima do mjesta koje je sam pripravio za nj; jer je bio podigao Šator u Jeruzalemu. 014 2CH 001 005 Tučani žrtvenik što ga napravi Besalel, sin Hurova sina Urija, bijaše ondje pred Prebivalištem Jahvinim, kamo dođoše Salomon i zbor da mu se obrate. 014 2CH 001 006 Ondje se Salomon pred Jahvom pope na tučani žrtvenik, koji bješe tik do Šatora sastanka, i prinese na njemu tisuću paljenica. 014 2CH 001 007 Iste se noći Bog ukaza Salomonu i reče mu: “Traži što da ti dadem.” 014 2CH 001 008 Salomon odgovori: “Veoma si naklon bio mome ocu Davidu i zakraljio si mene na njegovo mjesto. 014 2CH 001 009 Bože Jahve, neka se ispuni sada obećanje što si ga dao mome ocu Davidu, jer si me zakraljio nad narodom kojega ima mnogo kao zemaljske prašine. 014 2CH 001 010 Daj mi sada mudrost i znanje da uzmognem upravljati ovim narodom, jer tko će upravljati tolikim narodom kao što je ovaj tvoj!” 014 2CH 001 011 Bog reče Salomonu: “Budući da ti je to u srcu, a nisi iskao ni bogatstva, ni blaga, ni slave, ni smrti neprijatelja i jer nisi tražio duga života nego mudrosti i znanja kako bi upravljao mojim narodom nad kojim te zakraljih, 014 2CH 001 012 dajem ti mudrost i znanje. Ali ti dajem i bogatstva, blaga i slave kakve nije imao nijedan kralj što bješe prije tebe i kakve neće imati ni oni koji dođu poslije tebe.” 014 2CH 001 013 Salomon s uzvišice u Gibeonu ode u Jeruzalem, podalje od Šatora sastanka, i kraljevaše nad Izraelom. 014 2CH 001 014 Sakupi bojnih kola i konjanika: imao je tisuću četiri stotine kola i dvanaest tisuća konjanika i razmjesti ih po gradovima gdje mu bijahu kola i kod sebe u Jeruzalemu. 014 2CH 001 015 Salomon učini da srebra i zlata bude u Jeruzalemu izobila kao kamenja, a cedrova mnogo kao dudova u Šefeli. 014 2CH 001 016 Konji Salomonovi bili su uvezeni iz Musrija i Koe; kraljevski dvorani kupovahu ih u Koi za srebro. 014 2CH 001 017 Dovozila su se i prodavala jedna bojna kola iz Egipta po šest stotina srebrnih šekela, a konji po sto i pedeset; to bješe isto tako za sve hetitske i aramejske kraljeve koji su ih uvozili preko njih. 014 2CH 002 001 Salomon naumi sagraditi Dom - jedan Imenu Jahvinu, a drugi sebi za kraljevski dvorac. 014 2CH 002 002 Odbroji sedamdeset tisuća nosača, osamdeset tisuća kamenolomaca u gori i tri tisuće i šest stotina poslovođa. 014 2CH 002 003 Tada posla ovu poruku Hiramu, tirskomu kralju: “Kao što si mome ocu Davidu slao cedrovine da gradi dvor gdje će živjeti, tako učini i meni. 014 2CH 002 004 Kanim podići Dom Imenu Jahve, svojega Boga, i posvetiti mu ga da se diže pred njim miomirisni kad, da se uvijek postavljaju kruhovi, da se prinose paljenice jutrom i večerom, subotom, na dane mlađaka i na blagdane Jahve, Boga našega; i tako da zauvijek ostane u Izraelu. 014 2CH 002 005 Dom koji gradim bit će velik, jer je naš Bog najveći među svim bozima. 014 2CH 002 006 TÓa tko bi imao dovoljno snage da njemu sazda Dom kad ga ni nebesa, ni nebesa nad nebesima ne mogu obuhvatiti? I tko sam ja da mu zidam Dom, osim zato da mu se kad diže pred lice? 014 2CH 002 007 Pošalji mi čovjeka vična obradi zlata, srebra, tuča, željeza, grimiza, karmezina i ljubičastog baršuna, i vična umjetnosti rezbarstva: radit će s rukotvorcima kod mene u Judi i u Jeruzalemu, s onima što mi ih ostavi moj otac David. 014 2CH 002 008 Pošalji mi iz Libanona cedrovine, čempresovine i sandalovine, jer znam da tvoje sluge umiju sjeći libanonska stabla. Moje će sluge raditi s tvojima. 014 2CH 002 009 Morat će mi pripraviti mnogo drva, jer će kuća što je mislim graditi biti velika i veličanstvena. 014 2CH 002 010 Drvosječama što će obarati stabla dajem dvadeset tisuća kora pšenice, dvadeset tisuća kora ječma, dvadeset tisuća bata vina i dvadeset tisuća bata ulja za izdržavanje tvojih slugu.” 014 2CH 002 011 Hiram, tirski kralj, odgovori pismom što ga posla Salomonu: “Zato što voli svoj narod, Jahve te zakraljio nad njim.” 014 2CH 002 012 Dometnu još i ovo: “Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji je stvorio nebesa i zemlju. On je kralju Davidu dao mudra, pametna i umna sina koji će jedan dom graditi Jahvi, a drugi sebi da iz njega kraljuje. 014 2CH 002 013 Stoga ti šaljem čovjeka mudra, vješta i razumna, Hurama Abija, 014 2CH 002 014 sina jedne Danovke i oca Tirca. Umije obrađivati zlato, srebro, tuč, željezo, kamen, drvo, grimiz, ljubičasti baršun, bÓez i karmezin, umije rezbariti svakovrsne rezbarije i zamisliti svako djelo koje mu se povjeri. On će raditi s tvojim umjetnicima i umjetnicima moga gospodara Davida, tvoga oca. 014 2CH 002 015 Neka, dakle, sada moj gospodar svojim slugama pošalje pšenice, ječma, ulja i vina kako je obećao. 014 2CH 002 016 A mi ćemo nasjeći stabala s Libanona koliko ti god treba i dovest ćemo ti ih na splavima morem u Jafu, a ti ih prevezi gore u Jeruzalem.” 014 2CH 002 017 Salomon pobroji sve strance koji se zatekoše u Izraelovoj zemlji poslije popisa što ga bijaše proveo njegov otac David i nađe ih sto pedeset tri tisuće i šest stotina. 014 2CH 002 018 Od njih odredi sedamdeset tisuća nosača, osamdeset tisuća tesara u planini, tri tisuće i šest stotina ljudi da upravljaju radom naroda. 014 2CH 003 001 Salomon tada poče graditi Dom Jahvi u Jeruzalemu, na Morijskoj gori, ondje gdje je njegov otac David imao viđenje. To je mjesto koje je pripravio David, gumno Jebusejca Ornana. 014 2CH 003 002 Salomon otpoče gradnju drugoga mjeseca četvrte godine svojega vladanja. 014 2CH 003 003 Ovo su temelji koje je Salomon postavio za gradnju Doma Božjega: šezdeset lakata u duljinu - po staroj mjeri lakta - a u širinu dvadeset lakata. 014 2CH 003 004 Trijem, koji je bio pred Domom, imao je, po širini ovoga potonjega, u dužinu dvadeset lakata, a visok je bio sto i dvadeset lakata. Obložio ga je iznutra čistim zlatom. 014 2CH 003 005 Veliku je dvoranu obložio čempresovinom, koju je prekrio čistim zlatom i postavio palme i cvjetne vijence. 014 2CH 003 006 Optočio je potom Dvoranu blistavim draguljima; zlato je bilo zlato parvajimsko. 014 2CH 003 007 Prekrio je njime Dvoranu: grede, pragove, zidove i vratna krila te izrezao kerubine po zidovima. 014 2CH 003 008 Potom sazda dvoranu Svetinje nad svetinjama. Bila je, prema hramskoj širini, dvadeset lakata duga i dvadeset lakata široka i obloži je sa šest stotina talenata suhog zlata. 014 2CH 003 009 Za čavle je dao na mjeru pedeset zlatnih šekela. I gornje je odaje obložio zlatom. 014 2CH 003 010 U dvorani Svetinje nad svetinjama napravi dva kerubina, liveno djelo. I njih obloži zlatom. 014 2CH 003 011 Krila kerubina bila su dvadeset lakata duga: jedno krilo od pet lakata dodirivaše hramski zid, a drugo od pet lakata doticaše krilo drugoga kerubina. 014 2CH 003 012 Tako je i krilo drugoga kerubina, od pet lakata, dodirivalo hramski zid, a drugo mu se krilo, od pet lakata, spajalo s krilom drugoga kerubina. 014 2CH 003 013 Raširena, krila kerubina imala su dvadeset lakata. Stajali su kerubini uspravno, lic-a okrenutih Dvorani. 014 2CH 003 014 Napravi zastor od ljubičastog baršuna, od grimiza, karmezina i bÓeza te na njemu izveze kerubine. 014 2CH 003 015 Pred Dvoranom napravi dva stupa dugačka trideset i pet lakata, a glavice im na vrhu pet lakata. 014 2CH 003 016 U Debiru on splete vijence te ih postavi navrh stupova i napravi sto mogranja koje postavi među vijence. 014 2CH 003 017 Postavi stupove pred Hekal, jedan zdesna, drugi slijeva, te nazva Jakin onaj zdesna, a Boaz onaj slijeva. 014 2CH 004 001 Napravi tučani žrtvenik dugačak dvadeset lakata, širok dvadeset i visok deset. 014 2CH 004 002 Tada od rastaljene kovine izli more koje je od ruba do ruba mjerilo deset lakata; bilo je okruglo uokolo, pet lakata visoko, a u opsegu, mjereno vrpcom, imalo je trideset lakata. 014 2CH 004 003 Pod njim bijahu likovi volovski što ga opasivahu uokrug. Po deset ih je bilo na jednom laktu te okruživahu more uokolo; dva je reda bilo tih volova, salivenih s morem. 014 2CH 004 004 More je počivalo na dvanaest volova; tri su gledala na sjever, tri na zapad, tri na jug, tri na istok: more je stajalo na njima i svi su stražnjim dijelom bili okrenuti unutra. 014 2CH 004 005 Bilo je debelo pedalj, rub mu kao rub u čaše, kao cvijet, a moglo je primiti tri tisuće bata. 014 2CH 004 006 Napravi deset umivaonika i postavi ih pet zdesna, pet slijeva da se u njima pere; u njima su prali što je trebalo za paljenice; more je bilo namijenjeno svećenicima da se umivaju u njemu. 014 2CH 004 007 Napravi deset zlatnih svijećnjaka prema propisu i stavi ih u Hekal, pet s desne strane, pet s lijeve. 014 2CH 004 008 Onda napravi deset stolova i postavi ih u Hekalu, pet zdesna, a pet slijeva. Napravi stotinu zlatnih kotlića. 014 2CH 004 009 Onda načini trijem svećenički veliko dvorište s vratima koja prevuče tučem. 014 2CH 004 010 More stavi s desne strane prema jugoistoku. 014 2CH 004 011 Huram načini lonce, lopate i kotliće. Dovrši sav posao što ga je obavljao kralju Salomonu za Dom Božji: 014 2CH 004 012 dva stupa; dvije glavice što su bile navrh stupova; dva opleta da prekriju dvije glavice što bijahu navrh stupova; 014 2CH 004 013 četiri stotine mogranja za oba opleta; dva reda mogranja za svaki oplet da prekriju dvije glavice navrh stupova; 014 2CH 004 014 deset podnožja i deset umivaonika na podnožjima; 014 2CH 004 015 jedno more i dvanaest volova pod njim; 014 2CH 004 016 lonce, lopate, viljuške i sav pribor za njih napravi od tuča Huram Abi kralju Salomonu za Dom Jahvin. 014 2CH 004 017 Kralj odredi da ih saliju u Jordanskoj ravnici, kod gaza Adame, između Sukota i Serede. 014 2CH 004 018 Salomon napravi tako mnogo tih predmeta da se nije mogla izmjeriti težina tuča. 014 2CH 004 019 Onda napravi sve predmete namijenjene Domu Božjemu: zlatni žrtvenik i stolove na kojima bjehu prineseni kruhovi, 014 2CH 004 020 zlatne svijećnjake sa svjetiljkama od čistoga zlata što su se, po propisu, trebale paliti pred Debirom; 014 2CH 004 021 cvjetove, svjetiljke i usekače od zlata; bilo je to čisto zlato; 014 2CH 004 022 nožice, kotliće, mašice i kadionice od čistoga zlata; ulaz u Dom, nutarnja vrata - Svetinje nad svetinjama - i vrata Doma - Hekala - bila su zlatna. 014 2CH 005 001 Tako bi priveden kraju posao što ga Salomon obavi za Dom Jahvin. Salomon unese sve svete darove oca svoga Davida - srebro, zlato i sve posuđe - i stavi ih u riznicu Božjega Doma. 014 2CH 005 002 Tada Salomon sazva u Jeruzalem sve Izraelove starješine, knezove plemenske i glavare obiteljske, da se prenese Kovčeg saveza Jahvina iz Davidova grada, to jest sa Siona. 014 2CH 005 003 Svi se ljudi Izraelovi sabraše pred kraljem na blagdan što je u sedmom mjesecu. 014 2CH 005 004 Kad se sastadoše sve Izraelove starješine, leviti ponesoše Kovčeg 014 2CH 005 005 i Šator sastanka sa svim posvećenim priborom što bješe u Šatoru; svećenici ih i leviti prenesoše. 014 2CH 005 006 Potom kralj Salomon i sva izraelska zajednica što se sabra k njemu žrtvovaše pred Kovčegom toliko ovaca i goveda da se ne mogahu ni prebrojiti ni procijeniti. 014 2CH 005 007 Svećenici donesoše Kovčeg saveza Jahvina na njegovo mjesto, u Debir Doma, to jest u Svetinju nad svetinjama, pod krila kerubinÄa. 014 2CH 005 008 Kerubini su imali raširena krila nad mjestom gdje stajaše Kovčeg i zaklanjahu Kovčeg i njegove motke. 014 2CH 005 009 Motke su bile tako dugačke da su im se krajevi vidjeli iz Svetišta nasuprot Debiru, ali se nisu vidjele izvana i ondje stoje do dana današnjega. 014 2CH 005 010 U Kovčegu nije bilo ništa, osim dviju ploča koje metnu Mojsije na Horebu, gdje Jahve sklopi Savez s Izraelcima pošto iziđoše iz Egipta. 014 2CH 005 011 Svi svećenici izađoše iz Svetišta, jer su se svi nazočni svećenici posvetili bez obzira na redove. 014 2CH 005 012 Svi levitski pjevači, Asaf, Heman, Jedutun sa sinovima i braćom, stajahu obučeni u bÓez, s cimbalima, harfama i citrama, istočno od žrtvenika, a s njima sto i dvadeset svećenika koji su trubili u trube. 014 2CH 005 013 I dok su trubili i pjevali složno kao jedan i jednoglasno hvalili i slavili Jahvu, podižući glas uz trube, cimbale i druga glazbala, hvaleći Jahvu “jer je dobar i jer je vječna njegova ljubav”, oblak ispuni Dom Jahvin. 014 2CH 005 014 Svećenici ne mogoše od oblaka nastaviti službe: slava Jahvina ispuni Božji dom! 014 2CH 006 001 Tada reče Salomon: “Jahve odluči prebivati u tmastu oblaku, 014 2CH 006 002 a ja ti sagradih uzvišen Dom da u njemu prebivaš zauvijek.” 014 2CH 006 003 I, okrenuvši se, kralj blagoslovi sav izraelski zbor, a sav je izraelski zbor stajao. 014 2CH 006 004 Reče on: “Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji svojom rukom ispuni obećanje što ga na svoja usta dade ocu mome Davidu, rekavši: 014 2CH 006 005 'Od dana kad izvedoh svoj narod iz egipatske zemlje nisam izabrao grada ni iz kojeg Izraelova plemena da se u njemu sagradi Dom gdje bi prebivalo moje Ime, niti sam izabrao ikoga da vlada nad mojim narodom izraelskim. 014 2CH 006 006 Ali sam izabrao Jeruzalem da u njemu obitava moje Ime i odabrao Davida da zapovijeda mojem narodu izraelskom.' 014 2CH 006 007 Otac mi David naumi podići Dom Imenu Jahve, Boga Izraelova, 014 2CH 006 008 ali mu Jahve reče: 'Naumio si podići Dom Imenu mojem, i dobro učini, 014 2CH 006 009 ali nećeš ti podići toga Doma, nego tvoj sin koji izađe iz tvoga krila; on će podići Dom Imenu mojem.' 014 2CH 006 010 Jahve ispuni obećanje svoje: naslijedio sam oca Davida i sjeo na prijestolje Izraelovo, kako obeća Jahve, podigao Dom Imenu Jahve, Boga Izraelova, 014 2CH 006 011 i namjestio Kovčeg u kojem je Savez što ga Jahve sklopi sa sinovima Izraelovim.” 014 2CH 006 012 Tada Salomon stupi, u nazočnosti svega zbora Izraelova, pred žrtvenik Jahvin i raširi ruke. 014 2CH 006 013 Salomon je, naime, bio napravio tučano podnožje, dugo pet lakata i široko pet lakata, a visoko tri lakta, i stavio ga nasred predvorja; stavši na nj, kleknuo je pred svim zborom Izraelovim i, raširivši ruke k nebu, 014 2CH 006 014 rekao: “Jahve, Bože Izraelov! Nijedan ti bog nije sličan ni na nebesima ni na zemlji, tebi koji držiš Savez i ljubav svojim slugama što kroče pred tobom sa svim svojim srcem. 014 2CH 006 015 Sluzi svome Davidu, mojem ocu, ispunio si što si mu obećao. Što si obećao na svoja usta, ispunio si svojom rukom upravo danas. 014 2CH 006 016 Jahve, Bože Izraelov, sada ispuni svome sluzi, ocu mome Davidu, što si mu obećao kad si rekao: 'Neće ti preda mnom nestati nasljednika koji bi sjedio na izraelskom prijestolju, samo ako tvoji sinovi budu čuvali svoje putove hodeći po mojem zakonu kako si ti hodio preda mnom.' 014 2CH 006 017 Jahve, Bože Izraelov, neka se sada dakle ispuni obećanje koje si dao svome sluzi Davidu! 014 2CH 006 018 Ali zar će Bog doista boraviti s ljudima na zemlji? TÓa nebesa ni nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamoli ovaj Dom što sam ga sagradio! 014 2CH 006 019 Pomno počuj molitvu i vapaj svoga sluge, Jahve, Bože moj, te usliši prošnju i molitvu što je tvoj sluga k tebi upućuje! 014 2CH 006 020 Neka tvoje oči obdan i obnoć budu otvorene nad ovim Domom, nad ovim mjestom za koje reče da ćeš u nj smjestiti svoje Ime. Usliši molitvu koju će sluga tvoj izmoliti na ovome mjestu. 014 2CH 006 021 I usliši molitvu sluge svoga i naroda svojega izraelskog koju bude upravljao prema ovome mjestu. Usliši s mjesta gdje prebivaš, s nebesa, usliši i oprosti! 014 2CH 006 022 Ako tko zgriješi protiv bližnjega i bude mu naređeno da se zakune i zakletva dođe pred tvoj žrtvenik u ovom Domu, 014 2CH 006 023 ti je čuj s neba, postupaj i sudi svojim slugama, osudi krivca okrećući njegova nedjela na njegovu glavu, a nevina oslobodi postupajući s njime po nevinosti njegovoj. 014 2CH 006 024 Ako narod tvoj poraze neprijatelji jer se ogriješio o tebe, ali se ipak k tebi obrati i proslavi Ime tvoje i u ovom se Domu pomoli i zavapije k tebi, 014 2CH 006 025 onda ti čuj to s neba, oprosti grijehe svojem narodu izraelskom i dovedi ga natrag u zemlju koju si dao njima i njihovim očevima. 014 2CH 006 026 Ako se zatvori nebo i ne padne kiša jer su se ogriješili o tebe, pa ti se pomole na ovom mjestu i proslave Ime tvoje i obrate se od svojega grijeha kad ih ti poniziš, 014 2CH 006 027 tada čuj s neba i oprosti grijeh svojim slugama i svojem izraelskom narodu, pokazujući mu valjan put kojim će ići, i pusti kišu na zemlju koju si narodu svojem dao u baštinu. 014 2CH 006 028 Kad u zemlji zavlada glad, kuga, snijet i rđa, kad navale skakavci i gusjenice, kad neprijatelj ovoga naroda pritisne koja od njegovih vrata ili kad udari kakva druga nevolja ili boleština, 014 2CH 006 029 počuj svaku molitvu, svaki vapaj od kojega god čovjeka ili od cijeloga tvoga naroda izraelskog; ako svaki osjeti bol u srcu i raširi ruke k ovom Domu, 014 2CH 006 030 usliši im molitvu i vapaj njihov u nebu gdje boraviš i oprosti i daj svakomu po njegovim putovima, jer ti poznaješ srce njegovo; jer ti jedini prozireš srca ljudi 014 2CH 006 031 da te se boje idući tvojim putovima dokle god žive na zemlji što je ti dade našim očevima. 014 2CH 006 032 Pa i tuđinca, koji nije od tvojega naroda izraelskog, nego je stigao iz daleke zemlje radi veličine tvoga Imena i radi tvoje snažne ruke i podignute mišice, ako dođe i pomoli se u ovom Domu, 014 2CH 006 033 usliši s neba, gdje prebivaš, usliši sve vapaje njegove da bi svi zemaljski narodi upoznali Ime tvoje i bojali te se kao narod tvoj izraelski i da znaju da je tvoje Ime prizvano nad ovaj Dom koji sam sagradio. 014 2CH 006 034 Kad narod tvoj krene na neprijatelja putem kojim ga ti uputiš i pomoli se tebi, okrenut gradu što si ga izabrao i prema Domu koji sam podigao tvome Imenu, 014 2CH 006 035 usliši mu s neba molitvu i prošnju i učini mu pravdu. 014 2CH 006 036 Kad ti sagriješe, jer nema čovjeka koji ne griješi, a ti ih, rasrdiv se na njih, predaš neprijateljima da ih zarobe i odvedu kao roblje u daleku ili blizu zemlju, 014 2CH 006 037 pa ako se pokaju srcem u zemlji u koju budu dovedeni te se obrate i počnu te moliti za milost u zemlji svojih osvajača govoreći: 'Zgriješili smo' 014 2CH 006 038 i tako se obrate tebi svim srcem i svom dušom u zemlji svoga ropstva u koju budu dovedeni kao roblje, i pomole se okrenuti k zemlji što je ti dade njihovim očevima i prema gradu koji si odabrao i prema Domu što sam ga podigao tvom Imenu, 014 2CH 006 039 usliši s neba, gdje prebivaš, njihovu molbu i njihove prošnje, učini im pravdu i oprosti svome narodu što ti je zgriješio. 014 2CH 006 040 Sada, Bože moj, neka tvoje oči budu otvorene i tvoje uši pažljive na molitve na ovom mjestu! 014 2CH 006 041 Pa sada ustani, o Bože Jahve, pođi k svojem počivalištu, ti i Kovčeg tvoje snage; neka se obuku u spasenje tvoji svećenici, o Bože Jahve, i vjerni tvoji neka se raduju u sreći! 014 2CH 006 042 Bože Jahve, ne odvrati lica od svog pomazanika, spomeni se milostÄi što ih dade sluzi svome Davidu!” 014 2CH 007 001 Kad Salomon dovrši molitvu, spusti se oganj s neba i spali paljenicu i klanice i slava Jahvina ispuni Dom. 014 2CH 007 002 Svećenici ne mogoše ući, jer slava Jahvina bješe ispunila Dom Jahvin. 014 2CH 007 003 Svi sinovi Izraelovi, videći gdje se oganj sa slavom Jahvinom spustio na Dom, padoše ničice k zemlji do kamenog poda; pokloniv se, počeše slaviti Jahvu “jer je dobar i jer je vječna njegova ljubav”. 014 2CH 007 004 Potom kralj i čitav narod stadoše žrtvovati žrtve pred Jahvom. 014 2CH 007 005 Kralj Salomon prinese za žrtvu dvadeset i dvije tisuće goveda, sto i dvadeset tisuća ovaca; i tako posvetiše Dom Jahvin i kralj i sav narod. 014 2CH 007 006 Dok su svećenici stajali na dužnostima, leviti su na glazbalima za Jahvine pjesme, što ih učini kralj David, slavili Jahvu “jer je vječna njegova ljubav”. Time je David preko njihovih ruku hvalio Jahvu. Pred njima su svećenici trubili u trube, dok su Izraelci stajali. 014 2CH 007 007 Salomon je posvetio i sredinu predvorja koje je pred Jahvinim Domom, jer je ondje prinio paljenice i pretilinu od pričesnica, jer na tučani žrtvenik koji bijaše napravio Salomon nisu mogle stati paljenice ni prinosi ni pretilina. 014 2CH 007 008 U to je doba Salomon svetkovao blagdan sedam dana i sav Izrael s njime, vrlo velik zbor, od Ulaza u Hamat pa do Egipatskoga potoka. 014 2CH 007 009 A osmoga su dana svetkovali svečani zbor, jer su posvetu žrtveniku svetkovali sedam dana i blagdan sedam dana. 014 2CH 007 010 Dvadeset trećega dana sedmoga mjeseca posla ljude k njihovim šatorima i odoše vesela i zadovoljna srca zbog dobra koje je Jahve učinio Davidu i Salomonu i svem narodu izraelskom. 014 2CH 007 011 Tako je Salomon dovršio Dom Jahvin i kraljevski dvor i izveo sve što god bješe zasnovano da izvrši u Domu Jahvinu i u svojem dvoru. 014 2CH 007 012 Potom se Jahve ukaza Salomonu noću i reče mu: “Uslišao sam tvoju molitvu i izabrao to mjesto da mi bude Dom žrtve. 014 2CH 007 013 Ako zatvorim nebo da ne bude dažda, ili zapovjedim skakavcima da popasu zemlju, ili pustim kugu na svoj narod, 014 2CH 007 014 i ponizi se moj narod na koji je prizvano Ime moje i pomoli se i potraži lice moje i okani se zlih putova, ja ću ga tada uslišati s neba i oprostiti mu grijeh i izliječit ću mu zemlju. 014 2CH 007 015 Moje će oči biti otvorene i moje uši pažljive na molitvu s ovoga mjesta. 014 2CH 007 016 Sada sam, dakle, izabrao i posvetio ovaj Dom da ovdje bude Ime moje zauvijek i ovdje će sve dane biti moje oči i moje srce. 014 2CH 007 017 A ti, budeš li išao preda mnom kako ti je išao otac David, vršeći sve što sam ti zapovjedio i držeći se mojih uredaba i zakona, 014 2CH 007 018 uzdržat ću tvoje kraljevsko prijestolje kako sam obećao tvome ocu Davidu govoreći: 'Neće ti ponestati nasljednika koji bi vladao u Izraelu.' 014 2CH 007 019 Ali ako me ostavite i napustite uredbe i zapovijedi koje sam vam dao te otiđete i počnete služiti tuđim bogovima i klanjati im se, 014 2CH 007 020 istjerat ću Izraelce iz svoje zemlje koju sam im dao i odbacit ću od sebe ovaj Dom koji sam posvetio svojem Imenu i učinit ću od njega priču i sramotu među svim narodima. 014 2CH 007 021 Tko god prođe mimo ovaj Dom koji bijaše preslavan zaprepastit će se od užasa i pitati: 'Zašto je Jahve tako učinio s ovom zemljom i s ovim Domom?' 014 2CH 007 022 I odgovorit će mu se: 'Ostavili su Jahvu, Boga svojih otaca, koji ih je izveo iz Egipta, i okrenuli se tuđinskim bogovima, i klanjali im se, i služili im, i zato je Jahve pustio na njih sve ovo zlo.'” 014 2CH 008 001 A kad je prošlo dvadeset godina, za koliko je vremena Salomon podigao Jahvin Dom i svoj dvor, 014 2CH 008 002 posagradio je Salomon gradove, koje je dao Salomonu Hiram, i naselio ondje Izraelove sinove. 014 2CH 008 003 Potom otiđe Salomon na Sopski Hamat i osvoji ga. 014 2CH 008 004 Sagradi Tadmor u pustinji i svakojaka mjesta za skladišta u Hamatu. 014 2CH 008 005 Sagradi i Gornji Bet Horon i Donji Bet Horon, tvrde gradove sa zidovima, vratima i prijevornicama; 014 2CH 008 006 i Baalat, i sve gradove u kojima je imao skladišta, sve gradove za bojna kola i gradove za konjanike i što je god Salomon zaželio da gradi u Jeruzalemu i na Libanonu i po svoj zemlji svojega kraljevstva. 014 2CH 008 007 Svim preostalim Hetitima, Amorejcima, Perižanima, Hivijcima i Jebusejcima, koji nisu bili Izraelci, 014 2CH 008 008 sinovima njihovim koji ostadoše iza njih u zemlji i koje Izraelci nisu zatrli - Salomon nametnu tlaku do današnjega dana. 014 2CH 008 009 Sinove Izraelove nije Salomon pretvarao u robove za posao, nego su bili vojnici, zapovjednici njegovih štitonoša i zapovjednici bojnih kola i konjice. 014 2CH 008 010 Bili su poglavari nad upravnicima, kojih je kralj Salomon imao dvjesta i pedeset, i upravljali su narodom. 014 2CH 008 011 Salomon preseli i faraonovu kćer iz Davidova grada u kuću koju joj bijaše sagradio, jer je mislio: “Neće moja žena živjeti u dvoru izraelskoga kralja Davida, jer je svet otkako je u nj došao Kovčeg Jahvin.” 014 2CH 008 012 Tada Salomon poče prinositi paljenice Jahvi na Jahvinu žrtveniku što ga bijaše sagradio pred trijemom, 014 2CH 008 013 i to koliko je trebalo iz dana u dan da prinese po Mojsijevoj zapovijedi, u subote, i na mlađake, i na blagdane tri puta u godini, na Blagdan beskvasnih kruhova, i na Blagdan sedmica, i na Blagdan sjenica. 014 2CH 008 014 Postavio je, po uredbi oca Davida, svećeničke redove po njihovoj službi i levitske po njihovim dužnostima da pjevaju hvale i da služe pred svećenicima, koliko treba iz dana u dan, i vratare po njihovim redovima na svakim vratima, jer je takva bila zapovijed Božjega čovjeka Davida. 014 2CH 008 015 Nisu odstupili od kraljeve zapovijedi za svećenike i levite ni u čemu, ni za riznice. 014 2CH 008 016 Tako se svršio sav Salomonov posao od dana kad je bio zasnovan Dom Jahvin pa dokle ga god nije dovršio. Tako bijaše dovršen Dom Jahvin. 014 2CH 008 017 Tada je Salomon otišao u Esjon-Geber i u Elat na morskoj obali u zemlji edomskoj. 014 2CH 008 018 A Hiram mu je poslao po slugama lađe i mornare vične moru te su otišli sa Salomonovim slugama u Ofir; uzeše odande četiri stotine i pedeset talenata zlata i donesoše ih kralju Salomonu. 014 2CH 009 001 Uto kraljica od Sabe ču glas o Salomonu; hoteći iskušati Salomona zagonetkama, dođe u Jeruzalem s mnogobrojnom pratnjom i s devama koje su nosile miomirise, mnogo zlata i dragulja. Došavši k Salomonu, porazgovori se s njim o svemu što joj bijaše na srcu. 014 2CH 009 002 Salomon joj odgovori na sva pitanja; nije bilo Salomonu sakriveno ništa da joj ne bi umio objasniti. 014 2CH 009 003 Kad kraljica od Sabe vidje njegovu mudrost, dvor koji bijaše sagradio, 014 2CH 009 004 jela na njegovu stolu, odaje njegove i dvorane, otmjenost njegove posluge i njihova odijela, i njegove peharnike i njihova odijela, i njegove paljenice koje je prinosio u Jahvinu domu, zastade joj dah. 014 2CH 009 005 Tada reče kralju: “Istina je bila što sam u svojoj zemlji čula o tebi i o tvojoj mudrosti. 014 2CH 009 006 Ali nisam htjela vjerovati što se pripovijeda dokle god nisam došla i vidjela na svoje oči; i doista, ni pola mi nije bilo rečeno o tvojoj velikoj mudrosti; nadvisio si glas koji sam slušala. 014 2CH 009 007 Blago tvojim ljudima i tvojim slugama koji stoje pred tobom i slušaju tvoju mudrost! 014 2CH 009 008 Neka je blagoslovljen Jahve, tvoj Bog, komu si tako omilio da te postavio na svoje prijestolje da kraljuješ umjesto Jahve, svojega Boga, jer Bog tvoj ljubi Izraela da bi ga održao dovijeka; i zato je postavio tebe za kralja da činiš pravo i pravicu.” 014 2CH 009 009 Dala je tada kralju sto i dvadeset zlatnih talenata i mnogo miomirisa i dragulja. Nikad više nije bilo takvih miomirisa kakve je kraljica od Sabe dala kralju Salomonu. 014 2CH 009 010 Hiramove sluge, koje su sa Salomonovim slugama donosile zlata iz Ofira, dovezle su također sandalovine i dragulja. 014 2CH 009 011 Kralj je napravio i citre i harfe za pjevače: nikad se prije nisu vidjele takve stvari u zemlji judejskoj. 014 2CH 009 012 Kralj Salomon dade kraljici od Sabe što je zaželjela i zatražila, izuzev ono što je sama donijela kralju. Potom ona krenu i sa slugama ode u svoju zemlju. 014 2CH 009 013 Zlato što je dolazilo Salomonu svake godine bilo je teško šest stotina šezdeset i šest zlatnih talenata, 014 2CH 009 014 osim onoga što je dolazilo od trgovaca i putujućih prodavača. I svi su arapski kraljevi i zemaljski upravitelji Salomonu donosili zlato i srebro. 014 2CH 009 015 Kralj Salomon načini dvjesta štitova od kovanoga zlata; za svaki je štit upotrijebio šest stotina šekela kovanoga zlata; 014 2CH 009 016 i načini trista štitića od kovanoga zlata; za svaki je štitić utrošio trista zlatnih šekela. Kralj ih je pohranio u kuću zvanu Libanonska šuma. 014 2CH 009 017 Kralj je napravio i veliko prijestolje od bjelokosti i obložio ga čistim zlatom. 014 2CH 009 018 Prijestolje je imalo šest stepenica i zlatno podnožje sastavljeno s prijestoljem, i ručice s obiju strana prijestolja, a kraj ručica stajala dva lava. 014 2CH 009 019 Dvanaest je lavova stajalo s obiju strana onih šest stepenica. Takvo što nije bilo izrađeno ni u jednom kraljevstvu. 014 2CH 009 020 Sve posude iz kojih je pio kralj Salomon bijahu zlatne i sve posuđe u kući zvanoj Libanonska šuma bijaše od suhoga zlata; srebro se smatralo bezvrijednim u Salomonovo vrijeme. 014 2CH 009 021 Kraljeve su lađe išle u Taršiš s Hiramovim slugama; svake treće godine vraćale su se i dolazile taršiške lađe donoseći zlato i srebro, slonovu kost, majmune i paune. 014 2CH 009 022 Tako je kralj Salomon natkrilio sve zemaljske kraljeve bogatstvom i mudrošću. 014 2CH 009 023 Svi su zemaljski kraljevi željeli vidjeti Salomona i čuti mudrost koju mu je Bog ulio u srce. 014 2CH 009 024 Svatko mu je donosio dar, srebrno i zlatno posuđe, haljine, oružje i miomirise, konje i mazge, iz godine u godinu. 014 2CH 009 025 Salomon je imao četiri tisuće konjskih jasala i bojnih kola i dvanaest tisuća konjanika, koje je rasporedio po gradovima bojnih kola i kod kralja u Jeruzalemu. 014 2CH 009 026 Vladao je nad svim kraljevima od Rijeke do zemlje filistejske i do egipatske međe. 014 2CH 009 027 Kralj je učinio da u Jeruzalemu bude srebra kao kamenja, a cedrova kao divljih smokava što rastu u Judejskoj nizini. 014 2CH 009 028 Salomon je uvozio konje iz Musrija i iz svih zemalja. 014 2CH 009 029 Ostala djela Salomonova, od prvih do posljednjih, zapisana su u povijesti proroka Natana, u proročkoj knjizi Šilonjanina Ahije i u proročkoj besjedi vidioca Adona o Nebatovu sinu Jeroboamu. 014 2CH 009 030 Salomon je vladao u Jeruzalemu nad svim Izraelom četrdeset godina. 014 2CH 009 031 Potom je počinuo kod otaca i sahranili su ga u gradu oca mu Davida, a na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Roboam. 014 2CH 010 001 Tada Roboam ode u Šekem, jer su u Šekem došli svi Izraelci da ga zakralje. 014 2CH 010 002 Čim to ču Nebatov sin Jeroboam - koji je bio u Egiptu kamo bijaše pobjegao pred kraljem Salomonom - vrati se iz Egipta, 014 2CH 010 003 jer bijahu poslali po nj i dozvali ga. Kad dođoše Jeroboam i sav zbor Izraelov, rekoše Roboamu: 014 2CH 010 004 “Tvoj nam je otac nametnuo težak jaram, ti nam sada olakšaj tešku službu svoga oca i teški jaram koji metnu na nas, pa ćemo ti služiti.” 014 2CH 010 005 On im odgovori: “Za tri dana dođite opet k meni.” I narod ode. 014 2CH 010 006 Tada se kralj Roboam posavjetova sa starcima koji su služili njegovu ocu Salomonu dok je bio živ i upita ih: “Što savjetujete da odgovorim ovome narodu?” 014 2CH 010 007 A oni mu odgovoriše: “Ako udovoljiš tim ljudima, budeš im blagonaklon i odgovoriš im lijepim riječima, oni će ti uvijek biti sluge.” 014 2CH 010 008 Ali on odbaci savjet što mu ga dadoše starci i posavjetova se s mladićima koji su odrasli s njim i bili mu u službi. 014 2CH 010 009 Upita ih: “Što savjetujete da odgovorim ovomu narodu koji mi reče: 'Olakšaj jaram što nam ga nametnu tvoj otac!'” 014 2CH 010 010 Odgovoriše mu mladići koji bijahu s njim odrasli: “Narodu koji ti je rekao 'Tvoj nam je otac nametnuo jaram, a ti nam ga olakšaj', odvrati ovako: 'Moj je mali prst deblji od bedara moga oca! 014 2CH 010 011 Dakle, moj vam je otac nametnuo težak jaram, a ja ću još otežati vaš jaram; moj vas je otac šibao bičevima, a ja ću vas šibati bičevima sa željeznim štipavcima.'” 014 2CH 010 012 Trećega dana dođe Jeroboam i sav narod k Roboamu, jer im kralj bijaše naredio: “Vratite se k meni trećega dana.” 014 2CH 010 013 Kralj im oštro odgovori; odbacivši savjet starijih, 014 2CH 010 014 odvrati po savjetu mladih: “Moj je otac otežao vaš jaram, a ja ću još dometnuti na nj; moj vas je otac šibao bičevima, a ja ću vas šibati bičevima sa željeznim štipavcima.” 014 2CH 010 015 Kralj, dakle, ne htjede poslušati naroda, jer tako upriliči Bog da se ispuni riječ što je preko Šilonjanina Ahije kaza Nabatovu sinu Jeroboamu. 014 2CH 010 016 Kad Izraelci vidješe gdje se kralj oglušio, odgovori mu narod: “Kakav dio mi imamo s Davidom? Mi nemamo baštine s Jišajevim sinom! U šatore, Izraele! Sad se, Davide, brini za svoj dom!” I sav Izrael ode pod svoje šatore. 014 2CH 010 017 Roboam zavlada samo nad Izraelovim sinovima koji su živjeli po judejskim gradovima. 014 2CH 010 018 Potom kralj Roboam posla Adorama, nadstojnika za tlaku, ali ga Izraelci kamenovaše i on umrije; a kralj se Roboam brže-bolje pope na kola te pobježe u Jeruzalem. 014 2CH 010 019 Tako se Izrael odijelio od doma Davidova sve do danas. 014 2CH 011 001 Došavši u Jeruzalem, skupi sav dom Judin i Benjaminov, sto i osamdeset tisuća vrsnih ratnika, da udare na Izraela i da Roboamu vrate kraljevstvo. 014 2CH 011 002 Ali dođe Jahvina riječ Božjem čovjeku Šemaji: 014 2CH 011 003 “Kaži Salomonovu sinu Roboamu, judejskomu kralju, i svim Izraelcima u Judinu i Benjaminovu plemenu: 014 2CH 011 004 Ovako veli Jahve: 'Ne idite se tući s braćom! Neka se svatko vrati svojoj kući, jer je ovo poteklo od mene.'” I oni poslušaše riječ Jahvinu, vratiše se i ne udariše na Jeroboama. 014 2CH 011 005 Roboam, stolujući u Jeruzalemu, poče dizati tvrde gradove po Judeji. 014 2CH 011 006 Tako je sagradio Betlehem, Etam, Tekou, 014 2CH 011 007 Bet Sur, Sokon, Adulam, 014 2CH 011 008 Gat, Maresu, Zif, 014 2CH 011 009 Adorajim, Lakiš, Azeku, 014 2CH 011 010 Soru, Ajalon i Hebron, tvrde gradove u Judinu i Benjaminovu plemenu. 014 2CH 011 011 Utvrdivši gradove, postavi im zapovjednike i dovuče zalihe hrane, ulja i vina; 014 2CH 011 012 u svaki pojedini grad stavi štitova i kopalja i utvrdi ih vrlo jako. Tako je on imao Judino i Benjaminovo pleme. 014 2CH 011 013 Svećenici i leviti, koji su bili po svem Izraelu, pristupiše k njemu iz svih krajeva. 014 2CH 011 014 Leviti ostaviše pašnjake i posjed te otiđoše u Judeju i Jeruzalem, jer ih je bio odbacio Jeroboam i njegovi sinovi da ne obavljaju svećeničku službu Jahvi, 014 2CH 011 015 a postavio je svećenike za uzvišice, za jarce i za telad koju je napravio. 014 2CH 011 016 Za njima su iz svih izraelskih plemena dolazili u Jeruzalem da žrtvuju Jahvi, Bogu svojih otaca, oni koji su srcem tražili Jahvu, Boga Izraelova. 014 2CH 011 017 Tako su utvrdili judejsko kraljevstvo i osokolili Salomonova sina Roboama za tri godine, jer su tri godine živjeli poput Davida i Salomona. 014 2CH 011 018 Roboam je sebi uzeo za žemu Mahalatu, kćer Davidova sina Jerimota, i Abihajilu, kćer Jišajeva sina Eliaba, 014 2CH 011 019 koja mu rodi sinove: Jeuša, Šemarju i Zahama. 014 2CH 011 020 A poslije nje oženio se Abšalomovom kćerju Maakom, koja mu rodi Abiju, Etaja, Zizu i Šelomita. 014 2CH 011 021 Roboam je ljubio Abšalomovu kćer Maaku više od svih svojih žena i inoča, iako je uzeo osamnaest žena i šezdeset inoča i rodio dvadeset i osam sinova i šezdeset kćeri. 014 2CH 011 022 I Roboam postavi Maakina sina Abiju za poglavara i kneza nad njegovom braćom, jer ga je naumio postaviti za kralja. 014 2CH 011 023 I, mudro radeći, razmjesti sinove po svim judejskim i Benjaminovim krajevima, po svim tvrdim gradovima, davši im hrane izobila i poženivši ih sa mnogo žena. 014 2CH 012 001 Kad je Roboam utvrdio kraljevstvo i ojačao, napustio je Jahvin zakon i on i sav Izrael s njim. 014 2CH 012 002 Ali pete godine Roboamova kraljevanja navali egipatski kralj Šišak na Jeruzalem, koji se bijaše iznevjerio Jahvi. 014 2CH 012 003 Došao je sa tisuću i dvjesta bojnih kola i sa šezdeset tisuća konjanika, a narodu koji je došao s njim iz Egipta - Libijcima, Sukijcima i Etiopljanima - nije bilo broja. 014 2CH 012 004 Osvojivši tvrde judejske gradove, dopro je do Jeruzalema. 014 2CH 012 005 Tada dođe prorok Šemaja k Roboamu i judejskim knezovima, koji se bijahu skupili u Jeruzalemu bježeći od Šišaka, i reče im: “Ovako veli Jahve: 'Vi ste ostavili mene, pa i ja ostavljam vas u ruke Šišaku.'” 014 2CH 012 006 Tada se poniziše izraelski knezovi i kralj i rekoše: “Pravedan je Jahve!” 014 2CH 012 007 Kad ih Jahve vidje gdje se poniziše, dođe njegova riječ Šemaji: “Ponizili su se; neću ih uništiti, nego ću im uskoro dati spasenje te se moja srdžba neće oboriti na Jeruzalem preko Šišaka. 014 2CH 012 008 Bit će mu sluge, da vide što znači služiti meni, a što zemaljskim kraljevstvima.” 014 2CH 012 009 Tako egipatski kralj Šišak navali na Jeruzalem, opljačka blago iz Doma Jahvina i riznicu kraljeva dvora; sve je uzeo; uze i zlatne štitove što ih bijaše napravio Salomon. 014 2CH 012 010 Namjesto njih kralj Roboam napravi tučane štitove i povjeri ih zapovjednicima straže koja je čuvala vrata kraljevskoga dvora. 014 2CH 012 011 Kad je god kralj išao u Dom Jahvin, stražari su ih uzimali, a poslije ih vraćali u stražaru. 014 2CH 012 012 Kad se, dakle, ponizio, odvratio se od njega Jahvin gnjev te ga nije sasvim uništio, jer i u Judeji bijaše dobra. 014 2CH 012 013 Potom se kralj Roboam utvrdi u Jeruzalemu i stade kraljevati. Roboamu je bila četrdeset i jedna godina kad se zakraljio, a sedamnaest je godina kraljevao u Jeruzalemu, u gradu koji Jahve izabra između svih izraelskih plemena da ondje postavi Ime svoje. Majka mu se zvala Naama, a bila je Amonka. 014 2CH 012 014 Činio je zlo, jer nije pregnuo srcem da traži Jahvu. 014 2CH 012 015 Roboamova prva i posljednja djela - i ratovi koji su se neprestano vodili između Roboama i Jeroboama - zapisani su u povijesti proroka Šemaje i u plemenskom popisu vidioca Adona. 014 2CH 012 016 Potom Roboam počinu sa svojim ocima i bi sahranjen u Davidovu gradu; na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Abija. 014 2CH 013 001 Osamnaeste godine Jeroboamova kraljevanja zakralji se Abija nad Judejom. 014 2CH 013 002 Tri je godine kraljevao u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Mikaja, Urielova kći iz Gabe. Tada izbi rat između Abije i Jeroboama. 014 2CH 013 003 Abija je izašao u boj s hrabrim ratnicima, sa četiri stotine tisuća izabranih junaka; Jeroboam je svrstao u bojni red protiv njega osam stotina tisuća ljudi, sve biranih junaka. 014 2CH 013 004 Abija je stao na vrh Semarajimske gore u Efrajimovu gorju i rekao: “Čujte me, Jeroboame i sav Izraele! 014 2CH 013 005 Ne znate li da je Jahve, Bog Izraelov, predao Davidu kraljevstvo nad Izraelom zauvijek, njemu i njegovim sinovima, osoljenim savezom? 014 2CH 013 006 Ali se podigao Nebatov sin Jeroboam, sluga Davidova sina Salomona, i pobunio se protiv gospodara. 014 2CH 013 007 Skupili su se oko njega ljudi praznovi i nevaljalci i stali prkositi Salomonovu sinu Roboamu, koji je bio mlad i strašljiva srca te se nije umio hrabro braniti od njih. 014 2CH 013 008 Pa sada mislite da se možete oprijeti Jahvinu kraljevstvu što je u ruci Davidovih sinova jer vas je veliko mnoštvo i imate kod sebe zlatnu telad koju vam je napravio Jeroboam da vam budu bogovi. 014 2CH 013 009 Otjerali ste Jahvine svećenike, Aronove sinove i levite, i postavili sebi svećenike kao drugi zemaljski narodi. Tko je god došao s juncem i sa sedam ovnova, postao je svećenik vašim ništavim bogovima. 014 2CH 013 010 Nama je Bog Jahve, nismo ga ostavili, a svećenici koji služe Jahvi jesu Aronovi sinovi i leviti u svojem poslu. 014 2CH 013 011 Pale Jahvi na kad paljenice svakoga jutra i svake večeri s mirisnim kadom, postavljaju kruhove na čist stol i upaljuju svake večeri zlatan svijećnjak sa svijećama; jer mi držimo naredbu Jahve, svojega Boga, a vi ste ga ostavili. 014 2CH 013 012 Zato je, evo, nama na čelu Bog i njegovi svećenici s glasnim trubama da gromko trube protiv vas. Izraelovi sinovi, ne udarajte na Jahvu, Boga svojih otaca, jer nećete imati sreće!” 014 2CH 013 013 Ali Jeroboam zavede zasjedu da im dođe za leđa; tako su Judejcima bili jedni sprijeda, a zasjeda straga. 014 2CH 013 014 Kad se Judejci obazreše, a ono, gle, boj im bješe sprijeda i otraga. Tada zavapiše k Jahvi, a svećenici stadoše trubiti u trube. 014 2CH 013 015 Uto Judejci snažno povikaše, a kad su počeli vikati, Bog razbi Jeroboama i sav Izrael pred Abijom i Judejcima. 014 2CH 013 016 Izraelovi sinovi pobjegoše pred Judejcima i Bog ih predade njima u ruke. 014 2CH 013 017 Abija je s narodom učinio velik pokolj među njima te je od Izraela palo pobijenih pet stotina tisuća izabranih ljudi. 014 2CH 013 018 Tako su sinovi Izraelovi bili poniženi u to vrijeme, a Judini su sinovi ojačali, jer su se oslonili na Jahvu, Boga svojih otaca. 014 2CH 013 019 Abija je potjerao Jeroboama i osvojio od njega gradove Betel sa selima, Ješanu sa selima i Efron sa selima. 014 2CH 013 020 Jeroboam se više nije oporavio za Abijina života; Jahve ga je udario tako da je umro. 014 2CH 013 021 Abija se utvrdio i uzeo sebi četrnaest žena te je rodio dvadeset i dva sina i šesnaest kćeri. 014 2CH 013 022 A ostali Abijini doživljaji i njegovi pothvati i besjede zapisani su u tumačenju proroka Adona. 014 2CH 014 001 Potom Abija počinu kraj svojih otaca. Sahraniše ga u Davidovu gradu; na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asa. Za njegovih je dana zemlja bila mirna deset godina. 014 2CH 014 002 Asa je činio što je dobro i pravo u očima Jahve, njegova Boga. 014 2CH 014 003 Uklonio je tuđinske žrtvenike i uzvišice, polomio stupove i razbio ašere. 014 2CH 014 004 Naredio je Judejcima da traže Jahvu, Boga svojih otaca, da se drže zakona i zapovijedi. 014 2CH 014 005 Uklonio je iz svih judejskih gradova uzvišice i sunčane stupove, a kraljevstvo je bilo mirno za njegova vremena. 014 2CH 014 006 Sagradio je tvrde gradove u Judeji, jer je zemlja bila mirna. Nitko se nije zaratio na nj onih godina, jer mu je Jahve dao mir. 014 2CH 014 007 Zato je Asa rekao Judejcima: “Da pogradimo ove gradove i da ih opašemo zidom i kulama, vratima i prijevornicama; još je zemlja pred nama naša, jer smo tražili Jahvu, svoga Boga; tražili smo ga, i on nam je dao mir odasvud uokolo!” Tako su gradili i bili sretni. 014 2CH 014 008 Asa je imao vojske trista tisuća ljudi između Judejaca koji su nosili štit i koplje, a od Benjaminova plemena dvjesta i osamdeset tisuća koji su nosili štit i zapinjali luk. Svi su bili hrabri junaci. 014 2CH 014 009 Izašao je na njih Etiopljanin Zerah sa tisuću tisuća vojnika i tri stotine bojnih kola i došao do Mareše. 014 2CH 014 010 Asa je izašao preda nj; svrstali su se u bojni red u Sefatskoj dolini kod Mareše. 014 2CH 014 011 Asa zavapi k Jahvi, Bogu svome: “O Jahve, tebi je ništa pomoći silnome ili nejakome! Pomozi nam, o Jahve, Bože naš, jer se na te oslanjamo i u tvoje smo ime izišli na ovo mnoštvo! Jahve, ti si Bog naš, ne daj snažnu čovjeku protiv sebe!” 014 2CH 014 012 Jahve razbi Etiopljane pred Asom i pred Judejcima te Etiopljani pobjegoše. 014 2CH 014 013 Asa ih je s narodom koji bijaše s njim potjerao sve do Gerara. Etiopljani su popadali, tako da nijedan nije ostao živ jer ih je satro Jahve i njegove čete; i one su odnijele vrlo velik plijen. 014 2CH 014 014 Osvojile su sve gradove oko Gerara jer je Jahvin strah došao na njih; oplijenile su sve te gradove, jer je u njima bilo mnogo plijena. 014 2CH 014 015 Poharale su i šatore za stoku i zaplijenile mnoštvo sitne stoke i deva; a onda su se vratile u Jeruzalem. 014 2CH 015 001 Tada duh Božji dođe na Odedova sina Azarju. 014 2CH 015 002 On je izišao pred Asu i rekao mu: “Čujte me, Asa i sve Judino i Benjaminovo pleme! Jahve je s vama jer ste vi s njime; i ako ga budete tražili, naći ćete ga; ako li ga ostavite, i on će ostaviti vas. 014 2CH 015 003 Dugo su Izraelci bili bez pravoga Boga i bez svećenika-učitelja i bez Zakona. 014 2CH 015 004 Kad su se u nevolji obratili Jahvi, Bogu Izraelovu, i stali ga tražiti, našli su ga. 014 2CH 015 005 U ona vremena nitko nije mogao na miru ni izlaziti ni dolaziti, jer su veliki nemiri vladali među svim zemaljskim stanovnicima. 014 2CH 015 006 Udarao je narod na narod, grad na grad, jer ih je Jahve smeo svakojakom nevoljom. 014 2CH 015 007 Ali vi budite hrabri i neka vam ne klonu ruke, jer ima nagrada za vaša djela.” 014 2CH 015 008 Čuvši te riječi i proročku besjedu proroka Odeda, Asa se ohrabri i ukloni idolske gadove iz cijele Judine i Benjaminove zemlje i iz gradova koje je bio osvojio u Efrajimovoj gori. Obnovio je i Jahvin žrtvenik koji je bio pred Jahvinim trijemom. 014 2CH 015 009 Onda je skupio sve Judino i Benjaminovo pleme i došljake koji su bili kod njih od Efrajimova, Manašeova i Šimunova plemena, jer ih je mnogo prebjeglo k njemu od Izraelaca kad su vidjeli da je s njim Jahve, njegov Bog. 014 2CH 015 010 I skupili su se u Jeruzalemu trećega mjeseca petnaeste godine Asina kraljevanja. 014 2CH 015 011 Onoga su dana prinijeli Jahvi žrtve od plijena koji su dognali, sedam stotina goveda i sedam tisuća sitne stoke. 014 2CH 015 012 Zavjetovaše se da će tražiti Jahvu, Boga svojih otaca, svim srcem i svom dušom. 014 2CH 015 013 A tko god ne bi tražio Jahvu, Izraelova Boga, da se pogubi, bio malen ili velik, čovjek ili žena. 014 2CH 015 014 Zakleli su se Jahvi iza glasa i uz gromki poklik, uz trube i rogove. 014 2CH 015 015 Svi su se Judejci radovali zbog te zakletve jer su se iz svega srca zakleli i od sve su ga svoje volje tražili i našli ga. Jahve im je dao mir odasvud uokolo. 014 2CH 015 016 I svoju mater Maaku ukloni kralj Asa s vlasti jer je bila načinila gada Ašeri. Asa je sasjekao njezina gada, satro ga i spalio u potoku Kidronu. 014 2CH 015 017 Ali uzvišice nisu bile uklonjene iz Izraela. Ipak je Asino srce bilo privrženo Jahvi svega njegova života. 014 2CH 015 018 Unio je u Dom Božji posvećene darove svoga oca i svoje: srebro i zlato i posuđe. 014 2CH 015 019 Nije bilo rata sve do trideset i pete godine Asina kraljevanja. 014 2CH 016 001 Trideset i šeste godine Asina kraljevanja navali izraelski kralj Baša na Judeju i stade utvrđivati Ramu da spriječi svako kretanje judejskom kralju Asi. 014 2CH 016 002 Asa tada uze srebra i zlata iz riznice Doma Jahvina i kraljevskoga dvora i posla aramejskome kralju Ben-Hadadu, koji je stolovao u Damasku, i poruči mu: 014 2CH 016 003 “Neka bude savez između mene i tebe i između moga i tvoga oca; evo, šaljem ti na dar srebra i zlata, hajde, raskini savez s izraelskim kraljem Bašom da bi otišao od mene.” 014 2CH 016 004 Ben-Hadad posluša kralja Asu i posla svoje vojskovođe na izraelske gradove te oni pokoriše Ijon, Dan, Abel Majinu i sve Naftalijeve gradove-skladišta. 014 2CH 016 005 A kada to Baša dozna, presta utvrđivati Ramu i obustavi posao. 014 2CH 016 006 Tada kralj Asa sazva sve Judejce i oni odnesoše kamenje i drvo kojima je Baša utvrđivao Ramu, pa time utvrdiše Gebu i Mispu. 014 2CH 016 007 U to vrijeme dođe vidjelac Hanani k judejskom kralju Asi i reče mu: “Budući da si se oslonio na aramejskoga kralja, a nisi se oslonio na Jahvu, Boga svoga, vojska aramejskoga kralja izmakla ti je iz ruke. 014 2CH 016 008 Nisu li Etiopljani i Libijci imali silne čete sa vrlo mnogo bojnih kola i konjanika? Pa kad si se oslonio na Jahvu, predao ti ih je u ruke. 014 2CH 016 009 Jer Jahve svojim očima gleda po svoj zemlji da bi se ohrabrili oni kojima je srce iskreno prema njemu. Ludo si u tome radio, zato će se od sada dizati ratovi na te.” 014 2CH 016 010 Tada se Asa razgnjevi na vidioca i baci ga u tamnicu, jer se razjario na nj. U to je vrijeme Asa potlačio i neke iz naroda. 014 2CH 016 011 I eto, Asina djela, od prvoga do posljednjeg, zapisana su u Knjizi o judejskim i izraelskim kraljevima. 014 2CH 016 012 Razbolio se trideset i devete godine kraljevanja, od nogu, te mu se bolest veoma pogoršala, ali ni u bolesti nije tražio Jahvu nego liječnike. 014 2CH 016 013 Tako Asa počinu sa svojim ocima i umrije četrdeset i prve godine svoga kraljevanja. 014 2CH 016 014 Sahranili su ga u grobnici koju bijaše iskopao sebi u Davidovu gradu i položili ga na odar što ga bijaše napunio miomirisima i mastima, zgotovljenima mastilačkom vještinom, i spalili mu ih vrlo mnogo. 014 2CH 017 001 Onda se na njegovo mjesto zakralji sin mu Jošafat; on pokaza svoju silu protiv Izraela. 014 2CH 017 002 Razmjestio je vojsku po svim utvrđenim judejskim gradovima i postavio namjesnike po judejskoj zemlji i po Efrajimovim gradovima, koje bijaše zauzeo otac mu Asa. 014 2CH 017 003 Jahve je bio s Jošafatom jer je hodio pravim putovima svoga oca Davida i nije tražio baala. 014 2CH 017 004 Tražio je Boga svojih otaca i hodio po njegovim zapovijedima, ne čineći kao Izraelovi sinovi. 014 2CH 017 005 Zato je Jahve utvrdio kraljevstvo u njegovoj ruci, pa su svi Judejci davali Jošafatu danak, tako da je stekao veliko bogatstvo i slavu. 014 2CH 017 006 Njegovo se srce hrabrilo na Jahvinim putovima, pa je uklonio još i uzvišice i ašere iz Judeje. 014 2CH 017 007 Treće godine kraljevanja posla knezove Ben-Hajila, Obadju, Zahariju, Netanela i Miheja da uče po judejskim gradovima. 014 2CH 017 008 I s njima levite: Šemaju, Netaniju, Zebadju, Asahela, Šemiramota, Jonatana, Adoniju, Tobiju i Tob Adoniju; a s njima svećenike Elišamu i Jorama. 014 2CH 017 009 Poučavali su po Judeji noseći sa sobom Knjigu Zakona Jahvina i obilazili sve judejske gradove učeći narod. 014 2CH 017 010 Jahvin je strah spopao sva zemaljska kraljevstva oko Judeje, tako da nisu smjela zaratiti na Jošafata. 014 2CH 017 011 Sami su mu neki Filistejci donosili darove i novčani danak, a Arapi mu dogonili sitnu stoku: po sedam tisuća i sedam stotina ovnova te sedam tisuća i sedam stotina jaraca. 014 2CH 017 012 Tako je Jošafat sve više napredovao dok ne postade vrlo velik. Sazidao je u Judeji kule i gradove-skladišta. 014 2CH 017 013 Imao je mnogo zaliha u judejskim gradovima, a hrabrih junaka u Jeruzalemu. 014 2CH 017 014 Evo njihova popisa po obiteljima: od Judina plemena tisućnici: vojvoda Adna i s njim trista tisuća hrabrih junaka; 014 2CH 017 015 do njega vojvoda Johanan i s njim dvjesta i osamdeset tisuća; 014 2CH 017 016 za njim Zikrijev sin Amasja, koji se spremno stavio u Jahvinu službu, a s njim dvjesta tisuća hrabrih junaka. 014 2CH 017 017 Od Benjaminova plemena: hrabri junak Eliada i s njim dvjesta tisuća ljudi naoružanih lukom i štitom; 014 2CH 017 018 za njim Jehozabad i s njim sto i osamdeset tisuća pripravnih za boj. 014 2CH 017 019 To su oni koji su služili kralju, ne brojeći one što ih je kralj namjestio u tvrdim gradovima po svoj Judeji. 014 2CH 018 001 Jošafat je stekao veliko bogatstvo i slavu te se sprijateljio s Ahabom. 014 2CH 018 002 Poslije nekoliko godina došao je k Ahabu u Samariju. Ahab nakla mnogo sitne stoke i goveda njemu i ljudima što su bili s njim i nagovaraše ga da pođe na Ramot Gilead. 014 2CH 018 003 Izraelski kralj Ahab upita judejskoga kralja Jošafata: “Hoćeš li poći sa mnom na Ramot Gilead?” On odgovori: “Ja sam kao i ti, moj je narod kao i tvoj; s tobom ćemo u rat.” 014 2CH 018 004 Jošafat još reče kralju izraelskom: “De, posavjetuj se prije s Jahvom!” 014 2CH 018 005 Tada kralj izraelski sakupi proroke, njih četiri stotine, i upita ih: “Hoćemo li zavojštiti na Ramot Gilead ili da se okanim toga?” Oni odgovoriše: “Idi, jer će ga Bog predati kralju u ruke.” 014 2CH 018 006 Ali Jošafat upita: “Ima li ovdje još koji prorok Jahvin da i njega upitamo?” 014 2CH 018 007 Kralj izraelski odgovori Jošafatu: “Ima još jedan čovjek preko koga bismo mogli upitati Jahvu, ali ga mrzim jer mi ne proriče dobra nego uvijek samo zlo; to je Mihej, sin Jimlin.” Jošafat reče: “Neka kralj ne govori tako!” 014 2CH 018 008 Tada kralj izraelski dozva jednoga dvoranina i reče mu: “Brže dovedi Jimlina sina Miheja!” 014 2CH 018 009 Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat sjedili su svaki na svojem prijestolju, u svečanim haljinama, na gumnu pred Samarijskim vratima, a proroci proricali pred njima. 014 2CH 018 010 Kenaanin sin Sidkija napravi sebi željezne rogove i reče: “Ovako veli Jahve: njima ćeš bosti Aramejce dokle ih god ne zatreš.” 014 2CH 018 011 Tako su i svi drugi proroci proricali govoreći: “Idi na Ramot Gilead, uspjet ćeš: Jahve će ga predati kralju u ruke.” 014 2CH 018 012 Glasnik koji bijaše otišao da zove Miheja reče mu: “Evo, svi proroci složno proriču dobro kralju. Govori i ti kao jedan od njih i proreci uspjeh!” 014 2CH 018 013 Ali Mihej odvrati: “Živoga mi Jahve, govorit ću ono što mi Bog kaže!” 014 2CH 018 014 Kad dođe pred kralja, upita ga kralj: “Miheju, da pođem u rat na Ramot Gilead ili da se okanim toga?” On odgovori: “Idite i uspjet ćete, jer će vam se predati u ruke!” 014 2CH 018 015 Na to mu kralj reče: “Koliko ću te puta zaklinjati da mi kažeš samo istinu u Jahvino ime?” 014 2CH 018 016 Tada Mihej odgovori: “Sav Izrael vidim rasut po gorama kao stado bez pastira. I Jahve veli: 'Nemaju više gospodara, neka se u miru kući vrate!'” 014 2CH 018 017 Tada izraelski kralj reče Jošafatu: “Nisam li ti rekao da mi neće proreći dobro nego zlo?” 014 2CH 018 018 A Mihej reče: “Zato čujte riječ Jahvinu. Vidio sam Jahvu gdje sjedi na prijestolju, a sva mu vojska nebeska stajaše zdesna i slijeva. 014 2CH 018 019 Jahve upita: 'Tko će zavesti izraelskoga kralja Ahaba da otiđe i padne u Ramot Gileadu?' Jedan reče ovo, drugi ono. 014 2CH 018 020 Tada uđe jedan duh, stade pred Jahvu i reče: 'Ja ću ga zavesti!' Jahve ga upita: 'Kako?' 014 2CH 018 021 On odvrati: 'Izaći ću i bit ću lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka.' Jahve mu reče: 'Ti ćeš ga zavesti. I uspjet ćeš. Idi i učini tako!' 014 2CH 018 022 Tako je, evo, Jahve stavio lažljiva duha u usta tvojim prorocima; ali ti Jahve navješćuje zlo.” 014 2CH 018 023 Tada pristupi Kenaanin sin Sidkija i udari Miheja po obrazu pitajući: “Zar je Jahvin duh mene napustio da bi govorio s tobom?” 014 2CH 018 024 Mihej odvrati: “Vidjet ćeš onoga dana kad budeš bježao iz sobe u sobu da se sakriješ.” 014 2CH 018 025 Tada izraelski kralj naredi: “Uhvatite Miheja i odvedite ga gradskom zapovjedniku Amonu i kraljeviću Joašu. 014 2CH 018 026 Recite im: 'Ovako veli kralj: Bacite ovoga u tamnicu i držite ga na suhu kruhu i vodi dok se sretno ne vratim.'” 014 2CH 018 027 Mihej reče: “Ako se doista sretno vratiš, onda nije Jahve govorio iz mene!” i nadoda: “Čujte, svi puci!” 014 2CH 018 028 Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat krenuše na Ramot Gilead. 014 2CH 018 029 Izraelski kralj reče Jošafatu: “Ja ću se preobući i onda ući u boj, a ti ostani u svojoj odjeći!” Preobuče se tada izraelski kralj i oni krenuše u boj. 014 2CH 018 030 Aramejski kralj naredi zapovjednicima bojnih kola: “Ne udarajte ni na maloga ni na velikoga nego jedino na izraelskoga kralja!” 014 2CH 018 031 Kad zapovjednici bojnih kola ugledaše Jošafata, rekoše: “To je izraelski kralj!” I krenuše na nj da udare. Ali Jošafat povika za pomoć te mu Jahve pomože i odvrati ih od njega. 014 2CH 018 032 Kad zapovjednici bojnih kola vidješe da to nije izraelski kralj, okrenuše se od njega. 014 2CH 018 033 Jedan nasumce odape i ustrijeli izraelskoga kralja između nabora na pojasu i oklopa. Kralj reče vozaču: “Potegni uzdu i izvedi me iz boja jer sam ranjen.” 014 2CH 018 034 Boj je onoga dana bio sve žešći, ali se izraelski kralj držao uspravno na bojnim kolima prema Aramejcima sve do večeri. Umro je o zalasku sunca. 014 2CH 019 001 Kad se judejski kralj Jošafat sretno vrati kući u Jeruzalem, 014 2CH 019 002 iziđe preda nj Hananijev sin vidjelac Jehu i reče kralju Jošafatu: “Zar da pomažeš bezbožniku i da ljubiš Jahvine mrzitelje? Zato i udara na te srdžba Jahvina. 014 2CH 019 003 Ipak se našlo nešto dobro u tebe: uklonio si ašere iz zemlje i pregnuo svim srcem da tražiš Jahvu!” 014 2CH 019 004 Od tada je Jošafat živio u Jeruzalemu, opet zalazio među narod od Beer Šebe do Efrajimske gore i obraćao ga Jahvi, Bogu njegovih otaca. 014 2CH 019 005 Postavi suce u zemlji u svim tvrdim judejskim gradovima, u svakome gradu. 014 2CH 019 006 I reče im: “Gledajte što radite, jer ne sudite u ime čovjeka nego u ime Jahve. On je s vama dok sudite. 014 2CH 019 007 Sada, dakle, neka bude Jahvin strah nad vama; pazite i savjesno radite, jer u Jahve, Boga našega, nema nepravde ni osobne pristranosti, niti on prima mita.” 014 2CH 019 008 Jošafat postavi levite, svećenike i poglavare izraelskih obitelji u Jeruzalemu da izriču Jahvine sudove i da presuđuju u sporovima. Oni su živjeli u Jeruzalemu 014 2CH 019 009 i on im dade naputke: “Radite u Jahvinu strahu vjerno i iskrena srca. 014 2CH 019 010 Kakav god spor iziđe pred vas od vaše braće što žive u gradovima: bilo da su posrijedi krvna osveta, Zakon, zapovijedi, uredbe ili običaji, valja sve da im rastumačite, kako ne bi sagriješili Jahvi i kako se njegova srdžba ne bi oborila na vas i na vašu braću. Tako radite pa nećete sagriješiti. 014 2CH 019 011 I evo, svećenički će poglavar Amarja biti nad vama u svim Jahvinim poslovima, a Jišmaelov sin Zebadja, nadstojnik Judina doma, u svim kraljevskim poslovima. Leviti će vam služiti kao pisari. Budite jaki, i na posao! Jahve će biti s onim tko je dobar.” 014 2CH 020 001 Poslije toga Moabovi i Amonovi sinovi, a s njima i neki od Meunjana, zaratiše na Jošafata. 014 2CH 020 002 Ali Jošafat dobi ovu vijest: “Dolazi na te veliko mnoštvo s one strane mora, iz Edoma; i eno ga u Haseson Tamaru, to jest u En Gediju.” 014 2CH 020 003 Jošafat se uplaši i stade tražiti Jahvu te oglasi post po svoj Judeji. 014 2CH 020 004 Skupili se Judejci da traže Jahvu: dolazili iz svih judejskih gradova da ga traže. 014 2CH 020 005 Tada Jošafat ustade u judejskom zboru u Jeruzalemu, u Domu Jahvinu, pred novim predvorjem 014 2CH 020 006 i reče: “Jahve, Bože otaca naših, ti si Bog na nebu i vladaš nad svim krivobožačkim kraljevstvima. U tvojoj je ruci takva sila i jakost da se nitko ne može održati pred tobom. 014 2CH 020 007 Ti si, o Bože naš, istjerao stanovnike ove zemlje pred svojim izraelskim narodom i dao je zasvagda potomstvu svoga prijatelja Abrahama; 014 2CH 020 008 i nastanili su se u njoj i sagradili u njoj Svetište tvojem Imenu govoreći: 014 2CH 020 009 'Kad navali na nas kakvo zlo, osvetni mač ili kuga, ili glad, te kad stanemo pred ovim Domom i pred tobom, jer je tvoje Ime u ovom Domu, i zavapimo k tebi iz svoje nevolje, usliši nas i spasi.' 014 2CH 020 010 Sada, evo, Amonovi i Moabovi sinovi, i oni iz Seirske gore, preko kojih nisi dao Izraelu da prođe kad je dolazio iz zemlje egipatske, nego ih je obišao i nije ih zatro - 014 2CH 020 011 sada, dakle, oni nama uzvraćaju zlom, došavši da nas otjeraju s baštine koju si nam ti dao. 014 2CH 020 012 O Bože naš, zar im nećeš suditi? Jer u nas nema sile prema tome velikom mnoštvu koje dolazi na nas niti mi znamo što da radimo, nego su nam oči uprte u te.” 014 2CH 020 013 Svi su Judejci stajali pred Jahvom, s malom djecom, sa ženama i sinovima. 014 2CH 020 014 Tada siđe Jahvin duh usred zbora na Jahaziela, sina Zaharije, sina Benaje, sina Jeiela, sina Matanijina - levita od Asafovih sinova. 014 2CH 020 015 On reče: “Pozorno slušajte, svi Judejci, Jeruzalemci i ti, kralju Jošafate! Ovako vam govori Jahve: 'Ne bojte se i ne plašite se toga velikog mnoštva, jer ovo nije vaš rat, nego Božji. 014 2CH 020 016 Sutra siđite na njih; oni će se penjati uz Hasiški uspon, a vi ćete ih sresti nakraj doline prema Jeruelskoj pustinji. 014 2CH 020 017 Ne treba da se bijete; postavite se, stojte pa gledajte kako će vam pomoći Jahve. Oj Judo i Jeruzaleme, ne bojte se i ne plašite se; sutra iziđite pred njih, i Jahve će biti s vama!'” 014 2CH 020 018 Tada Jošafat pade ničice na zemlju i svi Judejci i Jeruzalemci padoše pred Jahvom da mu se poklone. 014 2CH 020 019 Potom leviti od Kehatovih sinova i od Korahovih sinova ustadoše i počeše hvaliti na sav glas Jahvu, Boga Izraelova. 014 2CH 020 020 Uranivši ujutro, krenuše prema pustinji Tekoi; kad su izlazili, stade Jošafat i reče: “Čujte me, oj Judejci i Jeruzalemci, pouzdajte se u Jahvu svoga Boga i održat ćete se; pouzdajte se u njegove proroke i budite sretni!” 014 2CH 020 021 Potom se posavjetova s narodom i postavi Jahvine pjevače i hvalitelje koji će u svetom ruhu ići pred naoružanim četama i pjevati: “Slavite Jahvu jer je vječna ljubav njegova!” 014 2CH 020 022 Kad počeše klicati i pjevati pjesmu pohvalnicu, Jahve podiže zasjedu na Amonce, Moapce i na one iz Seirske gore koji su došli na Judu te biše razbijeni. 014 2CH 020 023 Jer su Amonovi sinovi i Moapci ustali na one iz Seirske gore da ih zatru i unište; a kad su svršili s onima iz Seira, stadoše udarati jedan na drugoga te se poklaše. 014 2CH 020 024 Kad Judejci dođoše do stražare prema pustinji i obazreše se na mnoštvo, a ono gle, mrtva tjelesa leže po zemlji; nitko se nije spasio. 014 2CH 020 025 Tada dođe Jošafat s narodom da pokupi plijen i nađoše ga mnogo: svakoga blaga, odjeće i dragocjenih predmeta; naplijenili su toliko da više nisu mogli nositi; tri su dana pljačkali plijen jer ga je bilo mnogo. 014 2CH 020 026 Četvrti se dan sakupiše u Dolini blagoslova: ondje su hvalili Jahvu, pa se zato ono mjesto prozvalo Emek Beraka, Dolina blagoslova, do danas. 014 2CH 020 027 Potom se okrenuše svi Judejci i Jeruzalemci, s Jošafatom na čelu, da se vrate u Jeruzalem u veselju, jer ih je Jahve razveselio nad njihovim neprijateljima. 014 2CH 020 028 Došli su u Jeruzalem s harfama, citrama i trubama u Dom Jahvin. 014 2CH 020 029 A strah Božji ušao je u sva zemaljska kraljevstva kad su čula da je Jahve zavojštio na Izraelove neprijatelje. 014 2CH 020 030 Tako je počinulo Jošafatovo kraljevstvo, jer mu je Bog dao mir odasvud uokolo. 014 2CH 020 031 Jošafat je kraljevao nad Judejcima. Bilo mu je trideset i pet godina kad se zakraljio; kraljevao je dvadeset i pet godina u Jeruzalemu; mati mu se zvala Azuba, a bila je kći Šilhijeva. 014 2CH 020 032 Išao je putem oca Ase ne skrećući s njega nego čineći što je pravo u Jahvinim očima. 014 2CH 020 033 Samo, uzvišice nisu bile uklonjene, jer narod još nije bio upravio svoje srce Bogu otaca. 014 2CH 020 034 Ostala Jošafatova djela, od prvih do posljednjih, zapisana su u povijesti Hananijeva sina Jehua i uvrštena su u Knjigu o izraelskim kraljevima. 014 2CH 020 035 Poslije toga udružio se judejski kralj Jošafat s izraelskim kraljem Ahazjom, koji je bezbožno radio. 014 2CH 020 036 Udružio se s njim zato da naprave lađe i da odu u Taršiš; napravili su lađe u Esjon Geberu. 014 2CH 020 037 Dodavahuov sin Eliezer iz Mareše prorekao je protiv Jošafata: “Budući da si se udružio s Ahazjom, Jahve će razoriti tvoja djela.” Lađe su se razbile i nisu mogle otploviti u Taršiš. 014 2CH 021 001 Jošafat počinu kraj svojih otaca i bi sahranjen uz njih u Davidovu gradu. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Joram. 014 2CH 021 002 Joram je imao šestoricu braće, Jošafatovih sinova: Azarju, Jehiela, Zahariju, Azarju, Mihaela i Šefatju. Svi su oni bili sinovi izraelskog kralja Jošafata. 014 2CH 021 003 Otac im je dao mnoge darove u srebru, zlatu i dragocjenostima, s utvrđenim gradovima u Judi; kraljevstvo je dao Joramu jer je bio prvenac. 014 2CH 021 004 Stupivši na očevo prijestolje i utvrdiv se, Joram pobi svu braću mačem, pa i neke izraelske knezove. 014 2CH 021 005 Joramu su bile trideset i dvije godine kad se zakraljio, a kraljevao je osam godina u Jeruzalemu. 014 2CH 021 006 Živio je poput izraelskih kraljeva, kao i dom Ahabov, jer mu je kći Ahabova bila žena; radio je što je zlo u Jahvinim očima. 014 2CH 021 007 Ipak Jahve ne htjede razoriti kuće Davidu zbog Saveza što ga sklopi s njim i zato što mu obeća da će dati svjetiljku njemu i njegovim sinovima zauvijek. 014 2CH 021 008 U njegovo se vrijeme Edomci odmetnuše ispod judejske vlasti i postaviše sebi kralja. 014 2CH 021 009 Zato Joram pođe sa svojim vojskovođama i sa svim bojnim kolima. Diže se noću i pobi Edomce koji bijahu opkolili njega i zapovjednike bojnih kola. 014 2CH 021 010 Ipak su se Edomci oslobodili ispod judejske vlasti sve do danas. U isto se doba odmetnu i Libna da ne bude pod njegovom vlašću, jer je on ostavio Jahvu, Boga svojih otaca. 014 2CH 021 011 Još je i uzvišice napravio po judejskim gorama, naveo na blud Jeruzalemce i zaveo Judejce. 014 2CH 021 012 Tada mu od proroka Ilije stiže pismo: “Ovako veli Jahve, Bog tvoga oca Davida: 'Kako nisi išao putovima oca Jošafata, ni putovima judejskoga kralja Ase, 014 2CH 021 013 nego si išao putovima izraelskih kraljeva i naveo na blud Judejce i Jeruzalemce, kao što je učinio dom Ahabov, a uz to si poubijao vlastitu braću, svoju obitelj, koji bjehu bolji od tebe: 014 2CH 021 014 evo, Jahve će svaliti veliku nesreću na tvoj narod, na tvoje sinove, tvoje žene, na sve tvoje imanje. 014 2CH 021 015 Oboljet ćeš od mnogih bolesti: od bolesti u crijevima, tako da će ti crijeva izaći od bolesti koja će trajati dane i dane.'” 014 2CH 021 016 Jahve podiže na Jorama srdžbu Filistejaca i Arapa koji žive kraj Etiopljana. 014 2CH 021 017 Oni napadoše Judeju i osvojiše je, porobiše sve blago što se našlo u kraljevu dvoru, pa i njegove sinove i njegove žene, tako da nije ostao nitko, osim najmlađega sina, Joahaza. 014 2CH 021 018 Poslije svega toga udari ga Jahve neizlječivom crijevnom bolešću. 014 2CH 021 019 Ona je trajala dane i dane, a kad su se navršile dvije godine, izašla su mu crijeva s bolešću te je umro u strašnim mukama. Narod mu nije priredio mirisna paljenja, kao što je palio njegovim ocima. 014 2CH 021 020 Bile su mu trideset i dvije godine kad se zakraljio, a osam je godina kraljevao u Jeruzalemu. Preminuo je, a nitko nije požalio za njim; i sahraniše ga u Davidovu gradu, ali ne u kraljevskoj grobnici. 014 2CH 022 001 Jeruzalemci zakraljiše na njegovo mjesto najmlađeg mu sina, Ahazju, jer sve starije bijaše poubijala četa koja je s Arapima navalila na tabor; tako se zakraljio Ahazja, sin judejskoga kralja Jorama. 014 2CH 022 002 Bile su mu četrdeset i dvije godine kad se zakraljio. Kraljevao je jednu godinu u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Atalija, Omrijeva kći. 014 2CH 022 003 I on je išao putovima doma Ahabova, jer ga mati zlo svjetovaše. 014 2CH 022 004 Činio je što je zlo u Jahvinim očima, kao dom Ahabov, jer mu baš oni bijahu savjetnici poslije očeve smrti, na njegovu propast. 014 2CH 022 005 Po njihovu je savjetu pošao s Joramom, sinom izraelskoga kralja Ahaba, u boj na aramejskoga kralja Hazaela u Ramot Gilead. Ali su Aramejci porazili Jorama. 014 2CH 022 006 On se vratio da se liječi u Jizreelu od rana što mu ih zadadoše u Rami kad se borio s aramejskim kraljem Hazaelom. Joramov sin Ahazja, judejski kralj, sišao je u Jizreel da posjeti Ahabova sina Jorama jer se Joram razbolio. 014 2CH 022 007 Ali Bog učini da taj posjet Joramu bude na propast Ahazji. Došavši, izišao je s Joramom na Nimšijeva sina Jehua, koga je Jahve pomazao da iskorijeni Ahabovu kuću. 014 2CH 022 008 Dok je izvršavao osvetu nad Ahabovom kućom, Jehu zateče judejske knezove i sinove Ahazjine braće koji su posluživali Ahazju i pobi ih, 014 2CH 022 009 a onda krenu u potragu za Ahazjom. Uhvatili su ga dok se krio u Samariji, doveli ga k Jehuu, koji ga smaknu. Ukopali su ga, jer su rekli: “Sin je onoga Jošafata koji je tražio Jahvu svim srcem.” Tako ne ostade nitko od Ahazjine kuće koji bi imao snage da bude kralj. 014 2CH 022 010 Zato Ahazjina mati Atalija, vidjevši gdje joj sin poginu, ustade i posmica sav kraljevski rod Judina plemena. 014 2CH 022 011 Ali kraljeva kći Jošeba uze Ahazjina sina Joaša; ukravši ga između kraljevih sinova koje su ubijali, metnu ga s dojiljom u ložnicu. Tako ga je Jošeba, kći kralja Jorama, žena svećenika Jojade, sakrila od Atalije, jer je bila Ahazjina sestra, te nije bio pogubljen. 014 2CH 022 012 Bio je sakriven s njima u Domu Božjem šest godina, sve dok je zemljom vladala Atalija. 014 2CH 023 001 Sedme se godine Jojada ojunači i poče tražiti satnike: Jerohamova sina Azarju, Johananova sina Jišmaela, Obedova sina Azarju, Adajina sina Maaseju, Zikrijeva sina Elišafata, i sklopi s njima savez. 014 2CH 023 002 Počeše obilaziti po Judeji i skupiše levite iz svih judejskih gradova i obiteljske glavare u Izraelu te dođoše u Jeruzalem. 014 2CH 023 003 Sav zbor sklopi savez s kraljem u Domu Božjem. Jojada im reče: “Gle, kraljev će sin kraljevati kao što je obećao Jahve za Davidove sinove. 014 2CH 023 004 Evo što valja da učinite: trećina vas koji subotom ulazite u službu, i svećenici i leviti, neka budu vratari na pragovima; 014 2CH 023 005 trećina neka bude u kraljevskom dvoru, trećina na Jesodskim vratima, sav narod u predvorjima Doma Jahvina. 014 2CH 023 006 Nitko neka ne ulazi u Dom Jahvin, osim svećenika i levita koji poslužuju; oni neka ulaze jer su posvećeni. Sav narod neka se drži Jahvine naredbe. 014 2CH 023 007 Leviti neka okruže kralja, svaki s oružjem u ruci, i tko god pokuša ući u Dom neka bude pogubljen. Budite uz kralja kamo god pođe ili izađe.” 014 2CH 023 008 Leviti i sav judejski narod učinili su sve onako kako je naredio svećenik Jojada. Svaki je uzeo svoje ljude koji subotom ulaze u službu s onima koji subotom izlaze. Jer svećenik Jojada nije otpustio redova. 014 2CH 023 009 Svećenik Jojada dade satnicima koplja, štitove i oklope kralja Davida što su bili u Božjemu Domu. 014 2CH 023 010 Postavio je sav narod, svakoga s kopljem u ruci, od južne do sjeverne strane Doma, prema žrtveniku i prema Domu oko kralja unaokolo. 014 2CH 023 011 Tada izvedoše kraljeva sina, staviše mu krunu na glavu, dadoše mu Svjedočanstvo i pomazaše ga za kralja. Tada Jojada i njegovi sinovi povikaše: “Živio kralj!” 014 2CH 023 012 Kad Atalija ču viku naroda koji se skupio i hvalio kralja, dođe k narodu u Jahvin Dom. 014 2CH 023 013 Pogleda bolje, kad gle, kralj stoji na svojem mjestu na ulazu, a pred kraljem zapovjednici i svirači; sav puk kliče od radosti i trubi u trube, pjevači pjevaju uz glazbala i predvode hvalospjeve. Tad Atalija razdrije haljine i povika: “Izdaja, izdaja!” 014 2CH 023 014 Svećenik Jojada naredi satnicima i vojnim zapovjednicima: “Izvedite je kroz redove napolje i tko krene za njom pogubite ga mačem!” Još je svećenik dodao: “Nemojte je smaknuti u Jahvinu Domu!” 014 2CH 023 015 Staviše ruke na nju i kad je kroz Konjska vrata stigla do kraljevskoga dvora, ondje je pogubiše. 014 2CH 023 016 Tada Jojada sklopi savez između Jahve, naroda i kralja da narod bude Jahvin. 014 2CH 023 017 Potom sav narod otiđe u Baalov hram, razori ga skupa sa žrtvenicima i polomi likove; Baalova svećenika Matana ubiše pred žrtvenicima. 014 2CH 023 018 Zatim Jojada postavi straže kod Jahvina Doma pod nadzorom svećenika i levita, koje David bijaše porazdijelio za službu u Jahvinu Domu da bi Jahvi prinosili paljenice, kao što je pisano u Mojsijevu Zakonu, s veseljem i s pjesmama, kako uredi David. 014 2CH 023 019 Postavio je i vratare na vratima Jahvina Doma da ne bi ulazio čovjek nečist od bilo čega. 014 2CH 023 020 Uzevši satnike, odličnike i uglednike u narodu i sav puk, izveo je kralja iz Jahvina Doma, a onda su ušli kroz gornja vrata u kraljevski dvor i posadili kralja na kraljevsko prijestolje. 014 2CH 023 021 Sav se puk veselio, a grad se umirio, jer su Ataliju ubili mačem. 014 2CH 024 001 Joašu je bilo sedam godina kad se zakraljio, a kraljevao je četrdeset godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Sibja iz Beer Šebe. 014 2CH 024 002 Joaš je činio što je pravo u Jahvinim očima dok je bio živ svećenik Jojada. 014 2CH 024 003 Jojada ga je oženio dvjema ženama i on je s njima imao sinova i kćeri. 014 2CH 024 004 Poslije toga nakanio je u srcu obnoviti Jahvin Dom. 014 2CH 024 005 Skupivši svećenike i levite, reče im: “Zađite po judejskim gradovima i kupite od svih Izraelaca novaca da se obnovi Dom vašega Boga, od godine do godine, a vi pohitite s tim poslom.” Ali se levitima nije htjelo. 014 2CH 024 006 Zato kralj pozva poglavara Jojadu i reče mu: “Zašto ne tražiš od levita da donose iz Judeje i iz Jeruzalema porez koji je odredio Jahvin sluga Mojsije i Izraelov zbor za Šator svjedočanstva? 014 2CH 024 007 Atalija i njeni sinovi bijahu poharali Božji Dom, i sve stvari što su bile posvećene Jahvinu Domu upotrijebili su za baale.” 014 2CH 024 008 Potom kralj zapovjedi da se napravi kovčeg i stavi izvana na vrata Jahvina Doma. 014 2CH 024 009 Oglasiše po Judi i Jeruzalemu da se donosi Jahvi porez što ga bijaše odredio Božji sluga Mojsije Izraelu u pustinji. 014 2CH 024 010 Obradovaše se svi knezovi i sav narod i počeše donositi i bacati u kovčeg dok se nije napunio. 014 2CH 024 011 Leviti bi donosili kovčeg kraljevskom nadgledništvu, i kad bi se vidjelo da ima mnogo novaca, dolazio je kraljev tajnik i povjerenik svećeničkog poglavara te bi ispraznili kovčeg. Onda su ga opet odnosili i stavljali na njegovo mjesto. Tako su činili svaki dan i sabrali mnogo novca. 014 2CH 024 012 Onda su ga kralj i Jojada davali poslovođama nad poslom oko Jahvina Doma, a oni su za plaću unajmljivali klesare i drvodjelce da se obnovi Jahvin Dom, pa kovače i mjedare da se popravi Jahvin Dom. 014 2CH 024 013 Poslovođe su poslovale i popravljanje je napredovalo pod njihovom upravom; vratili su Božji Dom u red i obnovili ga. 014 2CH 024 014 A kad su sve svršili, donijeli su pred kralja i Jojadu novce što su ostali; od toga su napravili posuđe za Jahvin Dom, posuđe za posluživanje, za paljenje, plitice i druge zlatne i srebrne predmete. Paljenice su se prinosile u Jahvinu Domu bez prestanka dok je god živio Jojada. 014 2CH 024 015 Onda je Jojada, ostarjevši i nasitivši se života, umro u sto i tridesetoj godini. 014 2CH 024 016 Sahranili su ga u Davidovu gradu kod kraljeva, jer je činio dobro u Izraelu i prema Bogu i njegovu Domu. 014 2CH 024 017 Poslije Jojadine smrti došli su Judini knezovi i poklonili se kralju. Tada ih kralj poče slušati. 014 2CH 024 018 Judejci bijahu ostavili Jahvu, Boga otaca, i stali služiti ašerama i likovima; došla je Božja srdžba na Judejce i na Jeruzalem za tu krivicu. 014 2CH 024 019 Slao im je Bog proroke da ih obrate k Jahvi, oni su ih opominjali, ali oni nisu htjeli slušati. 014 2CH 024 020 Tada Božji duh napuni Jojadina sina, svećenika Zahariju, koji, stavši poviše naroda, reče: “Ovako veli Bog: 'Zašto kršite Jahvine zapovijedi? Zašto nećete da budete sretni? Kako ste vi ostavili Jahvu, i on će vas ostaviti.'” 014 2CH 024 021 Ali su se oni pobunili protiv njega i zasuli ga kamenjem po kraljevoj zapovijedi u predvorju Jahvina Doma. 014 2CH 024 022 Ni kralj Joaš ne sjeti se ljubavi koju mu učini otac Jojada, nego mu ubi sina; a on je umirući rekao: “Jahve neka vidi i osveti!” 014 2CH 024 023 Kad je prošla godina dana, diže se na nj aramejska vojska i, navalivši na Judu i Jeruzalem, pobi sve knezove u narodu i posla sav plijen kralju u Damask. 014 2CH 024 024 Iako je aramejska vojska bila malena po ljudstvu, ipak joj je Jahve predao u ruke vrlo brojnu vojsku, jer ostaviše Jahvu, Boga svojih otaca. Tako su se Aramejci na Joašu osvetili. 014 2CH 024 025 Kad su otišli od njega, ostaviv ga u teškim bolestima, pobuniše se protiv njega njegovi časnici jer bijaše ubio sina svećenika Jojade, pa i oni njega ubiše na postelji te je poginuo; sahranili su ga u Davidovu gradu, ali ga nisu ukopali u kraljevskoj grobnici. 014 2CH 024 026 Evo onih što se urotiše protiv njega: Zabad, sin Amonke Šimeate, i Jozabad, sin Moapke Šimrite. 014 2CH 024 027 A o njegovim sinovima i o velikim proroštvima protiv njega, o obnavljanju Doma Božjega, sve je zapisano u tumačenju Knjige o kraljevima. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Amasja. 014 2CH 025 001 Amasji je bilo dvadeset i pet godina kad se zakraljio; kraljevao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Joadana i bila je iz Jeruzalema. 014 2CH 025 002 Činio je što je pravo u Jahvinim očima, ali ne svim srcem. 014 2CH 025 003 Kad je učvrstio kraljevstvo, pogubio je časnike koji su ubili kralja, njegova oca. 014 2CH 025 004 Ali im sinova nije pogubio, prema onome što je napisano u knjizi Zakona Mojsijeva, gdje Jahve zapovijeda: “Neka se očevi ne pogubljuju za sinove, ni sinovi za očeve, nego svatko neka gine za svoj grijeh.” 014 2CH 025 005 Potom Amasja skupi Judejce i svega Judu i Benjamina, razvrsta ih prema obiteljima, tisućnicima i satnicima. Pošto popisa od dvadeset godina naviše, nađe trista tisuća izabranih momaka za vojsku, vičnih koplju i štitu. 014 2CH 025 006 Među Izraelcima najmi sto tisuća hrabrih junaka za sto srebrnih talenata. 014 2CH 025 007 Ali k njemu dođe čovjek Božji i reče: “Kralju, neka ne ide s tobom izraelska vojska, jer Jahve nije s Izraelcima ni s Efrajimovim sinovima, 014 2CH 025 008 nego idi ti sam, ponesi se junački u boju; inače će te oboriti Bog pred neprijateljem, jer Bog može pomoći i oboriti.” 014 2CH 025 009 Tada Amasja upita čovjeka Božjeg: “A što će biti od sto talenata koje sam dao izraelskim četama?” Božji čovjek odgovori: “Jahve ima da ti dade više od toga.” 014 2CH 025 010 Tada Amasja odvoji čete koje mu bijahu došle od Efrajima, da se vrate u svoje mjesto. Ali se vojnici razgnjeviše na Judejce i vratiše se u svoje mjesto plamteći od srdžbe. 014 2CH 025 011 A Amasja, ohrabriv se, povede narod, ode u Slanu dolinu i pobi deset tisuća seirskih sinova. 014 2CH 025 012 Judini su sinovi zarobili deset tisuća živih, odveli ih na vrh hridi te ih pobacali, tako da se svi razmrskaše. 014 2CH 025 013 Četa koju je Amasja poslao natrag da ne ide s njima u boj harala je po judejskim gradovima od Samarije pa do Bet Horona i pobila u njima tri tisuće ljudi i naplijenila silan plijen. 014 2CH 025 014 Poslije toga, kad se Amasja vratio razbivši Edomce, donio je bogove seirskih sinova, postavio ih sebi za bogove i počeo im se klanjati i kaditi im. 014 2CH 025 015 Tada se Jahve razgnjevi na Amasju i posla k njemu proroka koji ga upita: “Zašto tražiš bogove toga naroda koji nisu izbavili svoga naroda iz tvoje ruke?” 014 2CH 025 016 Dok je on to govorio, kralj ga upita: “Jesi li postavljen kralju za savjetnika? Prestani! Zašto da te pogube?” Tada prorok ušutje, ali nadoda: “Znam da te Bog odlučio uništiti kad to činiš a ne slušaš mojega savjeta.” 014 2CH 025 017 Tada judejski kralj Amasja smisli i poruči izraelskom kralju Joašu, sinu Jehuova sina Joahaza: “Dođi da se ogledamo!” 014 2CH 025 018 A izraelski kralj Joaš odvrati judejskom kralju Amasji: “Libanonski je trn jedanput poslao glasnike k libanonskom cedru i poručio: 'Daj kćer mome sinu za ženu', ali su divlje zvijeri libanonske prošle i trn izgazile. 014 2CH 025 019 Potukao si Edomce, pa ti se srce uzobijestilo i tražiš slavu. Radije ostani kod kuće. Zašto izazivaš zlo i hoćeš da padneš i ti i svi Judejci s tobom?” 014 2CH 025 020 Ali Amasja ne posluša, jer tako bijaše odredio Bog, da ih preda u ruke Joašu zato što su pristali uz edomske bogove. 014 2CH 025 021 Izađe izraelski kralj Joaš te se ogledaše u boju on i judejski kralj Amasja u Bet Šemešu u Judeji. 014 2CH 025 022 Izraelci poraziše Judejce i oni pobjegoše pod svoj šator. 014 2CH 025 023 Izraelski kralj Joaš uhvati u Bet Šemešu judejskog kralja Amasju, sina Joaševa, sina Joahazova, i odvede ga u Jeruzalem; onda sruši jeruzalemski zid od Efrajimovih vrata do Ugaonih vrata, u dužini od četiri stotine lakata. 014 2CH 025 024 Uzevši sve zlato, srebro i posuđe što se nalazilo u Domu Božjem kod Obed Edoma i u riznici kraljevskog dvora, povrh toga i taoce, vrati se u Samariju. 014 2CH 025 025 Judejski je kralj Amasja, Joašev sin, živio još petnaest godina poslije smrti izraelskoga kralja Joaša, Joahazova sina. 014 2CH 025 026 Ostala Amasjina djela, od prvih do posljednjih, zapisana su u Knjizi o judejskim i izraelskim kraljevima. 014 2CH 025 027 Otkako je Amasja ostavio Jahvu, kovala se protiv njega urota u Jeruzalemu. Iako je pobjegao u Lakiš, poslaše za njim u Lakiš ljude koji ga ondje ubiše. 014 2CH 025 028 Odande su ga prenijeli na konjima i sahranili kraj njegovih otaca u Judinu gradu. 014 2CH 026 001 Tada sav judejski narod uze Uziju, komu bijaše šesnaest godina, i zakraljiše ga namjesto njegova oca Amasje. 014 2CH 026 002 On je opet sagradio Elat vrativši ga Judeji, pošto je kralj počinuo kod svojih otaca. 014 2CH 026 003 Uziji bijaše šesnaest godina kad se zakraljio, a kraljevao je pedeset i dvije godine u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jekolija, a bila je iz Jeruzalema. 014 2CH 026 004 Činio je što je pravo u Jahvinim očima, sasvim kao i njegov otac Amasja. 014 2CH 026 005 Tražio je Boga za života Zaharije, koji ga je učio Božjem strahu; dokle je god tražio Jahvu, davao mu je Bog sreću. 014 2CH 026 006 On je izišao i zavojštio na Filistejce, srušio zid Gata, zid Jabne i zid Ašdoda; sagradio je mjesta po Ašdodu i Filisteji. 014 2CH 026 007 Bog mu je pomogao protiv Filistejaca i protiv Arapa, koji su živjeli u Gur Baalu, i protiv Meunjana. 014 2CH 026 008 Amonci su davali danak Uziji, a njegov se glas pronio do Egipta, jer se bijaše vrlo osilio. 014 2CH 026 009 Uzija je sagradio kule u Jeruzalemu kod Ugaonih vrata, kod Dolinskih vrata i na uglu te ih utvrdio. 014 2CH 026 010 Sagradio je i u pustinji kule i iskopao mnogo studenaca, jer je imao mnogo stoke i u Šefeli i po Ravnici, ratara i vinogradara u gorama i vrtovima, jer je volio poljodjelstvo. 014 2CH 026 011 Uzija je imao vojsku vještu boju koja je išla u rat u četama po broju kako ih je izbrojio tajnik Jeiel i nadzornik Maasja pod upravom Hananije, jednoga od kraljevih knezova. 014 2CH 026 012 Svega je na broj bilo, obiteljskih glavara, hrabrih junaka, dvije tisuće i šest stotina. 014 2CH 026 013 Pod njihovom je upravom bilo silne vojske trista sedam tisuća i pet stotina boju vičnih ratnika da pomažu kralju protiv neprijatelja. 014 2CH 026 014 Uzija je pripravio svoj vojsci štitove, koplja, kacige, oklope, lukove i kamenje za praćke. 014 2CH 026 015 Napravio je u Jeruzalemu vješto smišljene bojne sprave, iznašašće nekoga graditelja, da stoje na kulama i na kruništima, da bacaju strijele i veliko kamenje; pronio mu se glas nadaleko jer je uživao čudesnu pomoć sve dok se nije osilio. 014 2CH 026 016 Ali kad se osilio, uzobijestilo mu se srce dotle da se pokvario te se iznevjerio Jahvi, svome Bogu, jer je ušao u Jahvin Hekal i počeo prinositi kad na kadionom žrtveniku. 014 2CH 026 017 Ali je za njim ušao svećenik Azarja i s njim osamdeset Jahvinih svećenika, čestitih ljudi. 014 2CH 026 018 Oni ustadoše na kralja Uziju govoreći: “Nije tvoje, Uzijo, da kadiš Jahvi, nego je to dužnost svećenika, Aronovih sinova, koji su posvećeni da kade. Izlazi iz Svetišta! Iznevjerio si se. I ne služi ti na čast pred Bogom Jahvom!” 014 2CH 026 019 Tada se Uzija rasrdi držeći u ruci kadionicu da kadi; kad se rasrdio na svećenike, izbi mu guba na čelu pred svećenicima u Domu Jahvinu kraj kadionog žrtvenika. 014 2CH 026 020 Kad ga svećenički poglavar Azarja i svi svećenici izbližega pogledaše, a ono, gle, izbila mu guba na čelu; brže ga otjeraše odande, a i on sam pohitje da iziđe jer ga Jahve bijaše udario. 014 2CH 026 021 Kralj Uzija ostade gubav do smrti i stanovaše u odvojenoj kući, jer bijaše odstranjen od Doma Jahvina; njegov je sin Jotam bio upravitelj kraljevskoga dvora i sudio je puku zemlje. 014 2CH 026 022 Ostala Uzijina djela, od prvih do posljednjih, opisao je Amosov sin, prorok Izaija. 014 2CH 026 023 Uzija je počinuo i sahranili su ga kraj njegovih otaca na polju kod kraljevske grobnice, rekavši: “Gubav je.” Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Jotam. 014 2CH 027 001 Jotamu je bilo dvadeset i pet godina kad se zakraljio, a kraljevao je šesnaest godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Jeruša, Sadokova kći. 014 2CH 027 002 Činio je što je pravo u Jahvinim očima, sasvim kao otac mu Uzija; samo što nije ušao u Jahvin Hekal. Narod je i dalje bio pokvaren. 014 2CH 027 003 Sagradio je Gornja vrata Doma Jahvina; i na Ofelskom zidu mnogo je gradio. 014 2CH 027 004 Podigao je i gradove po Judejskoj gori, a u šumama dvorove i kule. 014 2CH 027 005 Vojevao je s kraljem Amonovih sinova i pobijedio ih. Amonovi su mu sinovi dali one godine sto srebrnih talenata i deset tisuća kora pšenice i deset tisuća kora ječma. Toliko su mu Amonovi sinovi priložili i druge i treće godine. 014 2CH 027 006 Tako se Jotam utvrdio, jer je uredio svoj život pred Jahvom, svojim Bogom. 014 2CH 027 007 Ostala su Jotamova djela i svi njegovi ratovi i putovi zapisani u Knjizi o izraelskim i judejskim kraljevima. 014 2CH 027 008 Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio. Kraljevao je šesnaest godina u Jeruzalemu. 014 2CH 027 009 Tada Jotam počinu kod otaca i sahraniše ga u Davidovu gradu. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Ahaz. 014 2CH 028 001 Ahazu je bilo dvadeset godina kad se zakraljio, a kraljevao je šesnaest godina u Jeruzalemu, ali nije činio što je pravo u Jahvinim očima kao što je činio njegov otac David. 014 2CH 028 002 Živio je poput izraelskih kraljeva, pa je i likove salio baalima. 014 2CH 028 003 Sam je prinosio kad u dolini Hinomova sina i proveo vlastite sinove kroz oganj, po gnusnom običaju krivobožačkih naroda što ih je Jahve protjerao pred Izraelovim sinovima. 014 2CH 028 004 Prinosio je žrtve i kadio po uzvišicama i brežuljcima i pod svakim zelenim drvetom. 014 2CH 028 005 Zato ga Jahve, njegov Bog, predade u ruke aramejskom kralju te ga on potuče, zarobi mu veliko mnoštvo ljudi i odvede ih u Damask. Još je bio predan u ruke izraelskom kralju koji ga je hametice porazio. 014 2CH 028 006 Remalijin je sin Pekah pobio među Judejcima sto dvadeset tisuća hrabrih junaka u jedan dan, jer su bili ostavili Jahvu, Boga svojih otaca. 014 2CH 028 007 A junak od Efrajimova plemena Zikri pogubio je kraljeva sina Maaseju i dvorskoga upravitelja Azrikama i Elkanu, drugoga do kralja. 014 2CH 028 008 Izraelovi su sinovi zarobili od svoje braće dvjesta tisuća žena, sinova i kćeri, a zadobili su i silan plijen od njih i odnijeli ga u Samariju. 014 2CH 028 009 Ondje bijaše Jahvin prorok po imenu Oded; izašao on pred vojsku što je išla u Samariju i rekao: “Gle, Jahve, Bog vaših otaca, razjario se na Judejce i zato ih je predao u vaše ruke te ste ih gnjevno pobili da je do neba doprlo. 014 2CH 028 010 A sada još mislite podjarmiti Judejce i Jeruzalemce da vam budu robovi i robinje; a ipak, niste li i vi puni krivice prema Jahvi, svome Bogu? 014 2CH 028 011 Zato me poslušajte sada i vratite to roblje što ga zarobiste od svoje braće, jer će se izliti na vas Jahvin gnjev.” 014 2CH 028 012 Tada ustadoše neki između glavara Efrajimovih sinova, i to Johananov sin Azarja, Mešilemotov sin Berekja i Šalumov sin Ezekija, Hadlajev sin Amasa, na one što su se vraćali s vojske. 014 2CH 028 013 Pa im rekoše: “Nemojte dovoditi ovamo toga roblja, jer, uz krivicu koja je na nama pred Jahvom, vi mislite još dometnuti na naše grijehe i na našu krivicu, kao da nije dosta velika naša krivica i jarosni gnjev na Izraelu.” 014 2CH 028 014 Tada ostaviše ratnici roblje i plijen pred knezovima i svim zborom. 014 2CH 028 015 Onda su poimence prozvani ljudi ustali, osokolili robove, obukli sve gole u odjeću iz plijena; a kad su ih obukli, obuli, nahranili, napojili i namazali, poveli su na magarcima sve iznemogle i odveli ih u palmov grad Jerihon do njihove braće, a potom se vratili u Samariju. 014 2CH 028 016 U to je doba kralj Ahaz zamolio asirske kraljeve da mu pomognu. 014 2CH 028 017 Edomci bijahu opet navalili i porazili Judejce te ih odveli u roblje. 014 2CH 028 018 Filistejci se raširili po gradovima Judejske Šefele i Negeba i, zauzevši Bet-Šemeš, Ajalon, Gederot i Soko sa selima, Timnu sa selima i Gimzo sa selima, nastanili se ondje. 014 2CH 028 019 Jahve je počeo ponižavati Judejce zbog judejskoga kralja Ahaza, jer je Ahaz razuzdao Judejce i teško se iznevjerio Jahvi. 014 2CH 028 020 Došao je na nj asirski kralj Tiglat-Pileser i pritijesnio ga umjesto da ga utvrdi. 014 2CH 028 021 Ahaz bijaše opljačkao Jahvin Dom, kraljevski dvor i knezove, i sve to dao asirskom kralju, ali mu ništa nije pomoglo. 014 2CH 028 022 Dok je bio u nevolji, postao je još nevjerniji Jahvi; takav je bio kralj Ahaz. 014 2CH 028 023 Počeo je žrtvovati damaščanskim bogovima koji su ga porazili, misleći: “Kad bogovi aramejskih kraljeva njima pomažu, žrtvovat ću im da bi i meni pomagali.” Ali su oni bili na propast njemu i svem Izraelu. 014 2CH 028 024 Ahaz je pokupio posuđe iz Božjega Doma, slupao ga, zatvorio vrata Jahvina Doma i podigao žrtvenike po svim uglovima u Jeruzalemu. 014 2CH 028 025 I u svakom je pojedinom judejskom gradu podigao uzvišice da kadi tuđim bogovima, dražeći Jahvu, Boga otaca. 014 2CH 028 026 Ostala su njegova djela i svi njegovi putovi, od prvih do posljednjih, zapisani u Knjizi o judejskim i izraelskim kraljevima. 014 2CH 028 027 Onda je Ahaz počinuo kod otaca. Sahranili su ga u Gradu, u Jeruzalemu, ali ga nisu unijeli u grobnicu judejskih kraljeva. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Ezekija. 014 2CH 029 001 Ezekiji je bilo dvadeset i pet godina kad se zakraljio. Kraljevao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Abija, kći Zaharijina. 014 2CH 029 002 Činio je što je pravo u očima Jahvinim, sasvim kao i njegov otac David. 014 2CH 029 003 Prve godine prvoga mjeseca svojega kraljevanja otvorio je vrata Doma Jahvina i popravio ih. 014 2CH 029 004 Onda je pozvao svećenike i levite i, sabravši ih na istočni trg, 014 2CH 029 005 rekao: “Čujte me, leviti! Sada se posvetite i posvetite Dom Jahve, Boga svojih otaca, i uklonite nečist iz Svetinje. 014 2CH 029 006 Naši su se oci iznevjerili i radili što je zlo u očima Jahve, našega Boga. Ostavili su ga i odvratili lice od Jahvina Prebivališta, okrenuvši mu leđa. 014 2CH 029 007 Zatvorili su trijemska vrata i potrnuli svjetiljke; nisu kadili kadom niti su prinosili paljenice u Svetištu Izraelova Boga. 014 2CH 029 008 Zato se Jahve rasrdio na Judejce i na Jeruzalem te je dopustio da budu zlostavljeni i da budu na užas i ruglo, kako vidite svojim očima. 014 2CH 029 009 I očevi su nam, eto, pali od mača, a sinovi, kćeri i žene zato su nam u ropstvu. 014 2CH 029 010 Sad sam, dakle, namislio u svom srcu sklopiti Savez s Jahvom, Izraelovim Bogom, da bi se odvratio od nas njegov jarosni gnjev. 014 2CH 029 011 Moja djeco, sad se nemojte lijeniti, jer vas je izabrao Jahve da stojite pred njim, da mu služite i da mu budete službenici i da mu kadite.” 014 2CH 029 012 Tada ustadoše leviti: Amasajev sin Mahat i Azarjin sin Joel od Kehatovih sinova; od Merarijevih sinova: Abdijev sin Kiš i Jehalelelov sin Azarja; od Geršonovaca: Zimin sin Joah i Joahov sin Eden; 014 2CH 029 013 od Elisafanovih sinova: Šimri i Jeiel; od Asafovih sinova: Zaharija i Matanija; 014 2CH 029 014 od Hemanovih sinova: Jehiel i Šimej; od Jedutunovih sinova: Šemaja i Uziel. 014 2CH 029 015 Oni skupiše braću, posvetiše se i dođoše kako je bio zapovjedio kralj po Jahvinim riječima da očiste Jahvin Dom. 014 2CH 029 016 Svećenici uđoše u Jahvin Dom da ga očiste. Počeli su svu nečist što su je našli u Jahvinu Hekalu iznositi u predvorje Jahvina Doma; leviti su je primali iznoseći je napolje na potok Kidron. 014 2CH 029 017 Počeli su posvećivati prvoga dana prvoga mjeseca, a osmoga su dana istoga mjeseca ušli u Jahvin trijem; posvećivali su Jahvin Dom osam dana; šesnaestoga su dana prvoga mjeseca završili. 014 2CH 029 018 Onda su ušli kralju Ezekiji i rekli: “Očistili smo sav Jahvin Dom: žrtvenik za paljenice sa svim njegovim priborom, stol za prinesene kruhove sa svim njegovim priborom, 014 2CH 029 019 a sve posuđe koje bijaše zabacio kralj Ahaz za svojega kraljevanja i nevjere opet smo obnovili i posvetili; eno ga pred Jahvinim žrtvenikom.” 014 2CH 029 020 Tada kralj Ezekija porani, skupi gradske knezove i ode u Jahvin Dom. 014 2CH 029 021 Dovedoše sedam mladih junaca, sedam ovnova, sedam jaganjaca, sedam jaraca za okajnicu, za kraljevstvo i za Svetište i za Judu; on zapovjedi Aronovim sinovima svećenicima da ih prinesu za paljenicu na Jahvinu žrtveniku. 014 2CH 029 022 Zaklavši goveda, svećenici uzeše krv i poškropiše žrtvenik; zaklaše ovnove i krvlju poškropiše žrtvenik, zaklaše jaganjce i krvlju poškropiše žrtvenik. 014 2CH 029 023 Dovedoše jarce za okajnicu pred kralja i pred zbor te metnuše ruke na njih. 014 2CH 029 024 Onda ih zaklaše svećenici i prinesoše kao okajnicu njihovu krv na žrtveniku da izvrše obred pomirenja za sav Izrael, jer kralj bijaše zapovjedio da se prinese paljenica i okajnica za sav Izrael. 014 2CH 029 025 Postavio je u Jahvinu Domu levite s cimbalima, harfama i citrama, kako bijaše zapovjedio David, kraljev vidjelac Gad i prorok Natan, jer je od Jahve dolazila zapovijed po njegovim prorocima. 014 2CH 029 026 Tako su leviti stajali s Davidovim glazbalima, a svećenici s trubama. 014 2CH 029 027 Tada Ezekija zapovjedi da prinesu paljenice na žrtveniku. Kad se stala prinositi paljenica, počela je Jahvina pjesma uz trube i uz glazbala izraelskoga kralja Davida. 014 2CH 029 028 Sav se zbor klanjao, pjevači pjevali, a trubači trubili, i to sve dok se nije svršila paljenica. 014 2CH 029 029 Kad se svršilo prinošenje paljenice, kralj i svi koji bijahu s njim pobožno padoše na koljena i pokloniše se. 014 2CH 029 030 Onda su kralj i knezovi zapovjedili levitima da hvale Jahvu riječima Davida i vidioca Asafa; oni su počeli hvaliti s najvećim veseljem i, pavši ničice, poklonili se. 014 2CH 029 031 Tada Ezekija progovori: “Sada ste posvetili ruke Jahvi; pristupite i donesite klanice i zahvalnice u Dom Jahvin.” Sav je zbor donio klanice i zahvalnice. Tko je god bio spremna srca, prinio je paljenice. 014 2CH 029 032 Paljenica što ih je donio zbor bijaše na broj: sedamdeset goveda, sto ovnova, dvjesta jaganjaca, sve za paljenice Jahvi. 014 2CH 029 033 Ostalih posvećenih darova bilo je šest stotina goveda i tri tisuće grla sitne stoke. 014 2CH 029 034 Ali je svećenika bilo premalo, tako da nisu mogli oderati svih paljenica; zato su im pomagala braća leviti, dok se nije svršio posao i dok se nisu posvetili drugi svećenici, jer su leviti bili gorljiviji srcem da se posvete nego svećenici. 014 2CH 029 035 Bilo je i mnogo paljenica s pretilinom od pričesnica i s ljevanicama na paljenice. Tako se opet obnovila služba u Jahvinu Domu. 014 2CH 029 036 I Ezekija se veselio, i sav narod s njime, što je Bog spremio narodu, jer se sve to iznenada dogodilo. 014 2CH 030 001 Potom Ezekija poruči svim Izraelcima i Judejcima pa napisa i pisma Efrajimovu i Manašeovu plemenu da dođu u Jahvin Dom u Jeruzalem da proslave Pashu Jahvi, Izraelovu Bogu. 014 2CH 030 002 Kralj, vijećajući s knezovima i sa svim zborom u Jeruzalemu, odluči da slave Pashu drugoga mjeseca. 014 2CH 030 003 Toga nisu mogli učiniti u pravo vrijeme jer nije bilo dosta posvećenih svećenika, i narod se ne bijaše skupio u Jeruzalemu. 014 2CH 030 004 I to je bilo prÓavo u kraljevim očima i u očima svega zbora, 014 2CH 030 005 pa su odredili da se oglasi po svem Izraelu od Beer Šebe pa do Dana da dođu i proslave Pashu Jahvi, Izraelovu Bogu, u Jeruzalemu, jer je premnogi nisu svetkovali kako je propisano. 014 2CH 030 006 Tako su otišli glasnici s pismima od kralja i njegovih knezova po svem Izraelu i Judi te su govorili po kraljevoj zapovijedi: “Izraelovi sinovi, obratite se Jahvi, Abrahamovu, Izakovu i Izraelovu Bogu, pa će se i on obratiti k Ostatku koji vam je ostao od ruku asirskih kraljeva. 014 2CH 030 007 I nemojte biti kao vaši očevi i vaša braća, koji su se iznevjerili Jahvi, Bogu svojih otaca, te ih je predao propasti, kako i sami vidite. 014 2CH 030 008 Nemojte, dakle, biti tvrdovrati kao vaši očevi: pružite ruku Jahvi i dođite u njegovu Svetinju koju je posvetio zauvijek i služite Jahvi, svome Bogu, pa će odvratiti od vas svoj žestoki gnjev. 014 2CH 030 009 Ako se obratite Jahvi, vaša će braća i vaši sinovi naći milost u onih koji su ih zarobili pa će se vratiti u ovu zemlju; jer je Jahve, vaš Bog, milostiv i milosrdan i neće odvratiti lica od vas ako se vi obratite njemu.” 014 2CH 030 010 I tako su glasnici krenuli od grada do grada po Efrajimovoj i Manašeovoj zemlji pa do Zebuluna, a ljudi im se podsmijavali i rugali. 014 2CH 030 011 Ipak su se neki od Ašerova, od Manašeova i od Zebulunova plemena ponizili i došli u Jeruzalem. 014 2CH 030 012 Na Judejce je pak sišla Božja ruka i prožela ih jednodušnošću da čine što bijaše zapovjedio kralj i knezovi po Jahvinoj riječi. 014 2CH 030 013 Skupilo se u Jeruzalemu mnogo naroda da slave Blagdan beskvasnih kruhova, drugoga mjeseca; zbor je bio vrlo velik. 014 2CH 030 014 Tada su ustali i uklonili žrtvenike što su bili u Jeruzalemu, uklonili sve kadionike i bacili ih u potok Kidron. 014 2CH 030 015 Onda su stali klati Pashu četrnaestoga dana drugoga mjeseca, a svećenici i leviti postidjeli se i, posvetiv se, počeli unositi paljenice u Jahvin Dom. 014 2CH 030 016 Stali su na svoje mjesto po pravilu, po Zakonu Mojsija, čovjeka Božjeg; svećenici su škropili krvlju primajući je iz ruku levita. 014 2CH 030 017 Kako ih bijaše mnogo u zboru koji se nisu posvetili, leviti su klali pashalne jaganjce za sve koji nisu bili čisti, da bi ih posvetili Jahvi. 014 2CH 030 018 Najveći se dio naroda, mnogi od Efrajimova i Manašeova, Jisakarova i Zebulunova plemena, nije očistio te je jeo Pashu nepropisno. Ali se za njih pomolio Ezekija govoreći: “Blagi Jahve neka očisti od grijeha svakoga 014 2CH 030 019 tko je upravio srce da traži Boga Jahvu, Boga svojih otaca, ako i nije čist kako dolikuje Svetištu!” 014 2CH 030 020 Jahve je uslišio Ezekiju i oprostio narodu. 014 2CH 030 021 Tako su Izraelovi sinovi koji su se zatekli u Jeruzalemu svetkovali Blagdan beskvasnih kruhova sedam dana s velikim veseljem, a leviti i svećenici hvalili Jahvu iz dana u dan uz glazbala za Jahvinu slavu. 014 2CH 030 022 Ezekija je hrabrio levite koji su pokazivali divnu privrženost Jahvi. Jeli su svečanu žrtvu sedam dana, žrtvujući žrtve pričesnice i slaveći Jahvu, Boga svojih otaca. 014 2CH 030 023 Potom je sav zbor vijećajući odlučio da svetkuje još sedam dana; svetkovali su još sedam dana s veseljem. 014 2CH 030 024 Judejski kralj Ezekija darovao je zboru tisuću mladih junaca i sedam tisuća grla sitne stoke; a knezovi darivali zboru tisuću mladih junaca i deset tisuća grla sitne stoke; tada se posvetilo mnogo svećenika. 014 2CH 030 025 Tako se proveselio sav judejski zbor, i svećenici i leviti, i sav zbor što je bio došao iz Izraela, i došljaci koji bijahu došli iz zemlje izraelske, i stanovnici u Judeji. 014 2CH 030 026 Bilo je veliko veselje u Jeruzalemu, jer od vremena Davidova sina Salomona, izraelskoga kralja, nije bilo tako u Jeruzalemu. 014 2CH 030 027 Onda su ustali svećenici i leviti te blagoslovili narod: njihov je glas bio uslišan, a njihova je molitva doprla do Božjega svetog Prebivališta na nebu. 014 2CH 031 001 Kad se sve to svršilo, svi Izraelovi sinovi koji su se našli ondje zađoše po judejskim gradovima te su razbijali stupove, sjekli ašere i obarali uzvišice i žrtvenike po svem Judinu, Benjaminovu, Efrajimovu i Manašeovu plemenu dokle god nisu završili. Onda se svi Izraelovi sinovi vratiše svaki na svoj posjed, u svoje gradove. 014 2CH 031 002 Ezekija je opet uredio svećeničke i levitske redove po njihovim redovima, svakoga prema njegovoj službi, svećenike i levite, za paljenice i za pričesnice, da služe, slave i hvale Boga na vratima Jahvina tabora. 014 2CH 031 003 Odredio je kraljevski doprinos od svoga imanja za paljenice, za paljenice jutarnje i večernje i za paljenice što se prinose subotom, za mlađaka i na blagdane, kako je napisano u Zakonu Jahvinu. 014 2CH 031 004 Zapovjedio je narodu, jeruzalemskim stanovnicima, da daju dio svećenicima i levitima da se utvrde u Zakonu Jahvinu. 014 2CH 031 005 Kad se to razglasilo, počeli su Izraelovi sinovi donositi najboljega žita, novog vina, ulja i meda i svakojaka poljskog priroda i donosili su obilne desetine od svega. 014 2CH 031 006 Izraelovi i Judini sinovi, koji su živjeli u judejskim gradovima, također su donosili desetinu od goveda i sitne stoke i desetinu od svetih stvari posvećenih Jahvi, njihovu Bogu; donosili su i davali sve hrpu na hrpu. 014 2CH 031 007 Trećega su mjeseca počeli slagati u hrpe, a sedmoga su mjeseca završili. 014 2CH 031 008 Onda je došao Ezekija s knezovima i, ugledavši hrpe, blagosloviše Jahvu i njegov izraelski narod. 014 2CH 031 009 Potom se Ezekija propitao kod svećenika i levita za hrpe. 014 2CH 031 010 Odgovarajući, svećenički poglavar Azarja, od Sadokova doma, reče: “Otkako su počeli donositi ove prinose u Dom Jahvin, jedemo i siti smo, a mnogo i pretječe, jer je Jahve blagoslovio svoj narod te je preteklo ovo mnoštvo.” 014 2CH 031 011 Tada Ezekija zapovjedi da se urede sobe u Jahvinu Domu; kad su ih spremili, 014 2CH 031 012 počeli su onamo unositi prinose, desetine i svetinje; nad tim je bio predstojnik levit Konanija i brat mu Šimej, drugi do njega. 014 2CH 031 013 A Jehiel, Azazja, Nahat, Asahel, Jerimot, Jozabad, Eliel, Jismakja, Mahat i Benaja biše postavljeni kao nadglednici uz Konaniju i brata mu Šimeja, po nalogu kralja Ezekije i Azarje, predstojnika u Božjem Domu. 014 2CH 031 014 Kore, sin levita Jimne, vratar Istočnih vrata, bio je nad dragovoljnim Božjim prinosima da bi prinosio Jahvine podizanice i svetinje nad svetinjama. 014 2CH 031 015 Pod njim su bili Eden, Minjamin, Ješua, Šemaja, Amarja i Šekanija po svećeničkim gradovima da savjesno dijele svojoj braći po njihovim redovima, kako velikome tako i malome - 014 2CH 031 016 osim muškaraca starijih od trideset godina popisanih u rodovnicima - svima koji su dolazili u Dom Jahvin na svoj svakidašnji posao da obave obredne dužnosti po svojim redovima. 014 2CH 031 017 U rodovnike su bili popisani svećenici po obiteljima i leviti od dvadeset godina naviše po svojim službama, po svojim redovima. 014 2CH 031 018 U rodovnike bijahu popisana sva njihova djeca, njihove žene, njihovi sinovi i njihove kćeri, za svekoliki zbor, jer su se iskreno posvetili svetinjama. 014 2CH 031 019 Aronovi sinovi, svećenici na poljskim pašnjacima svojih gradova, u svakom pojedinom gradu, bijahu poimence određeni da daju dio svakome muškarcu među svećenicima. Sve su rodovnike sastavili leviti. 014 2CH 031 020 Ezekija je uradio tako po svoj Judeji čineći što je dobro, pravo i vjerno pred Jahvom, svojim Bogom. 014 2CH 031 021 U svakom poslu koji je počeo za službu Božjega Doma, i u zakonu i u zapovijedi tražeći Boga, trudio se svim svojim srcem i uspijevao. 014 2CH 032 001 Poslije tih događaja i dokaza vjernosti dođe asirski kralj Sanherib i, ušavši u Judeju, opkoli tvrde gradove misleći ih osvojiti. 014 2CH 032 002 Ezekija, vidjevši gdje je došao Sanherib i kako snuje da zavojšti na Jeruzalem, 014 2CH 032 003 posavjetova se s knezovima i s junacima da začepi vodene izvore koji bijahu izvan grada. Oni mu podupriješe osnovu. 014 2CH 032 004 Sabralo se mnogo naroda te su začepili sva vrela i potok koji teče posred zemlje; govorahu: “Zašto da asirski kraljevi nađu toliko vode kad dođu!” 014 2CH 032 005 Ezekija se osokolio, obnovio sav oboreni zid i podigao kule na njemu; izvana je sagradio drugi zid i utvrdio Milon u Davidovu gradu; napravio je mnogo kopalja i štitova, 014 2CH 032 006 zatim postavio vojvode nad narodom i, pozvavši ih k sebi na trg kraj gradskih vrata, ohrabri ih ovim riječima: 014 2CH 032 007 “Budite hrabri i junaci; ne bojte se i ne plašite se asirskoga kralja, ni svega mnoštva što je s njim, jer je s nama moćniji nego s njim: 014 2CH 032 008 s njim je tjelesna mišica, a s nama je Jahve, Bog naš, da nam pomaže i da bije naše bojeve.” Narod se uzda u riječi judejskoga kralja Ezekije. 014 2CH 032 009 Poslije toga asirski je kralj Sanherib, dok bijaše kod Lakiša sa svom bojnom silom, poslao sluge u Jeruzalem k judejskome kralju Ezekiji i k svim Judejcima koji bijahu u Jeruzalemu i poručio im: 014 2CH 032 010 “Ovako veli asirski kralj Sanherib: 'U što se uzdate stojeći opsjednuti u Jeruzalemu? 014 2CH 032 011 Ne zavodi li vas Ezekija da vas preda smrti od gladi i žeđi kad govori: Jahve, Bog naš, izbavit će nas iz ruke asirskoga kralja? 014 2CH 032 012 Nije li taj Ezekija uklonio njegove uzvišice i njegove žrtvenike; i zapovjedio Judejcima i Jeruzalemcima govoreći: Pred jednim se žrtvenikom klanjajte i na njemu kadite! 014 2CH 032 013 Zar ne znate što sam učinio ja i moji preci od svih zemaljskih naroda? Zar su bogovi zemaljskih naroda mogli izbaviti svoje zemlje iz moje ruke? 014 2CH 032 014 Koji je među svim bogovima onih naroda što su ih sasvim uništili moji preci mogao izbaviti narod iz moje ruke, da bi mogao vaš Bog izbaviti vas iz moje ruke?' 014 2CH 032 015 Zato nemojte da vas sada Ezekija vara i da vas tako zavodi i ne vjerujte mu! Jer nijedan bog nikojega naroda ili kraljevstva nije mogao izbaviti svoga naroda iz moje ruke, ni iz ruke mojih predaka, a kamoli će vaš Bog izbaviti vas iz moje ruke!” 014 2CH 032 016 Još su više njegove sluge napadale Boga Jahvu i njegova slugu Ezekiju. 014 2CH 032 017 Napisao je i pismo ružeći Jahvu, Izraelova Boga: “Kao što bogovi zemaljskih naroda nisu izbavili svojih naroda iz moje ruke, tako neće ni Ezekijin Bog izbaviti svojega naroda iz moje ruke.” 014 2CH 032 018 I vikahu iza glasa, na judejskom jeziku, jeruzalemskom narodu koji bijaše na zidu da ga uplaše i prepadnu kako bi osvojili grad. 014 2CH 032 019 Govorili su o jeruzalemskom Bogu kao o bogovima zemaljskih naroda, bogovima koji su djelo čovječjih ruku. 014 2CH 032 020 Stoga se pomoli kralj Ezekija i prorok Izaija, Amosov sin, i zazvaše nebo u pomoć. 014 2CH 032 021 Tada Jahve posla anđela koji uništi sve hrabre junake, zapovjednike i vojvode u vojsci asirskoga kralja, tako da se vratio posramljen u svoju zemlju. A kad je ušao u hram svoga boga, sasjekli su ga ondje mačem neki koji su se rodili iz njegova krila. 014 2CH 032 022 Tako je Jahve spasio Ezekiju i jeruzalemske stanovnike od ruke asirskoga kralja Sanheriba i iz ruku neprijatelja, te im dao mir odasvud uokolo. 014 2CH 032 023 Mnogi su donosili darove Jahvi u Jeruzalem i dragocjenosti judejskome kralju Ezekiji. Poslije toga Ezekija se uzvisio u očima svih naroda. 014 2CH 032 024 U to se vrijeme Ezekija razbolio nasmrt, ali se pomolio Jahvi, koji mu je progovorio i učinio čudo. 014 2CH 032 025 Ali se Ezekija nije odužio dobročinstvu koje mu je iskazano, nego se uzoholio; stoga je došla srdžba na nj, na Judu i na Jeruzalem. 014 2CH 032 026 Ezekija se ponizio zato što mu se bilo uzoholilo srce, i on i Jeruzalemci, pa tako nije došla na njih Jahvina srdžba za Ezekijina života. 014 2CH 032 027 Ezekija je stekao vrlo veliko bogatstvo i slavu; napravio je riznice za srebro i zlato, za drago kamenje, za miomirise, za štitove i za svakojake dragocjene posude; 014 2CH 032 028 skladište za prirod od žita, od novog vina i ulja, staje za svakojaku stoku, torove za stada. 014 2CH 032 029 Podigao je i gradove, imao je mnogo blaga, sitne stoke i goveda, jer mu je Bog dao vrlo veliko imanje. 014 2CH 032 030 Isti je Ezekija začepio gornji izvor Gihonske vode i svrnuo je pravo na zapadnu stranu Davidova grada. Ezekija je bio sretan u svakom poslu. 014 2CH 032 031 Samo kad su došli poslanici babilonskih knezova, poslani k njemu da se propitaju za čudo koje se dogodilo u zemlji, ostavio ga je Bog da bi ga iskušao i da bi se doznalo sve što mu je u srcu. 014 2CH 032 032 Ostala Ezekijina djela, njegova pobožnost, zapisani su u proročkom viđenju proroka Izaije, Amosova sina, i u Knjizi o judejskim i izraelskim kraljevima. 014 2CH 032 033 Ezekija je počinuo kod svojih otaca. Sahranili su ga na usponu kako se ide ka grobovima Davidovih sinova. Po smrti su mu odali počast svi Judejci i Jeruzalemci. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Manaše. 014 2CH 033 001 Manašeu je bilo dvanaest godina kad se zakraljio. Pedeset i pet godina kraljevao je u Jeruzalemu. 014 2CH 033 002 Činio je što je zlo u Jahvinim očima, povodeći se za gnusobama naroda što ih je Jahve protjerao pred sinovima Izraelovim. 014 2CH 033 003 Obnovio je uzvišice što ih bijaše oborio otac mu Ezekija, podigao je žrtvenike Baalu, načinio ašere i stao se klanjati svoj nebeskoj vojsci i služiti joj. 014 2CH 033 004 Podigao je žrtvenike i u Domu Jahvinu, za koji bijaše rekao Jahve: “U Jeruzalemu će prebivati Ime moje zauvijek.” 014 2CH 033 005 Sagradio je žrtvenike svoj nebeskoj vojsci u oba predvorja Doma Jahvina. 014 2CH 033 006 I sinove je svoje proveo kroz oganj u dolini Hinomova sina. Vračao je, gatao, čarao, stvorio bajače i opsjenare i uopće učinio premnogo zla u Jahvinim očima razjarujući ga. 014 2CH 033 007 Načinio je idolski lik i posadio ga u Domu Božjem, za koji Bog bijaše rekao Davidu i njegovu sinu Salomonu: “U ovom Domu i u Jeruzalemu, koji sam izabrao među svim izraelskim plemenima, postavit ću Ime svoje zauvijek. 014 2CH 033 008 Neću više dati da noga Izraelaca uzmakne iz zemlje koju sam dao u baštinu vašim očevima, samo ako budu držali i provodili u djelo sve što sam im zapovjedio: sav Zakon, uredbe i običaje dane preko Mojsija.” 014 2CH 033 009 Ali je Manaše zaveo Judejce i Jeruzalemce te su radili još gore nego narodi što ih je Jahve iskorijenio pred sinovima Izraelovim. 014 2CH 033 010 Jahve je opominjao Manašea i njegov narod, ali oni nisu poslušali. 014 2CH 033 011 Stoga je Jahve doveo na njih vojskovođe asirskoga kralja. Uhvativši Manašea kukama, svezali su ga u dvoje mjedene verige i odveli u Babilon. 014 2CH 033 012 Kad se našao u nevolji, počeo se moliti za milost Jahvi, svome Bogu, ponizivši se veoma pred Bogom otaca. 014 2CH 033 013 Molio se i Bog mu se smilovao te usliša njegovu prošnju i vrati ga u Jeruzalem u kraljevstvo. Manaše tada spozna da je Jahve Bog. 014 2CH 033 014 Poslije toga sagradio je vanjski zid Davidovu gradu zapadno od Gihona, od doline pa do Ribljih vrata, i opasao zidom Ofel, izvevši ga vrlo visoko. Postavio je bojne vojvode u svim tvrdim gradovima u Judi. 014 2CH 033 015 Osim toga, uklonio je iz Jahvina Doma tuđinske bogove, onaj idolski lik i sve žrtvenike što ih bijaše posagradio na gori Jahvina Doma i u Jeruzalemu i sve ih baci izvan grada. 014 2CH 033 016 Zatim opet podiže Jahvin žrtvenik i žrtvova na njemu žrtve pričesnice i zahvalnice. Zapovjedi i Judejcima da služe Jahvi, Bogu Izraelovu. 014 2CH 033 017 Ipak je narod još žrtvovao po uzvišicama, ali samo Jahvi, svojem Bogu. 014 2CH 033 018 Ostala Manašeova djela i njegova molitva Bogu, riječi koje su mu govorili vidioci u ime Jahve, Izraelova Boga, zapisane su u Povijesti izraelskih kraljeva. 014 2CH 033 019 Njegova molitva i kako je bio uslišan, svi njegovi grijesi i njegova nevjera te mjesta na kojima je pogradio uzvišice, podigao ašere i idole prije nego što se ponizio - sve je to zapisano u povijesti Hozajevoj. 014 2CH 033 020 Tada Manaše počinu kraj svojih otaca. Sahranili su ga u dvoru. Na njegovo se mjesto zakraljio sim mu Amon. 014 2CH 033 021 Dvadeset su i dvije godine bile Amonu kad se zakraljio, a kraljevao je dvije godine u Jeruzalemu. 014 2CH 033 022 Činio je što je zlo u Jahvinim očima, kao i otac mu Manaše, jer je svim idolima koje bijaše načinio njegov otac Manaše on prinosio žrtve i služio im. 014 2CH 033 023 Ali se nije ponizio pred Jahvom kako se ponizio otac mu Manaše, nego je još i umnožio svoju krivicu. 014 2CH 033 024 Tada se protiv njega urotiše njegove sluge i ubiše ga u dvoru. 014 2CH 033 025 Ali je prosti puk pobio sve one koji se bijahu urotili protiv kralja Amona i na njegovo mjesto zakraljio sina mu Jošiju. 014 2CH 034 001 Jošiji je bilo osam godina kad se zakraljio. Kraljevao je trideset i jednu godinu u Jeruzalemu. 014 2CH 034 002 Činio je što je pravo u Jahvinim očima. U svemu je hodio putovima oca Davida, ne skrećući ni desno ni lijevo. 014 2CH 034 003 Osme godine kraljevanja, dok još bijaše dječak, počeo je tražiti Boga oca Davida, a dvanaeste je godine stao čistiti Judeju i Jeruzalem od uzvišica, ašera, od rezanih i livenih likova. 014 2CH 034 004 Pred njim su oborili žrtvenike Baalu, polomio je sunčane stupove koji bijahu na njima; izlomio je i satro ašere i rezane i livene likove, prosuo ih po grobovima onih što su im prinosili žrtve. 014 2CH 034 005 Svećeničke je kosti spalio na njihovim žrtvenicima i tako očistio Judeju i Jeruzalem. 014 2CH 034 006 Isto je učinio i po gradovima Manašeova, Efrajimova i Šimunova plemena, pa do Naftalijeva, po njihovim opustošenim mjestima unaokolo. 014 2CH 034 007 Oborio je žrtvenike i ašere, raskovao i satro rezane likove i isjekao sve sunčane stupove po svoj zemlji izraelskoj, a onda se vratio u Jeruzalem. 014 2CH 034 008 Osamnaeste godine kraljevanja, očistivši zemlju i Dom, posla Asalijahina sina Šafana, gradskoga upravitelja Maaseju, Johazova sina Joaha, tajnika, da poprave Dom Jahve, njegova Boga. 014 2CH 034 009 Oni su došli k velikom svećeniku Hilkiji i predali mu novce donesene u Božji Dom, koje bijahu sabrali leviti, čuvari hramskog praga, iz ruke Manašeovih i Efrajimovih sinova i od svega Izraelova Ostatka, od svega Judina i Benjaminova plemena, od jeruzalemskih stanovnika. 014 2CH 034 010 Dali su to na ruku poslovođama, postavljenim nad Domom Jahvinim, a oni su izdavali poslenicima koji su radili u Domu Jahvinu, popravljajući što je bilo trošno i obnavljajući Hram. 014 2CH 034 011 Dali su drvodjeljama i graditeljima da kupuju tesanac i drvo za grede i da se pobrvnaju kuće koje bijahu porušili judejski kraljevi. 014 2CH 034 012 Ti su ljudi savjesno obavljali posao; nad njima su bili postavljeni Jahat i Obadja, leviti od Merarijevih sinova, i Zaharija i Mešulam od Kehatovih sinova da upravljaju radom. Svi su leviti bili vični glazbalima. 014 2CH 034 013 Jedni su bili nad bremenošama i nadstojnicima svih poslenika u svakoj službi, a drugi su od levita bili pisari, nadzornici i vratari. 014 2CH 034 014 Kad su iznosili novce donesene u Jahvin Dom, našao je svećenik Hilkija Knjigu Zakona Jahvina, danu preko Mojsija. 014 2CH 034 015 I, progovorivši, Hilkija reče tajniku Šafanu: “Našao sam Knjigu Zakona u Domu Jahvinu.” Hilkija dade knjigu Šafanu. 014 2CH 034 016 Šafan odnese knjigu kralju i izvjesti ga: “Tvoje sluge rade sve što im se povjerilo. 014 2CH 034 017 Izasuvši novce što su se našli u Domu Jahvinu, dadoše ih na ruku poslovođama i poslenicima.” 014 2CH 034 018 Tada tajnik Šafan javi kralju: “Svećenik Hilkija dade mi jednu knjigu.” I Šafan je poče čitati pred kraljem. 014 2CH 034 019 Čuvši riječi Zakona, kralj razdrije haljine svoje. 014 2CH 034 020 I naredi Hilkiji, Šafanovu sinu Ahikamu, Mikinu sinu Abdonu, tajniku Šafanu i kraljevu sluzi Asaji: 014 2CH 034 021 “Idite i upitajte Jahvu o meni i Ostatku Izraela i Judeje zbog ove knjige što je nađena, jer je velika Jahvina jarost što se izlila na nas zato što naši očevi nisu čuvali Jahvine riječi, nisu vršili što je pisano u knjizi.” 014 2CH 034 022 Hilkija s kraljevim ljudima ode proročici Huldi, ženi Šaluma, Tokhatova sina, sina Hasre, čuvara odjeće; ona je živjela u Jeruzalemu, u novom gradu. Kad joj to kazaše, 014 2CH 034 023 ona im reče: “Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Kažite čovjeku koji vas je poslao k meni: 014 2CH 034 024 Ovako veli Jahve: Evo, dovest ću nesreću na ovaj grad i na njegove stanovnike, izvršit ću sve kletve napisane u knjizi što je pročitaše pred judejskim kraljem. 014 2CH 034 025 Jer su me ostavili i kadili tuđim bogovima da bi me ljutili svim djelima ruku svojih, planut će jarost moja na to mjesto i neće se ugasiti. 014 2CH 034 026 A judejskome kralju, koji vas je poslao po Jahvin savjet, recite ovo: Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: Riječi si čuo. 014 2CH 034 027 Ali kako ti je omekšalo srce i jer si se ponizio pred Bogom čuvši što sam objavio tome gradu i njegovim stanovnicima, i ponizivši se preda mnom, razdro si haljine i plakao, zato sam te uslišio - riječ je Jahvina! 014 2CH 034 028 Evo, sjedinit ću te s ocima tvojim i s mirom ćeš leći u grob da ne vidiš svu nesreću koju ću svaliti na ovo mjesto i njegove stanovnike.'” Oni odnesoše taj odgovor kralju. 014 2CH 034 029 Tada posla kralj da se saberu sve judejske i jeruzalemske starješine. 014 2CH 034 030 Kralj se potom pope u Dom Jahvin, sa svim Judejcima, Jeruzalemcima, svećenicima, levitima i sa svim narodom, od najvećega do najmanjeg. I pročita im sve riječi Knjige Saveza što je nađena u Domu Jahvinu. 014 2CH 034 031 Kralj, stojeći na svome mjestu, obnovi pred Jahvom Savez da će slijediti Jahvu, držati se njegovih zapovijedi, pouka i uredaba svim srcem i svom dušom da bi izvršio sve stavke toga Saveza što su napisane u knjizi. 014 2CH 034 032 I sve koji su se našli u Jeruzalemu i Benjaminovu plemenu pozva da pristupe; i Jeruzalemci prionuše uza Savez Boga, Boga svojih otaca. 014 2CH 034 033 Tada Jošija ukloni sve gnusobe iz svih izraelskih krajeva i učini te svi koji su se našli u Izraelu počeše služiti Jahvi, svojem Bogu. Za svega njegova života nisu odstupili od Jahve, Boga svojih otaca. 014 2CH 035 001 Potom je Jošija svetkovao Pashu Jahvi u Jeruzalemu: klalo se pashalno jagnje četrnaestoga dana prvoga mjeseca. 014 2CH 035 002 Postavio je svećenike na njihove službe, osokolivši ih na službu u Jahvinu Domu. 014 2CH 035 003 Zatim je rekao levitima koji su poučavali sve Izraelce i bili posvećeni Jahvi: “Metnite sveti Kovčeg u Dom koji je sagradio Davidov sin Salomon, izraelski kralj; ne smijete ga više nositi na ramenima; sada služite Jahvi, svojem Bogu, i njegovu izraelskom narodu! 014 2CH 035 004 I pripravite se po otačkim domovima, po redovima, kako je napisao izraelski kralj David i propisao sin mu Salomon. 014 2CH 035 005 Stojte u Svetinji po redovima otačkih domova svoje braće, običnoga puka, i po redu levitskoga otačkog doma. 014 2CH 035 006 I tako koljite pashalno janje te se posvetite i pripravite svoju braću da svetkuju kako je zapovjedio Jahve preko Mojsija.” 014 2CH 035 007 Jošija je darovao običnom puku od sitne stoke jaganjaca i jarića, sve za Pashu, svima koji su se našli ondje, na broj trideset tisuća, i tri tisuće goveda, sve to s kraljeva imanja. 014 2CH 035 008 Njegovi su knezovi dragovoljno darovali narodu, svećenicima i levitima, i to: Hilkija, Zaharija i Jehiel, predstojnici u Božjem Domu, dali su svećenicima za Pashu dvije tisuće i šest stotina jaganjaca i jarića i tri stotine goveda. 014 2CH 035 009 A Konanija, Šemaja i Netanel, njegova braća Hašabja, Jehiel i Jozabad, levitski knezovi, darovali su levitima za Pashu pet tisuća grla sitne stoke i pet stotina goveda. 014 2CH 035 010 A kad je bila uređena služba, stali su svećenici na svoje mjesto i leviti u svojim redovima po kraljevoj zapovijedi. 014 2CH 035 011 Klali su Pashu, a svećenici su škropili krvlju, dok su leviti odirali kožu. 014 2CH 035 012 Onda su pripravili paljenice da ih dadu običnom puku po redovima otačkih domova da ih prinese Jahvi, kako je napisano u Mojsijevoj knjizi. Tako su učinili i s govedima. 014 2CH 035 013 Pekli su Pashu na ognju po običaju, a ostale su posvećene stvari kuhali u loncima, kotlovima i zdjelama i brzo ih raznosili svemu običnom puku. 014 2CH 035 014 Poslije su pripravljali Pashu sebi i svećenicima, jer su svećenici, Aronovi sinovi, bili zaposleni prinošenjem paljenica i pretiline do noći; zato su leviti pripravljali sebi i svećenicima, Aronovim sinovima. 014 2CH 035 015 A pjevači, Asafovi sinovi, stajali su na svojem mjestu, kako je bio zapovjedio David, Asaf, Heman i kraljev vidjelac Jedutun. Vratari su stajali na svakim vratima; oni se nisu micali od službe, nego su im njihova braća leviti pripravljala sve. 014 2CH 035 016 Tako je bila uređena sva Jahvina služba onoga dana da se proslavi Pasha i da se prinesu paljenice na Jahvinu žrtveniku po zapovijedi kralja Jošije. 014 2CH 035 017 Tako su Izraelovi sinovi, koji su se našli ondje, u to doba sedam dana slavili Pashu i Blagdan beskvasnih kruhova. 014 2CH 035 018 Pasha kao ova u Izraelu nije se slavila od vremena proroka Samuela niti je ijedan od izraelskih kraljeva slavio Pashu kao što ju je slavio Jošija - sa svećenicima, levitima i sa svim Judejcima i Izraelcima, koliko ih se god našlo, i s Jeruzalemcima. 014 2CH 035 019 Ta se Pasha svetkovala osamnaeste godine Jošijina kraljevanja. 014 2CH 035 020 Poslije svega toga, kad je Jošija uredio Dom, došao je egipatski kralj Neko da se bije kod Karkemiša na Eufratu, a Jošija je izišao preda nj. 014 2CH 035 021 Kralj Neko poslao je Jošiji glasnike i poručio: “Što ja imam s tobom, judejski kralju? Ne idem ja danas na tebe, nego na dom s kojim sam u ratu, i Bog mi je zapovjedio da se požurim. Okani se Boga koji je sa mnom da te ne upropastim!” 014 2CH 035 022 Ali Jošija nije odvratio lica od njega, nego se ojunačio da se bije s njim; ne poslušavši Nekovih riječi iz Božjih usta, došao je da se bije na Megidskom polju. 014 2CH 035 023 Strijelci ustrijeliše kralja Jošiju, a on reče slugama: “Izvedite me jer sam teško ranjen.” 014 2CH 035 024 Sluge ga skinuše s bojnih kola i metnuše u druga kola koja je imao, pa ga odvezoše u Jeruzalem; ondje je umro i bio sahranjen u grobnici otaca. Sva Judeja s Jeruzalemom plakala je za Jošijom. 014 2CH 035 025 I Jeremija je protužio za Jošijom. I svi pjevači i pjevačice spominju u tužbalicama Jošiju do danas; uveli su ih u običaj u Izraelu, i eno su zapisane u Tužbalicama. 014 2CH 035 026 Ostala Jošijina djela i njegova pobožnost, vršeni onako kako piše u Jahvinu Zakonu, 014 2CH 035 027 svi njegovi pothvati, od prvih do posljednjih, zapisani su u Knjizi o izraelskim i judejskim kraljevima. 014 2CH 036 001 Tada priprosti puk uze Jošijina sina Joahaza i zakralji ga u Jeruzalemu namjesto njegova oca. 014 2CH 036 002 Dvadeset i tri godine bile su Joahazu kad se zakraljio. Kraljevao je tri mjeseca u Jeruzalemu. 014 2CH 036 003 Svrgao ga je egipatski kralj u Jeruzalemu i udario na zemlju danak od sto srebrnih talenata i jedan zlatni talenat. 014 2CH 036 004 Egipatski kralj postavi za kralja nad Judejom i nad Jeruzalemom njegova brata Elijakima, promijenivši mu ime na Jojakim; njegova je brata Joahaza uzeo Neko i odveo u Egipat. 014 2CH 036 005 Dvadeset je i pet godina bilo Jojakimu kad se zakraljio. Kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu; činio je što je zlo u očima Jahve, njegova Boga. 014 2CH 036 006 Na nj je zaratio babilonski kralj Nabukodonozor i, svezavši ga u dvoje mjedene verige, odveo ga u Babilon. 014 2CH 036 007 Dio posuđa iz Jahvina Doma odnio je Nabukodonozor u Babilon i metnuo ga u svoj dvorac u Babilonu. 014 2CH 036 008 Ostala Jojakimova djela i gnusobe koje je činio i što se na njemu našlo, sve je zapisano u Knjizi o izraelskim i judejskim kraljevima. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Jojakin. 014 2CH 036 009 Osam je godina bilo Jojakinu kad se zakraljio, a kraljevao je tri mjeseca i deset dana u Jeruzalemu; činio je što je zlo u Jahvinim očima. 014 2CH 036 010 O godišnjoj je mijeni poslao kralj Nabukodonozor te su ga odveli u Babilon s dragocjenostima iz Jahvina Doma, a nad Judom i nad Jeruzalemom zakraljio je njegova rođaka Sidkiju. 014 2CH 036 011 Dvadeset je i jedna godina bila Sidkiji kad se zakraljio, a kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu. 014 2CH 036 012 Činio je što je zlo u očima Jahve, njegova Boga; nije se ponizio pred prorokom Jeremijom, koji mu je govorio iz Jahvinih usta, 014 2CH 036 013 nego se još i pobunio protiv kralja Nabukodonozora, koji ga bijaše zakleo Bogom; ostao je tvrdoglav i uporan u srcu da se ne obrati Jahvi, Bogu Izraelovu. 014 2CH 036 014 Pa i svi su svećenički poglavari i narod gomilali nevjeru na nevjeru slijedeći gnusna djela krivobožačkih naroda, oskvrnjujući Dom Jahvin, posvećen u Jeruzalemu. 014 2CH 036 015 Jahve, Bog njihovih otaca, slao je k njima zarana svoje glasnike, slao ih svejednako, jer mu bijaše žao svojega naroda i svojega Prebivališta. 014 2CH 036 016 Ali su se oni rugali Božjim glasnicima, prezirući njegove riječi i podsmjehujući se njegovim prorocima, dok se nije podigla Jahvina jarost na njegov narod te više nije bilo lijeka. 014 2CH 036 017 Doveo je na njih kaldejskoga kralja, koji okrenu pod mač njihove mladiće u domu njihova Svetišta, ne štedeći ni mladića ni djevojke, ni starca ni nemoćna. Sve mu je predao u ruke. 014 2CH 036 018 Sve posuđe Božjega Doma, veliko i malo, blago Jahvina Doma i kraljevo blago, blago njegovih knezova, sve je odnio u Babilon. 014 2CH 036 019 Spalili su Božji Dom, oborili jeruzalemski zid i sve su njegove dragocjenosti uništili. 014 2CH 036 020 One što izbjegoše maču odvede Nabukodonozor u Babilon u sužanjstvo. Postali su robovi njemu i njegovim sinovima, dokle nije nastalo perzijsko kraljevstvo. 014 2CH 036 021 Da bi se ispunila riječ koju Jahve reče na Jeremijina usta: “Dokle se zemlja ne oduži svojim subotama, počivat će za sve vrijeme u pustoši dok se ne ispuni sedamdeset godina.” 014 2CH 036 022 Ali prve godine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila riječ Jahvina objavljena na Jeremijina usta, podiže Jahve duh perzijskoga kralja Kira te on oglasi po svemu svojem kraljevstvu usmeno i pismeno: 014 2CH 036 023 “Ovako veli perzijski kralj Kir: 'Sva zemaljska kraljevstva dade mi Jahve, Bog nebeski. On mi naloži da mu sagradim Dom u Jeruzalemu, u Judeji. Tko je god među vama od svega njegova naroda, Bog njegov bio s njim, pa neka ide onamo!'” # # BOOK 015 EZR Ezra Ezra 015 EZR 001 001 Prve godine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila riječ Jahvina objavljena na Jeremijina usta, nadahnu Jahve perzijskoga kralja Kira te on objavi po svemu svojem kraljevstvu, usmeno i pismeno: 015 EZR 001 002 “Ovako veli perzijski kralj Kir: 'Sva zemaljska kraljevstva dade mi Jahve, Bog nebeski. On mi naloži da mu sagradim Dom u Jeruzalemu, u Judeji. 015 EZR 001 003 Tko je god među vama od svega njegova naroda, Bog njegov bio s njim! Neka ide u Jeruzalem u Judeji i neka gradi Dom Jahvi, Bogu Izraelovu, Bogu koji stoluje u Jeruzalemu. 015 EZR 001 004 I gdje god se još zadržao ostatak toga naroda, neka ga stanovništvo mjesta u kojima boravi podupre srebrom i zlatom, imanjem i stokom i dragovoljnim prinosima za Dom Božji u Jeruzalemu.'” 015 EZR 001 005 Tada ustadoše glavari obitelji Jude i Benjamina, svećenici i leviti, i svi kojima je Bog potaknuo duh i krenuše graditi Dom Jahvin u Jeruzalemu. 015 EZR 001 006 I svi su im susjedi pomagali: srebrom, zlatom, darovima u naravi, stokom, dragocjenostima mnogim, osim svega što su dragovoljno prilagali. 015 EZR 001 007 Kralj Kir iznese posuđe Jahvina Doma koje Nabukodonozor bijaše odnio iz Jeruzalema i stavio u hram svoga boga. 015 EZR 001 008 Kir, kralj perzijski, uruči ga Mitredatu, rizničaru, koji ga izbroji judejskom knezu Šešbasaru. 015 EZR 001 009 Evo njegova popisa. Zlatnih zdjela: trideset; srebrnih zdjela: tisuću i dvadeset devet; 015 EZR 001 010 zlatnih čaša: trideset; srebrnih čaša: četiri stotine i deset; ostalog posuđa: tisuću. 015 EZR 001 011 Svega zlatnog i srebrnog posuđa: pet tisuća i četiri stotine. Sve je to odnio Šešbasar kada se sužnji vraćahu iz Babilona u Jeruzalem. 015 EZR 002 001 Ovo su ljudi one pokrajine koji su se vratili iz sužanjstva u Babilonu, kamo ih bijaše odveo babilonski kralj Nabukodonozor. Vratili su se u Jeruzalem i Judeju, svaki u svoj grad. 015 EZR 002 002 Stigli su oni i s njima Zerubabel, Ješua, Nehemija, Seraja, Reelaja, Nahamani, Mordokaj, Bilšan, Mispar, Bigvaj, Rehum i Baana. Evo popisa ljudi od naroda Izraelova: 015 EZR 002 003 sinovi Paroševi: dvije tisuće stotinu sedamdeset i dva; 015 EZR 002 004 sinovi Šefatjini: tri stotine sedamdeset i dva; 015 EZR 002 005 Arahovi sinovi: sedam stotina sedamdeset i pet; 015 EZR 002 006 sinovi Pahat-Moabovi, to jest sinovi Ješuini i Joabovi sinovi: dvije tisuće osam stotina i dvanaest; 015 EZR 002 007 Elamovi sinovi: tisuću dvije stotine pedeset i četiri; 015 EZR 002 008 sinovi Zatuovi: devet stotina četrdeset i pet; 015 EZR 002 009 Zakajevi sinovi: sedam stotina i šezdeset; 015 EZR 002 010 Banijevi sinovi: šest stotina četrdeset i dva; 015 EZR 002 011 Bebajevi sinovi: šest stotina dvadeset i tri; 015 EZR 002 012 sinovi Azgadovi: tisuću dvije stotine dvadeset i dva; 015 EZR 002 013 Adonikamovi sinovi: šest stotina šezdeset i šest; 015 EZR 002 014 sinovi Bigvajevi: dvije tisuće pedeset i šest; 015 EZR 002 015 Adinovi sinovi: četiri stotine pedeset i četiri; 015 EZR 002 016 sinovi Aterovi, od Ezekije: devedeset i osam; 015 EZR 002 017 Besajevi sinovi: tri stotine dvadeset i tri; 015 EZR 002 018 sinovi Jorini: stotinu i dvanaest; 015 EZR 002 019 Hašumovi sinovi: dvije stotine dvadeset i tri; 015 EZR 002 020 sinovi Gibarovi: devedeset i pet; 015 EZR 002 021 ljudi iz Betlehema: stotinu dvadeset i tri; 015 EZR 002 022 ljudi iz Netofe: pedeset i šest; 015 EZR 002 023 ljudi iz Anatota: stotinu dvadeset i osam; 015 EZR 002 024 ljudi iz Bet Azmaveta: četrdeset i dva; 015 EZR 002 025 ljudi iz Kirjat Jearima, Kefire i Beerota: sedam stotina četrdeset i tri; 015 EZR 002 026 ljudi iz Rame i Gebe: šest stotina dvadeset i jedan; 015 EZR 002 027 ljudi iz Mikmasa: stotinu dvadeset i dva; 015 EZR 002 028 ljudi iz Betela i Aja: dvije stotine dvadeset i tri; 015 EZR 002 029 nebonski sinovi: pedeset i dva; 015 EZR 002 030 sinovi Magbiša: stotinu pedeset i šest; 015 EZR 002 031 sinovi jednoga drugog Elama: tisuću dvije stotine pedeset i četiri; 015 EZR 002 032 Harimovi sinovi: tri stotine i dvadeset; 015 EZR 002 033 sinovi Loda, Hadida i Onona: sedam stotina dvadeset i pet; 015 EZR 002 034 sinovi Jerihona: tri stotine četrdeset i pet; 015 EZR 002 035 sinovi Senajini: tri tisuće šest stotina trideset. 015 EZR 002 036 Svećenici: Jedajini sinovi, to jest iz kuće Ješuine: devet stotina sedamdeset i tri; 015 EZR 002 037 sinovi Imerovi: tisuću pedeset i dva; 015 EZR 002 038 Pašhurovi sinovi: tisuću dvije stotine četrdeset i sedam; 015 EZR 002 039 sinovi Harimovi: tisuću i sedamnaest. 015 EZR 002 040 Leviti: sinovi Ješuini i Kadmielovi od Hodavjinovaca: sedamdeset i četiri. 015 EZR 002 041 Pjevači: sinovi Asafovi: stotinu dvadeset i osam. 015 EZR 002 042 Vratari: sinovi Šalumovi, sinovi Aterovi, sinovi Talmonovi, sinovi Akubovi, sinovi Hatitini i sinovi Šobajevi: u svemu stotinu trideset i devet. 015 EZR 002 043 Netinci - sluge hramske: Sihini sinovi, sinovi Hasufini, sinovi Tabaotovi, 015 EZR 002 044 Kerosovi sinovi, Siahini sinovi, Fadonovi sinovi, 015 EZR 002 045 sinovi Lebanovi, sinovi Hagabini, sinovi Akubovi, 015 EZR 002 046 Hagabovi sinovi, Šamlajevi sinovi, Hananovi sinovi, 015 EZR 002 047 sinovi Gidelovi, sinovi Gaharovi, sinovi Reajini, 015 EZR 002 048 Resinovi sinovi, Nekodini sinovi, Gazamovi sinovi, 015 EZR 002 049 sinovi Uzini, sinovi Faseahini, sinovi Besajevi, 015 EZR 002 050 Asnanini sinovi, Meunimovi sinovi, Nefusimovi sinovi, 015 EZR 002 051 sinovi Bakbukovi, sinovi Hakufini, sinovi Harhurovi, 015 EZR 002 052 Baslutovi sinovi, Mehidini sinovi, Haršini sinovi, 015 EZR 002 053 sinovi Barkosovi, sinovi Sisrini, sinovi Tamahovi, 015 EZR 002 054 Nesiahovi sinovi, Hatifini sinovi. 015 EZR 002 055 Sinovi slugu Salomonovih: sinovi Sotajevi, sinovi Hasoferetovi, sinovi Farudini, 015 EZR 002 056 Jalini sinovi, Darkonovi sinovi, Gidelovi sinovi, 015 EZR 002 057 sinovi Šefatjini, sinovi Hatilovi, sinovi Pokeret-Hasebajimovi, sinovi Amijevi. 015 EZR 002 058 Svega netinaca i sinova slugu Salomonovih: tri stotine dvadeset i dva. 015 EZR 002 059 Oni koji su pošli iz Tel Melaha, Tel Harše, Keruba, Adana, Imera, a nisu mogli dokazati da li je njihov dom i njihovo sjeme izraelskog podrijetla: 015 EZR 002 060 sinovi Dalajini, sinovi Tobijini, sinovi Nekodini - njih šest stotina pedeset i dva. 015 EZR 002 061 A od svećeničkih sinova: Hobajini sinovi, Hakosovi sinovi, sinovi Barzilaja - onoga koji je uzeo za ženu jednu kćer Barzilaja Gileađanina te se prozvao tim imenom. 015 EZR 002 062 Oni su tražili svoje rodoslovne popise, ali ih nisu našli. Bili su izlučeni iz svećeništva. 015 EZR 002 063 I namjesnik im zabrani jesti od svetinja sve dok se ne pojavi svećenik za Urim i Tumim. 015 EZR 002 064 Sav je zbor brojio četrdeset i dvije tisuće tri stotine i šezdeset duša, 015 EZR 002 065 ne računajući njihove sluge i sluškinje, kojih bijaše sedam tisuća tri stotine i sedam. Bijaše i dvije stotine pjevača i pjevačica. 015 EZR 002 066 Njihovih je konja bilo sedam stotina trideset i šest, njihovih mazga dvije stotine četrdeset i pet, 015 EZR 002 067 deva je bilo četiri stotine trideset i pet, a njihovih magaraca ukupno šest tisuća sedam stotina i dvadeset. 015 EZR 002 068 Stanovit broj obiteljskih glavara kad su stigli u Dom Jahvin, koji je u Jeruzalemu, dragovoljno su priložili darove za Dom Božji da bi se podigao na svome mjestu. 015 EZR 002 069 Dali su prema svojim mogućnostima u riznicu šezdeset tisuća drahmi zlata, pet tisuća mina srebra i stotinu svećeničkih haljina. 015 EZR 002 070 Svećenici, leviti i dio naroda nastaniše se u Jeruzalemu; a vratari, pjevači, netinci i svi ostali Izraelci u svojim gradovima. 015 EZR 003 001 Kad je došao sedmi mjesec - sinovi su Izraelovi bili već u svojim gradovima - sabrao se sav narod kao jedan čovjek u Jeruzalemu. 015 EZR 003 002 Tada Ješua, sin Josadakov, sa svojom braćom svećenicima, i Zerubabel, sin Šealtielov, sa svojom braćom, počeše graditi žrtvenik Bogu Izraelovu da bi prinosili paljenice, kako je pisano u Zakonu Mojsija, čovjeka Božjeg. 015 EZR 003 003 I podigoše žrtvenik na starome mjestu - iako su bili u strahu od naroda u zemlji - i prinosili su paljenice Jahvi, paljenice jutarnje i večernje; 015 EZR 003 004 i slavili su Blagdan sjenica, kako je pisano: prinosili su svakodnevno broj paljenica propisan za svaki dan. 015 EZR 003 005 Osim toga prinosili su svakidašnje paljenice, zatim žrtve određene za mlađak i za sve blagdane Jahvine i za sve one koji su htjeli dragovoljno žrtvovati Jahvi. 015 EZR 003 006 Od prvoga dana u sedmom mjesecu počeli su prinositi Jahvi žrtve paljenice, premda još nisu bili položeni temelji svetišta Jahvina. 015 EZR 003 007 I dadoše novac kamenarima i drvodjelcima; Sidoncima i Tircima poslaše hranu i piće i ulje da dovezu drva cedrova s Libanona do Jafe po dopuštenju perzijskoga kralja Kira. 015 EZR 003 008 A druge godine poslije njihova dolaska k Domu Božjemu u Jeruzalemu, drugoga mjeseca kako su Zerubabel, sin Šealtielov, i Ješua, sin Josadakov, s ostalom svojom braćom svećenicima, levitima i sa svim narodom koji se iz ropstva vratio u Jeruzalem počeli graditi, postavili su levite od dvadeset godina naviše da upravljaju poslovima oko Doma Jahvina. 015 EZR 003 009 Ješua, njegovi sinovi i braća njegova Kadmiel, Binuj i Hodavja bijahu postavljeni da kao jedan upravljaju poslenicima na gradnji Doma Božjega. 015 EZR 003 010 Kad su zidari bili postavili temelje Svetišta Jahvina, postavili su se svećenici u svečanim odjećama, s trubama, a tako i leviti, sinovi Asafovi, s cimbalima da slave Jahvu prema odredbama Davida, kralja Izraelova. 015 EZR 003 011 I pjevahu Jahvi hvalu i slavu: “Jer je dobar, jer je vječna njegova ljubav prema Izraelu.” I sav je narod klicao hvaleći Jahvu, jer je Dom Jahvin bio postavljen na svoje temelje. 015 EZR 003 012 Zaista, mnogi svećenici, mnogi leviti i glavari obiteljski i starješine, koji su svojim očima vidjeli temelje prijašnjega Hrama, plakahu iza glasa, a mnogi opet snažno klicahu od radosti. 015 EZR 003 013 I tako nitko nije mogao razlikovati radosno klicanje od plača u narodu; jer je narod glasno klicao i vika se čula vrlo daleko. 015 EZR 004 001 Ali kada su čuli Judini i Benjaminovi neprijatelji da povratnici iz sužanjstva grade svetište Jahvi, Bogu Izraelovu, 015 EZR 004 002 potražiše Zerubabela, Ješuu i glavare obiteljske i rekoše im: “Mi želimo s vama graditi, jer, kao i vi, tražimo Boga vašega i njemu prinosimo žrtve od vremena Esar Hadona, asirskoga kralja, koji nas je ovamo doveo.” 015 EZR 004 003 Zerubabel, Ješua i glavari izraelskih obitelji odgovoriše im: “Nije na vama da s nama gradite Dom našemu Bogu: gradit ćemo mi sami Jahvi, Bogu Izraelovu, kako nam je naredio Kir, kralj perzijski.” 015 EZR 004 004 Tada je narod one zemlje plašio ljude Judeje i smetao im u gradnji. 015 EZR 004 005 Podmitili su savjetnike da im ometaju naum: tako je bilo za vrijeme perzijskoga kralja Kira sve do perzijskoga kralja Darija. Samarijanske smetnje za Kserksove i Artakserksove vladavine 015 EZR 004 006 Za Kserksova kraljevanja, na početku njegove vladavine, sastaviše tužbu protiv stanovnika Judeje i Jeruzalema. 015 EZR 004 007 I za vremena Artakserksova pisali su Bišlam, Mitredat, Tabel i ostali njihovi drugovi protiv Jeruzalema perzijskom kralju Artakserksu. Podnesak je bio pisan aramejskim pismom i jezikom. 015 EZR 004 008 Zatim su upravitelj Rehum i tajnik Šimšaj napisali kralju Artakserksu slijedeće pismo protiv Jeruzalema - 015 EZR 004 009 upravitelj Rehum, tajnik Šimšaj i ostali drugovi njihovi: perzijski suci, poslanici, činovnici; Arkevajci, Babilonci, Suzanci - to jest Elamci - 015 EZR 004 010 i ostali narodi koje je veliki i slavni Asurbanipal bio odveo u sužanjstvo i naselio ih u gradove Samarije i druge krajeve s onu stranu Rijeke. 015 EZR 004 011 Evo prijepisa pisma koje su mu poslali: “Kralju Artakserksu, tvoje sluge, ljudi s onu stranu Rijeke. Sada, dakle, 015 EZR 004 012 neka zna kralj da su Judejci stigli k nama od tebe; došavši u Jeruzalem, žele ponovo sagraditi odmetnički i opaki grad; podižu zidine, a temelje su već postavili. 015 EZR 004 013 Neka zna kralj: ako ovaj grad bude sagrađen i zidovi podignuti, neće se više plaćati porez, ni danak, ni carina, i ovaj će grad biti na štetu kraljevske riznice. 015 EZR 004 014 Budući da jedemo dvorsku sol, ne čini nam se doličnim gledati ovu sramotu nanesenu kralju. Zato, dakle, obavještavamo kralja: 015 EZR 004 015 neka se poduzmu istraživanja u ljetopisima tvojih očeva: u tim ćeš ljetopisima naći i utvrditi da je ovaj grad odmetnički grad, nesretan za kraljeve i pokrajine i da su se u njemu od davnine dizale bune. Zato je ovaj grad bio razoren. 015 EZR 004 016 Obavješćujemo kralja da neće biti više tvoje područje preko Rijeke ako ovaj grad bude ponovo sagrađen i zidovi podignuti!” 015 EZR 004 017 Kralj je poslao ovaj odgovor: “Rehumu, upravitelju, Šimšaju, tajniku, i ostalim drugovima njihovim koji borave u Samariji i drugdje, s onu stranu Rijeke - mir! Evo, 015 EZR 004 018 podnesak koji ste mi poslali bio je preda mnom pričitan u njegovu prijevodu. 015 EZR 004 019 Po mojoj su naredbi poduzeli istraživanja i utvrdili da se taj grad dizao od davnine protiv kraljeva i da su u njemu bivali ustanci i bune. 015 EZR 004 020 I moćni su kraljevi kraljevali u Jeruzalemu, koji su gospodarili svime s onu stranu Rijeke: njima se plaćao danak, porez i carina. 015 EZR 004 021 Zapovjedite, dakle, da se prekine pothvat onih ljudi: taj se grad neće zidati dok ja o tome ne odlučim. 015 EZR 004 022 Čuvajte se svakog propusta u postupku, da ne bi zlo poraslo na štetu kraljeva.” 015 EZR 004 023 Pošto je prijepis otpisa kralja Artakserksa pročitan pred Rehumom, upraviteljem, Šimšajem, tajnikom, i pred njihovim drugovima, oni brzo odoše u Jeruzalem k Judejcima te im oružanom snagom zabraniše radove. 015 EZR 004 024 Tako su obustavljeni poslovi oko gradnje Doma Božjega u Jeruzalemu. Bili su prekinuti sve do druge godine kraljevanja Darija, perzijskoga kralja. 015 EZR 005 001 Tada su proroci Hagaj i Zaharija, sin Adonov, počeli prorokovati Judejcima u Judeji i Jeruzalemu, u ime Boga Izraelova, koji je bio nad njima; 015 EZR 005 002 na to ustadoše Zerubabel, sin Šealtielov, i Ješua, sin Josadakov, i počeše zidati Dom Božji u Jeruzalemu: proroci su Božji bili s ljudima i bodrili ih. 015 EZR 005 003 U to vrijeme dođoše k njima Tatnaj, satrap s onu stranu Rijeke, Šetar Boznaj i drugovi njihovi poslanici i upitaše ih: “Tko vam je dopustio da gradite ovaj hram i da podižete ove zidove? 015 EZR 005 004 Kako se zovu ljudi koji su sagradili ovu zgradu?” 015 EZR 005 005 Ali je oko Božje bdjelo nad starješinama judejskim, te im nisu zabranili da rade dok obavijest nije otišla Dariju i stigao o tom pismeni odgovor. 015 EZR 005 006 Ovo je prijepis pisma koje su kralju Dariju poslali Tatnaj, satrap s one strane Rijeke, Šetar Boznaj i njihovi drugovi poslanici s one strane Eufrata. 015 EZR 005 007 Oni su mu uputili izvješće ovog sadržaja: “Kralju Dariju svaki mir! 015 EZR 005 008 Neka znade kralj da smo došli u pokrajinu Judeju k Domu Boga velikoga: grade ga od krupnog kamenja, drvetom oblažu zidove; posao se brižljivo izvodi i napreduje u njihovim rukama. 015 EZR 005 009 Zapitali smo njihove starješine i rekli smo im: 'Tko vam je dopustio da gradite ovaj hram i da podignete njegove zidove?' 015 EZR 005 010 Pitali smo ih i za njihova imena da bismo ti javili. Tako smo i zapisali imena onih koji zapovijedaju ljudstvu. 015 EZR 005 011 A oni nam ovako odgovoriše: 'Mi smo sluge Boga neba i zemlje; gradimo Hram koji je bio sagrađen prije mnogo godina i koji je bio sagradio i podigao veliki kralj Izraela. 015 EZR 005 012 Ali kad su naši oci rasrdili Boga neba, on ih je predao u ruke Nabukodonozora Kaldejca, babilonskog kralja, koji je razorio ovaj Hram i odveo narod u sužanjstvo u Babilon. 015 EZR 005 013 Ali prve godine Kira, kralja babilonskog, zapovjedio je kralj Kir da se ponovo sazida ovaj Dom Božji. 015 EZR 005 014 Još i zlatno i srebrno posuđe Doma Božjega, koje Nabukodonozor bijaše odnio iz svetišta u Jeruzalemu i prenio ga u svetište babilonsko, uzeo je kralj Kir iz svetišta u Babilonu i predao čovjeku po imenu Šešbasaru, koga je postavio upraviteljem, 015 EZR 005 015 i rekao mu je: 'Uzmi ovo posuđe, pođi i metni ga u svetište jeruzalemsko, i neka se Dom Božji zida na svome starom mjestu.' 015 EZR 005 016 Taj je Šešbasar došao, dakle, i postavio temelje Doma Božjega u Jeruzalemu. I od tada pa do danas gradi se, i još nije dovršen.' 015 EZR 005 017 Sada, dakle, ako kralj želi, neka se istraži u pismohrani kraljevoj u Babilonu je li zaista kralj Kir izdao zapovijed da se sagradi Dom Božji u Jeruzalemu. A kraljeva odluka o tome neka nam se saopći.” 015 EZR 006 001 Tada, po naredbi kralja Darija, uzeše tražiti u Babilonu, u spremištu gdje je bila pismohrana, 015 EZR 006 002 i nađoše u Ekbatani, tvrđavi u medijskoj pokrajini, svitak s ovom poveljom: “Na spomen. 015 EZR 006 003 Prve godine kraljevanja Kira proglasio je kralj Kir: Dom Božji u Jeruzalemu. Dom neka se sagradi kao mjesto gdje će se prinositi žrtve i gdje će se donositi prinosi za paljenje. Neka bude visok šezdeset lakata i širok šezdeset lakata. 015 EZR 006 004 Tri reda neka budu od velikog kamenja, a jedan od drveta. Trošak će se podmiriti iz kraljevskog dvora. 015 EZR 006 005 Povrh toga, posuđe zlatno i srebrno iz Doma Božjeg koje Nabukodonozor bijaše uzeo iz svetišta u Jeruzalemu i prenio u Babilon neka se vrati i bude na svome mjestu u svetištu jeruzalemskom i neka se postavi u Domu Božjem.” 015 EZR 006 006 “Sada, dakle, Tatnaju, satrape s onu stranu Rijeke, Šetar Boznaju i drugovi vaši poslanici s onu stranu Rijeke, udaljite se odatle! 015 EZR 006 007 Pustite neka taj Dom Božji grade upravitelji i starješine židovske. Dom Božji treba sagraditi na njegovu prvotnom mjestu. 015 EZR 006 008 Evo mojih naredaba o vašem držanju prema starješinama judejskim kako bi se ponovo sagradio taj Dom Božji: od kraljevskog blaga - to jest od danka s onu stranu Rijeke - neka se plaća onim ljudima brižljivo, bez prijekida, 015 EZR 006 009 i što im bude trebalo za žrtve paljenice Bogu neba: junaca, ovnova i jaganjaca, i pšenice, soli, vina i ulja, neka im se redovito daje svakoga dana, prema uputama svećenika u Jeruzalemu. 015 EZR 006 010 Neka prinose žrtve na ugodan miris Bogu neba, neka mole za život kralja i njegovih sinova. 015 EZR 006 011 Naređujem osim toga: tko god prekrši ovu naredbu, neka mu se izvadi greda iz kuće pa neka na njoj bude pogubljen, a kuća da mu zato postane bunište. 015 EZR 006 012 I Bog, koji je ondje nastanio svoje Ime, neka obori svakog kralja i narod koji bi se drznuo da prekrši moju naredbu i sruši Dom Božji u Jeruzalemu! Ja, Darije, izdao sam ovu zapovijed. Neka se točno vrši!” 015 EZR 006 013 Tada Tatnaj, satrap s onu stranu Rijeke, Šetar Boznaj i njihovi drugovi učiniše onako kako je zapovjedio kralj Darije. 015 EZR 006 014 A židovske su starješine nastavile uspješno graditi po nadahnuću proroka Hagaja i Zaharije, sina Adonova. Dovršili su gradnju po naredbi Boga Izraelova i po naredbi Kira i Darija i Artakserksa, kralja perzijskoga. 015 EZR 006 015 Hram je zavšen dvadeset i trećeg dana mjeseca Adara. Bilo je to šeste godine vladavine kralja Darija. 015 EZR 006 016 Izraelci - svećenici, leviti i ostatak povratnika iz sužanjstva - radosno posvetiše taj Dom Božji. 015 EZR 006 017 Žrtvovaše za posvećenje Doma Božjega stotinu junaca, dvije stotine ovnova, četiri stotine janjaca i, kao žrtvu za grijehe svega Izraela, dvanaest jaraca - prema broju plemena Izraelovih. 015 EZR 006 018 Zatim postaviše svećenike po njihovim redovima i levite po njihovim razredima za službu Domu Božjem u Jeruzalemu, kako je propisano u knjizi Mojsijevoj. 015 EZR 006 019 Povratnici iz sužanjstva slavili su Pashu četrnaestog dana prvoga mjeseca. 015 EZR 006 020 Svi su se leviti, kao jedan čovjek, očistili: svi su bili čisti; žrtvovali su pashu za sve povratnike iz ropstva, za svoju braću svećenike i za sebe. 015 EZR 006 021 Blagovali su pashu Izraelci koji su se vratili iz ropstva i svi oni koji su im se, prekinuvši s nečistoćom naroda zemlje, pridružili da traže Jahvu, Boga Izraelova. 015 EZR 006 022 I svetkovahu radosno Blagdan beskvasnih hljebova sedam dana: jer ih je Jahve ispunio radošću i obratio prema njima srce asirskog kralja da ojača njihove ruke u radovima oko Doma Boga, Boga Izraelova. 015 EZR 007 001 Poslije tih događaja, za kraljevanja Artakserksa, kralja perzijskoga, Ezra - sin Seraje, sina Azarje, sina Hilkije, 015 EZR 007 002 sina Šaluma, sina Sadoka, sina Ahituba, 015 EZR 007 003 sina Amarje, sina Azarje, sina Merajota, 015 EZR 007 004 sina Zerahje, sina Uzije, sina Bukija, 015 EZR 007 005 sina Abišue, sina Pinhasa, sina Eleazara, sina vrhovnog svećenika Arona - 015 EZR 007 006 taj Ezra vrati se iz Babilona. Bio je književnik vješt Mojsijevu Zakonu, koji je dao Jahve, Bog Izraelov. Kako je ruka Jahve, Boga njegova, bila nad njim, kralj mu je dao sve što je tražio. 015 EZR 007 007 Stanovit broj Izraelaca, svećenika, levita, pjevača, vratara i sluga krenuše u Jeruzalem sedme godine kralja Artakserksa. 015 EZR 007 008 A Ezra je došao u Jeruzalem petoga mjeseca: bilo je to sedme godine kraljeve. 015 EZR 007 009 Pošao je iz Babilona prvoga dana prvoga mjeseca, a stigao je u Jeruzalem prvoga dana petoga mjeseca: nad njim je bila blaga ruka Boga njegova! 015 EZR 007 010 Jer je Ezra nastojao svim srcem proniknuti Zakon Jahvin, vršiti ga i poučavati Izraela u zakonima i običajima. 015 EZR 007 011 Evo prijepisa isprave koju je kralj Artakserkso dao svećeniku Ezri, književniku vještu naredbama i zakonima što ih je Jahve dao Izraelu: 015 EZR 007 012 “Artakserkso, kralj kraljeva, svećeniku Ezri, pisaru Zakona Boga nebeskoga, potpuni mir. 015 EZR 007 013 Evo mojih zapovijedi: Tko god u mome kraljevstvu od naroda izraelskog, njegovih svećenika ili od njegovih levita želi poći u Jeruzalem, može ići s tobom. 015 EZR 007 014 Osim toga, šalje te kralj i njegovih sedam savjetnika da pregledaš Judeju i Jeruzalem prema Zakonu Boga tvoga, koji ti je u ruci, 015 EZR 007 015 i da odneseš srebro i zlato koje kralj i njegovih sedam savjetnika dragovoljno prinose Bogu Izraelovu, koji prebiva u Jeruzalemu, 015 EZR 007 016 i sve srebro i zlato koje skupiš po svoj pokrajini babilonskoj s dragovoljnim prinosima koje narod i svećenici prinesu za Dom svoga Boga u Jeruzalemu. 015 EZR 007 017 I pobrini se da tim novcem kupiš junaca, ovnova i jaganjaca, a tako i darova i naljeva koji uz to idu: to prinesi na žrtvenik Doma Boga vašega u Jeruzalemu. 015 EZR 007 018 Sa srebrom i zlatom što preostane učinite ti i tvoja braća kako vam se bude najviše svidjelo, vršeći volju Boga vašega. 015 EZR 007 019 Posuđe koje si primio za službu Domu Boga tvoga ostavi pred Bogom tvojim, u Jeruzalemu. 015 EZR 007 020 I što bi još trebalo za Dom Boga tvoga i što bi trebalo nabaviti primit ćeš iz kraljevskih riznica. 015 EZR 007 021 Ja, kralj Artakserkso, još zapovijedam svim rizničarima s one strane Rijeke: sve što od vas zatraži svećenik Ezra, pisar Zakona Boga nebeskoga, podajte odmah najtočnije, 015 EZR 007 022 do stotinu talenata srebra, stotinu kora pšenice, do stotinu bata vina, do stotinu bata ulja, a soli po želji. 015 EZR 007 023 Sve što naredi Bog nebeski, neka se odmah izvrši u svoj gorljivosti za Dom Boga nebeskog, da gnjev njegov ne dođe na kraljevstvo kraljevo i na djecu njegovu. 015 EZR 007 024 I još vam javljamo da se ne smije udariti danak, ni porez, ni carina ni na jednoga od svećenika, levita, pjevača, netinaca i drugih službenika toga Doma Božjega. 015 EZR 007 025 A ti, Ezra, po mudrosti Boga svoga koju imaš u rukama, postavi činovnike i suce koji će suditi svemu narodu s onu stranu Rijeke, to jest svima koji poznaju Zakon Boga tvoga. Tko ne zna, vi ga poučite. 015 EZR 007 026 Tko ne bude držao Zakona Boga tvojega - koji je i kraljev zakon - neka se oštro osudi: na smrt, na progonstvo, na novčanu globu ili na tamnicu.” 015 EZR 007 027 “Blagoslovljen neka je Jahve, Bog otaca naših, koji je nadahnuo srce kraljevo da proslavi Dom Jahvin u Jeruzalemu 015 EZR 007 028 i koji je okrenuo prema meni naklonost kralja, njegovih savjetnika i svih najmoćnijih kraljevskih činovnika. A ja se osmjelih jer ruka Jahve, Boga mojega, bijaše nada mnom i sabrah glavare Izraela da pođu sa mnom.” 015 EZR 008 001 Evo glavara obitelji s rodoslovljem koji su sa mnom pošli iz Babilona za vladavine kralja Artakserksa: 015 EZR 008 002 Od Pinhasovih sinova: Geršom; od Itamarovih sinova: Daniel; od Davidovih sinova: Hatuš, 015 EZR 008 003 Šekanijini sinovi; od sinova Paroševih: Zaharija i s njim upisanih muškaraca stotinu i pedeset; 015 EZR 008 004 od Pahat-Moabovih sinova: Elijoenaj, sin Zerahjin, i s njim dvije stotine muškaraca; 015 EZR 008 005 od Zatuovih sinova: Šekanija, sin Jahazielov, i s njim tri stotine muškaraca; 015 EZR 008 006 od sinova Adinovih: Ebed, sin Jonatanov, i s njim pedeset muškaraca; 015 EZR 008 007 od Elamovih sinova: Izaija, sin Atalijin, i s njim sedamdeset muškaraca; 015 EZR 008 008 od Šefatjinih sinova: Zebadja, sin Mihaelov, i s njim osamdeset muškaraca; 015 EZR 008 009 od Joabovih sinova: Obadja, sin Jehielov, i s njim dvije stotine i osamnaest muškaraca; 015 EZR 008 010 od sinova Banijevih: Šelomit, sin Josifjin, i s njim stotinu i šezdeset muškaraca; 015 EZR 008 011 od Bebajevih sinova: Zaharija, sin Bebajev, i s njim dvadeset i osam muškaraca; 015 EZR 008 012 od Azgadovih sinova: Johanan, sin Hakatanov, i s njim stotinu i deset muškaraca; 015 EZR 008 013 od posljednjih Adonikamovih sinova poimence: Elifelet, Jeiel i Šemaja, i s njima šezdeset muškaraca; 015 EZR 008 014 i od sinova Bigvajevih: Utaj, sin Zabudov, i s njim sedamdeset muškaraca. 015 EZR 008 015 Sabrao sam ih kod rijeke koja teče prema Ahavi. Utaborili smo se za tri dana ondje. Pregledao sam svjetovnjake i svećenike, ali nisam ondje našao ni jednog levita. 015 EZR 008 016 Tada sam poslao glavare Eliezera, Ariela, Šemaju, Elnatana, Jariba, Elnatana, Natana, Zahariju, Mešulama i učitelje Jojariba i Elnatana 015 EZR 008 017 i uputio sam ih Idonu, poglavaru mjesta Kasifje. Stavio sam u njihova usta riječi koje će reći Idonu i njegovoj braći koja su se nalazila u mjestu Kasifji da nam pribave sluge za Dom Boga našega. 015 EZR 008 018 Milostiva ruka Boga našega bijaše nad nama i oni nam dovedoše razumna čovjeka između sinova Mahlija, sina Levijeva, sina Izraelova: Šerebju s njegovim sinovima i braćom - njih osamnaest. 015 EZR 008 019 Još Hašabju i s njim njegova brata Izaiju, sina Merarijeva, i njihove sinove: njih dvadeset. 015 EZR 008 020 A od poslužitelja koje su David i glavari postavili levitima da im služe: dvije stotine i dvadeset poslužitelja. Svi su bili poimence zabilježeni. 015 EZR 008 021 Ja sam ondje, kraj rijeke Ahave, proglasio post: da bismo se ponizili pred Bogom svojim i od njega izmolili sretan put sebi, svojoj djeci i svemu blagu svojem. 015 EZR 008 022 Jer bih se stidio moliti od kralja vojske i konjanika da nas štite putem od neprijatelja; izjavili smo, naprotiv, kralju: “Ruka je Boga našega ispružena da blagoslovi sve one koji ga traže; njegova snaga i gnjev njegov nad onima su koji ga ostavljaju.” 015 EZR 008 023 I tako smo postili i molili Boga svoga na ovu nakanu, i on nas usliša. 015 EZR 008 024 Izabrao sam dvanaest glavara svećeničkih, Šerebju i Hašabju, i s njima desetoricu njihove braće; 015 EZR 008 025 izmjerih im srebro, zlato i posuđe, darove koje su kralj, njegovi savjetnici, velikaši i svi Izraelci darovali za Dom Boga našega. 015 EZR 008 026 Izmjerih i stavih u njihove ruke šest stotina i pedeset talenata srebra, stotinu srebrnih posuda od po dva talenta, stotinu talenata zlata, 015 EZR 008 027 dvadeset zlatnih čaša od tisuću darika i dva vrča od dobre pozlaćene mjedi, skupocjene kao zlato. 015 EZR 008 028 I rekoh im: “Vi ste Jahvi posvećeni; ovo je posuđe posvećeno, ovo srebro i zlato dragovoljno je darovano Jahvi, Bogu otaca vaših. 015 EZR 008 029 Pazite i čuvajte ovo sve dok ne izmjerite pred glavarima svećeničkim i pred levitima i glavarima obitelji Izraelovih u Jeruzalemu, u dvoranama Doma Jahvina.” 015 EZR 008 030 Svećenici i leviti primiše, dakle, izmjereno srebro, zlato i posuđe da ga odnesu u Jeruzalem, u Dom Boga našega. 015 EZR 008 031 Dvanaestog dana prvoga mjeseca krenusmo od rijeke Ahave da pođemo u Jeruzalem: ruka Boga našega bijaše nad nama; on nas je na putu štitio od napada neprijatelja i od pljačkaša. 015 EZR 008 032 Stigli smo u Jeruzalem i ondje smo se tri dana odmarali. 015 EZR 008 033 Četvrtoga dana izmjereno je srebro, zlato i posuđe u Domu Boga našega i predano je u ruke Merimotu, sinu Urijinu, s kojim je bio Eleazar, sin Pinhasov; a pred njima bijahu leviti: Jozabad, sin Ješuin, i Noadja, sin Binujev. 015 EZR 008 034 Sve je bilo na broju i težini. Zabilježena je tada sveukupna težina. U to vrijeme 015 EZR 008 035 oni koji su se vratili iz sužanjstva, povratnici, priniješe žrtvu paljenicu Bogu Izraelovu: dvanaest junaca za sav Izrael, devedeset i šest ovnova, sedamdeset i sedam janjaca, dvanaest jaraca za grijehe - sve to kao paljenicu Jahvi. 015 EZR 008 036 Zatim predaše kraljeve naredbe kraljevskim satrapima i upraviteljima s one strane Rijeke i oni pomogoše narod i Dom Božji. 015 EZR 009 001 Pošto je sve to uređeno, dođoše mi glavari govoreći: “Izraelski narod, svećenici i leviti nisu se odvojili od naroda zemlje, okorjelih u njihovim gnusobama: nisu se odijelili od Kanaanaca, Hetita, Perižana, Jebusejaca, Amonaca, Moabaca, Egipćana i Amorejaca, 015 EZR 009 002 nego su za sebe i za sinove svoje uzimali za žene njihove kćeri: sveti rod pomiješao se s narodima zemlje; glavari i savjetnici prvi su počinili tu nevjernost.” 015 EZR 009 003 Na tu vijest razderah svoju odjeću i svoj ogrtač, čupao sam kosu i bradu svoju i sjedoh utučen. 015 EZR 009 004 Svi koji su strahovali od riječi Božje sakupili se oko mene zbog nevjernosti onih povratnika. A ja sam sveudilj sjedio utučen, sve do večernje žrtve. 015 EZR 009 005 A o večernjoj žrtvi trgnuh se iz svoga jada i, razderane odjeće i ogrtača, padoh na koljena, raširih ruke prema Jahvi, Bogu svome, 015 EZR 009 006 i rekoh: “Bože moj! Stid me i bojim se podići svoje lice k tebi, Bože moj! Jer su se umnožila zlodjela naša preko glave i grijesi su se naši nagomilali do neba. 015 EZR 009 007 Od vremena otaca svojih pa do danas u krivnji smo velikoj i zbog zlodjela svojih bijasmo predani u ruke zemaljskih kraljeva: mi, kraljevi naši i svećenici naši - pod mač, u sužanjstvo, u plijen i na sramotu, kao što je to i danas. 015 EZR 009 008 Ali sada, za kratko vrijeme, učinio nam je Jahve, Bog naš, milost i ostavi nam Ostatak i dade nam utočište u svome svetom mjestu: tako nam je Bog naš prosvijetlio oči i dao nam malo života u robovanju našem. 015 EZR 009 009 Jer mi smo robovi, ali nas u ropstvu našem nije nikada ostavio Bog naš: nego nam dade te nađosmo milost u perzijskih kraljeva, dade nam snage da podignemo Dom Boga našega i da obnovimo njegove ruševine i pribavi nam utočište u Judeji i Jeruzalemu. 015 EZR 009 010 Ali sada, što možemo reći, Bože moj, kad smo poslije svega toga odnemarili zapovijedi tvoje 015 EZR 009 011 koje si zapovjedio preko svojih slugu proroka ovim riječima: 'Zemlja u koju ulazite da je zaposjednete nečista je zemlja od nečistoće naroda zemlje, od gnusoba njihovih kojima su se napunili od jednoga kraja do drugoga. 015 EZR 009 012 Stoga ne dajite kćeri svojih za njihove sinove i ne uzimajte njihovih kćeri za svoje sinove, ne želite nikakav njihov mir i sreću njihovu, da biste postali snažni i jeli najbolje plodove zemlje i ostavili je zauvijek u nasljedstvo sinovima svojim.' 015 EZR 009 013 I poslije svega što nas je stiglo zbog zlih djela naših i zbog naše velike krivice, dobro je, o Bože naš, što si naša zlodjela smatrao manjima nego što je zloća njihova i što si nam ostavio ovaj Ostatak! 015 EZR 009 014 Zar možemo i dalje kršiti naredbe tvoje i vezivati se s ovim gnusnim narodima? Ne bi li se ti razgnjevio i satro nas da ni Ostatka ni ikoga spašena više ne bi bilo? 015 EZR 009 015 Jahve, Bože Izraelov, po pravednosti tvojoj mi ostadosmo Ostatak, kao što smo danas: evo nas pred tobom s grijehom svojim! Zaista ne bismo zbog njega smjeli stajati pred tobom!” 015 EZR 010 001 Dok je Ezra molio i priznavao grijehe, plačući i ležeći pred Domom Božjim, skupilo se oko njega mnoštvo Izraelaca, ljudi, žena i djece: i taj je narod gorko plakao. 015 EZR 010 002 Tada Šekanija, sin Jehielov, jedan od sinova Elamovih, uzimajući riječ reče Ezri: “Mi smo izdali Boga svoga ženeći se tuđinkama iz naroda zemlje. Ali još ima nade Izraelu. 015 EZR 010 003 Obnovimo sada Savez s Bogom svojim: obećajmo da ćemo, prema savjetu moga gospodara i onih koji osjećaju strahopočitanje prema zapovijedi Boga našega, otpustiti svoje žene tuđinke i djecu koju su rodile. Učinimo dakle po Zakonu! 015 EZR 010 004 Ustani, jer to je tvoja dužnost, a mi ćemo biti uza te. Budi hrabar i na djelo!” 015 EZR 010 005 Tada ustade Ezra i zakle glavare svećeničke, i levite, i sve Izraelce da će učiniti kako im bijaše rekao. I zakleše se. 015 EZR 010 006 Ezra se udalji ispred Doma Božjega i uđe u dvoranu Johanana, sina Elijašibova. Ondje provede noć i nije jeo ni kruha niti je pio vode jer tugovaše zbog nevjernosti povratnika. 015 EZR 010 007 Zatim je objavljeno u Judeji i Jeruzalemu svima povratnicima da se skupe u Jeruzalemu: 015 EZR 010 008 a tko ne bude došao u Jeruzalem za tri dana, toga će pozvati glavari i starješine, bit će mu zaplijenjeno imanje i isključit će ga iz zbora povratnika. 015 EZR 010 009 Svi su se ljudi od Jude i Benjamina sakupili tako za tri dana u Jeruzalemu. Bilo je to devetoga mjeseca, dvadesetoga dana u mjesecu. Sav se narod smjestio na trgu pred Domom Božjim, dršćući zbog svega toga i zbog jake kiše. 015 EZR 010 010 Tada, ustavši, svećenik Ezra reče im: “Vi ste se iznevjerili kad ste se oženili tuđinkama. Tako ste povećali grijeh Izraelov! 015 EZR 010 011 Ali podajte sada hvalu Jahvi, Bogu otaca svojih, i izvršite volju njegovu te se rastavite od naroda zemlje i od žena tuđinki.” 015 EZR 010 012 Sav je zbor odgovorio snažnim glasom: “Jest, dužnost nam je učiniti po tvome savjetu! 015 EZR 010 013 Ali naroda ima mnogo i dažd nahodi: vani se ne može stajati. Osim toga, nije to posao od dan-dva, jer nas je mnogo koji smo u tome sagriješili. 015 EZR 010 014 Mogu nas na zajedničkom zboru zastupati naši glavari: svi koji su po našim gradovima oženjeni tuđinkama mogu doći u određeno vrijeme u pratnji starješina i sudaca svakoga grada, sve dok ne budemo odvratili gnjev Boga svojega zbog ovoga.” 015 EZR 010 015 Samo Jonatan, sin Asahelov, i Jahzija, sin Tikvin, bijahu se usprotivili; a podupirahu ih Mešulam i levit Šabetaj. 015 EZR 010 016 Povratnici učiniše tako: rastaše se. Svećenik Ezra izabra za pomoćnike glavare obitelji, prema njihovim domovima, i svi su bili poimence određeni. Počeli su zasjedati prvoga dana desetoga mjeseca da bi sve ispitali. 015 EZR 010 017 I prvoga dana prvoga mjeseca završiše sa svima koji se bijahu oženili tuđinkama. 015 EZR 010 018 Među pripadnicima svećenstva evo koji bijahu oženjeni tuđinkama: između sinova Ješue, sina Josadakova, i među njegovom braćom: Maaseja, Eliezer, Jarib i Gedalija; 015 EZR 010 019 oni dadoše svoju ruku da će otpustiti svoje žene i da će za svoj grijeh prinijeti ovna kao naknadnicu. 015 EZR 010 020 Od sinova Imerovih: Hanani i Zebadja; 015 EZR 010 021 od Harimovih sinova: Maaseja, Ilija, Šemaja, Jehiel i Uzija; 015 EZR 010 022 od Pašhurovih sinova: Elijoenaj, Maaseja, Jišmael, Netanel, Jozabad i Elasa. 015 EZR 010 023 Od levita: Jozabad, Šimej, Kelaja - nazvan Kelita - Petahja, Juda i Eliezer. 015 EZR 010 024 Od pjevača: Elijašib i Zakur. Od vratara: Šalum, Telem i Uri. 015 EZR 010 025 A između Izraelaca: od sinova Paroševih: Ramja, Jizija, Malkija, Mijamin, Eleazar, Malkija i Benaja; 015 EZR 010 026 od sinova Elamovih: Matanija, Zaharija, Jehiel, Abdi, Jeremot i Ilija; 015 EZR 010 027 od sinova Zatuovih: Elijoenaj, Elijašib, Matanija, Jeremot, Zabad i Aziza; 015 EZR 010 028 od sinova Bebajevih: Johanan, Hananija, Zabaj i Atlaj; 015 EZR 010 029 od Banijevih sinova: Mešulam, Maluk, Adaja, Jašub, Šeal i Ramot; 015 EZR 010 030 od Pahat-Moabovih sinova: Adna, Kelal, Benaja, Maaseja, Matanija, Besalel, Binuj i Manaše; 015 EZR 010 031 od sinova Harimovih: Eliezer, Jišija, Malkija, Šemaja, Šimun, 015 EZR 010 032 Benjamin, Maluk, Semarja; 015 EZR 010 033 od sinova Hašumovih: Matnaj, Matata, Zabad, Elifelet, Jeremaj, Manaše, Šimej; 015 EZR 010 034 od sinova Banijevih: Maadaj, Amram, Joel, 015 EZR 010 035 Benaja, Bedja, Kelu, 015 EZR 010 036 Vanija, Meremot, Elijašib, 015 EZR 010 037 Matanija, Matnaj i Jaasaj; 015 EZR 010 038 od sinova Binujevih: Šimej, 015 EZR 010 039 Šelemja, Natan i Adaja; 015 EZR 010 040 od Zakajevih sinova: Šašaj, Šaraj, 015 EZR 010 041 Azareel, Šelemja, Šemarja, 015 EZR 010 042 Šalum, Amarja, Josip; 015 EZR 010 043 od Nebovih sinova: Jeiel, Matitja, Zabad, Zebina, Jadaj, Joel, Benaja. 015 EZR 010 044 Svi su ovi bili oženjeni tuđinkama, ali su ih otpustili, žene i djecu. # # BOOK 016 NEH Nehemiah Nehemija 016 NEH 001 001 Povijest Nehemije, sina Hakalijina. Mjeseca Kisleva, dvadesete godine, kad sam bio u Susi, 016 NEH 001 002 dođe Hanani, jedan od moje braće, s nekim ljudima iz Judeje. Ja ih zapitah o Židovima - o Ostatku što se spasio od sužanjstva i o Jeruzalemu. 016 NEH 001 003 Oni mi odgovoriše: “Ostatak, oni koji su nakon sužanjstva ostali u zemlji, u velikoj su nevolji i sramoti. Jeruzalemski je zid sav razoren, a vrata mu ognjem spaljena.” 016 NEH 001 004 Kad sam čuo te vijesti, sjedoh i zaplakah. Tugovao sam više dana, postio i molio se pred Bogom nebeskim. 016 NEH 001 005 I rekoh: “O, Jahve, Bože nebeski, veliki i strašni Bože koji čuvaš Savez i naklonost onima koji te ljube i drže zapovijedi tvoje! 016 NEH 001 006 Neka uho tvoje bude pažljivo i oči tvoje otvorene da čuješ molitvu sluge svoga. Molim ti se sada, danju i noću, za sinove Izraelove, sluge tvoje, i ispovijedam grijehe sinova Izraelovih koje smo učinili protiv tebe; sagriješili smo i ja i kuća oca mojega! 016 NEH 001 007 Veoma smo zlo činili prema tebi, ne držeći naredaba tvojih, zakona i običaja koje si ti naredio po Mojsiju, sluzi svome. 016 NEH 001 008 Ali se opomeni riječi koje si povjerio Mojsiju, sluzi svome: 'Ako budete nevjerni, ja ću vas rasuti među narode; 016 NEH 001 009 ali ako se obratite meni i budete poštovali moje naredbe i držali ih, budu li neki od vas prognani i nakraj neba, ja ću vas sakupiti i odvesti na mjesto koje sam izabrao da ondje prebiva moje Ime.' 016 NEH 001 010 A, eto, oni su tvoje sluge i tvoj narod, koji si izbavio svojom velikom moći i snažnom rukom svojom. 016 NEH 001 011 Ah, Gospode, neka uho tvoje bude pažljivo na molitvu sluge tvoga, na molitvu slugu tvojih, koji su spremni bojati se tvoga Imena. Smjerno te molim, udijeli danas sreću sluzi svome i učini da nađe milost pred ovim čovjekom.” A ja bijah tada peharnik kraljev. 016 NEH 002 001 Mjeseca Nisana, dvadesete godine kraljevanja Artakserksova, stajalo je vino pred kraljem. Uzeh ga i ponudih kralju. Nikada pred njim nisam bio tužan. 016 NEH 002 002 Tada mi kralj reče: “Što ti je tužno lice? Nisi li možda bolestan? Nije drugo nego je tuga u tvome srcu!” Ja se veoma uplaših 016 NEH 002 003 i rekoh kralju: “Neka uvijek živi kralj! Kako mi lice ne bi bilo tužno kad je grad gdje su grobovi mojih otaca razoren, a vrata mu ognjem spaljena?” 016 NEH 002 004 Kralj me upita: “Što, dakle, želiš?” Zazvah Boga nebeskoga 016 NEH 002 005 i odgovorih kralju: “Ako je kralju po volji i ako ti je mio sluga tvoj, pusti me da odem u Judeju, u grad grobova mojih otaca, da ga obnovim.” 016 NEH 002 006 Kralj me upita pred kraljicom, koja je sjedila kraj njega: “Koliko bi trajao tvoj put? Kada ćeš se vratiti?” Pošto sam utvrdio vrijeme koje je odgovaralo kralju, pusti me da odem. 016 NEH 002 007 Još rekoh kralju: “Ako je kralju po volji, mogao bih ponijeti pisma upraviteljima s onu stranu Rijeke da me propuste do Judeje; 016 NEH 002 008 i pismo Asafu, nadgledniku kraljeve šume, da mi dadne drva za gradnju vrata na tvrđi Hrama, za gradski bedem i za kuću u kojoj ću se nastaniti.” I dade mi kralj, jer dobrostiva ruka Boga moga bijaše nada mnom. 016 NEH 002 009 I dođoh tako k upraviteljima s onu stranu Rijeke i dadoh im kraljeva pisma. A kralj posla sa mnom časnike i konjanike. 016 NEH 002 010 Kad to ču Sanbalat, Horonac, i sluga Tobija, Amonac, bi im vrlo mrsko što je došao čovjek da se zauzme za dobro Izraelaca. 016 NEH 002 011 Stigavši u Jeruzalem, ostadoh ondje tri dana. 016 NEH 002 012 Zatim ustah noću, u pratnji nekoliko ljudi, nikomu ne povjerivši što mi je Bog moj nadahnuo da učinim za Jeruzalem; a nisam imao druge životinje osim kljuseta na kojem sam jahao. 016 NEH 002 013 Iziđoh, dakle, noću na Dolinska vrata i uputih se Zmajevskom izvoru, a zatim prema Smetlišnim vratima: razgledao sam jeruzalemski zid gdje je bio razoren i vrata koja su bila spaljena. 016 NEH 002 014 Nastavio sam put prema Izvorskim vratima i Kraljevskom ribnjaku, ali nisam našao prolaza za životinju na kojoj sam jahao. 016 NEH 002 015 Uspeo sam se zato noću uz Potok, i dalje razgledajući zid, i ponovo sam ušao na Dolinska vrata. Tako sam se vratio, 016 NEH 002 016 a da savjetnici nisu primijetili kamo sam otišao i što sam učinio. Sve do sada nisam ništa rekao Židovima: ni svećenicima, ni velikašima, ni savjetnicima, ni drugima nadstojnicima. 016 NEH 002 017 Tada im rekoh: “Vidite u kakvoj smo nevolji: Jeruzalem je u ruševinama, a vrata mu spaljena. Hajte, sagradimo jeruzalemski zid da više ne budemo izloženi ruglu.” 016 NEH 002 018 I objasnih im kako je dobrostiva ruka Boga moga bila nada mnom, a saopćih im i riječi koje mi kralj bijaše rekao. “Ustanimo”, povikaše oni, “i gradimo!” I ukrijepiše im se ruke na dobro djelo. 016 NEH 002 019 Na te vijesti počeše nam se rugati Sanbalat, Horonac, i sluga Tobija, Amonac, i Gešem, Arapin. Prezirno su nam govorili: “Što radite ovdje? Hoćete li se pobuniti protiv kralja?” 016 NEH 002 020 Ali im ja odgovorih ovim riječima: “Nebeski će nam Bog dati da uspijemo. Mi, sluge njegove, ustasmo da gradimo. A vi nemate ni dijela, ni prava, ni spomena u Jeruzalemu.” 016 NEH 003 001 Tada usta veliki svećenik Elijašib sa svojom braćom svećenicima te sagradiše Ovčja vrata. Posvetiše ih, postaviše im krila i nastaviše graditi sve do kule Meaha i do Hananelove kule. 016 NEH 003 002 Kraj njih su gradili Jerihonci, a do njih je gradio Zakur, sin Imrijev. 016 NEH 003 003 Sinovi Hasnaini gradili su Riblja vrata, stavili dovratke, utvrdili krila, stožere i prijevornice. 016 NEH 003 004 Kraj njih je popravljao Merimot, sin Urije, sina Hakosova; a do njega je popravljao Mešulam, sin Berekje, sina Mešezabelova; a do njega je popravljao Sadok, sin Baanin. 016 NEH 003 005 Kraj njih su popravljali Tekoanci, ali su njihovi plemenitaši odbili da prignu šiju na službu svojim gospodarima. 016 NEH 003 006 Stara vrata popravljali su Jojada, sin Paseahov, i Mešulam, sin Besodjin. Oni su stavili dovratke, učvrstili krila, stožere i prijevornice. 016 NEH 003 007 A kraj njih obnavljahu Melatja Gibeonjanin, Jadon Meronoćanin i ljudi iz Gibeona i Mispe, podložnici upravitelja s onu stranu Rijeke. 016 NEH 003 008 A do njih je popravljao Uziel, Harhajin sin, zlatar, a do njega je popravljao Hananija, jedan od pomastara: oni su utvrdili Jeruzalem sve do Širokog zida. 016 NEH 003 009 Do njih je popravljao Refaja, sin Hurov, glavar polovice jeruzalemskog okruga. 016 NEH 003 010 A do njega je popravljao Jedaja, sin Harumafov, pred svojom kućom; a do njega je popravljao Hatuš, sin Hašabnejin. 016 NEH 003 011 Malkija, sin Harimov, i Hašub, sin Pahat-Moabov, popravljali su dio sve do Pećne kule. 016 NEH 003 012 A do njih je popravljao Šalum, sin Halohešov, glavar polovice okruga, on i njegovi sinovi. 016 NEH 003 013 Dolinska vrata popravljao je Hanum i stanovnici Zanoaha: sagradili su ih, učvrstili krila, stožere i prijevornice i postavili tisuću lakata zida do Smetlišnih vrata. 016 NEH 003 014 Smetlišna vrata popravljao je Malkija, sin Rekabov, glavar bethakeremskog okruga, sa svojim sinovima: učvrstili su krila, stožere i prijevornice. 016 NEH 003 015 Izvorska vrata popravljao je Šalum, sin Kol-Hozeov, glavar nad mispanskim okrugom: sagradio ih je, pokrio ih, utvrdio vratna krila, stožere i prijevornice. On je popravio i zid kod ribnjaka Šiloaha, koji se proteže od Kraljevskog vrta do stepenica što silaze iz Davidova grada. 016 NEH 003 016 Za njim je popravljao Nehemija, sin Azbukov, glavar nad polovicom betsurskog okruga, sve do nasuprot Davidovim grobnicama i do umjetnog ribnjaka i Vojarne. 016 NEH 003 017 Za njim su popravljali leviti: Rehum, sin Banijev; a do njega je popravljao Hašabja, glavar nad polovicom keilskog okruga, za svoje područje. 016 NEH 003 018 Do njih su popravljala njihova braća: Bavaj, sin Henadadov, glavar nad polovicom keilskog kotara; 016 NEH 003 019 a do njega Ezer, sin Ješuin, glavar Mispe, popravljao je drugi dio, sučelice usponu prema Oružarnici na uglu. 016 NEH 003 020 Za njim je popravljao Baruk, sin Zabajev, i popravio je drugi dio, od ugla do kućnih vrata velikog svećenika Elijašiba. 016 NEH 003 021 Za njim je popravljao Meremot, sin Urije, sina Hakosova, drugi dio: od Elijašibova kućnog ulaza do kraja Elijašibove kuće. 016 NEH 003 022 Za njima su radili na popravcima svećenici koji su živjeli u Okružju. 016 NEH 003 023 Za njima su pak popravljali Benjamin i Hašub sučelice svojim kućama. Za njima je popravljao Azarja, sin Ananijina sina Maaseje, nasuprot svojoj kući. 016 NEH 003 024 Za njima je popravljao Binuj, sin Henadadov, drugi dio - od Azarjine kuće do ugla, do zidnog kruništa. 016 NEH 003 025 Palal, sin Uzajev, popravljao je nasuprot uglu i kuli koja se uzdiže iznad Gornje kraljevske palače, a nalazi se prema dvorištu Tamnice. Za njim je Pedaja, sin Parošev, popravljao 016 NEH 003 026 sve do Vodenih vrata, u smjeru istoka, i sve do pred Uzdignutu kulu. 016 NEH 003 027 Za njima su popravljali Tekoanci drugi dio nasuprot velikoj Uzdignutoj kuli, sve do Ofelskog zida. 016 NEH 003 028 Od Konjskih vrata popravljali su svećenici, svaki nasuprot svojoj kući. 016 NEH 003 029 Za njima je Sadok, sin Imerov, popravljao nasuprot svojoj kući. Za njim je popravljao Šemaja, sin Šekanijin, čuvar Istočnih vrata. 016 NEH 003 030 Za njim su Hananija, sin Šelemjin, i Hanun, šesti sin Salafov, popravljali drugi dio. Za njima je popravljao Mešulam, sin Berekjin, nasuprot svome stanu. 016 NEH 003 031 Za njim je Malkija, zlatar, popravljao sve do prebivališta netinaca i trgovaca, nasuprot Nadgledničkim vratima do Gornje dvorane na zidnom kruništu. 016 NEH 003 032 A zlatari su i trgovci popravljali između Gornje dvorane na zidnom kruništu do Ovčjih vrata. 016 NEH 004 001 Kad je Sanbalat čuo da gradimo zid, razljutio se. Bio je veoma srdit, ismijavao je Židove 016 NEH 004 002 i vikao je pred svojom braćom i samarijanskom vojskom: “Što poduzimaju ovi jadni Židovi? Kane li možda popraviti, žrtvovati i završiti sve u jedan dan? Zar će iz hrpe praha dozvati u život spaljeno kamenje?” 016 NEH 004 003 Tobija, Amonac, koji je bio uz njega, reče: “Neka samo grade! Ali popne li se lisica, srušit će im kamene zidove.” 016 NEH 004 004 Čuj, o Bože naš, kako nas preziru! Navrni njihove poruge na njihovu glavu. Predaj ih kao plijen u zemlju ropstva. 016 NEH 004 005 Ne pokrivaj njihova bezakonja i grijeh njihov neka ne bude izbrisan pred licem tvojim jer su se rugali graditeljima. 016 NEH 004 006 Tako smo gradili zid, koji je uskoro bio završen do pola visine. Narod je imao oduševljenja za rad. 016 NEH 004 007 Kad su Sanbalat, Tobija, Arapi, Amonci i Ašdođani čuli da napreduje popravljanje jeruzalemskih zidova - jer su se počele zatvarati pukotine - veoma se ražestiše. 016 NEH 004 008 Zakleše se svi zajedno da će napasti Jeruzalem i da će nas smesti. 016 NEH 004 009 Mi smo tada zazvali Boga našega i postavljali smo dnevnu i noćnu stražu da bismo zaštitili grad. 016 NEH 004 010 A Židovi govorahu: “Snage su nosačima klonule, a ruševina je mnogo: nećemo nikada stići sagraditi zida!” 016 NEH 004 011 A naši neprijatelji rekoše: “Uvući ćemo se među njih prije nego što doznaju i opaze nas: tada ćemo ih poubijati i tako osujetiti pothvat!” 016 NEH 004 012 A kad bi došli Židovi koji žive kraj njih, po deset bi nas puta upozoravali: “Idu protiv vas iz svih mjesta u kojima stanuju!” 016 NEH 004 013 Postavili smo se u nizinama, iza zida i na goletima; rasporedio sam narod po rodovima, s mačevima, kopljima i lukovima. 016 NEH 004 014 Kad sam vidio kako se boje, ustao sam i objavio velikašima, odličnicima i ostalom narodu ovo: “Ne bojte se ovih ljudi! Mislite na Gospoda, velikoga i strašnoga, i borite se za svoju braću, za sinove i kćeri svoje, za žene i kuće svoje!” 016 NEH 004 015 Kad su naši neprijatelji čuli da smo obaviješteni i da je Bog osujetio njihovu osnovu, mogli smo se vratiti k zidu, svaki svome poslu. 016 NEH 004 016 Ali je od toga dana samo polovica mojih momaka obavljala posao, a ostali su držali koplja, štitove, lukove i oklope, a glavari stajali iza doma Judina, 016 NEH 004 017 koji je gradio zid. I nosači tereta držali su oružje: jednom je rukom svaki radio svoj posao, a u drugoj mu bilo oružje. 016 NEH 004 018 Svaki je od graditelja, dok je radio, nosio mač pripasan uz bok. Trubač je stajao kraj mene. 016 NEH 004 019 Rekao sam velikašima, odličnicima i ostalom narodu: “Posao je velik i zamašan, a mi se rasuli po zidu, daleko jedni od drugih: 016 NEH 004 020 skupite se oko nas na mjesto gdje čujete glas trube, a Bog naš borit će se za nas.” 016 NEH 004 021 Tako smo obavljali posao od rane zore do prvih zvijezda. Polovica je bila naoružana kopljima. 016 NEH 004 022 U to sam vrijeme još rekao narodu: “Svaki sa svojim slugom neka noći u Jeruzalemu: po redu ćemo noću stražariti, a danju raditi.” 016 NEH 004 023 Ni ja, ni moja braća, ni moji momci, ni stražari koji su me pratili nismo skidali svojih haljina, svatko je držao pri ruci svoje oružje. 016 NEH 005 001 Velika se vika digla među ljudima i ženama protiv njihove braće Židova. 016 NEH 005 002 Jedni su govorili: “Zalažemo svoje sinove i kćeri da bismo mogli nabaviti pšenice te jesti i živjeti.” 016 NEH 005 003 Drugi su govorili: “Zalažemo svoja polja, vinograde svoje i kuće svoje da bismo mogli nabaviti pšenice za vrijeme gladi.” 016 NEH 005 004 Drugi su opet govorili: “Moramo uzaimati novac na polja svoja i vinograde da bismo mogli isplatiti kraljeve namete. 016 NEH 005 005 Tijelo je naše kao tijelo braće naše, sinovi su naši kao i njihovi, a mi moramo predavati u ropstvo svoje sinove i kćeri; među našim kćerima neke su već robinje! A mi ne možemo ništa jer polja naša i vinograde drže drugi.” 016 NEH 005 006 Razljutio sam se veoma kad sam čuo njihovu viku i te riječi. 016 NEH 005 007 Pošto sam u sebi promislio, prekorio sam velikaše i odličnike riječima: “Vi namećete teret svojoj braći!” I sazvao sam protiv njih velik zbor. 016 NEH 005 008 I rekao sam: “Mi smo, koliko smo mogli, otkupili svoju židovsku braću koja bijahu prodana poganima. A sada vi prodajete svoju braću da bismo ih otkupili!” Svi su šutjeli i nitko nije odgovorio. 016 NEH 005 009 Nastavio sam: “Nije dobro to što činite. Ne treba li da hodite u strahu Boga našega da se tako uklonimo ruglu neprijateljskih naroda? 016 NEH 005 010 I ja, i moja braća, i moji momci davali smo im novaca i žita. Ali smo im dug oprostili. 016 NEH 005 011 Vratite im i vi još danas njihova polja, vinograde, maslinike i kuće njihove i oprostite im postotak u novcu, u žitu, u vinu, u ulju, što ste im ga nametnuli.” 016 NEH 005 012 A oni odgovoriše: “Vratit ćemo; nećemo od njih ništa tražiti. Učinit ćemo kako si rekao.” Tada pozvah svećenike i naredih neka se zakunu da će učiniti kako su obećali. 016 NEH 005 013 Zatim istresoh skute svoje odjeće govoreći: “Neka Bog ovako istrese iz vlastite kuće i imanja svakog čovjeka koji se ne bude držao ovog obećanja! Tako bio istresen i ispražnjen!” A sav zbor odgovori “Amen!” hvaleći Jahvu. I narod je učinio prema ovom dogovoru. 016 NEH 005 014 I od dana kad mi je kralj naredio da budem upravitelj u zemlji Judinoj, od dvadesete do trideset i druge godine kraljevanja Artakserksa, za dvanaest godina ja i moja braća nismo nikada jeli upraviteljskog kruha. 016 NEH 005 015 Ali prijašnji upravitelji, moji prethodnici, ugnjetavahu narod: svakoga su dana od njega uzimali četrdeset šekela srebra za kruh; i njihove su sluge ugnjetavale narod. A ja nisam nikada tako činio, zbog straha Božjega. 016 NEH 005 016 Čak sam se jednako držao posla oko zida i nisam kupio ni jedne njive! Svi su moji momci bili ondje okupljeni na poslu. 016 NEH 005 017 Za mojim su stolom jeli Židovi i odličnici, njih stotinu i pedeset na broju, osim onih koji su k nama dolazili iz okolnih naroda. 016 NEH 005 018 Svakoga se dana o mom trošku pripremalo jedno goveče, šest biranih ovaca i peradi; svakih deset dana donosilo se obilje vina za sve. A opet nisam nikada tražio upraviteljskog poreza na kruh, jer je narod već bio teško opterećen. 016 NEH 005 019 Spomeni se, Bože moj, za moje dobro svega što sam učinio ovome narodu! 016 NEH 006 001 Kad su Sanbalat, Tobija, Gešem Arapin i ostali naši neprijatelji dočuli da sam obnovio zid i da nije u njemu ostalo pukotine - do toga vremena nisam zapravo bio namjestio krila na vratima - 016 NEH 006 002 poručiše mi Sanbalat i Gešem: “Dođi da se sastanemo u Kefiri, u Dolini ononskoj.” Ali su mi oni zlo mislili. 016 NEH 006 003 Zato sam im poslao glasnike s ovim odgovorom: “Zauzet sam velikim poslom i ne mogu sići: posao bi zastao kad bih ga ostavio da dođem k vama!” 016 NEH 006 004 Četiri su mi puta slali isti poziv i ja sam im odvraćao isti odgovor. 016 NEH 006 005 Tada, peti put, s istom nakanom, posla mi Sanbalat svoga slugu s otvorenim pismom. 016 NEH 006 006 U njemu je pisalo: “Čuje se u narodima - a Gašmu potvrđuje - da se ti i Židovi spremate na bunu; zato da i gradiš zid i da želiš postati njihovim kraljem, kako vele. 016 NEH 006 007 I da si postavio proroke da proglase tvoj uspjeh u Jeruzalemu i da kažu: Judeja ima kralja! Sada će ti glasovi stići kralju do ušiju: zato dođi da se posavjetujemo.” 016 NEH 006 008 Ali sam mu ja odgovorio: “Ništa nije tako kao što tvrdiš; sve je to samo izmišljotina tvoga srca.” 016 NEH 006 009 Jer su nas oni htjeli uplašiti govoreći: “Klonut će im ruke od posla i neće ga završiti nikada.” A ja sam, naprotiv, ukrijepio ruke svoje! 016 NEH 006 010 Pošao sam Šemaji, sinu Delaje, sina Mehetabelova, koji se bijaše zatvorio u svojoj kući. On mi objavi: “Nađimo se u Domu Božjemu, usred Hekala, i zatvorimo vrata Hekala jer će doći da te ubiju. Jest, još noćas doći će da te ubiju!” 016 NEH 006 011 A ja odgovorih: “Zar da bježi čovjek kao što sam ja? Koji čovjek, meni sličan, može ući u Hekal i ostati živ? Ne, ja ne idem.” 016 NEH 006 012 I tada razabrah: nije ga poslao Bog, nego mi je objavio proroštvo, jer su ga Tobija i Sanbalat podmitili, 016 NEH 006 013 da bih, uplašen, učinio onako te sagriješio. To bi im poslužilo da me ozloglase i da mi se rugaju! 016 NEH 006 014 Sjeti se, Bože moj, Tobije i Sanbalata prema ovim njihovim djelima, a i proročice Noadje i ostalih proroka što me htjedoše uplašiti. 016 NEH 006 015 Zid je završen dvadeset i petog Elula, za pedeset i dva dana. 016 NEH 006 016 A kad su čuli svi naši neprijatelji i vidjeli svi pogani oko nas, bilo je to čudo u očima njihovim, jer su shvatili da je Bog naš učinio to djelo. 016 NEH 006 017 A onih dana mnogi su židovski velikaši često slali svoja pisma Tobiji i mnoga su primali od Tobije. 016 NEH 006 018 Jer u Judeji bijahu mnogi s njime zakletvom povezani: tÓa bio je u rodu sa Šekanijom, sinom Arahovim, i sinom njegovim Johananom, koji je uzeo za ženu kćer Mešulama, sina Berekjina. 016 NEH 006 019 I veličali su preda mnom njegova djela, a njemu prenosili moje riječi. Zato je Tobija i slao pisma da me uplaši. 016 NEH 007 001 A kad je zid bio sagrađen i kad sam namjestio vratna krila, postavljeni su čuvari na vratima i pjevači i leviti. 016 NEH 007 002 Upravu sam Jeruzalema povjerio Hananiju, svome bratu, i Hananiji, zapovjedniku tvrđave, jer je ovaj bio čovjek povjerenja i bojao se Boga kao malo tko. 016 NEH 007 003 Rekao sam im: “Jeruzalemska vrata neka se ne otvaraju dok sunce ne ogrije; a dok ono bude još visoko, neka ih zatvore i prebace prijevornice. Treba postaviti straže uzete između žitelja jeruzalemskih: svakoga na njegovo mjesto, svakoga nasuprot njegovoj kući. 016 NEH 007 004 Grad je bio prostran i velik, ali je u njemu bilo malo stanovnika jer nije bilo sagrađenih kuća. 016 NEH 007 005 A Bog me moj nadahnuo te sam skupio velikaše, odličnike i narod da se unesu u rodovnike. Tada sam našao rodovnik onih koji su se prije vratili. U njemu nađoh zapisano: 016 NEH 007 006 Evo ljudi iz pokrajine koji su došli iz sužanjstva u koje ih bijaše odveo Nabukodonozor, babilonski kralj. Vratili su se u Jeruzalem i Judeju, svaki u svoj grad. 016 NEH 007 007 Došli su sa Zerubabelom, Ješuom, Nehemijom, Azarjom, Raamjom, Nahamanijem, Mordokajem, Bilšanom, Misperetom, Bigvajem, Nehumom, Baanom. Broj ljudi naroda Izraelova: 016 NEH 007 008 Paroševih sinova: dvije tisuće stotinu sedamdeset i dva; 016 NEH 007 009 sinova Šefatjinih: tri stotine sedamdeset i dva; 016 NEH 007 010 Arahovih sinova: šest stotina pedeset i dva! 016 NEH 007 011 Pahat-Moabovih sinova, to jest Ješuinih i Joabovih sinova: dvije tisuće osam stotina i osamnaest; 016 NEH 007 012 sinova Elamovih: tisuću dvjesta pedeset i četiri; 016 NEH 007 013 Zatuovih sinova: osam stotina četrdeset i pet; 016 NEH 007 014 sinova Zakajevih: sedam stotina i šezdeset; 016 NEH 007 015 Binujevih sinova: šest stotina četrdeset i osam; 016 NEH 007 016 sinova Bebajevih: šest stotina dvadeset i osam; 016 NEH 007 017 Azgadovih sinova: dvije tisuće tri stotine dvadeset i dva; 016 NEH 007 018 sinova Adonikamovih: šest stotina šezdeset i sedam; 016 NEH 007 019 Bigvajevih sinova: dvije tisuće šezdeset i sedam; 016 NEH 007 020 sinova Adinovih: šest stotina pedeset i pet; 016 NEH 007 021 Aterovih sinova, to jest od Ezekije: devedeset i osam; 016 NEH 007 022 sinova Hašumovih: trista dvadeset i osam; 016 NEH 007 023 Besajevih sinova: trista dvadeset i četiri; 016 NEH 007 024 sinova Harifovih: stotinu i dvanaest; 016 NEH 007 025 Gibeonovih sinova: devedeset i pet; 016 NEH 007 026 ljudi iz Betlehema i Netofe: stotinu osamdeset i osam; 016 NEH 007 027 ljudi iz Anatota: stotinu dvadeset i osam; 016 NEH 007 028 ljudi iz Bet Azmaveta: četrdeset i dva; 016 NEH 007 029 ljudi iz Kirjat Jearima, Kefire i Beerota: sedam stotina četrdeset i tri; 016 NEH 007 030 ljudi iz Rame i Gabe: šest stotina dvadeset i jedan; 016 NEH 007 031 ljudi iz Mikmasa: stotinu dvadeset i dva; 016 NEH 007 032 ljudi iz Betela i Aja: stotinu dvadeset i tri; 016 NEH 007 033 ljudi iz Neba: pedeset i dva; 016 NEH 007 034 sinova drugoga Elama: tisuću dvjesta pedeset i četiri; 016 NEH 007 035 Harimovih sinova: trista dvadeset; 016 NEH 007 036 ljudi iz Jerihona: trista četrdeset i pet; 016 NEH 007 037 ljudi iz Loda, Hadida i Onona: sedam stotina dvadeset i jedan; 016 NEH 007 038 sinova Senajinih: tri tisuće devet stotina i trideset. 016 NEH 007 039 Svećenika: sinova Jedajinih, to jest iz kuće Ješuine: devet stotina sedamdeset i tri; 016 NEH 007 040 Imerovih sinova: tisuću pedeset i dva; 016 NEH 007 041 sinova Fašhurovih: tisuću dvjesta četrdeset i sedam; 016 NEH 007 042 Harimovih sinova: tisuću i sedamnaest. 016 NEH 007 043 Levita: Ješuinih sinova, to jest Kadmielovih i Hodvinih: sedamdeset i četiri. 016 NEH 007 044 Pjevača: Asafovih sinova: stotinu četrdeset i osam. 016 NEH 007 045 Vratara: sinova Šalumovih, sinova Aterovih, sinova Talmonovih, sinova Akubovih, Hatitinih sinova, sinova Šobajevih: stotinu trideset i osam. 016 NEH 007 046 Netinaca: sinova Sihinih, sinova Hasufinih, sinova Tabaotovih, 016 NEH 007 047 sinova Kerosovih, sinova Sijajevih, sinova Fadonovih, 016 NEH 007 048 sinova Lebaninih, sinova Hagabinih, sinova Šalmajevih, 016 NEH 007 049 sinova Hananovih, sinova Gidelovih, sinova Gaharovih, 016 NEH 007 050 sinova Reajinih, sinova Resinovih, sinova Nekodinih, 016 NEH 007 051 sinova Gazamovih, sinova Uzinih, sinova Fasealovih, 016 NEH 007 052 sinova Besajevih, sinova Merinimovih, sinova Nefišesimovih, 016 NEH 007 053 sinova Bakbukovih, sinova Hakufinih, sinova Harhurovih, 016 NEH 007 054 sinova Baslitovih, sinova Mehidinih, sinova Haršinih, 016 NEH 007 055 sinova Barkošovih, sinova Sisrinih, sinova Tamahovih, 016 NEH 007 056 sinova Nasijahovih, sinova Hatifinih. 016 NEH 007 057 Sinova Salomonovih slugu: sinova Sotajevih, sinova Soferetovih, sinova Feridinih, 016 NEH 007 058 sinova Jaalinih, sinova Darkonovih, sinova Gidelovih, 016 NEH 007 059 sinova Šefatjinih, sinova Hatilovih, sinova Pokeret-Sebajinih, sinova Amonovih. 016 NEH 007 060 Svega netinaca i sinova Salomonovih slugu tri stotine devedeset i dva. 016 NEH 007 061 Slijedeći ljudi koji su došli iz Tel Melaha, Tel Harše, Keruba, Adona i Imera nisu mogli dokazati da su njihove obitelji i njihov rod izraelskog podrijetla: 016 NEH 007 062 sinovi Delajini, sinovi Tobijini, sinovi Nekodini: šest stotina četrdeset i dva. 016 NEH 007 063 A od svećenika: sinovi Hobajini, sinovi Hakosovi, sinovi Barzilaja - onoga koji se oženio jednom od kćeri Barzilaja Gileađanina te uzeo njegovo ime. 016 NEH 007 064 Ovi su ljudi tražili svoj zapis u rodovnicima, ali ga nisu mogli naći: bili su isključeni iz svećeništva 016 NEH 007 065 i namjesnik im zabrani blagovati od svetinja sve dok se ne pojavi svećenik za Urim i Tumin. 016 NEH 007 066 Ukupno je na zboru bilo četrdeset i dvije tisuće tri stotine i šezdeset osoba, 016 NEH 007 067 ne računajući njihove sluge i sluškinje, kojih bijaše sedam tisuća tri stotine trideset i sedam. Bilo je i dvije stotine četrdeset i pet pjevača i pjevačica, 016 NEH 007 069 četiri stotine trideset i pet deva i šest tisuća sedam stotina i dvadeset magaraca. 016 NEH 007 070 Pojedini glavari obitelji dadoše priloge za gradnju. Namjesnik je položio u riznicu tisuću drahmi zlata, pedeset vrčeva, trideset svećeničkih haljina. 016 NEH 007 071 Neki su od glavara obitelji dali u poslovnu riznicu dvadeset tisuća drahmi zlata i dvije tisuće dvije stotine mina srebra. 016 NEH 007 072 A darova ostalog puka bilo je do dvadeset tisuća drahmi zlata, dvije tisuće mina srebra i šezdeset i sedam svećeničkih haljina. 016 NEH 007 073 Svećenici, leviti, vratari, pjevači, netinci i sav Izrael naseliše se svaki u svoj grad. A kada se približio sedmi mjesec, već su sinovi Izraelovi bili u svojim gradovima. 016 NEH 008 001 Tada se skupi sav narod kao jedan čovjek na trg koji je pred Vodenim vratima. Rekoše književniku Ezri da donese knjigu Mojsijeva zakona što ga je Jahve dao Izraelu. 016 NEH 008 002 I prvoga dana sedmoga mjeseca svećenik Ezra donese Zakon pred zbor ljudi, žena i sviju koji su bili sposobni da ga razumiju. 016 NEH 008 003 Na trgu koji je pred Vodenim vratima počeo je čitati knjigu, od ranoga jutra do podneva, pred ljudima, ženama i pred onima koji su bili zreli. Sav je narod pozorno slušao knjigu Zakona. 016 NEH 008 004 Književnik Ezra stajaše na drvenu besjedištu koje su podigli za tu zgodu. Kraj njega stajahu: s desne strane Matitja, Šema, Anaja, Urija, Hilkija i Maaseja, a s lijeve strane Pedaja, Mišael, Malkija, Hašum, Hašbadana, Zaharija i Mešulam. 016 NEH 008 005 Ezra je otvorio knjigu naočigled svemu narodu - jer je bio poviše od svega naroda - a kad ju je otvorio, sav narod ustade. 016 NEH 008 006 Tada Ezra blagoslovi Jahvu, Boga velikoga, a sav narod, podignutih ruku, odgovori: “Amen! Amen!” Zatim su kleknuli i poklonili se pred Jahvom, licem do zemlje. 016 NEH 008 007 A leviti Ješua, Bani, Šerebja, Jamin, Akub, Šabtaj, Hodija, Maaseja, Kelita, Azarja, Jozabad, Hanan i Pelaja objašnjavahu Zakon narodu, a narod stajaše na svome mjestu. 016 NEH 008 008 I čitahu iz knjige Božjeg zakona po odlomcima i razlagahu smisao da narod može razumjeti što se čita. 016 NEH 008 009 Potom namjesnik Nehemija, i svećenik i književnik Ezra, i leviti koji poučavahu narod rekoše svemu narodu: “Ovo je dan posvećen Jahvi, Bogu vašemu! Ne tugujte, ne plačite!” Jer sav narod plakaše slušajući riječi Zakona. 016 NEH 008 010 I još im reče Nehemija: “Pođite i jedite masna jela, i pijte slatko, i pošaljite dio onima koji nemaju ništa pripremljeno, jer ovo je dan posvećen našem Gospodu. Ne žalostite se: radost Jahvina vaša je jakost.” 016 NEH 008 011 I leviti umirivahu sav narod govoreći: “Umirite se: ovaj je dan svet. Ne tugujte!” 016 NEH 008 012 I ode sav narod da jede i pije, i da šalje obroke, i da slavi veliko slavlje: jer su shvatili riječi koje su im objavljene. 016 NEH 008 013 Drugog dana skupiše se glavari obitelji svega naroda, svećenici i leviti oko književnika Ezre da prouče riječi Zakona. 016 NEH 008 014 I nađoše napisano u Zakonu što ga je Jahve naredio preko sluge Mojsija: “Sinovi Izraelovi neka borave pod sjenicama za svečanosti u sedmom mjesecu.” 016 NEH 008 015 Čim su čuli, proglasiše u svim svojim gradovima i u Jeruzalemu: “Idite u goru i donesite granja maslinova i granja divlje masline, mirtovih i palmovih grana i granja ostaloga lisnatog drveća da načinimo sjenice, kako je propisano.” 016 NEH 008 016 I ode narod i donese granja i načiniše sjenice, svaki na svom krovu i svojim dvorištima, u predvorjima Doma Božjega, na trgu kod Vodenih vrata i na onom kod Efrajimovih vrata. 016 NEH 008 017 Sav zbor onih koji su se vratili iz sužanjstva načini sjenice i boravili su u njima - Izraelci nisu toga činili od vremena Jošue, sina Nunova, sve do toga dana. I bila je veoma velika radost. 016 NEH 008 018 Ezra je čitao knjigu Zakona Božjeg svakog dana, od prvoga do posljednjega. Sedam se dana svetkovao blagdan, a osmoga je dana bio svečani zbor, kako je propisano. 016 NEH 009 001 Dvadeset i četvrtoga dana toga mjeseca skupiše se Izraelci na post, u pokorničkim vrećama i posuti prašinom. 016 NEH 009 002 Rod se Izraelov odvojio od svih tuđinaca: pristupili su i ispovijedali svoje grijehe i bezakonja svojih otaca. 016 NEH 009 003 Stajali su, svatko na svome mjestu, i čitali knjigu Zakona Jahve, Boga svoga, četvrtinu dana; za druge su četvrtine ispovijedali svoje grijehe i klanjali se Jahvi, Bogu svome. 016 NEH 009 004 A Ješua, Bani, Kadmiel, Šebanija, Buni, Šerebja, Bani i Kenani, popevši se na poviše mjesto za levite, vapili su snažnim glasom Jahvi, Bogu svome. 016 NEH 009 005 I govorahu leviti Ješua, Kadmiel, Bani, Hašabneja, Šerebja, Hodija, Šebanija i Petahja: “Ustanite, blagoslivljajte Jahvu, Boga našega! Blagoslovljen da si, Jahve, Bože naš, odvijeka dovijeka! I neka je blagoslovljeno tvoje Ime slavno, iznad svakog blagoslova i hvale uzvišeno. 016 NEH 009 006 Ti si, Jahve, Jedini! Ti si stvorio nebo, i nebesa nad nebesima, i vojsku njihovu, zemlju i sve što je na njoj, mora i što je u njima. Ti sve to oživljavaš, i vojske se nebeske tebi klanjaju. 016 NEH 009 007 Ti si, Jahve, Bog, koji si Abrama izabrao, iz Ura kaldejskoga njega izveo i dao mu ime Abraham. 016 NEH 009 008 Vjerno si srce njegovo pred sobom našao i Savez s njim sklopio da ćeš mu dati zemlju kanaansku, i hetitsku i amorejsku, i perižansku, jebusejsku i girgašansku, njemu i potomstvu njegovu. I svoja si obećanja ispunio, jer si pravedan. 016 NEH 009 009 Nevolju si otaca naših u Egiptu vidio, i vapaj si njihov čuo kraj Mora crvenoga. 016 NEH 009 010 Znacima si se i čudesima oborio na faraona i na sve sluge njegove, i na sav narod zemlje njegove; jer znao si kolika je bila protiv njih drskost njihova. Sebi si ime stekao koje do danas traje. 016 NEH 009 011 More si pred njima razdvojio: prešli su usred mora po suhu. U dubine si utopio progonitelje njihove kao kamen među vode silovite. 016 NEH 009 012 Stupom oblaka danju si ih vodio, a noću si stupom ognjenim svijetlio im po putu kojim su hodili. 016 NEH 009 013 Na goru si Sinajsku sišao i s neba im govorio; i dao si im pravedne naredbe, čvrste zakone, zapovijedi izvrsne i uredbe. 016 NEH 009 014 Ti si im objavio svoju svetu subotu, zapovijedi, naredbe i Zakon si im propisao po glasu sluge svoga Mojsija. 016 NEH 009 015 S neba si ih hranio kruhom za njihove gladi, za njihovu si žeđ iz stijene vodu izveo. Ti si im zapovjedio da pođu zaposjesti zemlju za koju si se zakleo da ćeš im dati. 016 NEH 009 016 Ali se oni i oci naši uzjoguniše, vratove ukrutiše i zapovijedi tvojih nisu slušali. 016 NEH 009 017 Poslušnost su odbili, zaboravili čudesa što si ih za njih učinio; ukrutili su vratove, a u glavu uvrtjeli da u ropstvo se svoje vrate, u Egipat. Ali ti si Bog praštanja, milosrdan i blag, na gnjev si spor, a u milosrdđu velik: i nisi ih ostavio! 016 NEH 009 018 Čak su načinili tele saliveno, 'To bog je tvoj', rekoše, 'koji te izveo iz Egipta!' I teško su hulili, 016 NEH 009 019 a ti u beskrajnom milosrđu nisi ih napuštao u pustinji: stup se oblaka nije pred njima skrivao, danju ih je putem vodio, a stup je plameni noću pred njima svijetlio putem kojim su hodili. 016 NEH 009 020 Dao si im svoga Duha dobrog da ih naučiš mudrosti, mÓane svoje nisi uskratio njihovim ustima, i u žeđi si im vode pružio. 016 NEH 009 021 Četrdeset godina krijepio si ih u pustinji: ništa im nije nedostajalo: niti im se odijelo deralo, niti su im noge oticale. 016 NEH 009 022 I dao si im kraljevstva i narode i razdijelio ih granicama: zaposjeli su zemlju Sihona, kralja hešbonskoga, i zemlju Oga, kralja bašanskoga. 016 NEH 009 023 I sinove si im umnožio kao zvijezde nebeske, i u zemlju si ih doveo za koju si rekao njihovim ocima da će ući u nju i zaposjesti je. 016 NEH 009 024 Sinovi su ušli i pokorili zemlju, a ti si pred njima svladao stanovnike zemlje, Kanaance, i predao si u ruke njihove kraljeve i narode zemlje da rade s njima što ih je volja; 016 NEH 009 025 osvojili su gradove tvrde i zemlju plodnu i naslijedili kuće pune svakog dobra, isklesane zdence, vinograde, maslinike i mnogo plodnog drveća: jeli su, sitili se i debljali i uživali u velikoj dobroti tvojoj. 016 NEH 009 026 Ali su se bunili i odvrgli tebe, i Zakon su tvoj bacili za leđa, ubijali su proroke, koji su ih obraćali da se tebi vrate, i grdno su hulili. 016 NEH 009 027 U ruke si ih tada predao osvajačima, koji su ih tlačili. A u vrijeme muke svoje tebi su vapili i ti si ih s neba uslišio i u velikoj dobroti svojoj slao si im izbavitelje, koji su ih iz ruku tlačitelja njihovih izbavljali. 016 NEH 009 028 Ali čim bi se smirili, opet su pred tobom zlo činili, a ti si ih puštao u ruke neprijatelja njihovih, koji su ih mučili. I opet su k tebi vapili i ti si ih s neba uslišio: u milosrđu svojem mnogo si ih puta izbavio. 016 NEH 009 029 Ti si ih opominjao da se vrate tvome Zakonu: ali se oni uzjoguniše, nepokorni tvojim zapovijedima; griješili su protiv naredaba tvojih, a čovjek živi kad ih obdržava. Leđa su izvlačili, šije ukrućivali i nisu slušali. 016 NEH 009 030 Mnogo si godina bio strpljiv s njima i svojim si ih Duhom opominjao po službi svojih proroka; no nisu slušali. Tada si ih predao u ruke naroda zemaljskih. 016 NEH 009 031 U velikom milosrđu svojem ti ih nisi uništio, ni ostavio ih nisi, jer si ti Bog milostiv i pun samilosti. 016 NEH 009 032 A sada, o Bože naš, veliki Bože, jaki i strašni, koji čuvaš Savez i dobrohotnost, neka ne bude pred licem tvojim neznatna sva ova nevolja koja je snašla nas, kraljeve naše i knezove, svećenike i proroke naše, očeve naše i sav narod tvoj od vremena asirskih kraljeva pa do danas. 016 NEH 009 033 Ti si pravedan u svemu što nas je snašlo, jer si ti pokazao vjernost, a mi zloću svoju. 016 NEH 009 034 Kraljevi naši i knezovi, svećenici i oci naši nisu vršili Zakona tvoga, nisu osluškivali naredaba tvojih i opomena koje si im davao. 016 NEH 009 035 Premda su bili u svom kraljevstvu, u velikim dobrima koja si im činio, u prostranoj i plodnoj zemlji koju si im dao, oni ti nisu služili i od svojih zlih djela nisu se odvraćali. 016 NEH 009 036 Mi smo danas, evo, robovi i u zemlji koju si bio dao ocima našim da uživaju njene plodove i njena dobra, evo u njoj mi robujemo. 016 NEH 009 037 Njeni obilni prihodi idu kraljevima koje si nam postavio zbog grijeha naših, i gospodare oni po volji svojoj tjelesima našim i stokom našom. Ah, u velikoj smo nevolji! 016 NEH 009 038 I zbog svega toga obvezujemo se pismeno na vjernost.” Na zapečaćenoj ispravi stajala su imena naših knezova, levita i svećenika ... 016 NEH 010 001 Na zapečaćenoj ispravi su bili: namjesnik Nehemija, sin Hakalijin, i Sidkija, 016 NEH 010 002 Seraja, Azarja, Jeremija, 016 NEH 010 003 Pašhur, Amarja, Malkija, 016 NEH 010 004 Hatuš, Šebanija, Maluk, 016 NEH 010 005 Harim, Meremot, Obadja, 016 NEH 010 006 Daniel, Gineton, Baruk, 016 NEH 010 007 Mešulam, Abija, Mijamin, 016 NEH 010 008 Maazja, Bilgaj, Šemaja - to su svećenici. 016 NEH 010 009 Zatim leviti: Ješua, sin Azanijin, Binuj, od sinova Henadadovih - Kadmiel, 016 NEH 010 010 i braća njihova: Šekanija, Hodija, Kelita, Pelaja, Hanan, 016 NEH 010 011 Mika, Rehob, Hašabja, 016 NEH 010 012 Zakur, Šerebja, Šebanija, 016 NEH 010 013 Hodija, Bani, Beninu. 016 NEH 010 014 Glavari naroda: Paroš, Pahat Moab, Elam, Zatu, Bani, 016 NEH 010 015 Buni, Azgad, Bebaj, 016 NEH 010 016 Adonija, Bigvaj, Adin, 016 NEH 010 017 Ater, Ezekija, Azur, 016 NEH 010 018 Hodija, Hašum, Besaj, 016 NEH 010 019 Harif, Anatot, Nebaj, 016 NEH 010 020 Magpijaš, Mešulam, Hazir, 016 NEH 010 021 Mešezabel, Sadok, Jadua, 016 NEH 010 022 Pelatja, Hanan, Anaja, 016 NEH 010 023 Hošea, Hananija, Hašub, 016 NEH 010 024 Haloheš, Pilha, Šobek, 016 NEH 010 025 Rehum, Hašabna, Maaseja, 016 NEH 010 026 Ahija, Hanan, Anan, 016 NEH 010 027 Maluk, Harim, Baana. 016 NEH 010 028 ... ali i ostali narod, svećenici, leviti - vratari, pjevači, netinci - i svi koji su se prema Zakonu Božjem odvojili od zemaljskih naroda, a i njihove žene, sinovi i kćeri, svi koji su bili sposobni da razumiju, 016 NEH 010 029 priključili su se svojoj braći i glavarima te su se obvezali prisegom i zakletvom da će stupati prema Zakonu Božjem, koji je dan po rukama Mojsija, sluge Božjega, i da će držati i vršiti sve zapovijedi Jahve, Boga našega, njegove naredbe i zakone. 016 NEH 010 030 I osobito: da nećemo davati svojih kćeri narodima zemaljskim i njihovih kćeri nećemo uzimati svojim sinovima. 016 NEH 010 031 I ako narodi zemlje donesu na prodaju robu ili kakvo god žito u dan subotnji, mi ništa nećemo od njih kupovati u subotu ni u drugi posvećeni dan. Svake sedme godine ostavljat ćemo zemlju da počine i otpuštati dugove svake ruke. 016 NEH 010 032 Uzeli smo kao obavezu: da ćemo svake godine davati trećinu šekela za bogoslužje u Domu Boga svojega: 016 NEH 010 033 za postavljeni kruh, za trajne prinosnice i za svagdanje paljenice, za žrtve subotnje, mladog mjeseca, blagdanske i za okajnice, da se pomiri Izrael; i za svaku službu u Domu Boga našega. 016 NEH 010 034 Mi svećenici, leviti i narod bacili smo ždrijeb za prinos drva koja treba da određenog dana svake godine prema svojim obiteljima donosimo u Dom Boga našega za vatru na žrtveniku Jahve, Boga našega, kako je zapisano u Zakonu; 016 NEH 010 035 da ćemo svake godine donositi u Dom Jahvin prvine od plodova zemlje i prve plodove svakoga drveta 016 NEH 010 036 i prvorođene sinove i prvine svoje stoke, kako je to pisano u Zakonu - prvine od krupne i sitne stoke neka se odnose u Dom Boga našega, jer su određene svećenicima koji služe u Domu Boga našega. 016 NEH 010 037 Povrh toga prvine svojih naćava, plodova svakog drveta, novoga vina i ulja nosit ćemo svećenicima u sobe Doma Boga našega; a desetinu od svoje zemlje levitima, jer leviti uzimaju desetinu u svim mjestima gdje radimo. 016 NEH 010 038 Svećenik, sin Aronov, neka prati levite kad skupljaju desetinu. Leviti neka donose desetinu desetine u Dom Boga našega, u sobe riznice, 016 NEH 010 039 jer su onamo dužni, Izraelci i leviti donositi prinos od žita, vina i ulja. Ondje se nalaze posude svetišta, svećenici u službi, vratari i pjevači. Nećemo više zanemarivati Doma Boga svojega. 016 NEH 011 001 Tada se nastaniše knezovi narodni u Jeruzalemu. Ostali je narod bacao ždrijeb da od svakih deset ljudi izađe jedan koji će stanovati u svetom gradu Jeruzalemu, dok će ostalih devet ostati u drugim gradovima. 016 NEH 011 002 I narod je blagoslovio sve ljude koji su dragovoljno htjeli živjeti u Jeruzalemu. 016 NEH 011 003 A evo glavara pokrajinskih koji su se nastanili u Jeruzalemu i po gradovima Judeje. Izrael, svećenici, leviti, netinci i sinovi Salomonovih slugu nastanili su se u svojim gradovima, svaki na svome posjedu. 016 NEH 011 004 U Jeruzalemu se nastaniše sinovi Judini i sinovi Benjaminovi. Od sinova Judinih: Ataja, sin Uzije, sina Zaharijina, sina Amarjina, sina Šefatjina, sina Mahalalelova, od sinova Faresovih; 016 NEH 011 005 Maaseja, sin Baruha, sina Kol-Hozea, sina Hazaje, sina Adaje, sina Jojariba, sina Zaharije, sina Šelina. 016 NEH 011 006 Svega je bilo Faresovih sinova u Jeruzalemu četiri stotine šezdeset i osam ljudi sposobnih za boj. 016 NEH 011 007 Evo Benjaminovih sinova: Salu, sin Mešulama, sina Joedova, sina Pedajina, sina Kolajina, sina Maasejina, sina Itielova, sina Ješajina, 016 NEH 011 008 i braća njegova: sposobnih za boj devet stotina dvadeset i osam. 016 NEH 011 009 Joel, sin Zikrijev, bio je njihov zapovjednik, i Juda, sin Hasenuin, drugi upravitelj grada. 016 NEH 011 010 Od svećenika: Jedaja, Jojarib, Jakin, 016 NEH 011 011 Seraja, sin Hilkije, sina Mešulama, sina Sadoka, sina Merajota, sina Ahituba, predstojnik Doma Božjega, i 016 NEH 011 012 njihova braća koja su vršila službu u Domu: osam stotina dvadeset i dvojica; i Adaja, sin Jerohama, sina Pelalije, sina Amsija, sina Zaharije, sina Pašhura, sina Malkijina, 016 NEH 011 013 i njegova braća, glavari obitelji: dvjesta četrdeset i dvojica; i Amasaj, sin Azarela, sina Ahzaja, sina Mešilemota, sina Imerova, 016 NEH 011 014 i njihove braće, sposobnih za boj: stotinu dvadeset i osam. Zapovjednik nad njima bio je Zabdiel, sin Hagedolimov. 016 NEH 011 015 Od levita: Šemaja, sin Hašuba, sina Azrikama, sina Hašabje, sina Bunijeva; 016 NEH 011 016 i Šabtaj i Jozabad, od glavara levitskih, za nadzor vanjskih poslova Doma Božjega; 016 NEH 011 017 i Matanija, sin Miheja, sina Zabdijeva, sina Asafova, koji je ravnao psalmima, počinjao zahvale i molitve; i Bakbukja, drugi među svojom braćom; i Abda, sin Šamue, sina Galala, sina Jedutunova. 016 NEH 011 018 Svega je levita bilo u Svetom gradu: dvjesta osamdeset i četiri. 016 NEH 011 019 A vratari: Akub, Talmon i njihova braća koja su čuvala stražu na vratima: stotinu sedamdeset i dva. 016 NEH 011 020 A ostali Izraelci, svećenici i leviti, nastaniše se u svim gradovima Judeje, svaki na svojoj baštini i po naseljima u njihovim poljima. 016 NEH 011 021 Netinci su stanovali u Ofelu; Siha i Gišpa bijahu na čelu netinaca. 016 NEH 011 022 Predstojnik je levitima u Jeruzalemu bio Uzi, sin Banija, sina Hašabje, sina Matanije, sina Mihejina. On je bio od sinova Asafovih, koji su bili pjevači za službu Doma Božjega. 016 NEH 011 023 Jer je za njih bila kraljeva zapovijed i uredba za svakodnevnu službu. 016 NEH 011 024 Petahja, sin Mešezabelov, od sinova Zeraha, sina Judina, bio je kraljev povjerenik za sve poslove s narodom. 016 NEH 011 025 Od sinova Judinih nastanili su se u Kirjat Haarbi i njezinim zaseocima, u Dibonu i njegovim zaseocima, u Jekabseelu i njegovim naseljima, 016 NEH 011 026 u Jesui, u Moladi, u Bet Peletu, 016 NEH 011 027 u Hasar Šualu, u Beer Šebi i u njenim zaseocima, 016 NEH 011 028 u Siklagu, u Mekoni i njenim zaseocima, 016 NEH 011 029 u En Rimonu, u Sori, u Jarmutu, 016 NEH 011 030 Zanoahu, Adulamu i njihovim naseljima; u Lakišu i njegovim poljima, u Azeki i njenim zaseocima: tako su se naselili od Beer Šebe sve do Hinomske doline. 016 NEH 011 031 Benjaminovi sinovi življahu u Gebi, Mikmasu, Aju i Betelu i u njihovim zaseocima, 016 NEH 011 032 u Anatotu, Nobu, Ananiji, 016 NEH 011 033 Hasoru, Rami, Gitajimu, 016 NEH 011 034 Hadidu, Seboimu, u Nebalatu, 016 NEH 011 035 Lodu, Ononu i u Dolini rukotvoraca. 016 NEH 011 036 Skupine levita nalazile su se u Judi i Benjaminu. 016 NEH 012 001 Ovo su svećenici i leviti koji su došli sa Zerubabelom, sinom Šealtielovim, i Ješuom: Seraja, Jeremija, Ezra, 016 NEH 012 002 Amarja, Maluk, Hatuš, 016 NEH 012 003 Šekanija, Rehum, Meremot, 016 NEH 012 004 Ido, Gineton, Abija, 016 NEH 012 005 Mijamin, Maadja, Bilga, 016 NEH 012 006 Šemaja, Jojarib, Jedaja, 016 NEH 012 007 Salu, Amok, Hilkija i Jedaja. To su bili glavari svećenički i njihova braća za Ješuina vremena. 016 NEH 012 008 A leviti: Ješua, Binuj, Kadmiel, Šerebja, Juda i Matanija - ovaj potonji i njegova braća ravnali su hvalospjevima. 016 NEH 012 009 Bakbukja i Uni i braća njihova izmjenjivali su se s njima u službi. 016 NEH 012 010 Ješua rodi Jojakima; Jojakim rodi Elijašiba, a Elijašib Jojadu; 016 NEH 012 011 Jojada rodi Jonatana, a Jonatan rodi Jaduu. 016 NEH 012 012 U Jojakimovo vrijeme glavari svećeničkih obitelji bijahu: Serajine obitelji Meraja; Jeremijine Hananja; 016 NEH 012 013 Ezrine Mešulam; Amarjine Johanan; 016 NEH 012 014 Malukove Jonatan; Šebanijine Josip; 016 NEH 012 015 Harimove Adna; Meremotove Helkaj; 016 NEH 012 016 Idove Zaharija; Ginetonove Mešulam; 016 NEH 012 017 Abijine Zikri; Minjaminove ...; obitelji Moadjine Piltaj; 016 NEH 012 018 Bilgine Šamua; Šemajine Jonatan; 016 NEH 012 019 Jojaribove Matenaj; Jedajine Uzi; 016 NEH 012 020 Saluove Kelaj; Amokove Eber; 016 NEH 012 021 Hilkijine Hašabja; Jedajine Netanel. 016 NEH 012 022 U vrijeme Elijašiba, Jojade, Johanana i Jadue bili su popisani glavari levitskih obitelji i svećenici sve do kraljevanja Darija Perzijanca. 016 NEH 012 023 Sinovi Levijevi: glavari obitelji bili su zabilježeni u Knjizi ljetopisa, do vremena Johanana, sina Elijašibova. 016 NEH 012 024 Glavari levitski bili su: Hašabja, Šerebja, Ješua, Binuj, Kadmiel, a njihova braća, koja su stajala prema njima da pjevaju naizmjenično pohvale i zahvalnice prema uredbama Davida, Božjeg čovjeka, 016 NEH 012 025 bijahu: Matanija, Bakbukja i Obadja. A Mešulam, Talmon i Akub, vratari, čuvali su stražu kod skladišta blizu vrata. 016 NEH 012 026 Ti su živjeli u vrijeme Jojakima, sina Ješue, sina Josadakova, i u vrijeme upravitelja Nehemije i književnika svećenika Ezre. 016 NEH 012 027 Kad je bila posveta jeruzalemskoga zida, potražili su levite svugdje gdje su stanovali da ih dovedu u Jeruzalem te proslave posvetu radošću, zahvalnicama i pjesmom uz cimbale, harfe i citre. 016 NEH 012 028 I skupiše se pjevači, sinovi Levijevi, iz kraja oko Jeruzalema, iz netofatskih sela, 016 NEH 012 029 iz Bet Hagilgala, iz Gebe i polja Azmaveta: jer su pjevači sebi sagradili sela oko Jeruzalema. 016 NEH 012 030 Svećenici i leviti očistili su sebe, a zatim su očistili narod, vrata i zid. 016 NEH 012 031 Tada sam izveo judejske knezove na zid i sastavio dva velika zbora. Prvi je išao desno niza zid, prema Smetlišnim vratima; 016 NEH 012 032 za njima su išli Hošaja i polovina judejskih knezova - 016 NEH 012 033 Azarja, Ezra i Mešulam, 016 NEH 012 034 Juda, Benjamin, Šemaja i Jeremija, 016 NEH 012 035 a od svećeničkih sinova s trubljama: Zaharija, sin Jonatana, sina Šemaje, sina Matanije, sina Mikaje, sina Zakura, sina Asafa, 016 NEH 012 036 s braćom njihovom Šemajom, Azarelom, Milalajem, Gilalajem, Maajem, Netanelom, Judom, Hananijem, s glazbalima Davida, Božjega čovjeka. A Ezra, književnik, išao je pred njima. 016 NEH 012 037 Kod Izvorskih vrata popeli su se njima nasuprot kraj stepenica Davidova grada, zidnim usponom od Davidove palače sve do Vodenih vrata na istoku. 016 NEH 012 038 Drugi zbor, a za njim ja i polovica narodnih knezova, išao je nalijevo zidom i Pećkom kulom sve do Tržnog zida, 016 NEH 012 039 pa onda iznad Efrajimovih vrata, Starih vrata, Ribljih vrata, Hananelove kule, kule Meaha, sve do Ovčjih vrata. Zaustavili su se kod Zatvorskih vrata. 016 NEH 012 040 Potom su oba zbora zauzela mjesto u Domu Božjem. Tako i ja i sa mnom polovica odličnika, 016 NEH 012 041 svećenici Elijakim, Maaseja, Minjamin, Mikaja, Elijoenaj, Zaharija, Hananija s trubama, 016 NEH 012 042 zatim Maaseja, Šemaja, Eleazar, Uzi, Johanan, Malkija, Elam i Ezer. Pjevači su pjevali pod ravnanjem Jizrahjinim. 016 NEH 012 043 Toga su dana prinesene velike žrtve, ljudi su dali oduška radosti, jer ih je Bog ispunio velikom radošću, veselile se i žene i djeca. I radost Jeruzalema čula se nadaleko. 016 NEH 012 044 U to su vrijeme postavljeni ljudi da nadziru spremišta prinosa, prvina, desetina i da s polja uz gradove sabiru dijelove koje Zakon dodjeljuje svećenicima i levitima. Jer su se Judejci radovali svećenicima i levitima koji su bili u službi. 016 NEH 012 045 Oni su vršili službu Bogu svome i službu očišćenja - kao i pjevači i vratari - prema odredbi Davida i njegova sina Salomona. 016 NEH 012 046 Jer od Davidovih i Asafovih dana, od davnine, postoje pjevački glavari i pjesme pohvalne i zahvalnice Bogu. 016 NEH 012 047 Zato je sav Izrael u vrijeme Zerubabela i u Nehemijino vrijeme dan za danom davao dijelove određene za pjevače i vratare. Davali su levitima posvećene darove, a leviti su davali sinovima Aronovim. 016 NEH 013 001 U ono vrijeme čitala se narodu knjiga Mojsijeva i ondje se našlo zapisano da Amonac i Moabac ne smiju nikada ući u zbor Božji, 016 NEH 013 002 jer nisu sinovima Izraelovima izašli u susret s kruhom i vodom, nego su čak najmili protiv njih Bileama da ih prokune, ali je naš Bog obratio kletvu u blagoslov. 016 NEH 013 003 Kad su čuli Zakon, isključili su iz Izraela sve strance. 016 NEH 013 004 A prije toga svećenik Elijašib, postavljen nad sobama Doma Boga našega, bijaše svom rođaku Tobiji 016 NEH 013 005 uredio prostranu sobu gdje su se prije ostavljali prinosi, tamjan, posuđe, desetine žita, vina i ulja, određene za levite, pjevače i vratare, i doprinosi za svećenike. 016 NEH 013 006 U to vrijeme nisam bio u Jeruzalemu, jer sam trideset i druge godine babilonskog kralja Artakserksa otišao kralju; ali poslije nekog vremena izmolio sam u kralja 016 NEH 013 007 da se mogu vratiti u Jeruzalem. Tada doznadoh za zlo djelo što ga učini Elijašib uredivši Tobiji sobu u predvorjima Doma Božjega. 016 NEH 013 008 To me veoma rasrdilo: izbacih iz sobe sav namještaj Tobijina stana 016 NEH 013 009 i naredih da se sobe očiste, zatim unesoh onamo posuđe Doma Božjega, prinose i tamjan. 016 NEH 013 010 Doznadoh i to da levitima nisu davali njihovih dijelova i da su se i leviti i pjevači, određeni za službu, razbježali svaki u svoje polje. 016 NEH 013 011 I prekorih odličnike i rekoh: “Zašto je zapušten Dom Božji?” Zatim skupih levite i pjevače i vratih ih k njihovim službama. 016 NEH 013 012 Tada je sva Judeja donosila u spremišta desetinu žita, vina i ulja. 016 NEH 013 013 Nad spremištima postavio sam svećenika Šelemju, književnika Sadoka i levita Pedaju, a uz njih Hanana, sina Zakura, sina Matanijina. Njih su smatrali pouzdanima; njihova je dužnost bila da dijele svojoj braći. 016 NEH 013 014 Zato, sjeti se mene, Bože moj: ne prezri mojih pobožnih djela koja učinih za Dom Boga svoga i za službu u njemu. 016 NEH 013 015 U ono sam vrijeme vidio u Judeji ljude koji gaze u tijescima u dan subotnji; drugi su nosili snopove žita, tovarili na magarce vino, grožđe, smokve i svakojake terete da ih u dan subotnji unesu u Jeruzalem. I prekorih ljude što u taj dan prodaju živež. 016 NEH 013 016 A Tirci koji su živjeli u Jeruzalemu donosili su onamo ribu i svakovrsnu robu da je prodaju Židovima u subotu. 016 NEH 013 017 Prekorih judejske velikaše i rekoh im: “Kakvo to zlo djelo činite i skrnavite dan subotnji? 016 NEH 013 018 Nisu li tako činili i vaši oci te je Bog naš doveo svu ovu nesreću na nas i na ovaj grad? A zar vi želite umnažati gnjev protiv Izraela skrnaveći subotu?” 016 NEH 013 019 I zapovjedih još da uoči subote, kad se mrak spusti na jeruzalemska vrata, zatvore njihova krila i rekoh neka se ne otvaraju do iza subote! Postavio sam nekoliko svojih momaka na vrata da se ne unosi nikakav tovar u dan subotnji. 016 NEH 013 020 Jednom su ili dvaput trgovci i prodavači svakovrsne robe proveli noć izvan Jeruzalema, 016 NEH 013 021 ali sam ih upozorio i rekao im: “Zašto provodite noć pod zidom? Ako to ponovite, dignut ću na vas ruku!” Od toga vremena nisu više dolazili u subotu. 016 NEH 013 022 Zapovjedio sam levitima da se očiste i da dođu čuvati vrata, kako bi se svetkovao dan subotnji. I za ovo se spomeni mene, Bože moj, i smiluj mi se po svome velikom milosrđu! 016 NEH 013 023 Onih sam dana vidio i Židove koji se bijahu oženili Ašdođankama, Amonkama i Moapkama. 016 NEH 013 024 Polovica njihovih sinova govorila je ašdodski ili jezikom ovoga ili onoga naroda: više nisu znali govoriti židovski. 016 NEH 013 025 Korio sam ih i proklinjao, neke sam i tukao, čupao im kose i zaklinjao ih Bogom: “Ne dajite svojih kćeri njihovim sinovima i ne uzimajte žene od njihovih kćeri za svoje sinove, a ni za sebe! 016 NEH 013 026 Nije li u tome sagriješio Salomon, kralj Izraelov? Među mnogim narodima nije bilo kralja njemu ravna. Bio je drag Bogu svome i Gospod ga je postavio kraljem nad svim Izraelom. Ali su i njega tuđinke navele na grijeh! 016 NEH 013 027 Treba li slušati kako i vi činite veliko zlo i postajete nevjerni Bogu našemu ženeći se tuđinkama?” 016 NEH 013 028 Jedan od sinova Jojade, sina velikog svećenika Elijašiba, bijaše zet Horonjaninu Sanbalatu. Njega sam otjerao od sebe. 016 NEH 013 029 Spomeni se, Bože moj, ovih ljudi, jer su oskvrnuli svećeništvo i zavjet svećenički i levitski. 016 NEH 013 030 Tako sam ih očistio od svega tuđega i opet uspostavio službe svećenika i levita dodijelivši svakome njegov posao. 016 NEH 013 031 Uredio sam i da se nose drva u određene dane i prvine. Sjeti me se, Bože moj, za moje dobro! # # BOOK 017 EST Esther Estera 017 EST 001 001 Bilo je u vrijeme Ahasvera, onoga Ahasvera koji je vladao nad sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije. 017 EST 001 002 U to vrijeme, dok je kralj Ahasver sjedio na prijestolju svoga kraljevstva u tvrđavi grada Suze, 017 EST 001 003 treće godine svoga kraljevanja, priredi on gozbu za sve svoje knezove i službenike. Našli su se tako pred njim zapovjednici perzijske i medijske vojske, odličnici i pokrajinski upravitelji. 017 EST 001 004 Punih sto i osamdeset dana pokazivaše on bogatstvo i slavu kraljevstva svoga i veličanstveni sjaj veličine svoje. 017 EST 001 005 Kad je prošlo to vrijeme, priredi kralj u vrtnom trijemu svoje palače sedmodnevnu gozbu za sav narod koji se nalazio u tvrđavi grada Suze, od najvišega pa do najnižega. 017 EST 001 006 Zavjese od najfinijeg lana, vune, ljubičasta skrleta bile su pričvršćene vrpcama od beza i crvena grimiza o srebrne prstenove na stupovima od bijela mramora. Na podu od zelenog i bijelog mramora, sedefa i skupocjenog kamenja, nalazile se postelje od srebra i zlata. 017 EST 001 007 Za piće su služili zlatni pehari, sve jedan drugačiji od drugoga, a vina je bilo kraljevski obilno, kako i dolikuje kraljevskoj moći. 017 EST 001 008 Pilo se po nekom pravilu, ali ne prisilno, jer je kralj bio naredio svim nadzirateljima svoga dvora da sa svakim postupaju prema njegovoj želji. 017 EST 001 009 I kraljica Vašti priredi gozbu za žene u kraljevskoj palači kralja Ahasvera. 017 EST 001 010 Sedmoga dana, kad srce kraljevo bijaše veselo od vina, naredi Mehumanu, Bizeti, Harboni, Bigti, Abagti, Zetaru i Karkasu, sedmorici eunuha koji su mu služili, 017 EST 001 011 da dovedu preda nj kraljicu Vašti s kraljevskom krunom, da bi pokazao narodu i knezovima ljepotu njezinu. Ona je uistinu bila privlačna. 017 EST 001 012 Ali se kraljica Vašti ne htjede odazvati kraljevu pozivu što joj ga prenesoše dvorani. Kralj se tada veoma razbjesni i njegova se srdžba rasplamsa. 017 EST 001 013 Onda zapita mudrace koji poznaju vremena. Jer svaki se kraljev posao tako proučavao među onima koji su poznavali zakone i pravo. 017 EST 001 014 Najbliži su mu bili Karsena, Šetar, Admata, Taršiš, Mares, Marsena i Memukan, sedam knezova Perzije i Medije. Oni su smjeli gledati kraljevo lice i zauzimali su najistaknutija mjesta u kraljevstvu. 017 EST 001 015 Upita ih: "Što treba prema zakonu poduzeti protiv kraljice Vašti, koja se nije pokorila zapovijedi kralja Ahasvera koju su joj saopćili dvorani?" 017 EST 001 016 Memukan tada odgovori pred kraljem i knezovima: "Kraljica je Vašti skrivila ne samo kralju nego i svim poglavarima i svem narodu koji prebiva u svim pokrajinama kralja Ahasvera. 017 EST 001 017 Jer će za držanje kraljičino doznati sve žene pa će prezirati svoje muževe govoreći: 'Kralj je Ahasver naredio da dovedu preda nj kraljicu Vašti, ali ona ne htjede doći.' 017 EST 001 018 I žene će knezova perzijskih i medijskih, pošto doznaju za kraljičino ponašanje, još danas pripovijedati svim poglavarima kraljevim, pa će biti prkosa i prezira u izobilju. 017 EST 001 019 Stoga, svidi li se kralju, neka se objavi kraljevska naredba i umetne među zakone Perzije i Medije, tako da se više ne može opozvati, da se Vašti ne smije više pojaviti pred kraljem Ahasverom, a kralj neka preda kraljevsku čast drugoj ženi, boljoj od nje. 017 EST 001 020 Kad se ta naredba koju će kralj učiniti pročuje po svem kraljevstvu, koje je zaista veliko, sve će žene iskazivati poštovanje svojim muževima, od najvišega pa do najnižega." 017 EST 001 021 Riječ se svidje i kralju i njegovim knezovima. Stoga on učini kako mu je savjetovao Memukan. 017 EST 001 022 Uputi pisma u sve kraljevske pokrajine, svakoj pokrajini pismom kojim se ona služila, a svakom narodu njegovim jezikom, da svaki muž bude gospodar u svojoj kući. 017 EST 002 001 Poslije tih događaja, kako mu se utiša gnjev, kralj Ahasver sjeti se Vaštije, onoga što je ona učinila i što je bilo odlučeno protiv nje. 017 EST 002 002 Rekoše tada momci što služahu kralja: "Neka se potraže za kralja mlade djevojke, djevice lijepa izgleda. 017 EST 002 003 Kralj neka odredi u svim pokrajinama svojega kraljevstva povjerenike da mu sakupe sve djevice pristala izgleda u tvrđavi grada Suze, u haremu, pod upravom Hegeja, kraljeva eunuha, čuvara žena. On će se pobrinuti za njihovu njegu. 017 EST 002 004 Ona djevojka koja se najviše svidi očima kraljevim neka kraljuje umjesto Vaštije." Bijaše to po volji kralju, i on tako uradi. 017 EST 002 005 U tvrđavi grada Suze bio je neki Židov koji se zvao Mordokaj, sin Jaira, sina Šimeja, sina Kišova, iz plemena Benjaminova. 017 EST 002 006 On je bio protjeran iz Jeruzalema među prognanicima koje je babilonski kralj Nabukodonozor odveo zajedno s judejskim kraljem Jekonijom. 017 EST 002 007 On je odgajao Hadasu, to jest Esteru, kćerku strica svoga, jer ona ne imađaše ni oca ni majke. Djevojka je bila pristala i lijepa izgleda. Poslije smrti njezina oca i njezine majke Mordokaj je uze k sebi kao kćerku. 017 EST 002 008 Kako se začu za kraljevu riječ i njegovu naredbu, mnogo se djevojaka sabra u tvrđavi grada Suze pod Hegejevim nadzorom. Tako dovedoše i Esteru u kraljevu palaču, pod nadzor Hegeja, čuvara žena. 017 EST 002 009 Djevojka se svidje njegovim očima, steče ona njegovu naklonost i on se pobrinu za njezino uljepšavanje i uzdržavanje. Uz to joj dade sedam najvrednijih ropkinja kraljevskog dvora i premjesti je, skupa s djevojkama, u najudobnije prostorije harema. 017 EST 002 010 Estera ne spomenu ni naroda ni obitelji kojoj je pripadala, jer joj Mordokaj bijaše zabranio da to učini. 017 EST 002 011 Svakoga je dana Mordokaj šetao pred dvorištem harema da bi doznao kako se Estera osjeća i kako se prema njoj odnose. 017 EST 002 012 Svaka je djevojka morala ući kralju kad je na nju, prema uredbi za žene, došao red, to jest nakon dvanaest mjeseci. Jer tada se završavalo razdoblje njihova uljepšavanja: šest mjeseci uljem iz mirne, a šest mjeseci balzamom i ostalim pomastima za žensku njegu. 017 EST 002 013 Pa kad bi djevojka ulazila kralju, bilo joj je dopušteno da sa sobom iz harema u kraljevsku palaču ponese sve što bi zatražila. 017 EST 002 014 Ona bi ulazila uvečer, a ujutro bi se vraćala u drugi harem, pod nadzorom Šaašgaza, kraljeva eunuha, čuvara priležnica. Više se ne bi vraćala kralju, osim ako bi je posebno zaželio i dozvao je k sebi poimence. 017 EST 002 015 Kada dođe red na Esteru, kćerku Abihajla, koji je bio stric Mordokaja koji ju je bio pokćerio, da uđe kralju, ona ne zatraži ništa osim onoga što joj bijaše rekao Hegej, kraljev eunuh, čuvar žena. Ipak je pobuđivala udivljenje svih koji su je gledali. 017 EST 002 016 Esteru, dakle, uvedoše kralju Ahasveru, u njegovu kraljevsku palaču, u desetom mjesecu, mjesecu Tebetu, sedme godine njegova vladanja. 017 EST 002 017 Kralj zavolje Esteru više od svih drugih žena; više nego sve ostale djevice ona mu omilje i predobi ona njegovu naklonost. I položi on na njezinu glavu kraljevsku krunu, pa mjesto Vaštije ona posta kraljicom. 017 EST 002 018 Nakon toga priredi kralj u čast Estere veliku gozbu za svoje knezove i službenike; svim pokrajinama odredi odmor i razda darove kraljevski darežljivo. 017 EST 002 019 Kad su drugi put djevojke bile sakupljene, Mordokaj sjeđaše na vratima kraljevim. 017 EST 002 020 Estera ne oda ni naroda ni obitelji iz koje je potjecala, kao što joj Mordokaj bijaše naredio. Estera se i dalje držala svih Mordokajevih uputa kao kad se nalazila pod njegovim skrbništvom. 017 EST 002 021 U ono vrijeme kad je Mordokaj sjedio na vratima kraljevim, Bigtan i Tereš, dva kraljeva dvoranina, čuvari praga, planuše gnjevom i počeše snovati da podignu ruku na kralja Ahasvera. 017 EST 002 022 Za tu njihovu namjeru sazna Mordokaj. On je dojavi kraljici Esteri, a Estera je u Mordokajevo ime saopći kralju. 017 EST 002 023 Sve se izvidje i otkri se zavjera, pa obojica budu obješena o stup. To se pred kraljem zapisa u knjizi Ljetopisa. 017 EST 003 001 Poslije tih događaja kralj Ahasver promaknu Hamana, Hamdatina sina, Agađanina: uzvisi ga i njegovo prijestolje postavi iznad svih ostalih dostojanstvenika koji su bili s njim. 017 EST 003 002 Svi službenici kraljevi koji su se nalazili na kraljevim vratima prigibali bi koljena i padali ničice pred Hamanom, jer je tako zapovjedio kralj. Ali Mordokaj ne bi prignuo koljeno niti bi pao ničice. 017 EST 003 003 Službenici kraljevi koji su se nalazili na vratima kraljevim rekoše Mordokaju: "Zašto prestupaš kraljevu zapovijed?" 017 EST 003 004 Iako su mu oni to ponavljali svaki dan, on ih ne posluša. Onda oni to dojaviše Hamanu, da vide vrijedi li Mordokajevo opravdanje. Jer im bijaše rekao da je Židov. 017 EST 003 005 Kad Haman utvrdi da Mordokaj niti prigiba koljeno niti pada ničice pred njim, jako se razljuti. 017 EST 003 006 A kad dozna kojemu narodu pripada, učini mu se premalo podići ruke na samog Mordokaja nego naumi s njim pobiti i sve Židove koji su živjeli u svem kraljevstvu Ahasverovu. 017 EST 003 007 U prvom mjesecu, to jest u mjesecu Nisanu, dvanaeste godine Ahasverova kraljevanja u nazočnosti Hamana baciše "Pur", to jest ždrijeb, da utvrde dan i mjesec. Ždrijeb pade na trinaesti dan dvanaestoga mjeseca, to jest na mjeseca Adara. 017 EST 003 008 I Haman kaza kralju Ahasveru: "U svim pokrajinama tvoga kraljevstva ima jedan narod razasut među drugim narodima i od njih odvojen. Njegovi su zakoni drugačiji od zakona u svih ostalih naroda. Oni se ne drže kraljevskih odredaba. Kralj ih zato ne smije pustiti na miru. 017 EST 003 009 Ako je kralju po volji, neka se raspiše da se oni zatru; a ja ću izbrojiti deset tisuća srebrnih talenata na ruke povjerenika da ih pohrane u kraljevsku riznicu." 017 EST 003 010 Nakon toga kralj skinu pečatni prsten s ruke i preda ga Hamanu, sinu Hamdatinu, Agađaninu, neprijatelju Židova, 017 EST 003 011 i kaza mu: "Neka ti bude novac i narod, pa učini s njim što bude dobro u tvojim očima." 017 EST 003 012 Trinaestoga dana prvoga mjeseca bijahu sazvani kraljevi pisari, pa o onome što je naložio Haman sastaviše pisma i upraviše ih kraljevskim namjesnicima, upraviteljima što stajahu na čelu pojedinih pokrajina, knezovima svakoga pojedinog naroda, svakoj pokrajini njezinim pismom i svakom narodu njegovim jezikom. Pisma su napisana u kraljevo ime i na njima je udaren kraljev pečat. 017 EST 003 013 Po skorotečama razaslane su svim kraljevim pokrajinama poslanice da se svi Židovi, od dječaka do staraca, djeca i žene unište, pobiju, zatru, a njihova dobra da se zaplijene u jednom jedinom danu, i to trinaestog dana dvanaestog mjeseca, mjeseca Adara. 017 EST 003 014 Sadržaj ove naredbe, koja je imala postati zakonom u svakoj pokrajini, bio je objavljen svim narodima da bi bili spremni za taj dan. 017 EST 003 015 Skoroteče žurno potekoše s kraljevskom naredbom. Zakon bi objavljen i u tvrđavi Suze, pa dok su kralj i Haman sjedili i častili se, grad je Suza bio uznemiren. 017 EST 004 001 Mordokaj doznade za sve što se dogodilo: razdera na sebi haljine, navuče kostrijet, posu se pepelom i prođe posred grada kukajući glasno i gorko. 017 EST 004 002 Dođe samo do kraljevih vrata, jer s onom kostrijeti na sebi ne mogaše kroz njih proći. 017 EST 004 003 U svakoj je pokrajini, svuda gdje se doznala kraljeva riječ i njegov proglas, među Židovima zavladala žalost: postili su, plakali i jadikovali. Mnogima od njih kostrijet i pepeo posta ležaj. 017 EST 004 004 Esterine djevojke i njezini eunusi dođoše da je o tome obavijeste. Kraljica se veoma uznemiri. Posla Mordokaju haljine da bi ih obukao a skinuo sa sebe kostrijet, ali on to odbi. 017 EST 004 005 Nato Estera pozva Hataka, jednog od kraljevih eunuha koji joj je bio određen za službu, pa ga posla k Mordokaju da dozna od njega što se dogodilo i zbog čega je takav. 017 EST 004 006 Hatak ode do Mordokaja na gradski trg, pred vrata kraljeva. 017 EST 004 007 Mordokaj mu pripovjedi što mu se dogodilo i podrobno ga obavijesti o novcu koji je Haman obećao položiti u kraljevu riznicu da bi mogao uništiti Židove. 017 EST 004 008 Dade mu i prijepis naredbe o njihovu zatoru, koja je objavljena u Suzi, da je pokaže Esteri te da joj javi i naloži neka ide kralju: neka ga moli za milost i posreduje kod njega za svoj narod. a "Sjeti se dana siromaštva svoga kad sam te hranio rukom svojom, jer se Haman, drugi čovjek kraljevstva, dogovorio s kraljem da nas usmrti. b Zazivaj Boga, govori kralju za nas i oslobodi nas od smrti." 017 EST 004 009 Hatak se vrati i donese Esteri Mordokajevu poruku. 017 EST 004 010 Estera odvrati Hataku i naredi mu da saopći Mordokaju: 017 EST 004 011 "Svi službenici kraljevi i narod kraljevih pokrajina znaju kako svakoga onoga, bio on muškarac ili žena, koji nepozvan uđe kralju u unutrašnje predvorje čeka jedan jedini zakon: smrtna kazna, osim ako kralj ne pruži takvome svoje zlatno žezlo i poštedi mu život. A ja već trideset dana nisam bila pozvana kralju." 017 EST 004 012 Mordokaju bjehu saopćene Esterine riječi, 017 EST 004 013 pa on poruči Esteri: "Nemoj misliti da ćeš se zato što se nalaziš u kraljevoj palači spasiti jedina od svih Židova: 017 EST 004 014 jer budeš li u ovoj prilici šutjela, doći će Židovima pomoć i spas s druge strane, a ti ćeš s kućom svoga oca propasti. Tko zna nisi li se baš i popela do kraljevske časti zbog časa kao što je ovaj?" 017 EST 004 015 Estera i opet poruči Mordokaju: 017 EST 004 016 "Hajde, sakupi sve Židove koji se nalaze u Suzi. Postite za me: tri dana i tri noći ne jedite niti pijte. I ja ću tako postiti sa svojim djevojkama. Tako pripremljena ući ću kralju i unatoč zakonu, pa treba li da poginem, poginut ću." 017 EST 004 017 Mordokaj se onda povuče i učini što mu je naredila Estera. 017 EST 005 001 Trećega dana... Blistala je od vrhunske ljepote... lice joj bijaše veselo, kao rastvoreno ljubavi, a srce sapeto od straha... Kroza sva je vrata ušla pred kralja. On je sjedio na svom kraljevskom prijestolju, zaogrnut svim ukrasom veličanstva svoga. 017 EST 005 002 I podigavši zlatno žezlo, postavi ga na vrat Esteri, zagrli je i reče: "Govori mi!" a Ona mu reče: "Spazih te, gospodaru, kao anđela Božjega, pa mi se uznemiri srce od straha pred sjajem tvojim. Jer si, gospodaru, divan i lice ti je puno dražesti." b Dok je još govorila, klonu od iznemoglosti. Kralj se uznemiri, a sva ju je posluga njegova hrabrila. 017 EST 005 003 Kralj joj reče: "Što je tebi, kraljice Estero? Što želiš? Bila to i polovica kraljevstva, dobit ćeš je!" 017 EST 005 004 Estera odgovori: "Neka kralj, ako mu je drago, dođe s Hamanom na gozbu koju sam danas priredila." 017 EST 005 005 Kralj odvrati: "Obavijestite odmah Hamana da bi se izvršila Esterina želja." Kralj dakle dođe s Hamanom na gozbu koju je Estera priredila. 017 EST 005 006 Dok su pili vino, kralj kaza Esteri: "Što god zatražiš, dobit ćeš. Što god zaželiš, bila to i polovica kraljevstva, bit će ti!" 017 EST 005 007 Estera odgovori: "Molba mi je i želja, 017 EST 005 008 ako sam našla milost u očima kraljevim i ako se kralju svidi dati mi što molim i učiniti što želim, da kralj ponovo dođe s Hamanom na gozbu koju ću sutra pripremiti za njih i tad ću postupiti po riječi kraljevoj." 017 EST 005 009 Toga dana Haman iziđe sretan i zadovoljna srca, ali se rasrdi jako na Mordokaja kad vidje da na vratima kraljevim nije ustao ni maknuo se pred njim. 017 EST 005 010 Haman se ipak svlada. Ode kući i posla po svoje prijatelje i po ženu Zarešu. 017 EST 005 011 Pripovijedao im je o sjaju svoga bogatstva, o mnoštvu svojih sinova i o svemu onome čime ga je kralj uzveličao i čime ga je uzdignuo nad sve svoje knezove i službenike. 017 EST 005 012 Haman još dometnu: "I kraljica Estera nije uz kralja pozvala nikoga osim mene na gozbu koju je priredila. I sutra sam samo ja uz kralja njezin uzvanik. 017 EST 005 013 Ali me sve to ne može učiniti sretnim dokle god gledam Židova Mordokaja kako sjedi na vratima kraljevim." 017 EST 005 014 Reče mu Zareša, žena njegova, i svi prijatelji njegovi: "Podigni vješala visoka pedeset lakata. Sutra ujutro zatraži od kralja neka na njih objese Mordokaja. Poslije toga idi sretan s kraljem na gozbu." Savjet se Hamanu učini dobar, pa on naredi da se podignu vješala. 017 EST 006 001 Te noći kralj ne mogaše usnuti. Zato naredi da mu donesu i čitaju knjigu znamenitih događaja, Ljetopise. 017 EST 006 002 Tu se nađe zapisano kako je Mordokaj prokazao Bigtanu i Tereša, dva dvoranina kraljeva, čuvare praga, koji su se spremali da podignu ruke na kralja Ahasvera. 017 EST 006 003 Kralj upita: "Kakva je čast i kakvo je odlikovanje zapalo Mordokaja za sve to?" Kraljeve sluge, dvorani koji ga slušahu, odgovoriše: "Ništa nije učinjeno za nj." 017 EST 006 004 Kralj onda zapita: "Tko je u predvorju?" A to u vanjsko predvorje kraljevske palače bijaše stigao Haman da traži od kralja neka objese Mordokaja na vješalima koja su već bila podignuta za nj. 017 EST 006 005 Službenici kraljevi odgovoriše: "Eno se u predvorju nalazi Haman." "Neka uđe!" - naredi kralj. 017 EST 006 006 Kako Haman uđe, kralj ga upita: "Što treba učiniti čovjeku koga kralj hoće da počasti?" Haman reče u sebi: "Koga ako ne mene kralj želi počastiti?" 017 EST 006 007 Zato odgovori kralju: "Za čovjeka koga kralj želi počastiti 017 EST 006 008 treba donijeti kraljevske haljine koje kralj sam oblači i dovesti konja kojega kralj jaše i položiti mu na glavu kraljevsku krunu. 017 EST 006 009 Haljine i konja neka kralj preda jednome od najuglednijih kneževa kraljevih da bi taj obukao onoga koga kralj želi počastiti i na konju ga odveo na gradski trg uzvikujući pred njim: 'Tako biva onome koga kralj hoće da počasti!'" 017 EST 006 010 Kralj nato naredi Hamanu: "Uzmi odmah haljine i konja, kako si rekao, pa učini tako Mordokaju Židovu koji sjedi na kraljevim vratima i ne propusti ništa od onoga što si rekao!" 017 EST 006 011 Haman uze haljine i konja: obuče u haljine Mordokaja i provede ga na konju po trgu grada vičući pred njim: "Tako biva onome koga kralj hoće da počasti!" 017 EST 006 012 Malo zatim Mordokaj se vrati k vratima kraljevim, a Haman, tužan i zastrte glave, ode žurno kući 017 EST 006 013 te ispriča Zareši, ženi svojoj, i svima prijateljima svojim što se dogodilo. Njegovi mu savjetnici i žena Zareša rekoše: "Ako Mordokaj, pred kojim si počeo posrtati, pripada židovskom rodu, nećeš ga nadjačati, nego će te on zacijelo oboriti." 017 EST 006 014 Još su o tom razgovarali, kad eto kraljevih dvorana. Došli su tražiti Hamana da ga žurno odvedu na gozbu koju je priredila Estera. 017 EST 007 001 Kralj i Haman dođoše na gozbu kraljici Esteri. 017 EST 007 002 I toga drugoga dana, dok se pilo vino, reče kralj Esteri: "Koja ti je molba, kraljice Estero? Bit će ti udovoljena! Koja je tvoja želja? Ako je i pola kraljevstva, bit će ti!" 017 EST 007 003 Kraljica Estera odgovori: "Ako sam, kralju, našla milost u tvojim očima i ako ti je s voljom, neka mi se u ime molbe pokloni život, a u ime želje moj narod! 017 EST 007 004 Jer smo ja i narod moj predani za zator, klanje, uništenje. Da smo predani u roblje, šutjela bih jer nevolja ne bi bila štetna po kralja." 017 EST 007 005 Ali kralj Ahasver upade kraljici Esteri u riječ pa je upita: "Tko je taj? Gdje je taj koji je namislio takvo što učiniti?" Estera tada odgovori: "Progonitelj i neprijatelj jest Haman, ovaj zlikovac!" 017 EST 007 006 Haman se zaprepasti pred kraljem i kraljicom. 017 EST 007 007 Kralj, gnjevan, ostavi vino te ode u vrt palače. Haman osta uz kraljicu da je moli za svoj život, jer je uvidio da je njegova nesreća pred kraljem gotova. 017 EST 007 008 Kralj se vrati iz vrta u dvoranu gdje se pilo vino. Dotle Haman bijaše pao na počivaljku na kojoj se nalazila Estera. "Pokušavaš još i nasilje nad kraljicom, i to u mome vlastitom domu?" - povika kralj. Tek što su te riječi izletjele iz kraljevih usta, pokriše lice Hamanu. 017 EST 007 009 Tada kaza Harbona, jedan od dvorana koji su stajali u službi kraljevoj: "Eno i vješala što ih je Haman pripravio za Mordokaja koji je govorio u korist kraljevu. Nalaze se kraj Hamanove kuće i visoka su pedeset lakata." Kralj zapovjedi: "Objesite ga na njih!" 017 EST 007 010 Hamana objesiše na vješala koja bijaše pripravio Mordokaju, i kraljeva se srdžba utiša. 017 EST 008 001 Onoga istog dana kralj Ahasver preda kraljici Esteri kuću Hamana, progonitelja Židova, a Mordokaj je stupio pred kraljevo lice, jer je Estera objasnila kralju što joj je on. 017 EST 008 002 Kralj skinu pečatni prsten, koji je već bio oduzeo Hamanu, i dade ga Mordokaju, a Estera postavi Mordokaja nad Hamanovom kućom. 017 EST 008 003 Estera tada ponovo progovori kralju. Baci mu se pred noge; rasplaka se i najvruće ga zamoli da osujeti zlo Hamana Agađanina i naum opaki što ga bijaše zasnovao protiv Židova. 017 EST 008 004 Kralj pruži prema Esteri zlatno žezlo. Estera se diže, stade pred kraljem 017 EST 008 005 i reče: "Ako je kralju po volji, ako sam našla milost pred licem njegovim, ako je kralju pravo te ako sam mila u njegovim očima, neka pismeno opozove sve što napisa Haman, sin Hamdatin, Agađanin, u opakoj nakani da se pobiju Židovi koji se nalaze u svim pokrajinama kraljevstva. 017 EST 008 006 TÓa kako bih ja mogla gledati nesreću koja bi pogodila moj narod? Kako bih mogla gledati zator roda svoga?" 017 EST 008 007 Kralj Ahasver odgovori kraljici Esteri i Mordokaju Židovu: "Eto, poklonio sam Esteri kuću Hamanovu, a njega sam dao objesiti jer je bio digao svoju ruku na Židove, 017 EST 008 008 a vi u ime kraljevo napišite o Židovima što vam se sviđa i zapečatite kraljevim prstenom. Jer neopoziv je proglas koji je u kraljevo ime napisan te kraljevim pečatom zapečaćen." 017 EST 008 009 Tada, dvadeset i trećeg dana trećega mjeseca, to jest mjeseca Sivana, budu sazvani pisari kraljevi i prema svemu što bijaše naredio Mordokaj napisa se Židovima, namjesnicima, upravljačima i knezovima pokrajina od Indije do Etiopije, a bijaše sto dvadeset i sedam pokrajina, svakoj pokrajini njezinim pismom, svakom narodu njegovim jezikom, pa i Židovima njihovim pismom i njihovim jezikom. 017 EST 008 010 On napisa pisma u ime kralja Ahasvera i zapečati ih kraljevim prstenom pa ih razasla po skorotečama koji su jahali na konjima, pastusima iz kraljevske ergele. 017 EST 008 011 Kralj je dopustio Židovima po svim gradovima da se mogu sastajati, braniti svoj život te uništiti, ubiti i zatrti svaku vojsku narodnu ili pokrajinsku koja bi ih napala, ne štedeći ni djecu ni žene, a slobodno im je oplijeniti njihova dobra; 017 EST 008 012 sve istoga dana u svim pokrajinama kraljevstva Ahasverova: trinaestog dana dvanaestoga mjeseca, to jest mjeseca Adara. 017 EST 008 013 Prijepis pisma, koje je imalo postati zakonom u svakoj pokrajini, bijaše objavljen među svim narodima, kako bi Židovi toga dana bili spremni osvetiti se svojim neprijateljima. 017 EST 008 014 Skoroteče, konjanici na kraljevskim pastusima, krenuše odmah i pojuriše, po kraljevoj zapovijedi. Naredba je bila objavljena i u tvrđavi Suzi. 017 EST 008 015 Mordokaj izađe od kralja odjeven u grimiznu i lanenu kraljevsku haljinu, s velikom zlatnom krunom i s ogrtačem od fine tkanine i crvena skrleta. Grad je Suza klicao i veselio se. 017 EST 008 016 Bio je to za Židove dan svjetla, veselja, kliktanja i slavlja. 017 EST 008 017 U svakoj pokrajini, u svakom gradu i mjestu do kojega je dopro kraljev ukaz i zakon, zavlada među Židovima veselje, radost, gozba i blagdan, i mnogi među pucima zemlje postadoše Židovi jer ih je spopao strah od Židova. 017 EST 009 001 Trinaestoga dana dvanaestog mjeseca, mjeseca Adara, kad je morala biti izvršena odredba kraljevog ukaza, istoga dana u koji su se neprijatelji Židova nadali zavladati nad njima dogodi se obrnuto: Židovi zavladaše nad neprijateljima svojim. 017 EST 009 002 Židovi se sakupiše po svojim gradovima u svim pokrajinama kralja Ahasvera da udare na one koji su tražili njihovu propast. I nitko se nije usuđivao da im pruži otpor, jer je sve narode spopao strah od Židova. 017 EST 009 003 Svi su knezovi pokrajina i namjesnici, upravljači i činovnici kraljevi štitili Židove jer ih je obuzeo strah od Mordokaja. 017 EST 009 004 Jer je Mordokaj postao velik na kraljevskom dvoru, i po svim pokrajinama širio se glas da Mordokaj postaje sve moćniji. 017 EST 009 005 Židovi, dakle, udariše mačem po svim svojim neprijateljima, sasjekoše ih i zatrše; sa svojim mrziteljima postupiše kako im se htjelo. 017 EST 009 006 Samo u tvrđavi Suzi smakoše i zatrše Židovi pet stotina ljudi; 017 EST 009 007 pogubiše Paršandatu, Dalfona, Aspatu, 017 EST 009 008 Poratu, Adaliju, Aridatu, 017 EST 009 009 Parmaštu, Arisaja, Aridaja, Jezatu 017 EST 009 010 i deset sinova Hamana, sina Hamdatina, progonitelja Židova. Ali se ne pojagmiše za plijenom. 017 EST 009 011 Toga istog dana, doznavši za broj ubijenih u tvrđavi Suzi, 017 EST 009 012 kralj reče kraljici Esteri: "U tvrđavi Suzi Židovi su smaknuli i uništili pet stotina ljudi i deset Hamanovih sinova. Što su tek onda izveli u ostalim pokrajinama kraljevim? Koja je sada molba tvoja? Bit će uslišana! Koja je tvoja želja? Bit će ispunjena!" 017 EST 009 013 "Ako je kralju po volji," reče Estera, "neka se Židovima koji žive u Suzi dopusti još sutra primijeniti isti zakon kao i danas i neka se objesi deset Hamanovih sinova." 017 EST 009 014 Kralj naredi da se tako učini: zakon bi u Suzi proglašen i deset Hamanovih sinova obješeno. 017 EST 009 015 Tako se Židovi Suze sakupiše i četrnaestoga dana mjeseca Adara pa pobiše u Suzi još tri stotine ljudi. Ali se ni tada ne pojagmiše za plijenom. 017 EST 009 016 Ostali Židovi, oni koji su živjeli u kraljevskim pokrajinama, sakupiše se da brane svoje živote i mir od neprijatelja: pobiše sedamdeset i pet tisuća dušmana. Ali se ni tada ne pojagmiše za plijenom. Bio je trinaesti dan mjeseca Adara. 017 EST 009 017 Četrnaestoga dana Židovi su mirovali: to bijaše dan gozbe i veselja. 017 EST 009 018 Židovi u Suzi koji su se sakupili trinaestoga i četrnaestoga dana mirovahu petnaestoga dana; to je bio dan njihova veselja i gozbi. 017 EST 009 019 Zbog toga Židovi pripoljci, oni koji žive po neutvrđenim selima, blagdanski svetkuju četrnaesti dan mjeseca Adara veseleći se i gozbujući i među sobom izmjenjujući darove. a A koji žive u gradovima slave i petnaesti dan Adara u razdraganosti i u veselju, izmjenjujući među sobom darove. 017 EST 009 020 Mordokaj opisa te događaje i upravi pisma Židovima svih blizih i dalekih pokrajina kralja Ahasvera. 017 EST 009 021 Naložio im je da četrnaesti i petnaesti dan mjeseca Adara svake godine slave 017 EST 009 022 kao dane u kojima su Židovi postigli spokoj od svojih neprijatelja i kao mjesec koji je bio pretvorio u radost njihovu tugu a u blagdan njihovo žalovanje. Neka ih slave gozbom i veseljem, izmjenjujući među sobom darove i dijeleći poklone ubogima. 017 EST 009 023 Židovi prihvatiše da drže ono što su već sami od sebe počeli slaviti i o čemu im je pisao Mordokaj: 017 EST 009 024 "Haman, sin Hamdatin, Agađanin, progonitelj svih Židova, kako je bio naumio sve ih uništiti, baci 'Pur', to jest ždrijeb, za njihovo smaknuće i zator; 017 EST 009 025 ali kad je za njegovu zamisao doznao kralj, on pismeno naredi: 'Neka se na njegovu glavu obori opaki naum što ga bijaše zasnovao protiv Židova i neka bude obješen, on i sinovi njegovi.'" 017 EST 009 026 Zbog toga su ti dani nazvani Purim, prema riječi Pur. Zato prema svem sadržaju toga pisma i prema onome što su vidjeli i što im bijaše preneseno 017 EST 009 027 Židovi se neopozivo obvezaše i prihvatiše za se, za svoje potomke i za sve one koji se s njima budu udružili da će svake godine slaviti ta dva dana prema tom propisu i u to vrijeme. 017 EST 009 028 Te dane valja slaviti i njih se sjećati od pokoljenja do pokoljenja u svakoj obitelji, pokrajini i gradu; ti dani Purima ne smiju iščeznuti ispred Židova, ni spomen na njih biti izbrisan iz njihova roda. 017 EST 009 029 Kraljica Estera, kći Abihailova, i Židov Mordokaj pisali su to što snažnije da tako još jednom potkrijepe pismo o Purimu. 017 EST 009 030 Pisma su poslali svim Židovima u sto dvadeset i sedam pokrajina Ahasverova kraljevstva s porukom mira i vjernosti; 017 EST 009 031 da obdržavaju te dane Purima u njihovo određeno vrijeme, kako su to odredili Židov Mordokaj i kraljica Estera, i da drže post i molitve, onako kako su to oni obvezali sebe i svoje potomke. 017 EST 009 032 Tako Esterina naredba ozakoni ove propise Purima i to bi zapisano u knjigu. 017 EST 010 001 Kralj Ahasver udari danak na zemlju i na otoke morske. 017 EST 010 002 Sva djela njegove moći i hrabrosti, a tako i izvještaj o uzdignuću Mordokaja koga je kralj uzvisio, zapisani su u Ljetopisima kraljeva Medije i Perzije: 017 EST 010 003 kako je Židov Mordokaj bio prvi iza kralja Ahasvera, velik u očima Židova, voljen od mnoštva svoje subraće kao pobornik blagostanja svoga naroda i glasnik mira za svoj rod. # # BOOK 018 JOB Job Job 018 JOB 001 001 Bijaše nekoć u zemlji Usu čovjek po imenu Job. Bio je to čovjek neporočan i pravedan: bojao se Boga i klonio zla. 018 JOB 001 002 Rodilo mu se sedam sinova i tri kćeri. 018 JOB 001 003 Imao je sedam tisuća ovaca, tri tisuće deva, pet stotina jarmova goveda, pet stotina magarica i veoma mnogo služinčadi. Čovjek taj bijaše najugledniji među svim istočnjacima. 018 JOB 001 004 Sinovi su njegovi običavali naizmjence priređivati gozbe kod jednoga od njih, svaki u svoj dan, te su pozivali svoje tri sestre da jedu i piju s njima. 018 JOB 001 005 A kad bi se izredali s gozbama, Job bi ih pozvao na očišćenje. Uranio bi izjutra i prinio paljenice za svakog od njih; mislio je: “Tko zna nisu li mi sinovi griješili i u srcu Boga hulili!” Tako je Job svagda činio. 018 JOB 001 006 Jednoga dana dođu sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a među njima pristupi i Satan. 018 JOB 001 007 Jahve tad upita Satana: “Odakle dolaziš?” - “Evo prođoh zemljom i obiđoh je”, odgovori on. 018 JOB 001 008 Nato će Jahve: “Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je to neporočan i pravedan, boji se Boga i kloni zla!” 018 JOB 001 009 A Satan odgovori Jahvi: “Zar se Job uzalud Boga boji? 018 JOB 001 010 Zar nisi ogradio njega, kuću mu i sav posjed njegov? Blagoslovio si djelo njegovih ruku, stoka mu se namnožila po zemlji. 018 JOB 001 011 Ali pruži jednom ruku i dirni mu u dobra: u lice će te prokleti!” 018 JOB 001 012 “Neka ti bude! - reče Jahve Satanu. - Sa svime što ima radi što ti drago; samo ruku svoju na nj ne diži.” I Satan ode ispred lica Jahvina. 018 JOB 001 013 Jednoga dana, dok su Jobovi sinovi i kćeri jeli i pili vino u kući najstarijeg brata, 018 JOB 001 014 dođe glasnik k Jobu i reče: “Tvoji su volovi orali a magarice pokraj njih pasle, 018 JOB 001 015 kad iznenada Sabejci navališe na njih i oteše ih, pobivši momke oštrim mačem. Jedini ja utekoh da ti ovo javim.” 018 JOB 001 016 Dok je on još to govorio, dođe drugi i reče: “Oganj Božji udari s neba, spali tvoje ovce i pastire te ih proždrije. Jedini ja utekoh da ti javim.” 018 JOB 001 017 Dok je još govorio, dođe treći i reče: “Kaldejci navališe sa tri čete na tvoje deve i oteše ih, pobivši momke oštrim mačem. Jedini ja utekoh da ti javim.” 018 JOB 001 018 Dok je ovaj još govorio, dođe četvrti i reče: “Tvoji su sinovi i kćeri jeli i pili vino u kući najstarijeg brata. 018 JOB 001 019 I gle, vjetar se silan diže iz pustinje, udari na sva četiri ugla kuće, obori je na djecu te ona zaglaviše. Jedini ja utekoh da ti javim.” 018 JOB 001 020 Tad ustade Job, razdrije haljinu na sebi, obrija glavu pa ničice pade na zemlju, pokloni se 018 JOB 001 021 i reče: “Go iziđoh iz krila majčina, go ću se onamo i vratiti. Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!” 018 JOB 001 022 Uza sve to, nije sagriješio Job niti je kakvu ludost protiv Boga izustio. 018 JOB 002 001 Jednoga dana dođu opet sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a među njima pristupi i Satan. 018 JOB 002 002 Jahve tad upita Satana: “Odakle dolaziš?” - “Evo prođoh zemljom i obiđoh je”, odgovori on. 018 JOB 002 003 Nato će Jahve: “Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je to neporočan i pravedan: boji se Boga i kloni zla! On je još postojan u neporočnosti, pa si me uzalud izazvao da ga upropastim.” 018 JOB 002 004 A Satan odvrati: “Koža za kožu! Sve što čovjek ima dat će za život. 018 JOB 002 005 Ali pruži ruku, dotakni se kosti njegove i mesa: u lice će te prokleti!” 018 JOB 002 006 “Neka ti bude! - reče Jahve Satanu. - U tvojoj je ruci; život mu samo sačuvaj!” 018 JOB 002 007 I Satan ode ispred lica Jahvina. On udari Joba zlim prištem od tabana do tjemena. 018 JOB 002 008 Job uze crijep da se struže njime i sjede u pepeo. 018 JOB 002 009 Tada mu njegova žena reče: “Zar si još postojan u neporočnosti? Prokuni Boga i umri!” 018 JOB 002 010 Job joj odgovori: “Brbljaš kao luđakinja! Kad od Boga primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo?” U svemu tome Job nije sagriješio svojim usnama. 018 JOB 002 011 U to čuše tri Jobova prijatelja za sve nevolje koje ga zadesiše; svaki se zaputi iz svoga kraja - Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha, Sofar iz Naama - i odlučiše da odu zajedno ožaliti ga i utješiti. 018 JOB 002 012 A kad su izdaleka upravili oči na njega, nisu ga prepoznali. Tad udariše u plač; svaki razdrije svoju haljinu i prosu prah po glavi. 018 JOB 002 013 Potom sjedoše kraj njega na zemlju i ostadoše tako sedam dana i sedam noći. Nijedan mu ne progovori ni riječi, jer vidješe da je velika njegova bol. 018 JOB 003 001 Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj; 018 JOB 003 002 poče svoju besjedu i reče: 018 JOB 003 003 “O, ne bilo dana kad sam se rodio i noći što javi: 'Začeo se dječak!' 018 JOB 003 004 U crnu tminu dan taj nek se prometne! S visina se njega Bog ne spominjao, svjetlost sunčeva ne svijetlila mu više! 018 JOB 003 005 Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila, pomrčine dnevne stravom ga morile! 018 JOB 003 006 O, da bi ga tama svega presvojila, nek' se ne dodaje danima godine, nek' ne ulazi u brojenje mjeseci! 018 JOB 003 007 A noć ona bila žalosna dovijeka, ne čulo se u njoj radosno klicanje! 018 JOB 003 008 Prokleli je oni štono dan proklinju i Levijatana probudit' su kadri! 018 JOB 003 009 Pomrčale zvijezde njezina svanuća, zaludu se ona vidjelu nadala, i zorinih vjeđa ne gledala nigda! 018 JOB 003 010 Što mi od utrobe ne zatvori vrata da sakrije muku od mojih očiju! 018 JOB 003 011 Što nisam mrtav od krila materina, što ne izdahnuh izlazeć' iz utrobe? 018 JOB 003 012 Čemu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka podoje? 018 JOB 003 013 U miru bih vječnom počivao sada, spavao bih, pokoj svoj bih uživao 018 JOB 003 014 s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grobnice, 018 JOB 003 015 ili s knezovima, zlatom bogatima, što su kuće svoje srebrom napunili. 018 JOB 003 016 Ne bih bio - k'o nedonošče zakopano, k'o novorođenče što svjetla ne vidje. 018 JOB 003 017 Zlikovci se više ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalaze počinka. 018 JOB 003 018 Sužnjeve na miru tamo ostavljaju: ne slušaju više poviku stražara. 018 JOB 003 019 Malen ondje leži zajedno s velikim, rob je slobodan od gospodara svoga. 018 JOB 003 020 Čemu darovati svjetlo nesretniku i život ljudima zagorčene duše 018 JOB 003 021 koji smrt ištu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome kopaju? 018 JOB 003 022 Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sreće kad bi grob svoj našli. 018 JOB 003 023 Što će to čovjeku kom je put sakriven, koga je Bog sa svih strana zapriječio? 018 JOB 003 024 Zato videć' hranu, uzdahnuti moram, k'o voda se moji razlijevaju krici. 018 JOB 003 025 Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, čega god se bojah. 018 JOB 003 026 Pokoja ni mira meni više nema, u mukama mojim nikad mi počinka.” 018 JOB 004 001 Tad prozbori Elifaz Temanac i reče: 018 JOB 004 002 “Možeš li podnijeti da ti progovorim? Ali tko se može uzdržat' od riječi! 018 JOB 004 003 Eto, mnoge ljude ti si poučio, okrijepio si iznemogle mišice; 018 JOB 004 004 riječju svojom klonule si pridizao, ojačavao si koljena klecava. 018 JOB 004 005 A kad tebe stiže, klonuo si duhom, na tebe kad pade, čitav si se smeo! 018 JOB 004 006 Zar pobožnost tvoja nadu ti ne daje, neporočnost tvoja životu ufanje? 018 JOB 004 007 TÓa sjeti se: nevin - propade li kada? Kada su zatrti bili pravednici? 018 JOB 004 008 Iz iskustva zborim: nesrećom tko ore i nevolju sije, nju će i požeti. 018 JOB 004 009 Od daha Božjega oni pogibaju, na gnjevni mu disaj nestaju sa zemlje. 018 JOB 004 010 Rika lavlja, urlik leopardov krše se k'o zubi u lavića. 018 JOB 004 011 Lav ugiba jer mu nesta plijena, rasuli se mladi lavičini. 018 JOB 004 012 Tajna riječ se meni objavila, šapat njen je uho moje čulo. 018 JOB 004 013 Noću, kada snovi duh obuzmu i san dubok kad na ljude pada, 018 JOB 004 014 strah i trepet mene su svladali, kosti moje žestoko se stresle. 018 JOB 004 015 Dah mi neki preko lica prođe, digoše se dlake na mom tijelu. 018 JOB 004 016 Stajao je netko - lica mu ne poznah - ali likom bješe pred očima mojim. Posvuda tišina; uto začuh šapat: 018 JOB 004 017 'Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan? Zar je čovjek čist pred svojim Stvoriteljem? 018 JOB 004 018 Ni slugama svojim više ne vjeruje, i anđele svoje za grijeh okrivljuje - 018 JOB 004 019 kako ne bi onda goste stanova glinenih kojima je temelj u prahu zemaljskom. Gle, kao moljce njih sveudilj satiru: 018 JOB 004 020 od jutra do mraka u prah pretvore, nestaju zasvagda - nitko i ne vidi. 018 JOB 004 021 Iščupan je kolčić njihova šatora, pogibaju skoro, mudrost ne spoznavši.' 018 JOB 005 001 Ded zazivlji! Zar će ti se tko odazvat'? Kojem li se svecu misliš sad obratit'? 018 JOB 005 002 Doista, budalu njegov bijes ubija, luđaka će sasvim skončat ljubomora. 018 JOB 005 003 Bezumnika vidjeh kako korijen pušta, al' prokletstvo skoro na kuću mu pade. 018 JOB 005 004 Njegovi su sinci daleko od spasa, njih nezaštićene na Vratima tlače. 018 JOB 005 005 Ljetinu njihovu pojedoše gladni, sam Bog ju je njima oteo iz usta, a žedni hlepe za njihovim dobrima. 018 JOB 005 006 Ne, opačina ne izbija iz zemlje, nit' nevolja iz tla može nići sama, 018 JOB 005 007 nego čovjek rađa muku i nevolju kao što let orlov teži u visinu. 018 JOB 005 008 Al' ja bih se ipak Bogu utekao i pred njime stvar bih svoju razložio. 018 JOB 005 009 Nedokučiva on djela silna stvori, čudesa koja se izbrojit' ne mogu. 018 JOB 005 010 On kišom rosi po svem licu zemljinu i vodu šalje da nam polja natapa. 018 JOB 005 011 Da bi ponižene visoko digao, da bi ojađene srećom obdario, 018 JOB 005 012 redom ruši ono što lukavci smisle, što god započeli, on im izjalovi. 018 JOB 005 013 On hvata mudre u njihovu lukavstvu, naume spletkara obraća u ništa. 018 JOB 005 014 Posred bijela dana zapadnu u tamu, pipaju u podne kao usred noći. 018 JOB 005 015 On iz njinih ralja izbavlja jadnika, iz silničkih ruku diže siromaha. 018 JOB 005 016 Tako se pokaže nada nevoljniku, i nepravda mora zatvoriti usta. 018 JOB 005 017 Da, blago čovjeku koga Bog odbaci! Stoga ti ne prezri karanje Svesilnog! 018 JOB 005 018 On ranjava, ali i ranu povija, udara i svojom zacjeljuje rukom. 018 JOB 005 019 Iz šest će nevolja tebe izbaviti, ni u sedmoj zlo te dotaknuti neće. 018 JOB 005 020 U gladi, od smrti on će te spasiti, a u ratu, oštru će te otet maču. 018 JOB 005 021 Biču zla jezika uklonit će tebe, ispred otimača bez straha ćeš biti. 018 JOB 005 022 Suši i studeni ti ćeš se smijati i od divljih zvijeri strahovati nećeš. 018 JOB 005 023 Sklopit' ti ćeš savez s kamenjem na njivi, zvjerad divlja s tobom u miru će biti. 018 JOB 005 024 U šatoru svome mir ćeš uživati, dom svoj kad pohodiš netaknut će stajat. 018 JOB 005 025 Koljeno ćeš svoje gledat' gdje se množi i potomstvo gdje ti kao trava raste. 018 JOB 005 026 U grob ti ćeš leći kada budeš zreo, kao što se žito snosi kad dozori. 018 JOB 005 027 Sve motrismo ovo: istina je živa! zato sve za dobro svoje ti poslušaj.” 018 JOB 006 001 A Job progovori i reče: 018 JOB 006 002 “O, kad bi se jad moj izmjeriti mog'o, a nevolje moje stavit' na tezulju! 018 JOB 006 003 Teže one jesu od sveg pijeska morskog, i stoga mi riječi zastraniti znaju. 018 JOB 006 004 Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi dušu, Božje se strahote oborile na me. 018 JOB 006 005 TÓa, kraj svježe trave njače li magarac, muče li goveče kraj punih jasala? 018 JOB 006 006 Zar hranu bljutavu jedemo bez soli? Zar kakove slasti ima u bjelancu? 018 JOB 006 007 Al' ono što mi se gadilo dotaći, to mi je sada sva hrana u bolesti. 018 JOB 006 008 O, da bi se molba moja uslišala, da mi Bog ispuni ono čem se nadam! 018 JOB 006 009 O, kada bi me Bog uništiti htio, kada bi mahnuo rukom da me satre! 018 JOB 006 010 Za mene bi prava utjeha to bila, klicati bih mog'o u mukama teškim što se ne protivljah odluci Svetoga. 018 JOB 006 011 Zar snage imam da mogu čekati? Radi kakve svrhe da ja duže živim? 018 JOB 006 012 Zar je snaga moja k'o snaga kamena, zar je tijelo moje od mjedi liveno? 018 JOB 006 013 Na što se u sebi osloniti mogu? Zar mi svaka pomoć nije uskraćena? 018 JOB 006 014 Tko odbija milost bližnjemu svojemu, prezreo je strah od Boga Svesilnoga. 018 JOB 006 015 Kao potok me iznevjeriše braća, kao bujice zimske svoje korito. 018 JOB 006 016 Od leda mutne vode im se nadimlju, 'bujaju od snijega što se topit' stao; 018 JOB 006 017 al u doba sušno naskoro presahnu, od žege ishlape tada iz korita. 018 JOB 006 018 Karavane zbog njih skreću sa putova, u pustinju zađu i u njoj se gube. 018 JOB 006 019 Karavane temske očima ih traže, putnici iz Šebe nadaju se njima. 018 JOB 006 020 A kad do njih dođu, nađu se u čudu, jer su se u nadi svojoj prevarili. 018 JOB 006 021 U ovom ste času i vi meni takvi: vidjeste strahotu pa se preplašiste. 018 JOB 006 022 Rekoh li vam možda: 'Darujte mi štogod, poklonite nešto od svojega blaga; 018 JOB 006 023 iz šake dušmanske izbavite mene, oslobodite me silnikova jarma?' 018 JOB 006 024 Vi me poučite, pa ću ušutjeti, u čem je moj prijestup, pokažite meni. 018 JOB 006 025 O, kako su snažne besjede iskrene! Al' kamo to vaši smjeraju prijekori? 018 JOB 006 026 Mislite li možda prekoriti riječi? TÓa u vjetar ide govor očajnikov! 018 JOB 006 027 Nad sirotom kocku zar biste bacali i sa prijateljem trgovali svojim? 018 JOB 006 028 U oči me sada dobro pogledajte, paz'te neću li vam slagati u lice. 018 JOB 006 029 Povucite riječ! Kakve li nepravde! Povucite riječ, neporočan ja sam! 018 JOB 006 030 Zar pakosti ima na usnama mojim? Zar nesreću svaku okusio nisam? 018 JOB 007 001 Nije l' vojska život čovjekov na zemlji? Ne provodi l' dane poput najamnika? 018 JOB 007 002 Kao što trudan rob za hladom žudi, poput nadničara štono plaću čeka, 018 JOB 007 003 mjeseci jada tako me zapadoše i noći su mučne meni dosuđene. 018 JOB 007 004 Liježuć' mislim svagda: 'Kada ću ustati?' A dižuć se: 'Kada večer dočekati!' I tako se kinjim sve dok se ne smrkne. 018 JOB 007 005 PÓut moju crvi i blato odjenuše, koža na meni puca i raščinja se. 018 JOB 007 006 Dani moji brže od čunka prođoše, promakoše hitro bez ikakve nade. 018 JOB 007 007 Spomeni se: život moj je samo lahor i oči mi neće više vidjet' sreće! 018 JOB 007 008 Prijateljsko oko neće me gledati; pogled svoj u mene upro si te sahnem. 018 JOB 007 009 Kao što se oblak gubi i raspline, tko u Šeol siđe, više ne izlazi. (Sheol h7585) 018 JOB 007 010 Domu svome natrag ne vraća se nikad, njegovo ga mjesto više ne poznaje. 018 JOB 007 011 Ustima ja svojim stoga branit' neću, u tjeskobi duha govorit ću sada, u gorčini duše ja ću zajecati. 018 JOB 007 012 Zar sam more ili neman morska, pa si stražu nada mnom stavio? 018 JOB 007 013 Kažem li: 'Na logu ću se smirit', ležaj će mi olakšati muke', 018 JOB 007 014 snovima me prestravljuješ tada, prepadaš me viđenjima mučnim. 018 JOB 007 015 Kamo sreće da mi se zadavit'! Smrt mi je od patnja mojih draža. 018 JOB 007 016 Ja ginem i vječno živjet neću; pusti me, tek dah su dani moji! 018 JOB 007 017 Što je čovjek da ga toliko ti cijeniš, da je srcu tvojem tako prirastao 018 JOB 007 018 i svakoga jutra da njega pohodiš i svakoga trena da ga iskušavaš? 018 JOB 007 019 Kada ćeš svoj pogled skinuti sa mene i dati mi barem pljuvačku progutat'? 018 JOB 007 020 Ako sam zgriješio, što učinih tebi, o ti koji pomno nadzireš čovjeka? Zašto si k'o metu mene ti uzeo, zbog čega sam tebi na teret postao? 018 JOB 007 021 Zar prijestupa moga ne možeš podnijeti i ne možeš prijeći preko krivnje moje? Jer, malo će proći i u prah ću leći, ti ćeš me tražiti, al' me biti neće.” 018 JOB 008 001 Bildan iz Šuaha progovori tad i reče: 018 JOB 008 002 “Dokad ćeš jošte govoriti tako, dokle će ti riječ kao vihor biti? 018 JOB 008 003 TÓa zar može Bog pravo pogaziti, može li pravdu izvrnut' Svesilni? 018 JOB 008 004 Ako mu djeca tvoja sagriješiše, preda ih zato bezakonju njinu. 018 JOB 008 005 Al' ako Boga potražiš iskreno i od Svesilnog milost ti izmoliš; 018 JOB 008 006 ako li budeš čist i neporočan, odsad će svagda on nad tobom bdjeti i obnovit će kuću pravedniku. 018 JOB 008 007 Bit će malena tvoja sreća prošla prema budućoj što te očekuje. 018 JOB 008 008 No pitaj samo prošle naraštaje, na mudrost pređa njihovih pripazi. 018 JOB 008 009 Od jučer mi smo i ništa ne znamo, poput sjene su na zemlji nam dani. 018 JOB 008 010 Oni će te poučit' i reći ti, iz srca će svog izvući besjede: 018 JOB 008 011 'Izvan močvare zar će rogoz nići? Zar će bez vode trstika narasti? 018 JOB 008 012 Zeleni se sva, al' i nekošena usahne prije svake druge trave. 018 JOB 008 013 To je kob svakog tko Boga zaboravi; tako propada nada bezbožnika: 018 JOB 008 014 Nit je tanana njegovo uzdanje, a ufanje mu kuća paukova. 018 JOB 008 015 Nasloni li se, ona mu se ljulja, prihvati li se, ona mu se ruši. 018 JOB 008 016 Zeleni se i sav na suncu buja, vrt su mu cio mladice prerasle. 018 JOB 008 017 Svojim korijenjem krš je isprepleo te život crpe iz živa kamena. 018 JOB 008 018 A kad ga s mjesta njegova istrgnu, ono ga niječe: 'Nikada te ne vidjeh!' 018 JOB 008 019 I evo gdje na putu sada trune dok drugo bilje već niče iz zemlje. 018 JOB 008 020 Ne, Bog neće odbacit' neporočne, niti će rukom poduprijet' opake. 018 JOB 008 021 Smijeh će ti opet ispuniti usta, s usana će odjeknuti klicanje. 018 JOB 008 022 Dušmane će ti odjenut' sramota i šatora će nestat' zlikovačkog.'” 018 JOB 009 001 Job progovori i reče: 018 JOB 009 002 “Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom čovjek ima pravo? 018 JOB 009 003 Ako bi se tkogod htio prÓeti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuću. 018 JOB 009 004 Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro? 018 JOB 009 005 On brda premješta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih preokreće. 018 JOB 009 006 Pokreće on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove. 018 JOB 009 007 Kad zaprijeti suncu, ono se ne rađa, on pečatom svojim i zvijezde pečati. 018 JOB 009 008 Jedini on je nebesa razapeo i pučinom morskom samo on hodao. 018 JOB 009 009 Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiće i zvijezđa na južnome nebu. 018 JOB 009 010 Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih čudesa koja se izbrojit' ne mogu. 018 JOB 009 011 Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi - ja ga ne opažam. 018 JOB 009 012 Ugrabi li što, tko će mu to priječit, i tko ga pitat smije: 'Što si učinio?' 018 JOB 009 013 Bog silni srdžbu svoju ne opoziva: pred njim poniču saveznici Rahaba. 018 JOB 009 014 Pa kako onda da njemu odgovorim, koju riječ da protiv njega izaberem? 018 JOB 009 015 I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio. 018 JOB 009 016 A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluša. 018 JOB 009 017 Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava. 018 JOB 009 018 Ni časa jednoga predahnut' mi ne da, nego mene svakom gorčinom napaja! 018 JOB 009 019 Ako je na snagu - tÓa on je najjači! Ako je na pravdu - tko će njega na sud? 018 JOB 009 020 Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me proglasila. 018 JOB 009 021 A jesam li nevin? Ni sam ne znam više, moj je život meni sasvim omrzao! 018 JOB 009 022 Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokončava. 018 JOB 009 023 I bič smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevolji nevinih. 018 JOB 009 024 U zemlji predanoj u šake zlikovaca, on oči sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda? 018 JOB 009 025 Od skoroteče su brži moji dani, bježe daleko, nigdje dobra ne videć.' 018 JOB 009 026 K'o čamci od rogoza hitro promiču, k'o orao na plijen kada se zaleti. 018 JOB 009 027 Kažem li: zaboravit ću jadikovku, razvedrit ću lice i veseo biti, 018 JOB 009 028 od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne držiš nevinim. 018 JOB 009 029 Ako li sam grešan, tÓa čemu onda da zalud mučim sebe. 018 JOB 009 030 Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio, 018 JOB 009 031 u veću bi me nečist opet gurnuo, i moje bi me se gnušale haljine! 018 JOB 009 032 Nije čovjek k'o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parničiti. 018 JOB 009 033 Niti kakva suca ima među nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu, 018 JOB 009 034 da šibu njegovu od mene odmakne, da užas njegov mene više ne plaši! 018 JOB 009 035 Govorit ću ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojim očima! 018 JOB 010 001 Kad mi je duši život omrznuo, nek' mi tužaljka poteče slobodno, zborit ću u gorčini duše svoje. 018 JOB 010 002 Reću ću Bogu: Nemoj me osudit! Kaži mi zašto se na me obaraš. 018 JOB 010 003 TÓa što od toga imaš da me tlačiš, da djelo ruku svojih zabacuješ, da pomažeš namjerama opakih? 018 JOB 010 004 Jesu li u tebe oči tjelesne? Zar ti vidiš kao što čovjek vidi? 018 JOB 010 005 Zar su ti dani k'o dani smrtnika a kao ljudski vijek tvoje godine? 018 JOB 010 006 Zbog čega krivnju moju istražuješ i grijehe moje hoćeš razotkriti, 018 JOB 010 007 kad znadeš dobro da sam nedužan, da ruci tvojoj izmaknut ne mogu? 018 JOB 010 008 Tvoje me ruke sazdaše, stvoriše, zašto da me sada opet raščiniš! 018 JOB 010 009 Sjeti se, k'o glinu si me sazdao i u prah ćeš me ponovo vratiti. 018 JOB 010 010 Nisi li mene k'o mlijeko ulio i učinio da se k'o sir zgrušam? 018 JOB 010 011 Kožom si me i mesom odjenuo, kostima si me spleo i žilama. 018 JOB 010 012 S milošću si mi život darovao, brižljivo si nad mojim bdio dahom. 018 JOB 010 013 Al' u svom srcu ovo si sakrio, znam da je tvoja to bila namjera: 018 JOB 010 014 da paziš budno hoću li zgriješiti i da mi grijeh ne prođe nekažnjeno. 018 JOB 010 015 Ako sam grešan, onda teško meni, ako li sam prav, glavu ne smijem dići - shrvan sramotom, nesrećom napojen! 018 JOB 010 016 Ispravim li se, k'o lav me nagoniš, snagu svoju okušavaš na meni, 018 JOB 010 017 optužbe nove na mene podižeš, jarošću većom na mene usplamtiš i sa svježim se četama obaraš. 018 JOB 010 018 Iz utrobe što si me izvukao? O, što ne umrijeh: vidjeli me ne bi, 018 JOB 010 019 bio bih k'o da me ni bilo nije, iz utrobe u grob bi me stavili. 018 JOB 010 020 Mog su života dani tako kratki! Pusti me da se još malo veselim 018 JOB 010 021 prije nego ću na put bez povratka, u zemlju tame, zemlju sjene smrtne, 018 JOB 010 022 u zemlju tmine guste i meteža, gdje je svjetlost slična noći najcrnjoj.” 018 JOB 011 001 Sofar iz Naama progovori tad i reče: 018 JOB 011 002 “Zar na riječi mnoge da se ne odvrati? Zar će se brbljavac još i opravdati? 018 JOB 011 003 Zar će tvoje trice ušutkati ljude, zar će ruganje ostat' neizrugano? 018 JOB 011 004 Rekao si: 'Nauk moj je neporočan, u očima tvojim čist sam i bez ljage.' 018 JOB 011 005 Ali kada bi Bog htio progovorit' i otvorit usta da ti odgovori 018 JOB 011 006 kada bi ti tajne mudrosti otkrio koje um nijedan ne može doumit', znao bi da ti za grijehe račun ište. 018 JOB 011 007 Možeš li dubine Božje proniknuti, dokučiti savršenstvo Svesilnoga? 018 JOB 011 008 Od neba je više: što još da učiniš? Od Šeola dublje: što još da mudruješ? (Sheol h7585) 018 JOB 011 009 Duže je od zemlje - šire je od mora! 018 JOB 011 010 Ako se povuče, ako te pograbi, ako na sud preda, tko će mu braniti? 018 JOB 011 011 Jer on u čovjeku prozire prijevaru, vidi opačinu ako i ne gleda. 018 JOB 011 012 Čovjek se bezuman obraća k pameti i divlji magarac uzdi se pokori. 018 JOB 011 013 Ako li srce svoje ti uspraviš i ruke svoje pružiš prema njemu, 018 JOB 011 014 ako li zloću iz ruku odbaciš i u šatoru svom ne daš zlu stana, 018 JOB 011 015 čisto ćeš čelo moći tad podići, čvrst ćeš biti i bojati se nećeš. 018 JOB 011 016 Svojih se kušnja nećeš sjećat' više kao ni vode koja je protekla. 018 JOB 011 017 Jasnije će tvoj život sjat' no podne, tmina će se obratit' u svanuće. 018 JOB 011 018 U uzdanju svom živjet ćeš sigurno i zaštićen počivat ćeš u miru. 018 JOB 011 019 Kad legneš, nitko te buniti neće; mnogi će tvoju tražiti naklonost. 018 JOB 011 020 A zlikovcima ugasnut će oči, neće im više biti utočišta: izdahnut', bit će jedina im nada.” 018 JOB 012 001 Job progovori i reče: 018 JOB 012 002 “Uistinu, vi ste cvijet naroda, sa vama će izumrijeti mudrost. 018 JOB 012 003 Al' i ja znam k'o i vi misliti, ni u čemu od vas gori nisam: tko za stvari takve ne bi znao? 018 JOB 012 004 Prijateljima sam svojim ja na podsmijeh što zazivam Boga da mi odgovori! Na podsmijeh ja sam - pravednik neporočan! 018 JOB 012 005 Prezirat' je nesretnika - sretni misle, udariti treba onog što posrće! 018 JOB 012 006 Dotle su na miru šatori pljačkaša, izazivači Boga žive bezbrižno kao da Boga u šaci svojoj drže! 018 JOB 012 007 Ali pitaj zvijeri, i poučit će te; ptice nebeske pitaj, i razjasnit će ti. 018 JOB 012 008 Gušteri zemlje to će ti protumačit', ribe u moru ispripovjedit će ti. 018 JOB 012 009 Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve to Božja ruka učinila?! 018 JOB 012 010 U ruci mu leži život svakog bića i dah životvorni svakog ljudskog tijela. 018 JOB 012 011 Zar uhom mi ne sudimo besjedu k'o što kušamo nepcem okus jela? 018 JOB 012 012 Sjedine mudrost donose čovjeku, a s vijekom dugim umnost mu dolazi. 018 JOB 012 013 Ali u Njemu mudrost je i snaga, u Njemu savjet je i sva razumnost. 018 JOB 012 014 Što razgradi, sagradit neće nitko, kog zatvori, nitko ne oslobađa. 018 JOB 012 015 Ustavi li vodu, suša nastaje; pusti li je, svu zemlju ispremetne. 018 JOB 012 016 Jer u njemu je snaga i sva mudrost, njegov je prevareni i varalica. 018 JOB 012 017 On savjetnike lišava razbora, suce pametne udara bezumljem. 018 JOB 012 018 On otpasuje pojas kraljevima i užetom im vezuje bokove. 018 JOB 012 019 On bosonoge tjera svećenike i mogućnike sa vlasti obara. 018 JOB 012 020 On diže riječ iz usta rječitima i starcima pravo rasuđivanje. 018 JOB 012 021 On sasiplje prezir po plemićima i junacima bedra raspasuje. 018 JOB 012 022 On dubinama razotkriva tmine i sjenu smrtnu na svjetlo izvodi. 018 JOB 012 023 On diže narod pa ga uništava, umnoži ga a potom iskorijeni. 018 JOB 012 024 On zaluđuje vladare naroda te po bespuću lutaju pustinjskom 018 JOB 012 025 i pipaju u tmini bez svjetlosti glavinjajući poput pijanaca. 018 JOB 013 001 Očima svojim sve to ja vidjeh, ušima svojim čuh i razumjeh. 018 JOB 013 002 Sve što vi znate znadem to i ja, ni u čemu od vas gori nisam. 018 JOB 013 003 Zato, zborit' moram sa Svesilnim, pred Bogom svoj razlog izložiti. 018 JOB 013 004 Jer, kovači laži vi ste pravi, i svi ste vi zaludni liječnici! 018 JOB 013 005 Kada biste bar znali šutjeti, mudrost biste svoju pokazali! 018 JOB 013 006 Dokaze mi ipak poslušajte, razlog mojih usana počujte. 018 JOB 013 007 Zar zbog Boga govorite laži, zar zbog njega riječi te prijevarne? 018 JOB 013 008 Zar biste pristrano branit' htjeli Boga, zar biste mu htjeli biti odvjetnici? 018 JOB 013 009 Zar bi dobro bilo da vas on ispita? Zar biste ga obmanuli k'o čovjeka? 018 JOB 013 010 Kaznom preteškom on bi vas pokarao poradi potajne vaše pristranosti. 018 JOB 013 011 Zar vas veličanstvo njegovo ne plaši i zar vas od njega užas ne spopada? 018 JOB 013 012 Razlozi su vam od pepela izreke, obrana je vaša obrana od blata. 018 JOB 013 013 Umuknite sada! Dajte da govorim, pa neka me poslije snađe što mu drago. 018 JOB 013 014 Zar da meso svoje sam kidam zubima? Da svojom rukom život upropašćujem? 018 JOB 013 015 On me ubit' može: nade druge nemam već da pred njim svoje držanje opravdam. 018 JOB 013 016 I to je već zalog mojega spasenja, jer bezbožnik preda nj ne može stupiti. 018 JOB 013 017 Pažljivo mi riječi poslušajte, nek' vam prodre u uši besjeda. 018 JOB 013 018 Gle: ja sam pripremio parnicu, jer u svoje sam pravo uvjeren. 018 JOB 013 019 Tko se sa mnom hoće parničiti? - Umuknut ću potom te izdahnut'. 018 JOB 013 020 Dvije mi molbe samo ne uskrati da se od tvog lica ne sakrivam: 018 JOB 013 021 digni s mene tešku svoju ruku i užasom svojim ne straši me. 018 JOB 013 022 Tada me pitaj, a ja ću odgovarat'; ili ja da pitam, ti da odgovaraš. 018 JOB 013 023 Koliko počinih prijestupa i grijeha? Prekršaj mi moj pokaži i krivicu. 018 JOB 013 024 Zašto lice svoje kriješ sad od mene, zašto u meni vidiš neprijatelja? 018 JOB 013 025 Zašto strahom mučiš list vjetrom progonjen, zašto se na suhu obaraš slamčicu? 018 JOB 013 026 O ti, koji mi gorke pišeš presude i teretiš mene grijesima mladosti, 018 JOB 013 027 koji si mi noge u klade sapeo i koji bdiš nad svakim mojim korakom i tragove stopa mojih ispituješ! 018 JOB 013 028 Život mi se k'o trulo drvo raspada, k'o haljina što je moljci izjedaju! 018 JOB 014 001 Čovjek koga je žena rodila kratka je vijeka i pun nevolja. 018 JOB 014 002 K'o cvijet je nikao i vene već, poput sjene bježi ne zastajuć'. 018 JOB 014 003 Na takva, zar, ti oči otvaraš i preda se na sud ga izvodiš? 018 JOB 014 004 Tko će čisto izvuć' iz nečista? Nitko! 018 JOB 014 005 Pa kad su njegovi dani odbrojeni, kad mu broj mjeseci o tebi ovisi, kad mu granicu stavljaš neprijelaznu, 018 JOB 014 006 skini s njega pogled da počinut' može, poput najamnika da svoj dan uživa. 018 JOB 014 007 TÓa ni drvu nije nada sva propala, posječeno, ono opet prozeleni i mladice nove iz njega izbiju. 018 JOB 014 008 Ako mu korijen i ostari u zemlji, ako mu se panj i sasuši u prahu, 018 JOB 014 009 oćutjevši vodu, ono će propupat' i pustiti grane kao stablo novo. 018 JOB 014 010 Al' kad čovjek umre, ostaje pokošen, kad smrtnik izdahne, gdje li je on tada? 018 JOB 014 011 Može sva voda iz mora ispariti i presahnut' rijeke, isušit posvema', 018 JOB 014 012 al' čovjek kad legne, ne ustaje više, dok nebesa bude, neće se podići, od sna se svojega probuditi neće. 018 JOB 014 013 O, kad bi me htio skriti u Šeolu, zakloniti me dok srdžba ti ne mine, dÓati mi rok kad ćeš me se spomenuti, (Sheol h7585) 018 JOB 014 014 - jer, kad umre čovjek, zar uskrsnut' može? - čekao bih te sve dane vojske svoje dok ne bi došao da mi smjenu dadeš. 018 JOB 014 015 Zvao bi me, a ja bih se odazvao: zaželio si se djela svojih ruku. 018 JOB 014 016 A sad nad svakim mojim vrebaš korakom, nijednog mi grijeha nećeš oprostiti, 018 JOB 014 017 u vreći si prijestup moj zapečatio i krivicu moju svu si zapisao. 018 JOB 014 018 Vaj! K'o što se jednom uruši planina, k'o što se hridina s mjesta svog odvali, 018 JOB 014 019 k'o što voda kamen s vremenom istroši, a pljusak bujicom zemlju svu sapere, tako uništavaš nadu u čovjeku. 018 JOB 014 020 Oborio si ga - on ode za svagda, nagrđena lica, otjeran, odbačen. 018 JOB 014 021 Djecu mu poštuju - o tom ništa ne zna; ako su prezrena - o tom ne razmišlja. 018 JOB 014 022 On jedino pati zbog svojega tijela, on jedino tuži zbog svojeg života.” 018 JOB 015 001 Elifaz Temanac progovori tad i reče: 018 JOB 015 002 “Zar šupljom naukom odgovara mudrac i vjetrom istočnim trbuh napuhuje? 018 JOB 015 003 Zar on sebe brani riječima ispraznim, besjedama koje ničem ne koriste? 018 JOB 015 004 Još više ti činiš: ništiš strah od Boga, pred njegovim licem pribranost ukidaš. 018 JOB 015 005 Tvoje riječi krivicu tvoju odaju, poslužio si se jezikom lukavih, 018 JOB 015 006 vlastita te usta osuđuju, ne ja, protiv tebe same ti usne svjedoče. 018 JOB 015 007 Zar si prvi čovjek koji se rodio? Zar si na svijet prije bregova došao? 018 JOB 015 008 Zar si tajne Božje ti prisluškivao i mudrost čitavu za se prisvojio? 018 JOB 015 009 Što ti znadeš, a da i mi ne znamo, što ti razumiješ, a da to ne shvaćamo? 018 JOB 015 010 Ima među nama i sijedih i starih kojima je više ljeta no tvom ocu. 018 JOB 015 011 Zar su ti utjehe Božje premalene i blage riječi upućene tebi? 018 JOB 015 012 Što te srce tvoje tako slijepo goni i što tako divlje prevrćeš očima 018 JOB 015 013 kad proti Bogu jarost svoju okrećeš, a iz usta takve riječi ti izlaze! 018 JOB 015 014 Što je čovjek da bi čist mogao biti? Zar je itko rođen od žene pravedan? 018 JOB 015 015 Gle, ni u svece se On ne pouzdava, oku njegovu ni nebesa čista nisu, 018 JOB 015 016 a kamoli to biće gadno i buntovno, čovjek što k'o vodu pije opačinu! 018 JOB 015 017 Mene sad poslušaj, poučit' te hoću, što god sam vidjeh, ispričat' ti želim, 018 JOB 015 018 i ono što naučavahu mudraci ne tajeć' što su primili od pređa 018 JOB 015 019 kojima je zemlja ova bila dana kamo tuđin nije nikada stupio. 018 JOB 015 020 Zlikovac se muči cijelog svoga vijeka, nasilniku već su ljeta odbrojena. 018 JOB 015 021 Krik strave svagda mu u ušima ječi, dok miruje, na njeg baca se razbojnik. 018 JOB 015 022 Ne nada se da će izbjeći tminama i znade dobro da je maču namijenjen, 018 JOB 015 023 strvinaru da je kao plijen obećan. On znade da mu se dan propasti bliži. 018 JOB 015 024 Nemir i tjeskoba na njeg navaljuju, k'o kralj spreman na boj na nj se obaraju. 018 JOB 015 025 On je protiv Boga podizao ruku, usuđivao se prkosit' Svesilnom 018 JOB 015 026 Ohola je čela na njega srljao, iza štita debela dobro zaklonjen. 018 JOB 015 027 Lice mu bijaše obloženo salom a bokovi pretilinom otežali. 018 JOB 015 028 Razrušene je zaposjeo gradove i kućišta nastanio napuštena. Srušit će se ono što za sebe sazda; 018 JOB 015 029 cvasti mu neće, već rasuti se blago, sjena mu se neće po zemlji širiti. 018 JOB 015 030 On se tami više izmaknuti neće, opržit će oganj njegove mladice, u dahu plamenih usta nestat će ga. 018 JOB 015 031 U taštinu svoju neka se ne uzda, jer će mu ispraznost biti svom nagradom. 018 JOB 015 032 Prije vremena će svenut' mu mladice, grane mu se nikad neće zazelenjet'. 018 JOB 015 033 Kao loza, grozd će stresat' svoj nezreo, poput masline pobacit će cvatove. 018 JOB 015 034 Da, bezbožničko je jalovo koljeno, i vatra proždire šator podmitljivca. 018 JOB 015 035 Koji zlom zanesu, rađaju nesreću i prijevaru nose u utrobi svojoj.” 018 JOB 016 001 Job progovori i reče: 018 JOB 016 002 “Koliko se takvih naslušah besjeda, kako ste mi svi vi mučni tješioci! 018 JOB 016 003 Ima li kraja tim riječima ispraznim? Što te goni da mi tako odgovaraš? 018 JOB 016 004 I ja bih mogao k'o vi govoriti da vam je duša na mjestu duše moje; i ja bih vas mog'o zasuti riječima i nad sudbom vašom tako kimat' glavom; 018 JOB 016 005 i ja bih mogao ustima vas hrabrit', i ne bih žalio trud svojih usana. 018 JOB 016 006 Al' ako govorim, patnja se ne blaži, ako li zašutim, zar će me minuti? 018 JOB 016 007 Zlopakost me sada shrvala posvema, čitava se rulja oborila na me. 018 JOB 016 008 Ustao je proti meni da svjedoči i u lice mi se baca klevetama. 018 JOB 016 009 Jarošću me svojom razdire i goni, škrgućuć' zubima obara se na me. Moji protivnici sijeku me očima, 018 JOB 016 010 prijeteći, na mene usta razvaljuju, po obrazima me sramotno ćuškaju, u čoporu svi tad navaljuju na me. 018 JOB 016 011 Da, zloćudnicima Bog me predao, u ruke opakih on me izručio. 018 JOB 016 012 Mirno življah dok On ne zadrma mnome, za šiju me ščepa da bi me slomio. 018 JOB 016 013 Uze me za biljeg i strijelama osu, nemilosrdno mi bubrege probode i mojom žuči zemlju žednu natopi. 018 JOB 016 014 Na tijelu mi ranu do rane otvara, kao bijesan ratnik nasrće na mene. 018 JOB 016 015 Tijelo sam golo u kostrijet zašio, zario sam čelo svoje u prašinu. 018 JOB 016 016 Zapalilo mi se sve lice od suza, sjena tamna preko vjeđa mi je pala. 018 JOB 016 017 A nema nasilja na rukama mojim, molitva je moja bila uvijek čista. 018 JOB 016 018 O zemljo, krvi moje nemoj sakriti i kriku mom ne daj nigdje da počine. 018 JOB 016 019 Odsad na nebu imam ja svjedoka, u visini gore moj stoji branitelj. 018 JOB 016 020 Moja vika moj je odvjetnik kod Boga dok se ispred njega suze moje liju: 018 JOB 016 021 o, da me obrani u parbi mojoj s Bogom ko što smrtnik brani svojega bližnjega. 018 JOB 016 022 No životu mom su odbrojena ljeta, na put bez povratka meni je krenuti. 018 JOB 017 001 Daha mi nestaje, gasnu moji dani i za mene već se skupljaju grobari. 018 JOB 017 002 Rugači su evo mene dohvatili, od uvreda oka sklopiti ne mogu. 018 JOB 017 003 Stoga me zaštiti i budi mi jamcem kad mi nitko u dlan neće da udari. 018 JOB 017 004 Jer, srca si njina lišio razuma i dopustiti im nećeš da opstanu. 018 JOB 017 005 K'o taj što imanje dijeli drugovima, a djeci njegovoj dotle oči gasnu, 018 JOB 017 006 narodima svim sam na ruglo postao, onaj kom u lice svatko pljunut' može. 018 JOB 017 007 Od tuge vid mi se muti u očima, poput sjene moji udovi postaju. 018 JOB 017 008 Začudit će se zbog toga pravednici, na bezbožnika će planuti čestiti; 018 JOB 017 009 neporočni će na svom ustrajat' putu, čovjek čistih ruku ojačat će još više. 018 JOB 017 010 Hajde, svi vi, nećete li opet počet', tÓa među vama ja mudra ne nalazim! 018 JOB 017 011 Minuli su dani, propale zamisli, želje srca moga izjalovile se. 018 JOB 017 012 'U noći najcrnjoj, dan se približava; blizu je već svjetlo što tminu izgoni.' 018 JOB 017 013 A meni je nada otići u Šeol i prostrijeti sebi ležaj u mrklini. (Sheol h7585) 018 JOB 017 014 Dovikujem grobu: 'Oče moj rođeni!' a crve pozdravljam: 'Mati moja, sestro!' 018 JOB 017 015 Ali gdje za mene ima jošte nade? Sreću moju tko će ikada vidjeti? 018 JOB 017 016 Hoće li u Šeol ona sa mnom sići da u prahu zajedno otpočinemo?” (Sheol h7585) 018 JOB 018 001 Bildad iz Šuaha progovori tad i reče: 018 JOB 018 002 “Kada kaniš obuzdat' svoje besjede? Opameti se sad da razgovaramo! 018 JOB 018 003 Zašto nas držiš za stoku nerazumnu, zar smo životinje u tvojim očima? 018 JOB 018 004 O ti, koji se od jarosti razdireš, hoćeš li da zemlja zbog tebe opusti da iz svoga mjesta iskoče pećine? 018 JOB 018 005 Al' ugasit će se svjetlost opakoga, i neće mu sjati plamen na ognjištu. 018 JOB 018 006 Potamnjet će svjetlo u njegovu šatoru i nad njime će se utrnut' svjetiljka. 018 JOB 018 007 Krepki mu koraci postaju sputani, o vlastite on se spotiče namjere. 018 JOB 018 008 Jer njegove noge vode ga u zamku, i evo ga gdje već korača po mreži. 018 JOB 018 009 Tanka mu je zamka nogu uhvatila, i evo, užeta čvrsto ga pritežu. 018 JOB 018 010 Njega vreba omča skrivena na zemlji, njega čeka klopka putem kojim hodi. 018 JOB 018 011 Odasvuda strahovi ga prepadaju, ustopice sveudilj ga proganjaju. 018 JOB 018 012 Glad je požderala svu snagu njegovu, nesreća je uvijek o njegovu boku. 018 JOB 018 013 Boleština kobna kožu mu razjeda, prvenac mu smrti nagriza udove. 018 JOB 018 014 Njega izvlače iz šatora njegova da bi ga odveli vladaru strahota. 018 JOB 018 015 U njegovu stanu tuđinac stanuje, po njegovu domu prosipaju sumpor. 018 JOB 018 016 Odozdo se suši njegovo korijenje, a odozgo grane sve mu redom sahnu. 018 JOB 018 017 Spomen će se njegov zatrti na zemlji, njegovo se ime s lica zemlje briše. 018 JOB 018 018 Iz svjetlosti njega u tminu tjeraju, izagnat' ga hoće iz kruga zemaljskog. 018 JOB 018 019 U rodu mu nema roda ni poroda, nit' preživjela na njegovu ognjištu. 018 JOB 018 020 Sudba je njegova Zapad osupnula, i čitav je Istok obuzela strepnja. 018 JOB 018 021 Evo, takav usud snalazi zlikovca i dom onog koji ne priznaje Boga.” 018 JOB 019 001 Job progovori i reče: 018 JOB 019 002 “TÓa dokle ćete mučit' dušu moju, dokle ćete me riječima satirat'? 018 JOB 019 003 Već deseti put pogrdiste mene i stid vas nije što me zlostavljate. 018 JOB 019 004 Pa ako sam zastranio doista, na meni moja zabluda ostaje. 018 JOB 019 005 Mislite li da ste me nadjačali i krivnju moju da ste dokazali? 018 JOB 019 006 Znajte: Bog je to mene pritisnuo i svojom me je on stegnuo mrežom. 018 JOB 019 007 Vičem: 'Nasilje!' - nema odgovora; vapijem - ali za me pravde nema. 018 JOB 019 008 Sa svih strana put mi je zagradio, sve staze moje u tminu zavio. 018 JOB 019 009 Slavu je moju sa mene skinuo, sa moje glave strgnuo je krunu. 018 JOB 019 010 Podsijeca me odasvud te nestajem; k'o drvo, nadu mi je iščupao. 018 JOB 019 011 Raspalio se gnjev njegov na mene i svojim me drži neprijateljem. 018 JOB 019 012 U bojnom redu pristižu mu čete, putove proti meni nasipaju, odasvud moj opkoljavaju šator. 018 JOB 019 013 Od mene su se udaljila braća, otuđili se moji poznanici. 018 JOB 019 014 Nestade bližnjih mojih i znanaca, gosti doma mog zaboraviše me. 018 JOB 019 015 Sluškinjama sam svojim kao stranac, neznanac sam u njihovim očima. 018 JOB 019 016 Slugu zovnem, a on ne odgovara i za milost ga moram zaklinjati. 018 JOB 019 017 Mojoj je ženi dah moj omrznuo, gadim se djeci vlastite utrobe. 018 JOB 019 018 I deranima na prezir tek služim, ako se dignem, rugaju se meni. 018 JOB 019 019 Pouzdanicima sam svojim mrzak, protiv mene su oni koje ljubljah. 018 JOB 019 020 Kosti mi se za kožu prilijepiše, osta mi jedva koža oko zuba. 018 JOB 019 021 Smilujte mi se, prijatelji moji, jer Božja me je ruka udarila. 018 JOB 019 022 Zašto da me k'o Bog sam progonite, zar se niste moga nasitili mesa? 018 JOB 019 023 O, kad bi se riječi moje zapisale i kad bi se u mjed tvrdu urezale; 018 JOB 019 024 kad bi se željeznim dlijetom i olovom u spomen vječan u stijenu uklesale! 018 JOB 019 025 Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati. 018 JOB 019 026 A kad se probudim, k sebi će me dići: iz svoje ću puti tad vidjeti Boga. 018 JOB 019 027 Njega ja ću kao svojega gledati, i očima mojim neće biti stranac: za njime srce mi čezne u grudima. 018 JOB 019 028 Kad kažete: 'Kako ćemo ga goniti? Koji ćemo razlog protiv njega naći?', 018 JOB 019 029 mača tad se bojte: grijehu mač je kazna. Saznat ćete tada da imade suda!” 018 JOB 020 001 Sofar iz Naamata progovori tad i reče: 018 JOB 020 002 “Misli me tjeraju da ti odgovorim, i zato u meni vri to uzbuđenje 018 JOB 020 003 dok slušam ukore koji me sramote, al' odgovor mudar um će moj već naći. 018 JOB 020 004 Zar tebi nije od davnine poznato, otkad je čovjek na zemlju stavljen bio, 018 JOB 020 005 da je kratka vijeka radost opakoga, da kao tren prođe sreća bezbožnička. 018 JOB 020 006 Pa ako stasom i do neba naraste, ako mu se glava dotakne oblaka, 018 JOB 020 007 poput utvare on zauvijek nestaje; koji ga vidješe kažu: 'Gdje je sad on?' 018 JOB 020 008 Kao san bez traga on se rasplinjuje, nestaje ga kao priviđenja noćnog. 018 JOB 020 009 Nijedno ga oko više gledat neće, niti će ga mjesto njegovo vidjeti 018 JOB 020 010 Njegovu će djecu gonit' siromasi: rukama će svojim vraćati oteto. 018 JOB 020 011 Kosti su njegove bujale mladošću; gle, zajedno s njome pokošen je sada. 018 JOB 020 012 Zlo bijaše slatko njegovim ustima te ga je pod svojim jezikom skrivao; 018 JOB 020 013 sladio se pazeć' da ga ne proguta i pod nepcem svojim zadržavao ga. 018 JOB 020 014 Ali hrana ta mu trune u utrobi, otrovom zmijskim u crijevima postaje. 018 JOB 020 015 Blago progutano mora izbljuvati. Bog će ga istjerat' njemu iz utrobe. 018 JOB 020 016 Iz zmijine glave otrov je sisao: sada umire od jezika gujina. 018 JOB 020 017 Potoke ulja on gledat' više neće, ni vidjet' gdje rijekom med i mlijeko teku. 018 JOB 020 018 Vratit će dobitak ne okusivši ga, neće uživat' u plodu trgovine. 018 JOB 020 019 Jer je sirotinju gnjeo i tlačio, otimao kuće koje ne sazida, 018 JOB 020 020 jer ne bješe kraja požudi njegovoj, njegova ga blaga neće izbaviti. 018 JOB 020 021 Jer mu proždrljivost ništa ne poštedi, ni sreća njegova dugo trajat neće. 018 JOB 020 022 Sred izobilja u škripcu će se naći, svom će snagom na nj se oboriti bijeda. 018 JOB 020 023 I dok hranom bude trbuh svoj punio, Bog će na nj pustiti jarost svoga gnjeva, sasut' dažd strelica na meso njegovo. 018 JOB 020 024 Ako i izmakne gvozdenom oružju, luk će mjedeni njega prostrijeliti. 018 JOB 020 025 Strijelu bi izvuk'o, al' mu probi leđa, a šiljak blistavi viri mu iz žuči. Kamo god krenuo, strepnje ga vrebaju, 018 JOB 020 026 na njega tmine sve tajom očekuju. Vatra ga ništi, ni od kog zapaljena, i proždire sve pod njegovim šatorom. 018 JOB 020 027 Gle, nebo krivicu njegovu otkriva i čitava zemlja na njega se diže. 018 JOB 020 028 Njegovu će kuću raznijeti poplava, otplaviti je u dan Božje jarosti. 018 JOB 020 029 Takvu sudbinu Bog priprema zlikovcu i takvu baštinu on mu dosuđuje.” 018 JOB 021 001 Job progovori i reče: 018 JOB 021 002 “Slušajte, slušajte dobro što ću reći, utjehu mi takvu barem udijelite. 018 JOB 021 003 Otrpite da riječ jednu ja izrečem, kad završim, tad se rugajte slobodno. 018 JOB 021 004 Zar protiv čovjeka dižem ja optužbu? Kako da strpljenje onda ne izgubim? 018 JOB 021 005 Pogledajte na me: užas će vas spopast', rukom ćete svoja zakloniti usta; 018 JOB 021 006 pomislim li na to, prestravim se i sam i čitavim svojim tad protrnem tijelom. 018 JOB 021 007 Zašto na životu ostaju zlikovci i, što su stariji, moćniji bivaju? 018 JOB 021 008 Potomstvo njihovo s njima napreduje a izdanci im se množe pred očima. 018 JOB 021 009 Strah nikakav kuće njihove ne mori i šiba ih Božja ostavlja na miru. 018 JOB 021 010 Njihovi bikovi plode pouzdano, krave im se tele i ne jalove se. 018 JOB 021 011 K'o jagnjad djeca im slobodno skakuću, veselo igraju njihovi sinovi. 018 JOB 021 012 Oni pjevaju uz harfe i bubnjeve i vesele se uz zvukove svirale. 018 JOB 021 013 Dane svoje završavaju u sreći, u Podzemlje oni silaze spokojno. (Sheol h7585) 018 JOB 021 014 A govorili su Bogu: 'Ostavi nas, ne želimo znati za tvoje putove! 018 JOB 021 015 TÓa tko je Svesilni da njemu služimo i kakva nam korist da ga zazivamo?' 018 JOB 021 016 Zar svoju sreću u ruci ne imahu, makar do Njega ne drže ništa oni? 018 JOB 021 017 Zar se luč opakog kada ugasila? Zar se na njega oborila nesreća? Zar mu u gnjevu svom On skroji sudbinu? 018 JOB 021 018 Zar je kao slama na vjetru postao, kao pljeva koju vihor svud raznosi? 018 JOB 021 019 Hoće l' ga kaznit' Bog u njegovoj djeci? Ne, njega nek' kazni da sam to osjeti! 018 JOB 021 020 Vlastitim očima nek' rasap svoj vidi, neka se napije srdžbe Svesilnoga! 018 JOB 021 021 TÓa što poslije smrti on za dom svoj mari kad će se presjeć' niz njegovih mjeseci? 018 JOB 021 022 Ali tko će Boga učiti mudrosti, njega koji sudi najvišim bićima? 018 JOB 021 023 Jedan umire u punom blagostanju, bez briga ikakvih, u potpunom miru, 018 JOB 021 024 bokova od pretiline otežalih i kostiju sočne moždine prepunih. 018 JOB 021 025 A drugi umire s gorčinom u duši, nikad nikakve ne okusivši sreće. 018 JOB 021 026 Obojica leže zajedno u prahu, crvi ih jednako prekrivaju oba. 018 JOB 021 027 O, znam dobro kakve vaše su namjere, kakve zlosti protiv mene vi snujete. 018 JOB 021 028 Jer pitate: 'Gdje je kuća plemićeva, šator u kojem stanovahu opaki?' 018 JOB 021 029 Niste li na cesti putnike pitali, zar njihovo svjedočanstvo ne primate: 018 JOB 021 030 'Opaki je u dan nesreće pošteđen i u dan Božje jarosti veseo je.' 018 JOB 021 031 Al' na postupcima tko će mu predbacit' i tko će mu vratit' što je počinio? 018 JOB 021 032 A kad ga na kraju na groblje odnesu, na grobni mu humak postavljaju stražu. 018 JOB 021 033 Lake su mu grude zemlje u dolini dok za njime ide čitavo pučanstvo. 018 JOB 021 034 O, kako su vaše utjehe isprazne! Kakva su prijevara vaši odgovori!” 018 JOB 022 001 Elifaz Temanac progovori tad i reče: 018 JOB 022 002 “Zar Bogu koristan može biti čovjek? TÓa tko je mudar, sebi samom koristi. 018 JOB 022 003 Zar je Svesilnom milost što si pravedan i zar mu je dobit što si neporočan? 018 JOB 022 004 Ili te zbog tvoje pobožnosti kara i zato se hoće s tobom parničiti? 018 JOB 022 005 Nije l' to zbog zloće tvoje prevelike i zbog bezakonja kojim broja nema? 018 JOB 022 006 Od braće si brao nizašto zaloge i s golih si ljudi svlačio haljine; 018 JOB 022 007 ti nisi žednoga vodom napojio, uskraćivao si kruh izgladnjelima; 018 JOB 022 008 otimao si od siromaha zemlju da bi na njoj svog nastanio ljubimca; 018 JOB 022 009 puštao si praznih ruku udovice i siročadi si satirao ruku. 018 JOB 022 010 Eto zašto tebe mreže sad sapinju, zašto te strahovi muče iznenadni. 018 JOB 022 011 Svjetlost ti mrak posta i ništa ne vidiš, vode su duboke tebe potopile. 018 JOB 022 012 Zar Bog nije u visini nebeskoj i zar zvijezdama tjeme on ne vidi? 018 JOB 022 013 Ali ti kažeš: 'Što Bog može znati? Kroz oblak tmasti zar što razabire? 018 JOB 022 014 Oblaci pogled njegov zaklanjaju, i rubom kruga on hoda nebeskog.' 018 JOB 022 015 TÓa kaniš li se drevnog držat' puta kojim su išli ljudi nepravedni? 018 JOB 022 016 Prije vremena nestadoše oni, bujica im je temelje raznijela. 018 JOB 022 017 Zborahu Bogu: 'Nas se ti ostavi! Što nam Svesilni učiniti može?' 018 JOB 022 018 A on im je dom punio dobrima makar do njega ne držahu ništa. 018 JOB 022 019 Videć' im propast, klikću pravednici, neporočni se njima izruguju: 018 JOB 022 020 'Gle, propadoše protivnici naši, što od njih osta, vatra im proždrije!” 018 JOB 022 021 S Bogom ti se sprijatelji i pomiri, i vraćena će ti opet biti sreća. 018 JOB 022 022 Ded prihvati Zakon iz njegovih usta, u srce svoje riječ njegovu usadi. 018 JOB 022 023 Ako se raskajan vratiš Svesilnome i nepravdu iz svog šatora odstraniš, 018 JOB 022 024 tad ćeš odbaciti zlato u prašinu i ofirsko blago u šljunak potočni. 018 JOB 022 025 Svesilni će postat' tvoje suho zlato, on će biti tvoje gomile srebrene. 018 JOB 022 026 Da, Svesilni bit će tvoje radovanje, i lice ćeš k Bogu dizati slobodno. 018 JOB 022 027 Molit ćeš mu se, i uslišat će tebe, ispunit ćeš što si mu zavjetovao. 018 JOB 022 028 Što god poduzeo, sve će ti uspjeti, i putove će ti obasjavat' svjetlost. 018 JOB 022 029 Jer, on ponizuje ponos oholima, dok u pomoć smjernim očima pritječe. 018 JOB 022 030 Iz nevolje on izbavlja nevinoga; i tebe će spasit' tvoje čiste ruke.” 018 JOB 023 001 Job progovori i reče: 018 JOB 023 002 “Zar mi je i danas tužaljka buntovna? Teška mu ruka iz mene vapaj budi: 018 JOB 023 003 o, kada bih znao kako ću ga naći, do njegova kako doprijeti prijestolja, 018 JOB 023 004 pred njim parnicu bih svoju razložio, iz mojih bi usta navrli dokazi. 018 JOB 023 005 Rad bih znati što bi meni odvratio i razumjeti riječ što bi je rekao! 018 JOB 023 006 Zar mu treba snage velike za raspru? Ne, dosta bi bilo da me on sasluša. 018 JOB 023 007 U protivniku bi vidio pravedna, i parnica moja tad bi pobijedila. 018 JOB 023 008 Na istok krenem li, naći ga ne mogu; pođem li na zapad, ne razabirem ga. 018 JOB 023 009 Ištem na sjeveru, al' ga ne opažam; nevidljiv je ako se k jugu okrenem. 018 JOB 023 010 Pa ipak, on dobro zna put kojim kročim! Neka me kuša: čist k'o zlato ću izići! 018 JOB 023 011 Noga mi se stopa njegovih držala, putem sam njegovim išao ne skrećuć'; 018 JOB 023 012 slušao sam nalog njegovih usana, pohranih mu riječi u grudima svojim. 018 JOB 023 013 Al' htjedne li štogod, tko će ga odvratit'? Što zaželi dušom, to će ispuniti. 018 JOB 023 014 Izvršit će što je dosudio meni, kao i sve drugo što je odlučio! 018 JOB 023 015 Zbog toga pred njime sav ustravljen ja sam, i što više mislim, jače strah me hvata. 018 JOB 023 016 U komade Bog mi je srce smrvio, užasom me svega prožeo Svesilni, 018 JOB 023 017 premda nisam ni u tminama propao, ni u mraku što je lice moje zastro. 018 JOB 024 001 Zašto Svesilni ne promatra vremena, a dane njegove ne vide mu vjernici? 018 JOB 024 002 Bezbožnici pomiču granice, otimaju stado i pasu ga. 018 JOB 024 003 Sirotama odvode magarca, udovi u zalog vola dižu. 018 JOB 024 004 Siromahe tjeraju sa puta; skrivaju se ubogari zemlje. 018 JOB 024 005 K'o magarci divlji u pustinji zarana idu da plijen ugrabe: pustinja im hrani mališane. 018 JOB 024 006 Po tuđem polju oni pabirče, paljetkuju vinograd opakog. 018 JOB 024 007 Goli noće, nemaju haljine, ni pokrivača protiv studeni. 018 JOB 024 008 Oni kisnu na planinskom pljusku; bez skloništa uz hrid se zbijaju. 018 JOB 024 009 Otkidaju od sise sirotu, ubogom u zalog dijete grabe. 018 JOB 024 010 Goli hode, nemaju haljina; izgladnjeli, tuđe snoplje nose. 018 JOB 024 011 Oni mlina za ulje nemaju; ožednjeli, gaze u kacama. 018 JOB 024 012 Samrtnici hropću iz gradova, ranjenici u pomoć zazivlju. Al' na sve to Bog se oglušuje. 018 JOB 024 013 Ima onih koji mrze svjetlost: ne priznaju njezinih putova niti se staza drže njezinih. 018 JOB 024 014 Za mraka se diže ubojica, kolje ubogog i siromaha. U gluhoj se noći lopov skiće [16a] i u tmini provaljuje kuće. 018 JOB 024 015 Sumrak žudi oko preljubnika: 'Nitko me vidjet neće', kaže on i zastire velom svoje lice. 018 JOB 024 016 [16b]Za vidjela oni se skrivaju, oni neće da za svjetlost znaju. 018 JOB 024 017 Zora im je kao sjena smrtna: kad zarudi, silan strah ih hvata. 018 JOB 024 018 Prije nego svane, on već hitro bježi kloneći se puta preko vinograda. Njegova su dobra prokleta u zemlji. 018 JOB 024 019 K'o što vrućina i žega snijeg upija, tako i Podzemlje proždire grešnike. (Sheol h7585) 018 JOB 024 020 Zaboravilo ga krilo što ga rodi, ime se njegovo više ne spominje: poput stabla zgromljena je opačina. 018 JOB 024 021 Ženu nerotkinju on je zlostavljao, udovici nije učinio dobra. 018 JOB 024 022 Al' Onaj što snažno hvata nasilnike, ustaje, a njima sva se nada gasi. 018 JOB 024 023 Dade mu sigurnost, i on se pouzda; okom je njegove nadzirao staze. 018 JOB 024 024 Dignu se za kratko, a onda nestanu, ruše se i kao svi drugi istrunu, posječeni kao glave klasovima.” 018 JOB 024 025 Nije li tako? Tko će me u laž utjerat'? Tko moje riječi poništiti može?” 018 JOB 025 001 Bildad iz Šuaha progovori tad i reče: 018 JOB 025 002 “Gospodstvo i strah u njegovoj su ruci i on stvara mir u svojim visinama. 018 JOB 025 003 Zar se njemu čete izbrojiti mogu i svjetlo njegovo nad kim ne izlazi? 018 JOB 025 004 Pa kako da čovjek prav bude pred Bogom i od žene rođen kako da čist bude? 018 JOB 025 005 Eto, i mjesec pred njime sjaj svoj gubi, njegovim očima zvijezde nisu čiste. 018 JOB 025 006 Što reći onda o čovjeku, tom crvu, o sinu čovjekovu, crviću jadnom? 018 JOB 026 001 Job progovori i reče: 018 JOB 026 002 “Kako dobro znadeš pomoći nemoćnom i mišicu iznemoglu poduprijeti! 018 JOB 026 003 Kako dobar savjet daješ neukome; baš si preveliku mudrost pokazao. 018 JOB 026 004 Kome li si ove uputio riječi i koji duh je iz tebe govorio?” 018 JOB 026 005 Pred Bogom mrtvi pod zemljom dolje strepe, vode morske dršću i nemani njine. 018 JOB 026 006 Pred njegovim okom otkriven zja Šeol i bezdan smrti nema vela na sebi. (Sheol h7585) 018 JOB 026 007 On povrh praznine Sjever razapinje, on drži zemlju o ništa obješenu. 018 JOB 026 008 On zatvara vodu u svoje oblake, a oblaci se pod njome ne prodiru. 018 JOB 026 009 On zastire puno lice mjesečevo razastirući svoj oblak preko njega. 018 JOB 026 010 On je na vodi označio kružnicu gdje prestaje svjetlost i tmine počinju. 018 JOB 026 011 Svodu se nebeskom potresu stupovi i premru od straha kada on zaprijeti. 018 JOB 026 012 Svojom je snagom on ukrotio more i neman Rahaba smrvio mudrošću. 018 JOB 026 013 Nebesa je svojim razbistrio dahom, a ruka mu je brzu zmiju probola. 018 JOB 026 014 Sve to samo djelić je djela njegovih, od kojih tek slabu jeku mi čujemo. Ali tko će shvatit' grom njegove moći?” 018 JOB 027 001 Job nastavi svoju besjedu i reče: 018 JOB 027 002 “Živoga mi Boga što mi pravdu krati i Svesilnog koji dušu mi zagorča: 018 JOB 027 003 sve dok duha moga bude još u meni, dok mi dah Božji u nosnicama bude, 018 JOB 027 004 usne moje neće izustiti zloću niti će laž kakva doći na moj jezik. 018 JOB 027 005 Daleko od mene da vam dadem pravo, nedužnost svoju do zadnjeg daha branim. 018 JOB 027 006 Pravde svoje ja se držim, ne puštam je; zbog mojih me dana srce korit' neće. 018 JOB 027 007 Neka mi dušmana kob opakog snađe, a mog protivnika udes bezbožnikov! 018 JOB 027 008 Čemu se nadati može kad vapije i kada uzdiže k Bogu dušu svoju? 018 JOB 027 009 Hoće li čuti Bog njegove krikove kada se na njega obori nevolja? 018 JOB 027 010 Zar će se radovat' on u Svesilnome, zar će Boga svakog časa zazivati? 018 JOB 027 011 Ali Božju ruku ja ću vam pokazat' i neću vam sakrit namjere Svesilnog. 018 JOB 027 012 Eto, sve ste sami mogli to vidjeti, što se onda u ispraznosti gubite?” 018 JOB 027 013 “Ovu sudbu Bog dosuđuje opakom, ovo baštini silnik od Svemogućeg. 018 JOB 027 014 Ima li sinova mnogo, mač ih čeka, a porod mu neće imat' dosta kruha. 018 JOB 027 015 Smrt će sahranit' preživjele njegove i udovice ih oplakivat neće. 018 JOB 027 016 Ako i srebra k'o praha nagomila, ako i nakupi haljina k'o blata, 018 JOB 027 017 nek' ih skuplja, odjenut će ih pravednik, ljudi će nedužni podijeliti srebro. 018 JOB 027 018 Od paučine je kuću sagradio, kolibicu kakvu sebi diže čuvar: 018 JOB 027 019 bogat je legao, al' po posljednji put; kad oči otvori, ničeg više nema. 018 JOB 027 020 Usred bijela dana strava ga spopada, noću ga oluja zgrabi i odnese. 018 JOB 027 021 Istočni ga vjetar digne i odvuče, daleko ga baca od njegova mjesta. 018 JOB 027 022 Bez milosti njime vitla on posvuda, dok mu ovaj kuša umaći iz ruke. 018 JOB 027 023 Rukama plješću nad njegovom propašću i zvižde na njega kamo god došao. 018 JOB 028 001 “Da, srebro ima svoja nalazišta, a zlato mjesta gdje se pročišćava. 018 JOB 028 002 Ruda željezna iz zemlje se vadi, a iz rudače rastaljene bakar. 018 JOB 028 003 Ljudi tami postavljaju granice i kopaju do najvećih dubina za kamenom u mraku zakopanim. 018 JOB 028 004 Čeljad iz tuđine rovove dube do kojih ljudska ne dopire noga, visi njišuć' se, daleko od ljudi. 018 JOB 028 005 Krilo zemlje iz kojeg kruh nam niče kao od vatre sve je razrovano. 018 JOB 028 006 Stijene njene safira su skrovišta, prašina zlatna krije se u njima. 018 JOB 028 007 Tih putova ne znaju grabljivice, jastrebovo ih oko ne opaža. 018 JOB 028 008 Zvijeri divlje njima nisu kročile niti je kada lav njima prošao. 018 JOB 028 009 Ali na kamen diže čovjek ruku te iz korijena prevraća planine. 018 JOB 028 010 U kamenu prokopava prolaze, oko mu sve dragocjeno opaža. 018 JOB 028 011 Žilama vode on tok zaustavlja; stvari skrivene nosi na vidjelo. 018 JOB 028 012 Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva? 018 JOB 028 013 Čovjek njezina ne poznaje puta, u zemlji živih nisu je otkrili. 018 JOB 028 014 Bezdan govori: 'U meni je nema!' a more: 'Ne nalazi se kod mene!' 018 JOB 028 015 Zlatom se čistim kupiti ne može, ni cijenu njenu srebrom odmjeriti; 018 JOB 028 016 ne mjeri se ona zlatom ofirskim, ni oniksom skupim pa ni safirom. 018 JOB 028 017 Sa zlatom, staklom ne poređuje se, nit' se daje za sud od suha zlata. 018 JOB 028 018 Čemu spominjat' prozirac, koralje, bolje je steći Mudrost no biserje. 018 JOB 028 019 Što je prema njoj topaz etiopski? Ni čistim zlatom ne procjenjuje se. 018 JOB 028 020 Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva? 018 JOB 028 021 Sakrivena je očima svih živih; ona izmiče pticama nebeskim. 018 JOB 028 022 Propast paklena i Smrt izjavljuju: 'Za slavu njenu mi smo samo čuli.' (questioned) 018 JOB 028 023 Jedino je Bog put njen proniknuo, on jedini znade gdje se nalazi. 018 JOB 028 024 Jer pogledom granice zemlje hvata i opaža sve pod svodom nebeskim. 018 JOB 028 025 Kad htjede vjetru odredit težinu i mjerilom svu vodu izmjeriti, 018 JOB 028 026 kad je zakone daždu nametnuo i oblacima gromovnim putove, 018 JOB 028 027 tad ju je vidio te izmjerio, učvrstio i do dna ispitao. 018 JOB 028 028 A potom je rekao čovjeku: Strah Gospodnji - eto što je mudrost; 'Zla se kloni' - to ti je razumnost.” 018 JOB 029 001 Job nastavi svoju besjedu i reče: 018 JOB 029 002 “O, da mi je prošle proživjet' mjesece, dane one kad je Bog nada mnom bdio, 018 JOB 029 003 kad mi je nad glavom njegov sjao žižak a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo, 018 JOB 029 004 kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bog prijateljevaše, 018 JOB 029 005 kada uz mene još bijaše Svesilni i moji me okruživahu dječaci, 018 JOB 029 006 kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja ključaše mi kamen! 018 JOB 029 007 Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na trg, 018 JOB 029 008 vidjevši me, sklanjali bi se mladići, starci bi ustavši stojeći ostali. 018 JOB 029 009 Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali. 018 JOB 029 010 Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik. 018 JOB 029 011 Tko god me slušao, blaženim me zvao, hvalilo me oko kad bi me vidjelo. 018 JOB 029 012 Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoći. 018 JOB 029 013 Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraćah. 018 JOB 029 014 Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom. 018 JOB 029 015 Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju, 018 JOB 029 016 otac ubogima, zastupnik strancima. 018 JOB 029 017 Kršio sam zube čovjeku opaku, plijen sam čupao iz njegovih čeljusti. 018 JOB 029 018 Govorah: 'U svom ću izdahnuti gnijezdu, k'o palma, bezbrojne proživjevši dane.' 018 JOB 029 019 Korijenje se moje sve do vode pruža, na granama mojim odmara se rosa. 018 JOB 029 020 Pomlađivat će se svagda slava moja i luk će mi se obnavljati u ruci.' 018 JOB 029 021 Slušali su željno što ću im kazati i šutjeli da od mene savjet čuju. 018 JOB 029 022 Na riječi mi ne bi ništa dometali i besjede su mi daždile po njima. 018 JOB 029 023 Za mnom žudjeli su oni k'o za kišom, otvarali usta k'o za pljuskom ljetnim. 018 JOB 029 024 Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje; pazili su na vedrinu moga lica. 018 JOB 029 025 Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvodio, kao kralj među svojim kad je četama kao onaj koji tješi ojađene. 018 JOB 030 001 “A sada, gle, podruguju se mnome ljudi po ljetima mlađi od mene kojih oce ne bih bio metnuo ni s ovčarskim psima stada svojega. 018 JOB 030 002 Ta što će mi jakost ruku njihovih kad im muževna ponestane snaga ispijena glađu i oskudicom. 018 JOB 030 003 Glodali su u pustinji korijenje i čestar opustjelih ruševina. 018 JOB 030 004 Lobodu su i s grmlja lišće brali, kao kruh jeli korijenje žukino. 018 JOB 030 005 Od društva ljudskog oni su prognani, za njima viču k'o za lopovima. 018 JOB 030 006 Živjeli su po strašnim jarugama, po spiljama i u raspuklinama. 018 JOB 030 007 Urlik im se iz šikarja dizao; po trnjacima ležahu stisnuti. 018 JOB 030 008 Sinovi bezvrijednih, soj bezimenih, bičevima su iz zemlje prognani. 018 JOB 030 009 Rugalicom sam postao takvima i njima sada služim kao priča! 018 JOB 030 010 Gnušaju me se i bježe od mene, ne ustežu se pljunut' mi u lice. 018 JOB 030 011 I jer On luk mi slomi i satrije me, iz usta svojih izbaciše uzdu. 018 JOB 030 012 S desne moje strane rulja ustaje, noge moje u bijeg oni tjeraju, put propasti prema meni nasiplju. 018 JOB 030 013 Stazu mi ruše da bi me satrli, napadaju i ne brani im nitko, 018 JOB 030 014 prolomom oni širokim naviru i kotrljaju se poput oluje. 018 JOB 030 015 Strahote sve se okreću na mene, mojeg ugleda kao vjetra nesta, poput oblaka iščeznu spasenje. 018 JOB 030 016 Duša se moja rasipa u meni, dani nevolje na me se srušili. 018 JOB 030 017 Noću probada bolest kosti moje, ne počivaju boli što me glođu. 018 JOB 030 018 Muka mi je i halju nagrdila i stegla me k'o ovratnik odjeće. 018 JOB 030 019 U blato me je oborila dolje, gle, postao sam k'o prah i pepeo. 018 JOB 030 020 K Tebi vičem, al' Ti ne odgovaraš; pred Tobom stojim, al' Ti i ne mariš. 018 JOB 030 021 Prema meni postao si okrutan; rukom preteškom na me se obaraš. 018 JOB 030 022 U vihor me dižeš, nosiš me njime, u vrtlogu me olujnom kovitlaš. 018 JOB 030 023 Da, znadem da si me smrti predao, saborištu zajedničkom svih živih. 018 JOB 030 024 Al' ne pruža li ruku utopljenik, ne viče li kad padne u nevolju? 018 JOB 030 025 Ne zaplakah li nad nevoljnicima, ne sažalje mi duša siromaha? 018 JOB 030 026 Sreći se nadah, a dođe nesreća; svjetlost čekah, a gle, zavi me tama. 018 JOB 030 027 Utroba vri u meni bez prestanka, svaki dan nove patnje mi donosi. 018 JOB 030 028 Smrknut idem, al' nitko me ne tješi; ustajem u zboru - da bih kriknuo. 018 JOB 030 029 Sa šakalima sam se zbratimio i nojevima postao sam drugom. 018 JOB 030 030 Na meni sva je koža pocrnjela, i kosti mi je sažgala ognjica. 018 JOB 030 031 Tužaljka mi je ugodila harfu, svirala mi glas narikača ima. 018 JOB 031 001 Sa svojim očima savez sam sklopio da pogledat neću nijednu djevicu. 018 JOB 031 002 A što mi je Bog odozgo dosudio, kakva mi je baština od Svesilnoga? 018 JOB 031 003 TÓa nije li nesreća za opakoga, a nevolja za one koji zlo čine? 018 JOB 031 004 Ne proniče li on sve moje putove, ne prebraja li on sve moje korake? 018 JOB 031 005 Zar sam ikad u društvu laži hodio, zar mi je noga k prijevari hitjela? 018 JOB 031 006 Nek' me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa će uvidjeti neporočnost moju! 018 JOB 031 007 Ako mi je korak s puta kad zašao, ako mi se srce za okom povelo, ako mi je ljaga ruke okaljala, 018 JOB 031 008 neka drugi jede što sam posijao, neka sve moje iskorijene izdanke! 018 JOB 031 009 Ako mi zavede srce žena neka, ako za vratima svog bližnjeg kad vrebah, 018 JOB 031 010 neka moja žena drugom mlin okreće, neka s drugim svoju podijeli postelju! 018 JOB 031 011 Djelo bestidno time bih počinio, zločin kojem pravda treba da presudi, 018 JOB 031 012 užego vatru što žeže do Propasti i što bi svu moju sažgala ljetinu. 018 JOB 031 013 Ako kada prezreh pravo sluge svoga il' služavke, sa mnom kad su se parbili, 018 JOB 031 014 što ću učiniti kada Bog ustane? Što ću odvratit' kad račun zatraži? 018 JOB 031 015 Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majčinu? 018 JOB 031 016 Ogluših li se na molbe siromaha ili rasplakah oči udovičine? 018 JOB 031 017 Jesam li kada sam svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom dijelio? 018 JOB 031 018 TÓa od mladosti k'o otac sam mu bio, vodio sam ga od krila materina! 018 JOB 031 019 Zar sam beskućnika vidio bez odjeće ili siromaha kog bez pokrivača 018 JOB 031 020 a da mu bedra ne blagosloviše mene kad se runom mojih ovaca ogrija? 018 JOB 031 021 Ako sam ruku na nevina podigao znajuć' da mi je na vratima branitelj, 018 JOB 031 022 nek' se rame moje od pleća odvali i neka mi ruka od lakta otpadne! 018 JOB 031 023 Jer strahote Božje na mene bi pale, njegovu ne bih odolio veličanstvu. 018 JOB 031 024 Zar sam u zlato pouzdanje stavio i rekao zlatu: 'Sigurnosti moja!' 018 JOB 031 025 Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mi stekle ruke? 018 JOB 031 026 Zar se, gledajući sunce kako blista i kako mjesec sjajni nebom putuje, 018 JOB 031 027 moje srce dalo potajno zavesti da bih rukom njima poljubac poslao? 018 JOB 031 028 Grijeh bi to bio što za sudom vapije, jer Boga višnjega bih se odrekao. 018 JOB 031 029 Zar se obradovah nevolji dušmana i likovah kad ga je zlo zadesilo, 018 JOB 031 030 ja koji ne dadoh griješiti jeziku, proklinjući ga i želeći da umre? 018 JOB 031 031 Ne govorahu li ljudi mog šatora: 'TÓa koga nije on mesom nasitio'? 018 JOB 031 032 Nikad nije stranac vani noćivao, putniku sam svoja otvarao vrata. 018 JOB 031 033 Zar sam grijehe svoje ljudima tajio, zar sam u grudima skrivao krivicu 018 JOB 031 034 jer sam se plašio govorkanja mnoštva i strahovao od prezira plemenskog te sam mučao ne prelazeć' svoga praga? 018 JOB 031 035 O, kad bi koga bilo da mene sasluša! Posljednju sam svoju riječ ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek' mi optužnicu napiše protivnik, 018 JOB 031 036 i ja ću je nosit' na svome ramenu, čelo ću njome k'o krunom uresit'. 018 JOB 031 037 Dat ću mu račun o svojim koracima i poput kneza pred njega ću stupiti.” 018 JOB 031 038 Ako je na me zemlja moja vikala, ako su s njom brazde njezine plakale; 018 JOB 031 039 ako sam plodove jeo ne plativši i ako sam joj ojadio ratare, 018 JOB 031 040 [40a] neka mjesto žita po njoj niče korov, a mjesto ječma nek' posvud kukolj raste! [40b] Konac riječi Jobovih. 018 JOB 032 001 Ona tri čovjeka prestadoše Jobu odgovarati, jer je on sebe smatrao nevinim. 018 JOB 032 002 Nato se rasrdi Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, od plemena Ramova: planu gnjevom na Joba zato što je sebe držao pravednim pred Bogom; 018 JOB 032 003 a planu gnjevom i na tri njegova prijatelja jer nisu više našli ništa što bi odgovorili te su tako Boga osudili. 018 JOB 032 004 Dok su oni govorili s Jobom, Elihu je šutio, jer su oni bili stariji od njega. 018 JOB 032 005 Ali kad vidje da ona tri čovjeka nisu više imala odgovora u ustima, planu od srdžbe. 018 JOB 032 006 I progovorivši, Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, reče: “Po godinama svojim još mlad sam ja, a u duboku vi ste ušli starost; bojažljivo se zato ja ustezah znanje svoje pokazati pred vama. 018 JOB 032 007 Mišljah u sebi: 'Govorit će starost, mnoge godine pokazat će mudrost.' 018 JOB 032 008 Uistinu, dah neki u ljudima, duh Svesilnog mudrim čini čovjeka. 018 JOB 032 009 Dob poodmakla ne daje mudrosti a niti starost pravednosti uči. 018 JOB 032 010 Zato vas molim, poslušajte mene da vam i ja znanje svoje izložim. 018 JOB 032 011 S pažnjom sam vaše besjede pratio i razloge sam vaše saslušao dok ste tražili što ćete kazati. 018 JOB 032 012 Na vama moja sva bijaše pažnja, al' ne bi nikog da Joba pobije ni da mu od vas tko riječ opovrgne. 018 JOB 032 013 Nemojte reći: 'Na mudrost smo naišli! Bog će ga pobit jer čovjek ne može.' 018 JOB 032 014 Nije meni on besjedu upravio: odvratit mu neću vašim riječima. 018 JOB 032 015 Poraženi, otpovrgnut ne mogu, riječi zapeše u grlu njihovu. 018 JOB 032 016 Čekao sam! Al', gle, oni ne zbore. Umukoše, ni riječ više da kažu! 018 JOB 032 017 Na meni je da progovorim sada, znanje ću svoje i ja izložiti. 018 JOB 032 018 Riječi mnoge u meni naviru dok iznutra moj duh mene nagoni. 018 JOB 032 019 Gle, nutrina mi je k'o mošt zatvoren, k'o nova će se raspući mješina. 018 JOB 032 020 Da mi odlane, govorit ću stoga, otvorit ću usne i odvratit' vama. 018 JOB 032 021 Nijednoj strani priklonit se neću niti laskat ja namjeravam kome. 018 JOB 032 022 Laskati ja ne umijem nikako, jer smjesta bi me Tvorac moj smaknuo. 018 JOB 033 001 Čuj dakle, Jobe, što ću ti kazati, prikloni uho mojim besjedama. 018 JOB 033 002 Evo, usta sam svoja otvorio, a jezik riječi pod nepcem mi stvara. 018 JOB 033 003 Iskreno će ti zborit' srce moje, usne će čistu izreći istinu. 018 JOB 033 004 TÓa i mene je duh Božji stvorio, dah Svesilnoga oživio mene. 018 JOB 033 005 Ako uzmogneš, ti me opovrgni; spremi se da se suprotstaviš meni! 018 JOB 033 006 Gle, kao i ti, i ja sam pred Bogom, kao i ti, od gline bjeh načinjen; 018 JOB 033 007 zato ja strahom tebe motrit' neću, ruka te moja neće pritisnuti. 018 JOB 033 008 Dakle, na moje uši rekao si - posve sam jasno tvoje čuo riječi: 018 JOB 033 009 'Nedužan sam i bez ikakva grijeha; prav sam i nema krivice na meni. 018 JOB 033 010 Al' On izlike protiv mene traži i za svojeg me drži dušmanina. 018 JOB 033 011 Noge je moje u klade metnuo, nad svakim mojim on pazi korakom.' 018 JOB 033 012 Ovdje, kažem ti, u pravu ti nisi, jer s Bogom čovjek mjerit' se ne može. 018 JOB 033 013 Pa zašto s njime zamećeš prepirku što ti na svaku riječ ne odgovara? 018 JOB 033 014 Bog zbori nama jednom i dva puta, al' čovjek na to pažnju ne obraća. 018 JOB 033 015 U snovima, u viđenjima noćnim, kada san dubok ovlada ljudima i na ležaju dok tvrdo snivaju, 018 JOB 033 016 tad on govori na uho čovjeku i utvarama plaši ga jezivim 018 JOB 033 017 da ga od djela njegovih odvrati, da u čovjeku obori oholost, 018 JOB 033 018 da dušu njegovu spasi od jame i život mu od puta u Podzemlje. 018 JOB 033 019 Bolešću on ga kara na ležaju kad mu se kosti tresu bez prestanka, 018 JOB 033 020 kad se kruh gadi njegovu životu i ponajbolje jelo duši njegovoj; 018 JOB 033 021 kada mu tijelo gine naočigled i vide mu se kosti ogoljele, 018 JOB 033 022 kad mu se duša približava jami a život njegov boravištu mrtvih. 018 JOB 033 023 Ako se uza nj nađe tad anđeo, posrednik jedan između tisuću, da čovjeka na dužnost opomene, 018 JOB 033 024 pa se sažali nad njim i pomoli: 'Izbavi ga da u jamu ne ide; za život njegov nađoh otkupninu! 018 JOB 033 025 Neka mu tijelo procvate mladošću, nek' se vrati u dane mladenačke!' 018 JOB 033 026 Vapije k Bogu i Bog ga usliša: radosno On ga pogleda u lice; vrati čovjeku pravednost njegovu. 018 JOB 033 027 Tada čovjek pred ljudima zapjeva: 'Griješio sam i pravo izvrtao, ali mi Bog zlom nije uzvratio. 018 JOB 033 028 On mi je dušu spasio od jame i život mi se veseli svjetlosti.' 018 JOB 033 029 Gle, sve to Bog je spreman učiniti do dva i do tri puta za čovjeka: 018 JOB 033 030 da dušu njegovu spasi od jame i da mu život svjetlošću obasja. 018 JOB 033 031 Pazi dÓe, Jobe, dobro me poslušaj; šuti, jer nisam sve još izrekao. 018 JOB 033 032 Ako riječi još imaš, odvrati mi, zbori - rado bih opravdao tebe. 018 JOB 033 033 Ako li nemaš, poslušaj me samo: pazi, rad bih te poučit' mudrosti.” 018 JOB 034 001 Elihu nastavi svoju besjedu i reče: 018 JOB 034 002 “I vi, mudraci, čujte što ću reći, vi, ljudi umni, poslušajte mene, 018 JOB 034 003 jer uši nam prosuđuju besjede isto kao što nepce hranu kuša. 018 JOB 034 004 Zajedno ispitajmo što je pravo i razmislimo skupa što je dobro. 018 JOB 034 005 Job je utvrdio: 'Ja sam pravedan, ali Bog meni pravdu uskraćuje. 018 JOB 034 006 U pravu sam, a lašcem prave mene, nasmrt prostrijeljen, a bez krivnje svoje!' 018 JOB 034 007 Zar gdje čovjeka ima poput Joba koji porugu pije kao vodu, 018 JOB 034 008 sa zlikovcima koji skupa hodi i s opakima isti dijeli put? 018 JOB 034 009 On tvrdi: 'Kakva korist je čovjeku od tog što Bogu ugoditi želi?' 018 JOB 034 010 Stoga me čujte, vi ljudi pametni! Od Boga zlo je veoma daleko i nepravednost od Svemogućega, 018 JOB 034 011 te on čovjeku plaća po djelima, daje svakom po njegovu vladanju. 018 JOB 034 012 Odista, Bog zla nikada ne čini, niti Svesilni kad izvrće pravo. 018 JOB 034 013 TÓa tko je njemu povjerio zemlju i vasioni svijet tko je stvorio? 018 JOB 034 014 Kad bi on dah svoj u se povukao, kad bi čitav svoj duh k sebi vratio, 018 JOB 034 015 sva bića bi odjednom izdahnula i u prah bi se pretvorio čovjek. 018 JOB 034 016 Ako razuma imaš, slušaj ovo, prikloni uho glasu riječi mojih. 018 JOB 034 017 Može li vladat' koji mrzi pravo? Najpravednijeg hoćeš li osudit'? - 018 JOB 034 018 Onog koji kaže kralju: 'Nitkove!' a odličniku govori: 'Zlikovče!' 018 JOB 034 019 Koji nije spram knezovima pristran i jednak mu je ubog i mogućnik, jer oni su djelo ruku njegovih? 018 JOB 034 020 Zaglave za tren, usred gluhe noći: komešaju se narodi, prolaze; ni od čije ruke moćni padaju. 018 JOB 034 021 Jer, on nadzire pute čovjekove, pazi nad svakim njegovim korakom. 018 JOB 034 022 Nema toga mraka niti crne tmine gdje bi se mogli zlikovci sakriti. 018 JOB 034 023 Bog nikome unaprijed ne kaže kada će na sud pred njega stupiti. 018 JOB 034 024 Bez saslušanja on satire jake i stavlja druge na njihovo mjesto. 018 JOB 034 025 TÓa odveć dobro poznaje im djela! Sred noći on ih obara i gazi. 018 JOB 034 026 Ćuškom ih bije zbog zloće njihove na mjestu gdje ih svi vidjeti mogu. 018 JOB 034 027 Jer prestadoše za njime hoditi, zanemariše putove njegove 018 JOB 034 028 goneć uboge da vape do njega i potlačene da k njemu leleču. 018 JOB 034 029 Al' miruje li, tko da njega gane? Zastre li lice, tko ga vidjet' može? 018 JOB 034 030 Nad pucima bdi k'o i nad čovjekom da ne zavlada tko narod zavodi. 018 JOB 034 031 Kada bezbožnik Bogu svome kaže: 'Zavedoše me, više griješit neću. 018 JOB 034 032 Ne uviđam li, ti me sad pouči, i ako sam kad nepravdu činio, ubuduće ja činiti je neću!' 018 JOB 034 033 Misliš da Bog mora njega kazniti, dok ti zamisli njegove prezireš? Al' kada ti odlučuješ, a ne ja, mudrost nam svoju istresi dÓe sada! 018 JOB 034 034 Svi ljudi umni sa mnom će se složit' i svatko razuman koji čuje mene: 018 JOB 034 035 Nepromišljeno Job je govorio, u riječima mu neima mudrosti. 018 JOB 034 036 Stoga, nek' se Job dokraja iskuša, jer odgovara poput zlikovaca; 018 JOB 034 037 a svom grijehu još pobunu domeće, među nama on plješće dlanovima i hule svoje na Boga gomila.” 018 JOB 035 001 Elihu nastavi svoju besjedu i reče: 018 JOB 035 002 “Zar ti misliš da pravo svoje braniš, da pravednost pred Bogom dokazuješ, 018 JOB 035 003 kada mu kažeš: 'Što ti je to važno, i ako griješim, što ti činim time?' 018 JOB 035 004 Na sve to ja ću odgovorit' tebi i prijateljima tvojim ujedno. 018 JOB 035 005 Po nebu se obazri i promatraj! Gledaj oblake: od tebe su viši! 018 JOB 035 006 Ako griješiš, što si mu uradio, prijestupom svojim što si mu zadao? 018 JOB 035 007 Ako si prav, što si dodao njemu i što iz ruke tvoje on dobiva? 018 JOB 035 008 Opakost tvoja tebi slične pogađa i pravda tvoja čovjeku koristi. 018 JOB 035 009 Ali kad ispod teškog stenju jarma, kad vapiju na nasilje moćnika, 018 JOB 035 010 nitko ne kaže: 'Gdje je Bog, moj tvorac, koji noć pjesmom veselom ispunja, 018 JOB 035 011 umnijim nas od zvijeri zemskih čini i mudrijima od ptica nebeskih?' 018 JOB 035 012 Tad vapiju, al' on ne odgovara poradi oholosti zlikovaca. 018 JOB 035 013 Ali kako je isprazno tvrditi da Bog njihove ne čuje vapaje, da pogled na njih ne svraća Svesilni! 018 JOB 035 014 A kamoli tek kada ti govoriš: 'On ne vidi mene, parnica moja pred njime stoji, a ja na nj još čekam.' 018 JOB 035 015 Ili: 'Njegova srdžba ne kažnjava, nimalo on za prijestupe ne mari.' 018 JOB 035 016 Isprazno tada otvara Job usta i besjede gomila nerazumne.” 018 JOB 036 001 Elihu nastavi i reče: 018 JOB 036 002 “Strpi se malo, pa ću te poučit', jer još nisam sve rekao za Boga. 018 JOB 036 003 Izdaleka ću svoje iznijet' znanje da Stvoritelja svojega opravdam. 018 JOB 036 004 Zaista, za laž ne znaju mi riječi, uza te je čovjek znanjem savršen. 018 JOB 036 005 Gle, Bog je silan, ali ne prezire, silan je snagom razuma svojega. 018 JOB 036 006 Opakome on živjeti ne daje, nevoljnicima pravicu pribavlja. 018 JOB 036 007 S pravednika on očiju ne skida, na prijestolje ih diže uz kraljeve da bi dovijeka bili uzvišeni. 018 JOB 036 008 Ako su negvam' oni okovani i užetima nevolje sputani, 018 JOB 036 009 djela njihova on im napominje, kazuje im grijeh njine oholosti. 018 JOB 036 010 Tad im otvara uho k opomeni i poziva ih da se zla okane. 018 JOB 036 011 Poslušaju li te mu se pokore, dani im završavaju u sreći, u užicima godine njihove. 018 JOB 036 012 Ne slušaju li, od koplja umiru, zaglave, sami ne znajući kako. 018 JOB 036 013 A srca opaka mržnju njeguju, ne ištu pomoć kad ih on okuje; 018 JOB 036 014 u cvatu svoga dječaštva umiru i venu poput hramskih milosnika. 018 JOB 036 015 Nevoljnog on bijedom njegovom spasava i u nesreći otvara mu oči: 018 JOB 036 016 izbavit će te iz ždrijela tjeskobe k prostranstvima bezgraničnim izvesti, k prepunu stolu mesa pretiloga. 018 JOB 036 017 Ako sudio nisi opakima, ako si pravo krnjio siroti, 018 JOB 036 018 nek' te obilje odsad ne zavede i nek' te dar prebogat ne iskvari. 018 JOB 036 019 Nek' ti je gavan k'o čovjek bez zlata, a čovjek jake ruke poput slaba. 018 JOB 036 020 Ne goni one koji su ti tuđi da rodbinu na njino mjesto staviš. 018 JOB 036 021 Pazi se da u nepravdu ne skreneš, jer zbog nje snađe tebe iskušenje. 018 JOB 036 022 Gle, uzvišen je Bog u svojoj snazi! Zar učitelja ima poput njega? 018 JOB 036 023 Tko je njemu put njegov odredio? Tko će mu reći: 'Radio si krivo'? 018 JOB 036 024 Spomeni se veličati mu djelo što ga pjesmama ljudi opjevaše. 018 JOB 036 025 S udivljenjem svijet čitav ga promatra, divi se čovjek, pa ma izdaleka. 018 JOB 036 026 Veći je Bog no što pojmit' možemo, nedokučiv je broj ljeta njegovih! 018 JOB 036 027 U visini on skuplja kapi vode te dažd u paru i maglu pretvara. 018 JOB 036 028 Pljuskovi tada pljušte iz oblaka, po mnoštvu ljudskom dažde obilato. 018 JOB 036 029 Tko li će shvatit' širenje oblaka, tutnjavu strašnu njegovih šatora? 018 JOB 036 030 Gle, on nad sobom razastire svjetlost i dno morsko on vodama pokriva. 018 JOB 036 031 Pomoću njih on podiže narode, u izobilju hranom ih dariva. 018 JOB 036 032 On munju drži objema rukama i kazuje joj kamo će zgoditi. 018 JOB 036 033 Glasom gromovnim sebe navješćuje, stiže s gnjevom da zgromi opačinu. 018 JOB 037 001 Da, od toga i moje srce drhti i s mjesta svoga iskočiti hoće. 018 JOB 037 002 Čujte, čujte gromor glasa njegova, tutnjavu što mu iz usta izlazi. 018 JOB 037 003 Gle, munja lijeće preko cijelog neba - i sijevne blijesak s kraja na kraj zemlje - 018 JOB 037 004 iza nje silan jedan glas se ori: to On gromori glasom veličajnim. Munje mu lete, nitko ih ne priječi, tek što mu je glas jednom odjeknuo. 018 JOB 037 005 Da, Bog gromori glasom veličajnim, djela velebna, neshvatljiva stvara. 018 JOB 037 006 Kad snijegu kaže: 'Zasniježi po zemlji!' i pljuskovima: 'Zapljuštite silno!' 018 JOB 037 007 svakom čovjeku zapečati ruke da svi njegovo upoznaju djelo. 018 JOB 037 008 U brlog se tad zvijeri sve uvuku i na svojem se šćućure ležaju. 018 JOB 037 009 S južne se strane podiže oluja, a studen vjetri sjeverni donose. 018 JOB 037 010 Već led od daha Božjega nastaje i vodena se kruti površina. 018 JOB 037 011 I opet vodom puni on oblake, i sijevat' stanu oblaci munjama; 018 JOB 037 012 kruže posvuda po volji njegovoj, što im naloži, to će izvršiti na licu cijelog kruga zemaljskoga. 018 JOB 037 013 Šalje ih - ili da kazni narode, ili da ih milosrđem obdari. 018 JOB 037 014 Poslušaj ovo, Jobe, umiri se i promotri djela Božja čudesna. 018 JOB 037 015 Znaš li kako Bog njima zapovijeda, kako munju iz oblaka svog pušta? 018 JOB 037 016 Znaš li o čem vise gore oblaci? Čudesna to su znanja savršenog. 018 JOB 037 017 Kako ti gore od žege haljine u južnom vjetru kad zemlja obamre? 018 JOB 037 018 Zar si nebesa s njim ti razapeo, čvrsta poput ogledala livenog? 018 JOB 037 019 DÓe naputi me što da mu kažemo: zbog tmine se ne snalazimo više. 018 JOB 037 020 Zar ćeš mu reći: 'Hoću govoriti'? Ili na propast vlastitu pristati? 018 JOB 037 021 Tko, dakle, može u svjetlost gledati na nebesima što se sja blistavo kada oblake rastjeraju vjetri? 018 JOB 037 022 Sa sjevera k'o zlato je bljesnulo: veličanstvom strašnim Bog se odjenu! 018 JOB 037 023 Da, Svesilnog doseći ne možemo, neizmjeran je u moći i sudu, velik u pravdi, nikog on ne tlači. 018 JOB 037 024 Zato ljudi svi neka ga se boje! Na mudrost oholu on i ne gleda!” 018 JOB 038 001 Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reče: 018 JOB 038 002 “Tko je taj koji riječima bezumnim zamračuje božanski promisao? 018 JOB 038 003 Bokove svoje opaši k'o junak: ja ću te pitat', a ti me pouči. 018 JOB 038 004 Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Kazuj, ako ti je znanje sigurno. 018 JOB 038 005 Znaš li tko joj je mjere odredio i nad njom uže mjerničko napeo? 018 JOB 038 006 Na čemu joj počivaju temelji? Tko joj postavi kamen ugaoni 018 JOB 038 007 dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani? 018 JOB 038 008 Tko li zatvori more vratnicama kad je navrlo iz krila majčina; 018 JOB 038 009 kad ga oblakom k'o haljom odjenuh i k'o pelenam' ovih maglom gustom; 018 JOB 038 010 kad sam njegovu odredio među, vrata stavio sa prijevornicama? 018 JOB 038 011 Dotle, ne dalje, rekao sam njemu, tu nek' se lomi ponos tvog valovlja! 018 JOB 038 012 Zar si ikad zapovjedio jutru, zar si kazao zori mjesto njeno, 018 JOB 038 013 da poduhvati zemlju za rubove i da iz nje sve bezbožnike strese; 018 JOB 038 014 da je pretvori u glinu pečatnu i oboji je k'o kakvu haljinu. 018 JOB 038 015 Ona uzima svjetlost zlikovcima i pesnicu im lomi uzdignutu. 018 JOB 038 016 Zar si ti prodro do izvora morskih, po dnu bezdana zar si kad hodio? 018 JOB 038 017 Zar su ti vrata smrti pokazali; vidje li dveri kraja mrtvih sjena? 018 JOB 038 018 Zar si prostranstvo zemlje uočio? Govori, ako ti je znano sve to. 018 JOB 038 019 Koji putovi u dom svjetla vode, na kojem mjestu prebivaju tmine, 018 JOB 038 020 da ih odvedeš u njine krajeve, da im put k stanu njihovu pokažeš? 018 JOB 038 021 Ti znadeš to, tÓa davno ti se rodi, tvojih dana broj veoma je velik! 018 JOB 038 022 Zar si stigao do riznica snijega i zar si tuče spremišta vidio 018 JOB 038 023 što ih pričuvah za dane nevolje, za vrijeme boja krvava i rata? 018 JOB 038 024 Kojim li se putem dijeli munja kada iskre po svoj zemlji prosipa? 018 JOB 038 025 Tko li je jaz iskopao povodnju, tko prokrčio pute grmljavini 018 JOB 038 026 da bi daždjelo na kraj nenastanjen, na pustinju gdje žive duše nema, 018 JOB 038 027 da bi neplodnu napojio pustoš, da bi u stepi trava izniknula? 018 JOB 038 028 Ima li kiša svoga roditelja? Tko je taj koji kapi rose rađa? 018 JOB 038 029 Iz čijeg li mraz izlazi krila, tko slanu stvara što s nebesa pada? 018 JOB 038 030 Kako čvrsnu vode poput kamena i led se hvata površja bezdana? 018 JOB 038 031 Možeš li lancem vezati Vlašiće i razdriješiti spone Orionu, 018 JOB 038 032 u pravo vrijeme izvesti Danicu, vodit' Medvjeda s njegovim mladima? 018 JOB 038 033 Zar poznaješ ti zakone nebeske pa da njima moć na zemlji dodijeliš? 018 JOB 038 034 Zar doviknuti možeš oblacima pa da pljuskovi tebe poslušaju? 018 JOB 038 035 Zar na zapovijed tvoju munje lijeću i tebi zar se odazivlju: 'Evo nas'? 018 JOB 038 036 Tko je mudrost darovao ibisu, tko li je pamet ulio u pijetla? 018 JOB 038 037 Tko to mudro prebrojava oblake i tko nebeske izlijeva mjehove 018 JOB 038 038 dok se zemlja u tijesto ne zgusne i dok se grude njezine ne slijepe? 018 JOB 038 039 Zar ćeš ti plijen uloviti lavici ili ćeš glad utažit' lavićima 018 JOB 038 040 na leglu svojem dok gladni čekaju i vrebaju na žrtvu iz zaklona? 018 JOB 038 041 Tko hranu gavranovima pribavlja kad Bogu ptići njegovi cijuču i naokolo oblijeću bez hrane? 018 JOB 039 001 Znaš li kako se legu divokoze? Vidje li kako se mlade košute? 018 JOB 039 002 Izbroji li koliko nose mjeseci, znaš li u koje doba se omlade? 018 JOB 039 003 Sagnuvši se, polegu lanad svoju i breme usred pustinje odlažu, 018 JOB 039 004 a kad im porod ojača, poraste, ostave ga i ne vraćaju mu se. 018 JOB 039 005 Tko dade divljem magarcu slobodu i tko to oglav skinu njemu s glave? 018 JOB 039 006 U zavičaj mu dadoh ja pustinju i polja slana da ondje živuje. 018 JOB 039 007 Buci gradova on se podruguje i ne sluša goničevih povika. 018 JOB 039 008 Luta brdima, svojim pašnjacima, u potrazi za zeleni svakakvom. 018 JOB 039 009 Možeš li slugom učinit' bivola, zadržat' ga noć jednu za jaslama? 018 JOB 039 010 Možeš li njega za brazdu prikovat' da ralo vuče po docima tvojim? 018 JOB 039 011 Možeš li se osloniti na njega jer je njegova snaga prevelika i prepustit' mu težak svoj posao? 018 JOB 039 012 Misliš li tebi da će se vratiti i na gumno ti dotjerati žito? 018 JOB 039 013 Krilima svojim noj trepće radosno, iako krila oskudnih i perja. 018 JOB 039 014 On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih grije, 018 JOB 039 015 ne mareć' što ih zgazit' može noga ili nekakva divlja zvijer zgnječiti. 018 JOB 039 016 S nojićima k'o s tuđima postupa; što mu je trud zaludu, on ne mari. 018 JOB 039 017 Jer Bog je njega lišio pameti, nije mu dao nikakva razbora. 018 JOB 039 018 Ali kada na let krila raširi, tada se ruga konju i konjaniku. 018 JOB 039 019 Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio? 018 JOB 039 020 Zar ti činiš da skače k'o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem? 018 JOB 039 021 Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje. 018 JOB 039 022 Strahu se ruga, ničeg se ne boji, ni pred mačem uzmaknuti neće. 018 JOB 039 023 Na sapima mu zvekeće tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica. 018 JOB 039 024 Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko će ga zadržat': 018 JOB 039 025 na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj već njuši, viku bojnu i poklič vojskovođa. 018 JOB 039 026 Zar po promislu tvojem lijeće soko i prema jugu krila svoja širi? 018 JOB 039 027 Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije? 018 JOB 039 028 Na litici on stanuje i noćÄi, na grebenima vrleti visokih. 018 JOB 039 029 Odatle na plijen netremice vreba, oči njegove vide nadaleko. 018 JOB 039 030 Krvlju se hrane njegovi orlići; gdje je ubijenih, tamo je i on.” 018 JOB 040 001 I Jahve se obrati Jobu i reče mu: 018 JOB 040 002 “Zar će se s Jakim preti još kudilac? Tužitelj Božji nek' sam odgovori!” 018 JOB 040 003 A Job odgovori Jahvi i reče: 018 JOB 040 004 “Odveć sam malen: što da odgovorim? Rukom ću svoja zatisnuti usta. 018 JOB 040 005 Riječ rekoh - neću više započeti; rekoh dvije - al' neću nastaviti.” 018 JOB 040 006 Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reče: 018 JOB 040 007 “Bokove svoje opaši k'o junak, ja ću te pitat', a ti me pouči. 018 JOB 040 008 Zar bi i moj sud pogaziti htio, okrivio me da sebe opravdaš? 018 JOB 040 009 Zar ti mišica snagu Božju ima, zar glasom grmjet' možeš poput njega? 018 JOB 040 010 Ogrni se sjajem i veličanstvom, dostojanstvom se odjeni i slavom. 018 JOB 040 011 Plani dÓe bijesom ognja jarosnoga, pogledom jednim snizi oholnika. 018 JOB 040 012 Ponositoga pogledaj, slomi ga, na mjestu satri svakoga zlikovca. 018 JOB 040 013 U zemlju sve njih zajedno zakopaj, u mračnu ih pozatvaraj tamnicu. 018 JOB 040 014 Tada ću i ja tebi odat' hvalu što si se svojom desnicom spasio. 018 JOB 040 015 A sada, dÓe promotri Behemota! Travom se hrani poput govečeta, 018 JOB 040 016 u bedrima je, gle, snaga njegova, a krepkost mu u mišićju trbušnom. 018 JOB 040 017 Poput cedra rep podignut ukruti, sva su mu stegna ispreplele žile. 018 JOB 040 018 Mjedene cijevi kosti su njegove, zglobovi mu od željeza kvrge. 018 JOB 040 019 Prvenac on je Božjega stvaranja; mačem ga je naoružao tvorac. 018 JOB 040 020 Gore mu danak u hrani donose i sve zvijerje što po njima se igra. 018 JOB 040 021 Pod lotosom on zavaljen počiva, guštik močvarni i glib kriju ga. 018 JOB 040 022 Sjenu mu pravi lotosovo lišće, pod vrbama on hladuje potočnim. 018 JOB 040 023 Nabuja li rijeka, on ne strahuje: nimalo njega ne bi zabrinulo da mu u žvale i sav Jordan jurne. 018 JOB 040 024 Tko bi za oči uhvatio njega i tko bi mu nos sulicom probio? 018 JOB 041 001 Zar loviš Levijatana udicom? Zar ćeš mu jezik zažvalit' užetom? 018 JOB 041 002 Zar mu nozdrve trskom probost' možeš ili mu kukom probiti vilicu? 018 JOB 041 003 Hoće li te on preklinjat' za milost, hoće li s tobom blago govoriti? 018 JOB 041 004 I zar će s tobom savez on sklopiti da sveg života tebi sluga bude? 018 JOB 041 005 Hoćeš li se s njim k'o s pticom poigrat' i vezat' ga da kćeri razveseliš? 018 JOB 041 006 Hoće li se za nj cjenkati ribari, među sobom podijelit' ga trgovci? 018 JOB 041 007 Možeš li kopljem njemu kožu izbost ili glavu mu probiti ostima? 018 JOB 041 008 Podigni de ruku svoju na njega: za boj se spremi - bit će ti posljednji! 018 JOB 041 009 Zalud je nadu u njega gojiti, na pogled njegov čovjek već pogiba. 018 JOB 041 010 Junaka nema da njega razdraži, tko će mu se u lice suprotstavit'? 018 JOB 041 011 Tko se sukobi s njim i živ ostade? Pod nebesima tog čovjeka nema! 018 JOB 041 012 Prešutjet neću njegove udove, ni silnu snagu, ni ljepotu stasa. 018 JOB 041 013 Tko mu smije razodjenut' odjeću, tko li kroz dvostruk prodrijeti mu oklop? 018 JOB 041 014 Tko će mu ralje rastvorit' dvokrilne kad strah vlada oko zubi njegovih? 018 JOB 041 015 Hrbat mu je od ljuskavih štitova, zapečaćenih pečatom kamenim. 018 JOB 041 016 Jedni uz druge tako se sljubiše da među njima dah ne bi prošao. 018 JOB 041 017 Tako su čvrsto slijepljeni zajedno: priljubljeni, razdvojit' se ne mogu. 018 JOB 041 018 Kad kihne, svjetlost iz njega zapršti, poput zorinih vjeđa oči su mu. 018 JOB 041 019 Zublje plamsaju iz njegovih ralja, iskre ognjene iz njih se prosiplju. 018 JOB 041 020 Iz nozdrva mu sukljaju dimovi kao iz kotla što kipi na vatri. 018 JOB 041 021 Dah bi njegov zapalio ugljevlje, jer mu iz ralja plamenovi suču. 018 JOB 041 022 U šiji leži sva snaga njegova, a ispred njega užas se prostire. 018 JOB 041 023 Kad se ispravi, zastrepe valovi i prema morskoj uzmiču pučini. 018 JOB 041 024 Poput pećine srce mu je tvrdo, poput mlinskoga kamena otporno. 018 JOB 041 025 Pregibi tusta mesa srasli su mu, čvrsti su kao da su saliveni. 018 JOB 041 026 Zgodi li ga mač, od njeg se odbije, tako i koplje, sulica i strijela. 018 JOB 041 027 Poput slame je za njega željezo, mjed je k'o drvo iscrvotočeno. 018 JOB 041 028 On ne uzmiče od strelice s luka, stijenje iz praćke na nj k'o pljeva pada. 018 JOB 041 029 K'o slamčica je toljaga za njega, koplju se smije kad zazviždi nad njim. 018 JOB 041 030 Crepovlje oštro ima na trbuhu i blato njime ore k'o drljačom. 018 JOB 041 031 Pod njim vrtlog sav k'o lonac uskipi, uspjeni more k'o pomast u kotlu. 018 JOB 041 032 Za sobom svijetlu ostavlja on brazdu, regbi, bijelo runo bezdan prekriva. 018 JOB 041 033 Ništa slično na zemlji ne postoji i niti je tko tako neustrašiv. 018 JOB 041 034 I na najviše on s visoka gleda, kralj je svakome, i najponosnijim.” 018 JOB 042 001 A Job ovako odgovori Jahvi: 018 JOB 042 002 “Ja znadem, moć je tvoja bezgranična: što god naumiš, to izvesti možeš. 018 JOB 042 003 Tko je taj koji riječima bezumnim zamračuje božanski promisao? Govorah stoga, ali ne razumjeh, o čudesima meni neshvatljivim. 018 JOB 042 004 O, poslušaj me, pusti me da zborim: ja ću te pitat', a ti me pouči. 018 JOB 042 005 Po čuvenju tek poznavah te dosad, ali sada te oči moje vidješe. 018 JOB 042 006 Sve riječi svoje zato ja poričem i kajem se u prahu i pepelu.” 018 JOB 042 007 Kada Jahve izgovori Jobu ove riječi, reče on Elifazu Temancu: “Ti i tvoja dva prijatelja raspalili ste gnjev moj jer niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job. 018 JOB 042 008 Zato uzmite sada sedam junaca i sedam ovnova i pođite k mome sluzi Jobu, pa prinesite za sebe paljenicu, a sluga moj Job molit će se za vas. Imat ću obzira prema njemu i neću vam učiniti ništa nažao zato što niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job.” 018 JOB 042 009 Tada odoše Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naamata i učiniše kako im je Jahve zapovjedio. I Jahve se obazre na Joba. 018 JOB 042 010 I Jahve vrati Joba u prijašnje stanje jer se založio za svoje prijatelje, pa mu još udvostruči ono što je posjedovao. 018 JOB 042 011 Tad se vratiše Jobu sva njegova braća, i sve njegove sestre, i svi prijašnji znanci te su jeli s njim kruh u njegovoj kući, žaleći ga i tješeći zbog svih nevolja što ih Jahve bijaše na nj poslao. Svaki mu darova po jedan srebrnik i po jedan zlatan prsten. 018 JOB 042 012 Jahve blagoslovi novo Jobovo stanje još više negoli prijašnje. Blago mu je brojilo četrnaest tisuća ovaca, šest tisuća deva, tisuću jarmova volova i tisuću magarica. 018 JOB 042 013 Imao je sedam sinova i tri kćeri. 018 JOB 042 014 Prvoj nadjenu ime Jemima, drugoj Kasija, a trećoj Keren-Hapuk. 018 JOB 042 015 U svem onom kraju ne bijaše žena tako lijepih kao Jobove kćeri. I otac im dade jednaku baštinu kao i njihovoj braći. 018 JOB 042 016 Poslije toga Job doživje dob od sto četrdeset godina i vidje djecu svoju i djecu svoje djece do četvrtog koljena. 018 JOB 042 017 Potom umrije Job, star, nauživši se života. # # BOOK 019 PSA Psalms Psalmi 019 PSA 001 001 Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu grešničkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca, 019 PSA 001 002 već uživa u Zakonu Jahvinu, o Zakonu njegovu misli dan i noć. 019 PSA 001 003 On je k'o stablo zasađeno pokraj voda tekućica što u svoje vrijeme plod donosi; lišće mu nikad ne vene, sve što radi dobrim urodi. 019 PSA 001 004 Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi! Oni su k'o pljeva što je vjetar raznosi. 019 PSA 001 005 Stoga se opaki neće održati na sudu, ni grešnici u zajednici pravednih. 019 PSA 001 006 Jer Jahve zna put pravednih, a propast će put opakih. 019 PSA 002 001 Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju? 019 PSA 002 002 Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rotÄe protiv Jahve i Pomazanika njegova: 019 PSA 002 003 “Skršimo okove njihove i jaram njihov zbacimo!” 019 PSA 002 004 Smije se onaj što na nebu stoluje, Gospod im se podruguje. 019 PSA 002 005 Tad im veli u svom gnjevu, žestinom ih on zbunjuje: 019 PSA 002 006 “TÓa ja kralja svog postavih nad Sionom, svojom svetom gorom.” 019 PSA 002 007 Obznanjujem odluku Jahvinu: Gospodin mi reče: “Ti si sin moj, danas te rodih. 019 PSA 002 008 Zatraži samo, i dat ću ti puke u baštinu, i u posjed krajeve zemaljske. 019 PSA 002 009 Vladat ćeš njima palicom gvozdenÄom i razbit ih kao sud lončarski.” 019 PSA 002 010 Opametite se sada, vi kraljevi, Urazumite se, suci zemaljski. 019 PSA 002 011 Služite Jahvi sa strahom, s trepetom se pokorite njemu, 019 PSA 002 012 da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu, kad uskoro plane srdžba njegova. Blago svima koji se njemu utječu! 019 PSA 003 001 Psalam. Davidov. Kad je David bježao pred sinom Abšalomom. Jahve, koliko je tlačitelja mojih, koliki se podižu na me! 019 PSA 003 002 Mnogi su što o meni zbore: “Nema mu spasenja u Bogu!” 019 PSA 003 003 Ti si ipak štit moj, Jahve; slavo moja, ti mi glavu podižeš. 019 PSA 003 004 Iza sveg glasa Jahvi zavapih, i on me usliša sa svete gore svoje. 019 PSA 003 005 Sad mogu leć' i usnuti, i onda ustat' jer me Jahve drži. 019 PSA 003 006 Ne bojim se tisuća ljudi što me opsjedaju dušmanski. 019 PSA 003 007 Ustani, o Jahve! Spasi me, o Bože moj! Ti udaraš po obrazu sve neprijatelje moje, opakima zube razbijaš. 019 PSA 003 008 U Jahve je spasenje: na tvom narodu tvoj je blagoslov! 019 PSA 004 001 Zborovođi. Uz žičana glazbala. Psalam. Davidov. Kad zazovem, usliši me, Bože, pravdo moja, ti što me u tjeskobi izbavÄi: smiluj mi se, usliši moju molitvu! 019 PSA 004 002 Sinovi čovječji, dokle će vam srca ostati tvrda? Zašto ispraznost ljubite, opsjenu slijedite? 019 PSA 004 003 Znajte: Jahve čudesno uzvisuje prijatelja svoga; Gospodin će me uslišiti kad ga zazovem. 019 PSA 004 004 Promislite u srcima i ne griješite, dršćite na svojim ležajima i zanijemite. 019 PSA 004 005 Prinesite žrtve pravedne, u Jahvu se uzdajte! 019 PSA 004 006 Mnogi govore: “Tko će nam pokazati sreću?” Obasjaj nas, Jahve, svjetlom svoga lica! 019 PSA 004 007 Više si u srce moje ulio radosti nego kad obilno rode pšenica i vino. 019 PSA 004 008 Čim legnem, odmah u miru i usnem, jer mi samo ti, o Jahve, daješ miran počinak. 019 PSA 005 001 Zborovođi. Uz frule. Psalam. Davidov. Čuj, o Jahve, riječi moje, jecaje moje razaberi! 019 PSA 005 002 Osvrni se na glas mog prizivanja, o Kralju moj i Bože moj, jer tebe vruće zazivam! 019 PSA 005 003 Jahve, zorom glas mi već čuješ, zorom ti već lijem molitve u nadi čekajuć'. 019 PSA 005 004 Jer ti nisi Bog kom je nepravda mila: zlobniku nema boravka s tobom, 019 PSA 005 005 opaki ne mogu opstati pred tvojim pogledom. Mrziš sve što čine bezakonje 019 PSA 005 006 i uništavaš lažljivce. Varalica i krvopija Jahvi se gadi. 019 PSA 005 007 Po velikoj dobroti tvojoj unići ću u Dom tvoj; past ću ničice pred svetim Domom tvojim, Jahve, prepun poštovanja. 019 PSA 005 008 U svojoj me pravdi vodi poradi mojih dušmana, svoj put mi poravnaj pred očima. 019 PSA 005 009 U njihovim ustima iskrenosti nema, srce im je puno zloće; grlo im je grob otvoren, a jezikom laskaju. 019 PSA 005 010 Kazni ih, o Bože! Nek' propadnu oni i osnove njine, otjeraj ih zbog mnogih nedjela njihovih; tÓa oni se digoše na tebe. 019 PSA 005 011 Nek' se raduju svi što se utječu tebi, neka kliču sve dovijeka! Štiti ih i nek se vesele u tebi koji ljube ime tvoje, 019 PSA 005 012 jer pravednika, Jahve, ti blagoslivljaš, dobrotom ga svojom k'o štitom zaklanjaš. 019 PSA 006 001 Zborovođi. Uz žičano glazbalo. U oktavi. Psalam. Davidov. Jahve, nemoj me karati u srdžbi svojoj, ne kažnjavaj me u svojoj jarosti! 019 PSA 006 002 Smiluj mi se, Jahve, jer sam iznemog'o, Jahve, ozdravi me jer dršću kosti moje. 019 PSA 006 003 Duboko mi je duša potresena, a ti, o Jahve - dokle ćeš? 019 PSA 006 004 Vrati se, Jahve, dušu mi izbavi, spasi me rad svoje dobrote: 019 PSA 006 005 jer među mrtvima tko te se sjeća, u Podzemlju tko ti hvale pjeva? (Sheol h7585) 019 PSA 006 006 Iznemogoh od pusta jecanja, u noći postelju plačem zalijevam, suzama ležaj natapam. 019 PSA 006 007 Od žalosti oko mi gasne i slabi, jer su mnogi neprijatelji moji. 019 PSA 006 008 Odstupite od mene, svi opaki, jer je Jahve plač moj čuo. 019 PSA 006 009 Čuo je Jahve molbu moju, Jahve je primio moju molitvu. 019 PSA 006 010 Neka se postide i užasno zbune svi moji dušmani, i puni srama neka smjesta odstupe. 019 PSA 007 001 Tužaljka. Davidova. Ispjeva je Jahvi zbog Kuša Benjaminovca. O Jahve, Bože moj, tebi se utječem, od svih progonitelja spasi me, oslobodi, 019 PSA 007 002 da mi dušu ne zgrabe kao lav što razdire, a nema tko da izbavi. 019 PSA 007 003 Jahve, Bože moj, ako to učinih, ako je nepravda na rukama mojim, 019 PSA 007 004 ako zlom uzvratih prijatelju, ili oplijenih nepravedna tužitelja: 019 PSA 007 005 neka mi dušmanin progoni dušu i zgrabi je, neka mi život u zemlju satre i jetru u prašinu baci. 019 PSA 007 006 Ustani, Jahve, u svom gnjevu, digni se na bijes tlačitelja mojih. Probudi se! Sud mi sazovi! 019 PSA 007 007 Neka te okruži skupština narodna, nad njom sjedni visoko! 019 PSA 007 008 O Jahve, dosudi mi pravo po pravosti mojoj i po nevinosti koja je u meni. 019 PSA 007 009 Dokrajči bezakonje zlotvora, pravedna podigni, pravedni Bože koji proničeš srca i bubrege. 019 PSA 007 010 Meni je štit Bog koji spasava čestita srca. 019 PSA 007 011 Bog je pravedan sudac, on povazdan prijeti: 019 PSA 007 012 ako se ne obrate, mač će naoštriti, luk će svoj zapet' i pravo smjerit'. 019 PSA 007 013 Spremit će za njih smrtonosno oružje, strijele će svoje užariti. 019 PSA 007 014 Eto, zlotvor zače nepravdu, otrudnje pakošću i podlost rodi. 019 PSA 007 015 Iskopa jamu i prodube; sam u jamu svoju pade! 019 PSA 007 016 Pakost će njegova pasti njemu na glavu, njemu na tjeme okrenut se nasilje njegovo. 019 PSA 007 017 A ja ću hvaliti Jahvu zbog pravde njegove i pjevat ću imenu Jahve višnjega. 019 PSA 008 001 Zborovođi. Po napjevu “Tijesci”. Psalam. Davidov. Jahve, Gospode naš, divno je ime tvoje po svoj zemlji, veličanstvom nebo natkriljuješ! 019 PSA 008 002 U ustima djece i dojenčadi hvalu si spremio protiv neprijatelja, da postidiš mrzitelja, zlotvora. 019 PSA 008 003 Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde što ih učvrsti - 019 PSA 008 004 pa što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohodiš? 019 PSA 008 005 Ti ga učini malo manjim od Boga, slavom i sjajem njega okruni. 019 PSA 008 006 Vlast mu dade nad djelima ruku svojih, njemu pod noge sve podloži: 019 PSA 008 007 ovce i svakolika goveda, i zvijeri poljske k tome, 019 PSA 008 008 ptice nebeske i ribe morske, i što god prolazi stazama morskim. 019 PSA 008 009 Jahve, Gospode naš, divno je ime tvoje po svoj zemlji! 019 PSA 009 001 Zborovođi. Po napjevu “Umri za sina”. Psalam. Davidov. ALEF Slavim te, Jahve, svim srcem svojim, ispovijedam sva čudesna djela tvoja. 019 PSA 009 002 Radujem se i kličem tebi, pjevam imenu tvome, Svevišnji! 019 PSA 009 003 BET Dušmani moji natrag krenuše, padoše i pred licem tvojim pogiboše. 019 PSA 009 004 Jer ti se zauze za moje pravo i parbu moju, ti sjede na prijesto - sudac pravedan: 019 PSA 009 005 GIMEL ti pokara pogane, pogubi bezbošca, ime im izbrisa dovijeka. 019 PSA 009 006 Dušmani klonuše, smrvljeni zauvijek, ti im gradove razori - nesta im spomena. 019 PSA 009 007 HE Ali Jahve dovijeka stoluje, postavi prijesto svoj da sudi: 019 PSA 009 008 sam po pravdi sudi krug zemaljski, izreče pucima osudu pravednu. 019 PSA 009 009 VAU Jahve je tvrđava tlačenom, tvrđava spasa u danima tjeskobe. 019 PSA 009 010 Nek' se uzdaju u te koji znaju ime tvoje, jer ne ostavljaš onih što ljube tebe, o Jahve. 019 PSA 009 011 ZAJIN Pjevajte Jahvi koji prebiva na Sionu, razglašujte među pucima djela njegova, 019 PSA 009 012 jer ih se spomenu kao osvetnik krvi i siromaškog jauka ne zaboravi. 019 PSA 009 013 HET Smiluj mi se, Jahve: pogledaj nevolju u koju me vrgoše neprijatelji moji, od vrata smrti izbavi me 019 PSA 009 014 da naviještam sve hvale tvoje na vratima kćeri Sionske, da radostan kličem zbog spasenja tvoga. 019 PSA 009 015 TET Pogani padoše u jamu koju sami iskopaše, zamka koju potajno staviše uhvati nogu njihovu. 019 PSA 009 016 Jahve se iskaza i sud održa; grešnik se spleo u djela svoja. 019 PSA 009 017 JOD Nek' grešnici odu u Podzemlje, svi pogani što zaboraviše Boga. (Sheol h7585) 019 PSA 009 018 KAF Jer siromah neće pasti u zaborav zauvijek, ufanje ubogih neće biti zaludu dovijeka. 019 PSA 009 019 Ustani, Jahve, da se ne osili čovjek, nek' pogani budu osuđeni pred tobom! 019 PSA 009 020 Strah im, o Jahve, utjeraj, nek' spoznaju pogani da su smrtnici! 019 PSA 010 001 LAMED Zašto, Jahve, stojiš daleko, zašto se skrivaš u dane tjeskobe? 019 PSA 010 002 Obijesni bezbožnik jadnika goni, u zamke ga hvata koje mu postavi. 019 PSA 010 003 Bezbožnik se pohlepom hvali, NUN lakomac psuje i Jahvu prezire. 019 PSA 010 004 Bezbožnik zbori u obijesti svojoj: “Ne, istrage nema! TÓa ni Boga nema!” I u tome sva mu je misao. 019 PSA 010 005 Puti su mu svagda uspješni, na sudove tvoje on i ne misli, sve protivnike svoje prezire. 019 PSA 010 006 U srcu veli: “Neću posrnuti! Ni u kojem koljenu neću biti nesretan.” 019 PSA 010 007 PE Usta mu puna kletve, lukavstva i prijevare, pod jezikom njegovim muka i nesreća. 019 PSA 010 008 U zasjedi čuči pokraj ograda, potajno ubija nevina, AJIN očima siromaha vreba. 019 PSA 010 009 U zaklonu sjedi k'o lav u pećini, vreba da opljačka jadnika i da ga povuče u mrežu. 019 PSA 010 010 Pritajen čuči na zemlji, od nasilja mu siromasi padaju. 019 PSA 010 011 U srcu svome veli: “ZÓaboravi Gospod, odvrati lice i nikoga ne vidi!” 019 PSA 010 012 KOF Ustani, Gospode Bože, podigni ruku, ne zaboravi siromaha. 019 PSA 010 013 Zašto da bezbožnik prezire Boga, zašto da kaže u srcu: “Neće kazniti!” 019 PSA 010 014 REŠ Jer ti vidiš, gledaš jad i nevolju, u ruci je mjeriš. Siromah se tebi predaje, ubogu ti si pomoć! 019 PSA 010 015 ŠIN Pakosnu grešniku satri mišicu, kazni mu pakost da je više ne bude! 019 PSA 010 016 Jahve je kralj u vijeke vjekova, iz zemlje njegove nestat će pogana. 019 PSA 010 017 TAU Počuj, o Jahve, čežnju siromašnih, okrijepi im srce, uho prikloni: 019 PSA 010 018 da zaštitiš pravo ubogih i tlačenih, da straha više ne zadaje čovjek zemljanÄi. 019 PSA 011 001 Zborovođi. Psalam. Davidov. Jahvi se utječem! Zašto dakle govorite duši mojoj: “Odleti u goru kao ptica! 019 PSA 011 002 Gle, bezbožnici već luk napeše, za tetivu strijelu zapeše da iz potaje ustrijele pravednika. 019 PSA 011 003 Kad su temelji uzljuljani, što da učini pravednik?” 019 PSA 011 004 Jahve je u svom svetom Hramu, na nebeskom sjedi prijestolju. Oči njegove motre, vjeđama proniče sinove ljudske. 019 PSA 011 005 Jahve proniče pravedna i nepravedna, iz dna duše mrzi silnika. 019 PSA 011 006 Na grešnike će izlit' žeravu i sumpor, vjetar ognjeni bit će dio njine sudbine. 019 PSA 011 007 Pravedan je Jahve i pravednost ljubi, čestiti će gledat' lice njegovo. 019 PSA 012 001 Zborovođi. U oktavi. Psalam. Davidov. U pomoć, Jahve, jer nestaje pobožnih, vjernosti nema više među ljudima! 019 PSA 012 002 Svatko laže svome bližnjemu, govori usnama lažljivim i srcem dvoličnim. 019 PSA 012 003 Istrijebi, Jahve, sve usne lažljive i jezik hvastavi; 019 PSA 012 004 one što zbore: “Jezik je naša snaga, naše su usne za nas: tko nam što može?” 019 PSA 012 005 “Zbog nevolje tlačenih i jauka ubogih sada ću ustati - govori Jahve - spasenje donijet' onom tko ga želi.” 019 PSA 012 006 Riječi su Jahvine riječi iskrene, srebro prokušano, od zemlje odvojeno, sedam puta očišćeno. 019 PSA 012 007 O Jahve, ti ćeš bdjeti nad nama, od naraštaja ovog čuvat' nas svagda, 019 PSA 012 008 pa nek' se okolo vrzu zlotvori, nek' se izdižu ljudi najgori. 019 PSA 013 001 Zborovođi. Psalam. Davidov. 019 PSA 013 002 TÓa dokle, Jahve, dokle ćeš me zaboravljati? Dokle ćeš skrivati lice od mene? 019 PSA 013 003 Dokle ću nositi bol u duši; tugu u srcu obdan i obnoć? Dokle će se dušmanin dizat' na me? 019 PSA 013 004 Pogledaj, usliši, Jahve, Bože moj! Prosvijetli mi oči da ne zaspim nasmrt, 019 PSA 013 005 nek' ne kaže dušmanin: “Nadjačah njega!” Nek' ne kliču protivnici ako posrnem! 019 PSA 013 006 Ja se u tvoju dobrotu uzdam, nek' mi se srce raduje spasenju tvome! Pjevat ću Jahvi koji mi učini dobro, pjevat ću imenu Jahve Svevišnjeg! 019 PSA 014 001 Zborovođi. Davidov. Bezumnik reče u srcu: “Nema Boga.” Pokvareni rade gadosti; nitko da čini dobro. 019 PSA 014 002 Jahve s nebesa gleda na sinove ljudske da vidi ima li tko razuman Boga da traži. 019 PSA 014 003 No, svi skrenuše zajedno, svi se pokvariše: nitko da čini dobro - nikoga nema. 019 PSA 014 004 Neće li se urazumiti svi što bezakonje čine, koji proždiru narod moj kao da jedu kruha? Ne zazivlju ime Jahvino: 019 PSA 014 005 jednom će drhtati od straha, jer je Bog s rodom pravednim. 019 PSA 014 006 Želite razbiti nakane ubogog: Jahve je utočište njegovo. 019 PSA 014 007 O neka dođe sa Siona spas Izraelu! Kad Jahve promijeni udes naroda svoga, klicat će Jakov, radovat se Izrael. 019 PSA 015 001 Psalam. Davidov. Jahve, tko smije prebivati u šatoru tvome, tko li stanovati na svetoj gori tvojoj? 019 PSA 015 002 Onaj samo tko živi čestito, koji čini pravicu, i istinu iz srca zbori, 019 PSA 015 003 i ne kleveće jezikom; koji bližnjem zla ne nanosi i ne sramoti susjeda svoga; 019 PSA 015 004 koji zlikovca prezire, a poštuje one što se Jahve boje; 019 PSA 015 005 koji se zaklinje prijatelju, a ne krši prisege, i ne daje novca na lihvu, i ne prima mita protiv nedužna. Tko tako čini, pokolebat' se neće dovijeka. 019 PSA 016 001 Miktam. Davidov. Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem. 019 PSA 016 002 Jahvi rekoh: “Ti si moj gospodar, nema mi blaženstva bez tebe!” 019 PSA 016 003 Za svetima što su u zemlji sav plamtim od čežnje! 019 PSA 016 004 Gomilaju patnje moje koji slijede bogove tuđe. Ja im ljevanica nalijevat' neću, ime im spominjat' neću usnama. 019 PSA 016 005 Jahve mi je baština i kalež: Ti u ruci držiš moju sudbinu. 019 PSA 016 006 Na divnu zemlju padoše mi konopi, vrlo mi je mila moja baština. 019 PSA 016 007 Blagoslivljam Jahvu koji me svjetuje te me i noću srce opominje. 019 PSA 016 008 Jahve mi je svagda pred očima; jer mi je zdesna, neću posrnuti. 019 PSA 016 009 Stog' mi se raduje srce i kliče duša, i tijelo mi spokojno počiva. 019 PSA 016 010 Jer mi nećeš ostavit' dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. (Sheol h7585) 019 PSA 016 011 Pokazat ćeš mi stazu u život, puninu radosti pred licem svojim, sebi zdesna blaženstvo vječno. 019 PSA 017 001 Molitva. Davidova. Počuj, Jahve pravedni, i vapaj mi poslušaj, usliši molitvu iz usta iskrenih! 019 PSA 017 002 Od tebe nek' mi dođe presuda, tvoje oči vide što je pravo. 019 PSA 017 003 Istraži mi srce, pohodi noću, ognjem me iskušaj, al' u meni nećeš nać' bezakonja. Ne zgriješiše usta moja 019 PSA 017 004 kao što griješe ljudi: po riječima usta tvojih čuvah putove Zakona. 019 PSA 017 005 Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze, ne zasta mi noga na putima tvojim. 019 PSA 017 006 Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišit': prikloni mi uho i čuj riječi moje. 019 PSA 017 007 Proslavi na meni dobrotu svoju, ti koji od dušmana izbavljaš one što se utječu desnici tvojoj. 019 PSA 017 008 Čuvaj me k'o zjenicu oka, sakrij me u sjenu krila svojih 019 PSA 017 009 od zlotvora što na me nasrću. Dušmani me bijesni opkoljuju, 019 PSA 017 010 bešćutno srce zatvaraju i ustima zbore naduto, 019 PSA 017 011 Koraci njini sad me okružuju, smjeraju da me na zemlju obore; 019 PSA 017 012 slični lavu dok se, zinuv, na plijen obara i laviću što vreba u potaji. 019 PSA 017 013 Ustani, Jahve, presretni ga i obori, od grešnika mi život mačem spasi, 019 PSA 017 014 a rukom od ljudi, Gospodine: od ljudi kojih je dio ovaj život, kojima želudac puniš dobrima; kojih su sinovi siti, a djeci daju što im pretekne. 019 PSA 017 015 A ja ću u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit ću ga se nagledati. 019 PSA 018 001 Učitelju zbora. Od Jahvina sluge Davida koji Jahvi ispjeva ovu pjesmu u onaj dan kad ga Jahve oslobodi iz ruku neprijatelja Ljubim te, Jahve, kreposti moja! 019 PSA 018 002 Jahve, hridino moja, utvrdo moja spase moj; Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja! 019 PSA 018 003 Zazvat ću Jahvu, hvale predostojna, i od dušmana bit ću izbavljen. 019 PSA 018 004 Valovi smrti okružiše mene, prestraviše me bujice pogubne. 019 PSA 018 005 Užad Podzemlja sputiše me, smrtonosne zamke padoše na me: (Sheol h7585) 019 PSA 018 006 u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Hrama zov mi začu, i vapaj moj mu do ušiju doprije. 019 PSA 018 007 I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmaše se temelji gora, pokrenuše se, jer On gnjevom planu. 019 PSA 018 008 Iz nosnica mu dim se diže, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje živo od njega plamsa. 019 PSA 018 009 On nagnu nebesa i siđe, pod nogama oblaci mu mračni. 019 PSA 018 010 Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi. 019 PSA 018 011 Ogrnu se mrakom kao koprenom, prekri se tamnim vodama i oblacima tmastim, 019 PSA 018 012 od blijeska pred licem njegovim užga se ugljevlje plameno. 019 PSA 018 013 Jahve s neba zagrmje, Svevišnjega glas se ori. 019 PSA 018 014 Odape strijele i dušmane rasu, izbaci munje i na zemlju ih obori. 019 PSA 018 015 Morska se dna pokazaše, i temelji svijeta postaše goli od strašne prijetnje Jahvine, od olujna daha gnjeva njegova. 019 PSA 018 016 On pruži s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi. 019 PSA 018 017 Od protivnika moćnog mene oslobodi, od dušmana mojih jačih od mene. 019 PSA 018 018 Navališe na me u dan zlosretni, ali me Jahve zaštiti, 019 PSA 018 019 na polje prostrano izvede me, spasi me jer sam mu mio. 019 PSA 018 020 Po pravednosti mojoj Jahve mi uzvrati, po čistoći ruku mojih on me nagradi, 019 PSA 018 021 jer čuvah putove Jahvine, od Boga se svoga ne udaljih. 019 PSA 018 022 Odredbe njegove sve su mi pred očima, zapovijedi njegove nisam odbacio, 019 PSA 018 023 do srži odan njemu sam bio, čuvam se grijeha svakoga. 019 PSA 018 024 Jahve mi po pravdi mojoj vrati, čistoću ruku mojih vidje. 019 PSA 018 025 S prijateljem ti si prijatelj, poštenu poštenjem uzvraćaš. 019 PSA 018 026 S čovjekom čistim ti si čist, a lukavca izigravaš, 019 PSA 018 027 jer narodu poniženu spasenje donosiš, a ponižavaš oči ohole. 019 PSA 018 028 Jahve, ti moju svjetiljku užižeš, Bože, tminu moju obasjavaš: 019 PSA 018 029 s tobom udaram na čete dušmanske, s Bogom svojim preskačem zidine. 019 PSA 018 030 Savršeni su puti Gospodnji, i riječ je Božja ognjem kušana. On, samo on, štit je svima koji se k njemu utječu. 019 PSA 018 031 Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga našega? 019 PSA 018 032 Taj Bog me snagom opasuje, stere mi put besprijekoran, 019 PSA 018 033 noge mi dade brze k'o u košute i postavi me na visine čvrste, 019 PSA 018 034 ruke mi za borbu uvježba i mišice da luk mjedeni napinju. 019 PSA 018 035 Daješ mi štit svoj koji spasava, tvoja me desnica drži, tvoja me brižljivost uzvisi. 019 PSA 018 036 Pouzdanje daješ mom koraku, i noge mi više ne posrću. 019 PSA 018 037 Pognah svoje dušmane i dostigoh, i ne vratih se dok ih ne uništih. 019 PSA 018 038 Obaram ih, ne mogu se dići, padaju, pod nogama mi leže. 019 PSA 018 039 Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podloži. 019 PSA 018 040 Ti dušmane moje u bijeg natjera, i rasprših one koji su me mrzili. 019 PSA 018 041 Vapiju u pomoć - nikog da pomogne; vapiju Jahvi - ne odaziva se. 019 PSA 018 042 Smrvih ih kao prah na vjetru, zgazih ih k'o blato na putu. 019 PSA 018 043 Ti me izbavi od bune u mom narodu, postavi me glavarom pogana, puk koji ne poznavah služi mi. 019 PSA 018 044 Svaki moj šapat pokorno on sluša, sinovi tuđinci meni laskaju; 019 PSA 018 045 sinovi tuđinski gube srčanost, izlaze dršćuć' iz svojih utvrda. 019 PSA 018 046 Živio Jahve! Blagoslovljena hridina moja! Neka se uzvisi Bog, spasenje moje! 019 PSA 018 047 Bog koji mi daje osvetu i narode meni pokorava. 019 PSA 018 048 Od dušmana me mojih izbavljaš i nad protivnike me moje izdižeš, ti mene od čovjeka silnika spasavaš. 019 PSA 018 049 Zato te slavim, Jahve, među pucima i psalam pjevam tvome Imenu: 019 PSA 018 050 umnožio si pobjede kralju svojemu, pomazaniku svome milost si iskazao, Davidu i potomstvu njegovu navijeke. 019 PSA 019 001 Zborovođi. Psalam. Davidov. Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. 019 PSA 019 002 Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje. 019 PSA 019 003 Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti, 019 PSA 019 004 al' po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta sežu. Ondje suncu razape šator, 019 PSA 019 005 te ono k'o ženik iz ložnice ide, k'o div kliče kad prelijeće stazu. 019 PSA 019 006 Izlazi ono od nebeskog kraja, i put mu se opet s krajem spaja, ne skriva se ništa žaru njegovu. 019 PSA 019 007 Savršen je Zakon Jahvin - dušu krijepi; pouzdano je Svjedočanstvo Jahvino - neuka uči; 019 PSA 019 008 prÓava je naredba Jahvina - srce sladi; čista je zapovijed Jahvina - oči prosvjetljuje; 019 PSA 019 009 neokaljan strah Jahvin - ostaje svagda; istiniti sudovi Jahvini - svi jednako pravedni, 019 PSA 019 010 dragocjeniji od zlata, od zlata čistoga, slađi od meda, meda samotoka. 019 PSA 019 011 Sluga tvoj pomno na njih pazi, vrlo brižno on ih čuva. 019 PSA 019 012 Ali tko propuste svoje da zapazi? Od potajnih grijeha očisti me! 019 PSA 019 013 Od oholosti čuvaj slugu svoga da mnome ne zavlada. Tad ću biti neokaljan, čist od grijeha velikoga. 019 PSA 019 014 Moje ti riječi omiljele i razmišljanje srca moga pred licem tvojim. Jahve, hridi moja, otkupitelju moj! 019 PSA 020 001 Zborovođi. Psalam. Davidov. Uslišio te Jahve u dan nevolje, štitilo te ime Boga Jakovljeva! 019 PSA 020 002 Poslao ti pomoć iz Svetišta, branio te sa Siona! 019 PSA 020 003 Spomenuo se svih ti prinosnica, bila mu mila paljenica tvoja! 019 PSA 020 004 Udijelio ti što ti srce želi, ispunio sve namisli tvoje! 019 PSA 020 005 Radovali se tvojoj pobjedi, u ime Boga svoga dizali stjegove! Ispunio Jahve svaku molbu tvoju! 019 PSA 020 006 Znam evo: Jahve će pobjedu dati svom pomazaniku, uslišit ga iz svetih nebesa snagom pobjedne desnice svoje. 019 PSA 020 007 Jedni se hvale kolima bojnim, drugi konjima, mi imenom Jahve, Boga našega! 019 PSA 020 008 Oni posrću i padaju, mi se držimo i stojimo. 019 PSA 020 009 Jahve, daruj pobjedu kralju, usliši nas u dan kad te zazovemo! 019 PSA 021 001 Zborovođi. Psalam. Davidov. Jahve, zbog tvoje se moći kralj veseli, zbog pomoći tvoje radosno kliče. 019 PSA 021 002 Ti mu ispuni želju srca, ne odbi molitve usana njegovih. 019 PSA 021 003 Ti ga predusrete blagoslovima sretnim, na glavu mu krunu stavi od suhoga zlata. 019 PSA 021 004 Za život te molio, i ti mu dade premnoge dane - za vijeke vjekova. 019 PSA 021 005 Pomoću tvojom slava je njegova velika, uresio si ga veličanstvom i sjajem. 019 PSA 021 006 Ti ga učini blagoslovom za vjekove, veseliš ga radošću lica svojega. 019 PSA 021 007 Doista, kralj se uzda u Jahvu i po dobroti Svevišnjega neće se pokolebati. 019 PSA 021 008 Tvoja ruka nek' pronađe sve dušmane tvoje, desnica tvoja neka stigne one koji te mrze! 019 PSA 021 009 Nek' budu kao u peći ognjenoj kad se ukaže lice tvoje! Nek' ih Jahve gnjevom uništi, neka ih proguta oganj! 019 PSA 021 010 Njihovo potomstvo satri sa zemlje i rod im iz sinova ljudskih. 019 PSA 021 011 Ako li stanu zlo kovati protiv tebe, ako spremaju spletke, neće uspjeti. 019 PSA 021 012 Ti ćeš ih natjerati u bijeg, svoj luk ćeš usmjeriti na njih. 019 PSA 021 013 Ustani, Jahve, u sili svojoj! Daj nam da pjesmama slavimo snagu tvoju! 019 PSA 022 001 Zborovođi. Po napjevu “Košuta u zoru”. Psalam. Davidov. Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od ridanja moga. 019 PSA 022 002 Bože moj, vičem danju, al'ne odvraćaš; noću vapijem i nema mi počinka. 019 PSA 022 003 A ipak, ti u Svetištu prebivaš, Nado Izraelova! 019 PSA 022 004 U tebe se očevi naši uzdaše, uzdaše se, i ti ih izbavi; 019 PSA 022 005 k tebi su vikali i spasavali se, u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu. 019 PSA 022 006 A ja, crv sam, a ne čovjek, ruglo ljudi i naroda prezir. 019 PSA 022 007 Koji me vode, podruguju se meni, razvlače usne, mašu glavom: 019 PSA 022 008 “U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu omilje!” 019 PSA 022 009 Iz krila majčina ti si me izveo, mir mi dao na grudima majke. 019 PSA 022 010 Tebi sam predan iz materine utrobe, od krila majčina ti si Bog moj. 019 PSA 022 011 Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja, a nikog nema da mi pomogne. 019 PSA 022 012 Opkoliše me junci mnogobrojni, bašanski bikovi okružiše mene. 019 PSA 022 013 Ždrijela svoja razvaljuju na me k'o lav koji plijen kida i riče. 019 PSA 022 014 Kao voda razlih se, sve mi se kosti rasuše; srce mi posta poput voska, topi se u grudima mojim. 019 PSA 022 015 Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik uz nepce slijepi: u prah smrtni bacio si mene. 019 PSA 022 016 Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinačke okružile. Probodoše mi ruke i noge, 019 PSA 022 017 sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me. 019 PSA 022 018 Haljine moje dijele među sobom i kocku bacaju za odjeću moju. 019 PSA 022 019 Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi; snago moja, pohiti mi u pomoć! 019 PSA 022 020 Dušu moju istrgni maču, iz šapa pasjih život moj. 019 PSA 022 021 Spasi me iz ralja lavljih i jadnu mi dušu od rogova bivoljih! 019 PSA 022 022 A sada, braći ću svojoj naviještat' ime tvoje, hvalit ću te usred zbora. 019 PSA 022 023 “Koji se bojite Jahve, hvalite njega! Svi od roda Jakovljeva, slavite njega! Svi potomci Izraelovi, njega se bojte! 019 PSA 022 024 Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika, i nije sakrio lice svoje od njega; kad ga je zazvao, on ga je čuo.” 019 PSA 022 025 Zato ću te hvaliti u zboru veliku, pred vjernicima tvojim izvršit' zavjete. 019 PSA 022 026 Siromasi će jesti i nasitit će se, hvalit će Jahvu koji traže njega: nek' živi srce vaše dovijeka! 019 PSA 022 027 Spomenut će se i Jahvi se vratit' svi krajevi zemlje; pred njim će n§icÄe pasti sve obitelji pogana. 019 PSA 022 028 Jer Jahvino je kraljevstvo, on je vladar pucima. 019 PSA 022 029 Njemu će se jedinom klanjati svi koji snivaju u zemlji, pred njim se sagnuti svi koji u prah silaze. I moja će duša za njega živjeti, 019 PSA 022 030 njemu će služiti potomstvo moje. O Gospodu će se pripovijedat' 019 PSA 022 031 slijedećem koljenu, o njegovoj pravdi naviještati narodu budućem: “Ovo učini Jahve!” 019 PSA 023 001 Psalam. Davidov. Jahve je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam; 019 PSA 023 002 na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi 019 PSA 023 003 i krijepi dušu moju. Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega. 019 PSA 023 004 Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni. 019 PSA 023 005 Trpezu preda mnom prostireš na oči dušmanima mojim. Uljem mi glavu mažeš, čaša se moja prelijeva. 019 PSA 023 006 Dobrota i milost pratit će mene sve dane života moga. U Jahvinu ću domu prebivati kroz dane mnoge. 019 PSA 024 001 Psalam. Davidov. Jahvina je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive. 019 PSA 024 002 On ga na morima utemelji i na rijekama učvrsti. 019 PSA 024 003 Tko će uzići na Goru Jahvinu, tko će stajati na svetom mjestu njegovu? 019 PSA 024 004 Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno: duša mu se ne predaje ispraznosti, i ne kune se varavo. 019 PSA 024 005 On blagoslov prima od Jahve i nagradu od Boga, Spasitelja svoga. 019 PSA 024 006 Takav je naraštaj onih koji traže njega, koji traže lice Boga Jakovljeva. 019 PSA 024 007 “Podignite, vrata, nadvratnike svoje, dižite se, dveri vječne, da uniđe Kralj slave!” 019 PSA 024 008 “Tko je taj Kralj slave?” “Jahve silan i junačan, Jahve silan u boju!” 019 PSA 024 009 “Podignite, vrata, nadvratnike svoje dižite se, dveri vječne, da uniđe Kralj slave!” 019 PSA 024 010 “Tko je taj Kralj slave?” “Jahve nad Vojskama - on je Kralj slave!” 019 PSA 025 001 Davidov. ALEF K tebi, Jahve, uzdižem dušu svoju, 019 PSA 025 002 BET u tebe se uzdam, Bože moj: ne daj da se postidim, da se ne vesele nada mnom dušmani! 019 PSA 025 003 GIMEL Koji se u tebe uzdaju, postidjet se neće: postidjet će se koji se lako iznevjere. 019 PSA 025 004 DALET Pokaži mi, Jahve, svoje putove, nauči me svojim stazama! 019 PSA 025 005 HE Istinom me svojom vodi i pouči me, jer ti si Bog, moj Spasitelj: VAU u tebe se pouzdajem svagda. 019 PSA 025 006 ZAJIN Spomeni se, Jahve, svoje nježnosti i ljubavi svoje dovijeka. 019 PSA 025 007 HET Ne spominji se grijeha moje mladosti ni prijestupa, spomeni me se po svojoj ljubavi - radi dobrote svoje, o Jahve! 019 PSA 025 008 TET Jahve je sama dobrota i pravednost: grešnike on na put privodi. 019 PSA 025 009 JOD On ponizne u pravdi vodi i uči malene putu svome. 019 PSA 025 010 KAF Sve su staze Jahvine istina i ljubav za onog koji čuva Savez njegov i propise. 019 PSA 025 011 LAMED Jahve, radi svojeg imena grijeh moj mi oprosti, jer je velik. 019 PSA 025 012 MEM Ima li koga da se boji Jahve? On će ga poučiti kojim će putem krenuti. 019 PSA 025 013 NUN Duša će mu u sreći počivati, a potomci će njegovi zaposjesti zemlju. 019 PSA 025 014 SAMEK Prisan je Jahve s onima koji ga se boje i Savez svoj objavljuje njima. 019 PSA 025 015 AJIN K Jahvi su svagda oči moje upravljene, jer mi nogu izvlači iz zamke. 019 PSA 025 016 PE Pogledaj na me i smiluj se meni, jer osamljen sam i nevoljan. 019 PSA 025 017 SADE Odagnaj tjeskobe srca moga, iz bojazni mojih izbavi me! 019 PSA 025 018 Vidi nevolju moju i muku i oprosti sve grijehe moje! 019 PSA 025 019 REŠ Pogledaj dušmane moje: kako ih je mnogo i kakvom me mržnjom žestokom mrze. 019 PSA 025 020 ŠIN Čuvaj dušu moju, izbavi me: neću se postidjeti, jer se tebi utekoh. 019 PSA 025 021 TAU Nedužnost i čestitost nek' me štite, jer u tebe se uzdam, o Jahve. 019 PSA 025 022 Izbavi, Bože, Izraela iz sviju tjeskoba njegovih. 019 PSA 026 001 Davidov. Dosudi mi pravo, Jahve, jer hodih u nedužnosti, i uzdajuć' se u Jahvu ja se ne pokolebah. 019 PSA 026 002 Ispitaj me, Jahve, iskušaj me, istraži mi bubrege i srce. 019 PSA 026 003 Jer tvoja je dobrota pred očima mojim, u istini tvojoj ja hodim. 019 PSA 026 004 S ljudima opakim ja ne sjedim i ne svraćam podlima. 019 PSA 026 005 Mrsko mi je društvo zlotvora, i s bezbošcima sjesti ne želim. 019 PSA 026 006 U nedužnosti ruke svoje perem i obilazim žrtvenik tvoj, Jahve, 019 PSA 026 007 da tvoju hvalu javno razglasim i pripovijedam sva divna djela tvoja. 019 PSA 026 008 O Jahve, ljubim dom u kojem prebivaš i mjesto gdje slava tvoja stoluje. 019 PSA 026 009 Ne pogubi mi dušu s grešnicima ni život moj s krvolocima; 019 PSA 026 010 na rukama je njihovim zločin, a desnica im puna mita. 019 PSA 026 011 A ja u nedužnosti svojoj hodim: izbavi me, milostiv mi budi. 019 PSA 026 012 Noga mi stoji na pravu putu: u zborovima blagoslivljat ću Jahvu. 019 PSA 027 001 Davidov. Jahve mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Jahve je štit života moga: pred kime da strepim? 019 PSA 027 002 Kad navale na me zlotvori da mi tijelo žderu, protivnici moji i dušmani, oni posrću i padaju. 019 PSA 027 003 Nek' se vojska protiv mene utabori, srce se moje ne boji; nek' i rat plane protiv mene, i tada pun sam pouzdanja. 019 PSA 027 004 Za jedno molim Jahvu, samo to ja tražim: da živim u Domu Jahvinu sve dane života svoga, da uživam milinu Jahvinu i Dom njegov gledam. 019 PSA 027 005 U sjenici svojoj on me zaklanja u dan kobni; skriva me u skrovištu Šatora svoga, na hridinu on me uzdiže. 019 PSA 027 006 I sada izdižem glavu iznad dušmana oko sebe. U njegovu ću Šatoru prinositi žrtve radosne, Jahvi ću pjevat' i klicati. 019 PSA 027 007 Slušaj, o Jahve, glas moga vapaja, milostiv mi budi, usliši me! 019 PSA 027 008 Moje mi srce govori: “Traži lice njegovo!” Da, lice tvoje, o Jahve, ja tražim. 019 PSA 027 009 Ne skrivaj lica svoga od mene. Ne odbij u gnjevu slugu svoga! Ti, Pomoći moja, nemoj me odbaciti! I ne ostavi me, Bože, Spasitelju moj! 019 PSA 027 010 Ako me otac i mati ostave, Jahve će me primiti. 019 PSA 027 011 Nauči me, Jahve, putu svojemu, ravnom me stazom povedi poradi protivnika mojih. 019 PSA 027 012 Bijesu dušmana mojih ne predaj me, jer ustadoše na mene svjedoci lažni koji dašću nasiljem. 019 PSA 027 013 Vjerujem da ću uživati dobra Jahvina u zemlji živih. 019 PSA 027 014 U Jahvu se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek' bude srce tvoje: u Jahvu se uzdaj! 019 PSA 028 001 Davidov. K tebi, o Jahve, vapijem, hridino moja, ne ogluši se na me: da neuslišan ne postanem kao oni koji u grob silaze. 019 PSA 028 002 Čuj moje zazivanje dok tebi vapijem, dok ruke uzdižem svetomu Hramu tvojem. 019 PSA 028 003 Ne uzmi me s bezbožnicima i s onima koji čine bezakonje, koji govore slatko s bližnjima a u srcu im je pakost. 019 PSA 028 004 Daj im po djelima njihovim i po zloći njihovih nedjela! Po djelu ruku njihovih plati im, uzvrati im po njihovoj zasluzi! 019 PSA 028 005 Jer ne mare za čine Jahvine ni za djelo ruku njegovih: nek' ih obori i više ne podigne! 019 PSA 028 006 Blagoslovljen Jahve što usliša zazivanje moje! Jahve mi je zaklon, on štit je moj. 019 PSA 028 007 U njega se srce moje pouzdalo i pomoć mi dođe; zato mi kliče srce i pjesmom njega slavim. 019 PSA 028 008 Jahve je jakost narodu svome, tvrđava spasa svom pomazaniku. 019 PSA 028 009 Spasi narod svoj i blagoslovi svoju baštinu, pasi ih i nosi ih dovijeka! 019 PSA 029 001 Psalam. Davidov. Prinesite Jahvi, o sinovi Božji, prinesite Jahvi slavu i moć! 019 PSA 029 002 Prinesite Jahvi slavu njegova imena, poklonite se Jahvi u svetištu njegovu! 019 PSA 029 003 Čuj! Jahve nad vodama, Jahve nad vodama silnim! 019 PSA 029 004 Čuj! Jahve u sili, Jahve u veličanstvu! 019 PSA 029 005 Čuj! Jahve lomi cedre, Jahve lomi cedre libanske, 019 PSA 029 006 i Liban skakuće poput teleta, a Sirion kao mlado bivolče! 019 PSA 029 007 Čuj! Jahve sipa munje, Jahve sipa munje ognjene! 019 PSA 029 008 Čuj! Jahve potresa pustinjom, Jahve potresa pustinjom kadeškom! 019 PSA 029 009 Čuj! Od straha se mladÄe košute, prerano se mladÄe košute šumske. [3b] Čuj! Bog veličanstveni zagrmje, [9a] a u Hramu njegovu svi kliknuše: Slava! 019 PSA 029 010 Jahve nad valima stoluje, stoluje Jahve - kralj dovijeka! 019 PSA 029 011 Jahve narodu svom daje jakost, Jahve narod svoj mirom blagoslivlje. 019 PSA 030 001 Psalam. Pjesma za posvećenje Doma. Davidov. Veličam te, Jahve, jer si me izbavio i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani. 019 PSA 030 002 Jahve, Bože moj, zazvah te, i ti si me ozdravio; 019 PSA 030 003 Jahve, izveo si mi dušu iz Podzemlja, na rubu groba ti si me oživio. (Sheol h7585) 019 PSA 030 004 Pjevajte Jahvi, vjernici njegovi, zahvaljujte svetom imenu njegovu! 019 PSA 030 005 Jer samo za tren traje srdžba njegova, a čitav život dobrota njegova. Večer donese suze, a jutro klicanje. 019 PSA 030 006 U svojoj sreći rekoh: “Neću se pokolebati nikada!” 019 PSA 030 007 Dobrotom si me, o Jahve, na goru nade postavio, ali čim lice sakriješ, sav se uplašim. 019 PSA 030 008 Tada, Jahve, zavapih k tebi i zazvah milosrđe Boga svojega: 019 PSA 030 009 “Kakva je korist od krvi moje, kakva korist da u grob siđem? Zar će te prašina slaviti, zar će naviještati vjernost tvoju?” 019 PSA 030 010 Slušaj, o Jahve, i smiluj se meni; Jahve, budi mi na pomoć! 019 PSA 030 011 Okrenuo si moj plač u igranje, skinuo kostrijet s mene i opasao me radošću. 019 PSA 030 012 Zato ti pjeva duša moja i neće zamuknuti: Jahve, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti! 019 PSA 031 001 Zborovođi. Psalam. Davidov. Tebi se, Jahve, utječem, o, da se ne postidim nikada: u svojoj me pravdi izbavi! 019 PSA 031 002 Prikloni k meni uho svoje, pohiti da me oslobodiš! Budi mi hrid zaštite, tvrđava spasenja. 019 PSA 031 003 Jer ti si hrid moja, tvđava moja, radi svoga imena vodi me i ravnaj. 019 PSA 031 004 Izvuci me iz mreže koju mi zapeše, jer ti si moje utočište. 019 PSA 031 005 U tvoje ruke duh svoj predajem: otkupi me, Jahve, Bože vjerni. 019 PSA 031 006 Ti mrziš one koji štuju ništavne kumire, a ja se u Jahvu uzdam. 019 PSA 031 007 Radosno ću klicat' tvojoj milosti, jer si na moju bijedu pogledao, pomogao u tjeskobi duši mojoj. 019 PSA 031 008 Nisi me predao u ruke dušmana, noge si mi na prostran put izveo. 019 PSA 031 009 Smiluj mi se, Jahve, jer sam u tjeskobi, od jada slabi mi oko, duša i tijelo. 019 PSA 031 010 Život mi se troši u gorčini, ljeta moja u jecanju. U muci mi se iscrpila snaga i kosti su moje klonule. 019 PSA 031 011 Dušmanima svojim postao sam ruglo, susjedima podsmijeh, a znancima strašilo; koji me vide vani, bježe od mene. 019 PSA 031 012 Nestalo me k'o mrtvaca iz sjećanja ljudi, postadoh k'o razbijena posuda. 019 PSA 031 013 Čujem šaputanje mnogih, užas odasvud: sastaju se protiv mene i smišljaju kako da mi život oduzmu. 019 PSA 031 014 A ja se, Jahve, u tebe uzdam; govorim: Ti si Bog moj! 019 PSA 031 015 U tvojoj je ruci sudbina moja: istrgni me iz ruke dušmana i onih koji me progone! 019 PSA 031 016 Rasvijetli lice nad slugom svojim, po svojoj me dobroti spasi. 019 PSA 031 017 Jahve, ne bilo me stid što tebe zazvah! Neka se postide zlotvori, nek' u Podzemlju zamuknu. (Sheol h7585) 019 PSA 031 018 Nek' zanijeme usne lažljive koje protiv pravednika govore drsko, oholo i prezirno. 019 PSA 031 019 O, kako je velika, Jahve, tvoja dobrota, koju čuvaš za one koji te se boje, koju iskazuješ onima što se tebi utječu naočigled sinovima čovječjim. 019 PSA 031 020 Zaklanjaš ih štitom lica svoga od zavjera ljudskih; u šatoru svom ih skrivaš od jezika svadljivih. 019 PSA 031 021 Blagoslovljen Jahve jer me obasu čudesnom dobrotom u gradu tvrdom. 019 PSA 031 022 U tjeskobi svojoj već mišljah: “Odbačen sam od pogleda tvoga.” Ali ti si čuo glas mog zaziva dok sam tebi vapio. 019 PSA 031 023 Ljubite Jahvu, svi sveti njegovi: čuva Jahve svoje vjernike, a po zasluzi vraća onima koji postupaju oholo. 019 PSA 031 024 Budite hrabri i jaka srca, svi koji se u Jahvu uzdate! 019 PSA 032 001 Davidov. Poučna pjesma. Blažen onaj kome je grijeh otpušten, kome je zločin pokriven! 019 PSA 032 002 Blago čovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju i u čijemu duhu nema prijevare! 019 PSA 032 003 Prešutjet' sam htio, al' kosti mi klonuše od neprestana jecanja. 019 PSA 032 004 Danju i noću ruka me tvoja tištala, snaga mi se trošila k'o za ljetnih žega. 019 PSA 032 005 Tad grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju više ne skrivah. Rekoh: “Priznat ću Jahvi prijestup svoj”, i ti si mi krivnju grijeha oprostio. 019 PSA 032 006 Zato nek' ti se moli pobožnik svaki u času nevolje. Kad bujice silne navale, njega neće stići. 019 PSA 032 007 Utočište ti si moje, od tjeskobe ti ćeš me sačuvat', odjenut' me radošću spasenja. 019 PSA 032 008 Učit ću te, put ti kazat' kojim ti je ići, svjetovat ću te, oko će moje bdjeti nad tobom. 019 PSA 032 009 Ne budite kao konj ili mazga bez razuma: divljinu im krotiš vođicama i uzdom, inače im se ne primiči! 019 PSA 032 010 Bezbožnika taru mnoge nevolje, a tko se uzda u Jahvu, njega okružuje milost. 019 PSA 032 011 Radujte se Jahvi i kličite, pravedni, kličite svi koji ste srca čestita! 019 PSA 033 001 Pravednici, Jahvi kličite! Hvaliti ga pristoji se čestitima. 019 PSA 033 002 Slavite Jahvu na harfi, na liri od deset žica veličajte njega! 019 PSA 033 003 Pjesmu novu zapjevajte njemu i glazbala skladna popratite poklicima. 019 PSA 033 004 Jer prÓava je riječ Jahvina i vjernost su sva djela njegova. 019 PSA 033 005 On ljubi pravdu i pravo: puna je zemlja dobrote Jahvine. 019 PSA 033 006 Jahvinom su riječju nebesa sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova. 019 PSA 033 007 Vodu morsku on sabire kao u mješinu i bezdane stavlja u spremišta. 019 PSA 033 008 Zemlja sva neka pred Jahvom strepi, neka ga se boje svi stanovnici svijeta! 019 PSA 033 009 Jer on reče - i sve postade, naredi - i sve se stvori. 019 PSA 033 010 Jahve razbija nakane pucima, mrsi namjere narodima. 019 PSA 033 011 Naum Jahvin dovijeka ostaje i misli srca njegova od koljena do koljena. 019 PSA 033 012 Blago narodu kojemu je Jahve Bog, Narodu koji on odabra sebi za baštinu! 019 PSA 033 013 Gospodin motri s nebesa i gleda sve sinove čovječje. 019 PSA 033 014 Iz svoga prebivališta motri sve stanovnike zemaljske: 019 PSA 033 015 on je svima srca stvorio i pazi na sva djela njihova. 019 PSA 033 016 Ne spasava kralja vojska mnogobrojna, ne spasava velika (sila) junaka. 019 PSA 033 017 Isprazno se od konja nadati spasenju, jačina njegova ne izbavlja. 019 PSA 033 018 Oko je Jahvino nad onima koji ga se boje, nad onima koji se uzdaju u milost njegovu: 019 PSA 033 019 da im od smrti život spasi, da ih hrani u danima gladi. 019 PSA 033 020 Naša se duša Jahvi nada, on je pomoć i zaštita naša. 019 PSA 033 021 Srce nam se u njemu raduje, u njegovo sveto ime mi se uzdamo. 019 PSA 033 022 Neka dobrota tvoja, o Jahve, bude nad nama, kao što se mi u tebe uzdamo! 019 PSA 034 001 Davidov. Kada se David pravio ludim pred Abimelekom, a on ALEF Blagoslivljat ću Jahvu u svako doba, njegova će mi hvala biti svagda na ustima! 019 PSA 034 002 BET Nek' se Jahvom duša moja hvali: nek' čuju ponizni i nek' se raduju! 019 PSA 034 003 GIMEL Veličajte sa mnom Jahvu, uzvisujmo ime njegovo zajedno! 019 PSA 034 004 DALETTražio sam Jahvu, i on me usliša, izbavi me od straha svakoga. 019 PSA 034 005 HE U njega gledajte i razveselite se, da se ne postide lica vaša. 019 PSA 034 006 ZAJIN Eto, jadnik vapi, a Jahve ga čuje, izbavlja ga iz svih tjeskoba. 019 PSA 034 007 HET Anđeo Jahvin tabor podiže oko njegovih štovalaca da ih spasi. 019 PSA 034 008 TET Kušajte i vidite kako dobar je Jahve: blago čovjeku koji se njemu utječe! 019 PSA 034 009 JOD Bojte se Jahve, vi sveti njegovi: ne trpe oskudice koji ga se boje. 019 PSA 034 010 KAF Osiromašiše mogućnici i gladuju, a koji traže Jahvu ne trpe oskudice. 019 PSA 034 011 LAMED Dođite, djeco, i poslušajte me, učit ću vas strahu Gospodnjem. 019 PSA 034 012 MEM O čovječe, ljubiš li život? Želiš li dane mnoge uživati dobra? 019 PSA 034 013 NUN Jezik svoj oda zla suspreži i usne od riječi prijevarnih! 019 PSA 034 014 SAMEK Zla se kloni, a čini dobro, traži mir i za njim idi! 019 PSA 034 015 PE Oči Jahvine gledaju pravedne, uši mu slušaju vapaje njihove. 019 PSA 034 016 AJIN Lice se Jahvino okreće protiv zločinaca da im spomen zatre na zemlji. 019 PSA 034 017 SADE Pravednici zazivaju, i Jahve ih čuje, izbavlja ih iz svih tjeskoba. 019 PSA 034 018 KOF Blizu je Jahve onima koji su skršena srca, a klonule duše spasava. 019 PSA 034 019 REŠ Mnoge nevolje ima pravednik, ali ga Jahve od svih izbavlja. 019 PSA 034 020 ŠIN On čuva sve kosti njegove: ni jedna mu se neće slomiti. 019 PSA 034 021 TAU Opakost bezbošca ubija, platit će koji mrze pravednika. 019 PSA 034 022 Jahve izbavlja duše slugu svojih, i neće platiti tko god se njemu utječe. 019 PSA 035 001 Davidov. Optuži, Jahve, tužitelje moje i napadni one koji mene napadaju! 019 PSA 035 002 Stavi oklop, uzmi štit svoj i ustani meni u pomoć! 019 PSA 035 003 Zavitlaj kopljem i presretni progonitelje moje, reci mojoj duši: “Ja sam tvoje spasenje.” 019 PSA 035 004 Nek' se smetu i postide koji život moj traže, nek' uzmaknu i nek' se posrame koji mi propast snuju! 019 PSA 035 005 Nek' budu k'o pljeva na vjetru kad ih Anđeo Jahvin potjera! 019 PSA 035 006 Mračni i skliski bili im putovi kad ih Anđeo Jahvin bude gonio! 019 PSA 035 007 Bez razloga napeše mi mrežu, bez razloga grob duši mojoj iskopaše. 019 PSA 035 008 Propast će ih stići iznenada, u mrežu koju napeše sami će se uhvatiti, past će u jamu što je iskopaše! 019 PSA 035 009 A moja će duše klicati u Jahvi, radovat će se u spasenju njegovu. 019 PSA 035 010 Sve će kosti moje govoriti: Tko je, Jahve, poput tebe koji ubogog spasavaš od silnika, jadnika i siromaha od pljačkaša? 019 PSA 035 011 Ustadoše svjedoci opaki: pitaju me za ono što ne znam. 019 PSA 035 012 Vraćaju mi zlo za dobro, duša moja zapada u osamu. 019 PSA 035 013 U bolesti njihovoj nosio sam kostrijet, dušu svoju postom morio, i molitva mi se u krilo vraćala. 019 PSA 035 014 Kao za prijateljem, za bratom - obilažah tužan; od žalosti se pogurih kao onaj što za majkom žali. 019 PSA 035 015 A sada kad posrnuh ja, oni se raduju, skupiše se protiv mene da udare iznenada, i bez prestanka oni me razdiru. 019 PSA 035 016 Ruglom na ruglo iskušavaju me i zubima škripaju na mene. 019 PSA 035 017 O Jahve, dokle ćeš gledati? Istrgni mi dušu nasrtajima njihovim, otmi lavovima jedino dobro moje! 019 PSA 035 018 Zahvalit ću ti u velikom zboru, slavit ću te među pukom brojnim. 019 PSA 035 019 Nek' se ne raduju nada mnom dušmani nepravedni, nek' ne namiguju očima oni koji me nizašto mrze! 019 PSA 035 020 Jer oni ne misle o miru, već spletke snuju protiv mirnih u zemlji. 019 PSA 035 021 Razvaljuju svoja usta na me i govore: “Ha, ha, vidjesmo očima svojim!” 019 PSA 035 022 Ti sve vidiš, o Jahve! Nemoj šutjeti! Gospode, od mene se ne udaljuj! 019 PSA 035 023 Preni se, ustani da me obraniš, Bože moj, Gospode, vodi parnicu moju! 019 PSA 035 024 Po svojoj me pravdi sudi, Jahve, Bože moj, nek' se ne raduju nada mnom! 019 PSA 035 025 Nek' ne misle u srcu: “Ispunila nam se želja!” Nek' ne reknu: “Progutali smo ga!” 019 PSA 035 026 Nek' se postide i posrame svi zajedno koji se nesreći mojoj raduju! Nek' se odjenu stidom i sramotom oni koji se podižu na me! 019 PSA 035 027 Nek' radosno kliču kojima je pravo moje na srcu i nek' svagda govore: “Velik je Jahve! Milo mu je spasenje sluge njegova!” 019 PSA 035 028 A moj će jezik kazivati pravdu tvoju i hvalu tebi navijeke. 019 PSA 036 001 Zborovođi. Od sluge Jahvina Davida. Grešan je naum u srcu zlotvora, straha Božjega nema on pred očima. 019 PSA 036 002 Sam sebi on laska suviše, grijeha svog ne vidi i ne mrzi. 019 PSA 036 003 Riječi usta njegovih prijevara su i zlodjelo, za razumnost i dobro on više ne mari. 019 PSA 036 004 Bezakonje smišlja na postelji svojoj, na opaku ostaje putu, od zla ne odustaje. 019 PSA 036 005 Do neba je, Jahve, dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja. 019 PSA 036 006 Pravednost je tvoja k'o Božji vrhunci, a sudovi tvoji k'o duboko more: ljude i stoku ti, Jahve, spasavaš. 019 PSA 036 007 Kako li je dragocjena, Bože, dobrota tvoja, pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju; 019 PSA 036 008 site se pretilinom Doma tvojega, potocima svojih slasti ti ih napajaš. 019 PSA 036 009 U tebi je izvor životni, tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo. 019 PSA 036 010 Zakrili dobrotom sve koji te štuju i pravednošću svojom sve koji su srca čestita. 019 PSA 036 011 Neka me ne zgazi noga ohola, i ruka grešnika neka me ne goni. 019 PSA 036 012 Gle, padoše koji čine bezakonje: oboreni su da više ne ustanu. 019 PSA 037 001 Davidov. ALEF Nemoj se žestiti na opake, zavidjet nemoj pakosnicima: 019 PSA 037 002 kao trava brzo se osuše, k'o mlada zelen brzo uvenu. 019 PSA 037 003 BET U Jahvu se uzdaj i čini dobro, da smiješ stanovati u zemlji i živjeti u miru. 019 PSA 037 004 Sva radost tvoja neka bude Jahve: on će ispuniti želje tvoga srca! 019 PSA 037 005 GIMEL Prepusti Jahvi putove svoje, u njega se uzdaj i on će sve voditi. 019 PSA 037 006 Pravda će tvoja zasjati k'o svjetlost i tvoje pravo k'o sunce podnevno. 019 PSA 037 007 DALET Smiri se pred Jahvom i njemu se nadaj, ne žesti se na onog koji ima sreće, na čovjeka koji spletke kuje. 019 PSA 037 008 HE Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe, ne žesti se da zlo ne učiniš. 019 PSA 037 009 Jer će biti satrti zlikovci, a koji se u Jahvu uzdaju, baštinit će zemlju. 019 PSA 037 010 VAU Još malo i nestat će bezbožnika: mjesto ćeš njegovo tražiti, a njega više nema. 019 PSA 037 011 Zemlju će posjedovati krotki, obilje mira oni će uživat'. 019 PSA 037 012 ZAJIN Bezbožnik smišlja zlo pravedniku i zubima škrguće na njega. 019 PSA 037 013 A Gospod se njemu smije jer vidi da dan njegov dolazi. 019 PSA 037 014 HET Mač potežu bezbošci i zapinju lukove da obore jadnika i siromaha, da pokolju one koji hode pravim putem. 019 PSA 037 015 Mačem će vlastito srce probiti, slomit će se njihovi lukovi. 019 PSA 037 016 TET Bolje je i malo u pravednika no golemo blago u zlotvora: 019 PSA 037 017 jer će se ruke zlotvora slomiti, a Jahve je oslon pravedniku. 019 PSA 037 018 JOD Jahve se brine za život čestitih, dovijeka će trajati baština njihova. 019 PSA 037 019 Neće se postidjeti u vrijeme nevolje, bit će siti u danima gladi. 019 PSA 037 020 KAF A bezbožnici će propasti, dušmani Jahvini povenut će k'o ures livada, poput dima se rasplinuti. 019 PSA 037 021 LAMED Bezbožnik zaima, ali ne vraća, pravednik se sažaljeva i daje. 019 PSA 037 022 Oni koje Jahve blagoslovi baštinit će zemlju, a koje prokune bit će zatrti. 019 PSA 037 023 MEM Jahve vodi i učvršćuje korake čovjeku i mio mu je put njegov. 019 PSA 037 024 Ako i posrne, ne pada jer ga Jahve drži za ruku. 019 PSA 037 025 NUN Mlad bijah i ostarjeh, al' ne vidjeh pravednika napuštena ili da mu djeca kruha prose. 019 PSA 037 026 Uvijek je milosrdan i u zajam daje, na njegovu je potomstvu blagoslov. 019 PSA 037 027 SAMEK Zla se kloni i čini dobro, i ostat ćeš dovijeka. 019 PSA 037 028 Jer Jahve ljubi pravdu i pobožnika svojih ne ostavlja. AJIN Zauvijek će biti zatrti zlikovci, istrijebit će se potomstvo bezbožnika. 019 PSA 037 029 Zemlju će posjedovati pravednici i živjet će na njoj dovijeka. 019 PSA 037 030 PE Pravednikova usta mudrost kazuju, a jezik njegov govori pravo. 019 PSA 037 031 Zakon mu je Božji u srcu, ne kolebaju se koraci njegovi. 019 PSA 037 032 SADE Bezbožnik vreba pravednoga i smišlja da ga usmrti. 019 PSA 037 033 Jahve ga neće ostaviti u njegovoj vlasti i neće dopustiti da ga na sudu osude. 019 PSA 037 034 KOF U Jahvu se uzdaj i drži se puta njegova: on će te uzvisit' i baštinit ćeš zemlju; radostan ćeš gledati propast bezbožnih. 019 PSA 037 035 REŠ Vidjeh obijesna zlotvora gdje se k'o cedar krošnjat širi. 019 PSA 037 036 Prođoh, i gle - nema ga više; potražih ga i ne nađoh. 019 PSA 037 037 ŠIN Promatraj čestita i gledaj neporočna: mirotvorac ima potomstvo. 019 PSA 037 038 A grešnici bit će svi iskorijenjeni, istrijebit će se zlikovačko sjeme. 019 PSA 037 039 TAU Od Jahve dolazi spas pravednicima, on im je zaklon u vrijeme nevolje. 019 PSA 037 040 Jahve im pomaže, on ih izbavlja: on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti, jer u njemu traže okrilje. 019 PSA 038 001 Psalam. Davidov. Za spomen. Jahve, u srdžbi svojoj nemoj ne karati, i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu. 019 PSA 038 002 Strijele se tvoje u me zabodoše, ruka me tvoja teško pritisnu: 019 PSA 038 003 na tijelu mi ništa zdravo nema zbog gnjeva tvog, od grijeha mojih mira mi nema kostima. 019 PSA 038 004 Zloće moje glavu su mi nadišle, kao preteško breme tište me. 019 PSA 038 005 Rane moje zaudaraju i gnjiju zbog bezumnosti moje. 019 PSA 038 006 Pogurih se sav i zgrčih, povazdan lutam žalostan. 019 PSA 038 007 Moji bokovi puni su ognjice, na tijelu mi ništa zdravo nema. 019 PSA 038 008 Iscrpljen sam i satrven posve, stenjem od jecanja srca svojega. 019 PSA 038 009 O Gospode, sve su mi želje pred tobom, i vapaji moji nisu ti skriveni. 019 PSA 038 010 Srce mi udara silno, snaga me ostavlja i svjetlost vida očinjeg gasi se. 019 PSA 038 011 Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoše, i moji najbliži stoje daleko. 019 PSA 038 012 Namještaju mi zamke oni koji mi život vrebaju, koji mi žele nesreću, propašću mi prijete i uvijek smišljaju prijevare. 019 PSA 038 013 A ja sam kao gluh i ništa ne čujem i, kao nijem, usta ne otvaram. 019 PSA 038 014 Postadoh k'o čovjek koji ne čuje i koji u ustima nema odgovora. 019 PSA 038 015 Jer u tebe se, o Jahve, uzdam, ti ćeš me uslišati, Jahve, Bože moj! 019 PSA 038 016 Rekoh: “Nek' se ne raduju nada mnom; kad mi noga posrne, nek' se ne uzdižu nada mnom!” 019 PSA 038 017 Jer umalo ne propadoh, i moja je bol svagda preda mnom. 019 PSA 038 018 Bezakonje svoje ja priznajem i pun sam žalosti zbog grijeha svojega. 019 PSA 038 019 A koji su bez razloga protiv mene, moćni su, i mnogi su koji me mrze nepravedno. 019 PSA 038 020 Za dobro zlom mi uzvraćaju, protive mi se što tražim dobro. 019 PSA 038 021 O Jahve, ne ostavljaj me! Bože moj, ne udaljuj se od mene! 019 PSA 038 022 Požuri se meni u pomoć, Gospode, spase moj! 019 PSA 039 001 Zborovođi. Jedutunu. Psalam. Davidov. Odlučio sam: “Čuvat ću put svoj da ne zgriješim jezikom; usta ću svoja zauzdati dokle god preda mnom bude bezbožnik.” 019 PSA 039 002 Zamukoh, zanijemjeh, glasa ne puštah, ali uzalud - bol mi postade gorča. 019 PSA 039 003 U meni srce je gorjelo, na samu pomisao buknuo bi oganj; tad progovorih svojim jezikom: 019 PSA 039 004 “Objavi mi, Jahve, moj svršetak i kolika je mjera mojih dana, da znam kako sam ništavan. 019 PSA 039 005 Evo, pedljem si mi dane izmjerio, život moj je kao ništa pred tobom: tek dašak je svaki čovjek. 019 PSA 039 006 Poput sjene čovjek prolazi tek dašak je sve bogatstvo njegovo: zgrće, a ne zna tko će ga pokupiti.” 019 PSA 039 007 A sada, čemu da se nadam, Gospode? Sva je nada moja u tebi! 019 PSA 039 008 Izbavi me svih mojih bezakonja, ne daj da ruglo budem luđaku! 019 PSA 039 009 Šutim i usta ne otvaram, jer tako si ti učinio. 019 PSA 039 010 Bič svoj otkloni od mene, jer izdišem pod težinom ruke tvoje. 019 PSA 039 011 Ti kaznama popravljaš čovjeka i sve mu najdraže kao moljac rastačeš: tek dašak je svaki čovjek. 019 PSA 039 012 Čuj, o Jahve, molitvu moju, vapaje mi poslušaj, na suze se moje ne ogluši! Jer u tebe ja sam došljak, pridošlica kao svi oci moji. 019 PSA 039 013 Odvrati pogled od mene, da odahnem prije nego odem i više ne budem! 019 PSA 040 001 Zborovođi. Psalam. Davidov. Uzdah se u Jahvu uzdanjem silnim, i on se k meni prignu i usliša vapaj moj. 019 PSA 040 002 Izvuče me iz jame propasti, iz blata kalnoga; noge mi stavi na hridinu, korake moje ukrijepi. 019 PSA 040 003 U usta mi stavi pjesmu novu, slavopoj Bogu našemu. Vidjet će mnogi i strah će ih obuzeti: uzdanje će svoje staviti u Jahvu. 019 PSA 040 004 Blago čovjeku koji se u Jahvu uzda, koji ne ide za štovateljima lažnih bogova, za onima koji se predaju prijevari. 019 PSA 040 005 Čudesa mnoga tvoriš, o Jahve, Bože moj, i namisli čudesne - ravna ti nema! Kazivat' ih i objavljivati želim, al' odveć ih je da bi se nabrojit' mogli. 019 PSA 040 006 Nisu ti mile ni žrtve ni prinosi, nego si mi uši otvorio: paljenice ni okajnice ne tražiš. 019 PSA 040 007 Tada rekoh: “Evo dolazim! U svitku knjige piše za mene: 019 PSA 040 008 Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.” 019 PSA 040 009 Tvoju ću pravdu naviještat' u velikom zboru, i usta svojih zatvoriti neću, o Jahve, sve ti je znano. 019 PSA 040 010 Tvoju pravdu neću kriti u srcu, kazivat ću vjernost tvoju i tvoj spas. Tajit neću dobrote tvoje, ni tvoje vjernosti velikoj skupštini. 019 PSA 040 011 A ti, o Jahve, milosrđa mi svog ne krati, dobrota tvoja i vjernost neka me svagda čuvaju. 019 PSA 040 012 Jer me okružiše nesreće nebrojene, krivice me moje sustigoše da gledat' ne mogu: više ih je no vlasi na glavi, i srce mi je stoga klonulo. 019 PSA 040 013 Bilo ti milo, o Jahve, da me izbaviš; Gospodine, u pomoć mi pohitaj! 019 PSA 040 014 Neka se postide i smetu svi koji mi o glavi rade. Nek' uzmaknu i neka se posrame koji se nesreći mojoj raduju! 019 PSA 040 015 Neka se skamene u sramoti svojoj koji zlurado na me grohoću! 019 PSA 040 016 Neka kliču i nek' se vesele u tebi svi koji te traže! Neka govore svagda: “Velik je Jahve!” svi koji spasenje tvoje ljube. 019 PSA 040 017 Bijedan sam ja i nevoljan, al' Jahve se brine za me. Ti si pomoć moja i moj spasitelj; o Bože moj, ne kasni! 019 PSA 041 001 Zborovođi. Psalam. Davidov. Blago onome koji misli na uboga i slaba: u dan nevolje Jahve će ga spasiti! 019 PSA 041 002 Jahve će ga štititi i živa sačuvati, sreću mu dati na zemlji i neće ga predati na volju dušmanima. 019 PSA 041 003 Jahve će ga ukrijepiti na postelji boli, bolest mu okrenuti u snagu. 019 PSA 041 004 Zavapih: “Jahve, smiluj mi se, iscijeli mi dušu jer tebi sagriješih!” 019 PSA 041 005 Neprijatelji zlo govore o meni: “Kad će umrijeti i kad će mu nestati imena?” 019 PSA 041 006 I dođe li tko da me posjeti, himbeno govori, u srcu pakosti skuplja i vani opada. 019 PSA 041 007 Mrzitelji moji svi složno šapuću o meni; zlo mi dosuđuju: 019 PSA 041 008 “Pogubna se pošast na nj oborila.” Ili: “Tko jednom leže, više ne ustaje.” 019 PSA 041 009 Pa i prijatelj moj u koga se uzdah, koji blagovaše kruh moj, petu na me podiže. 019 PSA 041 010 A ti, Jahve, smiluj se meni i podigni me da im mogu uzvratiti. 019 PSA 041 011 Po tome ću znati da sam mio tebi: što se dušmanin moj neće veseliti nada mnom. 019 PSA 041 012 A mene ćeš zdrava uzdržati i pred svoje me lice staviti dovijeka. 019 PSA 041 013 Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka do vijeka! Tako neka bude! Amen! 019 PSA 042 001 Zborovođi. Poučna pjesma. Sinova Korahovih. Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom. 019 PSA 042 002 Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o, kada ću doći i lice Božje gledati? 019 PSA 042 003 Suze su kruh moj danju i noću, dok me svednevice pitaju: “Gdje ti je Bog tvoj?” 019 PSA 042 004 Duša moja gine kada se spomenem kako koračah u mnoštvu predvodeć' ih k Domu Božjem uz radosno klicanje i hvalopojke u povorci svečanoj. 019 PSA 042 005 Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog! 019 PSA 042 006 Tuguje duša u meni, stoga se tebe spominjem iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara. 019 PSA 042 007 Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih: sve vode tvoje i vali preko mene prijeđoše. 019 PSA 042 008 Nek' mi danju Jahve naklonost udijeli, a noću pjesmom ću hvalit' Boga života svog. 019 PSA 042 009 Reći ću Bogu: “Hridino moja, zašto me zaboravljaš? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?” 019 PSA 042 010 Kosti mi se lome od poruge neprijatelja dok me svednevice pitaju: “Gdje ti je Bog tvoj?” 019 PSA 042 011 Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog! 019 PSA 043 001 Dosudi mi pravo, Bože, i povedi parbu moju protiv čeljadi bezbožne, izbavi me od čovjeka zlobna i opaka! 019 PSA 043 002 Jer ti si, Bože, zaklon moj: zašto me odbacuješ? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima? 019 PSA 043 003 Pošlji svjetlost svoju i vjernost: nek' me vode, nek' me dovedu na tvoju svetu goru, u šatore tvoje! 019 PSA 043 004 I pristupit ću Božjem žrtveniku, Bogu, radosti svojoj. Harfom ću slaviti tebe, Bože, o Bože moj! 019 PSA 043 005 Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog! 019 PSA 044 001 Zborovođi. Sinova Korahovih. Poučna pjesma. Bože, ušima svojim slušasmo, očevi nam pripovijedahu naši, o djelu koje si izveo u danima njihovim - u danima davnim. 019 PSA 044 002 Rukom si svojom izagnao pogane, a njih posadio, iskorijenio narode, a njih raširio. 019 PSA 044 003 Mačem svojim oni zemlju ne zauzeše niti im mišica njihova donese pobjedu, već desnica tvoja i tvoja mišica i lice tvoje milosno jer si ih ljubio. 019 PSA 044 004 Ti, o moj Kralju i Bože moj, ti si dao pobjede Jakovu. 019 PSA 044 005 Po tebi dušmane svoje odbismo, u tvome imenu zgazismo one koji se na nas digoše. 019 PSA 044 006 U svoj se luk nisam pouzdavao, nit' me mač moj spasavao. 019 PSA 044 007 Nego ti, ti si nas spasio od dušmana, ti si postidio one koji nas mrze. 019 PSA 044 008 Dičili smo se Bogom u svako doba i tvoje ime slavili svagda. 019 PSA 044 009 A sad si nas odbacio i posramio nas i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim. 019 PSA 044 010 Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo, i opljačkaše nas mrzitelji naši. 019 PSA 044 011 Dao si nas k'o ovce na klanje i rasuo nas među neznabošce. 019 PSA 044 012 U bescjenje si puk svoj prodao i obogatio se nisi prodajom. 019 PSA 044 013 Učinio si nas ruglom susjedima našim, na podsmijeh i igračku onima oko nas. 019 PSA 044 014 Na porugu smo neznabošcima, narodi kimaju glavom nad nama. 019 PSA 044 015 Svagda mi je sramota moja pred očima i stid mi lice pokriva 019 PSA 044 016 zbog pogrdne graje podrugljivaca, zbog osvetljiva dušmanina. 019 PSA 044 017 Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili niti povrijedili Saveza tvoga, 019 PSA 044 018 niti nam se srce odmetnulo od tebe, niti nam je noga s tvoje skrenula staze, 019 PSA 044 019 kad si nas smrvio u boravištu šakalskom i smrtnim nas zavio mrakom. 019 PSA 044 020 Da smo i zaboravili ime Boga našega, da smo ruke k tuđem bogu podigli: 019 PSA 044 021 zar Bog toga ne bi saznao? TÓa on poznaje tajne srdaca! 019 PSA 044 022 Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, i mi smo im k'o ovce za klanje. 019 PSA 044 023 Preni se! Što spavaš, Gospode? Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka! 019 PSA 044 024 Zašto lice svoje sakrivaš, zaboravljaš bijedu i nevolju našu? 019 PSA 044 025 Jer duša nam se u prah raspala, trbuh nam se uza zemlju prilijepio. 019 PSA 044 026 Ustani, u pomoć nam priteci, izbavi nas radi ljubavi svoje! 019 PSA 045 001 Zborovođi. Po napjevu “Ljiljani”. Sinova Korahovih. Poučna pjesma. Svadbena pjesma. Iz srca mi naviru riječi divne: pjesmu svoju ja kralju pjevam, jezik mi je k'o pisaljka hitra pisara. 019 PSA 045 002 Lijep si, najljepši od ljudskih sinova, po usnama ti se milina prosula, stoga te Bog blagoslovio dovijeka. 019 PSA 045 003 Pripaši mač uz bedra, junače, ogrni se sjajem i veličanstvom! 019 PSA 045 004 Zajaši i kreni za istinu, za vjernost i pravdu, zapni luk i desnicu svoju proslavi! 019 PSA 045 005 Oštre su strelice tvoje, narodi padaju pred tobom i kraljeve dušmane ostavlja hrabrost. 019 PSA 045 006 Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo - žezlo je tvog kraljevstva! 019 PSA 045 007 Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, stoga Jahve, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova. 019 PSA 045 008 Smirnom, alojem i kasijom mirišu ti haljine, iz dvorova bjelokosnih harfe te vesele. 019 PSA 045 009 Kraljevske ti kćeri idu u susret, zdesna ti je kraljica u zlatu ofirskom. 019 PSA 045 010 “Slušaj, kćeri, pogledaj, prisluhni: zaboravi svoj narod i dom oca svog! 019 PSA 045 011 Zaželi li kralj ljepotu tvoju, smjerno se pokloni njemu jer je on gospodar tvoj. 019 PSA 045 012 Narod tirski dolazi s darovima, naklonost tvoju traže prvaci naroda.” 019 PSA 045 013 Sva lijepa korača kći kraljeva u haljinama zlatom vezenim. 019 PSA 045 014 U haljini od veza šarena kralju je dovode, pratnja su joj djevice, druge njezine. 019 PSA 045 015 S veseljem ih vode i s klicanjem u kraljeve dvore ulaze. 019 PSA 045 016 Oce tvoje naslijedit će tvoji sinovi, postavit ćeš ih knezovima na svoj zemlji. 019 PSA 045 017 Iz koljena u koljeno naviještat će ime tvoje, hvalit će te narodi u vijeke vjekova. 019 PSA 046 001 Zborovođi. Sinova Korahovih. Po napjevu “Djevice”. Pjesma. Bog nam je zaklon i utvrda, pomoćnik spreman u nevolji. 019 PSA 046 002 Stoga, ne bojmo se kad se ljulja zemlja, kad se bregovi ruše u more. 019 PSA 046 003 Nek' buče i bjesne valovi morski, nek' bregovi dršću od žestine njihove: s nama je Jahve nad Vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev! 019 PSA 046 004 Rijeka i rukavci njezini vesele Grad Božji, presveti šator Višnjega. 019 PSA 046 005 Bog je sred njega, poljuljat se neće, od rane zore Bog mu pomaže. 019 PSA 046 006 Ma bješnjeli puci, rušila se carstva, kad glas njegov zagrmi, zemlja se rastopi: 019 PSA 046 007 s nama je Jahve nad Vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev! 019 PSA 046 008 Dođite, gledajte djela Jahvina, strahote koje on na zemlji učini. 019 PSA 046 009 Do nakraj zemlje on ratove prekida, lukove krši i lomi koplja, štitove ognjem sažiže. 019 PSA 046 010 Prestanite i znajte da sam ja Bog, uzvišen nad pucima, nad svom zemljom uzvišen! 019 PSA 046 011 S nama je Jahve nad Vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev! 019 PSA 047 001 Zborovođi. Sinova Korahovih. Psalam. Narodi svi, plješćite rukama, kličite Bogu glasom radosnim. 019 PSA 047 002 Jer Jahve je to - svevišnji, strašan, kralj velik nad zemljom svom. 019 PSA 047 003 Narode je nama podložio, pogane stavio pod noge naše, 019 PSA 047 004 baštinu nam odabrao - ponos Jakova, svoga ljubimca. 019 PSA 047 005 Uzlazi Bog uz klicanje, Jahve uza zvuke trublje. 019 PSA 047 006 Pjevajte Bogu, pjevajte, pjevajte kralju našemu, pjevajte! 019 PSA 047 007 Jer on je kralj nad zemljom svom, pjevajte Bogu, pjevači vrsni! 019 PSA 047 008 Bog kraljuje nad narodima, stoluje Bog na svetom prijestolju. 019 PSA 047 009 Prvaci se pribiru poganski k narodu Boga Abrahamova. Božji su svi vlastodršci zemlje, nad svima on je uzvišen. 019 PSA 048 001 Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih. Velik je Jahve, hvale predostojan u gradu Boga našega. 019 PSA 048 002 Sveto brdo njegovo, brijeg veličanstven, radost je zemlji svoj. Gora Sion, na krajnjem sjeveru, grad je Kralja velikog. 019 PSA 048 003 Bog u kulama njegovim jakom se pokaza utvrdom. 019 PSA 048 004 Jer gle, složiše se kraljevi, navališe zajedno. 019 PSA 048 005 Čim vidješe, zapanjiše se i zbunjeni u bijeg nagnuše. 019 PSA 048 006 Ondje ih trepet obuze kao muka porodilje, 019 PSA 048 007 kao kad vjetar istočni razbija brodove taršiške. 019 PSA 048 008 Što smo čuli, sada vidimo: grad Jahve nad Vojskama, grad Boga našega - Bog ga utvrdi dovijeka. 019 PSA 048 009 Spominjemo se, Bože, tvoje dobrote usred Hrama tvojega. 019 PSA 048 010 Kao ime tvoje, Bože, tako i slava tvoja do nakraj zemlje doseže. Puna je pravde desnica tvoja; neka se raduje brdo sionsko! 019 PSA 048 011 Neka kliču gradovi Judini zbog tvojih sudova! 019 PSA 048 012 Obiđite Sion i prođite njime, prebrojite kule njegove! 019 PSA 048 013 Pogledajte dobro bedeme njegove, promotrite mu potanko dvorove: da biste kazivali budućem koljenu: 019 PSA 048 014 “Takav je Bog, Bog naš zasvagda i dovijeka! On neka nas vodi!” 019 PSA 049 001 Zborovođi. Sinova Korahovih. Psalam. Poslušajte ovo, svi narodi, čujte, svi stanovnici zemlje, 019 PSA 049 002 vi, djeco puka, i vi, odličnici, bogati i siromašni zajedno! 019 PSA 049 003 Moja će usta zboriti mudrost, i moje srce misli razumne. 019 PSA 049 004 K poučnoj izreci priklonit ću uho, uz harfu ću izložit' svoju zagonetku. 019 PSA 049 005 Što da se bojim u danima nesreće kad me opkoli zloba izdajica 019 PSA 049 006 koji se u blago svoje uzdaju i silnim se hvale bogatstvom? 019 PSA 049 007 TÓa nitko sebe ne može otkupit' ni za se dati Bogu otkupninu: 019 PSA 049 008 životu je cijena previsoka, i nikada je neće platiti 019 PSA 049 009 tko želi živjeti dovijeka i ne vidjeti jamu grobnu. 019 PSA 049 010 Jer, i mudri umiru, pogiba i luđak i bezumnik: bogatstvo svoje ostavlja drugima. 019 PSA 049 011 Grobovi im kuće zasvagda, stanovi njihovi od koljena do koljena, sve ako se zemlje nazivale imenima njihovim. 019 PSA 049 012 Čovjek koji nerazumno živi sličan je stoci koja ugiba. 019 PSA 049 013 Takav je put onih koji se ludo uzdaju, to je konac onih koji uživaju u sreći: 019 PSA 049 014 Poput stada redaju se u Podzemlju, smrt im je pastir, a dobri njima vladaju. Njihova će lika brzo nestati, Podzemlje će im biti postojbina. (Sheol h7585) 019 PSA 049 015 A moju će dušu Bog ugrabiti Podzemlju iz pandža i milostivo me primiti. (Sheol h7585) 019 PSA 049 016 Ne boj se ako se tko obogati i ako se poveća blago doma njegova: 019 PSA 049 017 kad umre, ništa neće ponijeti sa sobom, i blago njegovo neće s njime sići. 019 PSA 049 018 Ako se u životu držao sretnim - “Govorit će se da ti je dobro bilo!” - 019 PSA 049 019 i on će doći u skup otaca svojih, gdje svjetlosti više vidjeti neće. 019 PSA 049 020 Čovjek koji nerazumno živi sličan je stoci koja ugiba. 019 PSA 050 001 Psalam. Asafov. Bog nad bogovima, Jahve, govori i zove zemlju od izlaza sunčeva do zalaza. 019 PSA 050 002 Sa Siona predivnog Bog zablista: 019 PSA 050 003 Bog naš dolazi i ne šuti. Pred njim ide oganj što proždire, oko njega silna bjesni oluja. 019 PSA 050 004 On zove nebesa odozgo i zemlju da sudi narodu svojemu: 019 PSA 050 005 “Saberite mi sve pobožnike koji žrtvom Savez sa mnom sklopiše!” 019 PSA 050 006 Nebesa objavljuju pravednost njegovu: on je Bog sudac! 019 PSA 050 007 “Slušaj, narode moj, ja ću govoriti, o Izraele, svjedočit ću protiv tebe: ja, Bog - Bog tvoj! 019 PSA 050 008 Ne korim te zbog žrtava tvojih - paljenice su tvoje svagda preda mnom. 019 PSA 050 009 Neću od doma tvog' uzet junca, ni jaraca iz tvojih torova: 019 PSA 050 010 tÓa moje su sve životinje šumske, tisuće zvjeradi u gorama mojim. 019 PSA 050 011 Znam sve ptice nebeske, moje je sve što se miče u poljima. 019 PSA 050 012 Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao, jer moja je zemlja i sve što je ispunja. 019 PSA 050 013 Zar da ja jedem meso bikova ili da pijem krv jaraca? 019 PSA 050 014 Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu, ispuni Višnjemu zavjete svoje! 019 PSA 050 015 I zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti.” 019 PSA 050 016 A grešniku Bog progovara: “Što tumačiš naredbe moje, što mećeš u usta Savez moj? 019 PSA 050 017 Ti, komu stega ne prija, te riječi moje iza leđa bacaš? 019 PSA 050 018 Kad tata vidiš, s njime se bratimiš i družiš se s preljubnicima. 019 PSA 050 019 Svoja si usta predao pakosti, a jezik ti plete prijevare. 019 PSA 050 020 U društvu na brata govoriš i kaljaš sina matere svoje. 019 PSA 050 021 Sve si to činio, a ja da šutim? Zar misliš da sam ja tebi sličan? Pokarat ću te i stavit ću ti sve to pred oči.” 019 PSA 050 022 Shvatite ovo svi vi koji Boga zaboraviste, da vas ne pograbim i nitko vas spasiti neće. 019 PSA 050 023 Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu: i onomu koji hodi stazama pravim - njemu ću pokazati spasenje svoje. 019 PSA 051 001 Zborovođi. Psalam. Davidov. Kad je k Davidu došao prorok Natan poslije njegova grijeha Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje! 019 PSA 051 002 Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti! 019 PSA 051 003 Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom. 019 PSA 051 004 Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom: pravedan ćeš biti kad progovoriš, bez prijekora kada presudiš. 019 PSA 051 005 Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja. 019 PSA 051 006 Evo, ti ljubiš srce iskreno, u dubini duše učiš me mudrosti. 019 PSA 051 007 Poškropi me izopom da se očistim, operi me, i bit ću bjelji od snijega! 019 PSA 051 008 Objavi mi radost i veselje, nek' se obraduju kosti satrvene! 019 PSA 051 009 Odvrati lice od grijeha mojih, izbriši svu moju krivicu! 019 PSA 051 010 Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni! 019 PSA 051 011 Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene! 019 PSA 051 012 Vrati mi radost svoga spasenja i učvrsti me duhom spremnim! 019 PSA 051 013 Učit ću bezakonike tvojim stazama, i grešnici tebi će se obraćati. 019 PSA 051 014 Oslobodi me od krvi prolivene, Bože, Bože spasitelju moj! Nek' mi jezik kliče pravednosti tvojoj! 019 PSA 051 015 Otvori, Gospodine, usne moje, i usta će moja naviještati hvalu tvoju. 019 PSA 051 016 Žrtve ti se ne mile, kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio. 019 PSA 051 017 Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti. 019 PSA 051 018 U svojoj dobroti milostiv budi Sionu i opet sagradi jeruzalemske zidine! 019 PSA 051 019 Tada će ti biti mile žrtve pravedne i tad će se prinosit' teoci na žrtveniku tvojemu. 019 PSA 052 001 Zborovođi. Poučna pjesma. Davidova. Kad je Edomac Doeg Šaulu javio: “David je ušao u kuću Abimelekovu. Što se to hvališ pakošću, silniče nesmiljeni? 019 PSA 052 002 Neprestano snuješ o propasti, jezik ti je britva nabrušena, spletkaru! 019 PSA 052 003 Zlo voliš više nego dobro, i laž više nego pravednost! 019 PSA 052 004 Mili su ti pogubni govori, lažljivi jeziče! 019 PSA 052 005 Bog će te zato satrti, zauvijek te ukloniti; iščupat će te iz tvog šatora, iskorijeniti iz zemlje živih. 019 PSA 052 006 Pravednici će gledati s užasom i njemu se smijati: 019 PSA 052 007 “Gle čovjeka koji ne uze Boga za svoju zaštitu, već se uzdao u veliko bogatstvo i osilio u svojim zločinima!” 019 PSA 052 008 A ja, k'o zelena maslina u Domu Božjem, uzdam se u Božju dobrotu dovijeka. 019 PSA 052 009 Hvalit ću te svagda što si to učinio i slavit ću tvoje ime, jer je dobrostivo, pred licem tvojih pobožnika. 019 PSA 053 001 Zborovođi. Prema napjevu “Bolest”. Poučna pjesma. Davidova. Bezumnik reče u srcu: “Nema Boga!” Pokvareni rade gadosti; nitko da čini dobro. 019 PSA 053 002 Bog s nebesa gleda na sinove ljudske da vidi ima li tko razuman Boga da traži. 019 PSA 053 003 No svi skrenuše zajedno, svi se pokvariše: nitko da čini dobro - nikoga nema. 019 PSA 053 004 Neće li se urazumiti svi što čine bezakonje, koji proždiru narod moj kao da jedu kruh? Boga oni ne zazivlju: 019 PSA 053 005 od straha će drhtat' gdje straha i nema jer Bog će rasuti kosti onih koji tebe opsjedaju, bit će posramljeni jer će ih Bog odbaciti. 019 PSA 053 006 O, neka dođe sa Siona spas Izraelu! Kad Bog promijeni udes naroda svoga, klicat će Jakov, radovat' se Izrael. 019 PSA 054 001 Zborovođi. Uza žičana glazbala. Poučna pjesma. Davidova. Kad su Zifijci došli k Šaulu govoreći: “David se kod nas Spasi me, Bože, svojim imenom i jakošću svojom izbori mi pravdu! 019 PSA 054 002 Poslušaj, Bože, moju molitvu i usliši riječi usta mojih! 019 PSA 054 003 Oholice ustadoše na me i moj život traže silnici: na Boga se ne osvrću. 019 PSA 054 004 Evo, Bog mi pomaže, Gospodin krijepi život moj. 019 PSA 054 005 Okreni nesreću na dušmane moje, zatri ih u vjernosti svojoj. 019 PSA 054 006 Od srca rado ću ti žrtvovati, slavit ću ti ime, Jahve, jer je dobrostivo, 019 PSA 054 007 jer ti me izbavi iz svake nevolje, i oko moje vidje postiđene moje dušmane. 019 PSA 055 001 Zborovođi. Uza žičana glazbala. Poučna pjesma. Davidova. Počuj mi, Bože, molitvu, ne krij se molbi mojoj: 019 PSA 055 002 obazri se na me i usliši me! Mučim se u svojoj tjeskobi, 019 PSA 055 003 zbuni me vika dušmanska i tlačenje grešničko. Navališe na me nesrećom, bijesno me progone. 019 PSA 055 004 Srce mi je ustreptalo i strah me samrtni spopade. 019 PSA 055 005 Užas me i trepet hvata, groza me obuze. 019 PSA 055 006 Zavapih: “O, da su mi krila golubinja, odletio bih da otpočinem! 019 PSA 055 007 Daleko, daleko bih letio, u pustinji se nastanio; 019 PSA 055 008 brzo bih si potražio sklonište od bijesne oluje i vihora.” 019 PSA 055 009 Smeti ih, Gospode, podvoji im jezike, jer nasilje i svađu vidim u gradu; 019 PSA 055 010 danju i noću zidinama kruže; bezakonja su i nevolje u njemu. 019 PSA 055 011 Usred njega zasjede, s ulica mu nepravda i podlost ne odlaze. 019 PSA 055 012 Da me pogrdio dušmanin, bio bih podnio; da se digao na me koji me mrzi, pred njim bih se sakrio. 019 PSA 055 013 Ali ti, ti si to bio, meni jednak, prijatelj moj, moj pouzdanik 019 PSA 055 014 s kojim sam slatko drugovao i složno hodismo u Domu Božjemu. 019 PSA 055 015 Smrt neka ih zaskoči, živi nek' siđu u Podzemlje jer im je pakost u stanu i srcu. (Sheol h7585) 019 PSA 055 016 A ja ću Boga prizvati, i Jahve će me spasiti. 019 PSA 055 017 Večerom, jutrom i o podne tužan ću jecati, i on će čuti vapaj moj. 019 PSA 055 018 Dat će mi mira od onih koji me progone: jer mnogi su protiv mene. 019 PSA 055 019 Bog će čuti i njih poniziti, Onaj koji kraljuje odvijeka, jer se ne popravljaju, Boga se ne boje. 019 PSA 055 020 Podižu ruke na prijatelje, savez svoj oskvrnjuju. 019 PSA 055 021 Usta su im glađa od maslaca, a srce ratoborno; riječi blaže od ulja, a oni - isukani mačevi. 019 PSA 055 022 Povjeri Jahvi svu svoju brigu, i on će te pokrijepiti: neće dati da ikada posrne pravednik. 019 PSA 055 023 A njih ti, o Bože, strmoglavi u jamu grobnu! Krvoloci i varalice ni polovicu dana neće doživjeti! A ja se u tebe uzdam! 019 PSA 056 001 Zborovođi. Prema napjevu “Golubica nijema u daljini”. Davidov. Miktam. Kad su ga u Gatu uhitili Filistejci. Smiluj mi se, moj Bože, jer me dušmanin hoće zgaziti, napadač me moj neprestano tlači. 019 PSA 056 002 Dušmani moji nasrću na me povazdan, mnogo ih je koji se na me obaraju. Svevišnji, 019 PSA 056 003 kad me strah spopadne, u te ću se uzdati. 019 PSA 056 004 Božje obećanje slavim, u Boga ja se uzdam i neću se bojati: što mi može učiniti smrtnik? 019 PSA 056 005 Od jutra do večeri obružuju me, svi naumi njihovi meni su na zlo. 019 PSA 056 006 Sastaju se i vrebaju, paze mi na korake, o glavi mi rade. 019 PSA 056 007 Plati im prema bezakonju, u gnjevu, o Bože, obori pogane! 019 PSA 056 008 Ti izbroji dane mog progonstva, sabrao si suze moje u mijehu svom. Nije li sve zapisano u knjizi tvojoj? 019 PSA 056 009 Moji će dušmani uzmaknuti čim te zazovem. Ovo sigurno znam: Bog je za mene! 019 PSA 056 010 Božje obećanje slavim, 019 PSA 056 011 u Jahvu se uzdam i neću se bojati: što mi može učiniti čovjek? 019 PSA 056 012 Vežu me zavjeti koje učinih tebi, o Bože: prinijet ću ti žrtve zahvalne 019 PSA 056 013 jer si mi dušu od smrti spasio. Ti si očuvao noge moje od pada, da pred Bogom hodim u svjetlosti živih. 019 PSA 057 001 Zborovođi. Po napjevu “Ne pogubi!” Davidov. Miktam. Kad je ispred Šaula pobjegao u pećinu. Smiluj mi se, Bože, o smiluj se meni jer mi se duša utječe tebi! U sjenu tvojih krila zaklanjam se dok pogibao ne mine. 019 PSA 057 002 Vapijem Bogu višnjemu, Bogu koji mi čini dobro. 019 PSA 057 003 Nek' pošalje s nebesa i spasi me, nek' postidi one što me progone: neka Bog pošalje dobrotu svoju i vjernost! 019 PSA 057 004 Ležim usred lavova koji proždiru ljudske sinove. Zubi su im koplja i strijele, a jezik im mač je naoštren. 019 PSA 057 005 Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom! 019 PSA 057 006 Mrežu namjestiše stopama mojim, stisnuše dušu moju; iskopaše preda mnom jamu: sami nek' u nju padnu! 019 PSA 057 007 Postojano je srce moje, Bože, postojano je srce moje; pjevat ću i svirati. 019 PSA 057 008 Probudi se, dušo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit ću zoru jutarnju. 019 PSA 057 009 Hvalit ću te, Gospode, među narodima, među pucima pjevat ću tebi: 019 PSA 057 010 jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja. 019 PSA 057 011 Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom! 019 PSA 058 001 Zborovođi. Po napjevu “Ne pogubi!” Davidov. Miktam. Zar doista krojite pravdu, vi moćni, zar sudite pravo, sinovi ljudski? 019 PSA 058 002 Ne, već bezakonje smišljeno činite, po zemlji vam ruke dijele nepravde. 019 PSA 058 003 Na krivu su putu bezbošci od krila majčina, na krivu su putu lašci od utrobe. 019 PSA 058 004 U njima je otrov kao u zmije, kao u ljutice što uši začepljuje 019 PSA 058 005 da glas čarobnjakov ne čuje ni glas bajača vješta bajanju. 019 PSA 058 006 O Bože, polomi im zube u ustima; razbij, o Jahve, čeljusti lavićima! 019 PSA 058 007 K'o vode što hitro otječu neka se razliju, k'o zgažena trava neka se osuše. 019 PSA 058 008 Nek' budu k'o puž koji se pužuć' rastoči, k'o pometnut plot nek' sunca ne vide. 019 PSA 058 009 Prije nego vam kotlovi trnje osjete, dok je zeleno, neka ga vihor odnese. 019 PSA 058 010 Radostan će biti pravednik kad ugleda odmazdu, noge će prati u krvi zlotvora. 019 PSA 058 011 I reći će ljudi: “Pravednik plod svoj ima! Još ima Boga da sudi na zemlji!” 019 PSA 059 001 Zborovođi. Po napjevu “Ne pogubi!” Davidov. Miktam. Kad je Šaul opkolio kuću da ubije Davida. Izbavi me od dušmana, Bože moj, zaštiti me od mojih protivnika! 019 PSA 059 002 Izbavi me od bezakonika, od krvoloka spasi me! 019 PSA 059 003 Jer evo: dušu moju vrebaju, na me ustadoše silnici. Nema na meni krivnje, o Jahve, ni grijeha: 019 PSA 059 004 bez moje krivnje na me nasrću. Probudi se! Dođi mi u pomoć i pogledaj, 019 PSA 059 005 Jahve, Bože nad Vojskama, Bože Izraelov! Preni se, kazni sve pogane, podlacima nemoj se smilovati! 019 PSA 059 006 Uvečer se vraćaju, reže poput pasa i trče po gradu. 019 PSA 059 007 Gle, kako bljuju ustima; kletve su im na usnama i govore: “Tko nas čuje?” 019 PSA 059 008 No, ti im se smiješ, o Jahve, i rugaš se poganima svima. 019 PSA 059 009 Jakosti moja, gledat ću na te, jer ti si, Bože, zaštita moja, Bog moj, milosrđe moje. 019 PSA 059 010 Bog neka mi pohiti u susret, nek' me razveseli nad dušmanima mojim! 019 PSA 059 011 Pobij ih, Bože, da mi narod ne zavode, zbuni i obori ih jakošću svojom, štite naš, Gospodine. 019 PSA 059 012 Grijeh je svaka riječ usta njihovih: nek se uhvate u svoju oholost, u kletve i laži što ih govore! 019 PSA 059 013 Istrijebi ih u gnjevu, istrijebi da nestanu, nek' se zna da Bog vlada u Jakovu i do nakraj zemlje! 019 PSA 059 014 Uvečer se vraćaju, reže poput pasa i trče po gradu. 019 PSA 059 015 Nek' lutaju okolo tražeći hranu; i kad se nasite, neka zavijaju. 019 PSA 059 016 A ja ću opjevati silu tvoju i klicat ću jutrom milosrđu tvome, jer mi ti postade utočište i sklonište u dan nevolje. 019 PSA 059 017 Jakosti moja, tebi ću pjevati, jer ti si, Bože, zaštita moja, Bog moj, milosrđe moje. 019 PSA 060 001 Zborovođi. Po napjevu “Ljiljan svjedočanstva”. Miktam. Davidov. Kad je David izišao protiv Aram Naharajima i protiv Aram Sobe i kad je Joab na povratku potukao dvanaest tisuća Edomaca Bože, ti nas ÓodbÄaci i bojne nam redove prÓobi, razjari se, a sad nas opet vrati! 019 PSA 060 002 Potrese zemlju, rasječe je, zatvori joj usjeline jer se poljuljala. 019 PSA 060 003 Zlu si kob na svoj narod navalio, napio nas vinom omamnim. 019 PSA 060 004 Al' si i stijeg dao vjernicima svojim da umaknu luku dušmanskom. 019 PSA 060 005 Da ti se ljubimci izbave, desnicom pomozi, usliši nas! 019 PSA 060 006 Bog reče u svom Svetištu: “Šekem ću razdijelit' kličući, dolinu Sukot izmjeriti. 019 PSA 060 007 Moj je Gilead, moj Manaše, Efrajim mi kaciga, Judeja žezlo moje! 019 PSA 060 008 Moab je sud iz kojeg se umivam, na Edom ću baciti obuću, nad Filistejcem slavit' pobjedu!” 019 PSA 060 009 Tko će me dovesti do utvrđena grada, tko će me dovesti do Edoma? 019 PSA 060 010 Zar nećeš ti, o Bože, što nas odbaci? Zar više nećeš, Bože, s četama našim? 019 PSA 060 011 Pomozi nam protiv dušmana, jer ljudska je pomoć ništavna! 019 PSA 060 012 S pomoću Božjom hrabro ćemo se boriti, a on će zgaziti naše dušmane. 019 PSA 061 001 Zborovođi. Uza žičana glazbala. Davidov. O Bože, vapaj mi poslušaj, budi pomnjiv na molitvu moju! 019 PSA 061 002 S kraja zemlje vapijem k tebi jer mi srce klonu. Dignut ćeš me na liticu i pokoj mi dati, 019 PSA 061 003 jer ti si moje sklonište, utvrda čvrsta protiv dušmana. 019 PSA 061 004 O, da mi je stanovati uvijek u tvom šatoru, da se sklanjat' mogu pod okrilje tvoje! 019 PSA 061 005 Jer ti, Bože, usliši molbe moje, dade mi baštinu onih što ime ti štuju. 019 PSA 061 006 Kraljevim danima pridometni danÄa, kroz koljena mnoga nek' mu ljeta traju, 019 PSA 061 007 nek' pred Bogom uvijek vlada; dobrotu i vjernost pošalji da ga čuvaju! 019 PSA 061 008 Ovako ću pjevat svagda tvom imenu, dan za danom vršit' zavjete svoje. 019 PSA 062 001 Zborovođi. Po Jedutunu. Psalam. Davidov. Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu spasenje. 019 PSA 062 002 Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati. 019 PSA 062 003 Dokle ćete na bijednika nasrtati, obarat' ga svi zajedno, k'o zid ruševan il' ogradu nagnutu? 019 PSA 062 004 Urotiše se da me s visa mog obore, u laži uživaju; ustima blagoslivlju, a u srcu proklinju. 019 PSA 062 005 Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu nada moja. 019 PSA 062 006 Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati. 019 PSA 062 007 U Boga je spasenje moje i slava; Bog mi je hridina silna, utočište. 019 PSA 062 008 U nj se, narode, uzdaj u svako doba; pred njim srca izlijevajte: Bog je naše utočište! 019 PSA 062 009 Sinovi su ljudski samo dašak, laž su djeca čovječja: svi da stanu na tezulju, od daha bi lakši bili. 019 PSA 062 010 U grabež se ne uzdajte nit' se otetim tašto hvalite; umnoži l' se blago, nek' vam srce za nj ne prione. 019 PSA 062 011 Bog rekao jedno, a ja dvoje čuo: 019 PSA 062 012 “U Boga je snaga! U tebe je, Gospode, dobrota! Ti uzvraćaš svakom po djelima.” 019 PSA 063 001 Psalam. Davidov. Dok David bijaše u Judejskoj pustinji. O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim; tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna. 019 PSA 063 002 U Svetištu sam tebe motrio gledajuć' ti moć i slavu. 019 PSA 063 003 Ljubav je tvoja bolja od života, moje će te usne slavit'. 019 PSA 063 004 Tako ću te slavit' za života, u tvoje ću ime ruke dizati. 019 PSA 063 005 Duša će mi biti kao sala i mrsa sita, hvalit ću te kliktavim ustima. 019 PSA 063 006 Na postelji se tebe spominjem, u bdjenjima noćnim mislim na tebe. 019 PSA 063 007 Ti postade meni pomoć, kličem u sjeni krila tvojih. 019 PSA 063 008 Duša se moja k tebi privija, desnica me tvoja drži. 019 PSA 063 009 Oni što dušu u propast guraju neka siđu u dubinu zemlje, 019 PSA 063 010 nek' vlasti mača predani budu, nek' postanu plijen šakalima. 019 PSA 063 011 A kralj će se radovat' u Bogu, slavit će se tko se kune njime, jer će lašcima biti začepljena usta. 019 PSA 064 001 Zborovođi. Psalam. Davidov. Poslušaj, Bože, moje žalbe glas; od strašna dušmanina život mi čuvaj! 019 PSA 064 002 Štiti me od mnoštva opakih, sakrij od bjesnila zlotvora 019 PSA 064 003 koji bruse jezike k'o mačeve, otrovne riječi izbacuju kao strijele, 019 PSA 064 004 da iz potaje rane nedužna, da ga rane iznenada ne bojeć' se ničega. 019 PSA 064 005 Spremni su na djelo pakosno, snuju kako će kradom zamke staviti i govore: “Tko će nas vidjeti?” 019 PSA 064 006 Snuju zlodjela, smišljene osnove kriju: pamet i srce čovječje bezdan su duboki. 019 PSA 064 007 No Bog ih ranjava strijelom, odjednom ih rane prekriju. 019 PSA 064 008 Vlastiti jezik propast im donosi, kimaju glavom oni što ih vide: 019 PSA 064 009 svi se boje, Božje djelo slave i misle o onom što on učini. 019 PSA 064 010 Pravednik se raduje u Jahvi, njemu se utječe, i kliču svim srcem čestiti. 019 PSA 065 001 Zborovođi. Psalam. Davidov. Pjesma. Bože, tebi dolikuje hvalospjev sa Sionu, tebi se ispunja zavjet - 019 PSA 065 002 ti molitve uslišuješ. Svaka pÓut dolazi k tebi 019 PSA 065 003 pod teretom grijeha. Naši nas prijestupi taru, ti ih pomiruješ. 019 PSA 065 004 Blažen kog izabra i k sebi uze: on boravi u dvorima tvojim. Daj da se nasitimo dobrima Doma tvoga i svetošću tvoga Hrama. 019 PSA 065 005 Čudesno nas uslišuješ u pravednosti svojoj, o Bože, spasenje naše, nado svih krajeva svijeta i mora dalekih. 019 PSA 065 006 Učvršćuješ bregove jakošću svojom silom opasÄan. 019 PSA 065 007 Krotiš huku mora, huku valova i buku naroda. 019 PSA 065 008 Oni što žive nakraj svijeta boje se znamenja tvojih; dveri jutra i večeri radošću napunjaš. 019 PSA 065 009 Ti pÓohodÄi zemlju i ti je nÓatopÄi, ÓobogatÄi nju veoma. Božja se rijeka vodom napuni, ti pripravi ljudima žito. Ovako pripremi zemlju: 019 PSA 065 010 brazde joj natopi, grude joj poravna; kišom je omekša, usjeve joj blagoslovi. 019 PSA 065 011 Ti okruni godinu dobrotom svojom, plodnost niče za stopama tvojim. 019 PSA 065 012 Pustinjski pašnjaci kaplju od obilja, brežuljci se pašu radošću. 019 PSA 065 013 Njive se kite stadima, doline se pokrivaju žitom: svagdje klicanje, pjesma. 019 PSA 066 001 Zborovođi. Pjesma. Psalam. 019 PSA 066 002 Kliči Bogu, zemljo sva, opjevaj slavu imena njegova, podaj mu hvalu dostojnu. 019 PSA 066 003 Recite Bogu: “Kako su potresna djela tvoja! Zbog velike sile tvoje dušmani ti laskaju. 019 PSA 066 004 Sva zemlja nek' ti se klanja i nek' ti pjeva, neka pjeva tvom imenu!” 019 PSA 066 005 Dođite i gledajte djela Božja: čuda učini među sinovima ljudskim. 019 PSA 066 006 On pretvori more u zemlju suhu te rijeku pregaziše. Stog' se njemu radujmo! 019 PSA 066 007 Dovijeka vlada jakošću svojom, oči mu paze na narode da se ne izdignu ljudi buntovni. 019 PSA 066 008 Blagoslivljajte, narodi, Boga našega, razglašujte hvalu njegovu! 019 PSA 066 009 Našoj je duši darovao život i ne dade da nam posrne noga. 019 PSA 066 010 Iskušavao si nas teško, Bože, iskušavao ognjem kao srebro. 019 PSA 066 011 Pustio si da u zamku padnemo, stisnuo lancima bokove naše. 019 PSA 066 012 Pustio si da nam zajašu za vrat: prošli smo kroz oganj i vodu, onda si pustio da odahnemo. 019 PSA 066 013 S paljenicama ću u Dom tvoj ući, zavjete ispuniti pred tobom 019 PSA 066 014 što ih obećaše usne moje, što ih usta moja u tjeskobi obrekoše. 019 PSA 066 015 Prinijet ću ti paljenice s kadom ovnova, žrtvovati volove i jarad. 019 PSA 066 016 Dođite, počujte, koji se Boga bojite, pripovjedit ću što učini duši mojoj! 019 PSA 066 017 Na svoja sam usta njega zvao, jezikom ga hvalio. 019 PSA 066 018 Da sam u srcu na zlo mislio, ne bi uslišio Gospod. 019 PSA 066 019 No Bog me uslišio: obazro se na glas molitve moje. 019 PSA 066 020 Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi, naklonosti ne odvrati od mene! 019 PSA 067 001 Zborovođi. Uza žičana glazbala. Psalam. Pjesma. Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas, obasjao nas licem svojim, 019 PSA 067 002 da bi sva zemlja upoznala putove tvoje, svi puci tvoje spasenje! 019 PSA 067 003 Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave! 019 PSA 067 004 Nek' se vesele i kliču narodi, jer sudiš pucima pravedno i narode vodiš na zemlji. 019 PSA 067 005 Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave! 019 PSA 067 006 Zemlja plodom urodila! Bog nas blagoslovio, Bog naš! 019 PSA 067 007 Bog nas blagoslovio! Neka ga štuju svi krajevi svjetski! 019 PSA 068 001 Zborovođi. Davidov. Psalam. Pjesma. Bog nek' ustane! Razbježali se dušmani njegovi! Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim! 019 PSA 068 002 Kao što dim iščezava, i njih neka nestane! Kako se vosak topi na ognju, nek' nestane grešnika pred licem Božjim! 019 PSA 068 003 Pravedni neka se raduju, neka klikću pred Bogom, neka kliču od radosti. 019 PSA 068 004 Pjevajte Bogu, slavite mu ime! Poravnajte put onome koji ide pustinjom - kojemu je ime Jahve - i kličite pred njim! 019 PSA 068 005 Otac sirota, branitelj udovica, Bog je u svom svetom šatoru. 019 PSA 068 006 Napuštene okućit će Jahve, sužnjima pružit' sretnu slobodu: buntovnici samo ostaše u sažganoj pustinji. 019 PSA 068 007 Kad si stupao, Bože, pred narodom svojim, dok si prolazio pustinjom, 019 PSA 068 008 tresla se zemlja, nebo se rosilo pred Bogom, Sinaj drhtao pred Bogom, Bogom Izraela. 019 PSA 068 009 Blagoslovljen dažd pustio si, Bože, na baštinu svoju, okrijepio je umornu. 019 PSA 068 010 Stado se tvoje nastani u njoj, u dobroti, Bože, ti je spremi siromahu. 019 PSA 068 011 Jahve riječ zadaje, veliko je mnoštvo radosnih vjesnika: 019 PSA 068 012 kraljevi vojska bježe te bježe, domaćice plijen dijele. 019 PSA 068 013 Dok vi počivaste među stadima, krila golubice zablistaše srebrom, a njeno perje žućkastim zlatom: 019 PSA 068 014 ondje Svemogući razbijaše kraljeve, a ona poput snijega zablista na Salmonu. 019 PSA 068 015 Božanska je gora gora bašanska vrletna. 019 PSA 068 016 Zašto vi, gore vrletne, zavidno gledate na goru gdje se svidje Bogu prebivati? Jahve će na njoj boraviti svagda! 019 PSA 068 017 Božja su kola bezbrojna, tisuću tisuća: Jahve sa Sinaja u Svetište dolazi! 019 PSA 068 018 Na visinu uzađe vodeći sužnje, na dar si ljude primio, pa i one što ne žele prebivati kod Boga. 019 PSA 068 019 Blagoslovljen Jahve dan za danom, nosi nas Bog, naš Spasitelj. 019 PSA 068 020 Bog naš jest Bog koji spasava, Jahve od smrti izbavlja. 019 PSA 068 021 Zaista, Bog će satrti glave dušmana svojih, kuštravo tjeme onog što hodi u grijesima. 019 PSA 068 022 Reče Gospodin: “Iz Bašana ću ih dovesti, dovest ću ih iz dubine mora, 019 PSA 068 023 da okupaš nogu u krvi, da jezici tvojih pasa imadnu dio od dušmana.” 019 PSA 068 024 Ulazak ti, Bože, gledaju, ulazak moga Boga i Kralja u Svetište: 019 PSA 068 025 sprijeda pjevači, za njima svirači, u sredini djevojke s bubnjićima. 019 PSA 068 026 “U svečanim zborovima slavite Boga, slavite Jahvu, sinovi Izraelovi!” 019 PSA 068 027 Predvodi ih najmlađi, Benjamin, koji ide pred njima, ondje su knezovi Judini sa četama svojim, knezovi Zebulunovi i knezovi Naftalijevi. 019 PSA 068 028 Pokaži, Bože, silu svoju, silu kojom se, Bože, boriš za nas 019 PSA 068 029 iz Hrama svojega u Jeruzalemu! Nek' ti kraljevi darove donose! 019 PSA 068 030 Ukroti neman u trsci, stado bikova s teladi naroda! Neka se prostru pred tobom sa srebrnim žezlima: rasprši narode koji se ratu vesele! 019 PSA 068 031 Nek' dođu velikani iz Egipta, Etiopija nek' pruži ruke Bogu! 019 PSA 068 032 Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Jahvu, 019 PSA 068 033 koji se vozi po nebu, po nebu iskonskom! Čuj, glasom grmi, glasom svojim silnim: 019 PSA 068 034 “Priznajte silu Božju!” Nad Izraelom veličanstvo njegovo, u oblacima (sila) njegova! 019 PSA 068 035 Strašan je Bog iz svojega Svetišta. Bog Izraelov daje moć i silu narodu svojemu. Blagoslovljen Bog! 019 PSA 069 001 Zborovođi. Po napjevu “Ljiljani”. Davidov. Spasi me, Bože: vode mi dođoše do grla! 019 PSA 069 002 U duboko blato zapadoh i nemam kamo nogu staviti; u duboku tonem vodu, pokrivaju me valovi. 019 PSA 069 003 Iznemogoh od vikanja, grlo mi je promuklo, oči mi klonuše Boga mog čekajuć'. 019 PSA 069 004 Brojniji su od vlasi na glavi mojoj oni koji me mrze nizašto. Tvrđi su od kostiju mojih oni što mi se nepravedno protive: zar mogu vratiti što nisam oteo? 019 PSA 069 005 Bože, ti znadeš bezumnost moju, moji ti grijesi nisu sakriti. 019 PSA 069 006 Nek' se ne postide zbog mene koji se u te uzdaju, Gospode, Jahve nad Vojskama! Neka se ne posrame zbog mene koji traže tebe, Bože Izraelov! 019 PSA 069 007 Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, i stid mi pokri lice. 019 PSA 069 008 Tuđinac postadoh braći i stranac djeci majke svoje. 019 PSA 069 009 Jer me izjela revnost za Dom tvoj i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me. 019 PSA 069 010 Dušu sam postom mučio, okrenulo mi se u ruglo. 019 PSA 069 011 Uzeh kostrijet za haljinu, i postah im igračka. 019 PSA 069 012 Koji sjede na vratima protiv mene govore, vinopije mi rugalice poju. 019 PSA 069 013 No tebi se molim, Jahve, u vrijeme milosti, Bože; po velikoj dobroti svojoj ti me usliši po svojoj vjernoj pomoći! 019 PSA 069 014 Izvuci me iz blata da ne potonem, od onih koji me mrze izbavi me - iz voda dubokih. 019 PSA 069 015 Nek' me ne pokriju valovi, nek' me ne proguta dubina, nek' bezdan ne zatvori usta nada mnom! 019 PSA 069 016 Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja, po velikom milosrđu pogledaj na me! 019 PSA 069 017 Ne sakrivaj lica pred slugom svojim; jer sam u stisci, usliši me brzo! 019 PSA 069 018 Približi se duši mojoj i spasi je; zbog dušmana mojih oslobodi me! 019 PSA 069 019 Ti mi znadeš porugu, stid i sramotu, pred tvojim su očima svi koji me muče. 019 PSA 069 020 Ruganje mi slomilo srce i klonuh; čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi; i da me tko utješi, ali ga ne nađoh. 019 PSA 069 021 U jelo mi žuči umiješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše. 019 PSA 069 022 Nek' im stol bude zamka, a žrtvene gozbe stupica! 019 PSA 069 023 Nek' im potamne oči da ne vide, nek' im bokovi zasvagda oslabe! 019 PSA 069 024 Izlij na njih ljutinu, žar tvoga gnjeva nek' ih zahvati! 019 PSA 069 025 Njihova kuća nek' opusti, u njihovu šatoru nek' nitko ne stanuje! 019 PSA 069 026 Jer su progonili koga ti pokara, bol povećaše onomu koga ti rani. 019 PSA 069 027 Na njihovu krivnju krivnju još dodaj, ne opravdali se pred tobom! 019 PSA 069 028 Nek' budu izbrisani iz knjige živih, među pravednike neka se ne broje! 019 PSA 069 029 A ja sam jadnik i bolnik - nek' me štiti tvoja pomoć, o Bože! 019 PSA 069 030 Božje ću ime hvaliti popijevkom, hvalit ću ga zahvalnicom. 019 PSA 069 031 Bit će to milije Jahvi no bik žrtveni, milije nego junac s papcima i rozima. 019 PSA 069 032 Gledajte, ubogi, i radujte se, nek' vam oživi srce, svima koji Boga tražite. 019 PSA 069 033 Jer siromahe Jahve čuje, on ne prezire sužanja svojih. 019 PSA 069 034 Neka ga hvale nebesa i zemlja, mora i sve što se u njima miče. 019 PSA 069 035 Jer Bog će spasiti Sion - on će sagradit' gradove Judine - tu će oni stanovat', imati baštinu. 019 PSA 069 036 Baštinit će ga potomci slugu njegovih; prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje. 019 PSA 070 001 Zborovođi. Davidov. Za spomen. O Bože, spasi me, Jahve, u pomoć mi pohitaj! 019 PSA 070 002 Nek' se postide i smetu svi koji mi o glavi rade! Nek' odstupe i nek' se posrame koji se nesreći mojoj raduju! 019 PSA 070 003 Nek' uzmaknu u sramoti svojoj koji zlurado na me grohoću! 019 PSA 070 004 Neka kliču i nek' se vesele u tebi svi koji tebe traže! Neka govore svagda: “Velik je Bog!” svi koji spasenje tvoje ljube! 019 PSA 070 005 A bijedan sam ja i nevoljan, o Bože, u pomoć mi pohitaj! Ti si pomoć moja i spasitelj; Jahve, ne kasni! 019 PSA 071 001 Tebi si, Jahve, utječem, ne daj da se ikada postidim! 019 PSA 071 002 U pravdi me svojoj spasi i izbavi, prikloni uho k meni i spasi me! 019 PSA 071 003 Budi mi hrid utočišta i čvrsta utvrda spasenja: jer ti si stijena i utvrda moja. 019 PSA 071 004 Bože moj, istrgni me iz ruke zlotvora, iz šake silnika i tlačitelja: 019 PSA 071 005 jer ti si, o Gospode, ufanje moje, Jahve, uzdanje od moje mladosti! 019 PSA 071 006 Na te se oslanjam od utrobe; ti si mi zaštitnik od majčina krila: u te se svagda uzdam. 019 PSA 071 007 Mnogima postadoh čudo, jer ti si mi bio silna pomoć. 019 PSA 071 008 Usta mi bijahu puna tvoje hvale, slaviše te svaki dan! 019 PSA 071 009 Ne zabaci me u starosti: kad mi malakšu sile, ne zapusti me! 019 PSA 071 010 Jer govore o meni moji dušmani, i koji me vrebaju složno se svjetuju: 019 PSA 071 011 “Bog ga je napustio; progonite ga i uhvatite jer nema tko da ga spasi!” 019 PSA 071 012 O Bože, ne stoj daleko od mene, Bože moj, pohitaj mi u pomoć! 019 PSA 071 013 Neka se postide i propadnu koji traže moj život; nek' se sramotom i stidom pokriju koji mi žele nesreću! 019 PSA 071 014 A ja ću se uvijek uzdati, iz dana u dan hvaleć' te sve više. 019 PSA 071 015 Ustima ću naviještati pravednost tvoju, povazdan pomoć tvoju: jer im ne znam broja. 019 PSA 071 016 Kazivat ću silu Jahvinu, Gospode, slavit ću samo tvoju pravednost. 019 PSA 071 017 Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje, i sve do sada naviještam čudesa tvoja. 019 PSA 071 018 Ni u starosti, kad posijedim, Bože, ne zapusti me, da kazujem mišicu tvoju naraštaju novom i svima budućima silu tvoju, 019 PSA 071 019 i pravednost tvoju, Bože, koja seže do neba, kojom učini velika djela. Bože, tko je kao ti! 019 PSA 071 020 Trpljenja mnoga i velika bacio si na me: ali ti ćeš me opet oživiti i opet me podići iz dubine zemlje. 019 PSA 071 021 Povećaj dostojanstvo moje i opet me utješi: 019 PSA 071 022 A ja ću uz harfu slaviti tvoju vjernost, o Bože, svirat ću ti u citaru, Sveče Izraelov! 019 PSA 071 023 Moje će usne klicati pjevajuć' tebi i moja duša koju si spasio. 019 PSA 071 024 I moj će jezik svagda slaviti pravdu tvoju, jer su postiđeni i posramljeni oni što traže moju nesreću. 019 PSA 072 001 Salomonov. Bože, sud svoj daj kralju i svoju pravdu sinu kraljevu. 019 PSA 072 002 Nek' puku tvojem sudi pravedno, siromasima po pravici! 019 PSA 072 003 Nek' bregovi narodu urode mirom, a brežuljci pravdom. 019 PSA 072 004 Sudit će pravo ubogim pučanima, djeci siromaha donijet će spasenje, a tlačitelja on će smrviti. 019 PSA 072 005 I živjet će dugo kao sunce i kao mjesec u sva pokoljenja. 019 PSA 072 006 Sići će kao rosa na travu, kao kiša što natapa zemlju! 019 PSA 072 007 U danima njegovim cvjetat će pravda i mir velik - sve dok bude mjeseca. 019 PSA 072 008 I vladat će od mora do mora i od Rijeke do granica svijeta. 019 PSA 072 009 Dušmani će njegovi preda nj kleknuti i protivnici lizati prašinu. 019 PSA 072 010 Kraljevi Taršiša i otoka nosit će dare, vladari od Arabije i Sabe danak donositi. 019 PSA 072 011 Klanjat će mu se svi vladari, svi će mu narodi služiti. 019 PSA 072 012 On će spasiti siromaha koji uzdiše, nevoljnika koji pomoćnika nema; 019 PSA 072 013 smilovat će se ubogu i siromahu i spasit će život nevoljniku: 019 PSA 072 014 oslobodit će ih nepravde i nasilja, jer je dragocjena u njegovim očima krv njihova. 019 PSA 072 015 Stog' neka živi! Neka ga daruju zlatom iz Arabije, nek' mole za njega svagda i neka ga blagoslivljaju! 019 PSA 072 016 Nek' bude izobila žita u zemlji, po vrhuncima klasje neka šušti k'o Libanon! I cvjetali stanovnici gradova kao trava na livadi. 019 PSA 072 017 Bilo ime njegovo blagoslovljeno dovijeka! Dok je sunca, živjelo mu ime! Njim se blagoslivljala sva plemena zemlje, svi narodi nazivali blaženima! 019 PSA 072 018 Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji jedini tvori čudesa! 019 PSA 072 019 I blagoslovljeno slavno mu ime dovijeka! Sva se zemlja napunila slave njegove! Tako neka bude. Amen! 019 PSA 072 020 Time se završavaju molitve Jišajeva sina Davida. 019 PSA 073 001 Psalam. Asafov Kako je dobar Bog čestitima, Bog onima koji su čista srca! 019 PSA 073 002 A meni umalo noge ne posrnuše, zamalo koraci ne okliznuše, 019 PSA 073 003 jer zločincima zavidjeh motreći sreću grešnika. 019 PSA 073 004 Nikakvu patnju ne snose, pretilo je tijelo njihovo. 019 PSA 073 005 Ne žive u mukama smrtnika, ljudske ih nevolje ne biju. 019 PSA 073 006 Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, a nasilje haljina koja ih pokriva. 019 PSA 073 007 Iz pretila srca izlazi opakost njihova, srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama. 019 PSA 073 008 Podsmjehuju se i zlobno govore, nasiljem prijete odozgo. 019 PSA 073 009 Ustima na nebo nasrću, a jezik se njihov obara na zemlju. 019 PSA 073 010 Zato moj narod za njima leti i srče obilne vode 019 PSA 073 011 pa veli: “Kako da dozna Bog? Spoznaje li Svevišnji?” 019 PSA 073 012 Eto, takvi su grešnici: uvijek spokojni, bogatstvo zgrću. 019 PSA 073 013 Jesam li, dakle, samo ja uzalud čuvao srce čisto i u nedužnosti prao ruke 019 PSA 073 014 kad sam primao udarce svaki dan i kaznu jutro za jutrom? 019 PSA 073 015 Da sam kazao: “Govorit ću kao i oni”, izdao bih rod sinova tvojih. 019 PSA 073 016 Promišljah tada da bih spoznao: al' mi se učini mučno u očima mojim 019 PSA 073 017 sve dok ne nađoh ulaz u Božje svetinje pa prozreh kakav im je svršetak. 019 PSA 073 018 Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš, u propast ih obaraš. 019 PSA 073 019 Kako učas propadoše, nestaše, užas ih izjede! 019 PSA 073 020 Kao što čovjek prezire san kad se probudi, tako ćeš, Gospode, prezreti lik im kada ustaneš. 019 PSA 073 021 Kad mi duša bijaše ojađena, a bubrezi probodeni, 019 PSA 073 022 bezumnik bijah bez razbora, k'o živinče pred tobom. 019 PSA 073 023 Al' ću odsad uvijek biti s tobom, jer ti prihvati desnicu moju: 019 PSA 073 024 vodit ćeš me po naumu svojem da me zatim uzmeš u slavu svoju. 019 PSA 073 025 Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji. 019 PSA 073 026 Malaksalo mi tijelo i srce: okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože, dovijeka! 019 PSA 073 027 Doista, propast će oni koji se udaljuju od tebe, istrebljuješ svakog tko ti se iznevjeri. 019 PSA 073 028 A meni je milina biti u Božjoj blizini, imati sklonište svoje u Jahvi. Pripovijedat ću sva tvoja djela na vratima Kćeri sionske. 019 PSA 074 001 Poučna pjesma. Asafova. Zašto si, Bože, posve zabacio, zašto kiptiš gnjevom na ovce paše svoje? 019 PSA 074 002 Sjeti se zajednice koju si davno stekao, plÓemena koje namače kao svoju baštinu i brda Siona gdje si Šator svoj udario! 019 PSA 074 003 Korakni k ruševinama vječnim - sve je u Svetištu razorio neprijatelj. 019 PSA 074 004 Protivnici tvoji vikahu posred skupštine tvoje, znakove svoje postaviše k'o pobjedne znakove. 019 PSA 074 005 Bijahu kao oni koji mašu sjekirom po guštari, 019 PSA 074 006 sjekirom i maljem vrata mu razbijali. 019 PSA 074 007 Ognju predadoše Svetište tvoje, do zemlje oskvrnuše Prebivalište tvoga imena. 019 PSA 074 008 Rekoše u srcu: “Istrijebimo ih zajedno; spalite sva svetišta Božja na zemlji!” 019 PSA 074 009 Ne vidimo znakova svojih, proroka više nema, i nitko među nama ne zna dokle ... 019 PSA 074 010 Dokle će se još, o Bože, dušmanin rugati? Hoće li protivnik dovijeka prezirati ime tvoje? 019 PSA 074 011 Zašto povlačiš ruku, zašto u krilu sakrivaš desnicu svoju? 019 PSA 074 012 No Bog je moj kralj od davnine, on koji posred zemlje spasava! 019 PSA 074 013 Ti svojom silom rasječe more, smrska glave nakazama u vodi. 019 PSA 074 014 Ti si Levijatanu glave zdrobio, dao ga za hranu nemanima morskim. 019 PSA 074 015 Ti si dao da provre izvor i bujica, ti si presušio rijeke nepresušne. 019 PSA 074 016 Tvoj je dan i noć je tvoja, ti učvrsti mjesec i sunce; 019 PSA 074 017 ti sazda sve granice zemlji, ti stvori ljeto i zimu. 019 PSA 074 018 Spomeni se ovoga: dušmanin ti se rugaše, Jahve, i bezumni narod pogrdi ime tvoje. 019 PSA 074 019 Ne predaj jastrebu život grlice svoje, i život svojih siromaha ne zaboravi zauvijek! 019 PSA 074 020 Pogledaj na Savez svoj, jer svi su zakuci zemlje puni tmina i nasilja. 019 PSA 074 021 Ne daj da jadnik otiđe postiđen: neka siromah i ubog hvale ime tvoje! 019 PSA 074 022 Ustani, Bože, zauzmi se za svoju parnicu, spomeni se pogrde koju ti bezumnik svaki dan nanosi. 019 PSA 074 023 Ne zaboravi vike neprijatelja svojih: buka buntovnika još se diže k tebi! 019 PSA 075 001 Zborovođi. Po napjevu “Ne razori!” Psalam. Asafov. Pjesma. Slavimo te, Bože, slavimo i zazivamo ime tvoje, pripovijedamo čudesa tvoja. 019 PSA 075 002 “Kad odredim vrijeme, sudit ću po pravu. 019 PSA 075 003 Pa neka se strese zemlja sa stanovnicima svojim, ja sam učvrstio stupove njezine.” 019 PSA 075 004 Drznike opominjem: “Ne budite drski!” bezbožnike: “Ne budite tako rogati!” 019 PSA 075 005 Ne dižite roga svog protiv Neba, nemojte govoriti drsko na Boga! 019 PSA 075 006 Jer niti sa istoka niti sa zapada, niti iz pustinje niti sa bregova ... 019 PSA 075 007 Bog je koji sudi: ovoga snizuje, onog uzvisuje! 019 PSA 075 008 Jer je u Jahvinoj ruci pehar pun vina pjenušava, začinjena mirisnim travama; iz njega on napaja, do taloga će ga iskapiti i ispiti svi zlotvori svijeta. 019 PSA 075 009 A ja ću klicati dovijeka, pjevat ću Bogu Jakovljevu. 019 PSA 075 010 Rogove ću polomiti bezbožniku, a pravednik će podići glavu. 019 PSA 076 001 Zborovođi. Uza žičana glazbala. Psalam. Asafov. Pjesma. Na glasu je Bog u Judeji, u Izraelu veliko je ime njegovo! 019 PSA 076 002 U Šalemu je Šator njegov, na Sionu boravište. 019 PSA 076 003 Tu polomi strijele lukovima, štitove, mačeve, sve oružje. 019 PSA 076 004 Blistav si od svjetla, veličanstveniji od bregova drevnih. 019 PSA 076 005 Opljačkani su oni koji bijahu jaki srcem, i san svoj snivaju - klonuše ruke svim hrabrima. 019 PSA 076 006 Od prijetnje tvoje, Bože Jakovljev, skameniše se kola i konji. 019 PSA 076 007 Strašan si ti, i tko da opstane kraj žestine gnjeva tvojega. 019 PSA 076 008 S neba reče presudu - od straha zemlja zadrhta i zanijemje 019 PSA 076 009 kad se diže Bog da sudi, da spasi uboge na zemlji. 019 PSA 076 010 Jer će te i bijes Edoma slaviti, i preživjeli iz Hamata štovat će te. 019 PSA 076 011 Zavjetujte i izvršite zavjete Jahvi, Bogu svojemu, svi oko njega neka donose darove Strašnome 019 PSA 076 012 koji obuzdava oholost knezova, koji je strašan kraljevima zemlje. 019 PSA 077 001 Zborovođi. Po Jedutunu. Asafov. Psalam. Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se Bogu diže i on me čuje. 019 PSA 077 002 U dan nevolje tražim Gospodina, noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješit' duša moja. 019 PSA 077 003 Spominjem se Boga i uzdišem; kad razmišljam, daha mi nestane. 019 PSA 077 004 Vjeđe moje držiš, potresen sam, ne mogu govoriti. 019 PSA 077 005 Mislim na drevne dane i sjećam se davnih godina; 019 PSA 077 006 razmišljam noću u srcu, mislim, i duh moj ispituje: 019 PSA 077 007 “Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i hoće li ikad još biti milostiv? 019 PSA 077 008 Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja? 019 PSA 077 009 Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?” 019 PSA 077 010 I govorim: “Ovo je bol moja: promijenila se desnica Višnjega.” 019 PSA 077 011 Spominjem se djela Jahvinih, sjećam se tvojih pradavnih čudesa. 019 PSA 077 012 Promatram sva djela tvoja, razmatram ono što si učinio. 019 PSA 077 013 Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao Bog naš? 019 PSA 077 014 Ti si Bog koji čudesa stvaraš, na pucima si pokazao silu svoju. 019 PSA 077 015 Mišicom si izbavio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove. 019 PSA 077 016 Vode te ugledaše, Bože, ugledaše te vode i ustuknuše, bezdani se uzburkaše. 019 PSA 077 017 Oblaci prosuše vode, oblaci zatutnjiše gromom i tvoje strijele poletješe. 019 PSA 077 018 Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetliše krug zemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta. 019 PSA 077 019 Kroz more put se otvori tebi i tvoja staza kroz vode goleme, a tragova tvojih nitko ne vidje. 019 PSA 077 020 Ti si svoj narod vodio kao stado rukama Mojsija i Arona. 019 PSA 078 001 Poučna pjesma. Asafova. Poslušaj, narode moj, moju nauku, prikloni uho riječima usta mojih! 019 PSA 078 002 Otvorit ću svoja usta na pouku, iznijet ću tajne iz vremena davnih. 019 PSA 078 003 Ono što čusmo i saznasmo, što nam kazivahu oci, 019 PSA 078 004 nećemo kriti djeci njihovoj, predat ćemo budućem koljenu: slavu Jahvinu i silu njegovu i djela čudesna što ih učini. 019 PSA 078 005 Svjedočanstvo podiže on u Jakovu, Zakon postavi u Izraelu, da ono što naredi ocima našim oni djeci svojoj objave, 019 PSA 078 006 da sazna budući naraštaj, i sinovi koji će se roditi da djeci svojoj kazuju 019 PSA 078 007 da u Boga ufanje svoje stave i ne zaborave djela Božjih, već da vrše zapovijedi njegove, 019 PSA 078 008 kako ne bi bili, kao oci njihovi, naraštaj buntovan, prkosan - naraštaj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran. 019 PSA 078 009 Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom, u dan bitke okrenuše leđa. 019 PSA 078 010 Saveza s Bogom ne održaše i ne htjedoše hoditi po Zakonu njegovu. 019 PSA 078 011 Zaboraviše na djela njegova, na čudesa koja im pokaza. 019 PSA 078 012 Pred njihovim ocima činio je znakove u Egiptu, u Soanskom polju. 019 PSA 078 013 On more razdijeli i njih prevede, vode kao nasip uzdiže. 019 PSA 078 014 Danju ih vodio oblakom, a svu noć ognjem blistavim. 019 PSA 078 015 U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana. 019 PSA 078 016 Iz stijene izbi potoke te izvede vode k'o velike rijeke. 019 PSA 078 017 A oni jednako griješiše, prkosiše Višnjem u pustinji. 019 PSA 078 018 Boga su kušali u srcima svojim ištuć' (jela) svojoj pohlepnosti. 019 PSA 078 019 Prigovarali su Bogu i pitali: “Može li Gospod stol u pustinji prostrti? 019 PSA 078 020 Eno, udari u hrid, i voda poteče i provreše potoci: a može li dati i kruha, i mesa pružiti svome narodu?” 019 PSA 078 021 Kad to začu Jahve, gnjevom usplamtje: oganj se raspali protiv Jakova, srdžba se razjari protiv Izraela, 019 PSA 078 022 jer ne vjerovaše Bogu niti se u njegovu pomoć uzdaše. 019 PSA 078 023 Pa ozgo naredi oblaku i otvori brane nebeske, 019 PSA 078 024 k'o kišu prosu na njih mÓanu da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim. 019 PSA 078 025 Čovjek blagovaše kruh Jakih; on im dade hrane do sitosti. 019 PSA 078 026 Probudi na nebu vjetar istočni i svojom silom južnjak dovede. 019 PSA 078 027 Prosu na njih mesa k'o prašine i ptice krilatice k'o pijeska morskoga. 019 PSA 078 028 Padoše usred njihova tabora i oko šatora njihovih. 019 PSA 078 029 Jeli su i nasitili se, želju njihovu on im ispuni. 019 PSA 078 030 Još nisu svoju utažili pohlepu i jelo im još bješe u ustima, 019 PSA 078 031 kad se srdžba Božja na njih raspali: pokosi smrću prvake njihove i mladiće pobi Izraelove. 019 PSA 078 032 Uza sve to griješiše dalje i ne vjerovaše u čudesna djela njegova. 019 PSA 078 033 I skonča im dane jednim dahom i njihova ljeta naglim svršetkom. 019 PSA 078 034 Kad ih ubijaše, tražiše ga i opet pitahu za Boga; 019 PSA 078 035 spominjahu se da je Bog hridina njihova i Svevišnji njihov otkupitelj. 019 PSA 078 036 Ali ga opet ustima svojim varahu i jezikom svojim lagahu njemu. 019 PSA 078 037 Njihovo srce s njime ne bijaše, nit' bijahu vjerni Savezu njegovu. 019 PSA 078 038 A on im milosrdno grijeh praštao i nije ih posmicao; često je gnjev svoj susprezao da ne plane svom jarošću. 019 PSA 078 039 Spominjao se da su pÓut i dah koji odlazi i ne vraća se više. 019 PSA 078 040 Koliko mu prkosiše u pustinji i žalostiše ga u samotnom kraju! 019 PSA 078 041 Sve nanovo iskušavahu Boga i vrijeđahu Sveca Izraelova 019 PSA 078 042 ne spominjuć' se ruke njegove ni dana kad ih od dušmana izbavi, 019 PSA 078 043 ni znakova njegovih u Egiptu, ni čudesnih djela u polju Soanskom. 019 PSA 078 044 U krv im pretvori rijeke i potoke, da ne piju. 019 PSA 078 045 Posla na njih obade da ih žderu i žabe da ih more. 019 PSA 078 046 I predade skakavcu žetvu njihovu, i plod muke njihove žderaču. 019 PSA 078 047 Vinograde im tučom udari, a mrazom smokvike njihove. 019 PSA 078 048 I predade grÓadu njihova goveda i munjama stada njihova. 019 PSA 078 049 Obori na njih svu žestinu gnjeva svog, jarost, bijes i nevolju: posla na njih anđele nesreće. 019 PSA 078 050 I put gnjevu svojem otvori: ne poštedje im život od smrti, životinje im izruči pošasti. 019 PSA 078 051 Pobi u Egiptu sve prvorođeno, prvence u šatorju Hamovu. 019 PSA 078 052 I povede narod svoj kao ovce i vođaše ih kao stado kroz pustinju. 019 PSA 078 053 Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali, a more je prekrilo dušmane njihove. 019 PSA 078 054 U Svetu zemlju svoju on ih odvede, na bregove što mu ih osvoji desnica. 019 PSA 078 055 Pred njima istjera pogane, konopom im podijeli baštinu, pod šatorjem njihovim naseli plemena izraelska. 019 PSA 078 056 A oni iskušavali i gnjevili Boga Višnjega i nisu držali zapovijedi njegovih. 019 PSA 078 057 Otpadoše, iznevjeriše se k'o oci njihovi, k'o luk nepouzdan oni zatajiše. 019 PSA 078 058 Na gnjev ga nagnaše svojim uzvišicama, na ljubomor navedoše kumirima svojim. 019 PSA 078 059 Bog vidje i gnjevom planu, odbaci posve Izraela. 019 PSA 078 060 I napusti boravište svoje u Šilu, Šator u kojem prebivaše s ljudima. 019 PSA 078 061 Preda u ropstvo snagu svoju i svoju diku u ruke dušmanske. 019 PSA 078 062 Narod svoj prepusti maču, raspali se na svoju baštinu. 019 PSA 078 063 Mladiće njihove oganj proguta, ne udaše se djevice njihove. 019 PSA 078 064 Svećenici njihovi padoše od mača, ne zaplakaše Óudove njihove. 019 PSA 078 065 Tad se k'o oda sna trgnu Gospodin, k'o ratnik vinom savladan. 019 PSA 078 066 Udari otraga dušmane svoje, sramotu im vječitu zadade. 019 PSA 078 067 On odbaci šator Josipov i Efrajimovo pleme ne odabra, 019 PSA 078 068 već odabra pleme Judino i goru Sion koja mu omilje. 019 PSA 078 069 Sagradi Svetište k'o nebo visoko, k'o zemlju utemelji ga dovijeka. 019 PSA 078 070 Izabra Davida, slugu svojega, uze ga od torova ovčjih; 019 PSA 078 071 odvede ga od ovaca dojilica da pase Jakova, narod njegov, Izraela, baštinu njegovu. 019 PSA 078 072 I pasao ih je srcem čestitim i brižljivim rukama vodio. 019 PSA 079 001 Psalam. Asafov. Bože, pogani, evo, provališe u baštinu tvoju, tvoj sveti Hram oskvrnuše, pretvoriše Jeruzalem u ruševine. 019 PSA 079 002 Trupla tvojih slugu dadoše za hranu pticama nebeskim, meso tvojih pobožnika zvijerima zemaljskim. 019 PSA 079 003 Krv im k'o vodu prolijevahu oko Jeruzalema i ne bijaše nikoga da ih pokopa. 019 PSA 079 004 Postadosmo sramota susjedima svojim, podsmijeh i ruglo svima oko nas. 019 PSA 079 005 Dokle još, Jahve? Zar ćeš se svagda srditi? Zar će ljubomora tvoja poput ognja gorjeti? 019 PSA 079 006 Izlij gnjev na pogane koji te ne priznaju i na kraljevstva što ne zazivlju ime tvoje! 019 PSA 079 007 Jer izjedoše Jakova i opustošiše boravište njegovo. 019 PSA 079 008 Ne spominji se, protiv nas, grijeha otaca; neka nas pretekne smilovanje tvoje jer smo jadni i nevoljni. 019 PSA 079 009 Pomozi nam, Bože, pomoći naša, zbog slave imena svojega, oslobodi nas i otpusti nam grijehe zbog imena svoga! 019 PSA 079 010 Zašto da pogani govore: “TÓa gdje je njihov Bog?” Nek' se na poganima pokaže, pred očima našim, kako osvećuješ prolivenu krv slugu svojih! 019 PSA 079 011 Nek' do tebe dopru uzdasi sužanja, snagom svoje mišice poštedi predane smrti! 019 PSA 079 012 A našim susjedima vrati sedmerostruko u krilo pogrdu koju naniješe tebi, o Jahve! 019 PSA 079 013 A mi, tvoj puk i ovce paše tvoje, slavit ćemo te dovijeka, kazivat ćemo od koljena do koljena hvalu tvoju! 019 PSA 080 001 Zborovođi. Po napjevu “Ljiljan svjedočanstva”. Asafov. Psalam. Pastiru Izraelov, počuj, ti što vodiš Josipa k'o stado ovaca! Ti što sjediš nad kerubima, zablistaj 019 PSA 080 002 pred Efrajimom, Benjaminom, Manašeom: probudi silu svoju, priteci nam u pomoć! 019 PSA 080 003 Bože, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas! 019 PSA 080 004 Jahve, Bože nad Vojskama, dokle ćeš plamtjeti, premda se moli narod tvoj? 019 PSA 080 005 Dokle ćeš nas hraniti kruhom suza i obilno pojiti suzama? 019 PSA 080 006 Dokle će se oko nas svađat' susjedi i rugat' nam se naši dušmani? 019 PSA 080 007 Bože nad Vojskama, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas! 019 PSA 080 008 Ti prenese čokot iz Egipta, pogane istjera, a njega zasadi. 019 PSA 080 009 Ti mu tlo pripravi, i on pusti korijenje i napuni zemlju. 019 PSA 080 010 Sjena mu prekri bregove, lozje mu k'o Božji cedrovi. 019 PSA 080 011 Mladice svoje ispruži do mora i svoje ogranke do Rijeke. 019 PSA 080 012 Zašto si mu srušio ogradu da ga beru svi što putem prolaze, 019 PSA 080 013 da ga pustoši vepar iz šume, da ga pasu poljske zvijeri? 019 PSA 080 014 Vrati se, Bože nad Vojskama, pogledaj s neba i vidi, obiđi ovaj vinograd: 019 PSA 080 015 zakrili što zasadi desnica tvoja, sina kog za se odgoji! 019 PSA 080 016 Oni koji ga spališe i posjekoše nek' izginu od prijetnje lica tvojega! 019 PSA 080 017 Tvoja ruka nek' bude nad čovjekom desnice tvoje, nad sinom čovječjim kog za se odgoji! 019 PSA 080 018 Nećemo se više odmetnuti od tebe; poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje. 019 PSA 080 019 Jahve, Bože nad Vojskama, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas! 019 PSA 081 001 Zborovođi. Po napjevu “Tijesci”. Asafov. Kliknite Bogu, našoj jakosti, kličite Bogu Jakovljevu! 019 PSA 081 002 Nek' zazvuče žice, nek' se čuje bubanj, svirajte u milozvučnu harfu s citarom! 019 PSA 081 003 Zatrubite u rog za mlađaka, za uštapa, na svetkovinu našu! 019 PSA 081 004 Jer to je propis Izraelu, zapovijed Boga Jakovljeva. 019 PSA 081 005 Takav je zakon dao Josipu kad je izlazio iz zemlje Egipta. 019 PSA 081 006 Šapat tajnovit čuh: “Oslobodih od tereta rame njegovo, ruke su mu slobodne od košare. 019 PSA 081 007 U tjeskobi si zavapio i ja te izbavih; iz gromovna oblaka odgovorih tebi, iskušah te kod voda meripskih. 019 PSA 081 008 Slušaj, puče moj, i ja ću te opomenuti: o, da me poslušaš, Izraele! 019 PSA 081 009 Nek' ne bude u tebe drugog boga i ne klanjaj se bogu tuđem! 019 PSA 081 010 Ja sam Jahve, Bog tvoj koji te izvedoh iz Egipta: otvori svoja usta da ih napunim!” 019 PSA 081 011 “Ali moj narod ne slušaše glasa moga, Izrael me ne posluša. 019 PSA 081 012 Zato ga pustih okorjelom srcu njegovu: neka hodi kako mu se hoće! 019 PSA 081 013 O, kad bi me narod moj slušao, kad bi Izrael putovima mojim hodio, 019 PSA 081 014 brzo bih pokorio dušmane njegove, ruku bih svoju okrenuo na protivnike njegove. 019 PSA 081 015 Oni što ga sada mrze dodvarali bi mu se i njihov bi udes bio zapečaćen zauvijek. 019 PSA 081 016 A svoj narod hranio bih pšenicom najboljom i sitio ga medom iz pećine. 019 PSA 082 001 Psalam. Asafov. Bog ustaje u skupštini “bogova”, usred “bogova” sud održava. 019 PSA 082 002 “Dokle ćete sudit' krivo, ić' na ruku bezbožnima? 019 PSA 082 003 Štitite slaba i sirotu, vratite pravicu jadniku i siromahu! 019 PSA 082 004 Izbavite potlačenog i ubogog: istrgnite ga iz ruku bezbožnih!” 019 PSA 082 005 Ne shvaćaju nit' razumiju, po mraku hodaju: poljuljani su svi temelji zemlje. 019 PSA 082 006 Rekoh doduše: “Vi ste bogovi i svi ste sinovi Višnjega! 019 PSA 082 007 Ali ćete k'o svi ljudi umrijeti, past ćete kao svatko od velikih!” 019 PSA 082 008 Ustani, Bože, i sudi zemlju, jer si s pravom gospodar svih naroda. 019 PSA 083 001 Pjesma. Psalam. Asafov. Ne šuti, Jahve, ne budi nijem i nemoj mirovati, Bože! 019 PSA 083 002 Jer evo: dušmani tvoji buče, i mrzitelji tvoji glave podižu. 019 PSA 083 003 Protiv naroda se tvoga rote i svjetuju se protiv štićenika tvojih. 019 PSA 083 004 Govore: “Dođite, zatrimo ih da ne budu narod, nek' se ime Izrael više ne spominje!” 019 PSA 083 005 Zaista, jednodušno se svjetuju i protiv tebe savez sklopiše: 019 PSA 083 006 šatori edomski i Jišmaelci, Moapci i Hagrijci, 019 PSA 083 007 Gebal i Amon i Amalek, Filisteja sa stanovnicima Tira. 019 PSA 083 008 I Asirci se s njima udružiše, pružiše ruke potomcima Lotovim. 019 PSA 083 009 Učini njima k'o Midjancima, k'o Siseri i Jabinu na potoku Kišonu: 019 PSA 083 010 koji padoše blizu En-Dora i postaše gnojivo njivi. 019 PSA 083 011 K'o Oreb i Zeb neka budu knezovi njihovi, kao Zebah i Salmuna nek' budu sve vođe njihove 019 PSA 083 012 koji jednodušno vikahu: “Osvojimo krajeve Božje!” 019 PSA 083 013 Daj, o Bože, da budu kao kovitlac, kao pljeva koju nosi vjetar. 019 PSA 083 014 Kao što oganj proždire šumu, kao što plamen sažiže bregove, 019 PSA 083 015 tako ih goni olujom svojom, prestravi ih svojom žestinom! 019 PSA 083 016 Pokrij im lice sramotom, da traže tvoje ime, Jahve! 019 PSA 083 017 Neka se stide i plaše navijek, neka se posrame i neka izginu! 019 PSA 083 018 Nek' znaju: ti si komu je ime Jahve, jedini Višnji nada svom zemljom. 019 PSA 084 001 Zborovođi. Po napjevu “Tijesci”. Sinova Korahovih. Kako su mili stanovi tvoji, Jahve nad Vojskama! 019 PSA 084 002 Duša mi gine i čezne za dvorima Jahvinim. Srce moje i moje tijelo kliču Bogu živomu. 019 PSA 084 003 I vrabac sebi log nalazi, i lastavica gnjezdašce gdje će položiti mlade svoje: 019 PSA 084 004 a ja žrtvenike tvoje, Jahve nad Vojskama, Kralju moj i Bože moj! Blaženi koji prebivaju u Domu tvome slaveć' te bez prestanka! 019 PSA 084 005 Blažen komu je pomoć u tebi dok se sprema na svete putove! 019 PSA 084 006 Prolaze li suhom dolinom, u izvor je vode promeću i prva je kiša u blagoslov odijeva. 019 PSA 084 007 Snaga im raste od časa do časa: dok ne ugledaju Boga na Sionu. 019 PSA 084 008 Jahve, Bože nad Vojskama, čuj molitvu moju, poslušaj, Bože Jakovljev! 019 PSA 084 009 Pogledaj, štite naš, Bože, pogledaj lice pomazanika svoga! 019 PSA 084 010 Zaista, jedan je dan u dvorima tvojim bolji od tisuću drugih. Volim biti na pragu Doma Boga svoga nego boraviti u šatorima grešnika. 019 PSA 084 011 Jahve, Bog, sunce je i štit: on daje milost i slavu. Ne uskraćuje Jahve dobara onima koji idu u nedužnosti. 019 PSA 084 012 Jahve nad Vojskama, blago onom tko se u te uzda. 019 PSA 085 001 Zborovođi. Sinova Korahovih. Psalam. Zavolje opet, Jahve, zemlju svoju, na dobro okrenu udes Jakovljev. 019 PSA 085 002 Otpusti krivnju narodu svome, pokri sve grijehe njegove. 019 PSA 085 003 Suspregnu svu ljutinu svoju, odusta od žestine gnjeva svoga. 019 PSA 085 004 Obnovi nas, Bože, Spasitelju naš, i odbaci zlovolju prema nama! 019 PSA 085 005 Zar ćeš se dovijeka gnjeviti na nas, prenositi srdžbu svoju od koljena na koljeno? 019 PSA 085 006 Zar nas nećeš opet oživiti da se narod tvoj raduje u tebi? 019 PSA 085 007 Pokaži nam, Jahve, milosrđe svoje i daj nam svoje spasenje. 019 PSA 085 008 Da poslušam što mi to Jahve govori: Jahve obećava mir narodu svomu, vjernima svojim, onima koji mu se svim srcem vrate. 019 PSA 085 009 Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje, i slava će njegova živjeti u zemlji našoj. 019 PSA 085 010 Ljubav će se i Vjernost sastati, Pravda i Mir zagrliti. 019 PSA 085 011 Vjernost će nicat' iz zemlje, Pravda će gledat' s nebesa. 019 PSA 085 012 Jahve će dati blagoslov i sreću, i zemlja naša urod svoj. 019 PSA 085 013 Pravda će stupati pred njim, a Mir tragom stopa njegovih. 019 PSA 086 001 Molitva. Davidova. Prigni uho svoje, Jahve, i usliši me jer sam bijedan i ubog. 019 PSA 086 002 Čuvaj dušu moju jer sam posvećen tebi; spasi slugu svoga koji se uzda u te! Ti si moj Bog; 019 PSA 086 003 o Gospode, smiluj mi se jer povazdan vapijem k tebi. 019 PSA 086 004 Razveseli dušu sluge svoga jer k tebi, Jahve, dušu uzdižem. 019 PSA 086 005 Jer ti si, Gospode, dobar i rado praštaš, pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju. 019 PSA 086 006 Slušaj, Jahve, molitvu moju i pazi na glas vapaja mog. 019 PSA 086 007 U dan tjeskobe vapijem k tebi jer ćeš me uslišati. 019 PSA 086 008 Nema ti ravna među bozima, Gospode, nema djela kakvo je tvoje. 019 PSA 086 009 Svi narodi što ih stvori doći će i klanjat' se tebi, o Jahve, i slavit će ime tvoje. 019 PSA 086 010 Jer ti si velik i činiš čudesa: ti si jedini Bog. 019 PSA 086 011 Uči me, Jahve, svojemu putu da hodim vjeran tebi, usmjeri srce moje da se boji imena tvojega! 019 PSA 086 012 Hvalit ću te, Gospode, Bože moj, svim srcem svojim, slavit ću ime tvoje dovijeka, 019 PSA 086 013 jer tvoje ljubavi prema meni ima izobila, istrgao si moju dušu iz dubine Podzemlja. (Sheol h7585) 019 PSA 086 014 O Bože, oholice se digoše na me, mnoštvo silnika život mi vreba i nemaju tebe pred očima. 019 PSA 086 015 No ti si, Gospode Bože, milosrdan i blag, spor na srdžbu - sama ljubav i vjernost. 019 PSA 086 016 Pogledaj na me i smiluj se meni; daj svome sluzi snage svoje i spasi sina sluškinje svoje! 019 PSA 086 017 Daj mi milostivo znak naklonosti svoje, da vide moji mrzitelji i da se postide, jer si mi ti, o Jahve, pomogao, ti me utješio. 019 PSA 087 001 Sinova Korahovih. Psalam. Pjesma. Zdanje svoje na svetim gorama 019 PSA 087 002 ljubi Jahve; draža su mu vrata sionska nego svi šatori Jakovljevi. 019 PSA 087 003 Divote se govore o tebi, grade Božji! 019 PSA 087 004 “Rahab i Babilon brojit ću k onima što me štuju; Filisteja i Tir i narod etiopski - i oni su rođeni ondje.” 019 PSA 087 005 O Sionu se govori: “Ovaj i onaj u njemu je rođen! Svevišnji ga utemelji!” 019 PSA 087 006 Gospodin će zapisati u knjigu naroda: “Ovi su rođeni ondje.” 019 PSA 087 007 I pjevat će igrajući kolo: “Svi su izvori moji u tebi!” 019 PSA 088 001 Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih. Zborovođi. Po napjevu “Bolest”. Za pjevanje. Poučna pjesma. Ezrahijca Hemana. Jahve, Bože moj, vapijem danju, a noću naričem pred tobom. 019 PSA 088 002 Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome. 019 PSA 088 003 Jer mi je duša zasićena patnjama, moj se život bliži Podzemlju. (Sheol h7585) 019 PSA 088 004 Broje me k onima što u grob silaze, postadoh sličan nemoćniku. 019 PSA 088 005 Među mrtvima moj je ležaj, poput ubijenih što leže u grobu kojih se više ne spominješ, od kojih si ustegao ruku. 019 PSA 088 006 Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan. 019 PSA 088 007 Teško me pritišće ljutnja tvoja i svim me valima svojim prekrivaš. 019 PSA 088 008 Udaljio si od mene znance moje, Óučini da im gnusan budem: zatvoren sam, ne mogu izaći. 019 PSA 088 009 Od nevolje oči mi gasnu: vapijem tebi, Jahve, iz dana u dan, za tobom ruke pružam. 019 PSA 088 010 Zar na mrtvima činiš čudesa? Zar će sjene ustati i hvaliti tebe? 019 PSA 088 011 Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? O vjernosti tvojoj u Propasti? 019 PSA 088 012 Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja i tvoja pravda u Zaboravu? 019 PSA 088 013 Ipak ja vapijem tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretječem. 019 PSA 088 014 Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju? Zašto sakrivaš lice od mene? 019 PSA 088 015 Bijedan sam i umirem već od dječaštva, klonuh noseći tvoje strahote. 019 PSA 088 016 Preko mene prijeđoše vihori tvojega gnjeva, strahote me tvoje shrvaše, 019 PSA 088 017 okružuju me kao voda sveudilj, optječu me svi zajedno. 019 PSA 088 018 Udaljio si od mene prijatelja i druga: mrak mi je znanac jedini. 019 PSA 089 001 Poučna pjesma. Ezrahijca Etana. O ljubavi Jahvinoj pjevat ću dovijeka, kroza sva koljena vjernost ću tvoju naviještati. 019 PSA 089 002 Ti reče: “Zavijeke je sazdana ljubav moja!” U nebu utemelji vjernost svoju: 019 PSA 089 003 “Savez sklopih s izabranikom svojim, zakleh se Davidu, sluzi svome: 019 PSA 089 004 tvoje potomstvo održat ću dovijeka, za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.” 019 PSA 089 005 Nebesa veličaju čudesa tvoja, Jahve, i tvoju vjernost u zboru svetih. 019 PSA 089 006 TÓa tko je u oblacima ravan Jahvi, tko li je Jahvi sličan među sinovima Božjim? 019 PSA 089 007 Bog je strahovit u zboru svetih, velik i strašan svima oko sebe. 019 PSA 089 008 Jahve, Bože nad Vojskama, tko je kao ti? Silan si, Jahve, i vjernost te okružuje. 019 PSA 089 009 Ti zapovijedaš bučnome moru, obuzdavaš silu valova njegovih; 019 PSA 089 010 ti sasječe Rahaba i zgazi, snažnom mišicom rasu dušmane svoje. 019 PSA 089 011 Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, zemljin krug ti si sazdao i sve što je na njemu; 019 PSA 089 012 sjever i jug ti si stvorio, Tabor i Hermon kliču imenu tvojemu. 019 PSA 089 013 Tvoja je mišica snažna, ruka čvrsta, desnica dignuta. 019 PSA 089 014 Pravda i Pravednost temelj su prijestolja tvoga, Ljubav i Istina koračaju pred tobom. 019 PSA 089 015 Blago narodu vičnu svetom klicanju, on hodi u sjaju lica tvojega, Jahve, 019 PSA 089 016 u tvom se imenu raduje svagda i tvojom se pravdom ponosi. 019 PSA 089 017 Jer ti si ures moći njegove, po tvojoj milosti raste snaga naša. 019 PSA 089 018 Jer Jahve je štit naš, Svetac Izraelov kralj je naš. 019 PSA 089 019 Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim: “Junaku stavih krunu na glavu, izabranika iz naroda izdigoh; 019 PSA 089 020 nađoh Davida, slugu svoga, svetim ga svojim uljem pomazah, 019 PSA 089 021 da ruka moja svagda ostane s njime i moja mišica da ga krijepi. 019 PSA 089 022 Neće ga nadmudriti dušmanin, niti oboriti sin bezakonja. 019 PSA 089 023 Razbit ću pred njim protivnike njegove, pogubit ću mrzitelje njegove. 019 PSA 089 024 Vjernost moja i dobrota bit će s njime i u mome imenu rast će mu snaga. 019 PSA 089 025 Pružit ću njegovu ruku nad more, do Rijeke desnicu njegovu. 019 PSA 089 026 On će me zvati: 'Oče moj! Bože moj i hridi spasa mojega.' 019 PSA 089 027 A ja ću ga prvorođencem učiniti, najvišim među kraljevima svijeta. 019 PSA 089 028 Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju i Savez svoj vjeran. 019 PSA 089 029 Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim i prijestolje mu kao dan nebeski. 019 PSA 089 030 Ako li mu sinovi Zakon moj ostave i ne budu hodili po naredbama mojim, 019 PSA 089 031 ako li prestupe odredbe moje i ne budu čuvali zapovijedi mojih; 019 PSA 089 032 šibom ću kazniti nedjelo njihovo, udarcima ljutim krivicu njihovu, 019 PSA 089 033 ali mu naklonosti svoje oduzeti neću niti ću prekršiti vjernosti svoje. 019 PSA 089 034 Neću povrijediti Saveza svojega i neću poreći obećanja svoga. 019 PSA 089 035 Jednom se zakleh svetošću svojom: Davida prevariti neću: 019 PSA 089 036 potomstvo će njegovo ostati dovijeka, prijestolje njegovo preda mnom kao sunce, 019 PSA 089 037 ostat će dovijeka kao mjesec, vjerni svjedok na nebu.” 019 PSA 089 038 A sada ti ga odbi i odbaci, silno se razgnjevi na pomazanika svoga. 019 PSA 089 039 Prezre Savez sa slugom svojim i krunu njegovu do zemlje ponizi. 019 PSA 089 040 Razvali sve zidine njegove, njegove utvrde u ruševine baci. 019 PSA 089 041 Pljačkaju ga svi što naiđu, na ruglo je susjedima svojim. 019 PSA 089 042 Podiže desnicu dušmana njegovih i obradova protivnike njegove. 019 PSA 089 043 Otupi oštricu mača njegova, u boju mu ne pomože. 019 PSA 089 044 Njegovu sjaju kraj učini, njegovo prijestolje na zemlju obori. 019 PSA 089 045 Skratio si dane mladosti njegove, sramotom ga pokrio. 019 PSA 089 046 TÓa dokle ćeš, Jahve? Zar ćeš se uvijek skrivati? Hoće li gnjev tvoj k'o oganj gorjeti? 019 PSA 089 047 Sjeti se kako je kratak život moj, kako si ljude prolazne stvorio! 019 PSA 089 048 Tko živ smrti vidjeti neće? Tko će od ruke Podzemlja dušu sačuvati? (Sheol h7585) 019 PSA 089 049 Gdje li je, Jahve, tvoja dobrota iskonska kojom se Davidu zakle na vjernost svoju? 019 PSA 089 050 Sjeti se, Jahve, sramote slugu svojih: u srcu nosim svu mržnju pogana 019 PSA 089 051 s kojom nasrću dušmani tvoji, Jahve, s kojom nasrću na korake pomazanika tvoga. 019 PSA 089 052 Blagoslovljen Jahve dovijeka! Tako neka bude. Amen! 019 PSA 090 001 Molitva. Mojsija, sluge Božjega. Jahve, ti nam bijaše okrilje od koljena do koljena. 019 PSA 090 002 Prije nego se rodiše bregovi, prije nego postade kopno i krug zemaljski, od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi! 019 PSA 090 003 Smrtnike u prah vraćaš i veliš: “Vratite se, sinovi ljudski!” 019 PSA 090 004 Jer je tisuću godina u očima tvojim k'o jučerašnji dan koji je minuo i kao straža noćna. 019 PSA 090 005 Razgoniš ih k'o jutarnji san, kao trava su što se zeleni: 019 PSA 090 006 jutrom cvate i sva se zeleni, a uvečer - već se suši i vene. 019 PSA 090 007 Zaista, izjeda nas tvoja srdžba i zbunjuje ljutina tvoja. 019 PSA 090 008 Naše si grijehe stavio pred svoje oči, naše potajne grijehe na svjetlost lica svojega. 019 PSA 090 009 Jer svi naši dani prođoše u gnjevu tvojemu, kao uzdah dovršismo godine svoje. 019 PSA 090 010 Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, ako smo snažni, i osamdeset; a većina od njih muka je i ništavost: jer prolaze brzo i mi letimo odavle. 019 PSA 090 011 Tko će mjeriti žestinu gnjeva tvojega, tko proniknuti srdžbu tvoju? 019 PSA 090 012 Nauči nas dane naše brojiti, da steknemo mudro srce. 019 PSA 090 013 Vrati se k nama, Jahve! TÓa dokle ćeš? Milostiv budi slugama svojim! 019 PSA 090 014 Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim, da kličemo i da se veselimo u sve dane! 019 PSA 090 015 Obraduj nas za dane kad si nas šibao, za ljeta kad smo stradali! 019 PSA 090 016 Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje i tvoja slava na djeci njihovoj! 019 PSA 090 017 Dobrota Jahve, Boga našega, nek' bude nad nama daj da nam uspije djelo naših ruku, djelo ruku naših nek' uspije. 019 PSA 091 001 Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega, što počivaš u sjeni Svemogućega, 019 PSA 091 002 reci Jahvi: “Zaklone moj! Utvrdo moja! Bože moj u koga se uzdam!” 019 PSA 091 003 Jer on će te osloboditi od zamke ptičarske, od kuge pogubne. 019 PSA 091 004 Svojim će te krilima zaštititi i pod njegova ćeš se krila skloniti: Vjernost je njegova štit i obrana! 019 PSA 091 005 Nećeš se bojati strašila noćnoga ni strelice što leti danju, 019 PSA 091 006 ni kuge što se šulja kroz tmine, ni pošasti što hara o podne. 019 PSA 091 007 Pa nek' padaju tisuće kraj tebe, deseci tisuća s desne tvoje, tebi se neće primaći! 019 PSA 091 008 Tek što okom pogledaš, već ćeš vidjeti plaću grešnika. 019 PSA 091 009 Jer Jahve je zaklon tvoj, Višnjega odabra sebi za okrilje. 019 PSA 091 010 Neće te snaći nesreća, nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu. 019 PSA 091 011 Jer anđelima svojim zapovjedi da te čuvaju na svim putima tvojim. 019 PSA 091 012 Na rukama će te nositi da se ne spotakneš o kamen. 019 PSA 091 013 Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu, zgazit ćeš lavića i zmiju. 019 PSA 091 014 Izbavit ću ga jer me ljubi, zakrilit ga jer poznaje ime moje. 019 PSA 091 015 Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti, s njim ću biti u nevolji, spasit ću ga i proslaviti. 019 PSA 091 016 Nasitit ću ga danima mnogim, pokazat' mu spasenje svoje.” 019 PSA 092 001 Psalam. Pjesma. Za dan subotnji. Dobro je slaviti Jahvu, pjevati imenu tvome, Svevišnji; 019 PSA 092 002 naviještati jutrom ljubav tvoju i noću vjernost tvoju, 019 PSA 092 003 uz harfu od deset žica i liru, s pjesmom uz citaru. 019 PSA 092 004 Obradovao si me djelima svojim, o Jahve, kličem zbog djela ruku tvojih. 019 PSA 092 005 Kako su silna djela tvoja, o Jahve, i duboki naumi tvoji! 019 PSA 092 006 Bezuman čovjek ne spoznaje, luđak ne shvaća. 019 PSA 092 007 Sve ako bi bezbošci nicali k'o trava i cvali svi što zlo čine, određeni su za vječnu propast; 019 PSA 092 008 a ti, Jahve, dovijeka uzvišen ostaješ. 019 PSA 092 009 Doista, dušmani tvoji, o Jahve, tvoji će dušmani propasti; raspršit će se svi što čine zlo. 019 PSA 092 010 Rog si mi digao k'o u bivola, pomazao me uljem prečistim; 019 PSA 092 011 i oko mi s visoka gleda dušmane i uho mirno sluša o onima što na me ustaju. 019 PSA 092 012 K'o palma cvate pravednik i raste k'o cedar libanonski. 019 PSA 092 013 Zasađeni u Domu Jahvinu, cvatu u dvorima Boga našega. 019 PSA 092 014 Rod donose i u starosti, sočni i puni svježine: 019 PSA 092 015 da navijeste kako je pravedan Jahve, Hrid moja, onaj na kome nema nepravde. 019 PSA 093 001 Jahve kraljuje, u sjaj zaodjeven, Jahve zaodjeven moći i opasan. Čvrsto stoji krug zemaljski, neće se poljuljati. 019 PSA 093 002 Čvrsto je prijestolje tvoje odiskona, ti si od vječnosti! 019 PSA 093 003 Rijeke podižu, Jahve, rijeke podižu glase svoje, rijeke podižu svoj bučni huk. 019 PSA 093 004 Jači od glasova voda golemih, silniji od bijesnoga mora: silan je Jahve u visinama. 019 PSA 093 005 Tvoja su obećanja vjere predostojna, svetost je ures Doma tvojega, Jahve, u sve dane! 019 PSA 094 001 Bože osvetniče, Jahve, Bože osvetniče, pokaži se. 019 PSA 094 002 Ustani ti što sudiš zemlju, po zasluzi plati oholima! 019 PSA 094 003 Dokle će bezbošci, Jahve, dokle će se bezbošci hvastati? 019 PSA 094 004 Dokle će brbljati, drsko govoriti, dokle će se bezakonici hvastati? 019 PSA 094 005 Tlače narod tvoj, Jahve, i baštinu tvoju pritišću; 019 PSA 094 006 kolju udovicu i pridošlicu, sirotama život oduzimlju 019 PSA 094 007 i govore: “Jahve ne vidi! Ne opaža Bog Jakovljev!” 019 PSA 094 008 Shvatite, lude u narodu: bezumni, kad ćete se urazumiti? 019 PSA 094 009 Onaj što uho zasadi da ne čuje? Koji stvori oko da ne vidi? 019 PSA 094 010 Onaj što odgaja narode da ne kazni - Onaj što ljude uči mudrosti? 019 PSA 094 011 Jahve poznaje namisli ljudske: one su isprazne. 019 PSA 094 012 Blago onom koga ti poučavaš, Jahve, i učiš Zakonu svojemu: 019 PSA 094 013 da mu mir udijeliš od nesretnih dana, dok se grob kopa zlikovcu. 019 PSA 094 014 Jer neće Jahve odbaciti naroda svojega i svoje baštine neće napustiti; 019 PSA 094 015 jer će se pravo dosuditi pravednosti i za njom će ići svi čestiti srcem. 019 PSA 094 016 Tko će ustati za me protiv zlotvora? Tko će se zauzeti za me protiv zločinaca? 019 PSA 094 017 Da mi Jahve ne pomaže, brzo bih sišao u mjesto tišine. 019 PSA 094 018 Čim pomislim: “Noga mi posrće”, dobrota me tvoja, o Jahve, podupire. 019 PSA 094 019 Kad se skupe tjeskobe u srcu mome, tvoje mi utjehe dušu vesele. 019 PSA 094 020 Zar je bezbožno sudište u savezu s tobom kad nevolje stvara pod izlikom zakona? 019 PSA 094 021 Nek' samo pritišću dušu pravednog, nek' osuđuju krv nedužnu: 019 PSA 094 022 Jahve mi je utvrda, Bog - hrid utočišta moga. 019 PSA 094 023 Platit će im bezakonje njihovo, njihovom će ih zloćom istrijebiti, istrijebit će ih Jahve, Bog naš. 019 PSA 095 001 Dođite, kličimo Jahvi, uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome! 019 PSA 095 002 Pred lice mu stupimo s hvalama, kličimo mu u pjesmama! 019 PSA 095 003 Jer velik je Jahve, Bog naš, Kralj veliki nad svim bogovima. 019 PSA 095 004 U njegovoj su ruci zemaljske dubine, njegovi su vrhunci planina. 019 PSA 095 005 Njegovo je more, on ga je stvorio, i kopno koje načiniše ruke njegove. 019 PSA 095 006 Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, poklonimo se Jahvi koji nas stvori! 019 PSA 095 007 Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva. O, da danas glas mu poslušate: 019 PSA 095 008 “Ne budite srca tvrda kao u Meribi, kao u dan Mase u pustinji 019 PSA 095 009 gdje me iskušavahu očevi vaši premda vidješe djela moja. 019 PSA 095 010 Četrdeset ljeta jadio me naraštaj onaj, pa rekoh: 'Narod su nestalna srca i ne promiču moje putove.' 019 PSA 095 011 Stog se zakleh u svom gnjevu: 'Nikad neće ući u moj pokoj!'” 019 PSA 096 001 Pjevajte Jahvi pjesmu novu! Pjevaj Jahvi, sva zemljo! 019 PSA 096 002 Pjevajte Jahvi, hvalite ime njegovo! Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo, 019 PSA 096 003 kazujte poganima njegovu slavu, svim narodima čudesa njegova. 019 PSA 096 004 Velik je Jahve, hvale predostojan, strašniji od svih bogova! 019 PSA 096 005 Ništavni su svi bozi naroda. Jahve stvori nebesa! 019 PSA 096 006 Slava je i veličanstvo pred njim, (sila) i sjaj u Svetištu njegovu. 019 PSA 096 007 Dajte Jahvi, narodna plemena, dajte Jahvi slavu i silu! 019 PSA 096 008 Dajte Jahvi slavu imena njegova! Prinosite žrtvu i uđite u dvorove njegove, 019 PSA 096 009 poklonite se Jahvi u sjaju svetosti njegove. Strepi pred njim, zemljo sva! 019 PSA 096 010 Nek' se govori među poganima: “Jahve kraljuje!” Svijet on učvrsti da se ne pomakne, narodima pravedno upravlja. 019 PSA 096 011 Raduj se, nebo, i kliči, zemljo! Neka huči more i što je u njemu! 019 PSA 096 012 Nek' se raduje polje i što je na njemu, neka klikće šumsko drveće 019 PSA 096 013 pred Jahvom, jer dolazi, jer dolazi suditi zemlji. Sudit će svijetu u pravdi i narodima u istini svojoj. 019 PSA 097 001 Jahve kraljuje: neka kliče zemlja, nek' se vesele otoci mnogi! 019 PSA 097 002 Oblak i tama ovijaju njega, pravda i pravo temelji su prijestolja njegova. 019 PSA 097 003 Oganj ide pred njim i sažiže okolo dušmane njegove. 019 PSA 097 004 Munje mu svijet osvjetljuju; zemlja to vidi i strepi. 019 PSA 097 005 Brda se tope pred Jahvom k'o vosak, pred vladarom zemlje sve. 019 PSA 097 006 Nebesa navješćuju pravednost njegovu, svi narodi gledaju mu slavu. 019 PSA 097 007 Nek' se postide svi što likove štuju i koji se hvale kumirima. Poklonite mu se, svi bozi! 019 PSA 097 008 Sion radostan sluša, gradovi Judini kliču zbog tvojih sudova, o Jahve! 019 PSA 097 009 Jer ti si, o Jahve, Svevišnji - nad svom zemljom, visoko, visoko nad bozima svima. 019 PSA 097 010 Jahve ljubi one koji mrze na zlo, on čuva duše pobožnika svojih, izbavlja ih iz ruku opakih. 019 PSA 097 011 Svjetlost sviće pravedniku i radost čestitima u srcu. 019 PSA 097 012 Radujte se, pravednici, u Jahvi, slavite sveto ime njegovo! 019 PSA 098 001 Psalam. Pjevajte Jahvi pjesmu novu, jer učini djela čudesna. Pobjedu mu pribavi desnica njegova i sveta mišica njegova. 019 PSA 098 002 Jahve obznani spasenje svoje, pred poganima pravednost objavi. 019 PSA 098 003 Spomenu se dobrote i vjernosti prema domu Izraelovu. Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega. 019 PSA 098 004 Sva zemljo, poklikni Jahvi, raduj se, kliči i pjevaj! 019 PSA 098 005 Zapjevajte Jahvi uz citaru, uz citaru i uza zvuke harfe; 019 PSA 098 006 uz trublje i zvuke rogova: kličite Jahvi kralju! 019 PSA 098 007 Neka huči more i što je u njemu, krug zemaljski i stanovnici njegovi! 019 PSA 098 008 Rijeke nek' plješću rukama, zajedno s njima neka se brda raduju! 019 PSA 098 009 Jer Jahve dolazi, dolazi suditi zemlji. Vladat će krugom zemaljskim po pravdi i pucima po pravici. 019 PSA 099 001 Jahve kraljuje - nek' zadršću narodi; sjedi nad kerubima - zemlja nek' se potrese! 019 PSA 099 002 Velik je Jahve na Sionu, uzvišen nada sve narode. 019 PSA 099 003 Nek' slave ime tvoje veliko i strašno: ono je sveto! 019 PSA 099 004 Ti kralj si moćan koji ljubiš što je pravo, pravednost ti si utvrdio, pravo i pravednost vršiš u Jakovu. 019 PSA 099 005 Uzvisujte Jahvu, Boga našega, padnite pred podnožje njegovo: ono je sveto. 019 PSA 099 006 Mojsije i Aron među svećenicima njegovim i Samuel među onima koji zazivaju ime njegovo: zazivahu Jahvu, i on ih usliša. 019 PSA 099 007 Iz stupa od oblaka govoraše njima: slušahu zapovijedi njegove i odredbe što ih dade. 019 PSA 099 008 Jahve, Bože naš, ti si ih uslišivao; Bože, milostiv si bio njima premda si kažnjavao grijehe njihove. 019 PSA 099 009 Uzvisujte Jahvu, Boga našega, padnite pred svetu goru njegovu: jer svet je Jahve, Bog naš. 019 PSA 100 001 Psalam. Zahvalnica. Kliči Jahvi, zemljo sva! 019 PSA 100 002 Služite Jahvi u veselju! Pred lice mu dođite s radosnim klicanjem! 019 PSA 100 003 Znajte da je Jahve Bog: on nas stvori, i mi smo njegovi, njegov smo narod i ovce paše njegove. 019 PSA 100 004 Uđite s hvalama na vrata njegova, u dvore njegove s pjesmama; hvalite ga, ime mu slavite! 019 PSA 100 005 Jer dobar je Jahve, dovijeka je ljubav njegova, od koljena do koljena vjernost njegova. 019 PSA 101 001 Davidov. Psalam. Da zapjevam o dobroti i pravdi, tebi, Jahve, da zasviram! 019 PSA 101 002 Razmatrat ću put savršenstva: kad li ćeš k meni doći? Hodit ću u nedužnosti srca u domu svojemu. 019 PSA 101 003 Neću stavljati pred oči svoje ništa opako. Mrzim čovjeka koji čini zlo: on neće biti uza me. 019 PSA 101 004 Opako će srce biti daleko od mene; o zlu neću da znadem. 019 PSA 101 005 Tko kleveće bližnjeg u potaji, toga ću pogubiti. Čovjeka oholih očiju i srca naduta ja ne podnosim. 019 PSA 101 006 Pogled upravljam k vjernima na zemlji da sa mnom stanuju. Tko hodi putem nedužnim taj će mi služiti. 019 PSA 101 007 Neće prebivati u kući mojoj tko spletke snuje. Tko govori laži, neće opstati pred mojim očima. 019 PSA 101 008 Svaki ću dan istrebljivati sve zlikovce u zemlji; iskorijenit ću iz grada Jahvina sve koji čine bezakonje. 019 PSA 102 001 Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva Jahve, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da dođe! 019 PSA 102 002 Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši! 019 PSA 102 003 Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj. 019 PSA 102 004 Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti. 019 PSA 102 005 Od snažnih jecaja mojih kosti mi uz kožu prionuše. 019 PSA 102 006 Sličan sam čaplji u pustinji, postah k'o ćuk na pustoj razvalini. 019 PSA 102 007 Ne nalazim sna i uzdišem k'o samotan vrabac na krovu. 019 PSA 102 008 Svagda me grde dušmani moji; mnome se proklinju što bjesne na me. 019 PSA 102 009 Pepeo jedem poput kruha, a piće svoje miješam sa suzama 019 PSA 102 010 zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio. 019 PSA 102 011 Moji su dani k'o oduljena sjena, a ja se, gle, sušim poput trave. 019 PSA 102 012 A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena. 019 PSA 102 013 Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluješ - sada je čas! 019 PSA 102 014 Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, žale ruševine njegove. 019 PSA 102 015 Tad će se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje slave tvoje 019 PSA 102 016 kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj, 019 PSA 102 017 kad se osvrne na prošnju ubogih i ne prezre molitve njihove. 019 PSA 102 018 Nek' se zapiše ovo za budući naraštaj, puk što nastane neka hvali Jahvu. 019 PSA 102 019 Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda 019 PSA 102 020 da čuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane, 019 PSA 102 021 da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu 019 PSA 102 022 kad se narodi skupe i kraljevstva da služe Jahvi. 019 PSA 102 023 Putem je istrošio sile moje, skratio mi dane. 019 PSA 102 024 Rekoh: “Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje. 019 PSA 102 025 U početku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih. 019 PSA 102 026 Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća. Mijenjaš ih poput haljine i nestaju: 019 PSA 102 027 ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja. 019 PSA 102 028 Djeca će tvojih slugu živjeti u miru i potomstvo će njihovo trajati pred tobom. 019 PSA 103 001 Davidov. Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i sve što je u meni, sveto ime njegovo! 019 PSA 103 002 Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstva njegova: 019 PSA 103 003 on ti otpušta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje; 019 PSA 103 004 on ti od propasti čuva život, kruni te dobrotom i ljubavlju; 019 PSA 103 005 život ti ispunja dobrima, k'o orlu ti se mladost obnavlja. 019 PSA 103 006 Jahve čini pravedna djela i potlačenima vraća pravicu, 019 PSA 103 007 Mojsiju objavi putove svoje, sinovima Izraelovim djela svoja. 019 PSA 103 008 Milosrdan i milostiv je Jahve, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv. 019 PSA 103 009 Jarostan nije za vječna vremena niti dovijeka plamti srdžba njegova. 019 PSA 103 010 Ne postupa s nama po grijesima našim niti nam plaća po našim krivnjama. 019 PSA 103 011 Jer kako je nebo visoko nad zemljom, dobrota je njegova s onima koji ga se boje. 019 PSA 103 012 Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naša. 019 PSA 103 013 Kako se otac smiluje dječici, tako se Jahve smiluje onima što ga se boje. 019 PSA 103 014 Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo prašina. 019 PSA 103 015 Dani su čovjekovi kao sijeno, cvate k'o cvijetak na njivi; 019 PSA 103 016 jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, ne pamti ga više ni mjesto njegovo. 019 PSA 103 017 Al' ljubav Jahvina vječna je nad onima što ga se boje i njegova pravda nad sinovima sinova, 019 PSA 103 018 nad onima što njegov Savez čuvaju i pamte mu zapovijedi da ih izvrše. 019 PSA 103 019 Jahve u nebu postavi prijestolje svoje, i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća. 019 PSA 103 020 Blagoslivljajte Jahvu, svi anđeli njegovi, vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove, poslušni riječi njegovoj! 019 PSA 103 021 Blagoslivljajte Jahvu, sve vojske njegove, sluge njegove koje činite volju njegovu! 019 PSA 103 022 Blagoslivljajte Jahvu, sva djela njegova, na svakome mjestu vlasti njegove: blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! 019 PSA 104 001 Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, Jahve, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom, 019 PSA 104 002 svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator, 019 PSA 104 003 na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ. 019 PSA 104 004 Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega. 019 PSA 104 005 Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova, 019 PSA 104 006 pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode; 019 PSA 104 007 na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše. 019 PSA 104 008 Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio. 019 PSA 104 009 Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju. 019 PSA 104 010 Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima. 019 PSA 104 011 Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima. 019 PSA 104 012 Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama. 019 PSA 104 013 Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku. 019 PSA 104 014 Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje 019 PSA 104 015 i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku. 019 PSA 104 016 Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi. 019 PSA 104 017 Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin. 019 PSA 104 018 Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište. 019 PSA 104 019 Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći. 019 PSA 104 020 Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske. 019 PSA 104 021 Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže. 019 PSA 104 022 Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje. 019 PSA 104 023 Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri. 019 PSA 104 024 Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih. 019 PSA 104 025 Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. 019 PSA 104 026 Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. 019 PSA 104 027 I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. 019 PSA 104 028 Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. 019 PSA 104 029 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. 019 PSA 104 030 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. 019 PSA 104 031 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim! 019 PSA 104 032 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. 019 PSA 104 033 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. 019 PSA 104 034 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi. 019 PSA 104 035 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja! 019 PSA 105 001 Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime, navješćujte među narodima djela njegova! 019 PSA 105 002 Pjevajte mu, svirajte mu, pripovijedajte sva njegova čudesa! 019 PSA 105 003 Dičite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih što traže Jahvu! 019 PSA 105 004 Tražite Jahvu i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice! 019 PSA 105 005 Sjetite se čudesa koja učini, njegovih čuda i sudova usta njegovih! 019 PSA 105 006 Abrahamov rod sluga je njegov, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici! 019 PSA 105 007 On je Jahve, Bog naš; po svoj su zemlji njegovi sudovi! 019 PSA 105 008 On se uvijek sjeća svojega Saveza, riječi koju dade tisući naraštaja: 019 PSA 105 009 Saveza koji sklopi s Abrahamom i zakletve svoje Izaku. 019 PSA 105 010 Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vječni Savez, 019 PSA 105 011 govoreći: “Tebi ću dati kanaansku zemlju kao dio u baštinu vašu.” 019 PSA 105 012 Kad ih još bješe malo na broju, vrlo malo, i kad bjehu pridošlice u njoj, 019 PSA 105 013 išli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu, 019 PSA 105 014 ali ne dopusti nikom da ih tlači, kažnjavaše zbog njih kraljeve: 019 PSA 105 015 “Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima!” 019 PSA 105 016 I on pozva glad na zemlju, sve zalihe uništi krušne. 019 PSA 105 017 Pred njima čovjeka posla: Josip u ropstvo bijaše prodan. 019 PSA 105 018 Sputaše uzama noge njegove, u gvožđe mu vrat staviše, 019 PSA 105 019 dok se ne ispuni proroštvo njegovo, Jahvina ga riječ potvrdi. 019 PSA 105 020 Kralj naredi da ga driješe, narÄodÄa poglavar oslobodi njega. 019 PSA 105 021 Za domaćina ga stavi kući svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga, 019 PSA 105 022 da velikaše njegove po volji uči i starce njegove mudrosti da vodi. 019 PSA 105 023 Tad Izrael u Egipat uđe, Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji. 019 PSA 105 024 Narod svoj umnoži veoma, učini ga jačim od dušmana. 019 PSA 105 025 Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu. 019 PSA 105 026 Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra. 019 PSA 105 027 Činjahu među njima znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji. 019 PSA 105 028 Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim. 019 PSA 105 029 U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove. 019 PSA 105 030 Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske. 019 PSA 105 031 Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine. 019 PSA 105 032 Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji. 019 PSA 105 033 Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim. 019 PSA 105 034 Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima. 019 PSA 105 035 U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva. 019 PSA 105 036 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove. 019 PSA 105 037 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe. 019 PSA 105 038 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. 019 PSA 105 039 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. 019 PSA 105 040 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 019 PSA 105 041 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. 019 PSA 105 042 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 019 PSA 105 043 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 019 PSA 105 044 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 019 PSA 105 045 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja! 019 PSA 106 001 Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova! 019 PSA 106 002 Tko će izreć' djela moći Jahvine, tko li mu iskazat' sve pohvale? 019 PSA 106 003 Blaženi što drže naredbe njegove i čine pravo u svako doba! 019 PSA 106 004 Sjeti me se, Jahve, po dobroti prema svome puku, pohodi me spasenjem svojim 019 PSA 106 005 da uživam sreću izabranih tvojih, da se radujem radosti naroda tvoga, da tvojom se baštinom ponosim. 019 PSA 106 006 Zgriješismo kao oci naši, činismo bezakonje, bezbožno radismo. 019 PSA 106 007 Oci naši u Egiptu, nehajni za čudesa tvoja, ne spominjahu se velike ljubavi tvoje, već na Svevišnjeg digoše se na Crvenom moru. 019 PSA 106 008 Al' on ih izbavi rad' imena svoga da pokaže silu svoju. 019 PSA 106 009 Zapovjedi Crvenome moru, i presahnu ono, provede ih izmed valÄa kao kroz pustinju. 019 PSA 106 010 Iz ruku mrzitelja njih izbavi, oslobodi iz ruku dušmana. 019 PSA 106 011 I prekriše vode neprijatelje njine, ne ostade nijednoga od njih. 019 PSA 106 012 Vjerovahu riječima njegovim i hvale mu pjevahu. 019 PSA 106 013 Zaboraviše brzo djela njegova, ne uzdaše se u volju njegovu. 019 PSA 106 014 Pohlepi se daše u pustinji, iskušavahu Boga u samoći. 019 PSA 106 015 I dade im što iskahu, al' u duše njine on groznicu posla. 019 PSA 106 016 Zavidješe tada Mojsiju u taboru, Aronu, kog posveti Jahve. 019 PSA 106 017 Otvori se zemlja, Datana proždrije, Abiramovo pokri mnoštvo. 019 PSA 106 018 Oganj pade na sve mnoštvo njino i zlotvore plamen sažga. 019 PSA 106 019 Načiniše tele na Horebu, klanjahu se liku od zlata slivenu. 019 PSA 106 020 Zamijeniše Slavu svoju likom bika što proždire travu. 019 PSA 106 021 Zaboraviše Boga, koji ih izbavi u Egiptu znamenja čineći 019 PSA 106 022 i čudesa u Kamovoj zemlji i strahote na Crvenome moru. 019 PSA 106 023 Već namisli da ih satre, al' Mojsije, izabranik njegov, zauze se za njih da srdžbu mu odvrati, te ih ne uništi. 019 PSA 106 024 Prezreše oni zemlju željkovanu ne vjerujuć' njegovoj riječi. 019 PSA 106 025 Mrmljahu pod šatorima svojim, ne poslušaše glasa Jahvina. 019 PSA 106 026 Zakle se tada podignutom rukom: sve će ih pokosit' u pustinji, 019 PSA 106 027 potomstvo njino međ' narode razbacat', njih razasut' po zemljama. 019 PSA 106 028 Posvetiše se Baal Peoru i jedoše žrtve bogova mrtvih. 019 PSA 106 029 Razjariše ga nedjelima svojim, i on na njih pošast baci. 019 PSA 106 030 Al' se Pinhas diže, sud izvrši i pošasti nesta tada. 019 PSA 106 031 U zasluge to mu uđe u sva pokoljenja dovijeka. 019 PSA 106 032 Razjariše ga opet kraj voda meripskih, i Mojsija zlo pogodi zbog njih, 019 PSA 106 033 jer mu duh već ogorčiše, nesmotrenu riječ izusti. 019 PSA 106 034 I ne istrijebiše naroda za koje im Jahve bješe naredio. 019 PSA 106 035 S poganima miješahu se, naučiše djela njina. 019 PSA 106 036 Štovahu likove njihove, koji im postaše zamka. 019 PSA 106 037 Žrtvovahu sinove svoje i svoje kćeri zlodusima. 019 PSA 106 038 Prolijevahu krv nevinu, krv sinova i kćeri svojih, koje žrtvovahu likovima kanaanskim. Zemlja bješe krvlju okaljana, 019 PSA 106 039 djelima se svojim uprljaše, učiniše preljub svojim nedjelima. 019 PSA 106 040 Na svoj narod Jahve srdžbom planu, zgadi mu se njegova baština. 019 PSA 106 041 Predade ih u ruke pogana te vladahu njima mrzitelji njini. 019 PSA 106 042 Mučili ih neprijatelji i tlačili rukom svojom. 019 PSA 106 043 Prečesto ih izbavljaše, al' ga razjariše naumima svojim: pokošeni bjehu za bezakonja svoja. 019 PSA 106 044 On pogleda opet na nevolju njinu kad njihove molitve začu 019 PSA 106 045 i sjeti se svog Saveza s njima, sažali se na njih u velikom milosrđu svome. 019 PSA 106 046 Učini da nađu milost u onih što ih bjehu zarobili. 019 PSA 106 047 Spasi nas, Jahve, Bože naš, i saberi nas od bezbožnih naroda da slavimo tvoje sveto ime, da se tvojom slavom ponosimo. 019 PSA 106 048 Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka dovijeka! I sav narod neka kaže: “Amen! Aleluja!” 019 PSA 107 001 Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je dovijeka ljubav njegova! 019 PSA 107 002 Tako nek' reknu svi otkupljenici koje Jahve otkupi iz ruke dušmanske 019 PSA 107 003 i koje skupi iz svih zemalja, s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga. 019 PSA 107 004 Lutahu pustinjom, u samoći pustoj, puta ne nalazeć' do naseljena grada. 019 PSA 107 005 Gladni su bili, žeđu izmoreni, duša je klonula u njima. 019 PSA 107 006 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrže iz svih nevolja. 019 PSA 107 007 Pravim ih putem pÓovede da stignu ka gradu naseljenu. 019 PSA 107 008 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 019 PSA 107 009 Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima. 019 PSA 107 010 U mraku sjeđahu i u tmini, sputani bijedom i gvožđima, 019 PSA 107 011 jer su prkosili besjedama Božjim i prezreli naum Svevišnjega. 019 PSA 107 012 Srce im stoga skrši patnjama: posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne. 019 PSA 107 013 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 019 PSA 107 014 Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove. 019 PSA 107 015 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 019 PSA 107 016 Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune. 019 PSA 107 017 Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuć' svoje opačine: 019 PSA 107 018 svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše. 019 PSA 107 019 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 019 PSA 107 020 Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne. 019 PSA 107 021 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 019 PSA 107 022 Nek' prinose žrtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju! 019 PSA 107 023 Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju: 019 PSA 107 024 oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini. 019 PSA 107 025 On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora. 019 PSA 107 026 Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula. 019 PSA 107 027 Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala. 019 PSA 107 028 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 019 PSA 107 029 Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. 019 PSA 107 030 Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede. 019 PSA 107 031 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 019 PSA 107 032 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca! 019 PSA 107 033 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; 019 PSA 107 034 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih. 019 PSA 107 035 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore 019 PSA 107 036 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. 019 PSA 107 037 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. 019 PSA 107 038 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. 019 PSA 107 039 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. 019 PSA 107 040 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. 019 PSA 107 041 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 019 PSA 107 042 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 019 PSA 107 043 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu! 019 PSA 108 001 Pjesma. Psalam. Davidov. Moje je srce sigurno, Bože, sigurno je srce moje: pjevat ću i svirati. 019 PSA 108 002 Probudi se, dušo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit ću zoru jutarnju. 019 PSA 108 003 Hvalit ću te, Jahve, među narodima, među pucima tebi ću pjevati, 019 PSA 108 004 jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka tvoja vjernost. 019 PSA 108 005 Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom! 019 PSA 108 006 Da ti se ljubimci izbave, desnicom pomozi, usliši nas! 019 PSA 108 007 Bog reče u svom Svetištu: “Šekem ću razdijelit' kličući, dolinu ću Sukot izmjeriti. 019 PSA 108 008 Moj je Gilead, moj Manaše, Efrajim mi kaciga, Judeja žezlo moje! 019 PSA 108 009 Moab je sud iz kojeg se umivam, na Edom ću baciti obuću, nad Filistejcem slaviti pobjedu!” 019 PSA 108 010 Tko će me dovesti do utvrđena grada, tko će me dovesti do Edoma? 019 PSA 108 011 Zar nećeš ti, o Bože, što nas odbaci? Zar nećeš više, Bože, sa četama našim? 019 PSA 108 012 Pomozi nam protiv dušmana, jer je ljudska pomoć ništavna! 019 PSA 108 013 S Božjom pomoću hrabro ćemo se boriti, Bog će zgaziti naše dušmane. 019 PSA 109 001 Zborovođi. Psalam. Davidov. Bože, diko moja, nemoj šutjeti! 019 PSA 109 002 Usta bezbožna i prijevarna na me se otvaraju, govore mi jezikom lažljivim, 019 PSA 109 003 riječima me mržnje okružuju, bezrazložno me napadaju. 019 PSA 109 004 Za moju me ljubav oni optužuju, a ja se samo molim. 019 PSA 109 005 Uzvraćaju mi zlo za dobro, mržnju za ljubav moju. 019 PSA 109 006 “Digni protiv njega bezbožnika i tužitelj nek' mu stane zdesna! 019 PSA 109 007 Kad mu se bude sudilo, nek' bude osuđen, i molitva mu se za grijeh uzela! 019 PSA 109 008 Dani njegovi nek' budu malobrojni, njegovu službu nek' dobije drugi! 019 PSA 109 009 Djeca njegova nek' postanu siročad, a njegova žena udovica! 019 PSA 109 010 Nek' mu djeca budu skitnice, prosjaci, nek' budu bačena iz opustjelih domova! 019 PSA 109 011 Nek' mu lihvar prigrabi sav posjed, tuđinci nek' razgrabe plod muke njegove! 019 PSA 109 012 Nitko ne imao prema njemu samilosti, nitko se ne smilovao siročadi njegovoj! 019 PSA 109 013 Neka mu se zatre potomstvo, u drugome koljenu neka se utrne ime njegovo! 019 PSA 109 014 Spominjao se Jahve grijeha njegovih, i grijeh njegove majke nek' se ne izbriše: 019 PSA 109 015 nek budu svagda Jahvi pred očima! Neka se sa zemlje izbriše spomen njihov!” 019 PSA 109 016 Jer se ne spomenu da čini milosrđe, već proganjaše bijedna i uboga i u smrt gonjaše čovjeka srca shrvana. 019 PSA 109 017 Prokletstvo je ljubio, pa neka ga stigne; blagoslova ne htjede, daleko nek' je od njega! 019 PSA 109 018 Prokletstvom nek' se odjene kao haljinom, neka kao voda uđe u njega i kao ulje u kosti njegove. 019 PSA 109 019 Bilo mu haljinom kojom se pokriva, pojas kojim se svagda paše! 019 PSA 109 020 Tako nek' plati Jahve tužiteljima mojim koji zlo govore protiv duše moje! 019 PSA 109 021 A ti, Jahve, Gospode, rad imena svog zauzmi se za me, spasi me jer je dobrostiva ljubav tvoja! 019 PSA 109 022 Jer bijedan sam i ubog, i srce je moje ranjeno u meni. 019 PSA 109 023 K'o sjena što se naginje ja nestajem, progone me kao skakavca. 019 PSA 109 024 Od posta mi koljena klecaju i tijelo moje omrša. 019 PSA 109 025 Ruglom sam njima postao, kimaju glavom kad me vide. 019 PSA 109 026 Pomozi mi, Jahve, Bože moj, po doborti me svojoj spasi! 019 PSA 109 027 Nek' upoznaju da je ovo ruka tvoja i da si ti ovo učinio, Jahve! 019 PSA 109 028 Oni nek' proklinju, ti blagoslivljaj; nek' se postide koji se na me podižu, a sluga tvoj nek' se raduje! 019 PSA 109 029 Stidom nek' se odjenu tužitelji moji i sramotom svojom nek' se k'o plaštem pokriju! 019 PSA 109 030 Slavit ću Jahvu iz svega grla i hvalit' ga u veliku mnoštvu 019 PSA 109 031 jer stoji s desne siromahu da mu dušu spasi od sudaca. 019 PSA 110 001 Psalam. Davidov. Riječ Jahvina Gospodinu mojemu: “Sjedi mi zdesna dok ne položim dušmane za podnožje tvojim nogama! 019 PSA 110 002 Žezlo tvoje moći protegnut će Jahve sa Siona: vladaj posred svojih neprijatelja! 019 PSA 110 003 Spreman je tvoj narod u svetim odorama za dan tvog junaštva: kao rosa iz krila zorina uza te su mladi ratnici.” 019 PSA 110 004 Zakleo se Jahve i neće se pokajati: “Dovijeka ti si svećenik po redu Melkisedekovu!” 019 PSA 110 005 Gospodin ti je zdesna, on će oboriti kraljeve u dan gnjeva svojega. 019 PSA 110 006 On će sudit' narodima: bit će trupla na gomile, po svoj zemlji raskoljenih glava. 019 PSA 110 007 Na putu će se napit' iz potoka, visoko će dignuti glavu. 019 PSA 111 001 Aleluja! ALEF Hvalit ću Jahvu svim srcem svojim BET u zboru pravednika, u zajednici njihovoj. 019 PSA 111 002 GIMEL Silna su djela Jahvina, DALET nek' razmišljaju o njima svi koji ih ljube. 019 PSA 111 003 HE Sjajno je i veličanstveno djelo njegovo, VAU i pravda njegova ostaje dovijeka. 019 PSA 111 004 ZAJIN Čudesima svojim spomen postavi, HET blag je Jahve i milosrdan. 019 PSA 111 005 TET Hranu dade štovateljima svojim, JOD dovijeka se sjeća svoga Saveza. 019 PSA 111 006 KAF Silna djela svoja objavi svom narodu, LAMED u posjed im dade zemlju pogana. 019 PSA 111 007 MEM Djela ruku njegovih vjernost su i pravednost, NUN stalne su sve naredbe njegove, 019 PSA 111 008 SAMEK utvrđene za sva vremena, dovijeka, AJIN sazdane na istini i na pravdi. 019 PSA 111 009 PE On posla spasenje svom narodu, SADE Savez svoj postavi zauvijek: KOF sveto je i časno ime njegovo! 019 PSA 111 010 REŠ Početak mudrosti strah Gospodnji! ŠIN Mudro čine koji ga poštuju. TAU Slava njegova ostaje dovijeka! 019 PSA 112 001 Aleluja! ALEF Blago čovjeku koji se boji Jahve BET i koji uživa u naredbama njegovim: 019 PSA 112 002 GIMEL moćno će mu biti na zemlji potomstvo, DALET na pravednu će pokoljenju počivati blagoslov. 019 PSA 112 003 HE Blagostanje i bogatstvo bit će u domu njegovu, VAU njegova pravednost ostaje dovijeka. 019 PSA 112 004 ZAJIN Čestitima sviće k'o svjetlost u tami: HET blag, milosrdan i pravedan Jahve. 019 PSA 112 005 TET Dobro je čovjeku koji je milostiv i daje u zajam, JOD koji poslove svoje obavlja pravedno. 019 PSA 112 006 KAF Dovijeka neće on posrnuti: LAMED u vječnome će spomenu biti pravednik. 019 PSA 112 007 MEM Žalosne se vijesti neće bojati, NUN mirno je njegovo srce uzdajuć' se u Jahvu. 019 PSA 112 008 SAMEK Hrabro mu je srce, ničeg se ne boji, AJIN neprijatelje svoje prezire. 019 PSA 112 009 PE On prosipa, daje sirotinji: SADE pravednost njegova ostaje dovijeka, KOF njegovo će se čelo slavno uzdići. 019 PSA 112 010 REŠ Ljutito će to gledati bezbožnik, ŠIN škrgutat će zubima i venuti, TAU propast će želja opakih. 019 PSA 113 001 Aleluja! Hvalite, sluge Jahvine, hvalite ime Jahvino! 019 PSA 113 002 Blagoslovljeno ime Jahvino sada i dovijeka! 019 PSA 113 003 Od istoka sunca do zalaska hvaljeno bilo ime Jahvino! 019 PSA 113 004 Uzvišen je Jahve nad sve narode, slava njegova nebesa nadvisuje. 019 PSA 113 005 Tko je kao Jahve, Bog naš, koji u visinama stoluje 019 PSA 113 006 i gleda odozgo nebo i zemlju? 019 PSA 113 007 Podiže iz prašine uboga, iz gliba vadi siromaha 019 PSA 113 008 da ga posadi s prvacima, s prvacima svoga naroda. 019 PSA 113 009 Nerotkinji daje da u domu stanuje kao radosna majka djece brojne. 019 PSA 114 001 Aleluja! Kad izađe Izrael iz Egipta i kuća Jakovljeva iz naroda barbarskog, 019 PSA 114 002 Judeja mu posta svetište, a Izrael kraljevstvo njegovo. 019 PSA 114 003 Vidje more i uzmače, a Jordan ustuknu. 019 PSA 114 004 Bregovi skakahu poput ovnova i brežuljci poput jaganjaca. 019 PSA 114 005 Što ti je, more, da uzmičeš? Jordane, zašto natrag okrećeš? 019 PSA 114 006 Bregovi, zašto skačete poput ovnova i vi, brežuljci, poput jaganjaca? 019 PSA 114 007 Dršći, zemljo, pred licem Gospodnjim, pred licem Boga Jakovljeva. 019 PSA 114 008 On hrid pretvara u slap vodeni i stijenu u izvor vode. 019 PSA 115 001 Ne nama, o Jahve, ne nama, već svom imenu slavu daj zbog ljubavi i vjernosti svoje. 019 PSA 115 002 Zašto da govore pogani: “TÓa gdje je Bog njihov?” 019 PSA 115 003 Naš je Bog na nebesima, sve što mu se svidi to učini. 019 PSA 115 004 Idoli su njihovi srebro i zlato, ljudskih su ruku djelo. 019 PSA 115 005 Usta imaju, a ne govore, oči imaju, a ne vide. 019 PSA 115 006 Uši imaju, a ne čuju, nosnice, a ne mirišu. 019 PSA 115 007 Ruke imaju, a ne hvataju, noge imaju, a ne hodaju; glas im iz grla ne izlazi. 019 PSA 115 008 Takvi su i oni koji ih napraviše i svi koji se u njih uzdaju. 019 PSA 115 009 Dome Izraelov, u Jahvu se uzdaj! - On je štit i pomoćnik njihov. 019 PSA 115 010 Dome Aronov, u Jahvu se uzdaj! - On je štit i pomoćnik njihov. 019 PSA 115 011 Štovatelji Jahvini, u Jahvu se uzdajte! - On je štit i pomoćnik njihov. 019 PSA 115 012 Jahve će se nas spomenut' i on će nas blagoslovit': blagoslovit će dom Izraelov, blagoslovit će dom Aronov, 019 PSA 115 013 blagoslovit će one koji se Jahve boje - i male i velike. 019 PSA 115 014 Umnožio vas Jahve, vas i vaše sinove! 019 PSA 115 015 Blagoslovio vas Jahve koji stvori nebo i zemlju! 019 PSA 115 016 Nebo je nebo Jahvino, a zemlju dade sinovima čovječjim. 019 PSA 115 017 Ne, Jahvu mrtvi ne hvale, nitko od onih što siđu u Podzemlje. 019 PSA 115 018 Mi živi, mi Jahvu slavimo sada i dovijeka. Aleluja. 019 PSA 116 001 Ljubim Jahvu jer čuje vapaj molitve moje: 019 PSA 116 002 uho svoje prignu k meni u dan u koji ga zazvah. 019 PSA 116 003 Užeta smrti sapeše me, stegoše me zamke Podzemlja, snašla me muka i tjeskoba. (Sheol h7585) 019 PSA 116 004 Tada zazvah ime Jahvino: “O Jahve, spasi život moj!” 019 PSA 116 005 Dobrostiv je Jahve i pravedan, pun sućuti je Bog naš. 019 PSA 116 006 Jahve čuva bezazlene: u nevolji bijah, on me izbavi. 019 PSA 116 007 Vrati se, dušo moja, u svoj pokoj, jer Jahve je dobrotvor tvoj. 019 PSA 116 008 On mi život od smrti izbavi, oči moje od suza, noge od pada. 019 PSA 116 009 Hodit ću pred licem Jahvinim u zemlji živih. 019 PSA 116 010 Ja vjerujem i kada kažem: “Nesretan sam veoma.” 019 PSA 116 011 U smetenosti svojoj rekoh: “Svaki je čovjek lažac!” 019 PSA 116 012 Što da uzvratim Jahvi za sve što mi je učinio? 019 PSA 116 013 Uzet ću čašu spasenja i zazvat ću ime Jahvino. 019 PSA 116 014 Izvršit ću Jahvi zavjete svoje pred svim pukom njegovim. 019 PSA 116 015 Dragocjena je u očima Jahvinim smrt pobožnika njegovih. 019 PSA 116 016 Jahve, tvoj sam sluga, tvoj sluga, sin sluškinje tvoje: ti si razriješio okove moje. 019 PSA 116 017 Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne, zazvat ću ime Jahvino. 019 PSA 116 018 Izvršit ću Jahvi zavjete svoje pred svim pukom njegovim, 019 PSA 116 019 u predvorjima Doma Jahvina, posred tebe, Jeruzaleme! 019 PSA 117 001 Aleluja! Hvalite Jahvu, svi puci, slavite ga, svi narodi! 019 PSA 117 002 Silna je prema nama ljubav njegova, i vjernost Jahvina ostaje dovijeka! 019 PSA 118 001 Aleluja! Zahvaljujte Jahvi jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova! 019 PSA 118 002 Neka rekne dom Izraelov: “Vječna je ljubav njegova!” 019 PSA 118 003 Neka rekne dom Aronov: “Vječna je ljubav njegova!” 019 PSA 118 004 Svi koji se Jahve boje neka reknu: “Vječna je ljubav njegova!” 019 PSA 118 005 Iz tjeskobe Jahvu ja zazvah: on me usliša i oslobodi. 019 PSA 118 006 Jahve je sa mnom i ja ne strahujem: što mi tko može? 019 PSA 118 007 Jahve je sa mnom, pomoć moja, i zbunjene gledam dušmane. 019 PSA 118 008 Bolje se Jahvi uteći nego se uzdat' u čovjeka. 019 PSA 118 009 Bolje se Jahvi uteći nego se uzdat' u mogućnike. 019 PSA 118 010 Pogani me okružiše: imenom ih Jahvinim uništih. 019 PSA 118 011 Opkoliše me odasvud: imenom ih Jahvinim uništih. 019 PSA 118 012 Opkoliše me poput pčela, ubod im žeže kao trnje zapaljeno: imenom ih Jahvinim uništih. 019 PSA 118 013 Gurahu me, gurahu, da me obore, ali mi Jahve pomože. 019 PSA 118 014 Jahve je moja snaga i pjesma, on mi je spasitelj. 019 PSA 118 015 Čuj! Radost i spasenje odzvanja šatorima pravednika: Jahvina se proslavi desnica, 019 PSA 118 016 Jahvina me uzdigne desnica, Jahvina se proslavi desnica! 019 PSA 118 017 Ne, umrijeti neću nego živjeti i kazivat ću djela Jahvina. 019 PSA 118 018 Kaznom teškom kaznio me Jahve, ali me smrti ne preda. 019 PSA 118 019 Otvorite mi širom vrata pravde: ući ću, Jahvi zahvalit'! 019 PSA 118 020 “Ovo su vrata Jahvina, na njih ulaze pravedni!” 019 PSA 118 021 Zahvalit ću ti što si me uslišio i moj postao spasitelj. 019 PSA 118 022 Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. 019 PSA 118 023 Jahvino je to djelo: kakvo čudo u očima našim! 019 PSA 118 024 Ovo je dan što ga učini Jahve: kličimo i radujmo se njemu! 019 PSA 118 025 O Jahve, spasenje nam daj! Jahve, sreću nam daj! 019 PSA 118 026 Blagoslovljen koji dolazi u imenu Jahvinu! Blagoslivljamo vas iz Doma Jahvina! 019 PSA 118 027 Obasjao nas Bog Jahve! Složite povorku s grančicama u ruci sve do rogova žrtvenika. 019 PSA 118 028 Ti si Bog moj - tebi zahvaljujem: Bože moj, tebe ja uzvisujem. 019 PSA 118 029 Zahvaljujte Jahvi jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova! 019 PSA 119 001 ALEF Blaženi oni kojih je put neokaljan, koji hode po Zakonu Jahvinu! 019 PSA 119 002 Blaženi oni koji čuvaju propise njegove, čitavim srcem njega traže; 019 PSA 119 003 koji ne čine bezakonje, već hode putovima njegovim. 019 PSA 119 004 Naredbe si svoje dao da se brižno čuvaju. 019 PSA 119 005 O, kad bi čvrsti bili putovi moji da tvoja čuvam pravila! 019 PSA 119 006 Neću se postidjeti tada kad budem pazio na zapovijedi tvoje. 019 PSA 119 007 Slavit ću te u čestitosti srca kad naučim sudove pravde tvoje. 019 PSA 119 008 Tvoja ću pravila čuvati: ne zapusti me nikada! 019 PSA 119 009 BET Kako će mladić čistim sačuvati put svoj? Čuvajući riječi tvoje. 019 PSA 119 010 Svim srcem svojim tebe tražim; ne daj da zastranim od zapovijedi tvojih. 019 PSA 119 011 U srce pohranih riječ tvoju da protiv tebe ne sagriješim. 019 PSA 119 012 Blagoslovljen si, o Jahve, nauči me svojim pravilima. 019 PSA 119 013 Usnama svojim navješćujem sudove usta tvojih. 019 PSA 119 014 Putu se propisa tvojih radujem više no svemu bogatstvu. 019 PSA 119 015 Razmišljat ću o naredbama tvojim i putove ću tvoje razmatrat'. 019 PSA 119 016 Uživat ću u pravilima tvojim, riječi tvojih neću zaboravit'. 019 PSA 119 017 GIMEL Milostiv budi meni, sluzi svojem, da živim i tvoje riječi čuvam. 019 PSA 119 018 Otvori oči moje da gledam divote tvoga Zakona! 019 PSA 119 019 Ja sam došljak na zemlji, zapovijedi svoje nemoj od mene skrivati! 019 PSA 119 020 Duša mi gine u svako doba žudeći za tvojim odlukama. 019 PSA 119 021 Oholima ti si zaprijetio: prokleti koji odstupaju od zapovijedi tvojih. 019 PSA 119 022 Uzmi s mene rug i sramotu, jer tvoje ja čuvam propise. 019 PSA 119 023 Pa nek' se sastaju knezovi i proti meni govore, tvoj sluga razmišlja o pravilima tvojim. 019 PSA 119 024 Jer tvoja su svjedočanstva uživanje moje, tvoja su pravila moji savjetnici. 019 PSA 119 025 DALET Moja duša leži u prašini: po riječi svojoj vrati mi život. 019 PSA 119 026 Kazivao sam ti svoje putove i ti si me čuo: pravilima me svojim nauči. 019 PSA 119 027 Pokaži mi put odredaba svojih i o čudesima ću tvojim razmišljat'. 019 PSA 119 028 Suze roni duša moja od žalosti: po riječi svojoj ti me podigni! 019 PSA 119 029 Daleko me drži od puta zablude i Zakonom me svojim obdari! 019 PSA 119 030 Put istine ja sam odabrao, pred oči sam stavio odluke tvoje. 019 PSA 119 031 Uz propise tvoje ja čvrsto prianjam, o Jahve, nemoj me postidjeti! 019 PSA 119 032 Ja kročim putem zapovijedi tvojih jer si mi prosvijetlio srce. 019 PSA 119 033 HE Pokaži mi, Jahve, stazu pravila svojih i ja ću je čuvati do kraja. 019 PSA 119 034 Pouči me da se tvoga držim Zakona i čuvat ću ga svim srcem. 019 PSA 119 035 Uputi me stazom svojih zapovijedi, jer ja u njoj uživam. 019 PSA 119 036 Prikloni mi srce propisima svojim, a ne k pohlepi! 019 PSA 119 037 Odvrati moje oči da ne vide ništavost, život mi čuvaj na putu svojemu! 019 PSA 119 038 Ispuni svom sluzi obećanje koje si onima dao što te se boje. 019 PSA 119 039 Ukloni sramotu od koje strahujem, jer divni su tvoji sudovi. 019 PSA 119 040 Evo, čeznem za naredbama tvojim: pravdom me svojom poživi. 019 PSA 119 041 VAU Nek' milost tvoja, o Jahve, dođe na mene i spasenje tvoje po tvom obećanju. 019 PSA 119 042 Odgovorit ću onima koji me ruže, jer se uzdam u riječ tvoju. 019 PSA 119 043 Od mojih usta ne oduzmi riječ istine, jer se uzdam u sudove tvoje. 019 PSA 119 044 Tvoj ću Zakon čuvati uvijek i dovijeka. 019 PSA 119 045 Hodit ću putem prostranim, jer naredbe tvoje istražujem. 019 PSA 119 046 Pred kraljevima o tvojim ću propisima govorit' i zbunit' se neću. 019 PSA 119 047 U zapovijedima tvojim moja je naslada jer ih ljubim. 019 PSA 119 048 Prema zapovijedima tvojim ja podižem ruke i o tvojim odredbama razmišljam. 019 PSA 119 049 ZAJIN Spomeni se svoje riječi sluzi svojem kojom si mi dao nadu. 019 PSA 119 050 U nevolji sva mi je utjeha što mi život čuva riječ tvoja. 019 PSA 119 051 Oholice me napadaju žestoko, ali ja od tvog Zakona ne odstupam. 019 PSA 119 052 Sjećam se, o Jahve, davnih sudova tvojih i to me tješi. 019 PSA 119 053 Bijes me hvata zbog grešnika koji tvoj Zakon napuštaju. 019 PSA 119 054 Tvoje su mi naredbe pjesma u zemlji kojom putujem. 019 PSA 119 055 Noću se spominjem, Jahve, imena tvojega i tvoj čuvam Zakon. 019 PSA 119 056 Evo što je želja moja: čuvati tvoje odredbe. 019 PSA 119 057 HET Dio je moj, o Jahve - rekoh - da tvoje čuvam riječi. 019 PSA 119 058 Svim srcem lice tvoje ganuti hoću: smiluj mi se po svom obećanju. 019 PSA 119 059 Promislio sam putove svoje i k tvojem sam svjedočanstvu upravio noge. 019 PSA 119 060 Hitam i ne oklijevam da zapovijedi tvoje čuvam. 019 PSA 119 061 Opletoše me užeta grešnika, ali tvoga Zakona ja ne zaboravljam. 019 PSA 119 062 U ponoći ustajem da te slavim zbog pravednih tvojih odluka. 019 PSA 119 063 Prijatelj sam svima koji te se boje i koji tvoje čuvaju naredbe. 019 PSA 119 064 Dobrote tvoje, Jahve, puna je zemlja; nauči me odredbama svojim. 019 PSA 119 065 TET Učinio si dobro svom sluzi, Jahve, po riječi svojoj. 019 PSA 119 066 Nauči me razumu i znanju, jer u zapovijedi tvoje vjerujem. 019 PSA 119 067 Prije nego bjeh ponižen, lutao sam, ali sada tvoju čuvam riječ. 019 PSA 119 068 Ti si tako dobar i dobrostiv: nauči me pravilima svojim. 019 PSA 119 069 Oholi na me prijevare smišljaju, ali se ja svim srcem držim naredaba tvojih. 019 PSA 119 070 Srce im je poput sala bešćutno, a ja uživam u tvom Zakonu. 019 PSA 119 071 Dobro mi je što sam ponižen da bih tvoja naučio pravila. 019 PSA 119 072 Draži mi je zakon usta tvojih no tisuće zlatnika i srebrnika. 019 PSA 119 073 JOD Tvoje me ruke stvoriše i oblikovaše; prosvijetli me da naučim zapovijedi tvoje. 019 PSA 119 074 Štovatelji tvoji videć' me vesele se, jer se u riječ tvoju ja pouzdah. 019 PSA 119 075 Znadem, o Jahve, da su ti sudovi pravedni i da si me s pravom ponizio. 019 PSA 119 076 Tvoja ljubav nek' mi bude tješiteljicom po obećanju koje si dao sluzi svom. 019 PSA 119 077 Nek' dođe na me milosrđe tvoje da poživim, jer Zakon tvoj moja je naslada. 019 PSA 119 078 Nek' se smetu oholi, jer me tlače nizašto, a ja ću o naredbama tvojim razmišljat'. 019 PSA 119 079 Nek' mi se priklone štovatelji tvoji i koji znaju tvoje zapovijedi. 019 PSA 119 080 Nek' mi srce savršeno bude u tvojim pravilima da ne budem postiđen. 019 PSA 119 081 KAF Duša moja gine za tvojim spasenjem riječ tvoju željno čekam. 019 PSA 119 082 Oči mi čeznu za tvojom besjedom: kad ćeš mi donijeti utjehu? 019 PSA 119 083 Kao mijeh u dimu postadoh, ali pravila tvojih ne zaboravih. 019 PSA 119 084 Koliko dana ima sluga tvoj? Kad ćeš suditi progonitelje moje? 019 PSA 119 085 Oholnici mi jame iskopaše: oni ne rade po Zakonu tvojemu. 019 PSA 119 086 Sve zapovijedi tvoje istina su sama: nekriva me gone, pomozi mi. 019 PSA 119 087 Umalo me smrviše u zemlji, ali naredaba tvojih ja ne ostavljam. 019 PSA 119 088 Po svojoj me milosti poživi i čuvat ću svjedočanstvo tvojih usta. 019 PSA 119 089 LAMED Dovijeka, o Jahve, riječ tvoja ostaje, stalna poput nebesa. 019 PSA 119 090 od koljena do koljena tvoja je vjernost; učvrstio si zemlju i ona stoji. 019 PSA 119 091 Po tvojim zakonima stoje zauvijek jer sve tebi služi. 019 PSA 119 092 Da nije tvoj Zakon uživanje moje, propao bih u nevolji svojoj. 019 PSA 119 093 Naredaba tvojih neću zaboravit' dovijeka, jer po njima ti me oživljavaš. 019 PSA 119 094 Tvoj sam, Gospodine: spasi me, jer tvoje ja ištem naredbe. 019 PSA 119 095 Bezbožni vrebaju da me upropaste, ali ja na tvoje pazim propise. 019 PSA 119 096 Svakom savršenstvu vidim granicu, a zapovijed tvoja nema granica. 019 PSA 119 097 MEM O, kako ljubim Zakon tvoj, po cio dan o njemu razmišljam. 019 PSA 119 098 Tvoja me zapovijed mudrijim učini od dušmana mojih jer ona je sa mnom vječito. 019 PSA 119 099 Umniji sam od svih svojih učitelja jer razmišljam o svjedočanstvima tvojim. 019 PSA 119 100 Razumniji sam i od staraca jer tvoje čuvam naredbe. 019 PSA 119 101 Zla puta klone mi se noge da riječ tvoju sačuvam. 019 PSA 119 102 Od tvojih sudova ne odstupam, jer ti si me poučio. 019 PSA 119 103 Kako su slatke nepcu mom riječi tvoje, od meda su slađe ustima mojim. 019 PSA 119 104 Po tvojim naredbama postajem razuman, stoga mrzim sve putove lažne. 019 PSA 119 105 NUN Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi. 019 PSA 119 106 Kunem se i čvrsto odlučujem, i riječ ću održati: pravedne ću tvoje slijedit' odluke. 019 PSA 119 107 U nevolji sam velikoj, Jahve, po riječi me svojoj poživi. 019 PSA 119 108 Prinose usta mojih primi, Jahve, uči me sudovima svojim. 019 PSA 119 109 Život mi je u pogibelji neprestanoj, ali tvog Zakona ja ne zaboravljam. 019 PSA 119 110 Grešnici mi postaviše zamku, ali ne skrećem od tvojih naredaba. 019 PSA 119 111 Svjedočanstva tvoja vječna su mi baština, ona su radost mome srcu. 019 PSA 119 112 Prignuh srce da vrši naredbe tvoje uvijek i do kraja. 019 PSA 119 113 SAMEK Ja mrzim one koji su dvostruka srca, a ljubim Zakon tvoj. 019 PSA 119 114 Ti si moj štit i moj zaklon, u tvoju se riječ ja uzdam. 019 PSA 119 115 Odstupite od mene, zlikovci: držat ću zapovijedi Boga svoga. 019 PSA 119 116 Podrži me po svom obećanju i živjet ću; nemoj da se u svojoj nadi postidim. 019 PSA 119 117 Pomozi mi i spasit ću se, na tvoja ću pravila svagda paziti. 019 PSA 119 118 Ti prezireš one koji odstupaju od pravila tvojih jer je lažna misao njihova. 019 PSA 119 119 K'o hrđu zlotvore zemlje uklanjaš, zato ljubim tvoje propise. 019 PSA 119 120 Moje tijelo dršće od straha pred tobom, sudova tvojih ja se bojim. 019 PSA 119 121 AJIN Činim što je pravo i pravedno, ne predaj me tlačiteljima mojim. 019 PSA 119 122 Založi se za slugu svojega da me ne satru oholice! 019 PSA 119 123 Moje oči ginu od čežnje za spasenjem tvojim, za tvojom riječi pravednom. 019 PSA 119 124 Učini sluzi svom po svojoj dobroti i nauči me pravilima svojim. 019 PSA 119 125 Ja sam sluga tvoj: prosvijetli me da upoznam tvoje propise. 019 PSA 119 126 Čas je, o Jahve, da se javiš: oskvrnuše Zakon tvoj. 019 PSA 119 127 Stoga ljubim zapovijedi tvoje više no zlato, zlato žeženo. 019 PSA 119 128 Zato hodim po odredbama tvojim, mrski su mi svi lažni putovi. 019 PSA 119 129 PE Divna su tvoja svjedočanstva, stoga ih čuva duša moja. 019 PSA 119 130 Objava riječi tvojih prosvjetljuje, bezazlene urazumljuje. 019 PSA 119 131 Otvaram usta svoja zadahtan u žudnji jer čeznem za zapovijedima tvojim. 019 PSA 119 132 Obrati se k meni i milostiv mi budi kao onima koji ljube ime tvoje. 019 PSA 119 133 Korake mi upravljaj po svom obećanju da nikakva opačina ne ovlada mnome. 019 PSA 119 134 Izbavi me od nasilja ljudskog, i naredbe tvoje ja ću čuvati. 019 PSA 119 135 Licem svojim obasjaj slugu svog i nauči me pravilima svojim! 019 PSA 119 136 Potoci suza potekoše mi iz očiju jer se Zakon tvoj ne čuva. 019 PSA 119 137 SADE Pravedan si, Jahve, i pravi su sudovi tvoji. 019 PSA 119 138 Dao si Zakon pravedan i vjeran veoma. 019 PSA 119 139 Revnost me moja izjeda jer moji tlačitelji zaboravljaju riječi tvoje. 019 PSA 119 140 Tvoje su riječi prokušane veoma, zato ih tvoj sluga ljubi. 019 PSA 119 141 Malen sam i prezren, ali naredaba tvojih ne zaboravljam. 019 PSA 119 142 Pravda je tvoja pravda vječita i Zakon tvoj sama istina. 019 PSA 119 143 Tjeskoba me i nevolja snađe, al' tvoje su zapovijedi uživanje moje. 019 PSA 119 144 Vječna je pravda tvojeg svjedočanstva, prosvijetli me i živjet ću. 019 PSA 119 145 KOF Iz svega srca vapijem, Jahve, usliši me: tvoja ću pravila čuvati. 019 PSA 119 146 K tebi vapijem, spasi me, tvojeg ću se držat' svjedočanstva. 019 PSA 119 147 Pretječem zoru i molim za pomoć, u tvoje se riječi uzdam. 019 PSA 119 148 Oči moje straže noćne pretječu da razmišljam o besjedi tvojoj. 019 PSA 119 149 Po svojoj dobroti, Jahve, glas mi poslušaj, i po svojoj odluci poživi me. 019 PSA 119 150 Primiču se koji me podlo progone, daleko su oni od Zakona tvojega. 019 PSA 119 151 A ti si blizu, Jahve, i vjerne su sve zapovijedi tvoje. 019 PSA 119 152 Odavno znam za tvoje propise da si ih sazdao zasvagda. 019 PSA 119 153 REŠ Pogledaj na nevolju moju, izbavi me, jer Zakona tvog ne zaboravih. 019 PSA 119 154 Parnicu moju brani, po svom obećanju poživi me! 019 PSA 119 155 Daleko je spasenje od grešnika jer za pravila tvoja ne mare. 019 PSA 119 156 Veliko je, o Jahve, tvoje smilovanje: po odlukama svojim poživi me. 019 PSA 119 157 Mnogi me progone i tlače, od tvojih svjedočanstava ja ne odstupam. 019 PSA 119 158 Otpadnike vidjeh i zgadiše mi se jer tvojih riječi ne čuvaju. 019 PSA 119 159 Gle, naredbe tvoje ljubim, o Jahve: po dobroti svojoj poživi me. 019 PSA 119 160 Srž je riječi tvoje istina, vječan je sud pravde tvoje. 019 PSA 119 161 ŠIN Mogućnici me progone nizašto, al' samo pred tvojim riječima srce mi dršće. 019 PSA 119 162 Radujem se besjedama tvojim kao onaj koji se domogao velika plijena. 019 PSA 119 163 Mrzim na laž, grsti mi se ona, a ljubim tvoj Zakon. 019 PSA 119 164 Sedam puta na dan tebe hvalim zbog pravednih sudova tvojih. 019 PSA 119 165 Koji tvoj Zakon ljube, velik mir uživaju, ni o što se oni ne spotiču. 019 PSA 119 166 Pomoć tvoju čekam, o Jahve, tvoje zapovijedi izvršavam. 019 PSA 119 167 Moja duša čuva propise tvoje i ljubi ih veoma. 019 PSA 119 168 Čuvam tvoje naredbe i svjedočanstvo tvoje, jer svi su putovi moji pred tobom. 019 PSA 119 169 TAU Vapaj moj, Jahve, nek' do tebe dopre, po svojoj me riječi prosvijetli. 019 PSA 119 170 Nek' molitva moja dođe pred lice tvoje, po svojoj me riječi izbavi. 019 PSA 119 171 Usne moje nek' zapjevaju pohvalnu pjesmu jer si me naučio pravilima svojim. 019 PSA 119 172 Nek' mi pjeva jezik o riječi tvojoj, jer zapovijedi su tvoje sve pravedne. 019 PSA 119 173 Nek' mi ruka tvoja na pomoć bude jer odabrah tvoje naredbe. 019 PSA 119 174 Jahve, za tvojim spasenjem čeznem, uživam u tvom Zakonu. 019 PSA 119 175 Nek' živi duša moja i neka te hvali, a tvoji sudovi nek' mi na pomoć budu! 019 PSA 119 176 K'o ovca izgubljena ja zalutah: o, potraži slugu svojega jer zapovijedi tvoje ja ne zaboravih. 019 PSA 120 001 Hodočasnička pjesma Kad bijah u nevolji, Jahvi zavapih i on me usliša. 019 PSA 120 002 Jahve, izbavi dušu moju od usana prijevarnih, od zlobna jezika! 019 PSA 120 003 Kojim zlom da te prokunem, zlobni jeziče? 019 PSA 120 004 Strelicama oštrim iz ratničke ruke i ugljevljem žarkim. 019 PSA 120 005 Jao meni što mi je boraviti u Mešeku i stanovati u šatorima kedarskim! 019 PSA 120 006 Predugo mi duša mora živjeti s mrziteljima mira. 019 PSA 120 007 Kada o miru govorim, oni sile na rat. 019 PSA 121 001 Hodočasnička pjesma. K brdima oči svoje uzdižem: odakle će mi doći pomoć? 019 PSA 121 002 Pomoć je moja od Jahve koji stvori nebo i zemlju. 019 PSA 121 003 Tvojoj nozi on posrnuti ne da i neće zadrijemati on, čuvar tvoj. 019 PSA 121 004 Ne, ne drijema i ne spava on, čuvar Izraelov. 019 PSA 121 005 Jahve je čuvar tvoj, Jahve je zasjen tvoj s desne tvoje! 019 PSA 121 006 Neće ti sunce nauditi danju ni mjesec noću. 019 PSA 121 007 Čuvao te Jahve od zla svakoga, čuvao dušu tvoju! 019 PSA 121 008 Čuvao Jahve tvoj izlazak i povratak odsada dovijeka. 019 PSA 122 001 Hodočasnička pjesma. Davidova. Obradovah se kad mi rekoše: “Hajdemo u Dom Jahvin!” 019 PSA 122 002 Eto, noge nam već stoje na vratima tvojim, Jeruzaleme. 019 PSA 122 003 Jeruzaleme, grade čvrsto sazdani i kao u jedno saliveni! 019 PSA 122 004 Onamo uzlaze plemena, plemena Jahvina, po Zakonu Izraelovu, da slave ime Jahvino. 019 PSA 122 005 Ondje stoje sudačke stolice, stolice doma Davidova. 019 PSA 122 006 Molite za mir Jeruzalemov! Blago onima koji tebe ljube! 019 PSA 122 007 Neka bude mir u zidinama tvojim i pokoj u tvojim palačama! 019 PSA 122 008 Radi braće i prijatelja svojih klicat ću: “Mir tebi!” 019 PSA 122 009 Radi Doma Jahve, Boga našega, za sreću tvoju ja ću moliti. 019 PSA 123 001 Hodočasnička pjesma. Oči svoje uzdižem k tebi koji u nebesima prebivaš. 019 PSA 123 002 Evo, kao što su uprte oči slugu u ruke gospodara i oči sluškinje u ruke gospodarice tako su oči naše uprte u Jahvu, Boga našega, dok nam se ne smiluje. 019 PSA 123 003 Smiluj nam se, Jahve, smiluj se nama jer se do grla nasitismo prezira. 019 PSA 123 004 Presita nam je duša podsmijeha obijesnih, poruga oholih. 019 PSA 124 001 Hodočasnička pjesma. Davidova. Da nije Jahve za nas bio - neka slobodno rekne Izrael - 019 PSA 124 002 da nije Jahve za nas bio: kad se ljudi digoše proti nama, 019 PSA 124 003 žive bi nas progutali. Kad je uskipio bijes njihov na nas, 019 PSA 124 004 voda bi nas podavila; bujica bi nas odnijela, 019 PSA 124 005 vode pobješnjele sve nas potopile. 019 PSA 124 006 Blagoslovljen Jahve koji nas ne dade za plijen zubima njihovim! 019 PSA 124 007 Duša je naša poput ptice umakla iz zamke lovaca: raskinula se zamka, a mi umakosmo! 019 PSA 124 008 Pomoć je naša u imenu Jahve koji stvori nebo i zemlju. 019 PSA 125 001 Hodočasnička pjesma. Tko se uzda u Jahvu, on je kao brdo Sion: ne pomiče se, ostaje dovijeka. 019 PSA 125 002 Bregovi okružuju Jeruzalem: Jahve okružuje narod svoj odsada i dovijeka. 019 PSA 125 003 I neće vladati žezlo bezbožničko nad udesom pravednih, da ne bi pravedni ruke za bezakonjem pružili. 019 PSA 125 004 Učini, Jahve, dobro dobrima i čestitima u srcu. 019 PSA 125 005 A koji na krive skreću putove nek' ih istrijebi Jahve sa zločincima! Mir nad Izraelom! 019 PSA 126 001 Hodočasnička pjesma. Kad Jahve vraćaše sužnjeve sionske, bilo nam je k'o da snivamo. 019 PSA 126 002 Usta nam bjehu puna smijeha, a jezik klicanja. Među poganima tad se govorilo: “Velika im djela Jahve učini!” 019 PSA 126 003 Velika nam djela učini Jahve: opet smo radosni! 019 PSA 126 004 Vrati, o Jahve, sužnjeve naše k'o potoke negepske! 019 PSA 126 005 Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi. 019 PSA 126 006 Išli su plačući noseći sjeme sjetveno: vraćat će se s pjesmom, noseći snoplje svoje. 019 PSA 127 001 Hodočasnička pjesma. Salomonova. Ako Jahve kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji. Ako Jahve grad ne čuva, uzalud stražar bdi. 019 PSA 127 002 Uzalud vam je ustat prije zore i dugo u noć sjediti, vi što jedete kruh muke: miljenicima svojim u snu on daje. 019 PSA 127 003 Evo: sinovi su Jahvin dar, plod utrobe njegova je nagrada. 019 PSA 127 004 Strelica u ruci ratnika - to su sinovi mladosti. 019 PSA 127 005 Blago čovjeku koji njima napuni tobolac, neće se postidjeti kad se prÓeo bude s dušmanom na vratima. 019 PSA 128 001 Hodočasnička pjesma. Blago svakome koji se Jahve boji, koji njegovim hodi stazama! 019 PSA 128 002 Plod ruku svojih ti ćeš uživati, blago tebi, dobro će ti biti. 019 PSA 128 003 Žena će ti biti kao plodna loza u odajama tvoje kuće; sinovi tvoji k'o mladice masline oko stola tvojega. 019 PSA 128 004 Eto, tako će biti blagoslovljen čovjek koji se Jahve boji! 019 PSA 128 005 Blagoslovio te Jahve sa Siona, uživao sreću Jeruzalema sve dane života svog! 019 PSA 128 006 Vidio djecu svojih sinova, mir nad Izraelom! 019 PSA 129 001 Hodočasnička pjesma. “Mnogo su me od mladosti tlačili” - neka rekne sad Izrael! 019 PSA 129 002 “Mnogo su me od mladosti tlačili, ali me ne svladaše. 019 PSA 129 003 Po leđima su mojim orači orali, duge brazde povlačili. 019 PSA 129 004 Al' Jahve pravedni isiječe užeta zlikovcima!” 019 PSA 129 005 Nek' se postide i uzmaknu svi koji mrze Sion! 019 PSA 129 006 Nek' budu k'o trava na krovu što povene prije nego je počupaju. 019 PSA 129 007 Žetelac njome ne napuni ruku ni naručje onaj koji veže snopove. 019 PSA 129 008 A prolaznici nek' ne reknu: “Blagoslov Jahvin nad vama! Blagoslivljamo vas imenom Jahvinim!” 019 PSA 130 001 Hodočasnička pjesma. Iz dubine, Jahve, vapijem tebi: 019 PSA 130 002 Gospodine, čuj glas moj! Neka pazi uho tvoje na glas moga vapaja! 019 PSA 130 003 Ako se, Jahve, grijeha budeš spominjao, Gospodine, tko će opstati? 019 PSA 130 004 Al' u tebe je praštanje, da bi te se bojali. 019 PSA 130 005 U Jahvu ja se uzdam, duša se moja u njegovu uzda riječ. 019 PSA 130 006 Duša moja čeka Gospodina više no zoru straža noćna; više no zoru straža noćna 019 PSA 130 007 nek' Izrael čeka Jahvu. Jer je u Jahve milosrđe i obilno je u njega otkupljenje; 019 PSA 130 008 on će otkupiti Izraela od svih grijeha njegovih. 019 PSA 131 001 Hodočasnička pjesma. Davidova. O Jahve, ne gordi se moje srce niti se oči uznose. Ne idem za stvarima velikim ni za čudima što su iznad mene. 019 PSA 131 002 Ne, ja sam se smirio i upokojio dušu svoju; kao dojenče na grudima majke, kao dojenče duša je moja u meni. 019 PSA 131 003 U Jahvu se, Izraele, uzdaj odsada dovijeka. 019 PSA 132 001 Hodočasnička pjesma. 019 PSA 132 002 Spomeni se, o Jahve, Davida i sve revnosti njegove: kako se Jahvi zakleo, zavjetovao Snazi Jakovljevoj: 019 PSA 132 003 “Neću ući u šator doma svog nit' uzaći na ležaj svoje postelje, 019 PSA 132 004 neću pustit' snu na oči nit' počinka dati vjeđama, 019 PSA 132 005 dok Jahvi mjesto ne nađem, boravište Snazi Jakovljevoj.” 019 PSA 132 006 Eto, čusmo za nj u Efrati, nađosmo ga u Poljima jaarskim. 019 PSA 132 007 Uđimo u stan njegov, pred noge mu padnimo! 019 PSA 132 008 “Ustani, o Jahve, pođi k svom počivalištu, ti i Kovčeg sile tvoje! 019 PSA 132 009 Svećenici tvoji nek' se obuku u pravednost, pobožnici tvoji nek' radosno kliču! 019 PSA 132 010 Poradi Davida, sluge svojega, ne odvrati lica od svog pomazanika!” 019 PSA 132 011 Jahve se zakle Davidu zakletvom tvrdom od koje neće odustati: “Potomka tvoje utrobe posadit ću na prijestolje tvoje. 019 PSA 132 012 Budu li ti sinovi Savez moj čuvali i naredbe kojima ih učim, i sinovi će njini dovijeka sjedit' na tvom prijestolju.” 019 PSA 132 013 Jer Jahve odabra Sion, njega zaželje sebi za sjedište. 019 PSA 132 014 “Ovo mi je počivalište vječno, boravit ću ovdje jer tako poželjeh. 019 PSA 132 015 Žitak ću njegov blagosloviti, siromahe nahraniti kruhom. 019 PSA 132 016 Svećenike njegove u spas ću odjenuti, sveti će njegovi kliktati radosno. 019 PSA 132 017 Učinit ću da ondje za Davida rog izraste, pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika. 019 PSA 132 018 U sram ću mu obući dušmane, a na njemu će blistat' vijenac moj.” 019 PSA 133 001 Hodočasnička pjesma. Davidova. Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti: 019 PSA 133 002 kao na glavi ulje dragocjeno što slazi na bradu, bradu Aronovu, što slazi na skute haljina njegovih; 019 PSA 133 003 kao rosa s Hermona što slazi na brdo Sion. Ondje Jahve daje svoj blagoslov i život dovijeka. 019 PSA 134 001 Hodočasnička pjesma. Sad, blagoslivljajte Jahvu, sve sluge Jahvine što stojite u Domu Jahvinu, u noćnim satima! 019 PSA 134 002 Dižite svoje ruke prema Svetištu i Jahvu blagoslivljajte! 019 PSA 134 003 “Blagoslovio te sa Siona Jahve koji stvori nebo i zemlju!” 019 PSA 135 001 Aleluja! Hvalite ime Jahvino, hvalite, sluge Jahvine 019 PSA 135 002 koji u Domu Jahvinu stojite u predvorjima Doma Boga našega! 019 PSA 135 003 Hvalite Jahvu jer dobar je Jahve, pjevajte imenu njegovu jer je ljupko! 019 PSA 135 004 Jer Jahve sebi odabra Jakova, Izraela za dragu svojinu. 019 PSA 135 005 Znadem da je velik Jahve, da je nad bozima svim gospodar. 019 PSA 135 006 Što god se Jahvi svidi, to čini na nebu i na zemlji, na moru i u bezdanima. 019 PSA 135 007 Oblake diže s kraja zemlje; stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih. 019 PSA 135 008 On Egiptu pobi prvorođence, ljude i stoku podjednako. 019 PSA 135 009 On učini znamenja i čudesa usred tebe, Egipte, protiv Faraona i svih slugu njegovih. 019 PSA 135 010 On pobi narode mnoge i pogubi kraljeve moćne: 019 PSA 135 011 Sihona, kralja amorejskog, i Oga, kralja bašanskog, i sva kraljevstva kanaanska. 019 PSA 135 012 I dade njihovu zemlju u baštinu, u baštinu Izraelu, narodu svom. 019 PSA 135 013 Ime tvoje, o Jahve, ostaje dovijeka i spomen na te, o Jahve, od koljena do koljena. 019 PSA 135 014 Jer Jahve štiti narod svoj, slugama svojim on je milostiv. 019 PSA 135 015 Kumiri poganski, srebro i zlato, ljudskih su ruku djelo: 019 PSA 135 016 usta imaju, a ne govore; oči imaju, a ne vide; 019 PSA 135 017 uši imaju, a ne čuju; i nema daha u ustima njihovim. 019 PSA 135 018 Takvi su i oni koji ih napraviše i svi koji se u njih uzdaju. 019 PSA 135 019 Dome Izraelov, Jahvu blagoslivljaj! Dome Aronov, Jahvu blagoslivljaj! 019 PSA 135 020 Dome Levijev, Jahvu blagoslivljaj! Štovatelji Jahvini, Jahvu blagoslivljajte! 019 PSA 135 021 Blagoslovljen sa Siona Jahve koji prebiva u Jeruzalemu! 019 PSA 136 001 Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar: vječna je ljubav njegova! 019 PSA 136 002 Hvalite Boga nad bogovima: vječna je ljubav njegova! 019 PSA 136 003 Hvalite Gospodara nad gospodarima: vječna je ljubav njegova! 019 PSA 136 004 Jedini on učini čuda velika: vječna je ljubav njegova! 019 PSA 136 005 Mudro sazda on nebesa: vječna je ljubav njegova! 019 PSA 136 006 On utvrdi zemlju nad vodama: vječna je ljubav njegova! 019 PSA 136 007 On načini svjetlila velika: vječna je ljubav njegova! 019 PSA 136 008 Sunce da vlada danom: vječna je ljubav njegova! 019 PSA 136 009 Mjesec i zvijezde da vladaju noću: vječna je ljubav njegova! 019 PSA 136 010 On pobi prvorođence Egiptu: vječna je ljubav njegova! 019 PSA 136 011 Izvede Izraela iz njega: vječna je ljubav njegova! 019 PSA 136 012 Mišicom jakom, rukom ispruženom: vječna je ljubav njegova! 019 PSA 136 013 On Crveno more razdvoji: vječna je ljubav njegova! 019 PSA 136 014 Provede Izraela posred voda: vječna je ljubav njegova! 019 PSA 136 015 I vrgnu Faraona i vojsku mu u Crveno more: vječna je ljubav njegova! 019 PSA 136 016 On narod svoj vođaše pustinjom: vječna je ljubav njegova! 019 PSA 136 017 On udari kraljeve velike: vječna je ljubav njegova! 019 PSA 136 018 I pogubi kraljeve moćne: vječna je ljubav njegova! 019 PSA 136 019 Sihona, kralja amorejskog: vječna je ljubav njegova! 019 PSA 136 020 Oga, kralja bašanskog: vječna je ljubav njegova! 019 PSA 136 021 I njihovu zemlju dade u baštinu: vječna je ljubav njegova! 019 PSA 136 022 U baštinu Izraelu, sluzi svome: vječna je ljubav njegova! 019 PSA 136 023 On se spomenu nas u poniženju našem: vječna je ljubav njegova! 019 PSA 136 024 Od dušmana nas naših oslobodi: vječna je ljubav njegova! 019 PSA 136 025 On daje hrane svakom tijelu: vječna je ljubav njegova! 019 PSA 136 026 Hvalite Boga nebeskog: vječna je ljubav njegova! 019 PSA 137 001 Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona; 019 PSA 137 002 o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali. 019 PSA 137 003 I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivači naši zaiskaše da se veselimo: “Pjevajte nam pjesmu sionsku!” 019 PSA 137 004 Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj! 019 PSA 137 005 Nek' se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim! 019 PSA 137 006 Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje! 019 PSA 137 007 Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: “Rušite! Srušite ga do temelja!” 019 PSA 137 008 Kćeri babilonska, pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih nanijela! 019 PSA 137 009 Blažen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenčad! 019 PSA 138 001 Davidov. Zahvaljujem ti, Jahve, iz svega srca jer si čuo riječi mojih usta. Pred licem anđela pjevam tebi, 019 PSA 138 002 bacam se nice prema svetom Hramu tvojemu. Zahvaljujem imenu tvojem za tvoju dobrotu i vjernost, jer si nada sve uzveličao obećanje svoje. 019 PSA 138 003 Kad sam te zazvao, uslišio si me, dušu si moju pokrijepio. 019 PSA 138 004 Nek' ti zahvaljuju, Jahve, svi kraljevi zemlje kad čuju riječi usta tvojih, 019 PSA 138 005 nek' pjevaju putove Jahvine: “Zaista, velika je slava Jahvina!” 019 PSA 138 006 Zaista, uzvišen je Jahve, ali gleda na ponizna, a oholicu izdaleka poznaje. 019 PSA 138 007 Kroz nevolje kad budem kročio, život mi čuvaj, pruži ruku proti gnjevu mojih dušmana; nek' me tvoja spasi desnica! 019 PSA 138 008 Jahve, što ja počeh, ti dovrši! Jahve, vječna je ljubav tvoja: djelo ruku svojih ne zapusti! 019 PSA 139 001 Zborovođi. Davidov. Jahve, proničeš me svega i poznaješ, 019 PSA 139 002 ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ. 019 PSA 139 003 Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi. 019 PSA 139 004 Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš. 019 PSA 139 005 S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio. 019 PSA 139 006 Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio. 019 PSA 139 007 Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem? 019 PSA 139 008 Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si. (Sheol h7585) 019 PSA 139 009 Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj 019 PSA 139 010 i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala. 019 PSA 139 011 Reknem li: “Nek' me barem tmine zakriju i nek' me noć umjesto svjetla okruži!” - 019 PSA 139 012 ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost. 019 PSA 139 013 Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu. 019 PSA 139 014 Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao, 019 PSA 139 015 kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje. 019 PSA 139 016 Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga. 019 PSA 139 017 Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov. 019 PSA 139 018 Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ! 019 PSA 139 019 De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek' odstupe od mene! 019 PSA 139 020 Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani. 019 PSA 139 021 Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji? 019 PSA 139 022 Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima. 019 PSA 139 023 Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje: 019 PSA 139 024 pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim! 019 PSA 140 001 Zborovođi. Psalam. Davidov. Izbavi me, Jahve, od čovjeka zlobna, zaštiti me od čovjeka nasilna: 019 PSA 140 002 od onih koji pakosti u srcu smišljaju i čitav dan začinju kavge. 019 PSA 140 003 Kao zmije bruse jezike svoje, pod usnama im je otrov ljutičin. 019 PSA 140 004 Spasi me, Jahve, od ruku zlotvora, čuvaj me od čovjeka nasilna koji hoće da mi noga posrne. 019 PSA 140 005 Oholice mi potajno nastavljaju zamku, užetima mrežu pletu, kraj puta klopke mi stavljaju. 019 PSA 140 006 Zavapih Jahvi: “Ti si Bog moj! Poslušaj, o Jahve, krik mojih molitava! 019 PSA 140 007 Jahve, Gospode moj, spasitelju silni moj, u dan boja zakloni mi glavu!” 019 PSA 140 008 Ne daj da se ispune želje zlotvora, ne daj da svoje on izvrši namjere! 019 PSA 140 009 Nek' glavu ne podignu oni koji me opkoliše, nek' na njih padne zloba njihovih usana! 019 PSA 140 010 Nek' daždi po njima ugljevlje ognjeno, nek' se strovale u jamu da više ne ustanu! 019 PSA 140 011 Opadač se neće održat' na zemlji, silnika će odjednom zgrabiti nesreća. 019 PSA 140 012 Znam da će Jahve dati pravo ubogu i pravicu siromasima. 019 PSA 140 013 Zaista, pravedni će tvoje ime slaviti, pred tvojim će licem boraviti čestiti. 019 PSA 141 001 Psalam. Davidov. Prizivljem te, Jahve, k meni pohitaj! Slušaj glas moj kojim tebi vapijem! 019 PSA 141 002 Nek' mi se uzdigne molitva kao kad pred lice tvoje, podizanje mojih ruku nek' bude k'o prinos večernji! 019 PSA 141 003 Na usta mi, Jahve, stražu postavi i stražare na vrata usana mojih! 019 PSA 141 004 Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezbožno počinim djela opaka; i u društvu zlotvora da ne blagujem poslastica njihovih! 019 PSA 141 005 Nek' me samo udari pravednik, ljubav je što me kara, al' ulje grešničko neće mi glavu pomazat'; zloći njihovoj oprijet ću se uvijek svojom molitvom. 019 PSA 141 006 Kad strovale niz hridinu suce njihove, razumjet će kako blage bjehu riječi moje. 019 PSA 141 007 Kao kad orač ore i para zemlju, tako će im se na rubu Podzemlja kosti rasuti. (Sheol h7585) 019 PSA 141 008 U te su, Jahve, uprte oči moje, k tebi se utječem, ne daj da mi duša propadne! 019 PSA 141 009 Čuvaj me od stupice koju postaviše meni, od zamki zločinaca! 019 PSA 141 010 Nek' u vlastite zamke upadnu zlotvori, a ja neka im umaknem! 019 PSA 142 001 Poučna pjesma. Davidova. Kad bijaše u spilji. Molitva. Iz svega glasa vapijem Jahvi, iz svega glasa Jahvu zaklinjem. 019 PSA 142 002 Pred njim svoju izlijevam tužaljku, tjeskobu svoju pred njim razastirem. 019 PSA 142 003 Ako duh moj i klone u meni, ti put moj poznaješ. Na putu kojim prolazim potajnu mi zamku staviše. 019 PSA 142 004 Obazrem li se nadesno i pogledam: nitko ne zna za mene. Nemam kamo pobjeći, nitko za život moj ne mari. 019 PSA 142 005 K tebi, Jahve, vapijem; govorim: ti si mi utočište, ti si dio moj u zemlji živih. 019 PSA 142 006 Poslušaj moje vapaje jer sam veoma nevoljan. Izbavi me od gonitelja mojih jer od mene oni su moćniji. 019 PSA 142 007 Izvedi iz tamnice dušu moju da zahvaljujem imenu tvojemu. Oko mene će se okupiti pravednici zbog dobra što si ga iskazao meni. 019 PSA 143 001 Psalam. Davidov. Jahve, slušaj moju molitvu, u vjernosti svojoj prikloni uho mojim vapajima, u pravednosti me svojoj usliši! 019 PSA 143 002 Ne idi na sud sa slugom svojim, jer nitko živ nije pravedan pred tobom! 019 PSA 143 003 Dušmanin mi dušu progoni, o zemlju pritisnu život moj; u tmine me baci da stanujem kao oni koji su davno umrli. 019 PSA 143 004 Duh moj već zamire u meni, srce mi trne u grudima. 019 PSA 143 005 Spominjem se dana minulih, mislim o svim djelima tvojim, o djelima ruku tvojih razmišljam. 019 PSA 143 006 Ruke svoje za tobom pružam, duša moja k'o suha zemlja za tobom žeđa. 019 PSA 143 007 Usliši me brzo, o Jahve, dah moj već je na izmaku! Lica svojeg preda mnom ne skrivaj, da ne postanem kao oni koji u grob silaze! 019 PSA 143 008 Objavi mi jutrom dobrotu svoju jer se uzdam u tebe. Put mi kaži kojim ću krenuti jer k tebi dušu uzdižem. 019 PSA 143 009 Izbavi me, Jahve, od mojih dušmana, tebi ja se utječem. 019 PSA 143 010 Nauči me da vršim volju tvoju jer ti si Bog moj. Duh tvoj dobri nek' me po ravnu putu vodi! 019 PSA 143 011 Zbog imena svog, Jahve, poživi me, zbog svoje pravednosti dušu mi izvedi iz tjeskobe! 019 PSA 143 012 Po svojoj dobroti satri moje dušmane, uništi sve moje tlačitelje, jer ja sam sluga tvoj! 019 PSA 144 001 Davidov. Blagoslovljen Jahve, hridina moja: ruke mi uči boju a prste ratu. 019 PSA 144 002 On je ljubav moja i tvrđava moja, zaštita moja, izbavitelj moj, štit moj za koji se sklanjam; on mi narode stavlja pod noge! 019 PSA 144 003 Što je čovjek, o Jahve, da ga poznaješ, što li čedo ljudsko da ga se spominješ? 019 PSA 144 004 Poput daška je čovjek, dani njegovi kao sjena nestaju. 019 PSA 144 005 Jahve, nagni svoja nebesa i siđi, takni bregove: i zadimit će se! 019 PSA 144 006 Sijevni munjom i rasprši dušmane, odapni strijele i rasprši ih! 019 PSA 144 007 Ruku pruži iz visina, istrgni me i spasi iz voda beskrajnih, iz šaka sinova tuđinskih: 019 PSA 144 008 laži govore usta njihova, a desnica krivo priseže. 019 PSA 144 009 Pjevat ću ti, Bože, pjesmu novu, na harfi od deset žica svirat ću. 019 PSA 144 010 Ti daješ pobjedu kraljevima, koji si spasio Davida, slugu svojega. Od pogubna mača 019 PSA 144 011 spasi mene, oslobodi me iz ruke tuđinske; laži govore usta njihova, a desnica krivo priseže. 019 PSA 144 012 Daj da nam sinovi budu kao biljke što rastu od mladosti svoje; a kćeri naše kao stupovi ugaoni, krasne poput hramskog stupovlja; 019 PSA 144 013 da nam žitnice budu pune svakog obilja, s plodovima svakojakim u izobilju; 019 PSA 144 014 ovce naše plodile se na tisuće, plodile se beskrajno na našim poljima; stoka naša neka bude tovna! U zidinama nam ne bilo proboja ni ropstva ni plača na ulicama našim! 019 PSA 144 015 Blago narodu kojem je tako, blago narodu kojem je Jahve Bog! 019 PSA 145 001 Hvalospjev. Davidov. ALEF Slavit ću te, o Bože, kralju moj, ime ću tvoje blagoslivljat' uvijek i dovijeka. 019 PSA 145 002 BET Svaki ću dan tebe slaviti, ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka. GIMEL 019 PSA 145 003 Velik je Jahve i svake hvale dostojan, nedokučiva je veličina njegova! DALET 019 PSA 145 004 Naraštaj naraštaju kazuje djela tvoja i silu tvoju naviješta. 019 PSA 145 005 HE Govore o blistavoj slavi tvoga veličanstva i čudesa tvoja objavljuju. 019 PSA 145 006 VAU Kazuju strahovitu silu djela tvojih, veličinu tvoju pripovijedaju. 019 PSA 145 007 ZAJIN Razglašuju spomen velike dobrote tvoje i pravednosti tvojoj kliču. 019 PSA 145 008 HET Milostiv je Jahve i milosrdan, spor na srdžbu, bogat dobrotom. 019 PSA 145 009 TET Gospodin je dobar svima, milosrdan svim djelima svojim. 019 PSA 145 010 JOD Nek' te slave, Jahve, sva djela tvoja i tvoji sveti nek' te blagoslivlju! 019 PSA 145 011 KAF Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva, neka o sili tvojoj govore 019 PSA 145 012 LAMED da objave ljudskoj djeci silu tvoju i slavu divnoga kraljevstva tvoga. 019 PSA 145 013 MEM Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno, tvoja vladavina za sva pokoljenja. NUN Vjeran je Jahve u svim riječima svojim i svet u svim svojim djelima. 019 PSA 145 014 SAMEK Jahve podupire sve koji posrću i pognute on uspravlja. 019 PSA 145 015 AJIN Oči sviju u tebe su uprte, ti im hranu daješ u pravo vrijeme. 019 PSA 145 016 PE Ti otvaraš ruku svoju, do mile volje sitiš sve živo. 019 PSA 145 017 SADE Pravedan si, Jahve, na svim putovima svojim i svet u svim svojim djelima. 019 PSA 145 018 KOF Blizu je Jahve svima koji ga prizivlju, svima koji ga zazivaju iskreno. 019 PSA 145 019 REŠ On ispunja želje štovatelja svojih, sluša njihove vapaje i spasava ih. 019 PSA 145 020 ŠIN Jahve štiti one koji njega ljube, a zlotvore sve će zatrti. 019 PSA 145 021 TAU Nek' usta moja kazuju hvalu Jahvinu i svako tijelo nek' slavi sveto ime njegovo - uvijek i dovijeka. 019 PSA 146 001 Aleluja! Hvali, dušo moja, Jahvu! 019 PSA 146 002 Hvalit ću Jahvu sveg života svojeg. Dok me bude, Bogu svom ću pjevati. 019 PSA 146 003 Ne uzdajte se u knezove, u čovjeka od kog nema spasenja! 019 PSA 146 004 Iziđe li duh iz njega, u zemlju svoju on se vraća i propadaju sve misli njegove. 019 PSA 146 005 Blago onom kome je pomoćnik Bog Jakovljev, kome je ufanje u Jahvi, Bogu njegovu, 019 PSA 146 006 koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima; koji ostaje vjeran dovijeka, 019 PSA 146 007 potlačenima vraća pravicu, a gladnima kruh daje. Jahve oslobađa sužnje, 019 PSA 146 008 Jahve slijepcima oči otvara. Jahve uspravlja prignute, Jahve ljubi pravedne. 019 PSA 146 009 Jahve štiti tuđince, sirote i udovice podupire, a grešnicima mrsi putove. 019 PSA 146 010 Jahve će kraljevati dovijeka, tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena. Aleluja! 019 PSA 147 001 Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, pjevajte Bogu našem jer je sladak; svake hvale on je dostojan! 019 PSA 147 002 Jahve gradi Jeruzalem, sabire raspršene Izraelce. 019 PSA 147 003 On liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove. 019 PSA 147 004 On određuje broj zvijezda, svaku njezinim imenom naziva. 019 PSA 147 005 Velik je naš Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti njegovoj. 019 PSA 147 006 Jahve pridiže ponizne, zlotvore do zemlje snizuje. 019 PSA 147 007 Pjevajte Jahvi pjesmu zahvalnu, svirajte na citari Bogu našem! 019 PSA 147 008 Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kišu sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na službu čovjeku. 019 PSA 147 009 On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grakću. 019 PSA 147 010 Za konjsku snagu on ne mari nit' mu se mile bedra čovječja. 019 PSA 147 011 Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotu njegovu. 019 PSA 147 012 Slavi Jahvu, Jeruzaleme, hvali Boga svoga, Sione! 019 PSA 147 013 On učvrsti zasune vrata tvojih, blagoslovi u tebi tvoje sinove. 019 PSA 147 014 On dade mir granicama tvojim, pšenicom te hrani najboljom. 019 PSA 147 015 Besjedu svoju šalje na zemlju, brzo trči riječ njegova. 019 PSA 147 016 Kao vunu snijeg razbacuje, prosipa mraz poput pepela. 019 PSA 147 017 On sipa grÓad kao zalogaje, voda mrzne od njegove studeni. 019 PSA 147 018 Riječ svoju pošalje i vode se tope; dunu vjetrom i vode otječu. 019 PSA 147 019 Riječ svoju on objavi Jakovu, odluke svoje i zakone Izraelu. 019 PSA 147 020 Ne učini tako nijednom narodu: nijednom naredbe svoje ne objavi! Aleluja! 019 PSA 148 001 Aleluja! Hvalite Jahvu s nebesa, hvalite ga u visinama! 019 PSA 148 002 Hvalite ga, svi anđeli njegovi, hvalite ga, sve vojske njegove! 019 PSA 148 003 Hvalite ga, sunce i mjeseče, hvalite ga, sve zvijezde svjetlosne! 019 PSA 148 004 Hvalite ga, nebesa nebeska, i vode nad svodom nebeskim! 019 PSA 148 005 Neka hvale ime Jahvino jer on zapovjedi i postadoše. 019 PSA 148 006 Postavi ih zauvijek i dovijeka po zakonu koji neće proći. 019 PSA 148 007 Hvalite Jahvu sa zemlje, nemani morske i svi bezdani! 019 PSA 148 008 Ognju i grÓade, sniježe i maglo, olujni vjetre, što riječ njegovu izvršavaš! 019 PSA 148 009 Gore i svi brežuljci, plodonosna stabla i svi cedrovi! 019 PSA 148 010 Zvijeri i sve životinje, gmizavci i ptice krilate! 019 PSA 148 011 Zemaljski kraljevi i svi narodi, knezovi i suci zemaljski! 019 PSA 148 012 Mladići i djevojke, starci s djecom zajedno: 019 PSA 148 013 nek' svi hvale ime Jahvino, jer jedino je njegovo ime uzvišeno! Njegovo veličanstvo zemlju i nebo nadvisuje, 019 PSA 148 014 on podiže snagu svom narodu, on proslavlja svete svoje, sinove Izraelove - narod njemu blizak. Aleluja! 019 PSA 149 001 Aleluja! Pjevajte Jahvi pjesmu novu i u zboru svetih hvalu njegovu! 019 PSA 149 002 Nek' se raduje Izrael Stvoritelju svojem! Kralju svom neka klikću sinovi Siona! 019 PSA 149 003 Neka u kolu hvale ime njegovo, bubnjem i citarom neka ga slave! 019 PSA 149 004 Jer Jahve ljubi narod svoj, spasenjem ovjenčava ponizne! 019 PSA 149 005 Neka se sveti raduju u slavi, neka kliču s ležaja svojih! 019 PSA 149 006 Nek' im pohvale Božje budu na ustima, mačevi dvosjekli u rukama 019 PSA 149 007 da nad pucima izvrše odmazdu i kaznu nad narodima; 019 PSA 149 008 da im kraljeve bace u lance, a odličnike u okove gvozdene; 019 PSA 149 009 da na njima izvrše sud davno napisan - nek' bude na čast svim svetima njegovim! Aleluja! 019 PSA 150 001 Aleluja! Hvalite Boga u Svetištu njegovu, slavite ga u veličanstvu svoda nebeskog! 019 PSA 150 002 Hvalite ga zbog silnih djela njegovih, slavite ga zbog beskrajne veličine njegove! 019 PSA 150 003 Hvalite ga zvucima roga, slavite ga harfom i citarom! 019 PSA 150 004 Hvalite ga igrom i bubnjem, slavite ga glazbalima zvonkim i frulom! 019 PSA 150 005 Hvalite ga cimbalima zvučnim, slavite ga cimbalima gromkim! 019 PSA 150 006 Sve što god diše Jahvu neka slavi! Aleluja! # # BOOK 020 PRO Proverbs Mudre Izreke 020 PRO 001 001 Mudre izreke Salomona, sina Davidova, kralja izraelskog: 020 PRO 001 002 da se spozna mudrost i pouka, da se shvate razumne riječi; 020 PRO 001 003 da se primi umna pouka, pravda i pravica i nepristranost; 020 PRO 001 004 da se dade pamet neiskusnima, mladiću znanje i umijeće; 020 PRO 001 005 kad mudar čuje, da umnoži znanje, a razuman steče mudrije misli; 020 PRO 001 006 da razumije izreke i prispodobe, riječi mudraca i njihove zagonetke. 020 PRO 001 007 Strah je Gospodnji početak spoznaje, ali ludi preziru mudrost i pouku. 020 PRO 001 008 Poslušaj, sine moj, pouku oca svoga i ne odbacuj naputka svoje majke! 020 PRO 001 009 Jer će ti biti ljupki vijenac na glavi i ogrlica oko tvoga vrata. 020 PRO 001 010 Sine moj, ako te grešnici mame, ne pristaj; 020 PRO 001 011 ako bi rekli: “Hodi s nama, da vrebamo krv, čekamo u zasjedi nevina ni za što; 020 PRO 001 012 da ih progutamo žive kao carstvo smrti i cijele kao one koji silaze u grob; (Sheol h7585) 020 PRO 001 013 naplijenit ćemo svakojaka blaga, napuniti svoje kuće plijenom; 020 PRO 001 014 bacat ćeš s nama svoj ždrijeb, svi ćemo zajedno imati jednu kesu.” 020 PRO 001 015 Sine moj, ne idi s njima na put, makni nogu od njihove staze. 020 PRO 001 016 Jer na zlo trče svojim nogama i hite prolijevati krv. 020 PRO 001 017 Jer uzalud je razapinjati mrežu pred očima svima pticama. 020 PRO 001 018 A oni vrebaju vlastitu krv, postavljaju zasjedu svojemu životu. 020 PRO 001 019 Takva je sudba svih lakomih na ružan dobitak: on ih života stane. 020 PRO 001 020 Mudrost glasno uzvikuje na ulici, na trgovima diže svoj glas; 020 PRO 001 021 propovijeda po bučnim uglovima, na otvorenim gradskim vratima govori svoje riječi: 020 PRO 001 022 “Dokle ćete, vi glupi, ljubiti glupost i dokle će podsmjevačima biti milo podsmijevanje, i dokle će bezumnici mrziti znanje? 020 PRO 001 023 Poslušajte moju opomenu! Gle, svoj duh pred vas izlijevam, hoću vas poučiti svojim riječima. 020 PRO 001 024 Koliko sam vas zvala, a vi ste odbijali; pružala sam ruku, ali je nitko ne opazi. 020 PRO 001 025 Nego ste odbacili svaki moj savjet i niste poslušali moje opomene; 020 PRO 001 026 zato ću se i ja smijati vašoj propasti, rugat ću se kad vas obuzme tjeskoba: 020 PRO 001 027 kad navali na vas strah kao nevrijeme i zgrabi vas propast kao vihor, kad navali na vas nevolja i muka. 020 PRO 001 028 Tada će me zvati, ali se ja neću odazvati; tražit će me, ali me neće naći. 020 PRO 001 029 Jer su mrzili spoznaju i nisu izabrali Gospodnjeg straha 020 PRO 001 030 niti su poslušali moj savjet, nego su prezreli svaku moju opomenu. 020 PRO 001 031 Zato će jesti plod svojeg vladanja i nasititi se vlastitih savjeta. 020 PRO 001 032 Jer glupe će ubiti njihovo odbijanje, a nemar će upropastiti bezumne. 020 PRO 001 033 A tko sluša mene, bezbrižan ostaje i spokojno živi bez straha od zla.” 020 PRO 002 001 Sine moj, ako primiš moje riječi i pohraniš u sebi moje zapovijedi, 020 PRO 002 002 i uhom svojim osluhneš mudrost i obratiš svoje srce razboru; 020 PRO 002 003 jest, ako prizoveš razum i zavapiš za razborom; 020 PRO 002 004 ako ga potražiš kao srebro i tragaš za njim kao za skrivenim blagom - 020 PRO 002 005 tada ćeš shvatiti strah Gospodnji i naći ćeš Božje znanje. 020 PRO 002 006 Jer Jahve daje mudrost, iz njegovih usta dolazi znanje i razboritost. 020 PRO 002 007 On pravednicima pruža svoju pomoć, štit je onih koji hode u bezazlenosti. 020 PRO 002 008 Jer on štiti staze pravde i čuva pute svojih pobožnika. 020 PRO 002 009 Tada ćeš shvatiti pravdu, pravicu, pravednost i sve staze dobra, 020 PRO 002 010 jer će mudrost ući u tvoje srce i spoznaja će obradovati tvoju dušu. 020 PRO 002 011 Oprez će paziti na te i razboritost će te čuvati: 020 PRO 002 012 da te izbavi od zla puta, od varava čovjeka, 020 PRO 002 013 od onih koji ostavljaju staze poštenja te idu mračnim putovima; 020 PRO 002 014 koji se vesele čineći zlo i likuju u opačinama zloće; 020 PRO 002 015 kojih su staze krive i koji su opaki na svojim putovima; 020 PRO 002 016 da te izbavi od preljubnice i od tuđinke koja laska riječima; 020 PRO 002 017 koja ostavlja prijatelja svoje mladosti i zaboravlja zavjet svoga Boga 020 PRO 002 018 jer joj kuća tone u smrt i njezini putovi vode mrtvima. 020 PRO 002 019 Tko god zalazi k njoj ne vraća se nikad i ne nalazi više putove života. 020 PRO 002 020 Zato idi putem čestitih i drži se staza pravedničkih! 020 PRO 002 021 Jer samo će pravedni nastavati zemlju i bezazleni će ostati na njoj. 020 PRO 002 022 A opake će zbrisati sa zemlje i bogohulnike iščupati iz nje. 020 PRO 003 001 Sine moj, ne zaboravljaj moje pouke, i tvoje srce neka čuva moje zapovijedi, 020 PRO 003 002 jer će ti produljiti dane i životne godine i podariti spokojstvo. 020 PRO 003 003 Neka te ne ostavljaju dobrota i vjernost, objesi ih sebi oko vrata, upiši ih na ploču srca svoga. 020 PRO 003 004 Tako ćeš steći ugled i uspjeti pred Božjim i ljudskim očima. 020 PRO 003 005 Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor. 020 PRO 003 006 Misli na nj na svim svojim putovima i on će ispraviti tvoje staze. 020 PRO 003 007 Ne umišljaj da si mudar: boj se Jahve i kloni se zla. 020 PRO 003 008 To će biti lijek tvome tijelu i okrepa tvojim kostima. 020 PRO 003 009 Časti Jahvu svojim blagom i prvinama svega svojeg prirasta. 020 PRO 003 010 I tvoje će žitnice biti prepune i tvoje će se kace prelijevati novim vinom. 020 PRO 003 011 Sine moj, ne odbacuj Jahvine opomene i nemoj da ti omrzne njegov ukor. 020 PRO 003 012 Jer koga Jahve ljubi onoga i kori, kao otac sina koga voli. 020 PRO 003 013 Blago čovjeku koji je stekao mudrost i čovjeku koji je zadobio razboritost. 020 PRO 003 014 Jer bolje je steći nju nego steći srebro, i veći je dobitak ona i od zlata. 020 PRO 003 015 Skupocjenija je od bisera, i što je god tvojih dragocjenosti, s njome se porediti ne mogu; 020 PRO 003 016 dug joj je život u desnoj ruci, a u lijevoj bogatstvo i čast. 020 PRO 003 017 Njezini su putovi putovi miline i sve su njene staze pune spokoja. 020 PRO 003 018 Životno je drvo onima koji se nje drže i sretan je onaj tko je zadrži. 020 PRO 003 019 Jahve je mudrošću utemeljio zemlju i umom utvrdio nebesa; 020 PRO 003 020 njegovim su se znanjem otvorili bezdani i oblaci osuli rosom. 020 PRO 003 021 Sine moj, ne gubi to iz očiju, sačuvaj razbor i oprez. 020 PRO 003 022 I bit će život tvojoj duši i ures vratu tvome. 020 PRO 003 023 Bez straha ćeš tada kročiti svojim putem i noga ti se neće spoticati. 020 PRO 003 024 Kad legneš, nećeš se plašiti, i kad zaspiš, slatko ćeš snivati. 020 PRO 003 025 Ne boj se nenadne strahote ni nagle propasti kad stigne bezbožnike. 020 PRO 003 026 Jer će ti Jahve biti uzdanje i čuvat će nogu tvoju od zamke. 020 PRO 003 027 Ne uskrati dobročinstva potrebitim kad god to možeš učiniti. 020 PRO 003 028 Ne reci svome bližnjemu: “Idi i dođi opet, sjutra ću ti dati”, kad možeš već sada. 020 PRO 003 029 Ne kuj zla svome bližnjemu dok on bez straha kod tebe boravi. 020 PRO 003 030 Ne pravdaj se ni s kim bez razloga ako ti nije učinio nikakva zla. 020 PRO 003 031 Nemoj zavidjeti nasilniku niti slijediti njegove pute, 020 PRO 003 032 jer su Jahvi mrski pokvarenjaci, a prisan je s pravednima. 020 PRO 003 033 Jahvino je prokletstvo na domu bezbožnika, a blagoslov u stanu pravednika. 020 PRO 003 034 S podsmjevačima on se podsmijeva, a poniznima dariva milost. 020 PRO 003 035 Mudri će baštiniti čast, a bezumnici snositi sramotu. 020 PRO 004 001 Slušajte, djeco, pouku očevu i pazite kako biste spoznali mudrost, 020 PRO 004 002 jer dobar vam nauk dajem: ne prezrite moga naputka. 020 PRO 004 003 I ja sam bio sin u svoga oca i nježan jedinac u svoje matere; 020 PRO 004 004 i mene je on učio i govorio mi: “Zadrži moje riječi u svojem srcu, poštuj moje zapovijedi i živjet ćeš. 020 PRO 004 005 Steci mudrost, steci razbor, ne smeći ih s uma i ne odstupi od riječi mojih usta. 020 PRO 004 006 Ne ostavljaj je i čuvat će te; ljubi je i obranit će te. 020 PRO 004 007 Početak je mudrosti: steci sebi mudrost i svim svojim imanjem steci razboritost. 020 PRO 004 008 Veličaj je i uzvisit će te; donijet će ti čast kad je prigrliš. 020 PRO 004 009 Stavit će ti ljupki vijenac na glavu, i obdarit će te krasnom krunom.” 020 PRO 004 010 Poslušaj, sine moj, primi moje riječi i umnožit će se godine tvojeg života. 020 PRO 004 011 Poučih te putu mudrosti, navratih te na prave staze; 020 PRO 004 012 neće ti se zapletati koraci kad staneš hoditi; potrčiš li, nećeš posrnuti. 020 PRO 004 013 Čvrsto se drži pouke, ne puštaj je, čuvaj je, jer ona ti je život. 020 PRO 004 014 Ne idi stazom opakih i ne stupaj putem zlikovaca. 020 PRO 004 015 Ostavi ga, ne hodi njime; kloni ga se i zaobiđi ga. 020 PRO 004 016 Jer oni ne spavaju ako ne učine zla, i san im ne dolazi ako koga ne obore. 020 PRO 004 017 Jer jedu kruh opačine i piju vino nasilja. 020 PRO 004 018 A pravednička je staza kao svjetlost svanuća, koja je sve jasnija do potpunog dana. 020 PRO 004 019 A put je opakih kao mrkli mrak: ne znaju o što će se spotaknuti. 020 PRO 004 020 Sine moj, pazi na moje riječi, prigni uho svoje mojim besjedama. 020 PRO 004 021 Ne gubi ih nikad iz očiju, pohrani ih usred srca svoga. 020 PRO 004 022 Jer su život onima koji ih nalaze i ozdravljenje svemu tijelu njihovu. 020 PRO 004 023 A svrh svega, čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život. 020 PRO 004 024 Drži daleko od sebe lažna usta i udalji od sebe usne prijevarne. 020 PRO 004 025 Nek' tvoje oči gledaju u lice i neka ti je pogled uvijek prav. 020 PRO 004 026 Pazi na stazu kojom kročiš i neka ti svi putovi budu pouzdani. 020 PRO 004 027 Ne skreći ni desno ni lijevo, drži svoj korak daleko oda zla. 020 PRO 005 001 Sine moj, čuj moju mudrost, prigni uho mojoj razboritosti 020 PRO 005 002 da sačuvaš oprez, da ti usne zadrže znanje. 020 PRO 005 003 Jer s usana žene preljubnice kaplje med i nepce joj je glađe od ulja, 020 PRO 005 004 ali je ona naposljetku gorka kao pelin, oštra kao dvosjekli mač. 020 PRO 005 005 Njene noge silaze k smrti, a koraci vode u Podzemlje. (Sheol h7585) 020 PRO 005 006 Ona ne pazi na put života, ne mari što su joj staze kolebljive. 020 PRO 005 007 Zato me sada poslušaj, sine, i ne odstupaj od riječi mojih usta. 020 PRO 005 008 Neka je put tvoj daleko od nje i ne približuj se vratima njezine kuće, 020 PRO 005 009 da drugima ne bi dao svoju slavu i okrutnima svoje godine; 020 PRO 005 010 da se ne bi tuđinci nasitili tvoga dobra i da tvoja zaslužba ne ode u tuđu kuću; 020 PRO 005 011 da ne ridaš na koncu kad ti nestane tijela i puti 020 PRO 005 012 i da ne kažeš: “Oh, kako sam mrzio pouku i kako mi je srce preziralo ukor! 020 PRO 005 013 I ne slušah glasa svojih učitelja, niti priklonih uho onima što me poučavahu. 020 PRO 005 014 I umalo ne zapadoh u svako zlo, usred zbora i zajednice!” 020 PRO 005 015 Pij vodu iz svoje nakapnice i onu što teče iz tvoga studenca. 020 PRO 005 016 Moraju li se tvoji izvori razlijevati i tvoji potoci teći ulicama? 020 PRO 005 017 Nego neka oni budu samo tvoji, a ne i tuđinaca koji su uza te. 020 PRO 005 018 Neka je blagoslovljen izvor tvoj i raduj se sa ženom svoje mladosti: 020 PRO 005 019 neka ti je kao mila košuta i ljupka gazela, neka te grudi njene opajaju u svako doba, njezina ljubav zatravljuje bez prestanka! 020 PRO 005 020 TÓa zašto bi se, sine moj, zanosio preljubnicom i grlio tuđinki njedra? 020 PRO 005 021 Jer pred Jahvinim su očima čovjekovi putovi i on motri sve njegove staze. 020 PRO 005 022 Opakoga će uhvatiti njegova zloća i sapet će ga užad njegovih grijeha. 020 PRO 005 023 Umrijet će jer nema pouke, propast će zbog svoje goleme gluposti. 020 PRO 006 001 Sine moj, kad jamčiš bližnjemu svojem i daš svoju ruku drugome, 020 PRO 006 002 vezao si se vlastitim usnama, uhvatio se riječima svojih usta; 020 PRO 006 003 učini onda ovo, sine moj: oslobodi se! Jer si dopao u ruke bližnjemu svojemu; idi, baci se preda nj i salijeći bližnjega svoga. 020 PRO 006 004 Ne daj sna svojim očima ni drijema svojim vjeđama; 020 PRO 006 005 otmi se kao gazela iz mreže i kao ptica iz ruku ptičaru. 020 PRO 006 006 Idi k mravu, lijenčino, promatraj njegove pute i budi mudar: 020 PRO 006 007 on nema vođe, nadzornika, ni nadstojnika, 020 PRO 006 008 ljeti se sebi brine za hranu i prikuplja jelo u doba žetve. 020 PRO 006 009 A ti, dokle ćeš, lijenčino, spavati? Kad ćeš se dići oda sna svoga? 020 PRO 006 010 Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za počinak 020 PRO 006 011 i doći će tvoje siromaštvo kao skitač i tvoja oskudica kao oružanik. 020 PRO 006 012 Nevaljalac i opak čovjek hodi s lažljivim ustima; 020 PRO 006 013 namiguje očima, lupka nogama, pokazuje prstima; 020 PRO 006 014 prijevare su mu u srcu, snuje zlo u svako doba, zameće svađe. 020 PRO 006 015 Zato će mu iznenada doći propast, i učas će se slomiti i neće mu biti lijeka. 020 PRO 006 016 Šest je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biću: 020 PRO 006 017 ohole oči, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu, 020 PRO 006 018 srce koje smišlja grešne misli, noge koje hitaju na zlo, 020 PRO 006 019 lažan svjedok koji širi laži, i čovjek koji zameće svađe među braćom. 020 PRO 006 020 Sine moj, čuvaj zapovijedi oca svoga i ne odbacuj nauka matere svoje. 020 PRO 006 021 Priveži ih sebi na srce zauvijek, ovij ih oko svoga grla; 020 PRO 006 022 da te vode kada hodiš, da te čuvaju kada spavaš i da te razgovaraju kad se probudiš. 020 PRO 006 023 Jer je zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost, opomene stege put su života; 020 PRO 006 024 da te čuvaju od zle žene, od laskava jezika tuđinke. 020 PRO 006 025 Ne poželi u svom srcu njezine ljepote i ne daj da te osvoji trepavicama svojim, 020 PRO 006 026 jer bludnici dostaje i komad kruha, dok preljubnica lovi dragocjeni život. 020 PRO 006 027 Može li tko nositi oganj u njedrima a da mu se odjeća ne upali? 020 PRO 006 028 Može li tko hoditi po živom ugljevlju a svojih nogu da ne ožeže? 020 PRO 006 029 Tako biva onomu tko ide k ženi svoga bližnjega: neće ostati bez kazne tko god se nje dotakne. 020 PRO 006 030 Ne sramote li lupeža sve ako je krao da gladan utoli glad: 020 PRO 006 031 uhvaćen, on sedmerostruko vraća i plaća svim imanjem kuće svoje. 020 PRO 006 032 Nerazuman je, dakle, tko se upušta s preljubnicom; dušu svoju gubi koji tako čini. 020 PRO 006 033 Bruke i sramote dopada i rug mu se nikad ne briše. 020 PRO 006 034 Jer bijesna je ljubomornost u muža: on ne zna za milost u osvetni dan; 020 PRO 006 035 ne pristaje ni na kakav otkup i ne prima ma kolike mu darove dao. 020 PRO 007 001 Čuvaj, sine, riječi moje i pohrani moje zapovijedi kod sebe. 020 PRO 007 002 Čuvaj moje zapovijedi, i bit ćeš živ, i nauk moj kao zjenicu oka svoga. 020 PRO 007 003 Priveži ih sebi na prste, upiši ih na ploči srca svoga; 020 PRO 007 004 reci mudrosti: “Moja si sestra” i razboritost nazovi “sestričnom”, 020 PRO 007 005 da te čuva od žene preljubnice, od tuđinke koja laskavo govori. 020 PRO 007 006 Kad bijah jednom na prozoru svoje kuće i gledah van kroz rešetku, 020 PRO 007 007 vidjeh među lakovjernima, opazih među momcima nerazumna mladića: 020 PRO 007 008 prolazio je ulicom kraj njezina ugla i koracao putem k njezinoj kući 020 PRO 007 009 u sumraku između dana i večeri kad se hvata noćna tmina; 020 PRO 007 010 i gle, susrete ga žena, bludno odjevena i s prijevarom u srcu. 020 PRO 007 011 Jogunasta bijaše i razuzdana, noge joj se nisu mogle u kući zadržati; 020 PRO 007 012 bila je čas na ulici, čas na trgovima i vrebala kod svakog ugla; 020 PRO 007 013 i uhvati ga i poljubi i reče mu bezobrazna lica: 020 PRO 007 014 “Bila sam dužna žrtvu pričesnicu, i danas izvrših svoj zavjet; 020 PRO 007 015 zato sam ti izašla u susret, da te tražim, i nađoh te. 020 PRO 007 016 Svoju sam postelju nastrla sagovima, vezenim pokrivačima misirskim; 020 PRO 007 017 svoj sam krevet namirisala smirnom, alojem i cimetom. 020 PRO 007 018 Hajde da se opijamo nasladom do jutra i da se radujemo užicima ljubavi. 020 PRO 007 019 Jer muža mi nema kod kuće: otišao je na dalek put; 020 PRO 007 020 uzeo je sa sobom novčani tobolac; a vratit će se kući tek o uštapu.” 020 PRO 007 021 Tako ga zavede svojim vičnim nagovorom, odvuče ga svojim glatkim usnama. 020 PRO 007 022 I ludo on pođe za njom, kao što vol ide na klaonicu i kao što jelen zapleten u mrežu čeka 020 PRO 007 023 dok mu strijela ne probije jetra, i kao ptica što ulijeće u zamku, i ne znajući da će ga to života stajati. 020 PRO 007 024 Zato me, sine moj, poslušaj i čuj riječi mojih usta. 020 PRO 007 025 Nek' ti srce ne zastranjuje na njezine putove i ne lutaj po njezinim stazama. 020 PRO 007 026 Jer je mnoge smrtno ranila i oborila, i mnogo je onih što ih je pobila. 020 PRO 007 027 U Podzemlje vode putovi kroz njenu kuću, dolje u odaje smrti. (Sheol h7585) 020 PRO 008 001 Ne propovijeda li mudrost i ne diže li razboritost svoj glas? 020 PRO 008 002 Navrh brda, uza cestu, na raskršćima stoji, 020 PRO 008 003 kod izlaza iz grada, kraj ulaznih vrata, ona glasno viče: 020 PRO 008 004 “Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. 020 PRO 008 005 Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. 020 PRO 008 006 Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i moje će usne otkriti što je pravo. 020 PRO 008 007 Jer moje nepce zbori istinu i zloća je mojim usnama mrska. 020 PRO 008 008 Sve su riječi mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. 020 PRO 008 009 Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu tko je stekao spoznaju. 020 PRO 008 010 Primajte radije moju pouku no srebro i znanje požudnije od zlata. 020 PRO 008 011 Jer mudrost je vrednija od biserja i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom. 020 PRO 008 012 Ja, mudrost, boravim s razboritošću i posjedujem znanje umna djelovanja. 020 PRO 008 013 Strah Gospodnji mržnja je na zlo. Oholost, samodostatnost, put zloće i usta puna laži - to ja mrzim. 020 PRO 008 014 Moji su savjet i razboritost, ja sam razbor i moja je jakost. 020 PRO 008 015 Po meni kraljevi kraljuju i velikaši dijele pravdu. 020 PRO 008 016 Po meni knezuju knezovi i odličnici i svi suci zemaljski. 020 PRO 008 017 Ja ljubim one koji ljube mene i nalaze me koji me traže. 020 PRO 008 018 U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravednost. 020 PRO 008 019 Moj je plod bolji od čista i žežena zlata i moj je prihod bolji od čistoga srebra. 020 PRO 008 020 Ja kročim putem pravde, sred pravičnih staza, 020 PRO 008 021 da dadem dobra onima koji me ljube i napunim njihove riznice. 020 PRO 008 022 Jahve me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina, u pradoba; 020 PRO 008 023 oblikovana sam još od vječnosti, odiskona, prije nastanka zemlje. 020 PRO 008 024 Rodih se kad još nije bilo pradubina, dok nije bilo izvora obilnih voda. 020 PRO 008 025 Rodih se prije nego su utemeljene gore, prije brežuljaka. 020 PRO 008 026 Kad još ne bijaše načinio zemlje, ni poljana, ni početka zemaljskom prahu; 020 PRO 008 027 kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna, kad je povlačio krug na licu bezdana. 020 PRO 008 028 Kad je u visini utvrđivao oblake i kad je odredio snagu izvoru pradubina; 020 PRO 008 029 kad je postavljao moru njegove granice da mu se vode ne preliju preko obala, kad je polagao temelje zemlji, 020 PRO 008 030 bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan, igrajući pred njim sve vrijeme: 020 PRO 008 031 igrala sam po tlu njegove zemlje, i moja su radost djeca čovjekova. 020 PRO 008 032 Tako, djeco, poslušajte me, blago onima koji čuvaju moje putove. 020 PRO 008 033 Poslušajte pouku - da stečete mudrost i nemojte je odbaciti. 020 PRO 008 034 Blago čovjeku koji me sluša i bdi na mojim vratima svaki dan i koji čuva dovratnike moje. 020 PRO 008 035 Jer tko nalazi mene, nalazi život i stječe milost od Jahve. 020 PRO 008 036 A ako se ogriješi o mene, udi svojoj duši: svi koji mene mrze ljube smrt.” 020 PRO 009 001 Mudrost je sazidala sebi kuću, i otesala sedam stupova. 020 PRO 009 002 Poklala je svoje klanice, pomiješala svoje vino i postavila svoj stol. 020 PRO 009 003 Poslala je svoje djevojke da objave svrh gradskih visina: 020 PRO 009 004 “Tko je neiskusan, neka se svrati ovamo!” A nerazumnima govori: 020 PRO 009 005 “Hodite, jedite od mojega kruha i pijte vina koje sam pomiješala. 020 PRO 009 006 Ostavite ludost, da biste živjeli, i hodite putem razboritosti.” 020 PRO 009 007 Tko poučava podrugljivca, prima pogrdu, i tko prekorava opakoga, prima ljagu. 020 PRO 009 008 Ne kori podsmjevača, da te ne zamrzi; kori mudra, da te zavoli. 020 PRO 009 009 Pouči mudroga, i bit će još mudriji; uputi pravednoga, i uvećat će se njegovo znanje. 020 PRO 009 010 Gospodnji strah početak je mudrosti, a razboritost je spoznaja Presvetog. 020 PRO 009 011 “Po meni ti se umnožavaju dani i množe ti se godine života. 020 PRO 009 012 Ako si mudar, sebi si mudar; budeš li podsmjevač, sam ćeš snositi.” 020 PRO 009 013 Gospođa ludost puna je strasti, prosta je i ne zna ništa. 020 PRO 009 014 I sjedi na vratima svoje kuće na stolici, u gradskim visinama, 020 PRO 009 015 te poziva one koji prolaze putem, koji ravno idu svojim stazama: 020 PRO 009 016 “Tko je neiskusan, neka se svrati ovamo!” I nerazumnomu govori: 020 PRO 009 017 “Kradena je voda slatka i ugodno je potajno jesti kruh.” 020 PRO 009 018 A on ne zna da su Sjene ondje, da uzvanici njezini počivaju u Podzemlju. (Sheol h7585) 020 PRO 010 001 Mudar sin veseli oca, a lud je sin žalost majci svojoj. 020 PRO 010 002 Ne koristi krivo stečeno blago, dok pravednost izbavlja od smrti. 020 PRO 010 003 Ne dopušta Jahve da gladuje duša pravednika, ali odbija pohlepu opakih. 020 PRO 010 004 Lijena ruka osiromašuje čovjeka, a marljiva ga obogaćuje. 020 PRO 010 005 Tko sabira ljeti, razuman je sin, a tko hrče o žetvi, navlači sramotu. 020 PRO 010 006 Blagoslovi su nad glavom pravedniku, a usta opakih kriju nasilje. 020 PRO 010 007 Pravednikov je spomen blagoslovljen, a opakom se ime proklinje. 020 PRO 010 008 Tko je mudra srca, prima zapovijedi, dok brbljava luda propada. 020 PRO 010 009 Tko nedužno živi, hodi bez straha, a tko ide krivim putovima, poznat će se. 020 PRO 010 010 Tko žmirka okom, zadaje tugu, a tko ludo zbori, propada. 020 PRO 010 011 Pravednikova su usta izvor života, a opakomu usta kriju nasilje. 020 PRO 010 012 Mržnja izaziva svađu, a ljubav pokriva sve pogreške. 020 PRO 010 013 Na usnama razumnoga nalazi se mudrost, a batina je za leđa nerazumna čovjeka. 020 PRO 010 014 Mudri kriju znanje, a luđakova su usta blizu propasti. 020 PRO 010 015 Blago je bogatomu tvrdi grad, a ubogima je propast njihovo siromaštvo. 020 PRO 010 016 Pravednik prirađuje za život, a opaki prirađuje za grijeh. 020 PRO 010 017 Tko se naputka drži, na putu je života, a zabluđuje tko se na ukor ne osvrće. 020 PRO 010 018 Lažljive usne kriju mržnju, a tko klevetu širi, bezuman je! 020 PRO 010 019 Obilje riječi ne biva bez grijeha, a tko zauzdava svoj jezik, razuman je. 020 PRO 010 020 Pravednikov je jezik odabrano srebro, a razum opakoga malo vrijedi. 020 PRO 010 021 Pravednikove su usne hrana mnogima, a luđaci umiru s ludosti svoje. 020 PRO 010 022 Gospodnji blagoslov obogaćuje i ne prati ga nikakva muka. 020 PRO 010 023 Bezumniku je radost učiniti sramotno djelo, a razumnu čovjeku biti mudar. 020 PRO 010 024 Čega se opaki boji, ono će ga stići, a pravednička se želja ispunjava. 020 PRO 010 025 Kad oluja prohuja, opakoga nestane, a pravednik ima temelj vječni. 020 PRO 010 026 Kakav je ocat zubima i dim očima, takav je ljenivac onima koji ga šalju. 020 PRO 010 027 Strah Gospodnji umnaža dane, a opakima se prekraćuju godine. 020 PRO 010 028 Pravedničko je ufanje puno radosti, a opakima je nada uprazno. 020 PRO 010 029 Gospodnji je put okrilje bezazlenu, a propast onima koji čine zlo. 020 PRO 010 030 Pravednik se neće nikad pokolebati, a opakih će nestati s lica zemlje. 020 PRO 010 031 Pravednikova usta rađaju mudrošću, a opak jezik čupa se s korijenom. 020 PRO 010 032 Pravednikove usne znaju što je milo, dok usta opakih poznaju zloću. 020 PRO 011 001 Lažna je mjera mrska Jahvi, a puna mjera mila mu je. 020 PRO 011 002 S ohološću dolazi sramota, a u smjernih je mudrost. 020 PRO 011 003 Pravednike vodi nevinost njihova, a bezbožnike upropašćuje njihova opačina. 020 PRO 011 004 Ne pomaže bogatstvo u dan Božje srdžbe, a pravednost izbavlja od smrti. 020 PRO 011 005 Nedužnomu pravda njegova put utire, a zao propada od svoje zloće. 020 PRO 011 006 Poštene izbavlja pravda njihova, a bezbožnici se hvataju u svoju lakomost. 020 PRO 011 007 Kad zao čovjek umre, nada propada i ufanje u imetak ruši se. 020 PRO 011 008 Pravednik se od tjeskobe izbavlja, a opaki dolazi na mjesto njegovo. 020 PRO 011 009 Bezbožnik ustima ubija svoga bližnjega, a pravednici se izbavljaju znanjem. 020 PRO 011 010 Sa sreće pravedničke grad se raduje i klikuje zbog propasti opakoga. 020 PRO 011 011 Blagoslovom pravednika grad se diže, a ustima opakih razara se. 020 PRO 011 012 Nerazumnik prezire svoga bližnjega, dok čovjek uman šuti. 020 PRO 011 013 Tko s klevetom hodi, otkriva tajnu, a čovjek pouzdana duha čuva se. 020 PRO 011 014 Gdje vodstva nema, narod propada, jer spasenje je u mnogim savjetnicima. 020 PRO 011 015 Veoma zlo prolazi tko jamči za drugoga, a bez straha je tko mrzi na jamstvo. 020 PRO 011 016 Ljupka žena stječe slavu, a krepki muževi bogatstvo. 020 PRO 011 017 Dobrostiv čovjek sam sebi dobro čini, a okrutnik muči vlastito tijelo. 020 PRO 011 018 Opak čovjek pribavlja isprazan dobitak, a tko sije pravdu, ima sigurnu nagradu. 020 PRO 011 019 Tko je čvrst u pravednosti, ide u život, a tko za zlom trči, na smrt mu je. 020 PRO 011 020 Mrski su Jahvi srcem opaki, a mili su mu životom savršeni. 020 PRO 011 021 Zaista, zao čovjek neće proći bez kazne, a rod će se pravednički izbaviti. 020 PRO 011 022 Zlatan je kolut na rilu svinjskom: žena lijepa, a bez razuma. 020 PRO 011 023 Pravednička je želja samo na sreću, a nada je opakih prolazna. 020 PRO 011 024 Tko dijeli obilato, sve više ima, a tko škrtari, sve je siromašniji. 020 PRO 011 025 Podašna duša nalazi okrepu, i tko napaja druge, sam će se napojiti. 020 PRO 011 026 Tko ne da žita, kune ga narod, a blagoslov je nad glavom onoga koji ga prodaje. 020 PRO 011 027 Tko traži dobro, nalazi milost, a tko za zlom ide, ono će ga snaći. 020 PRO 011 028 Tko se uzda u bogatstvo, propada, a pravednici uspijevaju kao zeleno lišće. 020 PRO 011 029 Tko vlastitu kuću zapusti, vjetar žanje, a luđak je sluga mudromu. 020 PRO 011 030 Plod je pravednikov drvo života, i mudrac je tko predobiva žive duše. 020 PRO 011 031 Ako se pravedniku plaća na zemlji, još će se više opakomu i grešniku. 020 PRO 012 001 Tko ljubi pouku, ljubi znanje, a tko mrzi ukor, lud je. 020 PRO 012 002 Dobar dobiva milost od Jahve, a podmukao osudu. 020 PRO 012 003 Zloćom se čovjek ne utvrđuje, a korijen se pravedniku ne pomiče. 020 PRO 012 004 Kreposna je žena vijenac mužu svojemu, a sramotna mu je kao gnjilež u kostima. 020 PRO 012 005 Pravedničke su misli pravične, spletke opakih prijevarne. 020 PRO 012 006 Riječi opakih pogubne su zamke, a pravedne izbavljaju usta njihova. 020 PRO 012 007 Opaki se ruše i nema ih više, a kuća pravednika ostaje. 020 PRO 012 008 Čovjek se hvali po oštrini svoga razuma, a prezire se tko je opak srcem. 020 PRO 012 009 Bolje je biti malen i imati samo jednog slugu nego se hvastati a nemati ni kruha. 020 PRO 012 010 Pravednik pazi i na život svog živinčeta, dok je opakomu srce okrutno. 020 PRO 012 011 Tko obrađuje svoju zemlju, sit je kruha, a tko trči za ništavilom, nerazuman je. 020 PRO 012 012 Čežnja je opakoga mreža od zala, a korijen pravednika daje ploda. 020 PRO 012 013 Opakomu je zamka grijeh njegovih usana, a pravednik se izbavlja od tjeskobe. 020 PRO 012 014 Od ploda svojih usta nasitit će se svatko obilno, a ono što je rukama učinio vratit će mu se. 020 PRO 012 015 Luđaku se čini pravim njegov put, a mudar čovjek sluša savjete. 020 PRO 012 016 Luđak odmah odaje svoj bijes, a pametan pokriva sramotu. 020 PRO 012 017 Tko govori istinu, otkriva što je pravo, a lažljiv svjedok prijevaru. 020 PRO 012 018 Nesmotren govori kao da mačem probada, a jezik je mudrih iscjeljenje. 020 PRO 012 019 Istinita usta traju dovijeka, a lažljiv jezik samo za čas. 020 PRO 012 020 Prijevara je u srcu onih koji snuju zlo, a veselje u onih koji dijele miroljubive savjete. 020 PRO 012 021 Pravednika ne stiže nikakva nevolja, a opaki u zlu grcaju. 020 PRO 012 022 Mrske su Jahvi usne lažljive, a mili su mu koji zbore istinu. 020 PRO 012 023 Promišljen čovjek prikriva svoje znanje, a srce bezumničko razglašuje svoju ludost. 020 PRO 012 024 Marljiva ruka vlada, a nemar vodi u podložnost. 020 PRO 012 025 Briga u srcu pritiskuje čovjeka, a blaga riječ veseli ga. 020 PRO 012 026 Pravednik vodi svojeg prijatelja, a opake zavodi njihov put. 020 PRO 012 027 Nemaran ne ulovi svoje lovine, a marljivost je čovjeku blago dragocjeno. 020 PRO 012 028 Na stazi pravice stoji život i na njezinu putu nema smrti. 020 PRO 013 001 Mudar sin sluša naputak očev, a podsmjevač ne sluša ukora. 020 PRO 013 002 Od ploda usta svojih uživa čovjek sreću, a srce je nevjernika puno nasilja. 020 PRO 013 003 Tko čuva usta svoja, čuva život svoj, a tko nesmotreno zbori, o glavu mu je. 020 PRO 013 004 Uzaludna je žudnja lijenčine, a ispunit će se želja marljivih. 020 PRO 013 005 Pravednik mrzi na lažljivu riječ, a opaki goji mržnju i sramotu. 020 PRO 013 006 Pravda čuva pobožna, a opake grijeh obara. 020 PRO 013 007 Netko se gradi bogatim, a ništa nema, netko se gradi siromašnim, a ima veliko bogatstvo. 020 PRO 013 008 Otkup života bogatstvo je čovjeku; a siromah ne sluša opomene. 020 PRO 013 009 Svjetlost pravednička blistavo sja, a svjetiljka opakih gasi se. 020 PRO 013 010 Oholost rađa samo svađu, a mudrost je u onih koji primaju savjet. 020 PRO 013 011 Naglo stečeno bogatstvo iščezava, a tko sabire pomalo, biva bogat. 020 PRO 013 012 Predugo očekivanje ubija srce, a ispunjena želja drvo je života. 020 PRO 013 013 Tko riječ prezire, taj propada, a tko poštiva zapovijedi, plaću dobiva. 020 PRO 013 014 Pouka mudračeva izvor je životni, ona izbavlja od zamke smrti. 020 PRO 013 015 Uvid u dobro pribavlja milost, a put bezbožnika hrapav je. 020 PRO 013 016 Svatko pametan djeluje promišljeno, a bezumnik se hvališe svojom ludošću. 020 PRO 013 017 Zao glasnik zapada u zlo, a vjeran poslanik donosi spasenje. 020 PRO 013 018 Siromaštvo i sramota onomu tko odbija pouku, a tko ukor prima, doći će do časti. 020 PRO 013 019 Slatka je duši ispunjena želja, a bezumnicima je mrsko kloniti se oda zla. 020 PRO 013 020 Druži se s mudrima, i postat ćeš mudar, a tko se drži bezumnika, postaje opak. 020 PRO 013 021 Grešnika progoni zlo, a dobro je nagrada pravednima. 020 PRO 013 022 Valjan čovjek ostavlja baštinu unucima, a bogatstvo se grešnikovo čuva pravedniku. 020 PRO 013 023 Izobilje je hrane na krčevini siromaškoj, a ima i tko propada s nepravde. 020 PRO 013 024 Tko štedi šibu, mrzi na sina svog, a tko ga ljubi, na vrijeme ga opominje. 020 PRO 013 025 Pravednik ima jela do sitosti, a trbuh opakih poznaje oskudicu. 020 PRO 014 001 Ženska mudrost sagradi kuću, a ludost je rukama razgrađuje. 020 PRO 014 002 Tko živi s poštenjem, boji se Jahve, a tko ide stranputicom, prezire ga. 020 PRO 014 003 U luđakovim je ustima šiba za oholost njegovu, a mudre štite vlastite usne. 020 PRO 014 004 Gdje nema volova, prazne su jasle, a obilna je žetva od snage bikove. 020 PRO 014 005 Istinit svjedok ne laže, a krivi svjedok širi laž. 020 PRO 014 006 Podsmjevač traži mudrost i ne nalazi je, a razumni lako dolazi do znanja. 020 PRO 014 007 Idi od čovjeka bezumna jer nećeš upoznati usne što zbore znanje. 020 PRO 014 008 Mudrost je pametna čovjeka u tom što pazi na svoj put, a bezumnička ludost prijevara je. 020 PRO 014 009 Luđacima je grijeh šala, a milost je Božja s poštenima. 020 PRO 014 010 Srce poznaje svoj jad, i veselje njegovo ne može dijeliti nitko drugi. 020 PRO 014 011 Dom opakih propast će, a šator će pravednika procvasti. 020 PRO 014 012 Neki se put učini čovjeku prav, a na koncu vodi k smrti. 020 PRO 014 013 I u smijehu srce osjeća bol, a poslije veselja dolazi tuga. 020 PRO 014 014 Otpadnik se siti svojim prestupcima, a dobar čovjek svojim radom. 020 PRO 014 015 Glupan vjeruje svakoj riječi, a pametan pazi na korak svoj. 020 PRO 014 016 Mudar se boji i oda zla se uklanja, a bezuman se raspaljuje i bez straha je. 020 PRO 014 017 Nagao čovjek čini ludosti, a razborit ih podnosi. 020 PRO 014 018 Glupaci baštine ludost, a mudre ovjenčava znanje. 020 PRO 014 019 Zli padaju ničice pred dobrima i opaki pred vratima pravednikovim. 020 PRO 014 020 I svom prijatelju mrzak je siromah, a bogataš ima mnogo ljubitelja. 020 PRO 014 021 Griješi tko prezire bližnjega svoga, a blago onomu tko je milostiv ubogima. 020 PRO 014 022 Koji snuju zlo, ne hode li stranputicom, a zar nisu dobrota i vjernost s onima koji snuju dobro? 020 PRO 014 023 U svakom trudu ima probitka, a pusto brbljanje samo je na siromaštvo. 020 PRO 014 024 Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumnima kruna - njihova ludost. 020 PRO 014 025 Istinit svjedok izbavlja duše, a tko laži širi, taj je varalica. 020 PRO 014 026 U strahu je Gospodnjem veliko pouzdanje i njegovim je sinovima utočište. 020 PRO 014 027 Strah Gospodnji izvor je života: on izbavlja od zamke smrti. 020 PRO 014 028 Mnoštvo je naroda ponos kralju, a bez puka knez propada. 020 PRO 014 029 Tko se teško srdi, velike je razboritosti, a nabusit duhom pokazuje ludost. 020 PRO 014 030 Mirno je srce život tijelu, a ljubomor je gnjilež u kostima. 020 PRO 014 031 Tko tlači siromaha huli na stvoritelja, a časti ga tko je milostiv ubogomu. 020 PRO 014 032 Opaki propada zbog vlastite pakosti, a pravednik i u samoj smrti nalazi utočište. 020 PRO 014 033 U razumnu srcu mudrost počiva, a što je u bezumnome, to se i pokaže. 020 PRO 014 034 Pravednost uzvisuje narod, a grijeh je sramota pucima. 020 PRO 014 035 Kralju je mio razborit sluga, a na sramotna se srdi. 020 PRO 015 001 Blag odgovor ublažava jarost, a riječ osorna uvećava srdžbu. 020 PRO 015 002 Jezik mudrih ljudi proslavlja znanje, a usta bezumnih prosipaju ludost. 020 PRO 015 003 Oči su Jahvine na svakome mjestu i budno motre i zle i dobre. 020 PRO 015 004 Blaga je besjeda drvo života, a pakosna je rana duhu. 020 PRO 015 005 Luđak prezire pouku oca svog, a tko ukor prima, pametno čini. 020 PRO 015 006 U pravednikovoj je kući mnogo blaga, a opaki zarađuje propast svoju. 020 PRO 015 007 Usne mudrih siju znanje, a srce je bezumnika nepostojano. 020 PRO 015 008 Žrtva opakog mrska je Jahvi, a mila mu je molitva pravednika. 020 PRO 015 009 Put opakih Jahvi je mrzak, a mio mu je onaj koji ide za pravicom. 020 PRO 015 010 Oštra kazna čeka onog tko ostavlja pravi put, a umrijet će tko mrzi ukor. 020 PRO 015 011 I Šeol i Abadon stoje pred Jahvom, a nekmoli srca sinova ljudskih. (Sheol h7585) 020 PRO 015 012 Podsmjevač ne ljubi onog tko ga kori: on se ne druži s mudrima. 020 PRO 015 013 Veselo srce razvedrava lice, a bol u srcu tjeskoba je duhu. 020 PRO 015 014 Razumno srce traži znanje, a bezumnička se usta bave ludošću. 020 PRO 015 015 Svi su dani bijednikovi zli, a komu je srce sretno, na gozbi je bez prestanka. 020 PRO 015 016 Bolje je malo sa strahom Gospodnjim nego veliko blago i s njime nemir. 020 PRO 015 017 Bolji je obrok povrća gdje je ljubav nego od utovljena vola gdje je mržnja. 020 PRO 015 018 Gnjevljiv čovjek zameće svađu, a ustrpljiv utišava raspru. 020 PRO 015 019 Put je ljenivčev kao glogov trnjak, a utrta je staza pravednika. 020 PRO 015 020 Mudar sin veseli oca, a bezumnik prezire majku svoju. 020 PRO 015 021 Ludost je veselje nerazumnomu, a razuman čovjek pravo hodi. 020 PRO 015 022 Ne uspijevaju nakane kad nema vijećanja, a ostvaruju se gdje je mnogo savjetnika. 020 PRO 015 023 Čovjek se veseli odgovoru usta svojih, i riječ u pravo vrijeme - kako je ljupka! 020 PRO 015 024 Razumnu čovjeku put života ide gore, da izmakne carstvu smrti koje je dolje. (Sheol h7585) 020 PRO 015 025 Jahve ruši kuću oholima, a postavlja među udovici. 020 PRO 015 026 Mrske su Jahvi zle misli, a dobrostive riječi mile su mu. 020 PRO 015 027 Tko se grabežu oda, razara svoj dom, a tko mrzi mito, živjet će. 020 PRO 015 028 Pravednikovo srce smišlja odgovor, a opakomu usta govore zlobom. 020 PRO 015 029 Daleko je Jahve od opakih, a uslišava molitvu pravednih. 020 PRO 015 030 Bistar pogled razveseli srce i radosna vijest oživi kosti. 020 PRO 015 031 Uho koje posluša spasonosan ukor prebiva među mudracima. 020 PRO 015 032 Tko odbaci pouku, prezire vlastitu dušu, a tko posluša ukor, stječe razboritost. 020 PRO 015 033 Strah je Gospodnji škola mudrosti, jer pred slavom ide poniznost. 020 PRO 016 001 Čovjek snuje u srcu, a od Jahve je što će jezik odgovoriti. 020 PRO 016 002 Čovjeku se svi njegovi putovi čine čisti, a Jahve ispituje duhove. 020 PRO 016 003 Prepusti Jahvi svoja djela, i tvoje će se namisli ostvariti. 020 PRO 016 004 Jahve je sve stvorio u svoju svrhu, pa i opakoga za dan zli. 020 PRO 016 005 Mrzak je Jahvi svatko ohola duha: takav zaista ne ostaje bez kazne. 020 PRO 016 006 Ljubavlju se i vjernošću pomiruje krivnja, i strahom se Gospodnjim uklanja zlo. 020 PRO 016 007 Kad su Jahvi mili putovi čovječji, i neprijatelje njegove miri s njim. 020 PRO 016 008 Bolje je malo s pravednošću nego veliki dohoci s nepravdom. 020 PRO 016 009 Srce čovječje smišlja svoj put, ali Jahve upravlja korake njegove. 020 PRO 016 010 Proročanstvo je na usnama kraljevim: u osudi se njegova usta neće ogriješiti. 020 PRO 016 011 Mjere i tezulje pripadaju Jahvi; njegovo su djelo i svi utezi. 020 PRO 016 012 Mrsko je kraljevima počiniti opačinu, jer se pravdom utvrđuje prijestolje. 020 PRO 016 013 Mile su kraljevima usne pravedne i oni ljube onog koji govori pravo. 020 PRO 016 014 Jarost je kraljeva vjesnik smrti ali je mudar čovjek ublaži. 020 PRO 016 015 U kraljevu je vedru licu život, i njegova je milost kao oblak s kišom proljetnom. 020 PRO 016 016 Probitačnije je steći mudrost nego zlato, i stjecati razbor dragocjenije je nego srebro. 020 PRO 016 017 Životni je put pravednih: kloniti se zla, i tko pazi na svoj put, čuva život svoj. 020 PRO 016 018 Pred slomom ide oholost i pred padom uznositost. 020 PRO 016 019 Bolje je biti krotak s poniznima nego dijeliti plijen s oholima. 020 PRO 016 020 Tko pazi na riječ, nalazi sreću, i tko se uzda u Jahvu, blago njemu. 020 PRO 016 021 Mudar srcem naziva se razumnim i prijazne usne uvećavaju znanje. 020 PRO 016 022 Izvor je životni razum onima koji ga imaju, a ludima je kazna njihova ludost. 020 PRO 016 023 Mudračev duh urazumljuje usta njegova, na usnama mu znanje umnožava. 020 PRO 016 024 Saće meda riječi su ljupke, slatke duši i lijek kostima. 020 PRO 016 025 Neki se put čini čovjeku prav, a na kraju vodi k smrti. 020 PRO 016 026 Radnikova glad radi za nj; jer ga tjeraju usta njegova. 020 PRO 016 027 Bezočnik pripravlja samo zlo i na usnama mu je oganj plameni. 020 PRO 016 028 Himben čovjek zameće svađu i klevetnik razdor među prijatelje. 020 PRO 016 029 Nasilnik zavodi bližnjega svoga i navodi ga na rđav put. 020 PRO 016 030 Tko očima namiguje, himbu smišlja, a tko usne stišće, već je smislio pakost. 020 PRO 016 031 Sijede su kose prekrasna kruna, nalaze se na putu pravednosti. 020 PRO 016 032 Tko se teško srdi, bolji je od junaka, i tko nad sobom vlada, bolji je od osvojitelja grada. 020 PRO 016 033 U krilo plašta baca se kocka, ali je od Jahve svaka odluka. 020 PRO 017 001 Bolji je zalogaj suha kruha s mirom nego sa svađom kuća puna žrtvene pečenke. 020 PRO 017 002 Razuman sluga vlada nad sinom sramotnim i s braćom će dijeliti baštinu. 020 PRO 017 003 Taljika je za srebro i peć za zlato, a srca iskušava Jahve sam. 020 PRO 017 004 Zločinac rado sluša usne prijevarne, i lažac spremno prisluškuje pogubnu jeziku. 020 PRO 017 005 Tko se ruga siromahu, podruguje se Stvoritelju njegovu, i tko se veseli nesreći, ne ostaje bez kazne. 020 PRO 017 006 Unuci su vijenac starcima, a sinovima ures oci njihovi. 020 PRO 017 007 Ne dolikuje budali uzvišena besjeda, a još manje odličniku usne lažljive. 020 PRO 017 008 Dar je čarobni kamen u očima onoga koji ga daje: kamo se god okrene, uspijeva. 020 PRO 017 009 Tko prikriva prijestup, traži ljubav, a tko glasinu širi, razgoni prijatelje. 020 PRO 017 010 Razumna se ukor jače doima nego bezumna stotina udaraca. 020 PRO 017 011 Opak čovjek ide samo za zlom, ali se okrutan glasnik šalje na nj. 020 PRO 017 012 Bolje je nabasati na medvjedicu kojoj ugrabiše mlade nego na bezumnika u njegovoj ludosti. 020 PRO 017 013 Tko dobro zlom uzvraća neće ukloniti nesreću od doma svojeg. 020 PRO 017 014 Zametnuti svađu isto je kao pustiti poplavu: stoga prije nego svađa izbije, udalji se! 020 PRO 017 015 Tko opravdava krivoga i tko osuđuje pravoga, obojica su mrski Jahvi. 020 PRO 017 016 Čemu novac u ruci bezumnomu? Da njime mudrost kupi, kad nema razbora! 020 PRO 017 017 Prijatelj ljubi u svako vrijeme, a u nevolji i bratom postaje. 020 PRO 017 018 Nerazuman čovjek daje ruku i jamči pred svojim bližnjim. 020 PRO 017 019 Grijeh ljubi tko ljubi svađu, i tko visoko diže svoja vrata, traži propast. 020 PRO 017 020 Opak srcem ne nalazi sreće, i komu je jezik zao, zapada u nesreću. 020 PRO 017 021 Tko rodi bezumna, na tugu mu je; a nije veseo ni otac budale. 020 PRO 017 022 Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo duh suši kosti. 020 PRO 017 023 Opaki prima dar iz njedara da bi iskrivio putove pravici. 020 PRO 017 024 Razuman ima mudrost pred sobom, a bezumniku su oči na kraj zemlje. 020 PRO 017 025 Briga je ocu bezuman sin i žalost roditeljki svojoj. 020 PRO 017 026 Ne valja kažnjavati pravednika, a nije pravo ni tući odličnike. 020 PRO 017 027 Tko usteže svoje riječi, razumije mudrost, i razuman je čovjek mirna duha. 020 PRO 017 028 I luđak se smatra mudrim kada šuti i razumnim kad susteže svoje usne. 020 PRO 018 001 Vlastitoj požudi popušta onaj tko zastranjuje, i svađa se usprkos svakom razboru. 020 PRO 018 002 Bezumnomu nije mio razum; stalo mu je dati srcu oduška. 020 PRO 018 003 Kad dolazi opačina, dolazi i prezir i bruka sa sramotom. 020 PRO 018 004 Duboke su vode riječi iz usta nečijih, izvor mudrosti bujica što se razlijeva. 020 PRO 018 005 Ne valja se obazirati na opaku osobu, da se pravedniku nanese nepravda na sudu. 020 PRO 018 006 Bezumnikove se usne upuštaju u svađu i njegova usta izazivlju udarce. 020 PRO 018 007 Bezumnomu su propast vlastita usta i usne su mu zamka životu. 020 PRO 018 008 Klevetnikove su riječi kao poslastice: spuštaju se u dno utrobe. 020 PRO 018 009 Tko je nemaran u svom poslu, brat je onomu koji rasipa. 020 PRO 018 010 Tvrda je kula ime Jahvino: njemu se pravednik utječe i nalazi utočišta. 020 PRO 018 011 Bogatstvo je bogatašu njegova tvrđava i kao visok zid u mašti njegovoj. 020 PRO 018 012 Pred slomom se oholi srce čovječje, a pred slavom ide poniznost. 020 PRO 018 013 Tko odgovara prije nego što sasluša, na ludost mu je i sramotu. 020 PRO 018 014 Kad je čovjek bolestan, njegov ga duh podiže, a ubijen duh tko će podići? 020 PRO 018 015 Razumno srce stječe znanje i uho mudrih traži znanje. 020 PRO 018 016 Dar čovjeku otvara put i vodi ga pred velikaše. 020 PRO 018 017 Prvi je pravedan u svojoj parnici, a kad dođe njegov protivnik, opovrgne ga. 020 PRO 018 018 Ždrijeb poravna svađe, pa i među moćnicima odlučuje. 020 PRO 018 019 Uvrijeđen brat jači je od tvrda grada i svađe su kao prijevornice na tvrđavi. 020 PRO 018 020 Svatko siti trbuh plodom usta svojih, nasićuje se rodom usana svojih. 020 PRO 018 021 Smrt i život u vlasti su jeziku, a tko ga miluje, jede od ploda njegova. 020 PRO 018 022 Tko je našao ženu, našao je sreću i stekao milost od Jahve. 020 PRO 018 023 Ponizno moleći govori siromah, a grubo odgovara bogataš. 020 PRO 018 024 Ima prijatelja koji vode u propast, a ima i prijatelja privrženijih od brata. 020 PRO 019 001 Bolji je siromah koji živi u nedužnosti nego čovjek opakih usana i k tomu bezuman. 020 PRO 019 002 Revnost bez razboritosti nije dobra, i tko brzo hoda, spotiče se. 020 PRO 019 003 Ludost čovjeku kvari život, a srce mu se ljuti na Jahvu! 020 PRO 019 004 Bogatstvo pribavlja mnoge prijatelje, a siromaha i njegov prijatelj ostavlja. 020 PRO 019 005 Lažljiv svjekok ne ostaje bez kazne, i tko širi laži, neće uteći. 020 PRO 019 006 Mnogi laskaju licu odličnikovu i svatko je prijatelj čovjeku darežljivu. 020 PRO 019 007 Na siromaha mrze sva braća njegova, još više se udaljuju od njega prijatelji njegovi: on hlepi za dobrim riječima, ali ih ne nalazi! 020 PRO 019 008 Tko stječe razboritost, ljubi sebe, a tko čuva razum, nalazi sreću. 020 PRO 019 009 Lažljiv svjedok ne ostaje bez kazne, i tko širi laži, propada. 020 PRO 019 010 Ne dolikuje bezumnomu živjeti raskošno, a još manje sluzi vlast nad knezovima. 020 PRO 019 011 Um čovjeka usteže od srdžbe, a čast mu je oprostiti krivicu. 020 PRO 019 012 Kraljev je gnjev kao rika lavlja, a njegova milost kao rosa bilju. 020 PRO 019 013 Nesreća je ocu svojemu bezuman sin, i neprestano prokišnjavanje svađe su ženine. 020 PRO 019 014 Kuća se i bogatstvo baštine od otaca, a od Jahve je žena razumna. 020 PRO 019 015 Lijenost navlači čovjeku dubok san i nemarna duša gladuje. 020 PRO 019 016 Tko se drži zapovijedi, čuva život svoj, a tko ne pazi putove svoje, umire. 020 PRO 019 017 Jahvi pozaima tko je siromahu milostiv, i on će mu platiti dobročinstvo. 020 PRO 019 018 Kažnjavaj sina svoga dok ima nade, ali ne idi za tim da ga ubiješ. 020 PRO 019 019 Tko je jarostan, plaća globu, i kad ga štediš, samo uvećavaš njegov gnjev. 020 PRO 019 020 Slušaj savjet i primaj pouku, kako bi naposljetku postao mudar. 020 PRO 019 021 Mnogo je namisli u srcu čovječjem, ali što Jahve naumi, to i bude. 020 PRO 019 022 Dražest je čovjekova u dobroti njegovoj, i bolji je siromah od lažljivca. 020 PRO 019 023 Strah Gospodnji daje život, i tko se njime ispuni, zlo ga ne pohodi. 020 PRO 019 024 Lijenčina umače ruku u zdjelu, ali je ustima svojim ne prinosi. 020 PRO 019 025 Udari podsmjehivača, i lud se opameti; ukori razumnog, i shvatit će znanje. 020 PRO 019 026 Sin je sramotan i pokvaren tko zlostavlja oca i odgoni majku. 020 PRO 019 027 Prestani, sine moj, slušati naputke koji odvode od riječi spoznaje! 020 PRO 019 028 Nevaljao se svjedok podruguje pravdi i usta opakih gutaju nepravdu. 020 PRO 019 029 Pripravljene su kazne podsmjevačima i udarci za leđa bezumnika. 020 PRO 020 001 Vino je podsmjevač, žestoko piće bukač, i tko se njima odaje neće steći mudrosti. 020 PRO 020 002 Kraljev je gnjev kao rika lavlja: tko ga izaziva, griješi protiv sebe samog. 020 PRO 020 003 Čast je čovjeku ustegnuti se od raspre, a tko je bezuman počinje svađu. 020 PRO 020 004 Lijenčina u jesen ne ore: u doba žetve on traži, i ništa nema. 020 PRO 020 005 Savjet je u srcu čovječjem voda duboka i razuman će je čovjek iscrpsti. 020 PRO 020 006 Mnogi se naziva dobrim čovjekom, ali tko će naći vjerna čovjeka? 020 PRO 020 007 Pravednik hodi u bezazlenosti svojoj: blago sinovima njegovim poslije njega! 020 PRO 020 008 Kralj koji sjedi na stolici sudačkoj istražuje svako zlo svojim očima. 020 PRO 020 009 Tko može reći: “Očistih srce svoje, oprah se od grijeha svoga?” 020 PRO 020 010 Dvojaki utezi i dvojaka mjera mrski su Jahvi podjednako. 020 PRO 020 011 I dijete se poznaje po onome što čini, je li čisto i pravedno djelo njegovo. 020 PRO 020 012 I uho koje čuje i oko koje vidi, oboje je Jahve načinio. 020 PRO 020 013 Ne ljubi sna, da ne osiromašiš; otvori oči svoje i nasitit ćeš se kruha. 020 PRO 020 014 “Loše, loše”, govori kupac, a kad ode, hvali se dobrom kupovinom. 020 PRO 020 015 Ima zlata i mnogih bisera, ali su mudre usne najdragocjeniji nakit. 020 PRO 020 016 Uzmi haljinu onomu tko je jamčio za drugoga; oplijeni njega umjesto tuđinca. 020 PRO 020 017 Sladak je čovjeku kruh prijevare, ali mu se usta poslije napune pijeskom. 020 PRO 020 018 Naumi se provode savjetom: zato dobro razmisli pa vodi boj! 020 PRO 020 019 Tko okolo kleveće, otkriva tajne: zato se ne miješaj s onim komu su usne uvijek otvorene. 020 PRO 020 020 Tko kune oca svoga i majku svoju svjetiljka mu se gasi usred tmine. 020 PRO 020 021 Od početka brzo stečeno imanje na koncu nije blagoslovljeno. 020 PRO 020 022 Nemoj govoriti: “Osvetit ću se za zlo”; čekaj Jahvu, i on će te spasiti. 020 PRO 020 023 Mrski su Jahvi dvojaki utezi, i kriva mjera ne valja. 020 PRO 020 024 Od Jahve su koraci čovječji, i kako da čovjek razumije svoj put? 020 PRO 020 025 Zamka je čovjeku nesmotreno reći: “Ovo je sveto”, a poslije promišljati što je zavjetovao. 020 PRO 020 026 Mudar kralj umije izlučiti opake i stavlja ih pod točkove. 020 PRO 020 027 Svjetiljka je Gospodnja duh čovječji: ona istražuje sve do dna utrobe. 020 PRO 020 028 Dobrota i vjernost čuvaju kralja, jer dobrotom utvrđuje prijestol svoj. 020 PRO 020 029 Ljepota je mladićima njihova snaga, a starcima je ures sijeda kosa. 020 PRO 020 030 Krvave masnice očiste zlo i udarci pročiste odaje utrobe. 020 PRO 021 001 Kraljevo je srce u ruci Jahve kao voda tekućica; vodi ga kuda god hoće. 020 PRO 021 002 Svaki je put čovjeku pravedan u vlastitim očima, a Jahve ispituje srca. 020 PRO 021 003 Da se vrši pravda i čini pravo, draže je Jahvi nego žrtva. 020 PRO 021 004 Ponosite oči i oholo srce i svjetiljka opakih - to je grijeh. 020 PRO 021 005 Namisli marljivoga samo su na korist, a nagloga samo na siromaštvo. 020 PRO 021 006 Blago stečeno jezikom lažljivim nestalna je ispraznost onih koji traže smrt. 020 PRO 021 007 Opake će odnijeti nasilje njihovo jer ne žele činiti pravice. 020 PRO 021 008 Zapleten je put zločinca, a pravo je djelo čista čovjeka. 020 PRO 021 009 Bolje je živjeti pod rubom krova nego u zajedničkoj kući sa ženom svadljivom. 020 PRO 021 010 Duša opakoga želi zlo: u njega nema samilosti ni za bližnjega. 020 PRO 021 011 Kad se podsmjevač kazni, neiskusan postaje mudar, a mudri iz pouke crpe znanje. 020 PRO 021 012 Na kuću opakoga pazi Svepravedni i opake strovaljuje u nesreću. 020 PRO 021 013 Tko zatvori uho svoje pred vikom siromaha, i sam će vikati, ali ga neće nitko uslišati. 020 PRO 021 014 Potajan dar utišava srdžbu, a poklon ispod ruke i žestoku jarost. 020 PRO 021 015 Sud pravičan radost je pravedniku a užas zločincima. 020 PRO 021 016 Čovjek koji skreće s puta razbora počivat će u zboru mrtvačkom. 020 PRO 021 017 Tko ljubi veselje, postaje siromah, i tko ljubi vino i mirisno ulje, ne obogati se. 020 PRO 021 018 Opak čovjek otkup je za pravednika, i bezbožnik stupa na mjesto pravednog. 020 PRO 021 019 Bolje je živjeti u pustinji nego sa ženom svadljivom i gnjevljivom. 020 PRO 021 020 Krasno je blago i ulje u stanu mudroga, a bezuman ih čovjek rasipa. 020 PRO 021 021 Tko teži za pravdom i dobrohotnošću, nalazi život i čast. 020 PRO 021 022 Mudrac nadvladava i grad pun ratnika i krši silu u koju su se uzdali. 020 PRO 021 023 Tko čuva usta i jezik svoj, čuva sebe od nevolje. 020 PRO 021 024 Drzovitom i oholici ime je “podsmjevač”; on sve radi s prekomjernom drskošću. 020 PRO 021 025 Lijenčinu ubija želja njegova jer mu ruke bježe od posla. 020 PRO 021 026 Opak po cio dan živo želi, a pravednik daje i ne škrtari. 020 PRO 021 027 Mrska je žrtva opakih, osobito kad se požudno prinosi. 020 PRO 021 028 Lažljiv svjedok propada, a čovjek koji sluša, opet će govoriti. 020 PRO 021 029 Opaki pokazuju drsko lice, a poštenjak učvršćuje put svoj. 020 PRO 021 030 Nema mudrosti i nema razuma i nema savjeta protiv Jahve. 020 PRO 021 031 Konj se oprema za dan boja, ali Jahve daje pobjedu. 020 PRO 022 001 Dobro je ime bolje od velika bogatstva, i bolja je naklonost od srebra i zlata. 020 PRO 022 002 Bogataš se i siromah sreću: obojicu ih Jahve stvori. 020 PRO 022 003 Pametan čovjek vidi zlo i skrije se, a glupaci idu bezbrižno i trpe kaznu. 020 PRO 022 004 Nagrada je poniznosti strah Gospodnji, bogatstvo, čast i život. 020 PRO 022 005 Trnje i zamke su na putu varalici: tko čuva život svoj, daleko je od oboga. 020 PRO 022 006 Upućuj dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, neće odstupiti od njega. 020 PRO 022 007 Bogataš vlada nad siromasima, a dužnik je sluga vjerovniku. 020 PRO 022 008 Tko sije nepravdu, žanje nesreću, i šiba njegova gnjeva udarit će njega samog. 020 PRO 022 009 Milostivo se oko blagoslivlje, jer daje od svog kruha siromahu. 020 PRO 022 010 Otjeraj podsmjevača i prestat će svađe i nestat će nesloga i pogrda. 020 PRO 022 011 Jahve ljubi čisto srce, i tko je ljubeznih usana, kralj mu je prijatelj. 020 PRO 022 012 Pogled Jahvin čuva znanje, Jahve pomućuje riječi bezbožnika. 020 PRO 022 013 Lijenčina veli: “Lav je vani, nasred trga poginuo bih.” 020 PRO 022 014 Duboka jama usta su preljubnice, i na koga se Jahve srdi, pada onamo. 020 PRO 022 015 Ludost prianja uza srce djetinje: šiba pouke otklanja je od njega. 020 PRO 022 016 Tko tlači siromaha, taj mu koristi; tko daje bogatašu, samo mu šteti. 020 PRO 022 017 Riječi mudraca: Prigni uho svoje i čuj riječi moje i upravi svoje srce mojem znanju, 020 PRO 022 018 jer milina je ako ih čuvaš u nutrini svojoj, i kad ti budu sve spremne na usnama tvojim. 020 PRO 022 019 Da bi uzdanje tvoje bilo u Jahvi, upućujem danas i tebe. 020 PRO 022 020 Napisah ti trideset što savjeta što pouka 020 PRO 022 021 da te poučim riječima istine, da uzmogneš pouzdanim riječima odgovoriti onomu tko te zapita. 020 PRO 022 022 Nemoj pljačkati siromaha zato što je siromah i ne gazi ubogoga na sudu. 020 PRO 022 023 Jer će Jahve parbiti parbu njihovu i otet će život onima koji ga njima otimlju. 020 PRO 022 024 Ne druži se sa srditim i ne idi s čovjekom jedljivim 020 PRO 022 025 da se ne bi privikao na staze njegove i namjestio zamku duši svojoj. 020 PRO 022 026 Ne budi među onima koji daju ruku, koji jamče za dugove: 020 PRO 022 027 ako nemaš čime nadoknaditi, zašto da ti oduzmu i postelju ispod tebe? 020 PRO 022 028 Ne pomiči prastare međe koju su postavili oci tvoji. 020 PRO 022 029 Jesi li vidio čovjeka vična poslu svom: takav ima pristup kraljevima i ne služi prostacima. 020 PRO 023 001 Kad sjedneš blagovati s moćnikom. dobro pazi što je pred tobom; 020 PRO 023 002 stavljaš nož sebi pod grlo ako si proždrljivac; 020 PRO 023 003 ne poželi slastica njegovih jer su jelo prijevarno. 020 PRO 023 004 Ne trudi se stjecati bogatstvo; okani se takve misli; 020 PRO 023 005 usmjeriš li oči prema njemu, njega već nema jer načini sebi krila kao orao i odleti u nebo. 020 PRO 023 006 Ne jedi jela zavidnikova, ne čezni za slasticama njegovim, 020 PRO 023 007 jer on je onakav kako u sebi misli: “Jedi i pij”, veli ti, ali mu srce nije s tobom. 020 PRO 023 008 Zalogaj koji si pojeo izbljuvat ćeš, uzalud ćeš prosut' svoje ljupke riječi. 020 PRO 023 009 Pred bezumnikom nemoj govoriti jer prezire tvoje umne riječi. 020 PRO 023 010 Ne pomiči prastare međe i ne prodiri u polje siročadi, 020 PRO 023 011 jer je moćan njihov osvetnik: branit će njihovo pravo protiv tebe. 020 PRO 023 012 Obrati pouci srce svoje i uho svoje riječima mudrim. 020 PRO 023 013 Ne uskraćuj djetetu opomene, jer, udariš li ga šibom, neće umrijeti: 020 PRO 023 014 biješ ga šibom, ali mu dušu iz Podzemlja izbavljaš. (Sheol h7585) 020 PRO 023 015 Sine moj, kad ti je mudro srce, i ja se od srca veselim; 020 PRO 023 016 i kliče sva nutrina moja kad ti usne govore što je pravo. 020 PRO 023 017 Neka ti srce ne zavidi grešnicima, nego neka ti uvijek bude u strahu Gospodnjem, 020 PRO 023 018 jer imat ćeš budućnost i tvoja nada neće propasti. 020 PRO 023 019 Slušaj, sine moj, i mudar budi i ravnim putem vodi srce svoje. 020 PRO 023 020 Ne druži se s vinopijama ni sa žderačima mesa, 020 PRO 023 021 jer pijanica i izjelica osiromaše i pospanac se oblači u krpe. 020 PRO 023 022 Slušaj svoga oca, svoga roditelja, i ne prezri majku kad ostari. 020 PRO 023 023 Pribavi istinu i ne prodaji je, steci mudrost, pouku i razbor. 020 PRO 023 024 Radovat će se otac pravednikov, i roditelj će se mudroga veseliti. 020 PRO 023 025 Neka se veseli otac tvoj i majka tvoja, i neka se raduje roditeljka tvoja. 020 PRO 023 026 Daj mi, sine moj, srce svoje, i neka oči tvoje raduju putovi moji. 020 PRO 023 027 Jer bludnica je jama duboka i tuđinka tijesan zdenac. 020 PRO 023 028 Ona i vreba u zasjedi kao lupež i uvećava broj bezbožnika među ljudima. 020 PRO 023 029 Komu: ah? komu: jao? komu: svađe? komu: uzdasi? komu: rane nizašto? komu: zamućene oči? 020 PRO 023 030 Onima što kasno sjede kod vina, koji su došli kušati vino začinjeno. 020 PRO 023 031 Ne gledaj na vino kad rujno iskri, kad se u čaši svjetlucavo prelijeva: pije se tako glatko, 020 PRO 023 032 a na kraju ujeda kao zmija i žaca kao guja ljutica. 020 PRO 023 033 Oči će ti gledati tlapnje i srce govoriti ludosti. 020 PRO 023 034 I bit će ti kao da ležiš na pučini morskoj ili kao da ležiš navrh jarbola. 020 PRO 023 035 “Izbiše me, ali me ne zabolje; istukoše me, ali ne osjetih; kad se otrijeznim, još ću tražiti.” 020 PRO 024 001 Ne zavidi opakim ljudima niti želi da budeš s njima. 020 PRO 024 002 Jer im srce smišlja nasilje i usne govore o nedjelu. 020 PRO 024 003 Mudrošću se zida kuća i razborom utvrđuje, 020 PRO 024 004 i po znanju se pune klijeti svakim blagom dragocjenim i ljupkim. 020 PRO 024 005 Bolji je mudar od jakoga i čovjek razuman od silne ljudine. 020 PRO 024 006 Jer s promišljanjem se ide u boj i pobjeda je u mnoštvu savjetnika. 020 PRO 024 007 Previsoka je bezumnomu mudrost: zato na sudu ne otvara usta svojih! 020 PRO 024 008 Tko smišlja zlo zove se učitelj podmukli. 020 PRO 024 009 Ludost samo grijeh snuje, i podrugljivac je mrzak ljudima. 020 PRO 024 010 Kloneš li u dan bijede, bijedna je tvoja snaga. 020 PRO 024 011 Izbavi one koje vode u smrt; i spasavaj one koji posrćući idu na stratište. 020 PRO 024 012 Ako kažeš: “Nismo za to znali”, ne razumije li onaj koji ispituje srca? I ne znade li onaj koji ti čuva dušu? I ne plaća li on svakomu po njegovim djelima? 020 PRO 024 013 Jedi med, sine moj, jer je dobar, i saće je slatko nepcu tvome. 020 PRO 024 014 Takva je, znaj, i mudrost tvojoj duši: ako je nađeš, našao si budućnost i nada tvoja neće propasti. 020 PRO 024 015 Ne postavljaj, opaki, zasjede stanu pravednikovu, ne čini nasilja boravištu njegovu; 020 PRO 024 016 jer padne li pravednik i sedam puta, on ustaje, a opaki propadaju u nesreći. 020 PRO 024 017 Ne veseli se kad padne neprijatelj tvoj i ne kliči srcem kada on posrće, 020 PRO 024 018 da ne bi vidio Jahve i za zlo uzeo i obratio srdžbu svoju od njega. 020 PRO 024 019 Nemoj se srditi zbog zločinaca, nemoj zavidjeti opakima, 020 PRO 024 020 jer zao čovjek nema budućnosti, svjetiljka opakih gasi se. 020 PRO 024 021 Boj se Jahve, sine moj, i kralja: i ne buni se ni protiv jednoga ni protiv drugoga. 020 PRO 024 022 Jer iznenada provaljuje nesreća njihova i tko zna kad će doći propast njihova. 020 PRO 024 023 I ovo je od mudraca: Ne valja biti pristran na sudu. 020 PRO 024 024 Tko opakomu veli: “Pravedan si”, proklinju ga narodi i kunu puci; 020 PRO 024 025 a oni koji ga ukore nalaze zadovoljstvo, i na njih dolazi blagoslov sreće. 020 PRO 024 026 U usta ljubi tko odgovara pošteno. 020 PRO 024 027 Svrši svoj posao vani i uredi svoje polje, potom i kuću svoju zidaj. 020 PRO 024 028 Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga: zar ćeš varati usnama svojim? 020 PRO 024 029 Ne reci: “Kako je on meni učinio, tako ću i ja njemu; platit ću tom čovjeku po djelu njegovu!” 020 PRO 024 030 Prolazio sam mimo polje nekog lijenčine i mimo vinograd nekog luđaka, 020 PRO 024 031 i gle, sve bijaše zaraslo u koprive, i sve pokrio čkalj, i kamena ograda porušena. 020 PRO 024 032 Vidjeh to i pohranih u srcu, promotrih i uzeh pouku: 020 PRO 024 033 “Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za počinak, 020 PRO 024 034 i doći će tvoje siromaštvo kao skitač i oskudica kao oružanik!” 020 PRO 025 001 I ovo su mudre izreke Salomonove; sabrali ih ljudi Ezekije, kralja judejskog. 020 PRO 025 002 Slava je Božja sakrivati stvar, a slava kraljevska istraživati je. 020 PRO 025 003 Neistražljivo je nebo u visinu, zemlja u dubinu i srce kraljevsko. 020 PRO 025 004 Ukloni trosku od srebra, i uspjet će posao zlataru. 020 PRO 025 005 Ukloni opakoga ispred kralja, i utvrdit će se pravicom prijestol njegov. 020 PRO 025 006 Ne veličaj se pred kraljem i ne sjedaj na mjesto velikaško, 020 PRO 025 007 jer je bolje da ti se kaže: “Popni se gore” nego da te ponize pred odličnikom. 020 PRO 025 008 Što su ti oči vidjele ne iznosi prebrzo na raspru; jer što ćeš učiniti na koncu kad te opovrgne bližnji tvoj? 020 PRO 025 009 Kad si u parbi s bližnjim svojim, ne otkrivaj tuđe tajne, 020 PRO 025 010 da te ne izgrdi tko čuje i da ti se kleveta ne vrati. 020 PRO 025 011 Riječi kazane u pravo vrijeme zlatne su jabuke u srebrnim posudama. 020 PRO 025 012 Mudrac koji kori uhu je poslušnu zlatan prsten i ogrlica od tanka zlata. 020 PRO 025 013 Vjeran je glasnik onomu tko ga šalje kao ledena studen u doba žetve: on krijepi dušu svoga gospodara. 020 PRO 025 014 Tko se diči lažljivim darom, on je kao oblak i vjetar bez kiše. 020 PRO 025 015 Strpljivošću se ublažava sudac, mek jezik i kosti lomi. 020 PRO 025 016 Kad naiđeš na med, jedi umjereno, kako se ne bi prejeo i pojedeno izbljuvao. 020 PRO 025 017 Rijetko zalazi u kuću bližnjega svoga, da te se ne zasiti i ne zamrzi na te. 020 PRO 025 018 Čovjek koji svjedoči lažno na bližnjega svoga on je kao bojni malj i mač i oštra strijela. 020 PRO 025 019 Uzdanje u bezbožnika na dan nevolje - krnjav je zub i noga klecava. 020 PRO 025 020 Kao onaj koji skida haljinu u zimski dan ili ocat lije na ranu, takav je onaj tko pjeva pjesmu turobnu srcu. 020 PRO 025 021 Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga kruhom, i ako je žedan, napoji ga vodom. 020 PRO 025 022 Jer mu zgrćeš ugljevlje na glavu i Jahve će ti platiti. 020 PRO 025 023 Sjeverni vjetar donosi dažd, a himben jezik srdito lice. 020 PRO 025 024 Bolje je stanovati pod rubom krova nego u zajedničkoj kući sa ženom svadljivom. 020 PRO 025 025 Kao studena voda žednu grlu, takva je dobra vijest iz zemlje daleke. 020 PRO 025 026 Kao zatrpan izvor i vrelo zamućeno, takav je pravednik koji kleca pred opakim. 020 PRO 025 027 Jesti mnogo meda nije dobro niti tražiti pretjerane časti. 020 PRO 025 028 Grad razvaljen i bez zidova - takav je čovjek koji nema vlasti nad sobom. 020 PRO 026 001 Kao snijeg ljeti ili kiša o žetvi, tako pristaju počasti bezumnomu. 020 PRO 026 002 Kao vrabac kad prhne i lastavica kad odleti, tako se i bezrazložna kletva ne ispunja. 020 PRO 026 003 Bič konju, uzda magarcu, a šiba leđima bezumnika. 020 PRO 026 004 Ne odgovaraj bezumniku po njegovoj ludosti, da mu i sam ne postaneš jednak. 020 PRO 026 005 Odgovori bezumniku po ludosti njegovoj, da se ne bi učinio sam sebi mudar. 020 PRO 026 006 Odsijeca noge sebi i gorčinu pije tko po bezumnom poruke šalje. 020 PRO 026 007 Klecava bedra u hromoga - mudra je izreka u ustima bezumničkim. 020 PRO 026 008 Kamen za praćku vezuje tko bezumnom iskazuje čast. 020 PRO 026 009 Trnovita grana u ruci pijanice: mudra izreka u ustima bezumnika. 020 PRO 026 010 Strijelac koji ranjava sve prolaznike: takav je onaj tko unajmljuje bezumnika. 020 PRO 026 011 Bezumnik se vraća svojoj ludosti kao što se pas vraća na svoju bljuvotinu. 020 PRO 026 012 Vidiš li čovjeka koji se sam sebi mudrim čini? Znaj, i od bezumnika ima više nade nego od njega! 020 PRO 026 013 Lijenčina veli: “Zvijer je na putu, i lav je na ulicama.” 020 PRO 026 014 Kao što se vrata okreću na stožerima svojim, tako i lijenčina na postelji svojoj. 020 PRO 026 015 Lijenčina umače ruku u zdjelu, ali je ne može prinijeti ustima. 020 PRO 026 016 Lijenčina se čini sebi mudrijim od sedmorice koji umno odgovaraju. 020 PRO 026 017 Psa za uši hvata tko se, u prolazu, umiješa u raspru koja ga se ne tiče. 020 PRO 026 018 Kao bjesomučnik koji baca zublje, strelice i sije smrt, 020 PRO 026 019 takav je čovjek koji vara bližnjega svoga i veli: “Samo se našalih.” 020 PRO 026 020 Kad nestane drva, oganj se gasi, i kad više nema klevetnika, prestaje svađa. 020 PRO 026 021 Ugljen je za žeravnicu i drvo za oganj, a svadljivac da raspaljuje svađu. 020 PRO 026 022 Klevetnikove su riječi kao slastice: spuštaju se u dno utrobe. 020 PRO 026 023 Srebrna gleđa preko zemljana suđa: laskave usne i opako srce. 020 PRO 026 024 Mrzitelj hini usnama svojim, a u sebi nosi prijevaru; 020 PRO 026 025 ne vjeruj mu kad ljupkim glasom govori, jer u srcu mu je sedam grdila; 020 PRO 026 026 ako himbom skriva mržnju, njegova će se opačina otkriti na zboru. 020 PRO 026 027 Tko jamu kopa, sam u nju pada, i tko kamen valja, na njega se prevaljuje. 020 PRO 026 028 Lažljiv jezik mrzi svoje žrtve, laskava usta propast spremaju. 020 PRO 027 001 Ne hvali se danom sutrašnjim jer ne znaš što danas može donijeti. 020 PRO 027 002 Neka te hvali drugi, a ne tvoja usta, tuđinac, a ne tvoje usne. 020 PRO 027 003 Težak je kamen i pijesak je težak, ali je od obojega teži bezumnikov bijes. 020 PRO 027 004 Jarost je okrutna i srdžba žestoka a tko će odoljeti ljubomoru? 020 PRO 027 005 Bolji je javni ukor nego lažna ljubav. 020 PRO 027 006 Čestiti su udarci prijateljevi, a lažni poljupci neprijateljevi. 020 PRO 027 007 Sito grlo prezire i med samotok, a gladnu je i sve gorko - slatko. 020 PRO 027 008 Kao ptica daleko od gnijezda svog, takav je čovjek daleko od svojeg zavičaja. 020 PRO 027 009 Kao što ulje i kad vesele srce, tako i slatkoća prijateljstva tješi dušu. 020 PRO 027 010 Ne ostavljaj prijatelja svoga ni prijatelja očeva i ne dolazi u kuću bratovu kad si u nesreći; bolji je susjed blizu nego brat daleko. 020 PRO 027 011 Budi mudar, sine moj, i obraduj mi srce da mogu odgovoriti onome koji me grdi. 020 PRO 027 012 Pametan čovjek opazi zlo i skrije se, a glupaci idu bezbrižno i trpe kaznu. 020 PRO 027 013 Uzmi haljinu onomu tko je jamčio za drugoga i oplijeni ga mjesto tuđinca. 020 PRO 027 014 Tko pozdravlja svoga prijatelja naglas, a rano ujutro, prima mu se blagoslov za kletvu. 020 PRO 027 015 Streha što prokišnjava za žestoke kiše i svadljiva žena - jedno su te isto. 020 PRO 027 016 Tko nju zaustavlja, zaustavlja vjetar i desnicom hvata ulje. 020 PRO 027 017 Željezo se željezom oštri i čovjek oštri jedan drugoga. 020 PRO 027 018 Tko čuva smokvu, jede od njena ploda, i tko čuva svoga gospodara, poštiva se. 020 PRO 027 019 Kao što se u vodi različito odražava lice od lica, tako i u srcu čovjek od čovjeka. 020 PRO 027 020 Carstvo Smrti i Propast ne mogu se zasititi, tako ni oči čovječje. (Sheol h7585) 020 PRO 027 021 Taljika je za srebro i peć za zlato, a čovjek se poznaje po ustima koja ga hvale. 020 PRO 027 022 Da bezumnika stučeš tučkom u stupi, ne bi ga ostavila ludost njegova. 020 PRO 027 023 Brižno pazi na stoku svoju i srcem se brini o stadima, 020 PRO 027 024 jer blago ne traje dovijeka; i baštini li se kruna od koljena do koljena? 020 PRO 027 025 Kad trava nikne i zelen se pokaže i bilje se kupi planinsko, 020 PRO 027 026 tad su ti janjci za odijelo i jarci za kupovinu polja; 020 PRO 027 027 tad imaš izobilje kozjega mlijeka sebi za jelo, i za hranu kući svojoj i za prehranu sluškinjama svojim. 020 PRO 028 001 Opaki bježe i kad ih nitko ne progoni, a pravednici su neustrašivi kao mladi lav. 020 PRO 028 002 Kad se u zemlji griješi, mnogi su joj knezovi, a s čovjekom razumnim i umnim uprava je postojana. 020 PRO 028 003 Čovjek opak koji tlači ubogoga - kiša je razorna poslije koje kruha nema. 020 PRO 028 004 Koji zapuštaju Zakon, veličaju opake, a koji se drže Zakona, protive im se. 020 PRO 028 005 Zli ljudi ne razumiju pravice, a koji traže Jahvu, razumiju sve. 020 PRO 028 006 Bolji je siromah koji živi bezazleno nego bogataš koji kroči krivim putem. 020 PRO 028 007 Tko se drži Zakona, razuman je sin, a tko se druži s izbjeglicama, sramoti oca svoga. 020 PRO 028 008 Tko umnožava bogatstvo svoje lihvom i pridom, skuplja ga onomu tko je milostiv ubogima. 020 PRO 028 009 Tko uklanja uho svoje da ne sluša Zakona, i molitva je njegova mrska. 020 PRO 028 010 Tko zavodi poštene na put zao, past će u jamu svoju, a pošteni će baštiniti sreću. 020 PRO 028 011 Bogat se čovjek čini sebi mudrim, ali će ga razuman siromah raskrinkati. 020 PRO 028 012 Velika je slava kad se raduju pravednici, a kad se dižu opaki, ljudi se kriju. 020 PRO 028 013 Tko skriva svoje grijehe, nema sreće, a tko ih ispovijeda i odriče ih se, milost nalazi. 020 PRO 028 014 Blago čovjeku uvijek bojaznu, jer čovjek okorjela srca zapada u nesreću. 020 PRO 028 015 Lav koji riče i gladan medvjed: takav je opak vladalac siromašnu narodu. 020 PRO 028 016 Nerazuman knez čini mnoga nasilja, a koji mrzi lakomost, dugo živi. 020 PRO 028 017 Onaj koga tišti krvna krivica, do groba bježi: ne zaustavljajte ga. 020 PRO 028 018 Spasava se tko živi pravedno, tko se koleba između dva puta, propada na jednom od njih. 020 PRO 028 019 Tko obrađuje svoju zemlju, nasitit će se kruha, a tko trči za tlapnjama, nasitit će se siromaštva. 020 PRO 028 020 Čestit čovjek stječe blagoslov, a tko hrli za bogatstvom, ne ostaje bez kazne. 020 PRO 028 021 Ne valja biti pristran na sudu, jer i za zalogaj kruha čovjek čini zlo. 020 PRO 028 022 Pohlepnik hrli za bogatstvom, a ne zna da će ga stići oskudica. 020 PRO 028 023 Tko kori čovjeka, nalazi poslije veću milost nego onaj koji laska jezikom. 020 PRO 028 024 Tko pljačka oca svoga i majku svoju i veli: “Nije grijeh”, drug je razbojniku. 020 PRO 028 025 Lakomac zameće svađu, a tko se uzda u Jahvu, uspjet će. 020 PRO 028 026 Bezuman je tko se uzda u svoje srce, a spasava se tko živi mudro. 020 PRO 028 027 Tko daje siromahu, ne trpi oskudicu; a tko odvraća oči svoje, bit će proklet. 020 PRO 028 028 Kad se dižu opaki, ljudi se kriju, a kad propadaju, tad se množe pravednici. 020 PRO 029 001 Čovjek koji, po opomeni, ostaje tvrdoglav, u tren će se slomiti, i neće mu biti spasa. 020 PRO 029 002 Narod se veseli kad se množe pravednici, a puk uzdiše kad zavlada opaki. 020 PRO 029 003 Čovjek koji ljubi mudrost, veseli oca svoga, a koji se druži s bludnicama, rasipa imetak. 020 PRO 029 004 Kralj pravicom održava državu, a ruši je čovjek koji nameće daće. 020 PRO 029 005 Čovjek koji laska bližnjemu svome razapinje mrežu stopama njegovim. 020 PRO 029 006 U grijehu je zamka zlu čovjeku, a pravednik likuje i veseli se. 020 PRO 029 007 Pravednik razumije pravo malenih, a opaki ne shvaća spoznaju. 020 PRO 029 008 Podsmjevači uzbunjuju grad, a mudri stišavaju srdžbu. 020 PRO 029 009 Kad se mudrac parbi s bezumnikom, il' se srdio, il' se smijao, svejednako mira nema. 020 PRO 029 010 Krvopije mrze poštenoga, a pravednici mu se za život brinu. 020 PRO 029 011 Bezumnik izlijeva sav svoj gnjev, a mudrac susteže svoju srdžbu. 020 PRO 029 012 Ako vladalac posluša riječ lažljivu, sve mu sluge postaju opake. 020 PRO 029 013 Siromah se i gulikoža susreću: Jahve obojici prosvjetljuje oči. 020 PRO 029 014 Kralj koji sudi siromasima po istini ima prijesto čvrst dovijeka. 020 PRO 029 015 Šiba i ukor podaruju mudrost, a razuzdan mladić sramoti majku svoju. 020 PRO 029 016 Kad se množe opaki, množi se i grijeh, ali pravednici promatraju propast njihovu. 020 PRO 029 017 Ukori sina svoga, i zadovoljit će te i dati radost duši tvojoj. 020 PRO 029 018 Kad objave nema, narod se razuzda, a blago onome tko se drži Zakona! 020 PRO 029 019 Samim se riječima sluga ne popravlja, jer se ne pokorava iako umom shvaća. 020 PRO 029 020 Jesi li vidio čovjeka brza na riječima? I bezumnik ima više nade nego on. 020 PRO 029 021 Tko mazi slugu svoga od djetinjstva bit će mu poslije neposlušan. 020 PRO 029 022 Gnjevljiv čovjek zameće svađu, a naprasit čovjek počini mnoge grijehe. 020 PRO 029 023 Oholost ponizuje čovjeka, a ponizan duhom postiže časti. 020 PRO 029 024 Tko s lupežom plijen dijeli, mrzi sebe samog: čuje proklinjanje i ništa ne otkriva. 020 PRO 029 025 Strah čovjeku postavlja zamku, a tko se uzda u Jahvu, nalazi okrilje. 020 PRO 029 026 Mnogi traže milost vladaočevu, ali Jahve dijeli pravdu svakome. 020 PRO 029 027 Nepravednik je mrzak pravednicima, a pravednik je mrzak opakima. 020 PRO 030 001 Riječi Agura, sina Jakeova, iz Mase; proročanstvo njegovo za Itiela, za Itiela i Ukala. 020 PRO 030 002 Da, preglup sam da bih bio čovjek i nemam razbora čovječjeg. 020 PRO 030 003 Ne stekoh mudrosti i ne poznajem znanosti svetih! 020 PRO 030 004 Tko uzađe na nebo i siđe? Tko uhvati vjetar u šake svoje? Tko sabra vode u plašt svoj? Tko postavi krajeve zemaljske? Kako se zove i kako mu se zove sin? Znaš li? 020 PRO 030 005 Svaka je Božja riječ prokušana, štit onima koji se u nj uzdaju. 020 PRO 030 006 Ne dodaji ništa njegovim riječima, da te ne prekori i ne smatra lažljivim. 020 PRO 030 007 Za dvoje te molim, ne uskrati mi, dok ne umrem: 020 PRO 030 008 udalji od mene licemjernu i lažnu riječ; ne daj mi siromaštva ni bogatstva: hrani me kruhom mojim dostatnim; 020 PRO 030 009 inače bih, presitivši se, zatajio tebe i rekao: “Tko je Jahve?” Ili bih, osiromašivši, krao i oskvrnio ime Boga svojega. 020 PRO 030 010 Ne klevetaj sluge gospodaru njegovu, jer bi te mogao kleti i ti morao okajati. 020 PRO 030 011 Ima izrod koji kune oca svoga i ne blagoslivlje majke svoje! 020 PRO 030 012 Izrod koji za se misli da je čist, a od kala svojeg nije opran! 020 PRO 030 013 Izrod uznositih očiju koji visoko diže svoje trepavice! 020 PRO 030 014 Izrod komu su zubi mačevi i očnjaci noževi da proždiru nesretnike na zemlji i siromahe među ljudima! 020 PRO 030 015 Pijavica ima dvije kćeri: “Daj! Daj!” Postoje tri stvari nezasitne i četiri koje ne kažu: “Dosta!” 020 PRO 030 016 Carstvo smrti, jalova utroba, zemlja nikad gasna vode i vatra koja nikad ne kaže: “Dosta!” (Sheol h7585) 020 PRO 030 017 Oko koje se ruga ocu i odriče posluh majci iskljuvat će potočni gavrani i izjesti mladi orlovi. 020 PRO 030 018 Troje mi je nedokučivo, a četvrto ne razumijem: 020 PRO 030 019 put orlov po nebu, put zmijin po stijeni, put lađin posred mora i put muškarčev djevojci. 020 PRO 030 020 Takav je put preljubnice: najede se, obriše usta i veli: “Nisam sagriješila.” 020 PRO 030 021 Od troga se zemlja ljulja, a četvrtoga ne može podnijeti: 020 PRO 030 022 od roba kad postane kralj i kad se prostak kruha nasiti, 020 PRO 030 023 od puštenice kad se uda i sluškinje kad istisne svoju gospodaricu. 020 PRO 030 024 Četvero je maleno na zemlji, ali mudrije od mudraca: 020 PRO 030 025 mravi, nejaki stvorovi, koji sebi ljeti spremaju hranu; 020 PRO 030 026 jazavci, stvorovi bez moći, što u stijeni grade sebi stan; 020 PRO 030 027 skakavci, koji nemaju kralja, a svi idu u poretku; 020 PRO 030 028 gušter, što se rukama hvata, a prodire u kraljevske palače. 020 PRO 030 029 Troje ima lijep korak, a četvero lijepo hodi: 020 PRO 030 030 lav, junak među zvijerima, koji ni pred kim ne uzmiče; 020 PRO 030 031 pijetao što se odvažno šeće među kokošima; jarac koji vodi stado; i kralj sa svojom vojskom. 020 PRO 030 032 Ako si ludovao oholeći se ili to svjesno činio, stavi ruku na usta. 020 PRO 030 033 Kad se mlijeko metÄe, izlazi maslac; kad se nos pritisne, poteče krv; kad se srdžba potisne, dobiva se spor. 020 PRO 031 001 Riječ Lemuela, kralja Mase, kojima ga je učila majka njegova. 020 PRO 031 002 Ne, sine moj! Ne, sine srca mog! Ne, sine zavjeta mojih! 020 PRO 031 003 Ne daj snage svoje ženama ni putova svojih zatiračima kraljeva. 020 PRO 031 004 Nije za kraljeve, Lemuele, ne pristaje kraljevima vino piti, ni glavarima piće opojno, 020 PRO 031 005 da u piću ne zaborave zakona i prevrnu pravo nevoljnicima. 020 PRO 031 006 Dajte žestoko piće onomu koji će propasti i vino čovjeku komu je gorčina u duši: 020 PRO 031 007 on će piti i zaboraviti svoju bijedu i neće se više sjećati svoje nevolje. 020 PRO 031 008 Otvaraj usta svoja za nijemoga i za pravo sviju nesretnika što propadaju. 020 PRO 031 009 Otvaraj usta svoja, sudi pravedno i pribavi pravo siromahu i nevoljniku. 020 PRO 031 010 Tko će naći ženu vrsnu? Više vrijedi ona nego biserje. 020 PRO 031 011 Muževljevo se srce uzda u nju i blagom neće oskudijevati. 020 PRO 031 012 Ona mu čini dobro, a ne zlo, u sve dane vijeka svojeg. 020 PRO 031 013 Pribavlja vunu i lan i vješto radi rukama marnim. 020 PRO 031 014 Ona je kao lađa trgovačka: izdaleka donosi kruh svoj. 020 PRO 031 015 Još za noći ona ustaje, hrani svoje ukućane i određuje posao sluškinjama svojim. 020 PRO 031 016 Opazi li polje, kupi ga; plodom svojih ruku sadi vinograd. 020 PRO 031 017 Opasuje snagom bedra svoja i živo miče rukama. 020 PRO 031 018 Vidi kako joj posao napreduje: noću joj se ne gasi svjetiljka. 020 PRO 031 019 Rukama se maša preslice i prstima drži vreteno. 020 PRO 031 020 Siromahu dlan svoj otvara, ruke pruža nevoljnicima. 020 PRO 031 021 Ne boji se snijega za svoje ukućane, jer sva čeljad ima po dvoje haljine. 020 PRO 031 022 Sama sebi šije pokrivače, odijeva se lanom i purpurom. 020 PRO 031 023 Muž joj je slavan na Vratima, gdje sjedi sa starješinama zemaljskim. 020 PRO 031 024 Platno tka i prodaje ga i pojase daje trgovcu. 020 PRO 031 025 Odjevena je snagom i dostojanstvom, pa se smije danu budućem. 020 PRO 031 026 Svoja usta mudro otvara i pobožan joj je nauk na jeziku. 020 PRO 031 027 Na vladanje pazi ukućana i ne jede kruha besposlice. 020 PRO 031 028 Sinovi njezini podižu se i sretnom je nazivaju, i muž njezin hvali je: 020 PRO 031 029 “Mnoge su žene bile vrsne, ali ti ih sve nadmašuješ.” 020 PRO 031 030 Lažna je ljupkost, tašta je ljepota: žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu. 020 PRO 031 031 Plod joj dajte ruku njezinih i neka je na Vratima hvale djela njezina! # # BOOK 021 ECC Ecclesiastes Propovjednik 021 ECC 001 001 Misli Propovjednika, Davidova sina, kralja u Jeruzalemu. 021 ECC 001 002 Ispraznost nad ispraznošću, veli Propovjednik, ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost! 021 ECC 001 003 Kakva je korist čovjeku od svega truda njegova kojim se trudi pod suncem? 021 ECC 001 004 Jedan naraštaj odlazi, drugi dolazi, a zemlja uvijek ostaje. 021 ECC 001 005 Sunce izlazi, sunce zalazi i onda hiti svojem mjestu odakle izlazi. 021 ECC 001 006 Vjetar puše na jug i okreće se na sjever, kovitla sad ovamo sad onamo i vraća se u novom vrtlogu. 021 ECC 001 007 Sve rijeke teku u more i more se ne prepunja; odakle teku rijeke, onamo se vraćaju da ponovo počnu svoj tok. 021 ECC 001 008 Sve je mučno. Nitko ne može reći da se oči nisu do sita nagledale i uši dovoljno naslušale. 021 ECC 001 009 Što je bilo, opet će biti, i što se činilo, opet će se činiti, i nema ništa novo pod suncem. 021 ECC 001 010 Ima li išta o čemu bi se moglo reći: “Gle, ovo je novo!” Sve je već davno prije nas postojalo. 021 ECC 001 011 Samo, od prošlosti ne ostade ni spomena, kao što ni u budućnosti neće biti sjećanja na ono što će poslije doći. 021 ECC 001 012 Ja, Propovjednik, bijah kralj nad Izraelom u Jeruzalemu. 021 ECC 001 013 I trudih se da mudrošću istražim i dokučim sve što biva pod nebom; o, kako mučnu zadaću zadade Bog sinovima ljudskim. 021 ECC 001 014 Vidjeh sve što se čini pod suncem: kakve li ispraznosti i puste tlapnje! 021 ECC 001 015 Što je krivo, ne može se ispraviti; čega nema, izbrojiti se ne može. 021 ECC 001 016 Rekoh onda sam sebi: “Gle, stekao sam veću mudrost nego bilo tko od mojih prethodnika u Jeruzalemu. Duh moj sabrao je golemu mudrost i znanje.” 021 ECC 001 017 Mudrost pomnjivo proučih, a tako i glupost i ludost, ali sam spoznao da je to pusta tlapnja. 021 ECC 001 018 Mnogo mudrosti - mnogo jada; što više znanja, to više boli. 021 ECC 002 001 Tad rekoh u srcu svom: “Daj da okušam užitak i vidim što naslada pruža” - ali gle: i to je ispraznost! 021 ECC 002 002 O smijehu rekoh: “Ludost je”; o užitku: “Čemu valja?” 021 ECC 002 003 Odlučih tijelo krijepiti vinom, a srce posvetiti mudrosti; poželjeh prigrliti i ludost, kako bih spoznao usrećava li ljude ono što pod nebesima čine za izbrojenih dana svojega života. 021 ECC 002 004 Učinih velika djela: sazidah sebi palače, zasadih vinograde; 021 ECC 002 005 uredih perivoje i voćnjake, nasadih u njima voćke svakojake. 021 ECC 002 006 Načinih jezera da plodna sadišta natapam. 021 ECC 002 007 Nakupovah robova i robinja, imadoh i sluge domaće, a tako i stada krupne i sitne stoke više no itko prije mene u Jeruzalemu. 021 ECC 002 008 Nagomilah srebro i zlato i blago kraljeva i pokrajina, nabavih pjevače i pjevačice i svakoga raskošja ljudskog, sve škrinju na škrinji. 021 ECC 002 009 I postadoh tako velik, veći no bilo tko prije mene u Jeruzalemu; a nije me ni mudrost moja ostavila. 021 ECC 002 010 I što god su mi oči poželjele, nisam im uskratio, niti branih srcu svojemu kakva veselja, već se srce moje veselilo svakom trudu mojem, i takva bi nagrada svakom mojem naporu. 021 ECC 002 011 A onda razmotrih sva svoja djela, sve napore što uložih da do njih dođem - i gle, sve je to opet ispraznost i pusta tlapnja! I ništa nema valjano pod suncem. 021 ECC 002 012 Okrenuh zatim misao svoju mudrosti, gluposti i ludosti. Što, na priliku, čini kraljev nasljednik? Ono što je već učinjeno. 021 ECC 002 013 I spoznadoh da je bolja mudrost od ludosti, kao što je svjetlost bolja od tame. 021 ECC 002 014 Mudracu su oči u glavi, a bezumnik luta u tami. Ali također znam da obojicu stiže ista kob. 021 ECC 002 015 Zato rekoh u sebi: “Kakva je sudbina luđaku, takva je i meni. Čemu onda žudjeti za mudrošću?” I rekoh u srcu: “I to je ispraznost!” 021 ECC 002 016 Jer trajna spomena nema ni mudru ni bezumniku: obojicu će poslije nekog vremena prekriti zaborav! I, jao, mudrac mora umrijeti kao i bezumnik. 021 ECC 002 017 Omrznuh život, jer mi se učini mučnim sve što se zbiva pod suncem: sve je ispraznost i pusta tlapnja. 021 ECC 002 018 Zamrzih sve za što sam se pod suncem trudio i što sad ostavljam svome nasljedniku. 021 ECC 002 019 Tko zna hoće li on biti mudar ili lud? Pa ipak on će biti gospodar sve moje muke u koju uložih sav svoj napor i mudrost pod suncem. I to je ispraznost. 021 ECC 002 020 I stao sam srcem očajavati zbog velikog napora kojim sam se trudio pod suncem. 021 ECC 002 021 Jer čovjek se trudi mudro i umješno i uspješno, pa sve to mora ostaviti u baštinu drugomu koji se oko toga nije uopće trudio. I to je ispraznost i velika nevolja. 021 ECC 002 022 Jer što on dobiva za sav svoj napor i trud koji je pod suncem podnio? 021 ECC 002 023 Jer svi su njegovi dani doista mukotrpni, poslovi mu puni brige; čak ni noću ne miruje srce njegovo. I to je ispraznost. 021 ECC 002 024 Nema čovjeku druge sreće već jesti i piti i biti zadovoljan svojim poslom. I to je, vidim, dar Božje ruke. 021 ECC 002 025 Jer tko bi mogao jesti, tko li nezadovoljan biti, osim po njemu. 021 ECC 002 026 Mudrost, spoznaju, radost on daruje onom tko mu je po volji, a grešniku nameće zadaću da sabira i skuplja za onoga tko je po volji Bogu. I to je ispraznost i pusta tlapnja. 021 ECC 003 001 Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme. 021 ECC 003 002 Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog. 021 ECC 003 003 Vrijeme ubijanja i vrijeme liječenja; vrijeme rušenja i vrijeme građenja. 021 ECC 003 004 Vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja. 021 ECC 003 005 Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja; vrijeme grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje. 021 ECC 003 006 Vrijeme traženja i vrijeme gubljenja; vrijeme čuvanja i vrijeme odbacivanja. 021 ECC 003 007 Vrijeme deranja i vrijeme š§ijenja; vrijeme šutnje i vrijeme govorenja. 021 ECC 003 008 Vrijeme ljubljenja i vrijeme mržnje; vrijeme rata i vrijeme mira. 021 ECC 003 009 Koja je posleniku korist od njegovih napora? 021 ECC 003 010 Razmišljam o mučnoj zadaći što je Bog zadade sinovima ljudskim. 021 ECC 003 011 Sve što on čini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio čovjeku uvid u vjekove, čovjek ne može dokučiti djela koja Boga čini od početka do kraja. 021 ECC 003 012 Znam da nije druge sreće čovjeku osim da se veseli i čini dobro za svojega života. 021 ECC 003 013 I kad čovjek jede i pije i uživa u svojem radu, i to je Božji dar. 021 ECC 003 014 I znam da sve što Bog čini, čini za stalno. Tome se ništa dodati ne može niti mu se može oduzeti; a Bog čini tako da ga se boje. 021 ECC 003 015 Što biva, već bijaše, i što će biti, već je bilo; a Bog obnavlja što je prohujalo. 021 ECC 003 016 Još vidim kako pod suncem umjesto pravice vlada nepravda i umjesto pravednika zločinac. 021 ECC 003 017 Zato rekoh u sebi: “Bog će suditi i pravedniku i zločincu, jer ovdje ima vrijeme za svaku namjeru i čin.” 021 ECC 003 018 Još rekoh u sebi: “Ljudi se ponašaju tako da Bog može pokazati kakvi su uistinu, da su jedni drugima poput zvijeri.” 021 ECC 003 019 Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i dišu jednakim dahom, i čovjek ničim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ispraznost. 021 ECC 003 020 I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u prah se vraćaju. 021 ECC 003 021 Tko zna da li dah ljudski uzlazi gore, a dah zvijeri silazi dolje k zemlji? 021 ECC 003 022 Uviđam da čovjeku druge sreće nema osim radosti u svome djelu, jer to je ljudska sudbina. A tko će ga dovesti do toga da dozna što će biti poslije njega? 021 ECC 004 001 Opet stadoh promatrati sva nasilja koja se čine pod suncem, i gle, suze potlačenih, i nikog nema da ih utre; i nasilje iz tlačiteljske ruke, a zaštitnika niotkuda. 021 ECC 004 002 Zato sretnima smatram mrtve koji su već pomrli; sretniji su od živih što još žive. 021 ECC 004 003 A od obojih je sretniji onaj koji još nije postao, koji nije vidio zlih djela što se čine pod suncem. 021 ECC 004 004 Nadalje iskusih da svaki napor i svaki uspjeh pribavlja čovjeku zavist njegova bližnjeg. I to je ispraznost i pusta tlapnja. 021 ECC 004 005 Bezumnik prekriži ruke i izjeda sebe. 021 ECC 004 006 Bolja je puna šaka u miru nego obje pregršti mučna rada i puste tlapnje. 021 ECC 004 007 I još jednu opazih ispraznost pod suncem: 021 ECC 004 008 Čovjek potpun samac - bez sina, bez brata, i opet nema kraja njegovu trudu; oči mu se ne mogu nasititi blaga; a ne misli: za koga se mučim i uskraćujem dobro sebi? I to je ispraznost i zla briga. 021 ECC 004 009 Bolje je dvojici nego jednome, jer imaju bolju plaću za svoj trud. 021 ECC 004 010 Padne li jedan, drugi će ga podići; a teško jednomu! Ako padne, nema nikoga da ga podigne. 021 ECC 004 011 Pa ako se i spava udvoje, toplije je; a kako će se samac zagrijati? 021 ECC 004 012 I ako tko udari na jednoga, dvojica će mu se oprijeti; i trostruko se uže ne kida brzo. 021 ECC 004 013 Bolji je mladić siromašan a mudar nego kralj star a lud, koji više ne zna za savjet. 021 ECC 004 014 Jer mladić može izići iz tamnice i postati kraljem, iako se rodio kao prosjak u svom kraljevstvu. 021 ECC 004 015 Opazih kako svi koji žive i hode pod suncem pristaju uz mladića, uz nastupnika koji ga naslijedi. 021 ECC 004 016 On stupa na čelo bezbrojnih podanika i kasniji se naraštaji ne mogahu zbog njega radovati. I to je zacijelo ispraznost i pusta tlapnja. 021 ECC 005 001 Kad odlaziš u Božji dom, pazi na korake svoje. Priđi da mogneš čuti - žrtva je valjanija nego prinos luđaka, jer oni i ne znaju da čine zlo. 021 ECC 005 002 Ne nagli ustima svojim i ne žuri se s riječima pred Bogom, jer je Bog na nebu, a ti si na zemlji; zato štedi svoje riječi. 021 ECC 005 003 San dolazi od mnogih briga, a lud govor od mnoštva riječi. 021 ECC 005 004 Kad zavjetuješ štogod Bogu, odmah to izvrši, jer njemu nisu mili bezumnici. Zato ispuni svaki svoj zavjet. 021 ECC 005 005 Bolje je ne zavjetovati, nego zavjetovati a ne izvršiti zavjeta. 021 ECC 005 006 Ne daj ustima svojim da te navode na grijeh i ne reci kasnije pred anđelom da je bilo nehotice. Zašto pružati Bogu priliku da se srdi na riječ tvoju i uništi djelo tvojih ruku? 021 ECC 005 007 Koliko sanja, toliko i ispraznosti; mnogo riječi - isprazna tlapnja. Zato boj se Boga. 021 ECC 005 008 Ako vidiš gdje tlače siromaha i gaze pravo i pravicu u zemlji, ne čudi se tomu, jer nad visokim straži viši, a nad njim najviši. 021 ECC 005 009 Korist zemlje je nada sve; i kralj ovisi o zemljištu. 021 ECC 005 010 Tko novce ljubi, nikad ih dosta nema; tko bogatstvo ljubi, nikad mu dosta probitka. I to je ispraznost. 021 ECC 005 011 Gdje je mnogo bogatstva, mnogo je i gotovana, pa kakva je korist od toga gospodaru, osim što ga očima gleda? 021 ECC 005 012 Sladak je dan radiši, jeo malo ili mnogo, dok bogatstvo ne da bogatašu zaspati. 021 ECC 005 013 I vidjeh teško zlo pod suncem: skupljeno blago što je na propast svojemu vlasniku. 021 ECC 005 014 Jer zlom nezgodom propadne takvo bogatstvo te sinu što mu se rodi ne ostane ništa. 021 ECC 005 015 Gol je izašao iz utrobe majke svoje i tako će gol i otići kakav je i došao; ništa nema od svega svojeg truda da ponese. 021 ECC 005 016 I to je teško zlo što tako odlazi kako je i došao; pa kakva mu je korist što se u vjetar mučio. 021 ECC 005 017 Sve svoje dane živi u tami, nevolji, brizi, bolesti i srdžbi. 021 ECC 005 018 Ovo, stoga, zaključujem: prava je sreća čovjeku jesti i piti i biti zadovoljan sa svim svojim trudom kojim se muči pod suncem za kratka vijeka koji mu je dao Bog, jer takva mu je sudbina dosuđena. 021 ECC 005 019 Pa ako je čovjeku Bog dao bogatstvo i imanje da ih uživa i bude zadovoljan svojim djelom - i to je dar od Boga. 021 ECC 005 020 Jer tada barem ne misli mnogo na dane svog života, kad mu Bog daje da mu se srce veseli. 021 ECC 006 001 I vidjeh: ima još jedno zlo pod suncem i teško tišti ljude. 021 ECC 006 002 Nekomu Bog udijeli bogatstvo i blago i počasti te ima sve što mu duša poželi, ali mu ne udijeli da to i uživa, nego uživa tuđinac. To je ispraznost i grdna nevolja. 021 ECC 006 003 I velim: bolje je nedonošče od onoga koji bi rodio stotinu djece i živio mnogo godina, a sam se ne bi naužio dobra niti bi imao pogreba; 021 ECC 006 004 jer je nedonošče uzalud došlo i u tamu otišlo i ime mu je tamom pokriveno; 021 ECC 006 005 sunca čak ne vidje niti spozna - a spokojnije je od onoga. 021 ECC 006 006 Pa kad bi takav živio i dvije tisuće godina, a svojeg dobra ne bi uživao, zar ne odlaze obojica jednako na isto mjesto? 021 ECC 006 007 Čovjek se trudi samo da bi jeo, a želudac njegov nikad da se nasiti. 021 ECC 006 008 Jer po čemu je mudrac bolji od luđaka i što reći o siromahu koji se umije držati pred ljudima? 021 ECC 006 009 Bolje je očima vidjeti nego duhom lutati. I to je ispraznost i pusta tlapnja. 021 ECC 006 010 Što je već bilo, ime ima; i zna se što je čovjek; i on se ne može parbiti s jačim od sebe. 021 ECC 006 011 Što više riječi, to veća ispraznost svega, i koja je od toga korist čovjeku? 021 ECC 006 012 Tko zna što je dobro čovjeku u životu njegovu, za ono malo dana koje tako isprazno živi, koji mu prolaze kao sjena? Tko će kazati čovjeku što će biti poslije njega pod suncem? 021 ECC 007 001 Bolji je dobar glas nego skupocjeno ulje, i smrtni dan nego dan rođenja. 021 ECC 007 002 Bolje je ići u kuću gdje je žalost nego u kuću gdje je gozba, jer ondje je kraj svakoga čovjeka, i tko je živ, nek' primi k srcu! 021 ECC 007 003 Bolji je jad nego smijeh, jer pod žalosnim licem srce je radosno. 021 ECC 007 004 Srce je mudrih ljudi u kući žalosti, a srce bezumnih u kući veselja. 021 ECC 007 005 Bolje je poslušati ukor mudra čovjeka negoli slušati hvalospjev luđaka. 021 ECC 007 006 Jer kao prasak trnja ispod kotla, takav je smijeh luđaka, i to je ispraznost. 021 ECC 007 007 Jer smijeh od mudraca čini luđaka i veselje kvari srce. 021 ECC 007 008 Bolji je svršetak stvari nego njezin početak i bolja je strpljivost od oholosti. 021 ECC 007 009 Ne nagli u srdžbu, jer srdžba počiva u srcu luđaka. 021 ECC 007 010 Ne pitaj zašto su negdašnja vremena bila bolja od ovih, jer to nije mudro pitanje. 021 ECC 007 011 Mudrost je dragocjena baština i probitak onima na koje sunce sja. 021 ECC 007 012 Jer kao što je novac zaštita, tako je i mudrost; a prednost je mudrosti u tome što izbavlja onoga tko je ima. 021 ECC 007 013 Pogledaj djela Božja; tko može ispraviti što je on iskrivio? 021 ECC 007 014 U sretan dan uživaj sreću, a u zao dan razmišljaj: Bog je stvorio jedno kao i drugo - da čovjek ne otkrije ništa od svoje budućnosti. 021 ECC 007 015 Svašta vidjeh u svojemu ništavnom životu: pravednik propada unatoč svojoj pravednosti, a bezbožnik i dalje živi unatoč svojoj bezbožnosti. 021 ECC 007 016 Ne budi prepravedan i ne budi premudar; zašto da se uništavaš? 021 ECC 007 017 Ne budi preopak i ne budi lud; zašto bi umro prije vremena? 021 ECC 007 018 Dobro je da držiš jedno, ali ni drugo ne puštaj iz ruke, jer tko se boji Boga, izbavlja se od svega. 021 ECC 007 019 Mudrost mudraca veću moć daje gradu nego deset mogućnika. 021 ECC 007 020 Na zemlji nema pravednika koji, čineći dobro, ne bi nikad sagriješio. 021 ECC 007 021 I još jedno: nemoj se obazirati na govorkanje; čut ćeš možda da te sluga tvoj proklinjao; 021 ECC 007 022 a zna tvoje srce kako si i ti često druge proklinjao. 021 ECC 007 023 Sve sam to mudrošću iskušao. Mislio sam da sam mudar, ali mi je mudrost bila nedokučiva. 021 ECC 007 024 Ono što jest, daleko je i duboko, tako duboko - tko da i pronađe? 021 ECC 007 025 I još jednom pokušah istražiti i shvatiti mudrost i smisao, da spoznam opačinu kao ludost, a ludost kao bezumlje. 021 ECC 007 026 Otkrih da ima nešto gorče od smrti - žena, ona je zamka, srce joj je mreža, a ruke okovi; tko je Bogu drag, izmiče joj, a grešnik je njezin sužanj. 021 ECC 007 027 Eto, to sam sve u svemu otkrio, veli Propovjednik. 021 ECC 007 028 I još sam tražio, ali bez uspjeha. Nađoh čovjeka - jednog od tisuću, a žene ne nađoh među svima nijedne. 021 ECC 007 029 Otkrih ovo: Bog stvori čovjeka jednostavnim, a on snuje nebrojene spletke. 021 ECC 008 001 Tko je kao mudrac? Tko još umije tumačiti stvari? Mudrost čovjeku razvedruje lice i mijenja njegov namršteni lik. 021 ECC 008 002 Zato velim: slušaj kraljevu zapovijed zbog Božje zakletve. 021 ECC 008 003 Ne nagli da je prekršiš: ne budi tvrdoglav kad razlog nije dobar, jer on čini kako mu odgovara. 021 ECC 008 004 Jer kraljeva je riječ najjača, i tko ga smije pitati: “Što činiš?” 021 ECC 008 005 Tko se drži zapovijedi, ne poznaje nevolju, i mudrac zna za vrijeme i sud. 021 ECC 008 006 Jer postoji vrijeme i sud za sve, i čovjeka veoma tereti nedjelo njegovo 021 ECC 008 007 jer on ne zna što će biti; a tko mu može kazati kad će što biti? 021 ECC 008 008 Vjetar nitko ne može svladati, niti gospodariti nad danom smrtnim, niti ima odgode u ratu; niti opačina izbavlja onoga koji je čini. 021 ECC 008 009 Sve ovo vidjeh pazeći na sve što se čini pod suncem, kad čovjek vlada nad čovjekom na njegovu nesreću. 021 ECC 008 010 Dalje vidjeh kako opake nose na groblje, i ljudi iz svetog mjesta izlaze da ih slave zbog toga što su tako činili. I to je ispraznost. 021 ECC 008 011 Kad nema brze osude za zlo djelo, ljudsko je srce sklono činiti zlo. 021 ECC 008 012 I grešnik koji čini zlo i sto puta, dugo živi. Ja ipak znam da će biti sretni oni koji se boje Boga jer ga se boje. 021 ECC 008 013 Ali opak čovjek neće biti sretan i neće produljivati svoje dane ni kao sjena jer se ne boji Boga. 021 ECC 008 014 Ali je na zemlji ispraznost te pravednike stiže sudbina opakih, a opake sudbina pravednika. Velim: i to je ispraznost. 021 ECC 008 015 Zato slavim veselje, jer nema čovjeku sreće pod suncem nego u jelu, pilu i nasladi. I to neka ga prati u njegovoj muci za života koji mu Bog dade pod suncem. 021 ECC 008 016 Poslije svih napora da dokučim mudrost, pokušah spoznati što se radi na zemlji. Uistinu, čovjek ne nalazi spokojstva ni danju ni noću. 021 ECC 008 017 Promatram cjelokupno djelo Božje: i odista - nitko ne može dokučiti ono što se zbiva pod suncem. Jer ma koliko se čovjek trudio da otkrije, nikad ne može otkriti. Pa ni mudrac to ne može otkriti, iako misli da zna. 021 ECC 009 001 Razmišljah o svemu tome i shvatih kako su i pravednici i mudraci, sa djelima svojim, u Božjoj ruci; i čovjek ne razumije ni ljubavi ni mržnje, i njemu su obje ispraznost. 021 ECC 009 002 Svima je ista kob, pravednomu kao i opakom, čistomu i nečistomu, onomu koji žrtvuje kao i onomu koji ne žrtvuje; jednako dobru kao i grešniku, onomu koji se zaklinje kao i onomu koji se boji zakletve. 021 ECC 009 003 Najgore je od svega što biva pod suncem ovo: ista je kob svima, ljudsko je srce puno zla, ludost je u srcima ljudi dok žive, a potom se pridružuju mrtvima. 021 ECC 009 004 Jer onaj tko je među živima, ima nade: i živ pas više vrijedi nego mrtav lav. 021 ECC 009 005 Živi barem znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa niti imaju više nagrade, jer se zaboravlja i spomen na njih. 021 ECC 009 006 Davno je nestalo i njihove ljubavi, i mržnje, i zavisti, i više nemaju udjela ni u čem što biva pod suncem. 021 ECC 009 007 Zato s radošću jedi svoj kruh i vesela srca pij svoje vino, jer se Bogu već prije svidjelo tvoje djelo. 021 ECC 009 008 U svako doba nosi haljine bijele i ulja nek' ne ponestane na tvojoj glavi. 021 ECC 009 009 Uživaj život sa ženom koju ljubiš u sve dane svojega ispraznog vijeka koji ti Bog daje pod suncem, jer to je tvoj udio u životu i u trudu kojim se trudiš pod suncem. 021 ECC 009 010 I što god nakaniš učiniti, učini dok možeš, jer nema ni djela, ni umovanja, ni spoznaje, ni mudrosti u Podzemlju u koje ideš. (Sheol h7585) 021 ECC 009 011 Osim toga, vidjeh pod suncem: ne dobivaju trku hitri, ni boj hrabri; nema kruha za mudraca, ni bogatstva za razumne, ni milosti za učene, jer vrijeme i kob sve ih dostiže. 021 ECC 009 012 Čovjek ne zna svoga časa: kao ribe ulovljene u podmukloj mreži, i kao ptice u zamku uhvaćene, tako se hvataju sinovi ljudski u vrijeme nevolje koja ih iznenada spopada. 021 ECC 009 013 Još vidjeh pod suncem i ovu “mudrost” koja mi se učini velikom: 021 ECC 009 014 Bi jedan malen grad i u njem malo ljudi, a na nj udari velik kralj, opkoli ga i podiže oko njega velike opsadne tornjeve. 021 ECC 009 015 Ali se u njemu nađe čovjek siromah mudar koji spasi grad svojom mudrošću, a poslije se nitko nije sjećao toga čovjeka. 021 ECC 009 016 Ipak ja velim: bolja je mudrost nego jakost, ali se ne cijeni mudrost siromaha i ne slušaju njegove riječi. 021 ECC 009 017 Blage se riječi mudraca bolje čuju nego vika zapovjednika nad luđacima. 021 ECC 009 018 Mudrost više vrijedi nego bojno oružje, ali jedan jedini grešnik pokvari mnogo dobra. 021 ECC 010 001 Uginula muha usmrdi mirisno ulje, a i malo ludosti jače je od mudrosti i časti. 021 ECC 010 002 Mudrac kroči pravim putem, a luđak krivim. 021 ECC 010 003 Dovoljno je da luđak pođe putem: kako razbora nema, svakomu pokazuje da je lud. 021 ECC 010 004 Ako se na te digne vladaočev gnjev, ne ostavljaj svoga mjesta, jer blagost sprečava velike grijehe. 021 ECC 010 005 Ima zlo što ga vidjeh pod suncem kao prestupak koji dolazi od vladaoca: 021 ECC 010 006 ludost se podiže na najviša mjesta, a veliki zauzimaju niske položaje. 021 ECC 010 007 Vidjeh sluge na konjima, a knezove gdje idu pješice kao sluge. 021 ECC 010 008 Tko jamu kopa, u nju pada; i tko ruši zid, ujeda ga zmija. 021 ECC 010 009 Tko lomi kamenje, ono ga ranjava; tko cijepa drva, može nastradati. 021 ECC 010 010 Kad zatupi željezo i oštrica mu nije nabrušena, tada treba više snage; a nagrada mudrosti je uspjeh. 021 ECC 010 011 Ako zmija ujede prije čaranja, ništa onda opčaratelj ne koristi. 021 ECC 010 012 Pune su miline riječi iz usta mudraca, a bezumnika upropašćuju njegove usne. 021 ECC 010 013 On počinje svoje besjede ludošću i svršava ih potpunim bezumljem. 021 ECC 010 014 Luđak previše govori: čovjek ne poznaje budućnost, i tko mu može kazati što će poslije njega biti? 021 ECC 010 015 Luđake mori njihov trud; tko ne zna puta, ne može u grad. 021 ECC 010 016 Jao tebi, zemljo, kad ti je kralj premlad i knezovi se već ujutro goste. 021 ECC 010 017 Blago tebi, zemljo, kad ti je kralj plemenit i knezovi ti u svoje vrijeme blaguju da se okrijepe, a ne da se opiju. 021 ECC 010 018 S lijenosti se ugiblju grede, zbog nebrige prokišnjava kuća. 021 ECC 010 019 Ali su gozbe radi zabave i vino uveseljava život, a novci pribavljaju sve. 021 ECC 010 020 Ni u svojoj misli ne kuni kralja, ni u svojoj ložnici ne kuni bogataša, jer će ptice odnijeti glas i kleveta lako okrilati. 021 ECC 011 001 Baci kruh svoj na vodu i naći ćeš ga poslije mnogo vremena. 021 ECC 011 002 Podijeli sedmorici ili osmorici, jer ne znaš kakvo će zlo zadesiti zemlju. 021 ECC 011 003 Kad se oblaci napune kišom, prosiplju je na zemlju, a padne li drvo na jug ili na sjever, svejedno: gdje padne, ondje i ostaje. 021 ECC 011 004 Tko pazi na vjetar, ne sije, i tko gleda na oblake, ne žanje. 021 ECC 011 005 Kao što ne znaš koji je put vjetru ni kako postaju kosti u utrobi trudne žene, tako ne znaš ni djela Boga koji sve tvori. 021 ECC 011 006 Ujutro sij svoje sjeme, a navečer nek' ti ruka ne počiva. Jer ne znaš da li će biti bolje ovo ili ono, ili će oboje biti jednako dobro. 021 ECC 011 007 Ljupka je svjetlost i ugodno je očima vidjeti sunce. 021 ECC 011 008 Ali ako čovjek živi i mnogo godina, neka se uvijek veseli, a neka se sjeti da će tamnih dana biti mnogo. Ispraznost je sve što će doći. 021 ECC 011 009 Zato se raduj, mladiću, za svoje mladosti, i veseli se u danima svoga mladenaštva; idi putovima svoga srca i slijedi želje svojih očiju; ali znaj da će ti za sve to suditi Bog. 021 ECC 011 010 Ukloni dakle jad iz svoga srca i udalji bol od svojega tijela. Ali je isprazna i mladost i doba tamnih kosa. 021 ECC 012 001 I sjećaj se svoga Stvoritelja u danima svoje mladosti prije nego dođu zli dani i prispiju godine kad ćeš reći: “Ne mile mi se.” 021 ECC 012 002 Prije nego potamni sunce i svjetlost, mjesec i zvijezde, i vrate se oblaci iza kiše. 021 ECC 012 003 U dan kad zadrhte čuvari kuće i pognu se junaci, i dosađuju se mlinarice jer ih je premalo, i potamne oni koji gledaju kroz prozore; 021 ECC 012 004 kad se zatvore ulična vrata, oslabi šum mlina, kad utihne pjev ptice i zamru zvuci pjesme. 021 ECC 012 005 Kad je put uzbrdo muka i svaki izlazak prijetnja; a badem je u cvatu, i skakavac ne skače više, i koprov plot puca, jer čovjek ide u svoj vječni dom! A narikače već se kreću ulicama. 021 ECC 012 006 Prije nego se prekine srebrna vrpca i zlatna se svjetiljka razbije i razlupa se vrč na izvoru i slomi točak na bunaru; 021 ECC 012 007 i vrati se prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh se vrati Bogu koji ga je dao. 021 ECC 012 008 Ispraznost nad ispraznostima, veli Propovjednik, sve je ispraznost. 021 ECC 012 009 A osim toga što je sam Propovjednik bio mudar, on je i narod učio mudrosti te je odmjerio, ispitao i sastavio mnogo mudrih izreka. 021 ECC 012 010 Ujedno se Propovjednik trudio pronaći prikladne riječi i izravno izraziti istinu. 021 ECC 012 011 Besjede su mudrih ljudi kao ostani i kao pobodeni kolci: pastir se njima služi na dobro svojega stada. 021 ECC 012 012 I na kraju, sine moj, znaj da je neizmjerno mnogo truda potrebno da se napiše knjiga i da mnogo učenje umara tijelo. 021 ECC 012 013 Čujmo svemu završnu riječ: “Boj se Boga, izvršuj njegove zapovijedi, jer - to je sav čovjek.” 021 ECC 012 014 Jer sva će skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud. # # BOOK 022 SOL Song of Solomon Pjesma nad Pjesmama 022 SOL 001 001 Salomonova Pjesma nad pjesmama 022 SOL 001 002 Poljubi me poljupcem usta svojih, ljubav je tvoja slađa od vina. 022 SOL 001 003 Miris najboljih mirodija, ulje razlito ime je tvoje, zato te ljube djevojke. 022 SOL 001 004 Povuci me za sobom, bježimo! Kralj me uveo u odaje svoje. Igrat ćemo se i radovati zbog tebe, slavit ćemo ljubav tvoju više nego vino. Pravo je da te ljube. 022 SOL 001 005 Crna sam ali lijepa, kćeri jeruzalemske, kao šatori kedarski, kao zavjese Salomonove. 022 SOL 001 006 Ne gledajte što sam garava, to me sunce opalilo. Sinovi majke moje rasrdili se na mene, postavili me da čuvam vinograde; a svog vinograda, koji je u meni, nisam čuvala. 022 SOL 001 007 Reci mi, ti koga ljubi duša moja, gdje paseš, gdje se u podne odmaraš, da ne lutam, tražeći te, oko stada tvojih drugova. 022 SOL 001 008 Ako ne znaš, o najljepša među ženama, izađi i slijedi tragove stada i pasi kozliće svoje oko pastirskih koliba. 022 SOL 001 009 Usporedio bih te s konjima pod kolima faraonovim, o prijateljice moja. 022 SOL 001 010 Lijepi su obrazi tvoji među naušnicama, vrat tvoj pod ogrlicama. 022 SOL 001 011 Učinit ćemo za tebe zlatne naušnice s privjescima srebrnim. 022 SOL 001 012 - Dok se kralj odmara na svojim dušecima, (tada) nard moj miriše. 022 SOL 001 013 Dragi mi je moj stručak smirne što mi među grudima počiva. 022 SOL 001 014 Dragi mi je moj grozd ciprov u vinogradima engedskim. 022 SOL 001 015 - Gle, kako si lijepa, prijateljice moja, gle, kako si lijepa, imaš oči kao golubica. 022 SOL 001 016 - Gle, kako si lijep, dragi moj, gle, kako si mio. Zelenilo je postelja naša. 022 SOL 001 017 - Grede kuća naših cedri su, a natkrovlje čempresi. 022 SOL 002 001 - Ja sam cvijet šaronski, ljiljan u dolu. 022 SOL 002 002 - Što je ljiljan među trnjem, to je prijateljica moja među djevojkama. 022 SOL 002 003 - Što je jabuka među šumskim stablima, to je dragi moj među mladićima; bila sam željna hlada njezina i sjedoh, plodovi njeni slatki su grlu mome. 022 SOL 002 004 Uveo me u odaje vina i pokrio me zastavom ljubavi. 022 SOL 002 005 Okrijepite me kolačima, osvježite jabukama, jer sam bolna od ljubavi. 022 SOL 002 006 Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli. 022 SOL 002 007 - Kćeri jeruzalemske, zaklinjem vas srnama i košutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela! 022 SOL 002 008 Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi, prelijeće brda, preskakuje brežuljke. 022 SOL 002 009 Dragi je moj kao srna, on je kao jelenče. Evo ga za našim zidom, gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke. 022 SOL 002 010 Dragi moj podiže glas i govori mi: “Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i dođi, 022 SOL 002 011 jer evo, zima je već minula, kiša je prošla i nestala. 022 SOL 002 012 Cvijeće se po zemlji ukazuje, vrijeme pjevanja dođe i glas se grličin čuje u našem kraju. 022 SOL 002 013 Smokva je izbacila prve plodove, vinograd, u cvatu, miriše. Ustani, dragano moja, ljepoto moja i dođi. 022 SOL 002 014 Golubice moja, u spiljama kamenim, u skrovištima vrletnim, daj da ti vidim lice i da ti čujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje krasno.” 022 SOL 002 015 Pohvatajte lisice, male lisice što oštećuju vinograde, naše vinograde u cvatu. 022 SOL 002 016 Dragi moj pripada meni, a ja njemu, on pase među ljiljanima. 022 SOL 002 017 Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, vrati se, dragi moj: budi lagan kao srna, kao lane na gori Beteru. 022 SOL 003 001 Po ležaju svome, u noćima, tražila sam onoga koga ljubi duša moja, tražila sam ga, ali ga nisam našla. 022 SOL 003 002 Ustat ću dakle i optrčati grad, po ulicama i trgovima tražit ću onoga koga ljubi duša moja: tražila sam ga, ali ga nisam našla. 022 SOL 003 003 Sretoše me čuvari koji grad obilaze: “Vidjeste li onoga koga ljubi duša moja?” 022 SOL 003 004 Tek što pođoh od njih, nađoh onoga koga ljubi duša moja. Uhvatila sam ga i neću ga pustiti, dok ga ne uvedem u kuću majke svoje, u ložnicu roditeljke svoje. 022 SOL 003 005 Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske, srnama i košutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela! 022 SOL 003 006 Što se to diže iz pustinje kao stup dima iz kada smirne i tamjana i svih prašaka mirodijskih? 022 SOL 003 007 Gle, to je nosiljka Salomonova, oko nje šezdeset kršnih momaka između najkršnijih u Izraelu. 022 SOL 003 008 Svi su vični mačevima, za rat su izvježbani, svakome je sablja o boku zbog opasnosti noćnih. 022 SOL 003 009 Sebi je prijestolje načinio kralj Salomon od drveta libanskoga. 022 SOL 003 010 Stupove je napravio od srebra, naslon od zlata, sjedište od grimiza, unutra je sve ukrašeno ljubavlju kćeri jeruzalemskih. 022 SOL 003 011 Izađite, kćeri sionske, i vidite kralja Salomona pod dijademom kojim ga mati ovjenčala na dan svadbe njegove, na dan radosti njegova srca. 022 SOL 004 001 Kako si lijepa, prijateljice moja, kako si lijepa! Imaš oči kao golubica (kad gledaš) ispod koprene. Kosa ti je kao stado koza što izađoše na brdo Gilead. 022 SOL 004 002 Zubi su ti kao stado ovaca ostriženih kad s kupanja dolaze: idu dvije i dvije kao blizanke i nijedna nije osamljena. 022 SOL 004 003 Usne su tvoje kao trake od grimiza i riječi su tvoje dražesne, kao kriške mogranja tvoji su obrazi pod koprenom tvojom. 022 SOL 004 004 Vrat ti je kao kula Davidova, za obranu sagrađena: tisuću štitova visi na njoj, sve oklopi junački. 022 SOL 004 005 Tvoje su dvije dojke kao dva laneta, blizanca košutina, što pasu među ljiljanima. 022 SOL 004 006 Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, poći ću na brdo smirne, na brežuljak tamjana. 022 SOL 004 007 Sva si lijepa, prijateljice moja, i nema mane na tebi. 022 SOL 004 008 Pođi sa mnom s Libana, nevjesto, pođi sa mnom s Libana. Siđi s vrha Amane, s vrha Senira i Hermona, iz lavljih spilja, s planina leopardskih. 022 SOL 004 009 Srce si mi ranila, sestro moja, nevjesto, srce si mi ranila jednim pogledom svojim, jednim samim biserom kolajne svoje. 022 SOL 004 010 Kako je slatka ljubav tvoja, sestro moja, nevjesto! Slađa je ljubav tvoja od vina, a miris ulja tvojih ugodniji od svih mirisa. 022 SOL 004 011 S usana tvojih, nevjesto, saće kapa, pod jezikom ti je med i mlijeko, a miris je haljina tvojih kao miris libanski. 022 SOL 004 012 Ti si vrt zatvoren, sestro moja, nevjesto, vrt zatvoren i zdenac zapečaćen. 022 SOL 004 013 Mladice su tvoje vrt mogranja pun biranih plodova: 022 SOL 004 014 nard i šafran, mirisna trska i cimet, sa svim stabljikama tamjanovim, smirna i aloj s najboljim mirisima. 022 SOL 004 015 Zdenac je u mom vrtu, izvor žive vode koja teče s Libana. 022 SOL 004 016 Ustani, sjevernjače, duni, južni vjetre, duni nad vrtom mojim, neka poteku njegovi mirisi. Neka dragi moj dođe u vrt svoj, neka jede najbolje plodove u njemu. 022 SOL 005 001 Došao sam u vrt svoj, o sestro moja, nevjesto, berem smirnu svoju i balzam svoj, jedem med svoj i saće svoje, pijem vino svoje i mlijeko svoje. Jedite, prijatelji, pijte i opijte se, mili moji! 022 SOL 005 002 Ja spavam, ali srce moje bdi. Odjednom glas! Dragi moj mi pokuca: “Otvori mi, sestro moja, prijateljice moja, golubice moja, savršena moja, glava mi je puna rose a kosa noćnih kapi.” 022 SOL 005 003 “Svukla sam odjeću svoju, kako da je odjenem? Noge sam oprala, kako da ih okaljam?” 022 SOL 005 004 Dragi moj promoli ruku kroz otvor, a sva mi utroba uzdrhta. 022 SOL 005 005 Ustadoh da otvorim dragome svome, a iz ruke mi prokapa smirna i poteče niz prste na ručku zavora. 022 SOL 005 006 Otvorih dragome svome, ali on se već bijaše udaljio i nestao. Ostala sam bez daha kad je otišao. Tražila sam ga, ali ga nisam našla, zvala sam, ali nije se odazvao. 022 SOL 005 007 Sretoše me čuvari koji grad obilaze, tukli su me, ranili i plašt mi uzeli čuvari zidina. 022 SOL 005 008 Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske, ako nađete dragoga moga, što ćete mu reći? Da sam bolna od ljubavi. 022 SOL 005 009 Što je tvoj dragi bolji od drugih, o najljepša među ženama, što je tvoj dragi bolji od drugih te nas toliko zaklinješ? 022 SOL 005 010 Dragi je moj bijel i rumen, ističe se među tisućama. 022 SOL 005 011 Glava je njegova kao zlato, zlato čisto, uvojci kao palmove mladice, crne poput gavrana. 022 SOL 005 012 Oči su njegove kao golubi nad vodom potočnom; zubi mu kao mlijekom umiveni, u okvir poredani. 022 SOL 005 013 Obrazi su njegovi kao lijehe mirisnog bilja, kao cvijeće ugodno, usne su mu ljiljani iz kojih smirna teče. 022 SOL 005 014 Ruke su mu zlatno prstenje puno dragulja, prsa su njegova kao čista bjelokost pokrita safirima. 022 SOL 005 015 Noge su mu stupovi od mramora na zlatnom podnožju. Stas mu je kao Liban, vitak poput cedra. 022 SOL 005 016 Govor mu je sladak i sav je od ljupkosti. Takav je dragi moj, takav je prijatelj moj, o kćeri jeruzalemske. 022 SOL 006 001 Kamo je otišao dragi tvoj, o najljepša među ženama? Kuda je zamakao dragi tvoj, da ga tražimo s tobom? 022 SOL 006 002 Dragi je moj sišao u svoj vrt k lijehama mirisnog bilja da pase po vrtovima i da bere ljiljane. 022 SOL 006 003 Ja pripadam dragome svome, dragi moj pripada meni, on pase među ljiljanima. 022 SOL 006 004 Lijepa si, prijateljice moja, kao Tirsa, krasna si kao Jeruzalem, strašna kao vojska pod zastavama. 022 SOL 006 005 Odvrati oči svoje od mene jer me zbunjuju. Kosa je tvoja kao stado koza koje silaze s Gileada. 022 SOL 006 006 Zubi su ti kao stado ovaca ostriženih kada s kupanja dolaze: idu dvije i dvije kao blizanke i nijedna nije osamljena. 022 SOL 006 007 Kao kriške mogranja tvoji su obrazi pod koprenom tvojom. 022 SOL 006 008 Ima šezdeset kraljica, osamdeset inoča, a djevojaka ni broja se ne zna. 022 SOL 006 009 Ali je samo jedna golubica moja, savršena moja, jedina u majke, izabrana u roditeljke svoje. Vidjele su je djevojke i nazvale je blaženom, a kraljice i inoče hvale su joj izrekle. 022 SOL 006 010 Tko je ova koja dolazi kao što zora sviće, lijepa kao mjesec, sjajna kao sunce, strašna kao vojska pod zastavama? 022 SOL 006 011 Siđoh kroz nasade oraha da vidim mladice u dolinama, da pogledam pupaju li vinogradi, cvatu li mogranji. 022 SOL 006 012 Ne znam kako, tek želja moja pope me na kola naroda mog kneževskog. 022 SOL 006 013 Vrati se, Sulamko, vrati se, vrati se da te gledamo! Što ćete vidjeti na Sulamki koja pleše u dva zbora? 022 SOL 007 001 Kako su krasni koraci tvoji u sandalama, kćeri kneževska! Pregibi su bokova tvojih kao grivne stvorene rukom umjetnika. 022 SOL 007 002 Pupak ti je kao okrugla čaša koja nikad nije bez pića. Trbuh ti je kao stog pšenice ograđen ljiljanima. 022 SOL 007 003 Dvije su dojke tvoje dva laneta, blizanca košutina. 022 SOL 007 004 Vrat je tvoj kao kula bjelokosna. Oči su tvoje kao ribnjaci u Hešbonu kod vrata batrabimskih. Nos ti je kao kula libanska što gleda prema Damasku. 022 SOL 007 005 Glava je tvoja kao brdo Karmel, a kosa na glavi kao purpur i kralj se zapleo u njene pletenice. 022 SOL 007 006 Kako si lijepa i kako si ljupka, o najdraža, među milinama! 022 SOL 007 007 Stas je tvoj kao palma, grudi su tvoje grozdovi. 022 SOL 007 008 Rekoh: popet ću se na palmu da dohvatim vrške njezine, a grudi će tvoje biti kao grozdovi na lozi, miris daha tvoga kao jabuke. 022 SOL 007 009 Usta su tvoja kao najbolje vino. Koje odlazi ravno dragome mome kao što teče na usnama usnulih. 022 SOL 007 010 Ja pripadam dragome svome i on je željan mene. 022 SOL 007 011 Dođi, dragi moj, ići ćemo u polja, noćivat ćemo u selima. 022 SOL 007 012 Jutrom ćemo ići u vinograde da vidimo pupa li loza, zameće li se grožđe, jesu li procvali mogranji. Tamo ću ti dati ljubav svoju. 022 SOL 007 013 Mandragore šire miris, u našim kućama ima svakog voća, novoga i starog, za te sam ga čuvala, o najdraži moj! 022 SOL 008 001 O, da si mi brat, da si sisao prsa majke moje, našla bih te vani, poljubila bih te i nitko me zato ne bi prezirao. 022 SOL 008 002 Povela bih te i uvela u kuću majke svoje koja me odgojila, pojila bih te najboljim vinom i sokom od mogranja. 022 SOL 008 003 Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli. 022 SOL 008 004 Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske, ne budite, ne budite ljubav mojuš dok sama ne bude htjela! 022 SOL 008 005 Tko je ta što dolazi iz pustinje, naslonjena na dragoga svoga? Probudio sam te pod jabukom gdje te mati rodila, gdje te na svijet dala roditeljka tvoja. 022 SOL 008 006 Stavi me kao znak na srce, kao pečat na ruku svoju, jer ljubav je jaka kao smrt, a ljubomora tvrda kao grob. Žar je njezin žar vatre i plamena Jahvina. (Sheol h7585) 022 SOL 008 007 Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav niti je rijeke potopiti. Da netko daje za ljubav sve što u kući ima, taj bi navukao prezir na sebe. 022 SOL 008 008 Imamo malu sestru koja još nema grudi, što ćemo činiti sa svojom sestrom kad bude riječ o njoj? 022 SOL 008 009 Ako bude poput zida, sagradit ćemo na njemu krunište od srebra; ako bude poput vrata, utvrdit ćemo ih cedrovim daskama. 022 SOL 008 010 Ja sam zid i grudi su moje kule: tako postadoh u očima njegovim kao ona što nađe smirenje. 022 SOL 008 011 Salomon ima vinograd u Baal Hamonu, dao ga je čuvarima i svaki mora donijeti za urod tisuću srebrnjaka. 022 SOL 008 012 Moj vinograd je preda mnom: tebi, Salomone, tisuća, a dvjesta onima što čuvaju plodove. 022 SOL 008 013 O ti, koja boraviš u vrtovima, drugovi slušaju glas tvoj, daj da ga i ja čujem! 022 SOL 008 014 Pohitaj, mili moj, budi kao srna i kao jelenče na gorama mirisnim! # # BOOK 023 ISA Isaiah Izaija 023 ISA 001 001 Viđenje Izaije, sina Amosova, koje je imao o Judeji i Jeruzalemu u dane Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih. 023 ISA 001 002 Čujte, nebesa, poslušaj, zemljo, jer Jahve govori: “Sinove sam ti odgojio, podigao, al' se oni od mene odvrgoše. 023 ISA 001 003 Vo poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve - Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije.” 023 ISA 001 004 Jao, grešna li naroda, puka u zlu ogrezla, roda zlikovačkog, pokvarenih sinova! Jahvu ostaviše, prezreše Sveca Izraelova, njemu su okrenuli leđa. 023 ISA 001 005 TÓa gdje da vas još udarim, odmetnici tvrdokorni? Sva je glava bolna, srce iznemoglo; 023 ISA 001 006 od pete do glave nidje zdrava mjesta, već ozljede, modrice, otvorene rane, ni očišćene, ni povijene, ni uljem ublažene. 023 ISA 001 007 Zemlja vam opustje, gradove oganj popali, njive vam na oči haraju tuđinci - pustoš k'o kad propade Sodoma. 023 ISA 001 008 Kći sionska ostade kao koliba u vinogradu, kao pojata u polju krastavaca, kao grad opsjednut. 023 ISA 001 009 Da nam Jahve nad Vojskama ne ostavi Ostatak, bili bismo k'o Sodoma, Gomori slični. 023 ISA 001 010 Čujte riječ Jahvinu, glavari sodomski, poslušaj zakon Boga našega, narode gomorski! 023 ISA 001 011 “Što će mi mnoštvo žrtava vaših?” - govori Jahve. - “Sit sam ovnujskih paljenica i pretiline gojne teladi. I krv mi se ogadi bikova, janjaca i jaradi. 023 ISA 001 012 Kad mi lice vidjet' dolazite, tko od vas ište da gazite mojim predvorjima? 023 ISA 001 013 Prestanite mi nositi ništavne prinose, kad mi omrznu. Mlađaka, subote i sazive - ne podnosim zborovanja i opačine. 023 ISA 001 014 Mlađake i svetkovine vaše iz sve duše mrzim - teški su mi, podnijet' ih ne mogu! 023 ISA 001 015 Kad na molitvu ruke širite, je od vas oči odvraćam. Molitve samo množite, ja vas ne slušam. Ruke su vam u krvi ogrezle, 023 ISA 001 016 operite se, očistite. Uklonite mi s očiju djela opaka, prestanite zlo činiti! 023 ISA 001 017 Učite se dobrim djelima: pravdi težite, ugnjetenom pritecite u pomoć, siroti pomozite do pravde, za udovu se zauzmite.” 023 ISA 001 018 “Hajde, dakle, da se pravdamo,” govori Jahve. “Budu l' vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna. 023 ISA 001 019 Htjednete l' me poslušati, uživat ćete plodove zemaljske. 023 ISA 001 020 U buntovništvu ako ustrajete, proždrijet će vas mač.” Tako usta Jahvina govorahu. 023 ISA 001 021 Kako li posta bludnicom tvrđa vjerna? Bješe puna pravičnosti, pravda u njoj stolovala, a sad - ubojice. 023 ISA 001 022 Srebro ti se u trosku obratilo, vino ti se razvodnjelo. 023 ISA 001 023 Knezovi se tvoji odmetnuli, s tatima se pobratili. Svi za mitom hlepe, za darovima lete. Siroti pravdu uskraćuju, udovička parnica ne stiže k njima. 023 ISA 001 024 Stog ovako govori Jahve, Gospod nad Vojskama, Junak Izraelov: “Ah, kad se iskalim na protivnicima i osvetim dušmanima! 023 ISA 001 025 Kada na te ruku pružim, da lužinom tvoju trosku očistim, da iz tebe uklonim olovo! 023 ISA 001 026 Da ti opet postavim suce kao negda, savjetnike kao u početku, pa da te zovu Gradom pravednim, Tvrđom vjernosti.” 023 ISA 001 027 Sud pravedni otkupit će Sion, a pravda obraćenike njegove. 023 ISA 001 028 Otpadnici i grešnici skršit će se zajedno, a oni što Jahvu napuštaju poginut će. 023 ISA 001 029 Da, stidjet ćete se zbog hrastova što ih sad obožavate i crvenjet ćete zbog gajeva u kojima sad uživate. 023 ISA 001 030 Jer, bit ćete poput hrasta osušena lišća i poput gaja u kojem vode nema. 023 ISA 001 031 Junak će biti kučina, a iskra djelo njegovo, zajedno će izgorjeti, a nikoga da ugasi. 023 ISA 002 001 Viđenje Izaije, sina Amosova, o Judeji i Jeruzalemu: 023 ISA 002 002 Dogodit će se na kraju dana: Gora Doma Jahvina bit će postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. K njoj će se stjecati svi narodi, 023 ISA 002 003 nagrnut će mnoga plemena i reći: “Hajde, uziđimo na Goru Jahvinu, pođimo u Dom Boga Jakovljeva! On će nas naučiti svojim putovima, hodit ćemo stazama njegovim. Jer će iz Siona Zakon doći, iz Jeruzalema riječ Jahvina.” 023 ISA 002 004 On će biti sudac narodima, mnogim će sudit' plemenima, koji će mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove. Neće više narod dizat' mača protiv naroda nit' se više učit' ratovanju. 023 ISA 002 005 Hajde, dome Jakovljev, u Jahvinoj hodimo svjetlosti! 023 ISA 002 006 Da, ti si svoj odbacio narod, dom Jakovljev, jer je pun vračeva s istoka i gatara kao Filistejci, bratime se s tuđincima. 023 ISA 002 007 Zemlja mu je puna srebra i zlata i blagu mu kraja nema; zemlja mu je puna konja, kolima mu broja nema. 023 ISA 002 008 Zemlja mu je prepuna kumira i oni se klanjaju pred djelom ruku svojih, pred onim što njihovi načiniše prsti. 023 ISA 002 009 Smrtnik će se poviti, čovjek sniziti; ne praštaj im. 023 ISA 002 010 Uđi među pećine, skrij se u prašinu, pred užasom Jahvinim, pred sjajem veličanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju. 023 ISA 002 011 Ohol pogled bit će skršen i bahatost ljudska ponižena. Jahve će se uzvisiti, on jedini - u dan onaj. 023 ISA 002 012 Da, bit će to dan Jahve nad Vojskama, protiv svih oholih i bahatih, protiv sviju što se uzvisiše, da ih obori; 023 ISA 002 013 protiv svih cedrova libanonskih i svih hrastova bašanskih; 023 ISA 002 014 protiv svih gora uznositih i svih bregova uzdignutih; 023 ISA 002 015 protiv svake visoke tvrđe i svih tvrdih zidina; 023 ISA 002 016 protiv sveg brodovlja taršiškog i svih brodova raskošnih. 023 ISA 002 017 Oholost ljudska skršit će se i bahatost ljudska poniziti. Jahve će se uzvisiti, on jedini - u dan onaj, 023 ISA 002 018 i kumiri će netragom nestati. 023 ISA 002 019 Uđite u rupe među pećinama i u spilje zemaljske pred užasom Jahvinim, pred sjajem veličanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju. 023 ISA 002 020 U dan onaj: bacit će svaki svoje srebro i zlatne kumire koje sebi načini da im se klanja, 023 ISA 002 021 kad uteče u šupljine pećina i u raspukline stijena pred užasom Jahvinim, pred sjajem veličanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju. 023 ISA 002 022 Čuvajte se, dakle, čovjeka koji ima samo jedan dah u nosnicama: jer što vrijedi? 023 ISA 003 001 Gle, Gospod, Jahve nad Vojskama, oduzima Jeruzalemu i Judeji svaku potporu, pomoć u kruhu i pomoć u vodi, 023 ISA 003 002 junaka i ratnika, suca i proroka, vrača i starješinu, pedesetnika i odličnika, 023 ISA 003 003 savjetnika i mudra gatara i onoga što se bavi čaranjem. 023 ISA 003 004 “A za glavare postavljam im djecu, dajem deranima da njima vladaju.” 023 ISA 003 005 Ljudi se glože jedan s drugim i svaki s bližnjim svojim; dijete nasrće na starca, prostak na odličnika 023 ISA 003 006 te svatko brata hvata u očinskoj kući: “Ti imaš plašt, budi nam glavarom, uzmi u ruke ovo rasulo!” 023 ISA 003 007 A on će se, u dan onaj, braniti: “Neću da budem vidar, nema u mene ni kruha ni plašta: ne stavljajte me narodu za glavara.” 023 ISA 003 008 Jeruzalem se ruši i pada Judeja, jer im se jezik i djela Jahvi protive te prkose pogledu Slave njegove. 023 ISA 003 009 Lice njihovo protiv njih svjedoči, razmeću se grijehom poput Sodome i ne kriju ga, jao njima, sami sebi propast spremaju. 023 ISA 003 010 Kažite: “Blago pravedniku, hranit će se plodom djela svojih! 023 ISA 003 011 Jao opakome, zlo će mu biti, na nj će pasti djela ruku njegovih.” 023 ISA 003 012 Deran tlači narod moj i žene njime vladaju. O narode moj, vladaoci te tvoji zavode i raskapaju put kojim hodiš. 023 ISA 003 013 Ustade Jahve da se popravda s narodom svojim, 023 ISA 003 014 Jahve dolazi na sud sa starješinama i glavarima svog naroda: “Vinograd ste moj opustošili, u vašim je kućama što oteste siromahu. 023 ISA 003 015 S kojim pravom narod moj tlačite i gazite lice siromaha?” - riječ je Jahve, Gospoda nad Vojskama. 023 ISA 003 016 I reče Jahve: “Što se to ohole kćeri sionske te ispružena vrata hode, okolo okom namiguju, koracima sitnim koracaju, grivnama na nozi zveckaju? 023 ISA 003 017 Oćelavit će Gospod tjeme kćeri sionskih, obnažit će Jahve golotinju njihovu.” 023 ISA 003 018 U onaj će dan Gospod strgnuti sve čime se ona ponosi: ukosnice i mjesečiće, 023 ISA 003 019 naušnice, narukvice i koprene, 023 ISA 003 020 poveze, lančiće, pojaseve, bočice s miomirisima i privjese, 023 ISA 003 021 prstenje i nosne prstenove, 023 ISA 003 022 skupocjene haljine i plašteve, prijevjese i torbice, 023 ISA 003 023 zrcala i košuljice, povezače i rupce. 023 ISA 003 024 Mjesto miomirisa, smrad; mjesto pojasa, konopac; mjesto kovrča, tjeme obrijano; mjesto gizdave halje, kostrijet; mjesto ljepote, žig. 023 ISA 003 025 Muževi tvoji od mača će pasti, junaci tvoji u kreševu. 023 ISA 003 026 Vrata će tvoja kukat' i tugovati, na zemlji ćeš sjedit' napuštena. 023 ISA 004 001 I sedam će se žena jagmiti za jednoga čovjeka - u dan onaj: “Svoj ćemo kruh jesti,” reći će, “i u halje se svoje oblačiti, daj nam samo da tvoje nosimo ime, skini sa nas svu sramotu našu.” 023 ISA 004 002 U onaj će dan izdanak Jahvin biti na diku i na slavu, a plod zemlje na ponos i ures spašenima u Izraelu. 023 ISA 004 003 Koji ostanu na Sionu i prežive u Jeruzalemu, zvat će se “sveti” i bit će upisani da u Jeruzalemu žive. 023 ISA 004 004 Kad Gospod spere ljagu kćeri sionskih i obriše s Jeruzalema krv prolivenu dahom suda i dahom što spaljuje, 023 ISA 004 005 sazdat će Jahve nad svom Gorom sionskom i nad svima što ondje budu zborovali oblak s dimom danju, a noću sjaj ognja žarkoga. Jer, vrh svega Slava će biti zaklon 023 ISA 004 006 i sjenica da zasjenjuje danju od pripeke, štit i utočište od pljuska i oluje. 023 ISA 005 001 Zapjevat ću svojemu dragome, pjesmu svog ljubljenog njegovu vinogradu. Moj je dragi imao vinograd na brežuljku rodnome. 023 ISA 005 002 Okopa ga, iskrči kamenje, posadi ga lozom plemenitom. Posred njega kulu on podiže i u nj tijesak metnu. Nadaše se da će uroditi grožđem, a on izrodi vinjagu. 023 ISA 005 003 Sad, žitelji jeruzalemski i ljudi Judejci, presudite izmeđ' mene i vinograda mojega. 023 ISA 005 004 Što još mogoh učiniti za svoj vinograd a da nisam učinio? Nadah se da će uroditi grožđem, zašto vinjagu izrodi? 023 ISA 005 005 No sad ću vam reći što ću učiniti od svog vinograda: plot ću mu soriti da ga opustoše, zidinu razvaliti da ga izgaze. 023 ISA 005 006 U pustoš ću ga obratiti, ni obrezana ni okopana, nek' u drač i trnje sav zaraste; zabranit ću oblacima da dažde nad njime. 023 ISA 005 007 Vinograd Jahve nad Vojskama dom je Izraelov; izabrani nasad njegov ljudi Judejci. Nadao se pravdi, a eto nepravde, nadao se pravičnosti, a eto vapaja. 023 ISA 005 008 Jao vama koji kuću kući primičete i polje s poljem sastavljate, dok sve mjesto ne zauzmete te postanete jedini u zemlji. 023 ISA 005 009 Na uši moje reče Jahve nad Vojskama: “Doista, mnoge će kuće opustjeti, velike i lijepe, bit će bez žitelja. 023 ISA 005 010 Deset rali vinograda dat će samo bačvicu, mjera sjemena dat će samo mjericu.” 023 ISA 005 011 Jao onima što već jutrom na uranku žestokim se pićem zalijevaju i kasno noću sjede vinom raspaljeni. 023 ISA 005 012 Na gozbama im harfe i citare, bubnjevi i frule uz vino, a za djelo Jahvino ne mare, ne gledaju djelo ruku njegovih. 023 ISA 005 013 Stoga će u ropstvo narod moj odvesti, jer nema razumnosti, odličnici njegovi od gladi će umirati, puk njegov od žeđi će gorjeti. 023 ISA 005 014 Da, Podzemlje će razvaliti ždrijelo, razjapit će ralje neizmjerne da se u njih strmoglave odličnici mu i mnoštvo sa svom grajom i veseljem! (Sheol h7585) 023 ISA 005 015 Smrtnik će nikom poniknuti, ponizit' se čovjek, oborit će se pogled silnih. 023 ISA 005 016 Jahve nad Vojskama uzvisit će se sudom, i Bog će sveti otkrit' svetost svoju. 023 ISA 005 017 Jaganjci će pasti kao na pašnjacima, a jarci će brstiti po ruševinama bogataškim. 023 ISA 005 018 Jao onima koji na se krivnju vuku volovskom užadi i grijeh kolskim konopcem - 023 ISA 005 019 onima što govore: “Neka pohiti, neka poteče s djelom svojim da bismo ga vidjeli, neka se približi i završi naum Sveca Izraelova da bismo znali!” 023 ISA 005 020 Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko slatkim čine, a slatko gorkim! 023 ISA 005 021 Jao onima koji su mudri u svojim očima i pametni sami pred sobom! 023 ISA 005 022 Jao onima koji su jaki u vinu i junaci u miješanju jakih pića; 023 ISA 005 023 onima koji za mito brane krivca, a pravedniku uskraćuju pravdu! 023 ISA 005 024 Zato, kao što plameni jezici proždiru slamu i kao što nestaje suha trava u plamenu, tako će korijen njihov istrunuti, poput praha razletjet' se pupoljak njihov, jer odbaciše Zakon Jahve nad Vojskama i prezreše riječ Sveca Izraelova. 023 ISA 005 025 Zato se raspali gnjev Jahvin protiv njegova naroda, i on diže ruku na nj i udari ga te se potresoše gore: trupla njihova leže k'o smeće po ulicama, ali gnjev se njegov još ne smiri, ruka mu je sveđer podignuta. 023 ISA 005 026 On podiže stijeg ratni narodu dalekom, zazviždi mu na kraj zemlje, i gle: brzo, spremno hita. 023 ISA 005 027 U njemu nema trudna ni sustala, ni dremljiva niti snena, oko boka pojas ne otpasuje, na obući ne driješi remena. 023 ISA 005 028 Strijele su mu dobro zašiljene, lukovi mu svi zapeti, kremen su kopita konja njegovih, vihor su točkovi bojnih mu kola. 023 ISA 005 029 Rika mu je k'o u lava i riče k'o lavovi mladi, reži, grabi plijen i odnosi, a nikoga da mu ga istrgne. 023 ISA 005 030 U dan onaj režat će na njega k'o što more buči. Pogledaš li zemlju - sve tmina, tjeskoba, svjetlost proguta tmina oblačna. 023 ISA 006 001 One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu Svetište. 023 ISA 006 002 Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po šest krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio. 023 ISA 006 003 I klicahu jedan drugome: “Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove!” 023 ISA 006 004 Od gromka glasa onih koji klicahu stresoše se dovraci na pragovima, a Dom se napuni dimom. 023 ISA 006 005 Rekoh: “Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama!” 023 ISA 006 006 Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu žerava koju uze kliještima sa žrtvenika; 023 ISA 006 007 dotače se njome mojih usta i reče: “Evo, usne je tvoje dotaklo, krivica ti je skinuta i grijeh oprošten.” 023 ISA 006 008 Tad čuh glas Gospodnji: “Koga da pošaljem? I tko će nam poći?” Ja rekoh: “Evo me, mene pošalji!” 023 ISA 006 009 On odgovori: “Idi i reci tom narodu: 'Slušajte dobro, al' nećete razumjeti, gledajte dobro, al' nećete spoznati.' 023 ISA 006 010 Otežaj salom srce tom narodu, ogluši mu uši, zaslijepi oči, da očima ne vidi, da ušima ne čuje i srcem da ne razumije kako bi se obratio i ozdravio.” 023 ISA 006 011 Ja rekoh: “Dokle, o Gospode?” On mi odgovori: “Dok gradovi ne opuste i ne ostanu bez žitelja, dok kuće ne budu bez ikoga živa, i zemlja ne postane pustoš, 023 ISA 006 012 dok Jahve daleko ne protjera ljude. Haranje veliko pogodit će zemlju, 023 ISA 006 013 i ostane li u njoj još desetina, i ona će biti zatrta poput duba kad ga do panja posijeku. Panj će njihov biti sveto sjeme.” 023 ISA 007 001 U dane judejskoga kralja Ahaza, sina Jotamova, sina Uzijina, aramski kralj Rason i izraelski kralj Pekah, sin Remalijin, zavojštiše na Jeruzalem, ali ga ne mogoše zauzeti. 023 ISA 007 002 Tada dojaviše domu Davidovu: “Aramci se utaborili u Efrajimu.” Na tu vijest uzdrhta srce kraljevo i srce svega naroda, kao što u šumi drveće ustrepti od vjetra. 023 ISA 007 003 I Jahve reče Izaiji: “Iziđi pred Ahaza, ti i sin tvoj Šear Jašub, do nakraj vodovoda gornjeg ribnjaka na putu u Valjarevo polje. 023 ISA 007 004 Reci mu: 'Pazi, smiri se, ne boj se, i nek' ti ne premire srce od ovih dvaju ugaraka zadimljenih, od raspaljenog bijesa Rasona aramskog i sina Remalijina, 023 ISA 007 005 jer Aram, Efrajim i sin Remalijin smisliše tvoju propast.' 023 ISA 007 006 Pođimo, rekoše, na Judeju, uplašimo je i osvojimo da u njoj zakraljimo sina Tabelova. 023 ISA 007 007 Ovako govori Jahve Gospod: 'To se neće zbiti: toga biti neće! 023 ISA 007 008 [8a] Damask je glava Aramcima, a Damasku je glava Rason; 023 ISA 007 009 Samarija je glava Efrajimcima, a Samariji glava je Remalija. [8b]Još šezdeset i pet godina, i Efrajim, razoren, neće više biti narod. [9b] Ako se na me ne oslonite, održat' se nećete!” 023 ISA 007 010 Jahve opet progovori Ahazu i reče mu: 023 ISA 007 011 “Zaišti od Jahve, Boga svoga, jedan znak za sebe iz dubine Podzemlja ili gore iz visina.” (Sheol h7585) 023 ISA 007 012 Ali Ahaz odgovori: “Ne, neću iskati i neću iskušavati Jahvu.” 023 ISA 007 013 Tada reče Izaija: “Čujte, dome Davidov. Zar vam je malo dodijavati ljudima, pa i Bogu mom dodijavate! 023 ISA 007 014 Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel! 023 ISA 007 015 Vrhnjem i medom on će se hraniti dok ne nauči odbacivat' zlo i birati dobro. 023 ISA 007 016 Jer prije nego dječak nauči odbacivat' zlo i birati dobro, opustjet će zemlja, zbog koje strepiš, od dvaju kraljeva. 023 ISA 007 017 Protiv tebe i protiv tvog naroda i protiv kuće oca tvojega dovest će Jahve dane kakvih ne bijaše otkad se Efrajim odvoji od Jude - kralja asirskoga. 023 ISA 007 018 U dan onaj zazviždat će Jahve muhama na ušću egipatskih rijeka i pčelama u zemlji asirskoj 023 ISA 007 019 da dođu i popadaju po strmim dolovima, po rasjelinama stijena, po svim trnjacima i svim pojilištima. 023 ISA 007 020 U dan onaj Gospod će obrijati britvom najmljenom s onu stranu Eufrata - kraljem asirskim - kosu s glave, dlake s nogu i bradu s obraza. 023 ISA 007 021 U dan onaj svatko će hraniti po kravu i dvije ovce 023 ISA 007 022 i od obilja mlijeka koje će mu dati hranit će se vrhnjem; vrhnjem i medom hranit će se koji god u zemlji preostanu. 023 ISA 007 023 U dan onaj gdje god bijaše tisuću čokota, vrijednih tisuću srebrnika, izrast će drač i trnje. 023 ISA 007 024 Onamo će polaziti sa strijelom i lukom, jer sva će zemlja u drač i trnje zarasti. 023 ISA 007 025 A po svim gorama gdje se motikom kopalo nitko više neće ići, strašeći se trnja i drača: onuda će goveda pasti i gaziti ovce.” 023 ISA 008 001 Reče Jahve: “Uzmi veliku ploču i napiši na njoj ljudskim pismom: Maher Šalal Haš Baz - Brz grabež - hitar plijen.” 023 ISA 008 002 Potom uzeh vjerne svjedoke, svećenika Uriju i Zahariju, sina Berekjina. 023 ISA 008 003 Približih se proročici te ona zače i rodi sina. Jahve mi reče: “Nazovi ga Maher Šalal Haš Baz, 023 ISA 008 004 jer prije no što dijete počne tepati 'tata' i 'mama', nosit će se pred kralja asirskog sve bogatstvo Damaska i plijen Samarije.” 023 ISA 008 005 I opet mi reče Jahve: 023 ISA 008 006 “Jer narod ovaj odbacuje mirne tekućice Šiloaha, a dršće pred Rasonom i pred sinom Remalijinim, 023 ISA 008 007 navest će Gospod na vas vodu Eufrata, silnu i veliku - kralja asirskog i svu slavu njegovu - i ona će izići iz rukava svoga, preliti se preko svih obala; 023 ISA 008 008 provalit će u Judeju, razlit' se i poplaviti je, popeti se do grla njezina; i krila će svoja raširiti preko cijele tvoje zemlje, o Emanuele.” 023 ISA 008 009 Udružite se samo, narodi, al' bit ćete smrvljeni! Poslušajte, vi kraljevi daleki, pašite se, bit ćete smrvljeni, pašite se, bit ćete smrvljeni! 023 ISA 008 010 Kujte naum - bit će uništen, dogovarajte se samo, bit će uzalud, jer s nama je Bog! 023 ISA 008 011 Jer, ovako mi reče Jahve, kad me rukom uhvatio i opomenuo da ne idem putem kojim narod ovaj ide: 023 ISA 008 012 “Ne zovite urotom sve što narod ovaj urotom zove; ne bojte se čega se on boji i nemajte straha. 023 ISA 008 013 Jahve nad Vojskama - on jedini nek' vam svet bude; jedino se njega bojte, strah od njega nek' vas prožme. 023 ISA 008 014 On će vam biti zamka i kamen spoticanja i stijena posrtanja za obje kuće Izraelove, zamka i mreža svim Jeruzalemcima. 023 ISA 008 015 Mnogi će od njih posrnuti, pasti, razbiti se, zaplesti se, uhvatiti.” 023 ISA 008 016 Pohrani ovo svjedočanstvo, zapečati ovu objavu među učenicima svojim: 023 ISA 008 017 Čekat ću Jahvu koji je lice svoje sakrio od doma Jakovljeva - u njega ja se uzdam. 023 ISA 008 018 Evo, ja i djeca koju mi Jahve dade Izraelu smo znak i znamenje od Jahve nad Vojskama što prebiva na Gori sionskoj. 023 ISA 008 019 Reknu li vam: “Duhove pitajte i vrače koji šapću i mrmljaju” - dakako, narod mora pitati svoje “bogove” i za žive u mrtvih se raspitivati! - 023 ISA 008 020 Uza Zakon! Uza svjedočanstvo! Tko ne rekne tako, zoru neće dočekati. 023 ISA 008 021 Lutat će zemljom potlačen i gladan, izgladnjela bijes će ga spopasti, proklinjat će svoga kralja i svog Boga. Okrene l' se k nebu, 023 ISA 008 022 pogleda l' po zemlji, gle, svuda samo mrak i strava, svuda tmina tjeskobna. Ali će se tama raspršiti, 023 ISA 009 001 jer više neće biti mraka gdje je sad tjeskoba. U prvo vrijeme on obescijeni zemlju Zebulunovu i zemlju Naftalijevu, al' u vrijeme posljednje on će proslaviti Put uz more, s one strane Jordana - Galileju pogansku. 023 ISA 009 002 Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja. 023 ISA 009 003 Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se ljudi raduju žetvi, k'o što kliču kad se dijeli plijen. 023 ISA 009 004 Teški jaram njegov, prečku što mu pleća pritiskaše, šibu njegova goniča slomi kao u dan midjanski. 023 ISA 009 005 Da, sva bojna obuća, svaki plašt krvlju natopljen izgorjet će i bit će ognju hrana. 023 ISA 009 006 Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni. 023 ISA 009 007 Nadaleko vlast će mu se sterat' i miru neće biti kraja nad prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: učvrstit će ga i utvrdit u pravu i pravednosti. Od sada i dovijeka učinit će to privržena ljubav Jahve nad Vojskama. 023 ISA 009 008 Gospod posla riječ protiv Jakova i ona pade na Izraela. 023 ISA 009 009 Sazna je sav narod njegov, Efrajim i stanovnici Samarije koji govorahu naduta i ohola srca: 023 ISA 009 010 “Opeke nam popadaše, gradit ćemo od tesanika; sasjekoše nam divlje smokve, cedre ćemo posaditi.” 023 ISA 009 011 Al' Jahve podiže na brdo Sion njegove protivnike i podbada neprijatelje njegove: 023 ISA 009 012 Aram s istoka, Filistejce sa zapada, da svim ustima proždiru Izraela. Na sve to gnjev se njegov neće smiriti, ruka će mu ostat' ispružena. 023 ISA 009 013 Ali se narod nije obratio onom koji ga je b§io, ne tražiše Jahvu nad Vojskama. 023 ISA 009 014 Zato Jahve odsiječe Izraelu glavu i rep, palmu i rogoz u jednom danu. 023 ISA 009 015 Starješina i odličnik - to je glava; prorok, učitelj laži - to je rep. 023 ISA 009 016 Oni što vode narod taj - zavode ga, a koji se vodit' daju - propali su. 023 ISA 009 017 Stog' mu Gospod neće poštedjet' mladića, sirotama njegovim i udovicama smilovat' se neće. Sav je taj narod bezbožan i zao, na sva usta bezumno govori. Na sve to gnjev se njegov neće smiriti, ruka će mu ostat' ispružena. 023 ISA 009 018 Da, bezbožnost se k'o oganj razmahala, drač i trnje proždire, pa upali šumsku guštaru, stupovi se dima podižu. 023 ISA 009 019 Plamti zemlja od gnjeva Jahvina, narod ognju hrana postaje. Nitko ni brata svog ne štedi, [19b] svatko jede meso svog susjeda. 023 ISA 009 020 Proždire zdesna, i opet je gladan; guta slijeva, i opet sit nije: 023 ISA 009 021 Manaše Efrajima, Efrajim Manašea, obojica zajedno Judu. Na sve to gnjev se njegov neće smiriti, ruka će mu ostat' ispružena. 023 ISA 010 001 Jao onima koji izdaju odredbe nepravedne, koji ispisuju propise tlačiteljske; 023 ISA 010 002 koji uskraćuju pravdu ubogima i otimlju pravo sirotinji mog naroda, da oplijene udovice, da opljačkaju sirote! 023 ISA 010 003 Što ćete činiti u dan kazne kad izdaleka propast dođe? Kom ćete se za pomoć uteći, gdje ostaviti blago svoje 023 ISA 010 004 da se ne morate među roblje pognuti, pasti među poklanima? Na sve to gnjev se njegov neće smiriti, ruka će mu ostat' ispružena. 023 ISA 010 005 Jao Asiru, šibi gnjeva mojega, prutu kojim srdžba moja zamahuje! 023 ISA 010 006 Na puk ga poslah nevjeran, na narod što me razjari, da ga oplijeni i opljačka, da ga izgazi k'o blato na ulici. 023 ISA 010 007 Ali on nije tako mislio i u srcu nije tako sudio, već u srcu zasnova zator, istrebljenje mnogih naroda. 023 ISA 010 008 Govoraše: “Nisu li svi knezovi moji kraljevi? 023 ISA 010 009 Nije li Kalno kao Karkemiš? Nije li Hamat kao Arpad, Samarija kao Damask? 023 ISA 010 010 Kao što mi ruka dosegnu kraljevstva kumira, bogatija kipovima od Jeruzalema i Samarije, 023 ISA 010 011 kao što učinih sa Samarijom i kumirima njenim, neću li učiniti s Jeruzalemom i s likovima njegovim?” 023 ISA 010 012 I kad dovrši Gospod sve djelo svoje na gori Sionu i u Jeruzalemu, kaznit će plod ohola srca kralja asirskog i drskost njegovih ponositih očiju. 023 ISA 010 013 Jer reče: “Učinih snagom svoje ruke i mudrošću svojom, jer sam uman; uklonih međe narodima i blaga njihova opljačkah, kao junak oborih one što sjede na prijestoljima. 023 ISA 010 014 Ruka moja kao gnijezda zgrabi bogatstva naroda. Kao što se kÓupe ostavljena jaja, zemlju svu sam pokupio i nikog ne bi krilima da zalepeće, kljun otvori, zapijuče.” 023 ISA 010 015 Zar se hvali sjekira povrh onog koji njome siječe? Hoće li se oholit' pila povrh onog koji njome pili? K'o da šiba maše onim koji je podiže, il' štap diže onog koji drvo nije; 023 ISA 010 016 Jahve nad Vojskama poslat će stoga gojaznima njegovim skončanje, slavu će mu ognjem potpaliti, kao što se vatra potpiruje. 023 ISA 010 017 Svjetlost Izraelova bit će poput ognja, Svetac njegov kao plamen koji će zapalit' i proždrijeti drač njegov i trnje njegovo u jednome danu. 023 ISA 010 018 I krasotu njegovih šuma i voćnjaka uništit će od srčike do kore, ona će biti k'o bolesnik što se trne; 023 ISA 010 019 ostatak stabala šumskih bit će lako izbrojiti - dijete će ih lako popisati. 023 ISA 010 020 U onaj dan: Ostatak Izraelov i preživjeli iz kuće Jakovljeve neće se više oslanjati na onoga koji ih bije, već će se iskreno oslanjati na Jahvu, Sveca Izraelova. 023 ISA 010 021 Ostatak će se vratiti, ostatak Jakovljev Bogu jakome. 023 ISA 010 022 Zaista, o Izraele, sve da naroda tvojega ima kao pijeska u moru, samo će se Ostatak njegov vratiti. Određeno je uništenje, pravda se prelila, 023 ISA 010 023 Jahve, Gospod nad Vojskama, poharat će, kako odredi, svu zemlju. 023 ISA 010 024 Zato ovako govori Jahve nad Vojskama: “O narode moj što prebivaš na Sionu, ne boj se Asira kad te šibom tuče, kad štap diže na tebe. 023 ISA 010 025 Jer, još malo, vrlo malo, i gnjev moj će prestati, moja će ih jarost uništiti.” 023 ISA 010 026 Na nj će Jahve nad Vojskama bičem zamahnuti, kao kad udari Midjan na stijeni Orebu, i štap će dići nad more k'o na putu egipatskom. 023 ISA 010 027 U onaj dan: s leđa će ti breme pasti i jaram njegov s vrata će ti nestat'. 023 ISA 010 028 Ide on od Rimona, dolazi na Ajat, prelazi Migron, u Mikmasu breme odlaže. 023 ISA 010 029 Prelaze klance, u Gebi im je noćište; Rama dršće, Gibea Šaulova bježi. 023 ISA 010 030 Viči iza glasa, Bat Galime! Slušaj ga, Lajšo! Odgovori mu, Anatote! 023 ISA 010 031 Madmena pobježe, utekoše stanovnici gebimski. 023 ISA 010 032 Još danas zaustavit će se u Nobu, rukom prijeti gori Kćeri sionske, Brijegu jeruzalemskom. 023 ISA 010 033 Gle, Jahve, Gospod nad Vojskama, kreše grane silom strahovitom: najviši su vršci posječeni, ponajviši sniženi. 023 ISA 010 034 Pod sjekirom pada šumska guštara, sa slavom svojom pada Libanon. 023 ISA 011 001 Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit' iz njegova korijena. 023 ISA 011 002 Na njemu će duh Jahvin počivat', duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg. 023 ISA 011 003 Prodahnut će ga strah Gospodnji: neće suditi po viđenju, presuđivati po čuvenju, 023 ISA 011 004 već po pravdi će sudit' ubogima i sud prav izricat' bijednima na zemlji. Šibom riječi svoje ošinut će silnika, a dahom iz usta ubit' bezbožnika. 023 ISA 011 005 On će pravdom opasati bedra, a vjernošću bokove. 023 ISA 011 006 Vuk će prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a djetešce njih će vodit'. 023 ISA 011 007 Krava i medvjedica zajedno će pasti, a mladunčad njihova skupa će ležati, lav će jesti slamu k'o govedo. 023 ISA 011 008 Nad rupom gujinom igrat će se dojenče, sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje. 023 ISA 011 009 Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: zemlja će se ispuniti spoznajom Jahvinom kao što se vodom pune mora. 023 ISA 011 010 U dan onaj: Jišajev izdanak, dignut kao stijeg narodima, puci će željno tražiti. I prebivalište njegovo bit će slavno. 023 ISA 011 011 U dan onaj: Jahve će drugi put ruku pružiti da otkupi Ostatak svoga naroda, one što ostanu iz Asira i iz Egipta, iz Patrosa, Kuša i Elama, iz Šineara, Hamata i s morskih otoka. 023 ISA 011 012 Podignut će stijeg narodima, sabrat će Izraelu prognanike i skupiti Judi raspršene sa sva četiri kraja zemlje. 023 ISA 011 013 Ljubomor će nestat' Efrajimov, bit će istrijebljeni dušmani Judini; Efrajim neće više zavidjeti Judi, a Juda neće biti neprijatelj Efrajimu. 023 ISA 011 014 Filistejcima na zapadu za vrat će sjesti, zajedno će plijeniti sinove Istoka; ruku će svoju pružit' na Edom i Moab, bit će im pokorni sinovi Amonovi. 023 ISA 011 015 Jahve će isušit' zaljev mora egipatskog, zamahnut će rukom protiv Eufrata; snagom daha razbit će ga na sedam potoka da se u obući može prelaziti: 023 ISA 011 016 i bit će cesta Ostatku njegova naroda, koji preživio bude iz Asira, kao što bijaše Izraelcima kad iziđoše iz zemlje egipatske. 023 ISA 012 001 Reći ćeš u dan onaj: Hvalim te, Jahve, razgnjevi se ti na mene, ali se odvratio gnjev tvoj i ti me utješi! 023 ISA 012 002 Evo, Bog je spasenje moje, uzdam se, ne bojim se više, jer je Jahve snaga moja i pjesma, on je moje spasenje. 023 ISA 012 003 I s radošću ćete crpsti vodu iz izvora spasenja. 023 ISA 012 004 Reći ćete u dan onaj: Hvalite Jahvu prizivajte ime njegovo! Objavite narodima djela njegova, razglašujte uzvišenost imena njegova! 023 ISA 012 005 Pjevajte Jahvi, jer stvori divote, neka je to znano po svoj zemlji! 023 ISA 012 006 Kličite i radujte se, stanovnici Siona, jer je velik među vama Svetac Izraelov! 023 ISA 013 001 Proroštvo o Babilonu koje vidje Izaija, sin Amosov. 023 ISA 013 002 Na goletnu brdu dignite zastavu, vičite im iz sveg grla. Mašite rukom neka dođu na vrata kneževska. 023 ISA 013 003 Zapovijed dadoh svetim svojim ratnicima, gnjevu svom pozvah svoje junake koji slave veličanstvo moje. 023 ISA 013 004 Čuj! Žagor na gorama kao od silna naroda. Čuj! Buka kraljevstava, sakupljenih naroda. To Jahve nad Vojskama za boj vojsku pregleda. 023 ISA 013 005 Iz daleka kraja, s granica neba dolaze oni - Jahve i oruđa gnjeva njegova - da svu zemlju poharaju. 023 ISA 013 006 Kukajte, jer je blizu Jahvin dan, k'o pohara dolazi od Svemoćnog. 023 ISA 013 007 I sve ruke stog' malakšu ... Svako ljudsko srce klone, 023 ISA 013 008 strava ih je obrvala, trudovi boli već ih spopadaju i grče se k'o rodilja. U prepasti jedan drugog motre, lica su im poput plamena. 023 ISA 013 009 Dolazi nesmiljeni Jahvin dan - gnjev i jarost - da u pustoš zemlju prometne, da istrijebi iz nje grešnike. 023 ISA 013 010 Jer nebeske zvijezde a ni Štapci neće više sjati svjetlošću, pomrčat će sunce ishodeći i mjesec neće više svijetliti. 023 ISA 013 011 Kaznit ću svijet za zloću, bezbožnike za bezakonje, dokrajčit ću ponos oholih, poniziti nadutost silnika. 023 ISA 013 012 Rjeđi će biti čovjek neg' žeženo zlato, rjeđi samrtnik od zlata ofirskog. 023 ISA 013 013 Nebesa ću potresti, maknut će se zemlja s mjesta od srdžbe Jahve nad Vojskama u dan kad se izlije gnjev njegov. 023 ISA 013 014 I tada, kao gazela preplašena, kao ovce koje nitko ne prikuplja, svatko će se vratit' svom narodu, svatko će u zemlju svoju pobjeći. 023 ISA 013 015 Koga stignu, probost će ga: koga uhvate, mačem će sasjeći; 023 ISA 013 016 pred očima smrskat će im dojenčad, opljačkati kuće, silovati žene. 023 ISA 013 017 Gle, podižem na njih Medijce što ne cijene srebra i preziru zlato. 023 ISA 013 018 Svi će mladići biti pokošeni, sve djevojke zatrte. Na plod utrobe neće se smilovati, nad djecom im se oko neće sažaliti. 023 ISA 013 019 Babilon, ures kraljevstava, ures i ponos kaldejski, bit će k'o Sodoma i Gomora kad ih Bog zatrije. 023 ISA 013 020 Nikad se više neće naseliti, od koljena do koljena ostat će nenapučen. Arapin ondje neće dizati šatora, nit' će pastiri ondje počivati. 023 ISA 013 021 Počivat će ondje zvijeri pustinjske, sove će im napuniti kuće, nojevi će ondje stanovati, jarci plesati. 023 ISA 013 022 Hijene će zavijati iz njegovih palača, a čaglji iz raskošnih dvorova... Vrijeme se njegovo bliži, dani mu se neće produžiti. 023 ISA 014 001 Da, smilovat će se Jahve Jakovu i opet izabrati Izraela, dati mu da počine u svojoj zemlji. Pridružit će im se došljak i priključiti se domu Jakovljevu. 023 ISA 014 002 Sami će narodi po njih doći i odvesti ih u njihov kraj, a njih će Dom Izraelov baštiniti u Jahvinoj zemlji kao sluge i sluškinje. I zarobit će one koji njih bijahu zarobili i gospodovat će nad svojim tlačiteljima. 023 ISA 014 003 U dan kad ti Jahve dade da počineš od svojih stradanja, nemira i teškog robovanja kojima te pritisnuše, 023 ISA 014 004 zapjevat ćeš ovu rugalicu kralju babilonskom: Kako nestade silnika? Kako nestade tlačenja? 023 ISA 014 005 Jahve slomi štap zlikovački i žezlo vladarsko 023 ISA 014 006 što je bijesno b§ilo narode udarcima bez kraja i konca, što je gnjevno vladalo narodima progoneć' ih nemilice. 023 ISA 014 007 Počiva, miruje sva zemlja kličući od radosti. 023 ISA 014 008 Nad tobom se raduju čempresi i cedri libanonski: “Otkako si pao, ne dolaze nas više sjeći!” 023 ISA 014 009 Zbog tebe se uzbudi Podzemlje da te dočeka kada dođeš. U tvoju čast ono budi sjene, sve zemaljske mogućnike, ono diže s prijestolja sve kraljeve naroda. (Sheol h7585) 023 ISA 014 010 Svi ti oni progovaraju: “I ti si skršen k'o i mi, nama si sličan postao. 023 ISA 014 011 Oholost se tvoja sruši u Podzemlje i buka tvojih harfa; pod tobom je ležaj od truleži, a crvi tvoj su pokrivač. (Sheol h7585) 023 ISA 014 012 Kako pade sa nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru naroda? 023 ISA 014 013 U svom si srcu govorio: 'Uspet ću se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijesto ću sebi dići. Na zbornoj ću stolovati gori na krajnom sjeveru. 023 ISA 014 014 Uzaći ću u visine oblačne, bit ću jednak Višnjemu.' 023 ISA 014 015 A sruši se u Podzemlje, u dubine provalije!” (Sheol h7585) 023 ISA 014 016 Koji te vide, motre te i o tebi razmišljaju: “Je li to čovjek koji je zemljom tresao i drmao kraljevstvima, 023 ISA 014 017 koji je u pustinju svijet obraćao i sa zemljom sravnjivao gradove, koji sužnjeva svojih nikad nije kući otpuštao?” 023 ISA 014 018 Kraljevi naroda svi u časti počivaju, svaki u svojoj grobnici. 023 ISA 014 019 A ti si iz groba izbačen kao smeće odvratno, pokriven poklanima, mačem probodenima, koji su na ploče grobne pobacani k'o strvina zgažena! 023 ISA 014 020 Nećeš se združiti s njima u grobu, jer si zemlju svoju uništio i narod svoj poklao. I nikad se više neće spominjati pleme zlikovačko. 023 ISA 014 021 Spremite pokolj djeci za bezakonje otaca njihovih, da se više ne dignu da osvajaju zemlju i da ne pokriju lice svijeta! 023 ISA 014 022 Ustat ću na njih - riječ je Jahve nad Vojskama - i zatrt ću Babilonu ime i ostatak, rod i porod - riječ je Jahvina. 023 ISA 014 023 Dat ću ga u posjed ježevima i močvarama. Pomest ću ga metlom zatornom - riječ je Jahve nad Vojskama. 023 ISA 014 024 Zakleo se Jahve nad Vojskama: “Što zamislih, zbit će se, što naumih, izvršit će se! 023 ISA 014 025 Skršit ću Asur u svojoj zemlji, zgazit ću ga na svojim gorama. Jaram njegov s njih će spasti, spast će im s pleća breme njegovo.” 023 ISA 014 026 Takva je odluka stvorena protiv čitave zemlje; takva je ruka pružena protiv svih naroda! 023 ISA 014 027 A kad Jahve nad Vojskama odluči, tko da se usprotivi? Kada ruku ispruži, tko da je odvrati? 023 ISA 014 028 One godine kad je umro kralj Ahaz, bi objavljeno ovo proroštvo: 023 ISA 014 029 Ne raduj se, sva Filistejo, što se slomi štap koji te udarao, jer će iz korijena zmijinjeg izaći ljutica što će izleći zmaja krilatoga. 023 ISA 014 030 Ubogi će pasti na mojim pašnjacima i u pouzdanju počivati siromasi; glađu ću pomoriti rod tvoj i pobiti što od tebe ostane. 023 ISA 014 031 Kukajte, vrata! Zapomaži, grade! Strepi, sva Filistejo! Jer sa sjevera dim dolazi i čete njegove ne napušta nitko! 023 ISA 014 032 Što će se tad odgovoriti glasnicima naroda? “Jahve zasnova Sion, i u njem su zaštićeni siromasi njegova naroda.” 023 ISA 015 001 Proroštvo o Moabu. Obnoć opustošen, šaptom pade Ar Moab! Obnoć opustošen, šaptom pade Kir Moab! 023 ISA 015 002 Uspinju se u hram dibonski, na uzvišice da plaču; nad Nebom i nad Medebom Moab nariče! Sve su glave ostrižene, a sve brade obrijane; 023 ISA 015 003 na ulicama oblače vreće, na njegovim krovovima leleču! Na njegovim trgovima svi nariču i suze prolijevaju. 023 ISA 015 004 Jauču Hešbon i Eleala, do Jahasa jauk se čuje. Zato dršću bokovi Moabu, strepi duša njegova; 023 ISA 015 005 srce Moabovo jeca, bjegunci mu idu do Soara. Da, uz brdo Luhit uspinju se plačući; putem horonajimskim razliježe se jauk nad propašću. 023 ISA 015 006 Da! Vode nimrimske postadoše pustinja: trava usahla, bilja nestalo, zelenila više nema. 023 ISA 015 007 Zato stečevinu koju stekoše i ono što prištedješe nose preko Potoka vrba. 023 ISA 015 008 Da! Jauk se razliježe po kraju moapskom: kukanje mu do Eglajima, kukanje mu do Beer Elima. 023 ISA 015 009 Da! Vode dimonske krvi su pune, i još jednu nesreću dodajem Dimonu: jednog lava na moapske bjegunce i na preživjele u zemlji. 023 ISA 016 001 Šaljite jaganjce vladaru zemlje, od Stijene prema pustinji do gore Kćeri sionske. 023 ISA 016 002 Kao razbjegle ptice, kao raspršeno gnijezdo bit će kćeri moapske na arnonskim gazovima. 023 ISA 016 003 Daj nam savjet, stvori odluku! Sred podneva sjenu svoju kao noć razastri. Sakrij izagnane, ne izdaj bjegunca. 023 ISA 016 004 Daj da kod tebe borave prognanici moapski, budi im okriljem pred pustošnikom. Kad se skonča tlačitelj, kad nestane pustošnika, kad ugnjetač iščezne iz zemlje, 023 ISA 016 005 učvrstit će se prijesto u blagosti i na njemu će vjerno stolovati, u šatoru Davidovu, sudac koji pravo ište i pravdu čini. 023 ISA 016 006 Čuli smo za nadutost Moaba, nadutost preveliku, za ponos, oholost i uznositost; isprazno je njegovo hvastanje. 023 ISA 016 007 Zato kuka Moab, nad Moabom svi jauču, za kolačima grožđanim iz Kir Heresa jauču posve slomljeni. 023 ISA 016 008 Jer uvenuše nasadi hešbonski, trsje sibmansko, i lišće su mu pomlatili gospodari naroda. Sezaše do Jazera, zamicaše u pustinju; izdanci mu dosezahu sve do mora. 023 ISA 016 009 Zato plačem za trsjem sibmanskim kao što plače Jazer, suzama te ja zalijevam, Hešbone i Elealo! Nad plodovima tvojim, nad jematvom, krik se začu; 023 ISA 016 010 nestade iz voćnjaka veselja i radosti. U vinogradima ne pocikuje se, ne kliče se od radosti; ne mastÄi se vino u kaci, zamuknu podvikivanje. 023 ISA 016 011 Zato utroba moja za Moabom poput harfe dršće, a grudi mi za Kir Herešom. 023 ISA 016 012 Zaludu se pokazuje Moab, umara se na uzvišicama dolazeći u svetište da se moli: ništa postići neće. 023 ISA 016 013 Ovo je riječ koju nekoć reče Jahve protiv Moaba. 023 ISA 016 014 A sada govori Jahve ovako: “Za tri godine, godine najamničke, slava će Moabova, sa svim velikim mnoštvom njegovim, potamnjeti, a što od nje ostane, bit će maleno, slabo i nemoćno.” 023 ISA 017 001 Proroštvo o Damasku. Gle, prestat će Damask biti gradom i postat će hrpom ruševina; 023 ISA 017 002 njegovi gradići, dovijek napušteni, bit će pašnjak stadima; ležat će u njima i nitko ih neće tjerati. 023 ISA 017 003 Izgubit će Efrajim utvrde, a Damask kraljevstvo; ostatku Arama zbit će se što i slavi sinova Izraelovih - riječ je Jahve nad Vojskama. 023 ISA 017 004 U onaj dan smanjit će se slava Jakovljeva, spast će salo tijela njegova. 023 ISA 017 005 Bit će k'o kad žetelac žito hvata, a ruka mu žanje klasje, kao kad se pabirče klasovi u refajimskoj dolini - 023 ISA 017 006 ostat će samo pabirci; ili kao kad se otresa maslina: dvije-tri uljike sasvim na vrhu, četiri ili pet na granama drveta - riječ je Jahve, Boga Izraelova. 023 ISA 017 007 U onaj dan čovjek će pogledati na svog Stvoritelja i upraviti oči k Svecu Izraelovu. 023 ISA 017 008 Neće više gledati žrtvenika, djela svojih ruku, neće više gledati onoga što njegovi prsti stvoriše: ašere i sunčane stupove. 023 ISA 017 009 U onaj će dan gradovi tvoji biti napušteni, kao što bjehu napušteni hivijski i amorejski kad ih ostaviše pred Izraelcima, i opustjet će, 023 ISA 017 010 jer si zaboravio Boga svog spasenja i nisi se spomenuo Stijene svoje snage. Stog' i sadiš ljupke biljke i strane presađuješ mladice; 023 ISA 017 011 u dan kad ih posadiš, one izrastu, a ujutro procvatu tvoje sadnice, al' propada žetva u dan nevolje, u dan boli neizlječive. 023 ISA 017 012 Jao, buka naroda mnogobrojnih; buče kao što buči more; šum naroda koji šume k'o što šumore silne vode. 023 ISA 017 013 Šume narodi kao što silne vode šumore, al' kad On im zaprijeti, bježe daleko, po gorama razvijani kao pljeva na vjetru, k'o prašina u vihoru. 023 ISA 017 014 Navečer eto straha; prije svanuća više ga nema: to je sudba onih koji nas plijene i kob onih što nas pljačkaju. 023 ISA 018 001 Jao zemlji krilatih kukaca s one strane rijeka kuških, 023 ISA 018 002 tebi koja šalješ morem glasnike i vodom u čamcima rogoznim. Idite, brze skoroteče, k narodu stasitu, tamnoputu, k narodu kog se boje odvajkada, narodu žilavu, zavojevaču, čija je zemlja rijekama izbrazdana. 023 ISA 018 003 Svi stanovnici kruga zemaljskoga, i vi, žitelji zemlje, kad se zastava na brdu digne, gledajte; kad rog zatrubi, slušajte. 023 ISA 018 004 Jer ovako mi govori Jahve: “Mirno ću gledati s mjesta svojega, k'o prozirna žega podnevna, k'o rosan oblak za vrućine žetvene. 023 ISA 018 005 Prije berbe, kad loza ocvate i cvijet u grozdove dozri, nožima će posjeći mladice, povezati, ukloniti grane. 023 ISA 018 006 Svi će biti ostavljeni grabljivicama gorskim i zvijerima zemaljskim. Grabljivice će na njima ljetovati, zvijeri zemaljske zimovati.” 023 ISA 018 007 U ono će vrijeme narod stasit i tamnoputan, narod kojega se boje odvajkada, narod žilav i zavojevački, čija je zemlja izbrazdana rijekama, donositi darove Jahvi nad Vojskama, k mjestu imena Jahve nad Vojskama - na goru Sion. 023 ISA 019 001 Proroštvo o Egiptu. Gle, Jahve sjedi na brzu oblaku, u Egipat dolazi. Dršću pred njim idoli egipatski, u njedrima premire srce Egipćana. 023 ISA 019 002 Podbost ću Egipćane protiv Egipćana, i brat će se s bratom svojim boriti, drug s drugom, grad s gradom, a kraljevstvo s kraljevstvom. 023 ISA 019 003 Egiptu se pamet muti, ja sprečavam njegove naume; oni traže idole i vrače, opsjenare i gatare. 023 ISA 019 004 Egipćane ja predajem u ruke gospodaru okrutnu, kralj silovit njima će vladati - riječ je Jahve nad Vojskama. 023 ISA 019 005 Nestat će vode iz mora, presahnut će i presušiti Rijeka, 023 ISA 019 006 zaudarat će prokopi, spast će rukavci Rijeke egipatske i presušiti. Uvenut će trska i sita, 023 ISA 019 007 sva zelen pokraj Nila; usahnut će na Nilu svi usjevi, propast će, raspršit' se, iščeznuti. 023 ISA 019 008 Tužit će ribari, kukat će svi što u Nil udicu bacaju; jadikovat će oni što u vodi mrežu razapinju. 023 ISA 019 009 Postidjet će se lanari, grebenari i tkači bijela tkanja. 023 ISA 019 010 Snuždit će se tkalci, rastužiti radnici. 023 ISA 019 011 Pravi su luđaci knezovi soanski, mudri savjetnici faraonovi glupo svjetuju; kako se usuđujete reći faraonu: “Učenik sam mudraca, učenik drevnih kraljeva?” 023 ISA 019 012 TÓa gdje su tvoji mudraci? Nek' ti dojave i obznane što je Jahve nad Vojskama nakanio s Egiptom. 023 ISA 019 013 Ludi su knezovi taniški, prevareni knezovi memfiški, oni zavode Egipat, glavare njegovih plemena. 023 ISA 019 014 U njih je ulio Jahve duh vrtoglavi te zavode Egipat u svakom mu činu da tetura k'o pijanac kada bljuje. 023 ISA 019 015 U Egiptu više ne može uspjeti ništa od onog što čine glava i rep, palma i sita. 023 ISA 019 016 U onaj će dan Egipćani postati kao žene, drhtat će i strepiti od zamaha ruke Jahve nad Vojskama kojom će zamahnuti na njih. 023 ISA 019 017 Zemlja će Judina biti na užas Egiptu; kad god je se sjeti, strah će ga obuzeti zbog onoga što je Jahve nad Vojskama protiv njega naumio. 023 ISA 019 018 U onaj će se dan u zemlji egipatskoj pet gradova što govore kanaanskim jezikom zakleti Jahvi nad Vojskama; jedan će se od njih zvati Ir Hahres. 023 ISA 019 019 U onaj će dan biti žrtvenik Jahvin usred zemlje egipatske i stup posvećen Jahvi blizu granice njegove. 023 ISA 019 020 To će Jahvi nad Vojskama biti znak i svjedočanstvo u egipatskoj zemlji. Kad zazovu Jahvu protiv tlačitelja, on će im poslati spasitelja i vođu da ih izbavi. 023 ISA 019 021 I objavit će se Jahve Egipćanima, i u onaj će dan Egipćani spoznati Jahvu; služit će mu žrtvama i prinosima, zavjetovat će se i izvršavati zavjete. 023 ISA 019 022 Jahve će teško udariti Egipćane, ali će ih iscijeliti; obratit će se oni Jahvi i on će ih uslišiti i iscijeliti. 023 ISA 019 023 U onaj će dan ići cesta od Egipta do Asirije. Asirci će dolaziti u Egipat, a Egipćani u Asiriju. Egipat i Asirija služit će Jahvi. 023 ISA 019 024 U onaj će dan Izrael, treći s Egiptom i Asirijom, biti blagoslovljen usred zemlje. 023 ISA 019 025 Jahve nad Vojskama blagoslovit će ga: “Nek' je blagoslovljen”, reći će, “moj narod egipatski, djelo mojih ruku Asirija i baština moja Izrael.” 023 ISA 020 001 U godini kad je vrhovni vojskovođa, koga bijaše poslao Sargon, kralj asirski, došao u Ašdod, napao ga i zauzeo, 023 ISA 020 002 u to vrijeme reče Jahve po Izaiji, sinu Amosovu: “Hajde, skini kostrijet s bokova i obuću izuj s nogu.” On to učini te iđaše gol i bos. 023 ISA 020 003 Tada reče Jahve: “Kao što je sluga moj Izaija tri godine išao gol i bos kao znak i znamenje Egiptu i Kušu, 023 ISA 020 004 tako će kralj asirski odvesti sužnje iz Egipta i izgnanike iz Kuša, mlade i stare, gole i bose, otkrivenih zadnjica, sramote Egipta. 023 ISA 020 005 Zbunit će se tad i posramiti zbog Kuša, svoje uzdanice, i Egipta, svojega ponosa. 023 ISA 020 006 I reći će u onaj dan stanovnici ovog primorja: 'Eto, to je uzdanica naša kojoj se utjecasmo da nam pomogne i spasi nas od kralja asirskoga. A kako da se mi spasimo?'” 023 ISA 021 001 Proroštvo primorskoj pustinji. Kao što vihori, hujeći nad Negebom, dolaze iz pustinje, kraja strahotna 023 ISA 021 002 - otkri mi se u strašnom viđenju - tako pljačkaš pljačka, pustošnik pustoši. “Navali, Elame, opsjedni, Medijo! Dokrajčit ću sve jauke.” 023 ISA 021 003 Zato bedra moja probadaju grčevi; bolovi me spopadaju k'o trudovi porodilju; od smućenosti ogluših, od straha obnevidjeh. 023 ISA 021 004 Srce mi dršće, groza me obuze, sumrak za kojim čeznuh postade mi užas. 023 ISA 021 005 Postavljaju stol, prostiru stolnjak, jede se i pije ... Ustajte, knezovi, mažite štit! 023 ISA 021 006 Jer Gospod mi ovako reče: “Idi, postavi stražara! Što vidi, nek' javi. 023 ISA 021 007 Vidi li konjanike, jahače udvojene, jahače na magarcima, jahače na devama, neka dobro pazi s pažnjom napetom!” 023 ISA 021 008 A stražar viknu: “Povazdan, Gospodaru, stojim na stražarnici, čitavu noć na straži prostojim.” 023 ISA 021 009 I gle, dolaze konjanici, jahači udvojeni. Oni mi viknuše, oni rekoše: “Pade, pade Babilon! Svi kipovi njegovih bogova o zemlju se razbiše.” 023 ISA 021 010 Omlaćeno žito, čedo gumna moga, što čuh od Jahve nad Vojskama, Boga Izraelova, objavih vam! 023 ISA 021 011 Proroštvo o Edomu. Viču mi iz Seira: “Stražaru, koje je doba noći? Stražaru, koje je doba noći?” 023 ISA 021 012 Stražar odgovori: “Dolazi jutro, a zatim opet noć. Hoćete li pitati, pitajte, vratite se, dođite!” 023 ISA 021 013 Proroštvo o Arapima. U šikarama pustinjskim počivate, dedanske karavane. 023 ISA 021 014 Vodu iznesite pred žedne, stanovnici zemlje temske, iziđite s kruhom pred bjegunca. 023 ISA 021 015 Pred mačevima bježe oni, pred mačem trgnutim, pred lukom zapetim, pred bojem žestokim. 023 ISA 021 016 Da, ovako mi reče Gospod: “Još jedna godina, godina nadničarska, i nestat će sve slave Kedrove. 023 ISA 021 017 A od mnogobrojnih strijelaca među hrabrim sinovima Kedrovim malo će ih ostati.” Tako je govorio Jahve, Bog Izraelov. 023 ISA 022 001 Proroštvo o Dolini viđenja: Što ti je da uzlaziš sav na krovove, 023 ISA 022 002 grade pun vreve, grade bučni, grade razigrani? Pobijeni tvoji ne padoše od mača, nit' u boju poginuše mrtvi tvoji; 023 ISA 022 003 glavari svi ti zajedno pobjegoše, u ropstvo padoše luka ne napevši. Zasužnjeni su svi tvoji knezovi, zalud umakoše daleko. 023 ISA 022 004 Zato velim: “Ostavite me, zaplakat ću gorko; nemojte me tješiti zbog uništenja naroda moga.” 023 ISA 022 005 Jer ovo je dan pometnje i rasula od Jahve, Gospoda nad Vojskama. U Dolini viđenja zid se ruši, vapaj za pomoć diže se u goru. 023 ISA 022 006 Elam tobolac uzima, Aram konja jaše, a Kir štit otkriva. 023 ISA 022 007 Krasne doline tvoje pune su bojnih kola, konjanici stižu pred vrata. 023 ISA 022 008 Tako pada Judi zaštita. U onaj dan svrnuo si pogled na oružje u Šumskoj kući. 023 ISA 022 009 Vidjeste da u gradu Davidovu ima mnogo pukotina. Sabraste vodu iz Donjega ribnjaka. 023 ISA 022 010 Prebrojiste kuće jeruzalemske, porušiste kuće da zid učvrstite. 023 ISA 022 011 Između dva zida načiniste spremište za vodu iz starog ribnjaka. Ali se ne obazreste na Tvorca, nit' vidjeste onog što davno sve smisli. 023 ISA 022 012 Gospod, Jahve nad Vojskama, pozivaše vas u dan onaj da plačete i tugujete, da obrijete glave i pripašete kostrijet. 023 ISA 022 013 A gle: radost i veselje, ubijaju goveda i kolju ovce; jedu meso i piju vino: “Jedimo i pijmo, jer sutra nam je mrijeti.” 023 ISA 022 014 Ali Jahve nad Vojskama objavi mi: “Dok ne umrete, grijeh taj neće vam se oprostiti”, reče Jahve, Gospod nad Vojskama. 023 ISA 022 015 Ovako govori Jahve, Gospod nad Vojskama: “Hajde, idi k onom dvorjaninu, k Šibni, nadstojniku dvora, 023 ISA 022 016 koji kleše sebi grob na uzvisini i u stijeni sebi prebivalište usijeca: 'Što tu posjeduješ i koga tu imaš da sebi klešeš grobnicu?' 023 ISA 022 017 Gle, Jahve će te baciti daleko udarcem jednim jedinim, snažno će te uhvatiti, 023 ISA 022 018 smotat će te u klupko, kao loptu te baciti po zemlji širokoj! Ondje ti ćeš umrijeti, s kolima što ti bijahu na slavu, ti, sramoto dvoru svoga gospodara!” 023 ISA 022 019 Lišit ću te tvoje službe, otjerat te sa tvog mjesta; 023 ISA 022 020 i pozvat ću svoga slugu Elijakima, sina Hilkijina. 023 ISA 022 021 Obući ću mu tvoju haljinu, tvojim ću ga pojasom opasat', tvoju ću mu vlast predati u ruke te će biti otac žiteljima jeruzalemskim i kući Judinoj. 023 ISA 022 022 Metnut ću mu na pleća ključ od kuće Davidove: kad otvori, nitko neće zatvoriti, kad zatvori, nitko neće otvoriti. 023 ISA 022 023 Kao klin zabit ću ga na tvrdu mjestu; i postat će prijesto slave domu oca svojega. 023 ISA 022 024 O njega će se vješati sva slava njegova doma očinskog, izdanci i potomstvo, sve malo posuđe, od zdjelica do ćupova. 023 ISA 022 025 U onaj dan - riječ je Jahve nad Vojskama - izvući će se klin zabijen na tvrdu mjestu, slomit će se i pasti. I sav teret što je visio na njemu razbit će se, jer je Jahve govorio. 023 ISA 023 001 Proroštvo o Tiru. Kukajte, lađe taršiške, jer vaša je tvrđa razorena! Javljeno im je dok se iz kitimske vraćahu zemlje. 023 ISA 023 002 Umuknite, stanovnici primorja, trgovci sidonski, kojih su glasnici brodili morem po vodi velikoj. 023 ISA 023 003 Sjetva Nila, žetva Rijeke, bijaše njegovo bogatstvo. On bijaše sajmište narodima. 023 ISA 023 004 Stidi se, Sidone, jer more govori: “Ne hvataju me trudovi niti rađam, ne odgajam momaka nit' podižem djevojaka.” 023 ISA 023 005 Uzdrhtat će Egipćani kad o Tiru vijest čuju. 023 ISA 023 006 Otplovite u Taršiš, kukajte, stanovnici primorja. 023 ISA 023 007 Je li to vaš grad veseli što postoji od davnih davnina i noge ga daleko nosile da se ondje naseli? 023 ISA 023 008 Tko li je to odlučio protiv Tira okrunjenog, kojeg trgovci bijahu knezovi a prekupci odličnici zemlje? 023 ISA 023 009 Jahve nad Vojskama odluči tako da osramoti ponosnu slavu, da ponizi sve odličnike zemlje. 023 ISA 023 010 Obrađuj zemlju, kćeri taršiška, tvoje luke više nema! 023 ISA 023 011 Ruku svoju Gospod diže na more i kraljevstvima zadrma. Zapovjedi Jahve da se razore tvrđave kanaanske. 023 ISA 023 012 Rekao je: “Nećeš više klikovati, okaljana djevice, kćeri sidonska!” Ustani i idi u Kitim; ni ondje nećeš imati mira. 023 ISA 023 013 Evo zemlje kitimske ... podižu se kule opsadne, razaraju utvrde, sve je ruševina. 023 ISA 023 014 Kukajte, brodovi taršiški, razorena je vaša tvrđava! 023 ISA 023 015 Dogodit će se, u onaj dan, da će Tir biti zaboravljen sedamdeset godina, kao dani jednoga kralja. A poslije sedamdeset godina Tiru će biti kao bludnici iz pjesme: 023 ISA 023 016 “Uzmi citaru i skići se gradom, bludnice zaboravljena! Sviraj lijepo, pjevaj mnogo, da te se spomenu!” 023 ISA 023 017 Poslije sedamdeset godina pohodit će Jahve Tir. I grad će opet dobivati svoju plaću bludničku. Podavat će se bludu sa svim kraljevstvima svijeta na licu zemlje. 023 ISA 023 018 Ali će njegova dobit i plaća biti posvećena Jahvi; neće se zgrtati ni čuvati, nego će njegova dobit biti za one koji prebivaju pred Jahvom da imaju hrane do sita i doličnu odjeću. 023 ISA 024 001 Gle, Jahve razvaljuje zemlju, razara je, nakazi joj lice, raspršuje stanovnike njene. 023 ISA 024 002 Svećenik će biti k'o i narod, gospodar k'o i sluga, gospodarica k'o i sluškinja, prodavač k'o i kupac, zajmodavac k'o i zajmoprimac, vjerovnik k'o i dužnik. 023 ISA 024 003 Opustošena će biti zemlja, opljačkana sasvim, jer je Jahve odlučio. 023 ISA 024 004 Zemlja tuži, vene, svijet gine, gasne, nebo sa zemljom propada. 023 ISA 024 005 Oskvrnjena je zemlja pod žiteljima svojim, jer prestupiše Zakon, pogaziše odredbu, Savez vječni razvrgoše. 023 ISA 024 006 Zato prokletstvo proždire zemlju, okajavaju stanovnici njeni. Zato su sažgani žitelji zemljini i malo je ljudi preostalo. 023 ISA 024 007 Vino tuguje, loza vene, uzdišu svi što bijahu srca vesela. 023 ISA 024 008 Prestalo je veselje uz bubnje, zamrla je graja razigrana; umukla je glazba citara. 023 ISA 024 009 Ne pije se više vino uz pjesmu, ogrknu piće silovito. 023 ISA 024 010 Razoren je grad ništavila, zatvoren ulaz svim kućama. 023 ISA 024 011 Jauk po ulicama zbog vina, nesta svakog veselja, radost je iz zemlje prognana. 023 ISA 024 012 Tek pustoš ostade u gradu, u trijeske smrskana su vrata. 023 ISA 024 013 Jer tako se zbiva na zemlji, među narodima, kao kad se oberu masline il' paljetkuje grožđe nakon berbe. 023 ISA 024 014 Oni glas podižu, kliču od radosti; uznose s mora veličajnost Jahvinu. 023 ISA 024 015 I na istoku ime Jahve slave oni, na otocima mora ime Jahve, Boga Izraelova. 023 ISA 024 016 S kraja zemlje čujemo pjesme: “Slava Pravedniku!” Ali ja kažem: “Propadoh! Propadoh! Jao meni! Vjerolomci se iznevjeriše, nevjerom se, vjerolomci, iznevjeriše.” 023 ISA 024 017 Strava, jama, zamka tebi, žitelju zemlje: 023 ISA 024 018 tko pred glasom strave uteče u jamu će upasti; tko se iz jame izvuče zamka će ga uhvatit'. Da, otvorit će se ustave u visini i zatresti zemlji temelji. 023 ISA 024 019 Zemlja će se grozno razbiti, zemlja će se strašno raspući, zemlja će se silno uzdrmati, 023 ISA 024 020 zemlja će zateturati poput pijanca, zanjihat se poput kolibe; toliko će joj otežati bezakonje njeno da će pasti i neće više ustati. 023 ISA 024 021 I dogodit će se u onaj dan: Jahve će kazniti u visini Vojsku nebesku, a na zemlji sve kraljeve zemaljske; 023 ISA 024 022 bit će sakupljeni i zasužnjeni u jami, zatvoreni u tamnicu i nakon mnogih dana kažnjeni. 023 ISA 024 023 Pocrvenjet će mjesec, postidjet se sunce, jer će kraljevati Jahve nad Vojskama na gori Sionu i u Jeruzalemu i Slava će mu sjati pred starješinama. 023 ISA 025 001 Jahve, ti si Bog moj, uznosim te, tvoje ime slavim, jer si proveo čudesan naum, smišljen od davnine, istinit i vjeran, 023 ISA 025 002 jer grad si pretvorio u hrpu kamenja, a mjesto utvrđeno u ruševine. Tvrđa neprijateljska više nije grad, dovijeka se više obnoviti neće. 023 ISA 025 003 Zato te slavi narod snažan, grad moćnih plemena tebe se boji; 023 ISA 025 004 jer ti si utočište nevoljnom, utočište ubogom u nevolji; ti si skrovište od pljuska i od žege zaklon, jer ćud je silnička kao pljusak zimski; 023 ISA 025 005 kao žega nad zemljom sušnom ti gušiš graju neprijatelja; kao žega sjenom oblaka prekinu se silniku pjesma pobjednička. 023 ISA 025 006 I Jahve nad Vojskama spremit će svim narodima na ovoj gori gozbu od pretiline, gozbu od izvrsna vina, od pretiline sočne, od vina staložena. 023 ISA 025 007 Na ovoj gori on će raskinuti zastor što zastiraše sve narode, pokrivač koji sva plemena pokrivaše 023 ISA 025 008 i uništit će smrt zasvagda. I suzu će sa svakog lica Jahve, Gospod, otrti - sramotu će svog naroda na svoj zemlji skinuti: tako Jahve reče. 023 ISA 025 009 I reći će se u onaj dan: “Gle, ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo, on nas je spasio; ovo je Jahve u koga se uzdasmo! Kličimo i veselimo se spasenju njegovu, 023 ISA 025 010 jer ruka Jahvina na ovoj gori počiva!” Moab je izgažen na svome mjestu kao što se gazi slama na buništu; 023 ISA 025 011 ondje on razmahuje rukama kao što ih razmahuje plivač kada pliva. Ali Jahve obara njegovu ponositost i propinjanja ruku njegovih. 023 ISA 025 012 Visoku tvrđu tvojih zidina on razvaljuje, na zemlju baca, u prah ruši. 023 ISA 026 001 U onaj dan pjevat ću ovu pjesmu u zemlji Judinoj: “Tvrd grad mi imamo: za obranu nam On podiže zidove i predziđa. 023 ISA 026 002 Otvorite vrata! Nek' uđe narod pravedni koji čuva vjernost, 023 ISA 026 003 čiji je značaj čvrst, koji čuva mir jer se u te uzda. 023 ISA 026 004 Uzdajte se u Jahvu dovijeka, jer Jahve je Stijena vječna; 023 ISA 026 005 on obara one koji obitavahu visoko, razvaljuje tvrđu visoku, ruši u prah, sravnjuje sa zemljom, 023 ISA 026 006 te je gaze noge, noge ubogih i koraci nevoljnih.” 023 ISA 026 007 Put je pravednikov prav, ti ravniš stazu pravednom. 023 ISA 026 008 Da, na stazi tvojih sudova željno te, Jahve, čekamo; ime tvoje i spomen tvoj duša nam žudi. 023 ISA 026 009 Dušom svojom žudim tebe noću i duhom svojim u sebi te tražim. Jer kad se na zemlji pojave tvoji sudovi, uče se pravdi stanovnici kruga zemaljskoga. 023 ISA 026 010 Ako se pomiluje opaki, on se ne uči pravednosti. U zemlji pravednosti on čini bezakonje i ne obazire se na veličanstvo Jahvino. 023 ISA 026 011 Jahve, ruka je tvoja podignuta, a oni je ne vide. Nek' vide i postide se, nek' ih proguta revnost za narod, nek' ih proždre oganj pripravljen dušmanima tvojim. 023 ISA 026 012 Jahve, ti mir nama daješ, jer ti si tvorac svih djela naših. 023 ISA 026 013 Jahve, Bože naš, gospodarili su nama osim tebe drugi gospodari, ali tebe jedinog, ime tvoje, častimo. 023 ISA 026 014 Mrtvi neće oživjeti, sjene neće uskrsnuti, jer ti si ih kaznio i uništio i zatro svaki spomen na njih! 023 ISA 026 015 Umnožio si narod, Jahve, umnožio si narod, proslavio se, proširio sve granice zemlje! 023 ISA 026 016 Jahve, tražili su te u nevolji; izlijevali tihu molitvu, kad ih je stigla tvoja kazna. 023 ISA 026 017 Kao što se trudna žena pred porođajem grči i viče u bolovima, takvi smo, Jahve, pred tobom. 023 ISA 026 018 Zatrudnjeli smo, u mukama smo kao da rađamo, nismo donijeli duha spasenja zemlji nit' se rodiše stanovnici svijeta. 023 ISA 026 019 Tvoji će mrtvi oživjeti, uskrsnut će tijela. Probudite se i kličite, stanovnici praha! Jer rosa je tvoja - rosa svjetlosti, i zemlja će sjene na svijet dati. 023 ISA 026 020 Hajde, narode moj, uđi u sobe i vrata za sobom zatvori. Sakrij se časkom dok jarost ne prođe. 023 ISA 026 021 Jer, gle, izići će Jahve iz svog prebivališta da stanovnike zemljine kazni što se o njeg' ogriješiše. Izbacit će zemlja svu krv što je na njoj prolivena i neće više kriti onih koji su na njoj poklani. 023 ISA 027 001 U onaj dan kaznit će Jahve mačem ljutim, velikim i jakim Levijatana, zmiju hitru, Levijatana, zmiju vijugavu, i ubit će zmaja morskoga. 023 ISA 027 002 U onaj dan pjevajte mu, vinogradu vinorodnom: 023 ISA 027 003 Ja, Jahve, njega čuvam, svaki čas ga zalijevam, i da ga tko ne ošteti, danju i noću stražim. 023 ISA 027 004 Nema gnjeva u meni! Nek' se trnje i drač samo pojavi, protiv njega ustat ću u boj, svega ću ga sažgati! 023 ISA 027 005 Ili u moje nek' dođe okrilje, neka sklopi mir sa mnom, mir neka sklopi sa mnom! 023 ISA 027 006 Dolaze dani kad će se ukorijeniti Jakov, razgranit' se i procvasti Izrael, i sav svijet plodovima napuniti. 023 ISA 027 007 Je li ga udario kako udari one koji njega udarahu? Je li ga ubio kako ubi one koji njega ubiše? 023 ISA 027 008 Za kaznu ga potjera, izagna, odnese ga silnim dahom svojim u dan istočnjaka. 023 ISA 027 009 Tako će se okajati bezakonje Jakovljevo; a ovo je sve plod oproštenja grijeha njegova. Neka se smrve svi kamenovi žrtvenika kao što se u prah drobi krečno kamenje! Nek' se više ne dižu ašere i sunčani stupovi! 023 ISA 027 010 Jer opustje tvrdi grad, naselje je poharano, napušteno kao pustinja. Telad ondje pase - leži ondje, grmlje brsti. 023 ISA 027 011 Kad mu se osuše grane, lome ih, dolaze žene i oganj pale. Jer to je narod nerazuman, zato ga neće žaliti Stvoritelj, Tvorac mu se neće smilovati. 023 ISA 027 012 Jahve će u dan onaj klasje vrijeći od Eufrata do Potoka egipatskog, i bit ćete pobrani jedan po jedan, djeco Izraelova. 023 ISA 027 013 U onaj dan zatrubit će velika trublja, i doći će izgubljeni u zemlji asirskoj, i koji bijahu izgnani u zemlju egipatsku, i poklonit će se Jahvi na Svetoj gori, u Jeruzalemu. 023 ISA 028 001 Teško gizdavu vijencu pijanica Efrajimovih, uvelu cvijetu blistava mu nakita - onima što uvrh plodnog dola leže vinom opijeni! 023 ISA 028 002 Evo, od Gospoda jaki i moćni, kao pljusak s tučom, kao vihor razorni, prolom oblaka i povodanj, i svom ih snagom na zemlju baca. 023 ISA 028 003 Bit će izgažen nogama gizdav vijenac pijanica Efrajimovih 023 ISA 028 004 i uveo cvijet blistava mu nakita uvrh plodnih dolina; bit će kao rana smokva prije ljeta: čim je tko spazi, odmah je ubere. 023 ISA 028 005 U onaj dan Jahve nad Vojskama postat će kruna slave i sjajan vijenac Ostatku svoga naroda - 023 ISA 028 006 duh pravde onome koji sjedi na stolici sudačkoj i srčanost onome koji odbija napad na vrata. 023 ISA 028 007 Oni posrću od vina, teturaju od žestoka pića: svećenici i proroci od žestoka pića posrću; omami ih vino; teturaju od žestoka pića, posrću u viđenjima, ljuljaju se sudeći. 023 ISA 028 008 Svi su stolovi puni gnusnih bljuvotina, nigdje čista mjesta nema! 023 ISA 028 009 “Koga on to uči mudrosti, koga on upućuje u objavu? Zar djecu odviknutu od mlijeka odbijenu od prsiju? 023 ISA 028 010 Sav la-sav, sav la-sav, kav la-kav, kav la-kav, zeer šam, zeer šam.” 023 ISA 028 011 Da, mucavim usnama i na stranom jeziku govorit će se ovom narodu. 023 ISA 028 012 On im reče: “Evo počinka, dajte umornom da otpočine! Evo odmora!” Ali ne htjedoše poslušati. 023 ISA 028 013 Zato će im Jahve ovako govoriti: “Sav la-sav, sav la-sav, kav la-kav, kav la-kav, zeer šam, zeer šam”, da hodeći padnu nauznak, da se razbiju, zapletu i uhvate. 023 ISA 028 014 Stoga čujte riječ Jahvinu, vi podsmjevači, vi što vladate narodom ovim koji je u Jeruzalemu. 023 ISA 028 015 Vi velite: “Sklopismo savez sa smrću i s Podzemljem učinismo sporazum. Kad prođe bič razorni, ne, neće nas dohvatiti, jer od laži načinismo sebi sklonište i od obmane skrovište.” (Sheol h7585) 023 ISA 028 016 Stog ovako govori Jahve Gospod: “Evo, postavljam na Sion kamen odabrani, dragocjen kamen ugaoni, temeljac. Onaj koji u nj vjeruje neće propasti. 023 ISA 028 017 I uzet ću pravo za mjeru, a pravdu za tezulju.” I tuča će vam zastrti sklonište od laži, a voda otplaviti skrovište; 023 ISA 028 018 propast će savez vaš sa smrću, vaš sporazum s Podzemljem održat' se neće. Kada bič razorni prođe, satrt će vas; (Sheol h7585) 023 ISA 028 019 kad god prođe, dohvatit će vas; prolazit će svako jutro, danju i noću. Samo će vas strah uputit u objavu. 023 ISA 028 020 Prekratka će bit' postelja da se čovjek pruži, preuzak pokrivač da se umota. 023 ISA 028 021 Da, kao na gori Perasimu, Jahve će ustati, kao u Dolini gibeonskoj, on će se razjariti, da izvrši djelo svoje, djelo čudnovato, da ispuni naum svoj, naum tajnoviti. 023 ISA 028 022 Podsmijevanja se okanite, da vas jače okovi ne stegnu; jer čuh da je od Gospoda, Jahve nad Vojskama, zemlji ovoj dosuđeno uništenje. 023 ISA 028 023 Poslušajte i čujte glas moj, prisluhnite pomno moju besjedu. 023 ISA 028 024 Ore li orač svakog dana, brazdi, brana njivu svoju? 023 ISA 028 025 A kad joj poravna površinu, ne sije li grahor, ne sipa li kumin? Pšenicu gdje treba, proso i ječam, i napokon raž po rubovima? 023 ISA 028 026 Bog ga njegov upućuje, on ga uči djelu pravom. 023 ISA 028 027 Ne mlati se grahor cijepom, nećeš točkom po kuminu, već se grahor štapom mlati, a kumin se prutom lupa. 023 ISA 028 028 A da li se žito tare? Ne, nećeš ga dovijeka mlatiti: po njem ćeš pognat kolski točak i konje, ali ga zdrobiti nećeš. 023 ISA 028 029 I to dolazi od Jahve nad Vojskama, savjetom divnog, mudrošću velikog. 023 ISA 029 001 Teško Arielu! Arielu, gradu što ga opkoli David! Nek' se niže godina na godinu, nek' se izredaju blagdani, 023 ISA 029 002 pa ću pritisnuti Ariel i nastat će jauk i lelek. Za mene ćeš biti Ariel, 023 ISA 029 003 opkolit ću te kao David, rovovima okružiti, suprot tebi nasipe ću dići. 023 ISA 029 004 Oboren govorit ćeš sa zemlje, iz praha mucat' riječju prigušenom, glas će ti se iz zemlje dizat' kao pokojnikov, iz praha ćeš šaptati besjedu. 023 ISA 029 005 Kao sitna prašina bit će mnoštvo tvojih dušmana, kao pljeva razvijana - rulja silnika: i odjednom, u tren oka: 023 ISA 029 006 pohodit će te Jahve nad Vojskama grmljavinom, tutnjem, bukom velikom, vihorom, olujom i plamenim ognjem što proždire. 023 ISA 029 007 Bit će k'o san, utvara noćna: mnoštvo svih naroda što vojuje s Arielom i svih onih koji zavojštiše na nj i na utvrde njegove i koji ga odasvud pritijesniše. 023 ISA 029 008 Bit će kao kad gladan sanja da jede, a probudi se prazna želuca; i kao kad žedan sanja da pije, pa se, iznemogao, suha grla probudi. Tako će se dogoditi mnoštvu naroda koji vojuju protiv Gore sionske. 023 ISA 029 009 Stanite, skamenite se od čuda, oslijepite i obnevidite! Pijani su, ali ne od vina, posrću, ali ne od silna pića. 023 ISA 029 010 Jahve je izlio na vas duh obamrlosti, zatvorio je oči vaše - proroke, zastro glave vaše - vidioce. 023 ISA 029 011 Zato će vam svako viđenje biti kao riječi u zapečaćenoj knjizi: dade li se kome tko zna čitati govoreći: “De, čitaj to!” - on će odgovoriti: “Ne mogu jer je zapečaćena.” 023 ISA 029 012 A dade li se kome tko ne zna čitati govoreći: “Čitaj to!” - on će odvratiti: “Ne znam čitati.” 023 ISA 029 013 Jahve reče: “Jer mi narod ovaj samo ustima pristupa i samo me usnama časti, a srce mu je daleko od mene i njegovo štovanje naučena ljudska uredba, 023 ISA 029 014 zato ću, evo, i dalje čudno postupati s ovim narodom - čudno i prečudno: i propast će mudrost njegovih mudraca, pomračit se umnost njegovih umnika.” 023 ISA 029 015 Teško onima koji se od Jahve kriju da bi svoje sakrili namjere i koji u mraku djeluju i zbore: “Tko nas vidi i tko nas pozna?” 023 ISA 029 016 Kolike li naopakosti vaše! Cijeni li se glina kao lončar, pa da djelo rekne svome tvorcu: “NIje me on načinio”? Ili lonac da rekne lončaru: “On ne razumije ništa”? 023 ISA 029 017 Neće li se naskoro Libanon u voćnjak pretvoriti, a voćnjak izroditi u šumu? 023 ISA 029 018 I čut će u onaj dan gluhi riječi knjige; oslobođene mraka i tmine, oči će slijepih vidjeti. 023 ISA 029 019 A siromasi će se opet radovati u Jahvi, najbjedniji će klicat' Svecu Izraelovu, 023 ISA 029 020 jer neće više biti silnika, nestat će podsmjevača, istrijebit će se svi koji zlo snuju: 023 ISA 029 021 oni koji riječju druge okrivljuju, oni koji na vratima sucu postavljaju zamku i nizašto obaraju pravednika. 023 ISA 029 022 Zato ovako govori Jahve, Bog kuće Jakovljeve, koji otkupi Abrahama: “Neće se odsad više stidjeti Jakov i više mu neće lice blijedjeti, 023 ISA 029 023 jer kad vidi usred sebe djelo mojih ruku, svetit će ime moje.” Svetit će Sveca Jakovljeva, bojat će se Boga Izraelova. 023 ISA 029 024 Zabludjeli duhom urazumit će se, a oni što mrmljaju primit će pouku. 023 ISA 030 001 Teško sinovima odmetničkim! - riječ je Jahvina. Oni provode osnove koje nisu moje, sklapaju saveze koji nisu po mom duhu i grijeh na grijeh gomilaju. 023 ISA 030 002 Zaputiše se u Egipat, ne pitajući usta moja, da se uteku faraonovu zaklonu i da se zaštite u sjeni Egipta. 023 ISA 030 003 Zaklon faraonov bit će na sramotu, i na ruglo zaštita u sjeni Egipta. 023 ISA 030 004 Eno mu knezova već u Soanu, podanici stigoše u Hanes: 023 ISA 030 005 svi će se oni razočarati u narodu beskorisnom, neće im biti na pomoć ni na korist, već na sramotu i porugu. 023 ISA 030 006 Proroštvo o negepskim životinjama. Kroza zemlju nevolje i bijede, lavice i lava koji riču, ljutice i zmaja krilatog, nose oni blago na leđima magaraca i bogatstvo na grbi deva, nose ga narodu beskorisnom. 023 ISA 030 007 Jer prazna je i ništavna pomoć Egipta, zato ga i zovemo: Rahab - danguba. 023 ISA 030 008 Ded napiši na ploču i zapiši u knjigu da vremenima budućim svjedočanstvo ostane. 023 ISA 030 009 Ovo je narod odmetnički, sinovi lažljivi, sinovi koji neće da slušaju Zakon Jahvin. 023 ISA 030 010 Vidovitima oni govore: “Okanite se viđenja!” a vidiocima: “Ne prorokujte istinu! Govorite nam što je ugodno, opsjene nam prorokujte! 023 ISA 030 011 Skrenite s puta, zastranite sa staze, uklonite nam s očiju Sveca Izraelova!” 023 ISA 030 012 Stog' ovako zbori Svetac Izraelov: “Jer riječ ovu odbacujete, a uzdate se u opačinu i prijevaru i na njih se oslanjate, 023 ISA 030 013 grijeh će vam taj biti poput pukotine, visoko na zidu izbočene, koja prijeti rušenjem. 023 ISA 030 014 Da se sruši k'o što se glinen sud razbije, slupan nemilice, te mu se među krhotinama ne nađe ni rbine, žerave da uzmeš s ognjišta il' zagrabiš vode iz studenca.” 023 ISA 030 015 Jer ovako govori Jahve Gospod, Svetac Izraelov: “Mir i obraćenje - spas vam je, u smirenu uzdanju snaga je vaša. Ali vi ne htjedoste. 023 ISA 030 016 Rekoste: 'Ne! Pobjeći ćemo na konjima!' - i zato, bježat ćete! 'Na brzim ćemo konjima jahati!' - i zato, bit će brži vaši neprijatelji!” 023 ISA 030 017 Pobjeći će vas tisuća kad jedan zaprijeti, zaprijete li petorica, u bijeg ćete nagnut' dok vas ne preostane k'o kopljača na vrhu gore il' na brijegu zastava. 023 ISA 030 018 Al' Jahve čeka čas da vam se smiluje, i stog izglÄedÄa da vam milost iskaže, jer Jahve je Bog pravedan - blago svima koji njega čekaju. 023 ISA 030 019 Da, puče sionski koji živiš u Jeruzalemu, više ne plači! Čim začuje vapaj tvoj, odmah će ti se smilovati; čim te čuje, uslišit će te. 023 ISA 030 020 Hranit će vas Gospod kruhom tjeskobe, pojiti vodom nevolje, al' se više neće kriti tvoj Učitelj - oči će ti gledati Učitelja tvoga. 023 ISA 030 021 I uši će tvoje čuti riječ gdje iza tebe govori: “To je put, njime idite”, bilo da vam je krenuti nadesno ili nalijevo. 023 ISA 030 022 Smatrat ćeš nečistima svoje srebrne kumire i pozlatu svojih kipova; odbacit ćeš ih kao nečist i reći im: “Napolje!” 023 ISA 030 023 A on će dati kišu tvojem sjemenu što ga posiješ u zemlju, i kruh kojim zemlja urodi bit će obilat i hranjiv. Stoka će tvoja pasti u onaj dan po prostranim pašnjacima. 023 ISA 030 024 Volovi i magarci što obrađuju zemlju jest će osoljenu krmu, ovijanu lopatom i vijačom. 023 ISA 030 025 I na svakoj gori i na svakome povišenom brijegu bit će potoka i rječica - u dan silnoga pokolja kad se kule budu rušile. 023 ISA 030 026 Tada će svjetlost mjesečeva biti kao svjetlost sunčana, a svjetlost će sunčana postati sedam puta jača, kao svjetlost sedam dana - u dan kad Jahve iscijeli prijelom svojemu narodu, izliječi rane svojih udaraca. 023 ISA 030 027 Gle, ime Jahve izdaleka dolazi, gnjev njegov gori, dim je neizdrživ. Usne su mu pune jarosti, jezik mu oganj što proždire. 023 ISA 030 028 Dah mu je kao potok nabujali što do grla seže. On dolazi da prosije narode rešetom zatornim, da stavi uzde zavodljive u čeljusti naroda. 023 ISA 030 029 Tad će vam pjesma biti kao u noćima blagdanskim, kad su srca vesela kao u onoga koji uza zvuke frule hodočasti na Goru Jahvinu, k Stijeni Izraelovoj. 023 ISA 030 030 Jahve će zagrmjet glasom veličajnim i pokazat ruku svoju što udara u jarosnu gnjevu, sred ognja zatornog, iz olujna pljuska i krupÄe kamene. 023 ISA 030 031 Od glasa Jahvina prepast će se Asur, šibom ošinut. 023 ISA 030 032 I kad god ga udari šiba kaznena, kojom će ga Jahve išibati, nek' se oglase bubnjevi i citare - u sav jek boja on s njima ratuje! 023 ISA 030 033 Odavna je pripravljen Tofet za Moleka - lomača visoka, široka, mnogo ognja, mnogo drvlja. Dah gnjeva Jahvina, kao potok sumporni, njega će spaliti. 023 ISA 031 001 Teško onima što slaze u Egipat po pomoć i nadu u konje polažu te se uzdaju u mnoga kola i u mnoštvo konjanika, ne gledajuć' s uzdanjem u Sveca Izraelova i od Jahve savjeta ne tražeć'. 023 ISA 031 002 Al' i on je mudar i navalit će zlo, i neće poreć' svojih prijetnja; on će ustat' na dom zlikovački i na pomoć zločinačku. 023 ISA 031 003 Egipćanin je čovjek, a ne Bog; konji su mu meso, a ne duh; kada Jahve rukom mahne, posrnut će pomagač i past će onaj komu pomaže - svi će zajedno propasti. 023 ISA 031 004 Da, ovako mi reče Jahve: Kao što lav ili lavić nad plijenom reži, pa i kad se strči na njega mnoštvo pastira, on se ne prepada vike njihove, nit' za njihovu graju mari - tako će Jahve nad Vojskama sići da vojuje za goru Sion, za visinu njezinu. 023 ISA 031 005 Kao ptice što lepršaju krilima, Jahve nad Vojskama zaklanjat će Jeruzalem, zaklanjat' ga, izbaviti, poštedjet' ga i spasiti. 023 ISA 031 006 Vratite se onome od kog otpadoste tako duboko, sinovi Izraelovi. 023 ISA 031 007 Da, u onaj će dan svatko prezreti svoje kumire srebrne i zlatne što ih rukama sebi za grijeh načiniste. 023 ISA 031 008 Asur neće pasti od mača ljudskoga: proždrijet će ga mač, ali ne čovječji. Od mača će bježat', al' će mu satnici pod tlaku pasti. 023 ISA 031 009 Užasnut, ostavit će svoju hridinu, prestravljeni, knezovi od svoje će bježat' zastave - riječ je Jahve, čiji je oganj na Sionu i čija je peć u Jeruzalemu. 023 ISA 032 001 Evo po pravdi kralj kraljuje, po pravici vladaju knezovi: 023 ISA 032 002 svaki je kao zavjetrina, utočište od nevremena, kao u sušnoj zemlji potoci, kao sjena u žednoj pustari. 023 ISA 032 003 Oči vidovitih neće više biti slijepe, uši onih što čuju slušat će pozorno; 023 ISA 032 004 srce nerazumnih shvaćat će mudrost, mucavci će govorit' okretno i razgovijetno; 023 ISA 032 005 pokvarenjaka neće više zvati plemenitim, varalicu neće više držat' odličnikom. 023 ISA 032 006 Jer, pokvarenjak govori ludosti i srce mu bezakonje snuje, da počini zlodjela, da o Jahvi oholo govori; da gladnoga ostavi prazna želuca, da žednome napitak uskrati. 023 ISA 032 007 U varalice pakosno je oružje; on spletke samo kuje, da lažima upropasti uboge, pa i kad nevoljnik pravo dokazuje. 023 ISA 032 008 U plemenita nakane su plemenite i plemenito on djeluje. 023 ISA 032 009 Ustajte, žene nehajne, slušajte moj glas; kćeri lakoumne, čujte mi besjedu. 023 ISA 032 010 Za godinu i nekoliko dana drhtat ćete, lakoumnice, jer jematve neće biti, plodovi se neće brati. 023 ISA 032 011 Dršćite, nehajnice, strepite, lakoumnice, svucite se, obnažite, oko bedara kostrijet opašite! 023 ISA 032 012 Bijte se u prsa zbog ljupkih polja, plodnih vinograda; 023 ISA 032 013 zbog njiva naroda mojega što rađaju trnjem i dračem; zbog svih kuća veselih, grada razigranog. 023 ISA 032 014 Jer, napuštena bit će palača, opustjet će bučni grad; Ofel i kula postat će brlog dovijeka - bit će radost divljim magarcima, paša stadima, 023 ISA 032 015 dok se na nas ne izlije duh iz visina. Tad će pustinja postat' voćnjak, a voćnjak se u šumu pretvorit'. 023 ISA 032 016 U pustinji će se nastaniti pravo, i pravda će prebivati u voćnjaku. 023 ISA 032 017 Mir će biti djelo pravde, a plod pravednosti - trajan pokoj i uzdanje. 023 ISA 032 018 Narod će moj prebivati u nastambama pouzdanim, u bezbrižnim počivalištima. 023 ISA 032 019 A šuma će biti oborena, grad će biti snižen. 023 ISA 032 020 Blago vama: sijat ćete kraj svih voda, puštajući vola i magarca da slobodno idu! 023 ISA 033 001 Teško tebi koji nepustošen pustošiš, koji pljačkaš nepljačkan, kad prestaneš, tebe će opustošiti, opljačkat' te kad prestaneš pljačkati. 023 ISA 033 002 Jahve, smiluj nam se, u te se uzdamo! Budi mišica naša svako jutro, naš spas u doba nevolje. 023 ISA 033 003 Od silna tutnja pobjegoše narodi, ti ustade, raspršiše se puci 023 ISA 033 004 i plijen se skuplja kao što se kupe šaške, na nj će navaliti kao jato skakavaca. 023 ISA 033 005 Uzvišen je Jahve jer u visini stoluje, on puni Sion pravom i pravednošću. 023 ISA 033 006 Pouzdan je tvoj vijek: mudrost i znanje spasonosno su blago - a strah Gospodnji njegovo bogatstvo. 023 ISA 033 007 Gle, stanovništvo Arielovo kuka po ulicama, glasnici mironosni plaču gorko. 023 ISA 033 008 Opustješe ceste, s putova nesta putnika; raskidaju se savezi, preziru se svjedoci, ni prema kome nema obzira. 023 ISA 033 009 Gine zemlja u žalosti, u stidu vene Libanon. Šaron je kao stepa, Bašan i Karmel ogolješe. 023 ISA 033 010 “Sada ću ustati”, veli Jahve, “sada ću se dići, sada uzvisiti. 023 ISA 033 011 Začeste sijeno, rodit ćete slamu; dah moj proždrijet će vas kao oganj. 023 ISA 033 012 Narodi će biti sažgani u vapno, kao posječeno trnje što gori u vatri. 023 ISA 033 013 Čujte, vi koji ste daleko, što sam učinio, a vi koji ste blizu poznajte mi snagu!” 023 ISA 033 014 Na Sionu strepe grešnici, trepet spopada bezbožnika: “Tko će od nas opstati pred ognjem zatornim, tko će od nas opstati pred žarom vječnim?” 023 ISA 033 015 Onaj koji hodi u pravdi i pravo govori, koji prezire dobit od prinude, koji otresa ruku da ne primi mito, koji zatiskuje uši da ne čuje o krvoproliću, koji zatvara oči da ne vidi zlo: 023 ISA 033 016 on će prebivati u visinama, tvrđe na stijenama bit će mu utočište, imat će dosta kruha i vode će mu svagda dotjecati. 023 ISA 033 017 Oči će ti gledati kralja u njegovoj ljepoti, promatrat će zemlju nepreglednu. 023 ISA 033 018 Srce će ti u strahu misliti: Gdje li je onaj što je brojio, gdje li onaj što je mjerio, gdje li onaj što je prebrajao mladiće? 023 ISA 033 019 Nećeš više vidjeti divljega naroda, naroda nerazumljiva i neshvatljiva govora, jezika strana što ga nitko ne razumije. 023 ISA 033 020 Pogledaj na Sion, grad blagdana naših: oči će ti Jeruzalem vidjeti, prebivalište zaštićeno, šator što se ne prenosi, kojem se kolčići nikad ne vade, nit' mu se ijedno uže otkida. 023 ISA 033 021 Ondje nam je Jahve silni, umjesto rijeka i širokih rukavaca: neće onud proći nijedna lađa s veslima niti će koji bojni brod projedriti. 023 ISA 033 022 Jer Jahve je sudac naš, Jahve naš vojvoda, Jahve je kralj naš - on će nas spasiti. 023 ISA 033 023 Užad ti je popustila, ne može držati jarbola ni razviti stijega, pa se dijeli golemo blago oteto - kljasti će se naplijeniti plijena! 023 ISA 033 024 I nijedan građanin neće reći: “Bolestan sam!” Narodu što živi ondje krivnja će se oprostiti. 023 ISA 034 001 Pristupite, puci, da čujete, pomno slušajte, narodi; čuj, zemljo, i sve što te ispunja, kruže zemaljski i sve što raste po tebi! 023 ISA 034 002 Jer razgnjevi se Jahve na sve narode, razjari se na svu vojsku njihovu. Izruči ih uništenju, pokolju ih predade. 023 ISA 034 003 Leže njihovi pobijeni, smrad se diže od trupla mnogih, krv gorama proteče, 023 ISA 034 004 raspade se sva vojska nebeska. Nebesa se sviše kao knjiga i pada sva njihova vojska k'o što lozov list otpada, k'o što se trusi lišće smokovo. 023 ISA 034 005 Jer na nebu je opijeni mač moj: gle, na Edom on se obara da kazni narod što ga prokleh. 023 ISA 034 006 Mač Jahvin krvlju je opijen, omašćen pretilinom, krvlju janjećom i jarećom, pretilinom bubrega ovnujskih. Jer Jahvi se u Bosri žrtva prinosi, veliko klanje u zemlji edomskoj. 023 ISA 034 007 S njima će biti poklani bivoli i junad s bikovima. Zemlja će se njihovom napojiti krvlju, i prašina njihova omastit' pretilinom, 023 ISA 034 008 jer Jahvi je ovo dan odmazde, godina naplate da Sion osveti. 023 ISA 034 009 Potoci se njegovi obrću u smolu, prašina njegova u sumpor, i zemlja će mu postat smola goreća. 023 ISA 034 010 Ni noću ni danju ugasit' se neće, dim će joj se dizati dovijeka, iz koljena u koljeno pusta će ostati, za vjekove vjekova nitko neće prolaziti njome. 023 ISA 034 011 Zaposjest će je jež i čaplja, sova i gavran prebivat će u njoj. Rastegnut će nad njom uže pustoši i visak praznine. 023 ISA 034 012 Ondje će se nastaniti jarci, neće biti više plemića njezinih, ondje se više neće proglašavat' kraljevi, svi će joj knezovi biti uništeni. 023 ISA 034 013 Nići će trnje u njenim dvorcima, u tvrđavama kopriva i stričak, ona će biti jazbina čagljima, ležaj nojevima. 023 ISA 034 014 Ondje će se sretat divlje mačke s hijenama, jarci će dozivati jedan drugoga; ondje će se odmarati Lilit našav počivalište. 023 ISA 034 015 Ondje će se gnijezditi guja, odlagati jaja, ležat' na njima, u sjeni ih tvojoj izleći; onamo će slijetati jastrebovi jedan za drugim. 023 ISA 034 016 Istražujte u knjizi Jahvinoj i čitajte, nijedno od tog ne izosta, jer usta njegova tako narediše i duh njegov njih sakupi. 023 ISA 034 017 Jer on im je ždrijeb bacio i ruka im njegova užetom zemlju odmjeri: dovijeka će je oni posjedovati, od koljena do koljena nju će obitavati. 023 ISA 035 001 Nek' se uzraduje pustinja, zemlja sasušena, neka kliče stepa, nek' ljiljan procvjeta. 023 ISA 035 002 Nek' bujno cvatom cvate, da, neka od veselja kliče i nek' se raduje. Dana joj je slava Libanona, divota Karmela i Šarona; oni će vidjeti slavu Jahvinu, divotu Boga našega. 023 ISA 035 003 Ukrijepite ruke klonule, učvrstite koljena klecava! 023 ISA 035 004 Recite preplašenim srcima: “Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam hita da nas spasi!” 023 ISA 035 005 Sljepačke će oči progledati, uši će se gluhih otvoriti, 023 ISA 035 006 tad će hromi skakati k'o jelen, njemakov će jezik klicati. Jer će u pustinji provreti voda, i u stepi potoci, 023 ISA 035 007 sažgana će zemlja postat' jezero, a tlo žedno - izvori. U brlozima gdje ležahu čaglji izrast će rogoz i trska. 023 ISA 035 008 Bit će ondje čista cesta, a zvat će se Sveti put: nitko nečist njime neće proći, bezumnici njime neće lutati. 023 ISA 035 009 Ondje neće više biti lÓava, nit' će onud zvijer prolaziti, već će hodit' samo otkupljeni, 023 ISA 035 010 vraćati se otkupljenici Jahvini. Doći će u Sion kličuć' od radosti, s veseljem vječnim na čelima; pratit će ih radost i veselje, pobjeći će bol i jauci. 023 ISA 036 001 Četrnaeste godine Ezekijina kraljevanja asirski kralj Sanherib napade sve utvrđene judejske gradove i osvoji ih. 023 ISA 036 002 Tada pošalje asirski kralj iz Lakiša u Jeruzalem kralju Ezekiji velikoga peharnika s jakom vojskom. On stade kod vodovoda Gornjeg ribnjaka, na putu u Valjarevo polje. 023 ISA 036 003 K njemu iziđe upravitelj dvora Elijakim, sin Hilkijin, pisar Šebna i savjetnik Joah, sin Asafov. 023 ISA 036 004 Veliki im peharnik reče: “Kažite Ezekiji: Ovako govori veliki kralj, kralj asirski: 'Kakvo je to uzdanje u koje se uzdaš? 023 ISA 036 005 Misliš li da su prazne riječi već i savjet i snaga za rat? U koga se uzdaš da si se pobunio protiv mene? 023 ISA 036 006 Eto, oslanjaš se na Egipat, na slomljenu trsku koja prodire i probada dlan onomu tko se na nju nasloni. Takav je faraon, kralj egipatski, svima koji se uzdaju u njega.' 023 ISA 036 007 Možda ćete mi odgovoriti: 'Uzdamo se u Jahvu, Boga svojega.' Ali nije li njemu Ezekija uklonio uzvišice i žrtvenike i zapovjedio Judejcima i Jeruzalemu: 'Samo se pred ovim žrtvenikom klanjajte!' 023 ISA 036 008 Hajde, okladi se s mojim gospodarom, kraljem asirskim: dat ću ti dvije tisuće konja ako mogneš naći jahače za njih. 023 ISA 036 009 Kako ćeš onda odoljeti jednome jedinom od najmanjih slugu moga gospodara? Ali ti se uzdaš u Egipat da će ti dati kola i konjanike! 023 ISA 036 010 Naposljetku, zar sam ja mimo volju Jahvinu krenuo protiv ove zemlje da je razorim? Sam mi je Jahve rekao: 'Idi na tu zemlju i razori je!'” 023 ISA 036 011 Elijakim, Šebna i Joah rekoše velikom peharniku: “Molimo te, govori svojim slugama aramejski, jer mi razumijemo; ne govori s nama judejski da čuje narod koji je na zidinama.” 023 ISA 036 012 Ali im veliki peharnik odgovori: “Zar me moj gospodar poslao da ovo kažem tvojem gospodaru i tebi, a ne upravo onim ljudima koji sjede na zidinama, osuđeni da s vama jedu svoju nečist i piju svoju mokraću?” 023 ISA 036 013 Tada se veliki peharnik uspravi i u sav glas povika na judejskom ove riječi: “Čujte riječ velikoga kralja, kralja asirskoga! 023 ISA 036 014 Ovako veli kralj: 'Neka vas Ezekija ne zavarava, jer vas ne može izbaviti iz moje ruke. 023 ISA 036 015 Neka vas Ezekija ne hrabri pouzdanjem u Jahvu govoreći: Jahve će nas sigurno izbaviti: ovaj grad neće pasti u ruke kralju asirskom. 023 ISA 036 016 Ne slušajte Ezekije, jer ovako veli asirski kralj: Sklopite mir sa mnom, predajte mi se, pa neka svaki od vas jede plodove iz svoga vinograda i sa svoje smokve i neka pije vode iz svojega studenca 023 ISA 036 017 dok ne dođem i ne odvedem vas u zemlju kao što je vaša, u zemlju pšenice i mošta, u zemlju kruha i vinograda. 023 ISA 036 018 Ne dajte da vas Ezekija zaludi govoreći vam: Jahve će vas izbaviti. Jesu li bogovi drugih naroda izbavili svoje zemlje iz ruku asirskoga kralja? 023 ISA 036 019 Gdje su bogovi hamatski i arpadski, gdje su bogovi sefarvajimski, gdje su bogovi samarijski da izbave Samariju iz moje ruke? 023 ISA 036 020 Koji su među svim bogovima tih zemalja izbavili svoju zemlju iz moje ruke, da bi Jahve izbavio Jeruzalem iz ruke moje?'” 023 ISA 036 021 Šutjeli su i ni riječi mu nisu odgovorili, jer kralj bijaše zapovjedio: “Ne odgovarajte mu!” 023 ISA 036 022 Upravitelj dvora Elijakim, sin Hilkijin, pisar Šebna i savjetnik Joah, sin Asafov, dođoše k Ezekiji, razdrijevši haljine, i saopćiše mu riječi velikoga peharnika. 023 ISA 037 001 Čuvši to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obuče kostrijet i ode u Dom Jahvin. 023 ISA 037 002 Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, kraljevskog pisara Šebnu i svećeničke starješine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu Amosovu. 023 ISA 037 003 Oni mu rekoše: “Ovako veli Ezekija: 'Ovo je dan nevolje, kazne i rugla: prispješe djeca do porođaja, a nema snage da se rode. 023 ISA 037 004 Možda je Jahve, Bog tvoj, čuo riječi velikog peharnika koga je kralj asirski, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu živome, i možda će Jahve, Bog tvoj, kazniti riječi koje je čuo! Pomoli se pobožno za Ostatak koji je još preostao!'” 023 ISA 037 005 Kad su sluge kralja Ezekije stigle k Izaiji, 023 ISA 037 006 on im reče: “Kažite svome gospodaru: 'Ovako veli Jahve: Ne boj se riječi koje si čuo kada su na me hulile sluge kralja asirskoga. 023 ISA 037 007 Udahnut ću u njega duh, i kad čuje jednu vijest, vratit će se u svoju zemlju. I učinit ću da u svojoj zemlji pogine od mača.'” 023 ISA 037 008 Veliki peharnik vrati se i nađe asirskoga kralja gdje opsjeda Libnu, jer bijaše čuo da je kralj otišao iz Lakiša. 023 ISA 037 009 Dočuo je, naime, da je Tirhaka, etiopski kralj, zavojštio na njega. Tada Sanherib ponovo uputi poslanike da kažu Ezekiji: 023 ISA 037 010 “Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: 'Neka te ne vara tvoj Bog, u koga se uzdaš, govoreći ti: Jeruzalem neće pasti u ruke asirskog kralja. 023 ISA 037 011 Ti znaš što su kraljevi asirski učinili svim zemljama izručivši ih prokletstvu! A ti, ti li ćeš se spasiti? 023 ISA 037 012 Jesu li bogovi spasili narode koje su uništili moji oci: Gozance, Harance, Resefce i Edence, u Tel Basaru? 023 ISA 037 013 Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj Sefarvajima, Hene i Ive?'” 023 ISA 037 014 Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i pročita ga. Zatim uđe u Dom Jahvin i razvi ga ondje pred Jahvom. 023 ISA 037 015 I pomoli se Ezekija Jahvi ovako: 023 ISA 037 016 “Jahve nad Vojskama, Bože Izraelov, koji stoluješ nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim kraljevstvima na zemlji, ti si stvorio nebo i zemlju. 023 ISA 037 017 Prikloni uho, Jahve, i počuj! Otvori oči, Jahve, i vidi! Sanheribove čujder riječi koje poruči da izruga Boga živoga. 023 ISA 037 018 Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli sve narode i zemlje njihove; 023 ISA 037 019 pobacali im u oganj bogove, jer ne bijahu bogovi to, već djela ruku ljudskih, od drva i kamena; zato ih i uništiše. 023 ISA 037 020 Ali sada, Jahve, Bože naš, izbavi nas iz ruke njegove, da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini!” 023 ISA 037 021 Tad Izaija, sin Amosov, poruči Ezekiji: “Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Uslišah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskoga.' 023 ISA 037 022 Evo riječi što je Jahve objavi protiv njega: Prezire te, ruga ti se, djevica, Kći sionska; za tobom maše glavom kći jeruzalemska. 023 ISA 037 023 Koga si grdio, hulio? Na koga si glasno vikao, ohol pogled dizao? Na Sveca Izraelova! 023 ISA 037 024 Po slugama si svojim vrijeđao Gospoda. Govorio si: s mnoštvom kola ja popeh se na vrh gorÄa, na najviše vrhunce Libanona. Posjekoh mu ja cedre najviše i čemprese ponajljepše. Dosegoh mu vrh najviši, i vrt njegov šumoviti. 023 ISA 037 025 Kopao sam i pio sam vode tuđe; stopalima tad isuših sve rijeke egipatske. 023 ISA 037 026 Čuješ li dobro? Odavna to sam snovao, odiskona smišljao, sada to ostvarujem: na tebi je da prometneš gradove tvrde u razvaline; 023 ISA 037 027 stanovnici njini, nemoćni, prepadnuti i smeteni, bjehu kao trava u polju kao mlado zelenilo, kao trava vrh krovova opaljena vjetrom istočnim. 023 ISA 037 028 Znam kad se dižeš i kad sjedaš, kad izlaziš i kad se vraćaš. 023 ISA 037 029 Jer bjesnio si na me i jer obijest tvoja do ušiju mi dođe, prsten ću ti provući kroz nozdrve, uzde stavit' u žvale, vratit ću te putem kojim si došao! 023 ISA 037 030 A znak nek' ti bude ovo: ove će se godine jesti što se samo okrÄunÄi, dogodine što samo uzraste, a treće godine sijte i žanjite, sadite vinograde, jedite im rod. 023 ISA 037 031 Preživjeli iz kuće Judine, žilje će pustit' u dubinu, plodom rodit' u visinu. 023 ISA 037 032 Jer će iz Jeruzalema izaći Ostatak. Sačuvani s gore Siona. Sve će to učinit' ljubomora Jahve nad Vojskama. 023 ISA 037 033 Zato ovo govori Jahve o kralju asirskom: U ovaj grad on ući neće, ovamo strijele svoje neće izmetati, k njemu neće ni štit okrenuti, niti oko njega nasipe kopati. 023 ISA 037 034 Vratit će se putem kojim je i došao, u grad ovaj neće ući - riječ je Jahvina. 023 ISA 037 035 Grad ću ovaj štitit, zakriliti ga, sebe radi i rad sluge svoga Davida.” 023 ISA 037 036 Tad iziđe Anđeo Jahvin i pobi u asirskom taboru sto osamdeset i pet tisuća ljudi. Ujutru, kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci. 023 ISA 037 037 Sanherib podiže tabor i ode. Vratio se u Ninivu. 023 ISA 037 038 Jednoga dana, dok se klanjao u hramu svoga boga Nimroka, njegovi ga sinovi Adramelek i Sareser ubiše mačem i pobjegoše u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon. 023 ISA 038 001 U ono se vrijeme Ezekija razbolje nasmrt. Prorok Izaija, sin Amosov, dođe mu i reče: “Ovako veli Jahve: 'Uredi kuću svoju, jer ćeš umrijeti, nećeš ozdraviti.'” 023 ISA 038 002 Ezekija se okrenu zidu i ovako se pomoli Jahvi: 023 ISA 038 003 “Ah, Jahve, sjeti se da sam pred tobom hodio vjerno i poštena srca i učinio što je dobro u tvojim očima.” I Ezekija briznu u gorak plač. 023 ISA 038 004 Tada dođe riječ Jahvina Izaiji: 023 ISA 038 005 “Idi i reci Ezekiji: Ovako kaže Jahve, Bog oca tvoga Davida: 'Uslišao sam tvoju molitvu, vidio tvoje suze. Izliječit ću te; za tri dana uzići ćeš u Dom Jahvin. Dodat ću tvome vijeku petnaest godina. 023 ISA 038 006 Izbavit ću tebe i ovaj grad iz ruku asirskoga kralja. Jest, zakrilit ću ovaj grad!'” 023 ISA 038 007 Izaija odgovori: “Evo ti znaka od Jahve da će učiniti što je rekao: 023 ISA 038 008 sjenu koja je sišla po stupnjevima Ahazova sunčanika vratit ću za deset stupnjeva natrag.” I vrati se sunce deset stupnjeva natrag po stupnjevima po kojima bijaše već sišlo. 023 ISA 038 009 Pjesan Ezekije, kralja judejskoga, kada se razbolio pa ozdravio od svoje bolesti: 023 ISA 038 010 “Govorio sam: U podne dana svojih ja moram otići. Na vratima Podzemlja mjesto mi je dano za ostatak mojih ljeta. (Sheol h7585) 023 ISA 038 011 Govorio sam: Vidjet više neću Jahve na zemlji živih, vidjet više neću nikoga od stanovnika ovog svijeta. 023 ISA 038 012 Stan je moj razvrgnut, bačen daleko, kao šator pastirski; poput tkalca moj si život namotao da bi me otkinuo od osnove. Od jutra do noći skončat ćeš me, 023 ISA 038 013 vičem sve do jutra; kao što lav mrska kosti moje, od jutra do noći skončat ćeš me. 023 ISA 038 014 Poput laste ja pijučem, zapomažem kao golubica, uzgor mi se okreću oči, zauzmi se, jamči za me. 023 ISA 038 015 Kako ću mu govoriti i što ću mu reći? TÓa on je koji djeluje. Slavit ću te sva ljeta svoja, premda s gorčinom u duši. 023 ISA 038 016 Gospodine, za tebe živjet će srce moje i živjet će moj duh. Ti ćeš me izliječiti i vratiti mi život, 023 ISA 038 017 bolest će mi se pretvorit' u zdravlje. Ti si spasio dušu moju od jame uništenja, za leđa si bacio sve moje grijehe. 023 ISA 038 018 Jer Podzemlje ne slavi te, ne hvali te Smrt; oni koji padnu u rupu u tvoju se vjernost više ne uzdaju. (Sheol h7585) 023 ISA 038 019 Živi, živi, jedino on te slavi kao ja danas. Otac naučava sinovima tvoju vjernost. 023 ISA 038 020 U pomoć mi, Jahve priteci, i mi ćemo pjevati uz harfe sve dane svojega života pred Hramom Jahvinim.” 023 ISA 038 021 Izaija naloži: “Donesite oblog od smokava, privijte mu ga na čir i on će ozdraviti.” 023 ISA 038 022 Ezekija upita: “Po kojem ću znaku prepoznati da ću uzići u Dom Jahvin?” 023 ISA 039 001 U to vrijeme posla babilonski kralj Merodak Baladan, sin Baladanov, pisma s darom Ezekiji, jer bijaše čuo da se razbolio i ozdravio. 023 ISA 039 002 Ezekija se obradova tome i pokaza poslanicima svoju riznicu - srebro, zlato, miomirise i mirisavo ulje - svoju oružanu i sve što je bilo u skladištima. Nije bilo ničega u njegovu dvoru i u svemu njegovu gospodarstvu što im Ezekija nije pokazao. 023 ISA 039 003 Tada prorok Izaija dođe kralju Ezekiji i upita ga: “Što su rekli ti ljudi i odakle su došli k tebi?” Ezekija odgovori: “Došli su iz daleke zemlje, iz Babilona.” 023 ISA 039 004 Izaija upita dalje: “Što su vidjeli u tvojem dvoru?” Ezekija odgovori: “Vidjeli su sve što je u mojem dvoru; nema u mojim skladištima ničega što im nisam pokazao.” 023 ISA 039 005 Tad Izaija reče Ezekiji: “Čuj riječ Jahve nad Vojskama: 023 ISA 039 006 'Evo dolaze dani kada će sve što je u tvojem dvoru, sve što su tvoji oci nakupili do danas, biti odneseno u Babilon. Ništa neće ostati,' kaže Jahve. 023 ISA 039 007 'A od sinova koji poteku od tebe, koji ti se rode, neke će uzeti da budu uškopljeni dvorani babilonskoga kralja.'” 023 ISA 039 008 Ezekija odgovori Izaiji: “Povoljna je riječ koju ti je Jahve objavio.” A mislio je: “Bit će barem mira i sigurnosti za moga života.” 023 ISA 040 001 “Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš. 023 ISA 040 002 Govorite srcu Jeruzalema, vičite mu da mu se ropstvo okonča, da mu je krivnja okajana, jer iz Jahvine ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje.” 023 ISA 040 003 Glas viče: “Pripravite Jahvi put kroz pustinju. Poravnajte u stepi stazu Bogu našemu. 023 ISA 040 004 Nek' se povisi svaka dolina, nek' se spusti svaka gora i brežuljak. Što je neravno, nek' se poravna, strmine nek' postanu ravni. 023 ISA 040 005 Otkrit će se tada Slava Jahvina i svako će je tijelo vidjeti, jer Jahvina su usta govorila.” 023 ISA 040 006 Glas nalaže: “Viči!” Odgovorih: “Što da vičem?” - “Svako je tijelo k'o trava, k'o cvijet poljski sva mu dražest. 023 ISA 040 007 Sahne trava, vene cvijet, kad dah Jahvin preko njih prođe. Doista, narod je trava. 023 ISA 040 008 Sahne trava, vene cvijet, ali riječ Boga našeg ostaje dovijeka.” 023 ISA 040 009 Na visoku se uspni goru, glasniče radosne vijesti, Sione! Podigni snažno svoj glas, glasniče radosne vijesti, Jeruzaleme! Podigni ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: “Evo Boga vašega!” 023 ISA 040 010 Gle, Gospod Jahve dolazi u moći, mišicom svojom vlada! Evo s njim naplata njegova, a ispred njega njegova nagrada. 023 ISA 040 011 Kao pastir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce, nosi ih u svome naručju i brižljivo njeguje dojilice. 023 ISA 040 012 Tko je šakom izmjerio more i nebesa premjerio pedljem? Tko je mjericom izmjerio zemlju i planine na mjerila, a tezuljom bregove? 023 ISA 040 013 Tko je pokrenuo duh Jahvin, koji ga je uputio savjetnik? 023 ISA 040 014 S kim se on posvjetova, tko je njemu mudrost ulio, naučio ga putovima pravde? Tko li ga je naučio znanju, pokazao mu put k umnosti? 023 ISA 040 015 Gle, narodi su kao kap iz vjedra, vrijede kao prah na tezulji. Otoci, gle, lebde poput truna! 023 ISA 040 016 Libanon je malen za lomaču, a zvijeri njegovih nema dosta za paljenicu. 023 ISA 040 017 Svi narodi k'o ništa su pred njim, ništavilo su njemu i praznina. 023 ISA 040 018 S kime ćete prispodobit' Boga? I s kakvim ga likom usporedit'? 023 ISA 040 019 Ljevač lijeva idol, zlatar ga pozlaćuje i lijeva od srebra lančiće. 023 ISA 040 020 Siromah za prinos bira drvo koje ne trune; i vješta traži umjetnika. da mu načini kip nepomičan. 023 ISA 040 021 Zar ne znate? Zar niste čuli? Nije li vam odiskona otkriveno? Zar niste shvatili tko zasnova zemlju? 023 ISA 040 022 On stoluje vrh kruga zemaljskoga kom su stanovnici poput skakavaca. Kao zastor nebesa je razastro, kao šator za stan razapeo. 023 ISA 040 023 On obraća u ništa knezove, uništava suce zemaljske. 023 ISA 040 024 Tek što su zasađeni, tek što su posijani, tek što im stabljika u zemlju korijen pruži, on puhne na njih i oni posahnu, vihor ih k'o pljevu raznese. 023 ISA 040 025 “S kime ćete mene prispodobit', tko mi je ravan?” - kaže Svetac. 023 ISA 040 026 Podignite oči i gledajte: tko je to stvorio? Onaj koji na broj izvodi vojsku njihovu i koji ih sve zove po imenu. 023 ISA 040 027 Zašto kažeš, Jakove, i ti, Izraele, govoriš: “Moj put sakriven je Jahvi, Bogu mom izmiče moja pravica?” 023 ISA 040 028 Zar ne znaš? Zar nisi čuo? Jahve je Bog vječni, krajeva zemaljskih stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje, i um je njegov neizmjerljiv. 023 ISA 040 029 Umornome snagu vraća, jača nemoćnoga. 023 ISA 040 030 Mladići se more i malakšu, iznemogli, momci posrću. 023 ISA 040 031 Al' onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se. 023 ISA 041 001 Umuknite preda mnom, otoci, nek' novu snagu narodi priberu. Nek' se primaknu i progovore; zajedno pristupimo k sudu. 023 ISA 041 002 “Tko je podigao s Istoka onog kog ukorak prati Pobjeda? Tko mu izručuje narode i kraljeve podlaže? Prah su pod mačem njegovim, k'o pljevu ih njegov luk raspršuje. 023 ISA 041 003 Goni ih, napreduje pouzdano, noge mu se ceste ne dotiču. 023 ISA 041 004 Tko je to učinio i izvršio? Onaj koji odiskona zove naraštaje, ja, Jahve, koji sam prvi i bit ću ovaj isti s posljednjima!” 023 ISA 041 005 Otoci gledaju i strah ih obuzima, dršću krajevi zemaljski, oni se bliže i već su tu. 023 ISA 041 006 Svatko pomaže svome drugu i bratu svom zbori: “Hrabro!” 023 ISA 041 007 Ljevač bodri zlatara, onaj koji gladi čekićem bodri onog koji kuje na nakovnju. On govori o spajanju: “Dobro je”, i čavlima kip učvršćuje da se ne pomiče. 023 ISA 041 008 Ti, Izraele, slugo moja, Jakove, kog sam izabrao, potomče Abrahama, mojega ljubimca! 023 ISA 041 009 Ti koga uzeh s krajeva zemlje i pozvah s rubova njenih, ti kome rekoh: “Ti si sluga moj, izabrao sam te i nisam te odbacio.” 023 ISA 041 010 Ne boj se jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho jer ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomažem ti, podupirem te pobjedničkom desnicom. 023 ISA 041 011 Gle, postidjet će se i smesti svi koji su na tebe bjesnjeli, bit će uništeni i propast će oni što se s tobom parbiše! 023 ISA 041 012 Tražit ćeš svoje protivnike, ali ih nećeš naći. Bit će uništeni, svedeni na ništa oni koji protiv tebe vojuju. 023 ISA 041 013 Jer ja, Jahve, Bog tvoj, krijepim desnicu tvoju i kažem ti: “Ne boj se, ja ti pomažem.” 023 ISA 041 014 Ne boj se, Jakove, crviću, Izraele, ličinko, ja sam pomoć tvoja - riječ je Jahvina - Svetac Izraelov tvoj je otkupitelj. 023 ISA 041 015 Gle, činim te mlatilom oštrim, novim, dvostrukih zubaca; mlatit ćeš i satirati brda, u prah ćeš pretvoriti bregove. 023 ISA 041 016 Vijat ćeš ih, vjetar će ih odnijeti, vihor će ih raspršiti. A ti ćeš kliktati u Jahvi, dičit ćeš se Svecem Izraelovim. 023 ISA 041 017 Ubogi i bijedni vodu traže, a nje nema! Jezik im se osuši od žeđi. Ja, Jahve, njih ću uslišiti, ja, Bog Izraelov, ostavit' ih neću. 023 ISA 041 018 U goleti bregova otvorit ću rijeke i posred dolova izvore. Pustinju ću pretvoriti u močvaru, a u vrela sušnu zemlju. 023 ISA 041 019 Posadit ću u pustinji cedar, bagrem, mirtu i maslinu. Stepu ću pošumiti čempresom, brijestom i šimširom zajedno. 023 ISA 041 020 Nek' svi vide i nek' znaju, nek' promisle i nek' shvate: ruka Jahvina to učini, Svetac Izraelov stvori sve. 023 ISA 041 021 “Iznesite svoj spor, kaže Jahve, predočite dokaze, kaže kralj Jakovljev. 023 ISA 041 022 Nek' pristupe i nek' nam objave ono što će se zbiti. TÓa što su nam otkrili o onom što bijaše, što se ispunilo, da o tom mislimo? Il' objavite što će biti, da doznamo ono što dolazi. 023 ISA 041 023 Otkrijte nam što će se poslije zbiti, i poznat ćemo da ste bogovi. Učinite nešto, dobro ili zlo, da se začudimo i prepadnemo zajedno. 023 ISA 041 024 Ali vi niste ništa i djela su vam ništavna, gnusan je koji vas izabere.” 023 ISA 041 025 Podigoh ga sa sjevera da dođe, zazvah ga po imenu s istoka. Kao blato gazio je namjesnike, kao što po glini lončar gazi. 023 ISA 041 026 Tko je to odiskona objavio da bismo znali, unaprijed prorekao da bismo rekli: istina je? Ali nikog nema tko bi objavio, niti koga da bi navijestio, niti koga da čuje riječi vaše. 023 ISA 041 027 Ja prvi rekoh Sionu: “Gle, evo ih”; prvi Jeruzalemu poslah glasnika vijesti radosne. 023 ISA 041 028 Gledao sam, ali ne bješe nikoga, ni jednoga od njih da savjet dade, da ih pitam i da odgovore. 023 ISA 041 029 Svi zajedno ništa su, ništavna su djela njihova, vjetar i ispraznost njihovi kipovi. 023 ISA 042 001 Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima. 023 ISA 042 002 On ne viče, on ne diže glasa, niti se čuti može po ulicama. 023 ISA 042 003 On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. Vjerno on donosi pravdu, 023 ISA 042 004 ne sustaje i ne malakše dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za njegovim naukom. 023 ISA 042 005 Ovako govori Jahve, Bog, koji stvori i razastrije nebesa, koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje, koji dade dah narodima na njoj i dah bićima što njome hode. 023 ISA 042 006 Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, čvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima, 023 ISA 042 007 da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami. 023 ISA 042 008 Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti časti svoje kipovima. 023 ISA 042 009 Što prije prorekoh, evo, zbi se, i nove događaje ja naviještam, i prije negoli se pokažu, vama ih objavljujem. 023 ISA 042 010 Pjevajte Jahvi pjesmu novu, i s kraja zemlje hvalu njegovu, neka ga slavi more sa svim što je u njem, otoci i njihovi žitelji! 023 ISA 042 011 Nek' digne glas pustinja i njeni gradovi, nek' odjeknu naselja gdje žive Kedarci! Nek' podvikuju stanovnici Stijene, neka kliču s gorskih vrhova! 023 ISA 042 012 Nek' daju čast Jahvi i hvalu mu naviještaju po otocima! 023 ISA 042 013 Kao junak izlazi Jahve, kao ratnik žar svoj podjaruje. Uz bojni poklik i viku ratnu ide junački na svog neprijatelja. 023 ISA 042 014 “Šutjeh dugo, gluh se činjah, svladavah se; sad vičem kao žena kada rađa, dašćem i uzdišem. 023 ISA 042 015 Isušit ću brda i bregove, sparušiti svu zelen po njima, rijeke ću u stepe pretvoriti i močvare isušiti. 023 ISA 042 016 Vodit ću slijepce po cestama, uputit' ih putovima. Pred njima ću tamu u svjetlost obratit', a neravno tlo u ravno. To ću učiniti i neću propustiti. 023 ISA 042 017 Uzmaknut će u golemu stidu koji se uzdaju u kipove, koji ljevenim likovima govore: 'Vi ste naši bogovi.'” 023 ISA 042 018 Čujte, gluhi! Progledajte, slijepi, da vidite! 023 ISA 042 019 Tko je slijep ako ne moj sluga, tko je gluh kao glasnik koga šaljem? Tko je slijep kao prijatelj, tko je gluh kao sluga Jahvin? 023 ISA 042 020 Mnogo si vidio, ali nisi mario, uši ti bjehu otvorene, ali nisi čuo! 023 ISA 042 021 Jahvi se svidjelo zbog njegove pravednosti da uzveliča i proslavi Zakon svoj. 023 ISA 042 022 A narod je ovaj opljačkan i oplijenjen, mladići mu stavljeni u klade, vrgnuti u zatvore. Plijene ih, a nikoga da ih izbavi; robe ih, a nitko da kaže: “Vrati!” 023 ISA 042 023 Tko od vas mari za to? Tko pazi i sluša unapredak? 023 ISA 042 024 Tko je pljačkašu izručio Jakova i otimačima Izraela? Nije li Jahve, protiv koga smo griješili, čijim putima ne htjedosmo hoditi, čiji Zakon nismo slušali? 023 ISA 042 025 Zato izli na Izraela žarki gnjev svoj i strahote ratne: plamen ga okruži odasvud, al' on ni to nije shvatio; sažeže ga, al' on ni to k srcu ne uze. 023 ISA 043 001 Sada ovako govori Jahve, koji te stvorio, Jakove, koji te sazdao, Izraele: “Ne boj se, jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si moj! 023 ISA 043 002 Kad preko vode prelaziš, s tobom sam; ili preko rijeke, neće te preplaviti. Pođeš li kroz vatru, nećeš izgorjeti, plamen te opaliti neće. 023 ISA 043 003 Jer ja sam Jahve, Bog tvoj, Svetac Izraelov, tvoj spasitelj. Za otkupninu tvoju dajem Egipat, mjesto tebe dajem Kuš i Šebu. 023 ISA 043 004 Jer dragocjen si u mojim očima, vrijedan si i ja te ljubim. Stog i dajem ljude za tebe i narode za život tvoj. 023 ISA 043 005 Ne boj se jer ja sam s tobom. S istoka ću ti dovest' potomstvo i sabrat ću te sa zapada. 023 ISA 043 006 Reći ću sjeveru: 'Daj mi ga!' a jugu 'Ne zadržavaj ga!' Sinove mi dovedi izdaleka i kćeri moje s kraja zemlje, 023 ISA 043 007 sve koji se mojim zovu imenom i koje sam na svoju slavu stvorio, koje sam sazdao i načinio.” 023 ISA 043 008 Izvedi narod slijep, premda oči ima, i gluh, premda uši ima. 023 ISA 043 009 Neka se saberu sva plemena i neka se skupe narodi. Tko je od njih to prorekao i davno navijestio? Nek' dovedu svjedoke da se opravdaju, neka se čuje da se može reći: “Istina je!” 023 ISA 043 010 Jer vi ste mi svjedoci, riječ je Jahvina, i moje sluge koje sam izabrao, da biste znali i vjerovali i uvidjeli da sam to ja. Prije mene nijedan bog nije bio načinjen i neće poslije mene biti. 023 ISA 043 011 Ja, ja sam Jahve, osim mene nema spasitelja. 023 ISA 043 012 Ja sam prorekao, spasio i navijestio, i nema među vama tuđinca! Vi ste mi svjedoci, riječ je Jahvina, a ja sam Bog 023 ISA 043 013 od vječnosti - ja jesam! I nitko iz ruke moje ne izbavlja; što učinim, tko izmijeniti može? 023 ISA 043 014 Ovako govori Jahve, otkupitelj vaš, Svetac Izraelov: “Radi vas poslah protiv Babilona, oborit ću prijevornice zatvorima i Kaldejci će udarit u kukanje. 023 ISA 043 015 Ja sam Jahve, Svetac vaš, stvoritelj Izraelov, kralj vaš!” 023 ISA 043 016 Ovako govori Jahve, koji put po moru načini i stazu po vodama silnim; 023 ISA 043 017 koji izvede bojna kola i konje, vojsku i junake, i oni padoše da više ne ustanu, zgasnuše, kao stijenj se utrnuše. 023 ISA 043 018 Ne spominjite se onog što se zbilo, nit' mislite na ono što je prošlo. 023 ISA 043 019 Evo, činim nešto novo; već nastaje. Zar ne opažate? Da, put ću napraviti u pustinji, a staze u pustoši. 023 ISA 043 020 Slavit će me divlje zvijeri, čaglji i nojevi, jer vodu ću stvorit' u pustinji, rijeke u stepi, da napojim svoj narod, izabranika svoga. 023 ISA 043 021 I narod koji sam sebi sazdao moju će kazivati hvalu! 023 ISA 043 022 Ali me ti, Jakove, nisi zazvao, niti si se zamorio oko mene, Izraele! 023 ISA 043 023 Nisi mi prinosio ovce za paljenicu, nisi me častio žrtvama. A ja te silio nisam na prinose, nisam ti dodijavao ištući kada. 023 ISA 043 024 Nisi mi kupovao za novac trsku, nisi me sitio salom svojih žrtava; nego si me grijesima svojim mučio, bezakonjem svojim dosađivao mi. 023 ISA 043 025 A ja, ja radi sebe opačine tvoje brišem i grijeha se tvojih ne spominjem. 023 ISA 043 026 Podsjeti me, zajedno se sporimo, govori ti da se opravdaš. 023 ISA 043 027 Prvi je otac tvoj sagriješio, posrednici tvoji od mene se odmetnuli, 023 ISA 043 028 knezovi su tvoji oskvrnuli Svetište. Tad izručih Jakova prokletstvu, i poruzi Izraela. 023 ISA 044 001 Sad čuj, Jakove, slugo moj, Izraele, kog sam izabrao. 023 ISA 044 002 Ovako kaže Jahve, koji te stvorio, koji te od utrobe sazdao i pomaže ti: “Ne boj se, Jakove, slugo moja, Ješurune, kog sam izabrao. 023 ISA 044 003 Jer na žednu ću zemlju vodu izliti i po tlu sušnome potoke. Izlit ću duh svoj na tvoje potomstvo i blagoslov na tvoja pokoljenja. 023 ISA 044 004 Rast će kao trava pokraj izvora, kao vrbe uz vode tekućice. 023 ISA 044 005 Jedan će reći: 'Ja sam Jahvin', drugi će se zvati imenom Jakovljevim. Treći će sebi na ruci napisati: 'Jahvin' i nazvat će se imenom Izraelovim.” 023 ISA 044 006 Ovako govori kralj Izraelov i otkupitelj njegov, Jahve nad Vojskama: “Ja sam prvi i ja sam posljednji: osim mene Boga nema. 023 ISA 044 007 Tko je kao ja? Nek' ustane i govori, nek' navijesti i nek' mi razloži! Tko je od vječnosti otkrio što se zbilo? Nek' nam navijesti što će još doći! 023 ISA 044 008 Ne plašite se, ne bojte se: nisam li vam to odavna navijestio i otkrio? Vi ste mi svjedoci: ima li Boga osim mene? Ima li Stijene? Ja ne znam!” 023 ISA 044 009 Tko god pravi kipove, ništavan je, i dragocjenosti njegove ne koriste ničemu. Svjedoci njihovi ništa ne vide i ništa ne znaju, da im budu na sramotu. 023 ISA 044 010 Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne očekuje? 023 ISA 044 011 Gle, svi će štovatelji likova biti osramoćeni, izrađivači njihovi više od bilo koga. Nek' se saberu svi i pojave: prepast će se i postidjeti odjednom. 023 ISA 044 012 Kovač ga izrađuje na živu ugljevlju, čekićem ga oblikuje, snažnom ga rukom obrađuje. Gladan je i iznemogao; ne pije vode, iscrpljuje se. 023 ISA 044 013 Drvodjelja uzima mjeru, pisaljkom lik ocrta, ostruže ga dlijetom, šestarom ga zaokruži i izdjelja ga po uzoru na lik ljudski, kao lijepo ljudsko obličje, da stoji u hramu. 023 ISA 044 014 Bijaše sebi nasjekao cedre, uzeo čempres ili hrast koje je za se njegovao među šumskim drvećem; ili je posadio bor koji raste od kiše. 023 ISA 044 015 Čovjeku su dobra za vatru; uzima ih da se ogrije; pali ih da ispeče kruh. Ali od njih djelja i boga pred kojim pada ničice, pravi kip i klanja mu se. 023 ISA 044 016 Polovinom od toga naloži, dakle, oganj, peče meso na žeravi, jede pečenku i siti se: grije se i govori: “Ah, grijem se i uživam uz vatru.” 023 ISA 044 017 Ali od onoga što preostane pravi sebi boga, svog kumira, pada pred njim ničice i klanja mu se i moli: “Spasi me, jer si ti moj bog.” 023 ISA 044 018 Ne znaju oni i ne razumiju: zaslijepljene su im oči pa ne vide, i srce pa ne shvaćaju. 023 ISA 044 019 Takav ne razmišlja, nema u njega znanja ni razbora da sebi kaže: “Polovinom od ovoga naložio sam oganj, na žeravici ispekao kruh, ispržio meso koje sam pojeo, pa zar ću od ostatka načiniti gnusobu? Zar ću se komadu drveta klanjati?” 023 ISA 044 020 On voli pepeo, zavodi ga prevareno srce. Neće spasti svog života i nikad neće reći: “Nije li varka ovo u mojoj desnici?” 023 ISA 044 021 Sjeti se toga, Jakove, i ti, Izraele, jer si sluga moj! Ja sam te stvorio i sluga si mi, Izraele, neću te zaboraviti! 023 ISA 044 022 Kao maglu rastjerao sam tvoje opačine i grijehe tvoje poput oblaka. Meni se obrati jer ja sam te otkupio. 023 ISA 044 023 Kličite, nebesa, jer je Jahve učinio! Orite se, dubine zemljine! Odjekujte radošću, planine, i vi, šume, sa svim svojim drvećem! Jer Jahve je otkupio Jakova, proslavio se u Izraelu! 023 ISA 044 024 Ovako govori Jahve, otkupitelj tvoj i tvorac tvoj od utrobe: “Ja sam Jahve koji sam sve stvorio, koji sam nebesa sam razapeo i učvrstio zemlju bez pomoći ičije. 023 ISA 044 025 Ja osujećujem znamenja vrača, i čarobnjake u luđake promećem; silim mudrace da ustuknu i mudrost im obraćam u bezumlje, 023 ISA 044 026 ali potvrđujem riječ sluge svojega, ispunjam naum svojih glasnika. Ja govorim Jeruzalemu: 'Naseli se!' I gradovima judejskim: 'Sagradite se!' Iz razvalina ja ih podižem. 023 ISA 044 027 Ja govorim moru: 'Presahni! Presušujem ti rijeke.' 023 ISA 044 028 Ja govorim Kiru: 'Pastiru moj!' I on će sve želje moje ispuniti govoreći Jeruzalemu: 'Sagradi se!' i Hramu: 'Utemelji se!'” 023 ISA 045 001 Ovako govori Jahve o Kiru, pomazaniku svome: “Primih ga za desnicu da pred njim oborim narode i raspašem bokove kraljevima, da rastvorim pred njim vratnice, da mu nijedna vrata ne budu zatvorena. 023 ISA 045 002 Ja ću hoditi pred tobom da poravnam uzvisine, da razbijem mjedene vratnice, da slomim željezne prijevornice. 023 ISA 045 003 Dajem ti tajna blaga i skrivena bogatstva, da bi spoznao da sam ja Jahve koji te zovem po imenu, Bog Izraelov. 023 ISA 045 004 Radi sluge svog Jakova i Izraela, svog izabranika, po imenu ja te pozvah, imenovah te premda me znao nisi. 023 ISA 045 005 Ja sam Jahve i nema drugoga; osim mene Boga nema. Iako me ne poznaš, naoružah te: 023 ISA 045 006 nek' se znade od istoka do zapada da izvan mene sve je ništavilo.” Ja sam Jahve i nema drugoga; 023 ISA 045 007 ja tvorim svjetlost i stvaram tamu. Ja stvaram sreću i dovodim nesreću, ja, Jahve, činim sve to. 023 ISA 045 008 Rosite, nebesa, odozgo, i oblaci, daždite pravednošću. Neka se rastvori zemlja da procvjeta spasenje, da proklija izbavljenje! Ja, Jahve, stvaram sve. 023 ISA 045 009 Jao onome tko raspravlja s tvorcem svojim, a sud je među glinenim sudovima! Kaže li glina lončaru: “Što radiš?” ili djelo njegovo: “Kljast si!” 023 ISA 045 010 Jao onom koji kaže ocu: “Što si rodio?” Ili ženi: “Što si na svijet dala?” 023 ISA 045 011 Ovako govori Jahve, Svetac Izraelov, njegov tvorac: “Zar je vaše da me o mojoj djeci pitate i da mi nad djelom ruku mojih zapovijedate? 023 ISA 045 012 Ja sam načinio zemlju i čovjeka na njoj stvorio; svojim sam rukama razapeo nebesa i zapovijedam svim vojskama njihovim. 023 ISA 045 013 Ja sam ga podigao da pobijedi i poravnao sam mu sve putove. On će obnoviti moj Grad i sužnje moje vratiti bez otkupnine i naknade.” Tako kaže Jahve nad Vojskama. 023 ISA 045 014 Ovako govori Jahve: “Ratari Egipta i trgovci Kuša, i Sebejci, ljudi rasta visoka, prijeći će tebi i tvoji će biti; za tobom će ići okovani, tebi će se klanjati i molit će ti se: 'Jedino je kod tebe Bog, nema drugoga; ništavni su bogovi.'” 023 ISA 045 015 Doista ti si Bog skriveni, Bog Izraelov, Spasitelj. 023 ISA 045 016 Postidjet će se i poniknut će svi zajedno, otići će u ruglu oni koji prave kipove. 023 ISA 045 017 A Jahve će vječnim spasenjem spasit' Izraela. Nećete se postidjeti i nećete poniknuti dovijeka. 023 ISA 045 018 Da, ovako govori Jahve, nebesa Stvoritelj - on je Bog - koji je oblikovao i sazdao zemlju, koji ju je učvrstio i nije je stvorio pustu, već ju je uobličio za obitavanje: “Ja sam Jahve i nema drugoga. 023 ISA 045 019 Nisam govorio u tajnosti, u zakutku mračne zemlje. Nisam rekao potomstvu Jakovljevu: 'Tražite me u pustoši.' Ja, Jahve, govorim pravo i naviještam čestito.” 023 ISA 045 020 “Saberite se i dođite, pristupite zajedno, svi preživjeli od naroda! Neznalice puke oni su što nose kip izrađen od drveta i mole boga koji ih spasit' ne može. 023 ISA 045 021 Objavite, iznesite svoje dokaze, svjetujte se zajedno: tko je to od davnine navijestio i od tada prorekao? Nisam li ja, Jahve? Nema drugoga boga do mene; Boga pravednog i Spasitelja osim mene nema. 023 ISA 045 022 Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog i nema drugoga! 023 ISA 045 023 Sobom se samim kunem, iz mojih usta izlazi istina, riječ neopoziva, da će se preda mnom prignuti svako koljeno, mnome će se svaki jezik zaklinjati 023 ISA 045 024 govoreći: 'Jedino je u Jahvi pobjeda i snaga!'” K njemu će doći, postiđeni, svi što na nj su bjesnjeli. 023 ISA 045 025 U Jahvi će pobijediti i proslavit se sve potomstvo Izraelovo! 023 ISA 046 001 Pade Bel! Sruši se Nebo! Prte svoje kipove na životinje i stoku, nose ih kao breme, teret što zamara. 023 ISA 046 002 Padaju, ruše se svi zajedno, ne mogu spasiti one što ih nose, nego i sami u ropstvo odlaze. 023 ISA 046 003 “Slušajte me, kućo Jakovljeva, i svi koji ostadoste od kuće Izraelove! Ja sam vas ponio tek što se rodiste, i nosio vas od krila materina. 023 ISA 046 004 Do starosti vaše ja ću ostat' isti, do vaših sjedina podupirat ću vas. To sam činio; nosit ću vas i dalje, pomagati vas, izbavljati. 023 ISA 046 005 S kime biste me usporedili i izjednačili, s kime prispodobili: komu da sam sličan? 023 ISA 046 006 Vade zlato iz kese i tezuljom mjere srebro, pa naimlju zlatara da od njeg boga načini te pred njim padaju ničice i klanjaju se. 023 ISA 046 007 Dižu ga na rame i nose ga, onda ga stavljaju na njegovo mjesto; on stoji i ne miče se s njega. Prizivaju li ga, on ne odgovara i nikog ne spasava od nevolje njegove. 023 ISA 046 008 Sjetite se toga i budite ljudi, uzmite to k srcu, otpadnici, 023 ISA 046 009 sjetite se prošlosti pradavne: ja sam Bog i nema drugoga; Bog, nitko mi sličan nije! 023 ISA 046 010 Onaj sam koji od početka svršetak otkriva i unaprijed javlja što još se nije zbilo! Ja kažem: Odluka će se moja ispuniti, izvršit ću sve što mi je po volji. 023 ISA 046 011 S istoka zovem grabljivicu, iz daleke zemlje zovem čovjeka svog nauma. Rekao sam - ispunit ću, naumio sam - izvršit ću. 023 ISA 046 012 Slušajte me, vi koji gubite srčanost i koji ste daleko od pobjede. 023 ISA 046 013 Primičem svoju pobjedu, nije više daleko, spasenje moje zakasniti neće. Na Sion ću spas staviti, u Izraela svoju slavu.” 023 ISA 047 001 Spusti se, sjedni u prašinu, djevice, kćeri babilonska! Sjedni na zemlju, bez prijestolja, kćeri kaldejska! Jer, neće te više zvati nježnom i tankoćutnom. 023 ISA 047 002 Uzmi mlin i melji brašno! Skini prijevjes, podigni skut, razgali bedra, prijeđi preko rijeke! 023 ISA 047 003 Nek' se golotinja tvoja otkrije, nek' se sramota tvoja pokaže! Ja ću se osvetiti, odvraćat' me nitko neće. 023 ISA 047 004 Otkupitelj naš, ime mu je Jahve nad Vojskama, Svetac Izraelov, kaže: 023 ISA 047 005 “Sjedi šutke, u mrak se povuci, kćeri kaldejska. Jer, neće te više zvati vladaricom kraljevstava. 023 ISA 047 006 Razgnjevih se na svoj narod, oskvrnuh svoju baštinu. Tebi ih u ruke izručih, a ti im ne iskaza milosti. Na starce si stavljala jaram svoj preteški. 023 ISA 047 007 Govorila si: 'Dovijeka gospodaricom ću ostati.' Nikad nisi to k srcu uzela ni pomislila kako će se završiti. 023 ISA 047 008 A sad poslušaj, razvratnice, koja sjediš bezbrižno i u srcu svom govoriš: 'Ja, i nitko drugi! Nikad neću obudovjeti, neću djece izgubiti!' 023 ISA 047 009 Stići će te oboje, za tren, u isti dan! Izgubit ćeš djecu, obudovjet ćeš! Punom će te mjerom snaći oboje, pokraj svega tvojeg vračanja i množine tvojih zaklinjanja! 023 ISA 047 010 U zloću si se svoju uzdala, govorila si: 'Nitko me ne vidi!' Mudrost tvoja i znanje zavedoše te. U svom si srcu govorila: 'Ja i nitko drugi!' 023 ISA 047 011 Zlo će te snaći - nećeš ga presresti; oborit će se na te nesreća - nećeš je odvratiti; doći će na te propast iznenada - nećeš je predvidjeti. 023 ISA 047 012 Ustraj, dakle, u svojim zaklinjanjima i u tolikim svojim čaranjima, oko kojih si se trudila od mladosti. Možda će ti biti od koristi? Možda ćeš s njima strah utjerati? 023 ISA 047 013 Izmoriše te mnogi tvoji savjetnici! Nek' ustanu samo da te spase oni koji premjeravaju nebesa, koji promatraju zvijezde i koji svakog mjeseca proriču ono što će te snaći. 023 ISA 047 014 Gle, oni će biti poput pljeve, oganj će ih sažeći. Ni sami sebe neće izbaviti iz zagrljaja plamenoga. Neće ostat' ni žerave da se tko ogrije, ni ognjišta da uza nj posjedne! 023 ISA 047 015 Takvi će ti biti vrači tvoji, oko kojih si se trudila od mladosti! Poći će svaki svojim putem, i nikog neće biti da te spasi.” 023 ISA 048 001 Čujte ovo, kućo Jakovljeva, vi koji se zovete imenom Izraelovim i koji ste izišli iz voda Judinih! Vi koji se Jahvinim imenom kunete i slavite Boga Izraelova, ali ne u istini i pravdi. 023 ISA 048 002 Jer vi se nazivate po Svetome gradu i oslanjate se na Boga Izraelova, Jahve nad Vojskama njemu je ime. 023 ISA 048 003 Dogođaje prošle odavna sam navijestio, iz mojih su izišli usta i ja sam ih objavio, učinih brzo, i zbi se. 023 ISA 048 004 Jer znao sam da si tvrdokoran, da ti je šija žila gvozdena i čelo da ti je mjedeno. 023 ISA 048 005 Zato sam ti već onda navijestio, javio ti prije nego što se zbilo, da ne bi rekao: “Moj kip učini to, rezani moj lik i ljeveni kip zapovjediše tako!” 023 ISA 048 006 Čuo si i vidio sve to; zar ne priznaješ? A sada navijestit ću ti nešto novo, otajno, što još ne znaš; 023 ISA 048 007 ovog je trena stvoreno, a ne odavna, o tome dosad nisi ništa čuo, da ne bi rekao: “Znao sam.” 023 ISA 048 008 Nisi o tome čuo ni znao, niti se uho tvoje prije otvorilo, jer znadoh da ćeš se iznevjeriti i da te od utrobe majčine zovu otpadnikom. 023 ISA 048 009 Radi imena svoga odgađah svoj gnjev, radi časti svoje susprezah se da te ne uništim. 023 ISA 048 010 Gle, pročistio sam te poput srebra, iskušao te u talioniku nevolje. 023 ISA 048 011 Sebe radi činih tako, sebe radi! TÓa zar da se ime moje obeščasti? Slave svoje drugome ne dam! 023 ISA 048 012 Čuj me, Jakove, Izraele, koga sam pozvao: Ja jesam, ja sam prvi, ja sam i posljednji. 023 ISA 048 013 Ruka moja zemlju utemelji, desnica mi razape nebesa. Pozovem ih samo, i odmah dolaze. 023 ISA 048 014 Saberite se svi i čujte: tko je od njih to prorekao? “Onaj koga Jahve ljubi ispunit će volju moju nad Babilonom i nad potomstvom kaldejskim.” 023 ISA 048 015 Ja rekoh i pozvah ga, vodih ga i pomogoh u naumu. 023 ISA 048 016 Pristupite k meni i počujte ovo: “Od početka nisam vam govorio tajno, i kad se zbivalo, bijah ondje.” - “A sada me Gospod Jahve šalje s duhom svojim.” 023 ISA 048 017 Ovako govori Jahve, otkupitelj tvoj, Svetac Izraelov: “Ja, Jahve, Bog tvoj, tvojem dobru te učim, vodim te putem kojim ti je ići. 023 ISA 048 018 O, da si pazio na zapovijedi moje, kao rijeka sreća bi tvoja bila, a pravda tvoja kao morski valovi! 023 ISA 048 019 Potomstva bi tvojeg bilo kao pijeska, a poroda utrobe tvoje kao njegovih zrnaca! Nikad ti se ime ne bi zatrlo niti izbrisalo preda mnom!” 023 ISA 048 020 Izađite iz Babilona, bježite iz Kaldeje! Glasno kličući, kazujte, objavljujte, do nakraj zemlje razglasite! Govorite: “Jahve je otkupio slugu svoga Jakova! 023 ISA 048 021 Nisu žeđali dok ih je kroz pustinju vodio; iz stijene je za njih vodu izbio, rascijepio je pećinu i potekla je voda.” 023 ISA 048 022 “Nema mira opakima,” kaže Jahve. 023 ISA 049 001 Čujte me, otoci, slušajte pomno, narodi daleki! Jahve me pozvao od krila materina, od utrobe majke moje spomenuo se moga imena. 023 ISA 049 002 Od usta mojih britak mač je načinio, sakrio me u sjeni ruke svoje, od mene je oštru načinio strijelu, sakrio me u svome tobolcu. 023 ISA 049 003 Rekao mi: “Ti si Sluga moj, Izraele, u kom ću se proslaviti!” 023 ISA 049 004 A ja rekoh: “Zaludu sam se mučio, nizašto naprezao snagu.” Ipak, kod Jahve je moje pravo, kod mog Boga nagrada je moja. A sad govori Jahve, koji me od utrobe Slugom svojim načini, da mu vratim natrag Jakova, da se sabere Izrael. 023 ISA 049 005 Proslavih se u očima Jahvinim, Bog moj bijaše mi snaga. 023 ISA 049 006 I reče mi: “Premalo je da mi budeš Sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš Ostatak Izraelov, nego ću te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj do nakraj zemlje doneseš.” 023 ISA 049 007 Ovako govori Jahve, otkupitelj Izraelov, Svetac njegov, onome kog preziru i odbacuju narodi, sluzi silničkome: “Kad vide, dići će se kraljevi, bacit će se ničice knezovi, zbog Jahve, koji je vjernost svoju pokazao, Sveca Izraelova, koji te izabrao.” 023 ISA 049 008 Ovako govori Jahve: “U vrijeme milosti ja ću te uslišiti, u dan spasa ja ću ti pomoći. Sazdao sam te i postavio za Savez narodu, da zemlju podignem, da nanovo razdijelim baštinu opustošenu, 023 ISA 049 009 da kažeš zasužnjenima: 'Iziđite!' a onima koji su u tami: 'Dođite na svjetlo!' Oni će pasti uzduž svih putova, i paša će im biti po svim goletima. 023 ISA 049 010 Neće više gladovat' i žeđati, neće ih mučiti žega ni sunce, jer vodit će ih onaj koji im se smiluje, dovest će ih k izvorima vode. 023 ISA 049 011 Sve gore svoje obratit će u putove, i ceste će se moje povisiti.” 023 ISA 049 012 Gle, jedni dolaze izdaleka, drugi sa sjevera i sa zapada, a neki iz zemlje sinimske. 023 ISA 049 013 Kličite, nebesa, veseli se, zemljo, podvikujte, planine, od veselja; jer Jahve tješi narod svoj, on je milosrdan nevoljnima. 023 ISA 049 014 Sion reče: “Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi.” 023 ISA 049 015 “Može li žena zaboravit' svoje dojenče, ne imat' sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću. 023 ISA 049 016 Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred očima. 023 ISA 049 017 Obnovitelji tvoji hitaju, rušioci tvoji i pustošitelji odlaze od tebe. 023 ISA 049 018 Obazri se oko sebe i pogledaj: sabiru se svi i dolaze k tebi. Života mi moga” - riječ je Jahvina - “svima ćeš se njima zaodjenuti k'o nakitom, i njima ćeš se k'o nevjesta ukrasiti! 023 ISA 049 019 Jest, tvoje ruševine, tvoje razvaline i tvoja zemlja poharana pretijesna će biti žiteljima tvojim kad se udalje oni što te zatirahu. 023 ISA 049 020 Opet će na tvoje uši reći sinovi kojih si bila lišena: 'Pretijesno mi je mjesto ovo, makni se da se mogu smjestiti.' 023 ISA 049 021 I ti ćeš se u srcu svom zapitati: 'Tko mi rodi sve ove? Bijah bez djece, neplodna, prognana i odbačena, pa tko ih podiže? Bijah, eto, sama ostala, a oni gdje su bili?'” 023 ISA 049 022 Ovako govori Gospod Jahve: “Evo, dajem rukom znak narodima i zastavu svoju dižem plemenima. Vratit će ti u naručju sinove, nosit će ti kćeri na plećima. 023 ISA 049 023 Kraljevi će biti tvoji skrbnici, a kneginje im tvoje dojkinje. Klanjat će ti se licem do zemlje i prah će lizat s tvojih nogu. I znat ćeš da sam ja Jahve: koji se u me uzdaju, neće se posramiti.” 023 ISA 049 024 Može li se otet plijen junaku? Može li sužanj pobjeć pobjedniku? 023 ISA 049 025 Da, ovako govori Jahve: “Bit će oduzet sužanj junaku, pobjeći će plijen pobjedniku! S onima koji se s tobom spore ja ću se sporiti, tvoju djecu ja ću izbaviti; 023 ISA 049 026 tlačiteljima ću tvojim dati njihovo meso za jelo i svojom krvlju opit će se kao moštom. I znat će svako tijelo da sam ja Jahve, Spasitelj tvoj, i da je tvoj okupitelj Silni Jakovljev.” 023 ISA 050 001 Ovako govori Jahve: “Gdje je otpusno pismo vaše matere kojim sam je otpustio? Ili tko je od mojih vjerovnika taj komu sam vas prodao? Zbog bezakonja ste svojih prodani, zbog nevjere je mati vaša otpuštena. 023 ISA 050 002 Zašto ne nađoh nikoga kad sam došao? Zašto se ne odazva nitko kad sam zazvao? Zar mi je ruka prekratka da izbavi, ili u meni snage nema da oslobodim? Gle, prijetnjom svojom isušujem more, u pustinje rijeke pretvaram; njihove se ribe raspadaju jer vode nema i od žeđi ugibaju. 023 ISA 050 003 Nebesa oblačim u tminu i kostrijet im dajem za pokrivač!” 023 ISA 050 004 Gospod Jahve dade mi jezik vješt da znam riječju krijepiti umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao učenici. 023 ISA 050 005 Gospod Jahve uši mi otvori: ne protivih se niti uzmicah. 023 ISA 050 006 Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja. 023 ISA 050 007 Gospod mi Jahve pomaže, zato se neću smesti. Zato učinih svoj obraz k'o kremen i znam da se neću postidjeti. 023 ISA 050 008 Blizu je onaj koji mi pravo daje. Tko će se pravdati sa mnom? Iziđimo zajedno! Tko je protivnik moj u parnici? Nek' mi se približi! 023 ISA 050 009 Gle, Gospod mi Jahve pomaže, tko će me osuditi? Svi će se oni k'o haljina izlizati, moljac će ih razjesti. 023 ISA 050 010 “Tko god se od vas Jahve boji, nek' posluša glas Sluge njegova! Tko u tmini hodi, bez tračka svjetlosti, nek' se uzda u ime Jahvino, nek' se na Boga svog osloni. 023 ISA 050 011 Ali svi vi oganj palite, raspirujete žeravicu. Idite u plamenove ognja svojega i u žeravu koju raspiriste. Tako će vam moja učiniti ruka: ležat ćete u mukama. 023 ISA 051 001 Čujte me, vi koji za pravdom težite, koji Jahvu tražite; pogledajte stijenu iz koje ste isječeni i jamu duboku iz koje ste izvađeni. 023 ISA 051 002 Pogledajte oca svoga Abrahama i Saru koja vas porodi! Jest, sam bijaše kad sam ga pozvao, al' sam ga blagoslovio i umnožio.” 023 ISA 051 003 Jest, Jahvi se sažalio Sion, sažalile mu se njegove razvaline. Pustaru će njegovu učiniti poput Edena, a stepu poput Vrta Jahvina. Klicanje i radost njim će odjekivat', i zahvalnice i glas hvalospjeva. 023 ISA 051 004 “Pomno me slušaj, puče moj, počujte me, narodi! Jer od mene Zakon dolazi i moje pravo za svjetlo narodima. 023 ISA 051 005 Brzo će stići pravda moja, moje će spasenje doći kao svjetlost. Moja će mišica suditi narodima. Mene očekuju otoci i u moju se mišicu uzdaju. 023 ISA 051 006 K nebu oči podignite, na zemlju dolje pogledajte. K'o dim će se rasplinut' nebesa, zemlja će se k'o haljina istrošit', kao komarci nestat će joj žitelji. Ali će spasenje moje trajati dovijeka, i pravdi mojoj neće biti kraja. 023 ISA 051 007 Poslušajte me, vi koji poznajete pravo, narode kojima je moj Zakon u srcu. Ne bojte se poruge ljudske, ne plašite se uvreda! 023 ISA 051 008 Jer moljac će ih razjesti kao haljinu, crv će ih rastočiti kao vunu. Ali će pravda moja trajati dovijeka i spas moj od koljena do koljena.” 023 ISA 051 009 Probudi se! Probudi se! Opaši se snagom, mišice Jahvina! Probudi se, kao u dane davne, za drevnih naraštaja. Nisi li ti rasjekla Rahaba i probola Zmaja? 023 ISA 051 010 Nisi li ti isušila more, vodu velikog bezdana, i od dubine morske put načinila da njime prolaze otkupljeni? 023 ISA 051 011 Vratit će se oni što ih je oslobodio Jahve i s radosnim kricima doći će na Sion. Vječna će sreća biti nad glavama, pratit će ih klicanje i radost, nestat će tuge i jecaja. 023 ISA 051 012 Ja, ja sam tješitelj vaš. Tko si ti da se bojiš smrtna čovjeka i sina čovječjeg, koji je kao trava? 023 ISA 051 013 Zaboravio si Jahvu, svoga Stvoritelja, koji razastrije nebesa i koji zemlju utemelji; sveudilj strepiš, svaki dan, od tlačiteljeve jarosti. Kao da je pregnuo da te uništi. Ali gdje je sad jarost tlačiteljeva? 023 ISA 051 014 Doskora će biti slobodan sužanj, neće umrijeti u jami, niti će mu kruha nedostajati. 023 ISA 051 015 Jer, ja sam Jahve, Bog tvoj, koji burkam more da mu valovi buče, ime mi je Jahve nad Vojskama. 023 ISA 051 016 Svoje sam ti riječi stavio u usta, u sjenu svoje ruke sakrio sam te kad sam razastro nebesa, utemeljio zemlju i rekao Sionu: “Ti si narod moj!” 023 ISA 051 017 Probudi se, probudi se, ustani, Jeruzaleme! Ti koji si pio iz ruke Jahvine čašu gnjeva njegova. Ispio si pehar opojni, do dna ga iskapio. 023 ISA 051 018 Od svih sinova koje je rodio ne bješe nikog da ga vodi; od svih sinova koje je podigao ne bješe nikog da ga pridrži. 023 ISA 051 019 Ovo te dvoje pogodilo - tko da te požali? - pohara i rasap, glad i mač - tko da te utješi? 023 ISA 051 020 Sinovi ti leže obamrli po uglovima svih ulica, kao antilopa u mreži, puni gnjeva Jahvina, prijetnje Boga tvojega. 023 ISA 051 021 Zato čuj ovo, bijedniče, pijan, ali ne od vina. 023 ISA 051 022 Ovako govori Jahve, Gospod tvoj, tvoj Bog, branitelj tvoga naroda: “Iz ruke ti, evo, uzimam čašu opojnu, pehar gnjeva svojega: nećeš ga više piti. 023 ISA 051 023 Stavit ću je u ruke tvojim tlačiteljima, onima koji su ti govorili: 'Prigni se da prijeđemo!' I ti si im leđa kao tlo podmetao, kao put za prolaznike. 023 ISA 052 001 Probudi se! Probudi se! Odjeni se snagom, Sione! Odjeni se najsjajnijim haljinama, Jeruzaleme, grade sveti, jer više neće k tebi ulaziti neobrezani i nečisti. 023 ISA 052 002 Otresi prah sa sebe, ustani, izgnani Jeruzaleme! Skini okov sa svog vrata, izgnana kćeri sionska.” 023 ISA 052 003 Jest, ovako govori Jahve: “Bili ste prodani nizašto i bit ćete otkupljeni bez novaca.” 023 ISA 052 004 Jest, ovako govori Gospod Jahve: “Moj je narod sišao nekoć u Egipat da se ondje nastani kao stranac, potom ga Asirci nizašto potlačiše. 023 ISA 052 005 Ali sada, čemu sam ja ovdje - riječ je Jahvina - kad je moj narod bio bez razloga porobljen, a gospodari njegovi likuju - riječ je Jahvina - i bez prestanka se danomice ime moje huli. 023 ISA 052 006 Zato će narod moj poznati moje ime i shvatit će u onaj dan da sam ja koji govorim: 'Evo me!'” 023 ISA 052 007 Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji oglašava mir, nosi sreću, i spasenje naviješta govoreć Sionu: “Bog tvoj kraljuje!” 023 ISA 052 008 Čuj, stražari ti glas podižu, zajedno svi kliču od radosti, jer na svoje oči vide gdje se na Sion vraća Jahve. 023 ISA 052 009 Radujte se, kličite, razvaline jeruzalemske, jer je Jahve utješio narod svoj i otkupio Jeruzalem. 023 ISA 052 010 Ogolio je Jahve svetu svoju mišicu pred očima svih naroda, da svi krajevi zemaljski vide spasenje Boga našega. 023 ISA 052 011 Odlazite, odlazite, iziđite odatle, ne dotičite ništa nečisto! Iziđite iz njegove sredine! Očistite se, vi koji nosite posude Jahvine! 023 ISA 052 012 Jer nećete izići u hitnji, niti ćete ići bježeći, jer će vam prethodnica biti Jahve, a zalaznica Bog Izraelov! 023 ISA 052 013 Gle, uspjet će Sluga moj, podignut će se, uzvisit' i proslaviti! 023 ISA 052 014 Kao što se mnogi užasnuše vidjevši ga - tako mu je lice bilo neljudski iznakaženo te obličjem više nije naličio na čovjeka - 023 ISA 052 015 tako će on mnoge zadiviti narode i kraljevi će pred njim usta stisnuti videć' ono o čemu im nitko nije govorio, shvaćajuć' ono o čemu nikad čuli nisu: 023 ISA 053 001 “Tko da povjeruje u ono što nam je objavljeno, kome se otkri ruka Jahvina?” 023 ISA 053 002 Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. 023 ISA 053 003 Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut. 023 ISA 053 004 A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. 023 ISA 053 005 Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. 023 ISA 053 006 Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju. 023 ISA 053 007 Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. K'o jagnje na klanje odvedoše ga; k'o ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih. 023 ISA 053 008 Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova nasmrt ga izbiše. 023 ISA 053 009 Ukop mu odrediše među zločincima, a grob njegov bi s bogatima, premda nije počinio nepravde nit' su mu usta laži izustila. 023 ISA 053 010 Al' se Jahvi svidje da ga pritisne bolima. Žrtvuje li život svoj za naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžit' sebi dane i Jahvina će se volja po njemu ispuniti. 023 ISA 053 011 Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. 023 ISA 053 012 Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti, jer sam se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince. 023 ISA 054 001 Kliči, nerotkinjo, koja nisi rađala; podvikuj od radosti, ti što ne znaš za trudove! Jer osamljena više djece ima negoli udata, kaže Jahve. 023 ISA 054 002 Raširi prostor svog šatora, razastri, ne štedi platna svog prebivališta, produži mu užeta, kolčiće učvrsti! 023 ISA 054 003 Jer proširit ćeš se desno i lijevo. Tvoje će potomstvo zavladat' narodima i napučit će opustjele gradove. 023 ISA 054 004 Ne boj se, nećeš se postidjeti; na srami se, nećeš se crvenjeti. Zaboravit ćeš sramotu svoje mladosti i više se nećeš spominjati rugla udovištva svoga. 023 ISA 054 005 Jer suprug ti je tvoj Stvoritelj, ime mu je Jahve nad Vojskama; tvoj je Otkupitelj Svetac Izraelov, Bog zemlje svekolike on se zove. 023 ISA 054 006 Jest, k'o ženu ostavljenu, u duši ucviljenu, Jahve te pozvao. Zar se smije otpustiti žena svoje mladosti, pita Bog tvoj. 023 ISA 054 007 “Za kratak trenutak ostavih tebe, al' u sućuti velikoj opet ću te prigrliti. 023 ISA 054 008 U provali srdžbe sakrih načas od tebe lice svoje, al' u ljubavi vječnoj smilovah se tebi,” govori Jahve, tvoj Otkupitelj. 023 ISA 054 009 “Bit će mi k'o za Noinih dana, kad se zakleh da vode Noine neće više preplaviti zemlju; tako se zaklinjem da se više neću na tebe srditi nit' ću ti prijetiti. 023 ISA 054 010 Nek' se pokrenu planine i potresu brijezi, al' se ljubav moja neće odmać' od tebe, nit' će se pokolebati moj Savez mira,” kaže Jahve koji ti se smilovao. 023 ISA 054 011 “O nevoljnice, vihorom vitlana, neutješna, gle, postavit ću na smaragd tvoje kamenje i na safir tvoje temelje. 023 ISA 054 012 Od rubina dići ću ti kruništa, vrata tvoja od prozirca, ograde ti od dragulja. 023 ISA 054 013 Svi će ti sinovi Jahvini biti učenici, i velika će biti sreća djece tvoje. 023 ISA 054 014 Na pravdi ćeš biti zasnovana. Odbaci tjeskobu, nemaš se čega bojati, odbaci strah jer ti se neće primaći. 023 ISA 054 015 Ako li te napadnu, neće doći od mene; tko se na te digne, zbog tebe će pasti. 023 ISA 054 016 Gle, ja sam stvorio kovača koji raspaljuje žeravu i vadi iz nje oružje da ga kuje. Ali stvorih i zatornika da uništava. 023 ISA 054 017 Neće uspjeti oružje protiv tebe skovano. Dokazat ćeš da je zao svaki jezik što na te udari na sudu. To je baština slugu Jahvinih, to im je pobjeda od mene” - riječ je Jahvina. 023 ISA 055 001 “O svi vi koji ste žedni, dođite na vodu; ako novaca i nemate, dođite. Bez novaca i bez naplate kupite vina i mlijeka! 023 ISA 055 002 Zašto da trošite novac na ono što kruh nije i nadnicu svoju na ono što ne siti? Mene poslušajte, i dobro ćete jesti i sočna ćete uživati jela. 023 ISA 055 003 Priklonite uho i k meni dođite, poslušajte, i duša će vam živjeti. Sklopit ću s vama Savez vječan, Savez milosti Davidu obećanih.” 023 ISA 055 004 Evo, učinih te svjedokom pucima, knezom i zapovjednikom narodima. 023 ISA 055 005 Evo, pozvat ćeš narod koji ne poznaješ, i narod koji te ne zna dohrlit će k tebi radi Jahve, Boga tvojega, i Sveca Izraelova, jer on te proslavio. 023 ISA 055 006 Tražite Jahvu dok se može naći, zovite ga dok je blizu! 023 ISA 055 007 Nek' bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek' se vrati Gospodu, koji će mu se smilovati, k Bogu našem jer je velikodušan u praštanju. 023 ISA 055 008 “Jer misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti,” riječ je Jahvina. 023 ISA 055 009 “Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli.” 023 ISA 055 010 “Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, 023 ISA 055 011 tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah.” 023 ISA 055 012 Da, s radošću ćete otići i u miru ćete biti vođeni. Gore će i brda klicati od radosti pred vama i sva će stabla u polju pljeskati. 023 ISA 055 013 Umjesto trnja rast će čempresi, umjesto koprive mirta će nicati. I bit će to Jahvi na slavu, kao znak vječan, neprolazan. 023 ISA 056 001 Ovako govori Jahve: “Držite se prava i činite pravdu, jer će uskoro doći moj spas i objaviti se moja pravednost.” 023 ISA 056 002 Blago čovjeku koji čini tako i sinu čovječjem što se toga pridržava: koji poštuje subotu da je ne oskvrni i koji ruke svoje čuva od svakoga zla djela. 023 ISA 056 003 Neka sin tuđinčev koji je prionuo uz Jahvu ne govori: “Jamačno će me Jahve odvojiti od svojega naroda.” Neka uškopljenik ne govori: “Ja sam, evo, tek suho drvo.” 023 ISA 056 004 Jer ovako govori Jahve: “S uškopljenicima koji obdržavaju subotu, koji izabiru što je meni drago i ostanu postojani u Savezu mome - 023 ISA 056 005 podići ću u kući svojoj i među svojim zidovima spomenik i ime, bolje nego sinovima i kćerima, dat ću im vječno ime koje neće biti iskorijenjeno. 023 ISA 056 006 A sinove tuđinske koji pristadoše uz Jahvu da mu služe i da ljube ime Jahvino i da mu budu službenici, koji poštuju subotu i ne oskvrnjuju je i postojani su u Savezu mome, 023 ISA 056 007 njih ću dovesti na svoju svetu goru i razveseliti u svojem Domu molitve. Njihove žrtve paljenice i klanice bit će ugodne na mojem žrtveniku, jer će se Dom moj zvati Dom molitve za sve narode.” 023 ISA 056 008 Riječ je Gospoda Jahve koji sabire raspršene Izraelce: “Sabrat ću ih još povrh onih koji su već sabrani.” 023 ISA 056 009 Sve zvijeri poljske, dođite jesti, i sve vi, zvijeri šumske! 023 ISA 056 010 Svi su mu stražari slijepi, i ništa ne shvaćaju. Svi su oni psi nijemi, ne mogu lajati. Sanjaju i drijemlju, najmilije im spavati. 023 ISA 056 011 Psi su to proždrljivi, nezasitni; pastiri su to bez razbora: svaki svojim putem okreće, svaki za dobitkom svojim. 023 ISA 056 012 “Dođite, donijet ću vina; napit ćemo se pića žestoka, i sutra će biti kao danas, izobilje veliko, preveliko!” 023 ISA 057 001 Pravednik gine, i nitko ne mari. Uklanjaju ljude pobožne, i nitko ne shvaća. Da, zbog zla uklonjen je pravednik 023 ISA 057 002 da bi ušao u mir. Tko god je pravim putem hodio počiva na svom ležaju. 023 ISA 057 003 Pristupite sad, sinovi vračarini, leglo preljubničko i bludničko! 023 ISA 057 004 S kim se podrugujete, na koga razvaljujete usta i komu jezik plazite? Niste li vi porod grešan i leglo lažljivo? 023 ISA 057 005 Vi koji se raspaljujete među hrašćem, pod svakim zelenim drvetom, žrtvujući djecu u dolinama i u rasjelinama stijena! 023 ISA 057 006 Dio je tvoj među oblucima potočnim, oni, oni su baština tvoja. Njima izlijevaš ljevanicu, njima prinosiš darove! Zar da se time ja utješim? 023 ISA 057 007 Na gori visokoj, uzdignutoj, svoj si ležaj postavila i popela se onamo da prinosiš žrtvu klanicu. 023 ISA 057 008 Za vrata i dovratke metnula si spomen svoj; daleko od mene svoj ležaj raskrivaš, penješ se na nj i širiš ga. Pogađala si se s onima s kojima si voljela lijegati, sve si više bludničila s njima gledajuć' im mušku snagu. 023 ISA 057 009 S uljem za Molekom trčiš, s pomastima mnogim, nadaleko posla glasnike svoje, strovali ih u Podzemlje. (Sheol h7585) 023 ISA 057 010 Iscrpljena si od tolikih lutanja, al' nisi rekla: “Beznadno je!” Snagu si svoju nanovo našla te nisi sustala. 023 ISA 057 011 Koga si se uplašila i pobojala da si se iznevjerila, da se više nisi mene spominjala, niti si me k srcu uzimala? Šutio sam, zatvarao oči, zato me se nisi bojala. 023 ISA 057 012 Ali ću objavit' o tvojoj pravdi i djela ti tvoja neće koristiti. 023 ISA 057 013 Kad uzmeš vikati, nek' te izbave kipovi koje si skupila, sve će ih vjetar raznijeti, vihor će ih otpuhnuti. A tko se u me uzda, baštinit će zemlju i zaposjest će svetu goru moju. 023 ISA 057 014 Govorit će se: Naspite, naspite, poravnajte put! Uklonite zapreke s puta mog naroda! 023 ISA 057 015 Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni, koji vječno stoluje i ime mu je Sveti: “U prebivalištu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlačenim i poniženim, da oživim duh smjernih, da oživim srca skrušenih. 023 ISA 057 016 Jer neću se prepirati dovijeka ni vječno se ljutiti: preda mnom bi podlegao duh i duše što sam ih stvorio. 023 ISA 057 017 Zbog grijeha lakomosti njegove razgnjevih se, udarih ga i sakrih se rasrđen. Ali on okrenu za srcem svojim 023 ISA 057 018 i vidjeh putove njegove. Izliječit ću ga, voditi i utješit' one što s njime tuguju - 023 ISA 057 019 stavit ću hvalu na usne njihove. Mir, mir onom tko je daleko i tko je blizu,” govori Jahve, “ja ću te izliječiti.” 023 ISA 057 020 Al' opaki su poput mora uzburkanog koje se ne može smiriti, valovi mu mulj i blato izmeću. 023 ISA 057 021 “Nema mira grešnicima!” govori Bog moj. 023 ISA 058 001 Viči iz sveg grla, ne suspeži se! Glas svoj poput roga podigni. Objavi mom narodu njegove zločine, domu Jakovljevu grijehe njegove. 023 ISA 058 002 Dan za danom oni mene traže i žele znati moje putove, kao narod koji vrši pravdu i ne zaboravlja pravo Boga svoga. Od mene ištu pravedne sudove i žude da im se Bog približi: 023 ISA 058 003 “Zašto postimo ako ti ne vidiš, zašto se trapimo ako ti ne znaš?” Gle, u dan kad postite poslove nalazite i na posao gonite radnike svoje. 023 ISA 058 004 Gle, vi postite da se prepirete i svađate i da pesnicom bijete siromahe. Ne postite više kao danas, i čut će vam se glas u visini! 023 ISA 058 005 Zar je meni takav post po volji u dan kad se čovjek trapi? Spuštati kao rogoz glavu k zemlji, sterati poda se kostrijet i pepeo, hoćeš li to zvati postom i danom ugodnim Jahvi? 023 ISA 058 006 Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Jahve Gospoda: Kidati okove nepravedne, razvezivat' spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; 023 ISA 058 007 podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi. 023 ISA 058 008 Tad će sinut' poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje će tvoje brzo procvasti. Pred tobom će ići tvoja pravda, a Slava Jahvina bit će ti zalaznicom. 023 ISA 058 009 Vikneš li, Jahve će ti odgovorit, kad zavapiš, reći će: “Evo me!” Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, 023 ISA 058 010 dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati, 023 ISA 058 011 Jahve će te vodit' bez prestanka, sitit će te u sušnim krajevima. On će krijepit' kosti tvoje i bit ćeš kao vrt zaljeven, kao studenac kojem voda nikad ne presuši. 023 ISA 058 012 I ti ćeš gradit' na starim razvalinama, dići ćeš temelje budućih koljena. Zvat će te popravljačem pukotina i obnoviteljem cesta do naselja. 023 ISA 058 013 Zadržiš li nogu da ne pogaziš subotu i u sveti dan ne obavljaš poslove; nazoveš li subotu milinom a časnim dan Jahvi posvećen; častiš li ga odustajuć' od puta, bavljenja poslom i pregovaranja - 023 ISA 058 014 tad ćeš u Jahvi svoju milinu naći, i ja ću te provesti po zemaljskim visovima, dat ću ti da uživaš u baštini oca tvog Jakova, jer Jahvina su usta govorila. 023 ISA 059 001 Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da ne bi čuo, 023 ISA 059 002 nego su opačine vaše jaz otvorile između vas i Boga vašega. Vaši su grijesi lice njegovo zastrli, i on vas više ne sluša. 023 ISA 059 003 Jer ruke su vaše u krvi ogrezle, a vaši prsti u zločinima. Usne vam izgovaraju laž, a jezik podlost mrmlja. 023 ISA 059 004 Nitko s pravom tužbu ne podiže, niti koga sude po istini. U ništavilo se uzdaju, laž kazuju, začinju zloću, a rađaju bezakonje. 023 ISA 059 005 Legu jaja gujina, tkaju mrežu paukovu; pojede li tko njihovo jaje, umire, razbije li ga, iz njega ljutica izlazi. 023 ISA 059 006 Njihovim tkanjem nemoguće se odjenuti, ne možeš se pokriti njihovom rukotvorinom. Rukotvorine su njihove djela zločinačka, rukama svojim čine nasilje. 023 ISA 059 007 Noge njihove u zlo hitaju i brze su da krv nevinu proliju. Misli su im misli zločinačke, pustoš i propast na njinim su putima. 023 ISA 059 008 Put mira oni ne poznaju, na stazama njihovim nema pravice. Iskrivili su svoje putove, tko njima kreće mira ne poznaje. 023 ISA 059 009 Stog' se pravo od nas udaljilo, zato pravda ne dopire do nas. Nadasmo se svjetlosti, a ono tama; i vidjelu, a ono u tmini hodimo. 023 ISA 059 010 Pipamo kao slijepci duž zida, tapkamo kao bez očiju. Spotičemo se u podne k'o u sumraku, sasvim zdravi, kao da smo mrtvi. 023 ISA 059 011 Svi mumljamo kao medvjedi i gučemo tužno kao golubovi. Očekivasmo Sud, a njega nema, i spasenje - od nas je daleko. 023 ISA 059 012 Jer mnogo je naših opačina pred tobom i grijesi naši protiv nas svjedoče. Doista, prijestupi su naši pred nama, mi znademo svoju krivicu; 023 ISA 059 013 pobunili smo se i zanijekali Jahvu, odmetnuli se od Boga svojega, govorili podlo, odmetnički, mrmljali u srcu riječi lažljive. 023 ISA 059 014 Tako je potisnuto pravo, i pravda mora stajati daleko. Jer na trgu posrnu istina i poštenju nema više pristupa. 023 ISA 059 015 Vjernosti je ponestalo, a tko izbjegava zlo, bude opljačkan. Jahve vidje, i ne bi mu milo što nema pravice. 023 ISA 059 016 Vidje da nema čovjeka, začudi se što nema posrednika. Tad mu pomože njegova mišica i njegova ga pravda poduprije. 023 ISA 059 017 Pravednost je obukao k'o oklop, stavio na glavu kacigu spasenja. Osvetom se odjenuo k'o haljom, ogrnu se revnošću kao plaštem. 023 ISA 059 018 Vratit će svakome po njegovim djelima: gnjev svojim protivnicima, odmazdu dušmanima. 023 ISA 059 019 Sa zapada vidjet će ime Jahvino i Slavu njegovu s istoka sunčanog. Jer doći će kao uska rijeka koju goni dah Jahvin. 023 ISA 059 020 Ali doći će Otkupitelj Sionu, i onima od sinova Jakovljevih koji se obrate od svog otpadništva, riječ je Jahvina. 023 ISA 059 021 “A ovo je moj Savez s njima,” govori Jahve. “Duh moj koji je na tebi i riječi moje koje stavih u tvoja usta neće izići iz usta tvojih ni usta tvojega potomstva, ni iz usta potomstva tvojih potomaka, od sada pa dovijeka,” veli Jahve. 023 ISA 060 001 Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista Slava Jahvina. 023 ISA 060 002 A zemlju, evo, tmina pokriva, i mrklina narode! A tebe obasjava Jahve, i Slava se njegova javlja nad tobom. 023 ISA 060 003 K tvojoj svjetlosti koračaju narodi, i kraljevi k istoku tvoga sjaja. 023 ISA 060 004 Podigni oči, obazri se: svi se sabiru, k tebi dolaze. Sinovi tvoji dolaze izdaleka, kćeri ti nose u naručju. 023 ISA 060 005 Gledat ćeš tad i sjati radošću, igrat će srce i širit' se, jer k tebi će poteći bogatstvo mora, blago naroda k tebi će pritjecati. 023 ISA 060 006 Mnoštvo deva prekrit će te, jednogrbe deve iz Midjana i Efe. Svi će iz Šebe doći donoseći zlato i tamjan i hvale Jahvi pjevajući. 023 ISA 060 007 Sva stada kedarska u tebi će se sabrati, ovnovi nebajotski bit će ti na službu. Penjat će se k'o ugodna žrtva na moj žrtvenik, proslavit ću Dom Slave svoje! 023 ISA 060 008 Tko su oni što lebde poput oblaka, k'o golubovi prema golubinjacima svojim? 023 ISA 060 009 Da, to se zbog mene sabiru brodovi, lađe su taršiške pred njima da izdaleka dovezu tvoje sinove, a s njima srebro njihovo i zlato, zbog imena Jahve, Boga tvojega, zbog Sveca Izraelova koji te proslavi. 023 ISA 060 010 Zidine će tvoje obnoviti stranci i kraljevi njihovi služit će ti. U svojoj srdžbi ja sam te udario, al' u svojoj naklonosti opet ti se smilovah. 023 ISA 060 011 Vrata će tvoja biti otvorena svagda, ni danju ni noću neće se zatvarati, da propuste k tebi bogatstva naroda s kraljevima koji ih vode. 023 ISA 060 012 Jer propast će narod i kraljevstvo koje ti ne bude htjelo služiti, i ti će se narodi sasvim zatrti. 023 ISA 060 013 K tebi će doći slava Libanona, čempresi, jele i brijestovi skupa, da ukrase prostor mojega Svetišta, podnožje će moje proslaviti! 023 ISA 060 014 K tebi će, sagnuti, dolaziti sinovi tvojih tlačitelja, pred noge ti padat' koji te prezirahu. Nazivat će te Gradom Jahvinim, Sionom Sveca Izraelova. 023 ISA 060 015 Zato što si bio ostavljen, omražen, izbjegavan, učinit ću te vječnim ponosom, radošću od koljena do koljena. 023 ISA 060 016 Ti ćeš sisati mlijeko naroda, sisat ćeš grudi kraljeva. I znat ćeš da sam ja, Jahve, Spasitelj tvoj, Silni Jakovljev, tvoj Otkupitelj. 023 ISA 060 017 Mjesto mjedi, donijet ću zlato; mjesto željeza, donijet ću srebro; mjesto drva, mjed; mjesto kamena, željezo. Za glavara tvoga postavit ću Mir, Pravdu za vladara. 023 ISA 060 018 Više se neće slušat' o nasilju u tvojoj zemlji ni o pustošenju i razaranju na tvojem području. Zidine ćeš svoje nazivati Spasom, Slavom svoja vrata. 023 ISA 060 019 Neće ti više sunce biti svjetlost danju nit' će ti svijetlit' mjesečina, nego će Jahve biti tvoje vječno svjetlo i tvoj će Bog biti tvoj sjaj. 023 ISA 060 020 Sunce tvoje neće više zalaziti nit' će ti mjesec pomrčati, jer će Jahve biti tvoje vječno svjetlo, i okončat će se dani tvoje žalosti. 023 ISA 060 021 Svi u tvom narodu bit će pravednici i posjedovat će zemlju dovijeka, mog nasada izdanci, mojih ruku djelo, da bih se u njima proslavio. 023 ISA 060 022 Od najmanjega postat će tisuća, od neznatnoga moćan narod. Ja, Jahve, govorio sam; u pravo ću vrijeme izvršiti. 023 ISA 061 001 Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima; 023 ISA 061 002 da navijestim godinu milosti Jahvine i dan odmazde Boga našega; da razveselim ožalošćene na Sionu 023 ISA 061 003 i da im dadem vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna. I zvat će ih Hrastovima pravde, Nasadom Jahvinim - na slavu njegovu. 023 ISA 061 004 Oni će nanovo dići drevne razvaline, sazdati opet mjesta poharana, ruševine prošlih pokoljenja. 023 ISA 061 005 Tuđinci će doći da vam stada pasu, stranci će vam biti ratari i vinogradari. 023 ISA 061 006 A vas će zvati “Svećenici Jahvini”, nazivat će vas “Službenici Boga našega”. Uživat ćete bogatstva naroda, blagom se njihovim dičiti. 023 ISA 061 007 Dvostruka bijaše njihova sramota - rug i prezir bijahu im baština - zato će u zemlji svojoj baštinit' dvostruko, njihova će biti radost vječita. 023 ISA 061 008 Jer ja, Jahve, ljubim pravdu, a mrzim grabež nepravedni. Vjerno ću ih nagraditi i sklopiti s njima Savez vječni. 023 ISA 061 009 Slavno će im biti sjeme među pucima i potomstvo među narodima. Tko god ih vidi, prepoznat će da su sjeme što ga Jahve blagoslovi. 023 ISA 061 010 Radošću silnom u Jahvi se radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu plaštem pravednosti, kao ženik kad sebi vijenac stavi il' nevjesta kad se uresi nakitom. 023 ISA 061 011 Kao što zemlja tjera svoje klice, kao što u vrtu niče sjemenje, učinit će Gospod da iznikne pravda i hvala pred svim narodima. 023 ISA 062 001 Sionu za ljubav neću šutjeti, Jeruzalema radi neću mirovati dok pravda njegova ne zasine k'o svjetlost, dok njegovo spasenje ne plane k'o zublja. 023 ISA 062 002 I puci će vidjet' tvoju pravednost, i tvoju slavu svi kraljevi; prozvat će te novim imenom što će ga odrediti usta Jahvina. 023 ISA 062 003 U Jahvinoj ćeš ruci biti kruna divna i kraljevski vijenac na dlanu Boga svog. 023 ISA 062 004 Neće te više zvati Ostavljenom ni zemlju tvoju Opustošenom, nego će te zvati Moja milina, a zemlju tvoju Udata, jer ti si milje Jahvino i zemlja će tvoja imat' supruga. 023 ISA 062 005 Kao što se mladić ženi djevicom, tvoj će se graditelj tobom oženiti; i kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj će se Bog tebi radovati. 023 ISA 062 006 Na zidine tvoje, Jeruzaleme, stražare sam postavio: ni danju ni noću ne smiju zašutjeti. O, vi koji podsjećate Jahvu, vama nema počinka! 023 ISA 062 007 I ne dajte mu mira dok ne obnovi Jeruzalem, dok ga opet slavom na zemlji ne učini. 023 ISA 062 008 Zakle se Gospod desnicom i mišicom svojom snažnom: “Neću više dati žita tvoga za hranu neprijateljima. Neće više tuđinci piti tvoga vina o kojem si teško radio. 023 ISA 062 009 Neka ga jedu oni koji su ga želi i neka hvale Jahvu, neka ga piju oni što su ga trgali u predvorju mojega Svetišta!” 023 ISA 062 010 Prođite, prođite kroz vrata, poravnajte put narodu! Nasipajte, nasipajte cestu, uklonite s nje kamenje. Podignite stijeg narodima! 023 ISA 062 011 Evo, Jahve oglasuje do nakraj zemlje: “Recite kćeri sionskoj: Evo, dolazi tvoj spasitelj. Evo, s njim naplata njegova i njegova nagrada ispred njega! 023 ISA 062 012 Oni će se zvati 'Sveti narod', 'Otkupljenici Jahvini'. A tebe će zvati 'Traženi' - 'Grad neostavljeni'.” 023 ISA 063 001 Tko je taj što dolazi iz Edoma, iz Bosre, u haljinama crvenim? Tko je taj što veličanstveno odjenut pun snage korača? - Ja sam to koji naučavam pravdu, velik kad spasavam! 023 ISA 063 002 - Zašto je crvena tvoja haljina i odijelo kao u onog koji gazi u kaci? 023 ISA 063 003 - U kaci sam sam gazio, od narodÄa nikog ne bijaše. U gnjevu ih svom izgazih i zgnječih u svojoj jarosti. Krv mi njihova poprska haljine, iskaljah svu odjeću svoju. 023 ISA 063 004 Jer dan osvete bijaše mi u srcu, došla je godina mojeg otkupljenja. 023 ISA 063 005 Ogledah se, al' ne bješe pomoćnika! Začudih se, al' ne bješe potpore. Tada mi je moja mišica pomogla i moja me srdžba poduprla. 023 ISA 063 006 U gnjevu svom satrijeh narode, u bijesu sve ih izgazih i zemlju polih krvlju njihovom! 023 ISA 063 007 Slavit ću ljubav Jahvinu, slavna djela njegova - za sve što nam Jahve učini, za veliku dobrotu domu Izraelovu što nam je iskaza u svojoj samilosti, u obilju svoje ljubavi. 023 ISA 063 008 Reče: “Dosta, oni su narod moj, sinovi koji se neće iznevjeriti!” I on im posta Spasiteljem u svim njihovim tjeskobama. 023 ISA 063 009 Nije slao poslanika ni anđela nego ih je sam spasio. U svojoj ljubavi i samilosti sam ih je otkupio, podigao ih i nosio u sve dane od davnine. 023 ISA 063 010 Ali se oni odmetnuše, ožalostiše sveti Duh njegov. Zato im je postao neprijatelj i sam je na njih zavojštio. 023 ISA 063 011 Spomenuše se tad davnih dana i sluge njegova Mojsija: “Gdje li je onaj koji izvuče iz vode pastira stada svojega? Gdje je onaj koji udahnu u njega Duh svoj sveti? 023 ISA 063 012 Koji je Mojsijevu desnicu vodio veličanstveno svojom mišicom, koji vodu pred njima razdvoji i steče sebi ime vječno; 023 ISA 063 013 koji ih provede dnom bezdana kao konja po pustinji i nisu se spoticali? 023 ISA 063 014 Poput stoke što silazi u dolinu, Duh Jahvin vodio ih počivalištu. Tako si ti vodio narod svoj i slavno ime sebi stekao. 023 ISA 063 015 Pogledaj s nebesa i vidi iz prebivališta svoga svetog i slavnog. Gdje li je ljubomora tvoja i snaga? Zar se susteglo ganuće tvog srca i samilost tvoja prema meni? Ah, sućuti nam svoje ne ustegni, 023 ISA 063 016 jer Otac si naš! Abraham nas ne poznaje i ne spominje nas se Izrael; Jahve, ti si naš Otac, Otkupitelj naš - ime ti je oduvijek. 023 ISA 063 017 Zašto, o Jahve, zašto nas puštaš da lutamo daleko od tvojih putova, zašto si dao da nam srce otvrdne da se tebe više ne bojimo? Vrati se, radi slugu svojih i radi plemenÄa što su tvoja baština! 023 ISA 063 018 Zašto bezbožnici gaze tvoje Svetište, a neprijatelji naši blate tvoju svetinju? 023 ISA 063 019 Odavna postadosmo kao oni kojima više ne vladaš i koji tvoje ime više ne nose. 023 ISA 064 001 O, da razdreš nebesa i siđeš, da ime svoje objaviš neprijateljima: pred licem tvojim tresla bi se brda, pred tobom bi drhtali narodi, 023 ISA 064 002 kao kad oganj suho granje zapali i vatra vodu zakuha! 023 ISA 064 003 Čineć' djela strahotna, neočekivana, silazio si i brda su se tresla pred tobom! 023 ISA 064 004 Odvijeka se čulo nije, uho nijedno nije slušalo, oko nijedno nije vidjelo, da bi koji bog, osim tebe, takvo što činio onima koji se uzdaju u njega. 023 ISA 064 005 Pomažeš onima što pravdu čine radosno i tebe se spominju na putima tvojim; razgnjevismo te, griješismo, od tebe se odmetnusmo. 023 ISA 064 006 Tako svi postasmo nečisti, a sva pravda naša k'o haljine okaljane. Svi mi k'o lišće otpadosmo i opačine naše k'o vjetar nas odnose. 023 ISA 064 007 Nikog nema da tvoje ime prizove, da se probudi i osloni o tebe. Jer lice si svoje od nas sakrio i predao nas u ruke zločinima našim. 023 ISA 064 008 Pa ipak, naš si otac, o Jahve: mi smo glina, a ti si naš lončar - svi smo mi djelo ruku tvojih. 023 ISA 064 009 Ne srdi se, Jahve, odveć žestoko, ne spominji se bez prestanka naše krivice. De pogledaj - tÓa svi smo mi narod tvoj! 023 ISA 064 010 Opustješe sveti gradovi tvoji, Sion pustinja posta, i pustoš Jeruzalem. 023 ISA 064 011 Dom, svetinja naša i ponos naš, u kom te oci naši slavljahu, ognjem izgori i sve su nam dragocjenosti opljačkane. 023 ISA 064 012 Zar ćeš se na sve to, Jahve, sustezati, zar ćeš šutjet' i ponižavati nas odveć žestoko? 023 ISA 065 001 Potražiše me koji ne pitahu za me, nađoše me koji me ne tražahu; rekoh: “Evo me! Evo me!” narodu koji ne prizivaše ime moje. 023 ISA 065 002 Svagda sam pružao ruku narodu odmetničkom, koji hodi putem zlim, za mislima svojim, 023 ISA 065 003 narodu koji me bez prestanka u lice srdi: žrtvuju po vrtovima, kad prinose na opekama, 023 ISA 065 004 na grobovima stanuju i noće na skrovitim mjestima, jedu svinjetinu, meću u zdjele jela nečista. 023 ISA 065 005 I još govore: “Ukloni se! Ne prilazi mi da te ne posvetim.” Oni su mi dim u nosu, oganj što gori povazdan. 023 ISA 065 006 Evo, sve je napisano preda mnom: neću ušutjet' dok im ne platim, dok im ne platim u njedra, 023 ISA 065 007 za bezakonja vaša i vaših otaca, sva zajedno - govori Jahve. Koji su prinosili kad na gorama i pogrđivali me na brežuljcima - izmjerit ću im u krilo plaću za djela prijašnja. 023 ISA 065 008 Ovako govori Jahve: “Kao što o soku u grozdu vele: 'Ne uništavajte ga, u njemu je blagoslov!' tako ću učiniti i ja radi slugu svojih, neću sve uništiti. 023 ISA 065 009 Izvest ću iz Jakova potomstvo, a iz Jude baštinika gora svojih; baštinit će ih odabranici moji, i moje će se sluge ondje naseliti. 023 ISA 065 010 Šaron će postati pašnjak ovcama, a nizina akorska počivalište govedima - narodu mojem koji mene traži. 023 ISA 065 011 A vi koji ste Jahvu ostavili, koji ste zaboravili Svetu goru moju, koji pripremate stol Gadu, koji Meniju naljev lijevate, 023 ISA 065 012 za mač sam vas odredio - past ćete ničice da vas kolju. Jer zvao sam vas, a vi se niste odazvali, govorio sam, a vi niste slušali, nego ste činili što je zlo u očima mojim, izabirali ste što mi nije po volji.” 023 ISA 065 013 Stog ovako Jahve Gospod govori: “Evo, sluge će moje jesti, a vi ćete gladovati. Evo, sluge će moje piti, a vi ćete žeđati. Evo, sluge će se moje veseliti, a vi ćete se stidjeti. 023 ISA 065 014 Evo, sluge će se moje radovati od sreće u srcu, a vi ćete vikati od boli u srcu i kukati duše slomljene! 023 ISA 065 015 Ime ćete svoje ostaviti za kletvu mojim izabranicima: 'Tako te ubio Jahve!' A sluge svoje on će zvati drugim imenom. 023 ISA 065 016 Tko se u zemlji bude blagoslivljao, nek' se blagoslivlje Bogom vjernim. I tko se u zemlji bude kleo, nek' se kune Bogom vjernim. Jer prijašnje će nevolje biti zaboravljene, od očiju mojih bit će sakrivene. 023 ISA 065 017 Jer, evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Prijašnje se više neće spominjati niti će vam na um dolaziti. 023 ISA 065 018 Veselite se i dovijeka kličite zbog onoga što ja stvaram; jer, evo, od Jeruzalema stvaram klicanje, od naroda njegova radost. 023 ISA 065 019 I klicat ću nad Jeruzalemom, radovat' se nad svojim narodom. U njemu više neće čuti ni plača ni vapaja. 023 ISA 065 020 U njemu više neće biti novorođenčeta koje živi malo dana ni starca koji ne bi godina svojih navršio: najmlađi će umrijet' kao stogodišnjak, a tko ne doživi stotinu godina prokletim će se smatrati. 023 ISA 065 021 Gradit će kuće i stanovat' u njima, saditi vinograde i uživati rod njihov. 023 ISA 065 022 Neće se više graditi da drugi stanuju ni saditi da drugi uživa: vijek naroda moga bit će k'o vijek drveta, izabranici moji dugo će uživati plodove ruku svojih. 023 ISA 065 023 Neće se zalud mučiti i neće rađati za smrt preranu, jer će oni s potomcima svojim biti rod blagoslovljenika Jahvinih. 023 ISA 065 024 Prije nego me zazovu, ja ću im se odazvat'; još će govoriti, a ja ću ih već uslišiti. 023 ISA 065 025 Vuk i jagnje zajedno će pasti, lav će jesti slamu k'o govedo; al' će se zmija prahom hraniti. Nitko neće činiti zla ni štete na svoj Svetoj gori mojoj” - govori Jahve. 023 ISA 066 001 Ovako govori Jahve: “Nebesa su moje prijestolje, a zemlja podnožje nogama! Kakvu kuću da mi sagradite i gdje da bude mjesto mog prebivališta? 023 ISA 066 002 TÓa sve je moja ruka načinila i sve je moje” - riječ je Jahvina. “Ali na koga svoj pogled svraćam? Na siromaha i čovjeka duha ponizna koji od moje riječi dršće. 023 ISA 066 003 Ima ih koji kolju bika, ali i ljude ubijaju; žrtvuju ovcu, ali i psu vrat lome. Netko prinosi žrtvu, ali i krv svinjsku; prinose kad, ali časte i kipove. Kao što oni izabraše svoje putove i duši im se mile gnusobe njihove, 023 ISA 066 004 tako ću i ja izabrati za njih nevolje nesmiljene, pustit ću na njih ono čega se plaše. Jer zvao sam, a nitko se ne odazva, govorio sam, a nitko ne posluša, nego su činili što je zlo u očima mojim, izabrali ono što mi nije po volji.” 023 ISA 066 005 Poslušajte riječ Jahvinu, vi koji od njegove riječi dršćete. “Govore braća vaša koja na vas mrze i odbacuju vas radi moga imena: 'Neka se proslavi Jahve, pa da radost vašu vidimo.' Ali oni će biti postiđeni.” 023 ISA 066 006 Čuj! Buka iz grada, glas iz Hrama! Glas je to Jahve koji uzvraća svojim neprijateljima. 023 ISA 066 007 Prije neg' bolove oćutje, eto je rodila. Prije neg' trudove osjeti, porodi dječaka. 023 ISA 066 008 Tko je takvo što čuo, tko je takvo što vidio? Može li se zemlja u jednom danu napučiti? Može li se narod odjednom roditi? A tek što je osjetila trudove, Sionka rodi sinove! 023 ISA 066 009 “Zar bih ja otvorio krilo materino a da ono ne rodi?” - govori Jahve. “Zar bih ja, koji dajem rađanje, zatvorio maternicu?” - kaže Bog tvoj. 023 ISA 066 010 Veselite se s Jeruzalemom, kličite zbog njega svi koji ga ljubite! Radujte se, radujte s njime svi koji ste nad njim tugovali! 023 ISA 066 011 Nadojite se i nasitite na dojkama utjehe njegove da se nasišete i nasladite na grudima krepčine njegove. 023 ISA 066 012 Jer ovako govori Jahve: “Evo, mir ću na njih kao rijeku svratiti i kao potok nabujali bogatstvo naroda. Dojenčad ću njegovu na rukama nositi i milovati na koljenima. 023 ISA 066 013 Kao što mati tješi sina, tako ću i ja vas utješiti - utješit ćete se u Jeruzalemu.” 023 ISA 066 014 Kad to vidite, srce će vam se radovati i procvast će vam kosti k'o mlada trava. Očitovat će se ruka Jahvina na njegovim slugama i gnjev nad neprijateljima njegovim. 023 ISA 066 015 Jer, evo, dolazi Jahve s ognjem - bojna su mu kola poput vihora - da u jarosti gnjev svoj iskali i prijetnje svoje u ognju žarkome. 023 ISA 066 016 Da, sudit će Jahve ognjem i mačem svakom smrtniku: pobijenih Jahvinih mnoštvo će biti. 023 ISA 066 017 Oni koji se posvećuju i čiste u vrtovima iza onog jednog u sredini, koji jedu svinjetinu, nečisto i miševe - svi će zajedno izginuti, riječ je Jahvina. 023 ISA 066 018 Ja dobro poznajem njihova djela i namjere njihove. “Dolazim da saberem sve puke i jezike, i oni će doći i vidjeti moju Slavu! 023 ISA 066 019 Postavit ću im znak i poslat ću preživjele od njih k narodima u Taršiš, Put, Lud, Mošek, Roš, Tubal i Javan - k dalekim otocima koji nisu čuli glasa o meni ni vidjeli moje Slave - i oni će naviještati Slavu moju narodima. 023 ISA 066 020 I dovest će svu vašu braću između svih naroda kao prinos Jahvi - na konjima, na bojnim kolima, nosilima, na mazgama i jednogrbim devama - na Svetu goru svoju u Jeruzalemu” - govori Jahve - “kao što sinovi Izraelovi prinose prinos u čistim posudama u Domu Jahvinu. 023 ISA 066 021 I uzet ću sebi između njih svećenike, levite” - govori Jahve. 023 ISA 066 022 “Jer, kao što će nova nebesa i zemlja nova, koju ću stvoriti, trajati preda mnom” - riječ je Jahvina - “tako će vam ime i potomstvo trajati. 023 ISA 066 023 Od mlađaka do mlađaka, od subote do subote, dolazit će svi ljudi da se poklone pred licem mojim” - govori Jahve. 023 ISA 066 024 Izlazeći, gledat ću trupla ljudi koji se od mene odmetnuše: crv njihov neće umrijeti i njihov se oganj neće ugasiti - bit će na gadost svim ljudima. # # BOOK 024 JER Jeremiah Jeremija 024 JER 001 001 Riječi Jeremije, sina Hilkijina, svećenika iz Anatota, u zemlji Benjaminovoj. 024 JER 001 002 Njemu dođe riječ Jahvina, u dane Jošije, sina Amonova, kralja Judina, trinaeste godine vladanja njegova: 024 JER 001 003 zatim u dane Jojakima, sina Jošijina, kralja Judina, do svršetka jedanaeste godine Sidkije, sina Jošijina, kralja Judeje sve do Jeruzalema, u petom mjesecu izgnanstva. 024 JER 001 004 Dođe mi riječ Jahvina: 024 JER 001 005 “Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te.” 024 JER 001 006 A ja rekoh: “Ah, Gospode Jahve, gle, ja ne umijem govoriti: dijete sam.” 024 JER 001 007 A Jahve mi odvrati: “Ne govori: 'Dijete sam!' Već idi k onima kojima te šaljem i reci sve ono što ću ti narediti. 024 JER 001 008 Ne boj ih se: jer ja sam s tobom da te izbavim,” riječ je Jahvina. 024 JER 001 009 I tada Jahve pruži ruku, dotače se usta mojih i reče: “Evo, u usta tvoja stavljam riječi svoje. 024 JER 001 010 Gle: postavljam te danas nad narode i kraljevstva, da istrebljuješ i rušiš, da zatireš i ništiš, da gradiš i sadiš.” 024 JER 001 011 I dođe mi riječ Jahvina: “Što vidiš, Jeremija?” A ja ću: “Vidim granu bademovu.” 024 JER 001 012 Tada mi Jahve reče: “Dobro vidiš, jer ja bdim nad riječima svojim da ih ispunim!” 024 JER 001 013 I dođe mi riječ Jahvina: “Što vidiš?” A ja ću: “Vidim uzavrio lonac, a otvor mu gleda na sjever.” 024 JER 001 014 I Jahve mi reče: “Sa sjevera buknut će zlo protiv svih stanovnika ove zemlje. 024 JER 001 015 Jer evo, ja ću sazvati sva sjeverna kraljevstva” - riječ je Jahvina. “I ona će doći: svako će od njih staviti svoje prijestolje pred ulaz vrata Jeruzalema, protiv svih zidina njegovih, i protiv svih gradova judejskih. 024 JER 001 016 I sudit ću im za sve opačine njihove; zato što me ostaviše, zato što kadiše drugim bogovima i klanjahu se djelima ruku svojih. 024 JER 001 017 Ti bedra svoja sad opaši, ustaj, pa ćeš im govoriti sve što ću tebi zapovjediti. Ne dršći pred njima, da ne bih morao učiniti da uzdršćeš pred njima. 024 JER 001 018 Danas te, evo, postavljam kao grad utvrđeni, kao stup željezni, k'o zidinu brončanu protiv sve zemlje: protiv kraljeva i knezova judejskih, svećenika i naroda ove zemlje. 024 JER 001 019 I borit će se s tobom, al' te neće nadvladati, jer ja sam s tobom da te izbavim,” riječ je Jahvina. 024 JER 002 001 I dođe mi riječ Jahvina: 024 JER 002 002 “Idi i viči u uši Jeruzalemu: Ovako govori Jahve: Spominjem se mladosti tvoje privržene, ljubavi tvoje vjereničke: ti pođe za mnom u pustinju, po zemlji gdje se ne sije. 024 JER 002 003 Izrael bijaše Jahvi svetinja, prvina plodova njegovih; tko god od njih jeđaše, bijaše kažnjen; zlo ga snađe” - riječ je Jahvina. 024 JER 002 004 “Čujte riječ Jahvinu, dome Jakovljev, i svi rodovi doma Izraelova. 024 JER 002 005 Ovako govori Jahve: 'Kakvu nepravdu nađoše oci vaši na meni te se udaljiše od mene? Za ispraznošću pođoše, te sami isprazni postadoše. 024 JER 002 006 Ne pitahu: Gdje je Jahve koji nas izvede iz zemlje egipatske te nas vođaše kroz pustinju, po zemlji pustoj, jedva prohodnoj, po zemlji suhoj i mračnoj, po zemlji kojom nitko ne prolazi, nit' se tko nastanjuje?' 024 JER 002 007 U zemlju vinograda i maslinika ja vas dovedoh, da se hranite plodom i dobrotom njezinom. Ali tek što uđoste, zemlju moju oskvrnuste i baštinu moju u gnusobu pretvoriste. 024 JER 002 008 Svećenici ne govorahu: 'Gdje je Jahve?' Tumači Zakona mene ne upoznaše, pastiri otpadoše od mene, a proroci prorokovahu u ime Baalovo i iđahu za onima što im pomoći ne mogoše. 024 JER 002 009 Zato ću još parnicu voditi s vama - riječ je Jahvina - i parbit ću se sa sinovima sinova vaših. 024 JER 002 010 Pođite, dakle, na otoke kitimske, da vidite, ili u Kedar pošljite izvidnice te dobro promislite i provjerite je li se igda što slično zbilo. 024 JER 002 011 Je li koji narod mijenjao bogove - oni čak i nisu bogovi! A narod moj Slavu svoju zamijeni za one što ne pomažu! 024 JER 002 012 Zapanjite se nad tim, nebesa, zgranite se i zaprepastite,” riječ je Jahvina. 024 JER 002 013 “Jer dva zla narod moj učini: ostavi mene, Izvor vode žive, te iskopa sebi kladence, kladence ispucane što vode držati ne mogu. 024 JER 002 014 Je li Izrael rob il' sluga u kući rođen? Zašto plijenom posta? 024 JER 002 015 Lavovi su na nj rikali, podizali glas svoj. U pustoš pretvoriše zemlju njegovu, gradove popališe, nema im žitelja. 024 JER 002 016 Čak i oni iz Memfisa i Tafnisa brijahu ti tjeme. 024 JER 002 017 Nisi li to sam sebi učinio otpavši od Jahve, Boga svojega? 024 JER 002 018 A sad, zašto krećeš u Egipat da piješ vode iz Nila? Zašto krećeš u Asiriju da piješ vode iz Rijeke? 024 JER 002 019 Opačina te tvoja kažnjava, otpadništvo te tvoje osuđuje. Shvati i vidi kako je teško i gorko što ostavi Jahvu, Boga svojega, što više nema straha mog u tebi” - riječ je Gospoda Jahve nad Vojskama. 024 JER 002 020 “Da, odavna ti slomi jaram svoj, raskide veze što te vezahu i reče: 'Neću da robujem.' Pa ipak, na svakom povišem humu, pod svakim drvetom zelenim lijegao si k'o bludnica. 024 JER 002 021 A ja te zasadih kao lozu izabranu, k'o sadnicu plemenitu. Kako li mi se samo prometnu u jalov izrod, u lozu divlju! 024 JER 002 022 Da se i lužinom opereš, napravljenom od mnogo pepela, ostat će mrlja bezakonja tvoga preda mnom” - riječ je Jahve Gospoda. 024 JER 002 023 “Kako samo možeš reći: 'Nisam se uprljala, za baalima nisam trčala.' Pogledaj tragove svoje u Dolini, upoznaj što si učinila. Deva brza što krstari stazama svojim, 024 JER 002 024 magarica divlja navikla na pustinju, u pohoti svojoj požudno dašće, tko da je ukroti u vrijeme gonjenja? Tko god je traži, neće se umoriti, naći će je u mjesecu njezinu. 024 JER 002 025 Čuvaj se da ti noga ne obosi, grlo se ne osuši. A ti kažeš: 'Ne, uzalud je! Jer volim strance, i za njima ću ići.' 024 JER 002 026 Kao što se lupež zastidi kad ga uhvate, tako će se zastidjeti sinovi - dom Izraelov, oni, kraljevi, knezovi, svećenici i proroci njihovi 024 JER 002 027 koji govore drvetu: 'Ti si otac moj!' a kamenu: 'Ti si me rodio!' jer mi leđa okreću, a ne lice, ali u nevolji svojoj zapomažu: 'Ustani, spasi nas!' 024 JER 002 028 Gdje su bogovi što ih ti sam načini? Nek' ustanu ako te mogu spasiti u nevolji tvojoj! Jer imaš, o Judejo, bogova koliko i gradova! Koliko Jeruzalem ima ulica, toliko Baal ima žrtvenika. 024 JER 002 029 Zašto hoćete da se sa mnom parbite? Svi se od mene odmetnuste” - riječ je Jahvina. 024 JER 002 030 “Zaludu sam udarao sinove vaše: vi iz toga ne uzeste pouke: mačevi vaši rastrgaše vaše proroke kao lav zatornik. 024 JER 002 031 Kakva li ste roda? Čujte riječ Jahvinu: Zar bijah pustinja Izraelu, il' zemlja mračna? Zašto moj narod govori: 'Slobodu hoćemo, nećemo više k tebi!' 024 JER 002 032 Zaboravlja li djevica svoj nakit il' nevjesta pojas svoj? A narod moj mene zaboravi, bezbroj je tomu već dana. 024 JER 002 033 O, kako li dobro znaš svoj put kad tragaš za ljubavlju! Zato si i na zlo putove svoje navikla. 024 JER 002 034 Čak su i ruke tvoje omašćene krvlju siromaha nevinih: nisi ih zatekla kako provaljuju vrata tvoja. Da, za sve njih ti ćeš odgovarati. 024 JER 002 035 A govoriš: 'Nevina sam, gnjev se njegov odvratio od mene.' Evo me da ti sudim jer govoriš: 'Nisam zgriješila.' 024 JER 002 036 Kako si jadna u zabludjelosti svojoj! I Egipćani će te posramiti kao što te posramiše Asirci. 024 JER 002 037 I odavde ćeš morati otići s rukama nad glavom svojom, jer Jahve odbaci one u koje se uzdaš; ti nećeš biti sretna s njima.” 024 JER 003 001 “Ako muž otpusti ženu svoju i ona ide od njega te se uda za drugoga, ima li još pravo da se vrati njemu? Nije li ta žena sasvim oskvrnuta? A ti si bludničila s mnogim milosnicima, pa da se meni vratiš?” - riječ je Jahvina. 024 JER 003 002 Podigni oči na goleti i pogledaj: gdje te to nisu oskvrnuli? Na putovima si ih dočekivala kao Arapin u pustinji. Ti si oskvrnula zemlju bludom i opačinom svojom, 024 JER 003 003 zato i kiše prestadoše i kasni daždevi ne padoše. Čelo ti je kao u bludnice: ni zacrvenjela se nisi. 024 JER 003 004 Ne dovikuješ li mi sada: 'Oče moj, ti si prijatelj mladosti moje! 024 JER 003 005 Hoće li zauvijek plamtjeti, vječno tinjati gnjev tvoj?' Tako govoriš, a činiš i dalje zla koliko god možeš.” 024 JER 003 006 Jahve mi reče u dane kralja Jošije: “Vidje li što učini odmetnica Izrael? Ona odlazi na svaku visoku goru i pod svako zeleno stablo i ondje se podaje bludu. 024 JER 003 007 A ja mišljah: 'Poslije svega što učini vratit će se k meni.' Ali se ona ne vraća. I to vidje sestra njena, nevjernica Judeja. 024 JER 003 008 A vidje i kako otpustih odmetnicu Izraela zbog svih preljuba i dadoh joj knjigu otpusnu. Ali sestra joj, nevjernica Judeja, nimalo se ne poboja, pa i ona okrenu u blud. 024 JER 003 009 I svojim lakoumnim bludom obeščasti zemlju; činila je preljub s kamenjem i drvljem. 024 JER 003 010 I nakon svega toga nije se vratila k meni nevjernica sestra njezina, Judeja, svim srcem svojim, već samo prijetvorno” - riječ je Jahvina. 024 JER 003 011 I reče mi Jahve: “Odmetnica Izrael pravednija je od Judeje nevjernice. 024 JER 003 012 Idi i viči prema Sjeveru ove riječi. Reci: Vrati se, odmetnice, Izraele, riječ je Jahvina. Ne gnjevi se više lice moje na vas, jer sam milostiv - riječ je Jahvina - neću se gnjeviti dovijeka. 024 JER 003 013 Samo priznaj svoju krivnju da si se odvrgla od Jahve, Boga svojega, i odlutala k tuđincima, pod svako drvo zeleno i nisi slušala glasa mojega - riječ je Jahvina. 024 JER 003 014 Vratite se, sinovi odmetnici - riječ je Jahvina - jer ja sam vaš Gospodar. Uzet ću vas, po jednoga iz svakoga grada, po dvojicu od svakoga roda, da vas odvedem na Sion. 024 JER 003 015 I dat ću vam pastire po srcu svojemu koji će vas pasti razumno i mudro. 024 JER 003 016 A kad se u one dane namnožite i narodite u zemlji - riječ je Jahvina - više se neće govoriti: 'Kovčeg Jahvina Saveza' i nitko neće na nj misliti, nitko ga se neće sjećati ni za njim čeznuti, niti ga ponovo graditi. 024 JER 003 017 U to će se vrijeme Jeruzalem zvati 'Prijestolje Gospodnje'; i svi će se narodi u njemu sabrati u ime Jahvino, i nijedan se više neće tvrdoglavo povoditi za pokvarenim srcem svojim. 024 JER 003 018 U one dane slagat će se dom Judin s domom Izraelovim; i zajedno će krenuti iz Zemlje sjeverne u zemlju koju ocima vašim dadoh u baštinu.” 024 JER 003 019 A ja rekoh: “Kako da te ubrojim među sinove i dam ti zemlju slasti, baštinu, najljepši biser među narodima! Pomislih: Ti ćeš me zvati 'Oče moj!' i nećeš se više odvratiti od mene.” 024 JER 003 020 “Ali kao što se žena iznevjeri mužu svome, tako se i vi iznevjeriste meni, dome Izraelov” - riječ je Jahvina. 024 JER 003 021 Čuj! Po goletima plač se čuje, zapomaganje djece Izraelove, jer skrenuše s puta svojega. Jahvu, Boga svoga, zaboraviše. 024 JER 003 022 - Vratite se, sinovi, što se odvratiste, izliječit ću odmetništva vaša! - Evo nas, dolazimo k tebi, jer ti si Jahve, Bog naš! 024 JER 003 023 Doista, prijevarni su visovi, graja po brdima. Odista, u Jahvi, Bogu našemu, spasenje je Izraelovo! 024 JER 003 024 Baal je proždro trud naših otaca još od mladosti naše: ovce njihove i goveda, nihove kćeri i sinove. 024 JER 003 025 Lezimo u sramotu svoju, nek' nas pokrije ruglo naše! Jer Jahvi, Bogu svome, sagriješismo mi i oci naši, od mladosti svoje do dana današnjeg, i ne slušamo glasa Jahve, Boga svojega. 024 JER 004 001 “Ako se, Izraele, želiš vratiti - riječ je Jahvina - k meni se vrati; ukloniš li grozote svoje, više ne moraš bježati od mene. 024 JER 004 002 Ako se zakuneš: 'Živoga mi Jahve!' istinito, pravo i pravedno, narodi će se blagoslivljati u tebi i tobom se dičiti.” 024 JER 004 003 Jer ovako govori Jahve Judejcima i Jeruzalemcima: “Prokrčite sebi prljuše, ne sijte po trnjacima. 024 JER 004 004 Obrežite se Jahvi, skinite obrezak sa srca svojega, Judejci i Jeruzalemci, jer će bijes moj buknuti kao vatra i gorjet će, a nikog da ugasi, zbog zlodjela i opačina što ih počiniste. 024 JER 004 005 Objavite u Judeji, razglasite u Jeruzalemu! Trubite u rog širom zemlje, vičite punim glasom i recite: 'Svi na okup! Zavucimo se u gradove svoje utvrđene!' 024 JER 004 006 Dižite znak prema Sionu! Bježite! Nemojte zastajati! Jer dovodim nesreću sa Sjevera, veliku propast. 024 JER 004 007 Lav se podiže iz čestara svoga, zatornik naroda izađe iz svog mjesta, krenu da zemlju tvoju opustoši: gradove će tvoje razoriti, nestat će im žitelja. 024 JER 004 008 Zato se u kostrijet ogrnite, kukajte, naričite, jer rasplamtjela jarost Jahvina nas nije mimoišla. 024 JER 004 009 U dan onaj - riječ je Jahvina - klonut će srce kralju i knezovima. Svećenici će se zapanjiti, proroci umuknuti. 024 JER 004 010 I reći će: 'Ah, Jahve, Gospodine, zaista nas teško prevari kad reče: 'Uživat ćete mir' a sad nam je mač pod grlom.' 024 JER 004 011 U to će se vrijeme reći narodu ovom i Jeruzalemu: Vruć vjetar s pustinjskih sipina puše prema kćeri naroda moga; ali ne da hladi i da pročisti! 024 JER 004 012 Doći će mi vjetar pun prijetnje, i ja ću im tada izreći sud! 024 JER 004 013 Gle: diže se k'o oblačine, kola mu slična vihoru, konji brži od orlova. Jao nama! Propadosmo! 024 JER 004 014 Operi opačinu sa srca svoga, Jeruzaleme, da bi se spasio. Dokle će se u grudima tvojim misli zločinačke gnijezditi? 024 JER 004 015 Jer glas naviješta od Dana, s gore Efrajimove najavljuje nesreću. 024 JER 004 016 Opomenite, razglasite po Judeji, obznanite Jeruzalemu: neprijatelji dolaze iz daleke zemlje i poklike izvikuju protiv gradova judejskih; 024 JER 004 017 poput čuvara poljskih okružuju Jeruzalem, jer se odmetnu od mene” - riječ je Jahvina. 024 JER 004 018 Put tvoj i djela tvoja to ti učiniše. To je tvoja nesreća! Kako je gorka, kako li pogađa u srce! 024 JER 004 019 Utrobo moja! Utrobo moja, bolujem, srce mi se razdire! Dršće mi duša! Ne mogu šutjeti, jer čujem glas roga, poklike bojne. 024 JER 004 020 Javljaju slom za slomom, sva je zemlja poharana, moji su šatori iznenada opustošeni, u tren oka sva skloništa moja uništena. 024 JER 004 021 Dokle ću gledati bojne znakove, slušati pozive roga? 024 JER 004 022 Da, bezuman je moj narod, ne poznaju me, djeca su oni nerazumna, ništa ne shvaćaju, mudri su tek za zlodjela, al' činiti dobro ne umiju. 024 JER 004 023 Gledam zemlju: pusta je, evo, i prazna, nebesa: svjetlost im iščezla. 024 JER 004 024 Gledam brda: gle, tresu se, a svi se humci uzdrmali. 024 JER 004 025 Gledam: evo čovjeka nema, ptice nebeske sve su odletjele. 024 JER 004 026 Gledam: plodno polje, evo, opustje, sve gradove razori Jahve žestinom gnjeva svoga. 024 JER 004 027 Da, ovako govori Jahve: “Sva će zemlja biti poharana, ja ću joj zadati posljednji udarac. 024 JER 004 028 Na to će se zemlja u crno zaviti, a nebesa, gore, potamnjeti. Jer rekoh, i neću se raskajati, odlučih i neću odustati. 024 JER 004 029 Pred vikom 'Konjanici i strijelci!' sva se zemlja u bijeg dade: bježe u šipražje, penju se na hridi: svi su gradovi napušteni: nigdje više žive duše. 024 JER 004 030 A ti, opustošena, što ćeš učiniti? Da se i grimizom zaodjeneš, nakitom zlatnim ukrasiš i oči ličilom izraniš, uzalud se uljepšavaš! Ljubavnici tvoji tebe preziru: traže glavu tvoju. 024 JER 004 031 Da, jauk kao u bolesnice čujem, vrisak kao u one što prvi put rađa; čuj, to kći sionska jeca i pruža ruke: 'Jao meni! Duša mi zamire pod udarcima ubojica!' 024 JER 005 001 Prođite ulicama jeruzalemskim, pogledajte dobro i raspitajte se, tražite po njegovim trgovima, pa ako nađete ijednoga čovjeka koji čini pravo i traži istinu, oprostit ću ovom gradu” - riječ je Jahvina. 024 JER 005 002 Pa kad i govore: “Živoga mi Jahve!” doista se krivo zaklinju. 024 JER 005 003 Jahve, nisu li oči tvoje upravljene k istini? Biješ ih, ali njih ne boli; zatireš ih, al' oni odbijaju pouku tvoju. Čelo im je tvrđe od litice, odbijaju da se obrate. 024 JER 005 004 Rekoh: “Samo siromasi tako ludo postupaju, jer ne znaju puta Jahvina ni pravo Boga svojega. 024 JER 005 005 Poći ću, dakle, velikima i njima ću govoriti, jer oni poznaju put Jahvin i pravo Boga svojega.” Ali oni svi složno razbiše jaram i sve veze pokidaše. 024 JER 005 006 I zato ih šumski lav napada, vuk pustinjski razdire, leopardi vrebaju gradove njihove, tko god iziđe iz njih bit će rastrgan. Jer su grijesi njihovi mnogobrojni, mnogostruki otpadi njihovi. 024 JER 005 007 “Zašto da ti oprostim? Sinovi me tvoji napustiše, zaklinju se lažnim bogovima. Ja ih nasitih, oni preljub učiniše, u bludničinu kuću nagrnuše. 024 JER 005 008 Oni su k'o ugojeni, sileni konji: ržu za ženom bližnjega svoga. 024 JER 005 009 Pa da to ne kaznim - riječ je Jahvina - narodu takvu da se ne osvetim? 024 JER 005 010 Popnite se na zidove! Razarajte! Uništite, ali ne posvema! Iščupajte sve čokote jer nisu Jahvini. 024 JER 005 011 Da, podlo me izdadoše dom Izraelov i dom Judin” - riječ je Jahvina. 024 JER 005 012 Zanijekaše Jahvu, rekoše: “Nema ga! Zlo nas neće snaći, nećemo iskusiti ni gladi ni mača! 024 JER 005 013 [13a] A proroci su poput vjetra, govornika nema među njima!” 024 JER 005 014 Zato ovako govori Jahve, Bog nad Vojskama: “Zato što su tako govorili, [13b] evo što će im se zbiti: U oganj ću pretvoriti svoje riječi u tvojim ustima, a narod ovaj u drvo da ga oganj proždre. 024 JER 005 015 Evo, dovest ću na vas narod izdaleka, dome Izraelov - riječ je Jahvina. Narod nepobjediv, narod drevan, narod kojega jezik nećeš znati, ni razumjeti što govori. 024 JER 005 016 Tobolac mu je razjapljen grob. Svi su oni po izboru junaci. 024 JER 005 017 On će proždrijet' tvoju žetvu, tvoj kruh, sinove i kćeri tvoje, ovce i goveda tvoja, grožđe i smokve tvoje, razorit će ti gradove tvrde u koje se sada uzdaš.” 024 JER 005 018 “Ali ni tada - riječ je Jahvina - neću te posve uništiti. 024 JER 005 019 A kad budu pitali: 'Zašto nam Jahve, Bog naš, učini sve ovo?' ti ćeš im odgovoriti: 'Jer ste mene ostavili da biste služili tuđim bogovima u svojoj zemlji, služit ćete tuđincu u zemlji koja nije vaša!'” 024 JER 005 020 “Objavite ovo domu Jakovljevu i obznanite po Judeji: 024 JER 005 021 Čujte, dakle, ovo, narode ludi i nerazumni: oči imaju, a ne vide, uši imaju, a ne čuju! 024 JER 005 022 Zar se mene nećete bojati - riječ je Jahvina - zar nećete drhtati preda mnom koji sam stavio pijesak moru za granicu, za vječnu među koje nikad neće prijeći: ono se biba, al' je nemoćno, valovi mu huče, ali prijeći neće. 024 JER 005 023 No, u naroda ovog srce je prkosno, nepokorno; oni se udaljiše - to je snaga njihova! 024 JER 005 024 Ne rekoše u srcu svome: 'Bojmo se Jahve, Boga svojega, koji nam u pravi čas šalje dažd rani i kišu kasnu i koji nam čuva tjedne određene za žetvu.' 024 JER 005 025 Vaša bezakonja narušiše ovo, vaši vam grijesi uništiše blagostanje. 024 JER 005 026 Da, u mome narodu ima zlikovaca: kao ptičari vrebaju iz zasjede, postavljaju zamke, hvataju ljude. 024 JER 005 027 Kao što je krletka puna ptica, tako su njihove kuće pune grabeža; postadoše tako veliki i bogati, 024 JER 005 028 tusti i ugojeni. Da, prevršila se mjera zla, ne brane prava, prava sirote ne sreću, ne mare za pravo sirotinje. 024 JER 005 029 Pa da to ne kaznim - riječ je Jahvina - narodu takvu da se ne osvetim? 024 JER 005 030 Strahote i grozote zbivaju se u ovoj zemlji: 024 JER 005 031 proroci laž proriču, a svećenici poučavaju na svoju ruku. A mojem narodu to omilje! Al' što ćete raditi na kraju? 024 JER 006 001 Bježite, sinovi Benjaminovi, isred Jeruzalema! U Tekoi zatrubite u rog, na Bet Hakeremu podignite bojni stijeg! Jer sa Sjevera se nadvija nesreća, propast velika. 024 JER 006 002 Može li se Kći sionska usporedit' s nježnom tratinom? 024 JER 006 003 K njoj dolaze pastiri sa stadima. Svud oko nje razapeše šatore, svaki pase na dijelu svome. 024 JER 006 004 S njome zametnite sveti boj! Na noge! Navalimo usred dana! Jao nama, jer se dan naginje k zapadu, a večernje sjene duljaju! 024 JER 006 005 Na noge! Navalimo usred noći, razrušimo dvore njene!” 024 JER 006 006 Jer ovako zbori Jahve nad Vojskama: “Oborite stabla njena, podignite nasip oko Jeruzalema, to je grad laži, u njemu je sve samo tlačenje. 024 JER 006 007 Kao što iz studenca izvire voda, tako iz njega opačina izvire. U njemu se čuje samo nasilje i pustošenje, preda mnom su svagda bolesti i rane. 024 JER 006 008 Popravi se, Jeruzaleme, da mi se duša od tebe ne odvrati, da te ne pretvorim u pustoš, u zemlju nenastanjenu.” 024 JER 006 009 Ovako govori Jahve nad Vojskama: “Paljetkuj, paljetkuj kao lozu Ostatak Izraelov! Poput berača pruži ruke među čokote!” 024 JER 006 010 Komu treba da govorim, koga da opomenem da me saslušaju? Gle, uho im je neobrezano stog ne mogu čuti. Gle, riječ Jahvina postade im porugom, nije im mila. 024 JER 006 011 Prepun sam gnjeva Jahvina, ne mogu više izdržati! - Izlij ga, dakle, po djeci na ulici i na skupove mladića. Sve će ih obuzeti: muža i ženu, starca i čovjeka zrele dobi. 024 JER 006 012 Njihove će kuće pripasti drugima, a tako i polja i žene im. “Da, ispružit ću ruku svoju - govori Jahve - na stanovnike ove zemlje, 024 JER 006 013 jer od najmanjega do najvećeg svi gramze za plijenom, od proroka do svećenika svi su varalice. 024 JER 006 014 I olako liječe ranu naroda moga, vičući: 'Mir! Mir!' Ali mira nema. 024 JER 006 015 Nek' se postide što gnusobu počiniše, no oni više ne znaju što je stid, ne umiju se više crvenjeti. I zato će popadati s onima što padaju, srušit će se kad stanem kažnjavati” - govori Jahve. 024 JER 006 016 Ovako govori Jahve: “Stanite na negdašnje putove, raspitajte se za iskonske staze: Koji put vodi k dobru? Njime pođite i naći ćete spokoj dušama svojim! Al' oni rekoše: 'Ne idemo!' 024 JER 006 017 I postavih im stražare: 'Pazite na glas roga!' Al' oni rekoše: 'Nećemo paziti!' 024 JER 006 018 Zato čujte, narodi, i vi pastiri stada njihovih! 024 JER 006 019 Čuj, zemljo! Gle, dovodim zlo na ovaj narod, plod njihove pobune, jer oni ne slušahu riječi moje, Zakon moj odbaciše. 024 JER 006 020 Što će mi tamjan koji dolazi iz Šebe i trska mirisna iz zemlje daleke? Vaše mi paljenice nisu drage, nisu mi po volji klanice vaše.” 024 JER 006 021 Zato ovako govori Jahve: “Evo postavljam narodu ovome prepreke o koje će se spotaći, oci i djeca zajedno, poginut će susjed zajedno s prijateljem.” 024 JER 006 022 Ovako govori Jahve: “Evo dolazi narod iz zemlje sjeverne, puk velik diže se s krajeva zemlje: 024 JER 006 023 u ruci im luk i koplje, okrutni su, nemilosrdni; graja im buči kao more, jašu na konjima, kao jedan za boj spremni protiv tebe, Kćeri sionska. 024 JER 006 024 Kad saznasmo novost, ruke nam klonuše, strava nas obuze, bol kao porodilju. 024 JER 006 025 Ne izlazite u polja, ne idite na putove, jer mačevi dušmanski prijete, užas sve uokolo. 024 JER 006 026 Kćeri mog naroda, kostrijet pripaši, pospi se pepelom, nariči k'o za jedincem tužaljku pregorku. Jer će doći nenadano na nas pustošnik. 024 JER 006 027 Postavih te za ispitivača naroda mojeg da spoznaš i ispitaš putove njegove. 024 JER 006 028 Svi su oni odmetnici najgori, okolo kleveću i mjed i željezo, svi su pokvareni. 024 JER 006 029 Mijeh sopće da bi vatra proždrla olovo, zalud se ljevač trudi da ga rastopi: šljaka se ne da izlučiti.” 024 JER 006 030 “Srebro odbačeno”, tako ih zovu, jer ih Jahve odbaci! 024 JER 007 001 Ovo je riječ što dođe Jeremiji od Gospodina: 024 JER 007 002 “Stani pred vrata Doma Jahvina, objavi ondje ovu riječ. Reci: Čujte riječ Jahvinu, svi Judejci koji ulazite na ova vrata da se poklonite Jahvi. 024 JER 007 003 Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Popravite svoje putove i djela svoja, pa ću boraviti s vama na ovome mjestu. 024 JER 007 004 Ne uzdajte se u lažne riječi: 'Svetište Jahvino! Svetište Jahvino! Svetište Jahvino!' 024 JER 007 005 Ali ako zaista popravite svoje putove i djela svoja i ako zaista budete činili što je pravo, svatko prema bližnjemu svome, 024 JER 007 006 ako ne budete tlačili stranca, sirote i udovice i ne budete prolijevali krvi nedužne na ovome mjestu, ako ne budete trčali za tuđim bogovima na svoju nesreću - 024 JER 007 007 boravit ću s vama na ovome mjestu, u zemlji koju sam dao vašim ocima zauvijek. 024 JER 007 008 Ali se vi uzdate u lažne i beskorisne riječi! 024 JER 007 009 Zar da kradete, ubijate, činite preljub, krivo se zaklinjete, palite tamjan Baalu i trčite za tuđim bogovima kojih ne poznajete, 024 JER 007 010 a onda da dolazite i stojite preda mnom u Domu ovome koji nosi moje ime i govorite: 'Spašeni smo!' i da nakon toga opet činite nedjela i opačine? 024 JER 007 011 Zar je Dom ovaj, koji se zove mojim imenom, u vašim očima pećina razbojnička? Ali ja dobro vidim” - riječ je Jahvina. 024 JER 007 012 “Pođite, dakle, na moje mjesto koje je u Šilu, gdje nekoć nastanih ime svoje, i pogledajte što od njega učinih zbog opačina naroda svoga izraelskoga. 024 JER 007 013 Kako činite sva ona ista nedjela - riječ je Jahvina - i premda vas neumorno opominjem, vi ne slušate, a kad vas zovem, vi se ne odazivate: 024 JER 007 014 od ovoga Doma što se zove mojim imenom, u koje se vi uzdate, i od ovoga mjesta što ga dadoh vama i ocima vašim učinit ću isto što sam učinio i od Šila. 024 JER 007 015 Odbacit ću vas od lica svojega kao što odbacih svu braću vašu, sve potomstvo Efrajimovo.” 024 JER 007 016 “A ti ne moli milosti za narod ovaj, ne diži glasa za njih i ne moli, ne navaljuj na me jer te neću uslišiti. 024 JER 007 017 Ne vidiš li što čine po gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim? 024 JER 007 018 Djeca kupe drva, oci pale vatru, žene mijese tijesto da ispeku kolače 'kraljici neba' i lijevaju ljevanice tuđim bogovima da me pogrde. 024 JER 007 019 Zar mene tim pogrđuju - riječ je Jahvina - a ne sebe na svoju sramotu?” 024 JER 007 020 I stoga ovako govori Jahve Gospod: “Evo, gnjev svoj i jarost svoju izlit ću na ovo mjesto, na ljude i na stoku, na poljsko drveće i na plodove zemlje, rasplamtjet će se i neće se ugasiti.” 024 JER 007 021 Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: “Paljenicama dometnite još i klanice, i jedite meso. 024 JER 007 022 Ja ništa ne rekoh ocima vašim o paljenicama i klanicama, niti im što o tom zapovjedih kad ih izvedoh iz zemlje egipatske. 024 JER 007 023 Ovo im ja zapovjedih: 'Slušajte glas moj, pa ću ja biti vaš Bog, a vi ćete biti moj narod. Idite putem kojim vam zapovjedih, da vam dobro bude.' 024 JER 007 024 A oni ne poslušaše, uho svoje ne prignuše, već pođoše po savjetu i okorjelosti zloga srca svojega; okrenuše mi leđa, a ne lice. 024 JER 007 025 Od dana kad oci vaši iziđoše iz zemlje egipatske pa do dana današnjeg slao sam vam tolike sluge svoje, proroke, iz dana u dan, neumorno. 024 JER 007 026 Ali me oni nisu slušali, uho svoje nisu prignuli, nego otvrdnuše, gori od otaca svojih. 024 JER 007 027 Možeš im sve to reći, ali te neće poslušati; zovi ih, neće ti se odazvati. 024 JER 007 028 Zato im reci: 'Ovo je narod koji ne sluša glasa Jahve, Boga svojega, i ne prima opomenÄe. Nestade istine, nestade je iz usta njihovih.'” 024 JER 007 029 Ostriži svoju dugu kosu, baci je. Po goletima protuži tužaljkom, jer Jahve odbaci i odvrgnu rod na koji se razgnjevio. 024 JER 007 030 “Da, sinovi Judini čine što je zlo u očima mojim” - riječ je Jahvina. “Postaviše grozote u Dom koji se mojim zove imenom, da ga oskvrnu; 024 JER 007 031 podigoše uzvišice tofetske u Dolini Ben Hinomu i spaljuju vatrom svoje sinove i kćeri - što im ja nikad ne zapovjedih niti mi to ikada na um pade. 024 JER 007 032 Stoga evo dolaze dani - riječ je Jahvina - kad se više neće reći Tofet ni Dolina Ben Hinom, nego Dolina klanja. U Tofetu će se pokapati mrtvi, jer drugdje neće biti mjesta. 024 JER 007 033 A mrtva tijela ovoga naroda bit će hrana pticama nebeskim i zvjeradi zemaljskoj, i nitko se neće naći da ih poplaši i otjera. 024 JER 007 034 Uklonit ću iz gradova judejskih i s ulica jeruzalemskih radost i veselje: jer će se zemlja ta pretvoriti u pustinju.” 024 JER 008 001 “U ono vrijeme - riječ je Jahvina - povadit će iz grobova kosti kraljeva judejskih, kosti knezova njezinih, kosti svećenika, kosti proroka i kosti žitelja jeruzalemskih. 024 JER 008 002 I razasut će ih prema suncu, prema mjesecu i prema svoj vojsci nebeskoj, koje ljubljahu, kojima služahu, koje slijeđahu, koje za savjet pitahu i kojima se klanjahu. I neće ih pokupiti i sahraniti; ostat će kao gnoj po zemlji. 024 JER 008 003 Tada će svima onima što preostanu od tih zlih plemena, po svim mjestima kuda ih rasprših, smrt biti milija od života” - riječ je Jahve nad Vojskama. 024 JER 008 004 “Reci im: Ovako govori Jahve: 'Padne li tko, neće li opet ustati, zaluta li, neće li se opet vratiti? 024 JER 008 005 Zašto onda taj narod luta uporno i neprekidno? Čvrsto se drže laži, neće da se obrate. 024 JER 008 006 Pazio sam i osluškivao: Ne govore kako valja. Nitko se ne kaje zbog pakosti svoje, i ne govori 'Što učinih?' Svatko je skrenuo trku svoju kao konj kad u boj nagne. 024 JER 008 007 Čak i roda pod nebom zna svoje vrijeme, grlica, lastavica i ždral drže se vremena kad se moraju vratiti. A moj narod ne poznaje suda Jahvina. 024 JER 008 008 Kako možete tvrditi: 'Mi smo mudri, u nas je Zakon Jahvin!' Zaista, u laž ga je pretvorila lažljiva pisaljka pisara! 024 JER 008 009 Mudraci će biti osramoćeni, prestravljeni i uhvaćeni u zamku. Gle, oni prezreše riječ Jahvinu! A njihova mudrost - što im koristi? 024 JER 008 010 Zato ću žene njihove dati strancima, a vaša polja osvajačima. Jer od najmanjeg do najvećega svi gramze za plijenom, od proroka do svećenika svi su varalice. 024 JER 008 011 I olako liječe ranu naroda mojega vičući: 'Mir! Mir!' Ali mira nema. 024 JER 008 012 Neka se postide što gnusobu počiniše, no oni više ne znaju što je stid, ne umiju se više crvenjeti. Zato će popadati s onima što padaju, srušit će se kad stanem kažnjavati” - govori Jahve. 024 JER 008 013 “Htjedoh u berbu k njima - riječ je Jahvina - a ono ni grozda na trsu, ni smokve na smokvi; čak je i lišće uvelo. Zato ih predah onima što prolaze kraj njih. 024 JER 008 014 'Zašto još čekamo? Na okup! Zavucimo se u tvrde gradove da ondje izginemo, jer nas Jahve, Bog naš, zatire, napaja nas vodom otrovanom, jer zgriješismo protiv Jahve. 024 JER 008 015 Nadasmo se miru, ali dobra nema, čekasmo vrijeme ozdravljenja, al' evo užasa! 024 JER 008 016 Iz Dana dopire njištanje konja njegovih, od rzanja njegovih pastuha dršće zemlja sva. Dolaze da proždru zemlju i što je napunja, grad i žitelje u njemu.' 024 JER 008 017 I gle, puštam na vas otrovnice protiv kojih nema čarolija; ujedat će vas - riječ je Jahvina - 024 JER 008 018 lijeka biti neće.” Bol me spopada, srce mi iznemoglo. 024 JER 008 019 Evo zapomažu kćeri naroda moga iz zemlje daleke: “Zar Jahve nije više na Sionu? Kralj njegov? Zašto me razjariše svojim kipovima, ništavilima tuđinskim? 024 JER 008 020 Žetva prođe, minu ljeto, a mi nismo spašeni!” 024 JER 008 021 Satrven sam što je kći naroda mojega satrvena, žalostan sam, stravom obuzet. 024 JER 008 022 Zar u Gileadu nema balzama? Nema li ondje liječnika? TÓa zašto ne dolazi ozdravljenje kćeri naroda mojega? 024 JER 009 001 O, tko bi glavu moju pretvorio u vrelo, a oči moje u vrutak suza, danju i noću da plačem nad poginulima kćeri svoje, naroda svojega! 024 JER 009 002 “Da imam u pustinji obitavalište, ostavio bih narod svoj i daleko od njih otišao. Jer svi su oni preljubnici, rulja izdajnička. 024 JER 009 003 Kao luk napinju jezik, laž, a ne istina, prevladava na zemlji. Iz zla u zlo srljaju, mene ne poznaju” - riječ je Jahvina! 024 JER 009 004 “Nek se svatko čuva prijatelja, a brat bratu neka ne vjeruje, jer brat svaki nasljeduje Jakova, a svaki prijatelj raznosi klevete. 024 JER 009 005 Jedan drugoga varaju, istine ne govore, privikoše jezik da govori laži; izopačeni, ne mogu se više 024 JER 009 006 vratiti. Nasilje na nasilje! Prijevara za prijevarom! Neće da spoznaju mene” - riječ je Jahvina. 024 JER 009 007 Stog ovako govori Jahve nad Vojskama: “Evo, pretopit ću ih i ispitati, tÓa kako da i postupaju prema kćeri naroda moga? 024 JER 009 008 Jezik im je strijela ubojita, na ustima riječ prijevarna. 'Mir s tobom', pozdravljaju bližnjega, ali mu u srcu zamku spremaju. 024 JER 009 009 Pa da ih zbog toga ne kaznim - riječ je Jahvina - narodu takvu da se ne osvetim?” 024 JER 009 010 “Zaplačite, tugujte nad brdima, nad ispašama pustinjskim naričite! Jer izgorješe, nitko ne prolazi, glas stada više se ne čuje. Od ptice nebeske do stoke sve pobježe, svega nestade. 024 JER 009 011 Od Jeruzalema učinit ću gomilu kamenja, brlog čagaljski, gradove judejske pretvorit ću u pustoš gdje nitko ne stanuje.” 024 JER 009 012 Tko je mudar da bi to razumio, kome su usta Jahvina govorila da objavi zašto zemlja izgorje kao pustinja i nitko njome više ne prolazi? 024 JER 009 013 I reče Jahve: “Jer ostaviše Zakon moj koji im dadoh i jer ne slušahu glasa mojega, niti ga slijeđahu, 024 JER 009 014 nego slijeđahu okorjelo srce svoje i baale kojima ih oci njihovi naučiše, 024 JER 009 015 ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Evo, nahranit ću narod ovaj pelinom i napojiti ga vodom zatrovanom. 024 JER 009 016 I raspršit ću ih među narode kojih ne poznavahu oni ni oci njihovi. A za njima ću poslati mač da ih zatre.” Ovako govori Jahve nad Vojskama: 024 JER 009 017 “Pazite! Pozovite narikače! Neka dođu! Pošaljite po najvještije! Neka dođu! 024 JER 009 018 Neka pohite da zapjevaju tužbalicu nad nama! Da suze poteku iz očiju naših, da voda poteče s trepavica naših! 024 JER 009 019 Sa Siona dopire tužbalica: 'O, kako smo upropašteni, osramoćeni veoma! Jer moramo zemlju ostaviti i stanove svoje napustiti.'” 024 JER 009 020 I zato, o žene, čujte riječ Jahvinu, i neka uho vaše primi riječ iz usta njegovih. Učite kćeri svoje jadati, jedna drugu naricati: 024 JER 009 021 “Smrt se ušulja kroz prozore naše, uđe u dvore naše, djecu pokosi nasred ulice, mladiće nasred trgova. 024 JER 009 022 I mrtva tjelesa leže kao gnoj po oranicama, kao snoplje za žeteocem, a nikoga da ih skupi.” 024 JER 009 023 Ovako govori Jahve: “Mudri neka se ne hvale mudrošću, ni junak neka se ne hvali hrabrošću, ni bogati neka se ne hvali bogatstvom. 024 JER 009 024 A tko se hvaliti hoće, neka se hvali time što ima mudrost da mene spozna. Jer ja sam Jahve koji tvori dobrotu, pravo i pravdu na zemlji, jer to mi je milo” - riječ je Jahvina. 024 JER 009 025 “Evo, bliže se dani” - riječ je Jahvina - “kaznit ću sve koji su obrezani na tijelu: 024 JER 009 026 Egipat, Judeju, Edom, sinove Amonove i Moab i sve one što briju zaliske i prebivaju u pustinji. Jer svi su ti narodi neobrezani i sav dom Izraelov neobrezana je srca!” 024 JER 010 001 Slušajte riječ koju vam govori Jahve, dome Izraelov. 024 JER 010 002 Ovako govori Jahve: “Ne privikavajte se putu bezbožnom i ne dršćite pred znacima nebeskim, jer pred njima dršću samo bezbošci. 024 JER 010 003 Jer su strašila tih naroda puka ništavnost, samo drvo posječeno u šumi, djelo ruku tesarovih, 024 JER 010 004 ukrašeno srebrom i zlatom, pričvršćeno čavlima i čekićima da se ne klima. 024 JER 010 005 Nalik su na ptičja strašila u vrtu: ne znaju govoriti. Treba ih nositi, jer ne umiju hodati. Njih se ne bojte, jer ne mogu zla činiti, ali ni dobra učiniti ne mogu.” 024 JER 010 006 Nitko nije kao ti, Jahve, ti si velik i silno je ime tvoje. 024 JER 010 007 Tko da se tebe ne boji, kralju naroda? Zaista, tebi to pripada, jer među svim mudracima naroda i u svim njihovim kraljevstvima tebi nema ravna! 024 JER 010 008 Čime vatru lože, to ih zaluđuje! Zakon im isprazan - obično drvo, 024 JER 010 009 tankolisto srebro dovezeno iz Taršiša, zlato iz Ofira, rad kipara i rukotvorina zlatara, sva djela umješna, ogrnuta ljubičastim i crvenim grimizom. 024 JER 010 010 A Jahve je pravi Bog. Živi je on Bog i Kralj vječni. Od njegova gnjeva zemlja se trese. Narodi ne mogu podnijeti jarosti njegove. 024 JER 010 011 Evo što ćete o kipovima reći: “Bogovi koji nisu stvorili neba ni zemlje moraju nestati s lica zemlje i ispod neba.” 024 JER 010 012 On stvori zemlju snagom svojom, mudrošću svojom uspostavi krug zemaljski i umom svojim razape nebesa. 024 JER 010 013 Kad mu glas zaori, huče vode na nebesima, oblake diže s kraja zemlje; stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih. 024 JER 010 014 Svakom čovjeku pamet stane, svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha! 024 JER 010 015 Isprazni su oni, smiješne tvorevine, propast će u dan kazne. 024 JER 010 016 'Jakovljev dio' nije kao oni: jer je on sve stvorio, Izrael pleme je baštine njegove, Jahve nad Vojskama ime je njegovo.” 024 JER 010 017 Skupi prnje svoje sa zemlje, ti koja stanuješ u utvrdi! 024 JER 010 018 Jer ovako govori Gospod: “Gle, ovaj put daleko ću odbaciti stanovnike ove zemlje, pritijesniti ih da me nađu.” 024 JER 010 019 “Jao meni zbog ozljede moje, rana je moja neiscjeljiva.” A ja rekoh: “Ipak, bolest je moja, nosit ću je! 024 JER 010 020 Šator je moj obÄaljen, sva užeta pokidana. Djeca me ostaviše: nema ih. Nema ga tko bi opet razapeo šator moj i podigao krila šatorska.” 024 JER 010 021 Da, pastiri pamet izgubiše: ne tražiše Jahve. Zato ih sreća ne prati i sva se stada raspršiše. 024 JER 010 022 Čujte vijest! Primiče se, evo, buka strašna iz zemlje sjeverne, da gradove judejske pretvori u pustinju, u brlog čagalja. 024 JER 010 023 Znam, Jahve, da put čovjeka nije u njegovoj vlasti, da čovjek koji hodi ne može upravljati korake svoje! 024 JER 010 024 Kazni me, Jahve, ali po pravici, ne u gnjevu, da nas ne zatreš. 024 JER 010 025 Izlij gnjev na narode koji te ne priznaju i na plemena koja ne zazivlju imena tvoga! Jer oni su proždrli Jakova, izjeli ga, opustošili naselje njegovo. 024 JER 011 001 Riječ koju je Jahve uputio Jeremiji: 024 JER 011 002 “Govori Judejcima i Jeruzalemcima. 024 JER 011 003 Reci im: Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Proklet bio čovjek koji ne posluša riječi Saveza ovoga, 024 JER 011 004 riječi koje sam zapovjedio ocima vašim kad sam ih izveo iz zemlje egipatske, iz one peći ražarene, govoreći: Poslušajte glas moj i činite sve što vam zapovjedim: tada ćete biti narod moj, a ja vaš Bog, 024 JER 011 005 da bih ispunio zakletvu kojom sam se zakleo ocima vašim da ću im dati zemlju u kojoj teče mlijeko i med - kao što je danas.'” A ja odgovorih i rekoh: “Tako je, Jahve.” 024 JER 011 006 I dalje mi reče Jahve: “Objavi riječi ove po gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim: 'Poslušajte riječi Saveza ovoga, te ih izvršavajte. 024 JER 011 007 Jer sam ozbiljno opominjao očeve vaše kad sam ih izvodio iz zemlje egipatske i do danas ih neumorno opominjem: Poslušajte glas moj! 024 JER 011 008 Ali oni ne slušahu i ne prignuše uha svojega, nego se povedoše za okorjelošću zloga srca svoga. Zato dopustih da se na njima ispune sve riječi Saveza ovoga za koji im zapovjedih da ga se pridržavaju, ali ga se oni ne pridržavahu.'” 024 JER 011 009 I reče mi Jahve: “Zavjera je među Judejcima i Jeruzalemcima. 024 JER 011 010 Vratiše se bezakonjima svojih otaca koji se oglušiše na moje riječi, pa trčahu za tuđim bogovima da im služe. Dom Izraelov i dom Judin prekršiše Savez moj koji sam sklopio s ocima njihovim.” 024 JER 011 011 Zato ovako govori Jahve: “Evo, dovest ću na njih zlo kojemu neće umaći; vapit će k meni, ali ih ja neću slušati. 024 JER 011 012 Onda neka gradovi judejski i žitelji jeruzalemski vapiju k bogovima kojima kade, ali im oni neće pomoći u vrijeme nevolje! 024 JER 011 013 Jer imaš, o Judejo, bogova koliko i gradova! I koliko ima ulica u Jeruzalemu, toliko žrtvenika podigoste da kadite Baalu. 024 JER 011 014 Ti, dakle, ne moli milosti za taj narod, ne diži glasa za njih i ne moli, jer ih neću uslišiti kad me zazovu u nevolji svojoj.” 024 JER 011 015 Što li će draga moja u Domu mome? Kuje zle osnove. Hoće li pretilina i meso posvećeno ukloniti zlo od tebe? Mogu li te stoga proglasiti čistom? 024 JER 011 016 “Zelena maslina lijepa uzrasta”, tako te Jahve nazva. A sada uz prasak veliki plamenom sažiže njeno lišće; spaljene su grane njene. 024 JER 011 017 Jahve nad Vojskama, koji te bijaše posadio, nesreću ti namijeni zbog zločina što ga učini dom Izraelov i dom Judin kadeći Baalu da bi mene razgnjevili. 024 JER 011 018 Jahve mi objavi te znam! Tada mi ti, Jahve, razotkri njihove spletke. 024 JER 011 019 A ja bijah kao jagnje krotko što ga vode na klanje i ne slutih da protiv mene snuju pakosne naume. “Uništimo drvo još snažno, iskorijenimo ga iz zemlje živih, da mu se ime nikad više ne spominje!” 024 JER 011 020 Ali ti, Jahve nad Vojskama, koji pravedno sudiš, koji ispituješ srca i bubrege, daj da vidim kako se njima osvećuješ, jer tebi povjerih parnicu svoju. 024 JER 011 021 Zato Jahve nad Vojskama govori protiv ljudi u Anatotu koji mi rade o glavi i govore: “Ne prorokuj više u ime Jahvino, da ne pogineš od ruke naše!” 024 JER 011 022 Ovako govori Jahve nad Vojskama: “Evo, ja ću ih kazniti. Njihovi će mladići od mača poginuti, sinovi i kćeri pomrijet će od gladi. 024 JER 011 023 Ni ostatka neće ostati kad donesem nesreću ljudima u Anatotu u godini kazne njihove.” 024 JER 012 001 Prepravedan si, Jahve, da bih se mogao s tobom parbiti. Samo bih jedno s tobom raspravio: Zašto je put zlikovaca uspješan? Zašto podmuklice uživaju mir? 024 JER 012 002 Ti si ih posadio, i oni se ukorijeniše, rastu i plod donose. Al' si bliz samo ustima njihovim, a daleko im od srca. 024 JER 012 003 No ti, Jahve, mene poznaješ i vidiš; ispitao si srce moje, ono je s tobom. Odvedi ih kao jagnjad na klanje, sačuvaj ih za dan pokolja. 024 JER 012 004 Dokle će zemlja tugovati, dokle će trava na svem polju sahnuti? Zbog opačine njezinih stanovnika ugiba stoka i ptice! Jer govore: Bog ne vidi naših putova. 024 JER 012 005 Ako s pješacima trčeći sustaješ, kako ćeš se s konjima utrkivati? Kad ni u mirnoj zemlji nemaš uzdanja, kako ćeš onda kroz guštare jordanske? 024 JER 012 006 Jer su i braća tvoja i obitelj tvoja licemjerni prema tebi! I oni te iza leđa ocrnjuju na sva usta. Ne vjeruj im kad ti zbore umilno. 024 JER 012 007 Ostavih dom svoj, napustih baštinu svoju; miljenicu srca svoga dadoh u ruke dušmana njenih. 024 JER 012 008 Baština moja postade za me kao lav u šumi. Zarikao je na me, zato ga zamrzih. 024 JER 012 009 Zar je baština moja šarena ptica oko koje odasvud druge slijeću? Hajde, skupite se, sve divlje zvijeri, dođite žderati. 024 JER 012 010 Mnogi pastiri opustošiše moj vinograd, zgaziše nasljedstvo moje; dragu mi baštinu pretvoriše u golu pustinju, 024 JER 012 011 pretvoriše u pustoš, žalosna je pustoš preda mnom. Sva je zemlja pusta jer nikog u srce ne dira. 024 JER 012 012 Preko svih goleti pustinjskih nagrnuše pustošnici. Jer u Jahve je mač što proždire: s jednog kraja zemlje do drugog nema mira nijednome tijelu. 024 JER 012 013 Sijahu pšenicu, a požeše trnje: iscrpli se bez koristi. Stide se uroda svoga sve zbog jarosti Jahvine. 024 JER 012 014 Ovako govori Jahve: “Sve zle susjede svoje, koji su dirnuli u baštinu što sam je dao narodu svome Izraelu, ja ću iščupati iz zemlje njihove. Ali dom Judin iščupat ću isred njih. 024 JER 012 015 A kad ih iščupam, ponovo ću im se smilovati i povesti natrag, svakoga na baštinu i zemlju njegovu. 024 JER 012 016 Pa ako doista nauče putove naroda mojega i stanu se zaklinjati imenom mojim - 'Živoga mi Jahve' - kao što su učili moj narod da se zaklinje Baalom, tada će se opet nastaniti usred naroda moga. 024 JER 012 017 Ako pak ne poslušaju, onda ću takav narod potpuno iščupati i zatrti” - riječ je Jahvina. 024 JER 013 001 Ovako mi govori Jahve: “Idi i kupi sebi lanen pojas i opaši bokove. Ali ga u vodu ne umači.” 024 JER 013 002 I kupih pojas po riječi Jahvinoj i opasah bokove. 024 JER 013 003 I dođe mi drugi put riječ Jahvina: 024 JER 013 004 “Uzmi pojas što si ga kupio i njime se opasao, digni se, idi do rijeke Eufrata i sakrij ga ondje u pukotinu pećine.” 024 JER 013 005 I odoh i sakrih ga kraj Eufrata, kako mi Jahve zapovjedi. Poslije mnogo dana reče mi Jahve: 024 JER 013 006 “Ustaj, idi na Eufrat pa izvuci odande pojas za koji ti zapovjedih da ga ondje sakriješ.” 024 JER 013 007 Odoh na Eufrat, izvukoh i uzeh pojas s mjesta gdje ga bijah sakrio, i gle: pojas istrunuo, ne bijaše više nizašto. 024 JER 013 008 Tada mi dođe riječ Jahvina: 024 JER 013 009 “Ovako govori Jahve: Tako ću uništiti silnu oholost Judeje i Jeruzalema. 024 JER 013 010 Narod taj opaki koji ne sluša mojih riječi, nego slijedi okorjelo srce svoje i trči za drugim bogovima da im služi i da im se klanja, postat će kao tvoj pojas koji nije više nizašto. 024 JER 013 011 Jer kao što pojas prianja uz bedra čovjekova, tako sam htio da sav dom Izraelov i sav dom Judin prianja uza me - riječ je Jahvina - da budu moj narod, moj dobar glas, moj ponos, moja slava i čast. Ali nisu poslušali!” 024 JER 013 012 Reci tom narodu: “Svaki se vrč puni vinom.” A oni će ti prigovoriti: “Zar možda ne znamo da se svaki vrč puni vinom?” 024 JER 013 013 Reci im tada: “Ovako govori Jahve: evo, napunit ću pijanošću sve stanovnike ove zemlje, kraljeve što sjede na prijestolju Davidovu, i svećenike, i proroke, i sve Jeruzalemce. 024 JER 013 014 I porazbijat ću ih jednog o drugoga, očeve zajedno sa sinovima - riječ je Jahvina. Uništit ću ih bez samilosti, bez milosrđa i bez smilovanja.” 024 JER 013 015 Poslušajte, dobro čujte, okanite se oholosti: Jahve sad govori! 024 JER 013 016 Dajte slavu Jahvi, Bogu svojemu, prije nego što se smrkne, prije nego što se noge vaše spotaknu po planinama mračnim. Vi se nadate svjetlosti, a on će je u mrak pretvoriti, prometnuti u crnu tamu! 024 JER 013 017 Ako ovo ne poslušate, potajno će mi duša plakati zbog oholosti vaše, suze će roniti, oko će mi suze prolijevati, jer Jahvino stado u izgnanstvo odlazi. 024 JER 013 018 Reci kralju i kraljici-majci: “Sjednite duboko dolje, jer vijenac slave pade s vaših glava. 024 JER 013 019 Gradovi Negeba zatvoreni su, i nikoga nema da ih otvori. Sva je Judeja izgnana, sasvim izgnana!” 024 JER 013 020 Podigni oči, Jeruzaleme, i pogledaj one što nadiru sa Sjevera. Gdje je stado tebi povjereno, slavne ovce tvoje? 024 JER 013 021 Što ćeš reći kada ti se nametnu kao gospodari tvoji oni koje si sam naučio da te kao ljubavnici vode. Neće li te bolovi spopasti kao porodilju? 024 JER 013 022 Možda ćeš se tad upitati: “Zašto me to snašlo?” Zbog mnoštva bezakonja tvojih otkriše ti skute, nasilje nad tobom učiniše. 024 JER 013 023 Može li Etiopljanin promijeniti kožu svoju? Ili leopard krzno svoje? “A vi, možete li činiti dobro, navikli da zlo činite? 024 JER 013 024 Zato ću vas raspršiti k'o pljevu koju raznosi pustinjski vjetar. 024 JER 013 025 To je sudba tvoja i dio tebi odmjeren - riječ je Jahvina - jer si mene zaboravio i u laž se uzdao. 024 JER 013 026 Sam ću ti halju do lica podići da se tvoja golotinja vidi. 024 JER 013 027 Sve preljube tvoje, tvoje vriskanje i bestidno tvoje bludničenje, na humcima, u poljima, vidio sam tvoje grozote. Jao tebi, Jeruzaleme! Još se ne očisti i dokle će to još trajati ...?” 024 JER 014 001 Riječ Jahvina Jeremiji o velikoj suši: 024 JER 014 002 Judeja je tugom obrvana i ginu njeni gradovi, sumorno leže na zemlji, krik Jeruzalema do neba se vije. 024 JER 014 003 Odličnici šalju sluge po vodu: dolaze do studenaca, ali vode ne nalaze, vraćaju se praznih vrčeva, postiđeni, posramljeni, pokriše glavu svoju. 024 JER 014 004 Zemlja je sva ispucala jer kiše nema. Ratari se postidješe, pokriše glave. 024 JER 014 005 Pa i košuta u polju ostavlja mlado jer trave nema. 024 JER 014 006 Divlji magarci, stojeć' na goletima, dašću kao čagalj, oči im malaksale jer nema zelenila. 024 JER 014 007 Bezakonja naša protiv nas svjedoče, smiluj se, o Jahve, rad' imena svoga! Jer otpadosmo od tebe, tebi sagriješismo, 024 JER 014 008 o nado Izraelova, spasitelju njegov u danima nevolje! Zašto si kao stranac u ovoj zemlji, kao putnik što se uvrati da prenoći? 024 JER 014 009 Zašto si kao prestravljen čovjek, kao junak koji ne može pomoći? TÓa ti si među nama, o Jahve, mi se tvojim zovemo imenom - nemoj nas ostaviti! 024 JER 014 010 Ovako govori Jahve o narodu ovome: Jest, oni vole tumarati i ne štede svojih nogu, i zato ih Jahve ne voli. I sada se spominje bezakonja njihova i kažnjava grijehe njihove. 024 JER 014 011 I reče mi Jahve: “Ne traži milosti za ovaj narod. 024 JER 014 012 Ako će i postiti, neću uslišiti njihovih vapaja. Ako će i prinijeti paljenicu i prinos, neće mi omiljeti. Jer mačem, glađu i kugom ja ću ih zatrti.” 024 JER 014 013 Tada rekoh: “Ah, Jahve Gospode! Eno, proroci im govore: 'Nećete vidjeti mača, niti će vam biti gladi, nego ću vam dati postojan mir na ovome mjestu.'” 024 JER 014 014 A Jahve mi reče: “Laž prorokuju ti proroci u moje ime; niti ih poslah niti im nalog kakav dadoh - ja im i nisam govorio. Oni vam prorokuju lažna viđenja, isprazna gatanja i snove srca svoga.” 024 JER 014 015 Zato ovako govori Jahve: “Proroci ti što u moje ime prorokuju, a ja ih nisam poslao, te govore da neće biti ni mača ni gladi u zemlji ovoj, sami će od mača i gladi poginuti. 024 JER 014 016 A narod ovaj kojemu prorokuju ležat će po ulicama jeruzalemskim, pokošen mačem i glađu, i neće biti čovjeka da ga pokopa - njih, žene njihove, sinove i kćeri njihove. Tako ću na njih izliti zloću njihovu.” 024 JER 014 017 A ti im reci ovako: Nek' oči moje suze rone danju i noću, i neka ne prestanu, jer je strašno slomljena djevica, kći naroda moga, ranom neobično ljutom. 024 JER 014 018 Pođem li u polje, evo mačem pobijenih! Vratim li se u grad, evo od gladi iznemoglih! Čak i proroci i svećenici lutaju po zemlji i ništa ne znaju. 024 JER 014 019 TÓa zar si Judeju sasvim odbacio? Zar ti duši omrznu Sion? Zašto nas tako biješ te nam više nema lijeka? Nadasmo se miru, ali dobra nema, čekasmo vrijeme ozdravljenja, al' evo užasa! 024 JER 014 020 O Jahve, bezbožnost svoju priznajemo, bezakonje otaca svojih; doista, tebi sagriješismo! 024 JER 014 021 Ne odbaci nas, rad' imena svoga, ne sramoti prijesto Slave svoje, spomeni se i nemoj razvrći Saveza svog s nama! 024 JER 014 022 Zar ispraznost bezbožnika dažda daje? Ili zar nebesa sama kiše? Zar ne daješ ti to, Jahve, Bože naš? Zato se u te uzdamo, jer ti sve to činiš. 024 JER 015 001 I reče mi Jahve: “Kad bi i Mojsije i Samuel stali pred lice moje, ne bi mi se duša obratila narodu tome. Otjeraj ih ispred lice mojega, neka idu od mene! 024 JER 015 002 Ako te upitaju: 'Kamo da idemo?' odgovori im: 'Ovako govori Jahve: Tko je za smrt, u smrt! Tko je za mač, pod mač! Tko je za glad, u glad! Tko je za izgnanstvo, u izgnanstvo!' 024 JER 015 003 Poslat ću na njih četiri nevolje - riječ je Jahvina: mač da ih ubija, pse da ih rastrgaju, ptice nebeske i zvjerad da ih žderu i zatiru. 024 JER 015 004 I učinit ću ih užasom svim kraljevstvima zemaljskim, i to zbog Manašea, sina Ezekijina, kralja judejskoga - za sva zla što ih počini u Jeruzalemu.” 024 JER 015 005 “Tko da se smiluje tebi, Jeruzaleme, tko da te požali? Tko li će se svratit' da te zapita kako ti je? 024 JER 015 006 Ti me odbaci - riječ je Jahvina - i leđa mi okrenu. I zato na te digoh ruku zatornicu. Dojadi mi da ti uvijek praštam! 024 JER 015 007 Zato ću ih izvijati vijačom na vratima zemlje ove. Narod svoj ću lišit' djece i istrijebit' ga, jer se ne obraćaju sa svojih putova. 024 JER 015 008 Bit će u njih više udovica negoli pijeska morskoga. Na majke mladih ratnika dovest ću zatornika, usred podneva, i pustit ću na njih iznenada užas i strahotu. 024 JER 015 009 Onesvijestila se roditeljka sedmero djece, dušu ispustila. Sunce joj zađe još za dana: postiđena, osramoćena je. A što od njih ostane, pod mač ću vrći pred njihovim dušmanima” - riječ je Jahvina. 024 JER 015 010 Jao meni, majko, što si me rodila, da svađam se i prepirem sa svom zemljom. Nikom ne uzajmih, ni od koga zajma ne uzeh, a ipak svi me proklinju. 024 JER 015 011 Uistinu, o Jahve, nisam li ti služio za njihovo dobro, nisam li tražio milost u tebe za neprijatelja svoga, u doba nevolje, u danima tjeskobe njegove? Ti to dobro znaš! 024 JER 015 012 Može l' se željezo slomiti, željezo sa Sjevera i mjed? 024 JER 015 013 Tvoje bogatstvo i blago tvoje pljački ću predati. Tako ćeš platiti za sva bezakonja svoja po svoj zemlji. 024 JER 015 014 Učinit ću te robljem neprijatelja u zemlji koju ne poznaješ, jer gnjev moj planu ognjem koji će vas sažgati, koji će protiv vas buknuti. 024 JER 015 015 Jahve, spomeni me se i pohodi me i kazni progonitelje moje. Ne daj da propadnem zbog sporosti srdžbe tvoje! Spomeni se da tebe radi podnosim sramotu. 024 JER 015 016 Kad mi dođoše riječi tvoje, ja sam ih gutao: riječi tvoje ushitiše i obradovaše srce moje. Jer sam se tvojim zvao imenom, o Jahve, Bože nad Vojskama. 024 JER 015 017 Nikad sjedio nisam u društvu veseljaka da se razveselim. Pod težinom ruke tvoje samotan živim, jer ti me jarošću prože. 024 JER 015 018 Zašto je bol moja bez prebola? Zašto je rana moja neiscjeljiva i nikako da zaraste? Ah! Hoćeš li meni biti kao potok nestalan, vodama nepouzdan? 024 JER 015 019 Zato ovako govori Jahve: “Ako se vratiš, pustit ću te da mi opet služiš; ako odvojiš dragocjeno od bezvrijedna, bit ćeš usta moja. Oni će se okrenuti k tebi, al' ti se zato ne smiješ okrenuti k njima! 024 JER 015 020 Učinit ću od tebe za ovaj narod zid od mjedi, neosvojiv. Borit će se protiv tebe, al' te neće nadvladati, jer ja sam s tobom, da te spasim i izbavim” - riječ je Jahvina. 024 JER 015 021 “Izbavit ću te iz ruku zlikovaca i otkupiti te iz ruku silnika.” 024 JER 016 001 I dođe mi riječ Jahvina i reče: 024 JER 016 002 “Ne uzimaj sebi žene; i nemaj ni sinova ni kćeri na ovome mjestu. 024 JER 016 003 Jer ovako govori Jahve o kćerima i sinovima koji će se roditi na ovome mjestu i o majkama koje će ih rađati i o očevima koji će ih imati u ovoj zemlji: 024 JER 016 004 Oni će umrijeti smrću prebolnom, nitko ih neće oplakivati, niti će ih sahraniti. Pretvorit će se u gnoj za oranice, izginut će od mača i gladi, a njihova će trupla biti hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim.” 024 JER 016 005 Da, ovako govori Jahve: “Ne smiješ ući u kuću žalosti, ne idi naricati niti ih sažaljevati. Jer ja sam tom narodu uskratio mir svoj - riječ je Jahvina - ljubav i samilost. 024 JER 016 006 Pomrijet će veliko i malo u ovoj zemlji i nitko ih neće pokopati. Nitko neće naricati nad njima, niti će zbog njih praviti ureza, niti kose šišati. 024 JER 016 007 Za onog u žalosti neće kruh lomiti, da ga utješe zbog pokojnika, nitiće mu tko pružiti pehar utjehe zbog smrti njegova oca ili majke njegove. 024 JER 016 008 Ne ulazi u kuću slavlja da s njima sjediš i gostiš se.” 024 JER 016 009 Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: “Evo, učinit ću da s ovog mjesta i pred vašim očima i u ovim danima iščeznu poklici radosti i veselja i glasovi zaručnika i zaručnice. 024 JER 016 010 A kad objaviš tom narodu sve ove riječi, pa te upitaju: 'Zašto nam Jahve zaprijeti svom ovom golemom nesrećom; u čemu je zločinstvo naše i u čemu su grijesi naši što ih počinismo protiv Jahve, Boga našega?' - 024 JER 016 011 onda im odgovori: 'U tom što me ostaviše oci vaši - riječ je Jahvina - i trčaše za tuđim bogovima da im služe i da im se klanjaju, a mene ostaviše i Zakona se moga ne držaše. 024 JER 016 012 A vi još gore učiniste nego oci vaši, jer evo, svaki se povodi za okorjelošću zloga srca svoga, a mene ne sluša. 024 JER 016 013 Zato ću vas istjerati iz ove zemlje u zemlju koja vam je neznana, kao što bijaše i ocima vašim. Ondje ćete služiti tuđim bogovima danju i noću: jer neću vam se više smilovati!'” 024 JER 016 014 “Zato, evo, dolaze dani - riječ je Jahvina - kad se više neće govoriti: 'Živoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz Egipta', 024 JER 016 015 nego: 'Živoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz zemlje sjeverne i iz svih zemalja kamo ih bijaše prognao.' Vratit ću ih u zemlju njihovu koju dadoh ocima njihovim. 024 JER 016 016 Evo, poslat ću mnoga ribara - riječ je Jahvina - koji će ih uloviti. A zatim ću dovesti mnoge lovce koji će ih goniti sa svih gora, i sa svih brežuljaka, i iz svih pećinskih rasjeklina. 024 JER 016 017 Jer moje oči prate sve njihove putove: neće mi izmaći, niti se bezakonje njihovo može sakriti od očiju mojih. 024 JER 016 018 Dvostruko ću naplatiti njihovo bezakonje i grijehe njihove, jer su truplima svojih grozota oskvrnuli moju zemlju i moju baštinu ispunili gnusobama.” 024 JER 016 019 Jahve, snago moja i moja utvrdo, utočište moje u danima nevolje! K tebi će doći narodi s krajeva zemlje. I govorit će: Samu nam laž oci namriješe, Ništavost i Nemoć. 024 JER 016 020 TÓa stvara li čovjek sam sebi bogove, to nikako nisu bogovi. 024 JER 016 021 Učinit ću, evo, da osjete, da ovaj put zaista oćute moju ruku i snagu moju, i znat će da mi je ime Jahve. 024 JER 017 001 Judin grijeh upisan je željeznom pisaljkom, urezan dijamantnim vrškom u pločicu njihova srca i u rogove njihovih žrtvenika, 024 JER 017 002 kao spomen sinovima njihovim na žrtvenike njihove i ašere njihove oko zelenog drveća na visokim brežuljcima, 024 JER 017 003 na brdima i usred polja. Tvoje bogatstvo i sve blago tvoje pljački ću predati. Tako ćeš platiti za grijeh svoj po svoj zemlji. 024 JER 017 004 Morat ćeš pustiti baštinu koju sam tebi poklonio. Učinit ću te robljem neprijatelja u zemlji koju ne poznaješ. Jer gnjev moj planu ognjem koji će vječno gorjeti. 024 JER 017 005 Ovako govori Jahve: “Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom, i čije se srce od Jahve odvraća. 024 JER 017 006 Jer on je kao drač u pustinji: ne osjeća kad je sreća na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj. 024 JER 017 007 Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje. 024 JER 017 008 Nalik je na stablo zasađeno uz vodu što korijenje pušta k potoku: ne mora se ničeg bojati kad dođe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod. 024 JER 017 009 Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne? 024 JER 017 010 Ja, Jahve, istražujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih. 024 JER 017 011 Prepelica što leži na jajima a ne leže jest onaj što nepravdom stječe bogatstvo: usred dana svojih ostavit' ga mora i na kraju ostaje lÓuda. 024 JER 017 012 Slavan prijestol dignut od davnina, to je naše sveto mjesto. 024 JER 017 013 O Jahve, nado Izraela, svi koji te ostave postidjet će se, koji se odmetnu od tebe bit će u prah upisani, jer ostaviše Izvor žive vode. 024 JER 017 014 Iscijeli me, Jahve, i bit ću zdrav, spasi me, i bit ću spašen, jer ti si pjesma moja. 024 JER 017 015 Evo ih što mi govore: Gdje je riječ Jahvina? Neka se ispuni! 024 JER 017 016 Ta ja se nisam vrzao oko tebe za njihovu nesreću niti sam želio kobni Dan! - ti to znaš, sve što je izlazilo iz usta mojih pred tobom je. 024 JER 017 017 Ne budi mi na užas, ti, utočište moje, u Dan nesretni. 024 JER 017 018 Progonitelji moji nek' se postide, ne ja, njih smeti, ne mene. Na njih dovedi Dan nesretni, zatri ih dvogubim zatorom! 024 JER 017 019 Ovako mi reče Jahve: “Idi i stani na vrata Sinova naroda na koja ulaze i izlaze kraljevi judejski i na sva vrata jeruzalemska. 024 JER 017 020 Reci im: Čujte riječ Jahvinu, vi, kraljevi judejski i svi Judejci i Jeruzalemci koji prolazite kroz ova vrata. 024 JER 017 021 Ovako govori Jahve: 'Čuvajte se ako vam je život mio i ne nosite tereta u dan subotnji, i ne unosite ga na vrata jeruzalemska. 024 JER 017 022 I ne nosite bremena iz kuće u dan subotnji, i nikakva posla ne radite, nego svetkujte dan subotnji, kao što sam zapovjedio vašim ocima. 024 JER 017 023 Oni me ne poslušaše i ne prikloniše uha svojega, nego tvrdovrato ne poslušaše i ne prihvatiše nauka. 024 JER 017 024 A vi, ako me poslušate - riječ je Jahvina - i ako ne budete nosili bremena na vrata ovoga grada, nego budete svetkovali dan subotnji, ne radeći nikakva posla, 024 JER 017 025 tada će na vrata ovoga grada ulaziti kraljevi koji sjede na prijestolju Davidovu, koji se voze kolima i jašu na konjima, oni i njihovi časnici, Judejci i Jeruzalemci, i ovaj će grad ostati dovijeka. 024 JER 017 026 I dolazit će iz gradova judejskih, iz okolice Jeruzalema, iz zemlje Benjaminove i iz Šefele, iz Gorja i iz Negeba, da prinesu paljenice, klanice, prinosnice i kad i da prinesu žrtvu zahvalnicu u Domu Jahvinu. 024 JER 017 027 Ali ako me ne poslušate te ne budete svetkovali dan subotnji, i ako budete nosili bremena ulazeći na vrata jeruzalemska u dan subotnji, tada ću potpaliti oganj na vratima njegovim: i plamen će proždrijeti dvore jeruzalemske, i neće se ugasiti.'” 024 JER 018 001 Ovo je riječ koju Jahve uputi Jeremiji: 024 JER 018 002 “Ustani i siđi u kuću lončarovu - ondje ću ti objaviti svoje riječi.” 024 JER 018 003 Siđoh, dakle, u kuću lončarovu, upravo je radio na lončarskom kolu. 024 JER 018 004 I kako bi se koji sud što bi ga načinio od ilovače u ruci lončarovoj pokvario, on bi opet od nje pravio drugi - već kako se lončaru svidjelo da napravi. 024 JER 018 005 I dođe mi riječ Jahvina: 024 JER 018 006 “Ne mogu li i ja s vama činiti kao ovaj lončar, dome Izraelov? - riječ je Jahvina. Evo, kao ilovača u ruci lončarovoj, i vi ste u mojoj ruci, dome Izraelov. 024 JER 018 007 Objavim li jednom kojem narodu ili kojem kraljevstvu da ću ga iskorijeniti, uništiti i razoriti, 024 JER 018 008 i taj se narod, protiv kojeg sam govorio, obrati od opačina i zloća, tada ću se ja pokajati za zlo koje mu bijah namijenio. 024 JER 018 009 Objavim li kojem narodu, ili kojem kraljevstvu, da ću ga izgraditi i posaditi, 024 JER 018 010 a on stane činiti što je zlo u mojim očima, ne slušajući glasa mojega, pokajat ću se za dobro koje sam im obećao. 024 JER 018 011 Zato sada reci Judejcima i Jeruzalemcima: 'Ovako govori Jahve: Evo, spremam vam zlo i snujem protiv vas osnove. Vratite se, dakle, svaki sa svoga zlog puta i popravite svoje putove i svoja djela.' 024 JER 018 012 Ali oni vele: 'Uzalud! Mi ćemo radije provoditi svoje osnove i činiti svaki po okorjelosti zlog srca svojega.'” 024 JER 018 013 Ovako govori Jahve: “Propitajte se po narodima: je li itko takvo što čuo? Toliku grozotu učini djevica Izraelova. 024 JER 018 014 Nestaje li s gorske vrleti snijeg libanonski? Mogu li presušiti vode daleke što studene teku? 024 JER 018 015 A narod moj mene zaboravi! Kad prinose ništavnosti, posrnuše na putovima svojim, na stazama drevnim, i hode stazama i putem neprohodnim. 024 JER 018 016 I tako su zemlju u pustoš obratili, na vječnu porugu, da se nad njom zgraža svaki prolaznik glavom mašući. 024 JER 018 017 Razvitlat ću ih pred neprijateljem, kao istočnjak; leđa, a ne lice, ja ću im pokazati u dan njine propasti.” 024 JER 018 018 I rekoše: “Hajdemo da se urotimo protiv Jeremije, jer svećeniku ne može nestati Zakona, ni mudrome savjeta, ni proroku besjede. Hajde, udarimo ga njegovim jezikom i pazimo budno na svaku riječ njegovu.” 024 JER 018 019 Poslušaj me, o Jahve, i čuj što govore moji protivnici. 024 JER 018 020 TÓa zar se dobro uzvraća zlim? A oni mi jamu kopaju! Sjeti se kako stajah pred licem tvojim da u tebe milost tražim za njih, da odvratim od njih jarost tvoju. 024 JER 018 021 Zato im djecu izruči gladi, maču ih predaj! Neka im žene ostanu jalove i udovice, neka im kuga pobije muževe, a mladići neka od mača u boju poginu. 024 JER 018 022 Neka se prolomi vapaj iz kuća njihovih kad iznenada na njih dovedeš čete pljačkaša. Jer oni iskopaše jamu da me uhvate, nogama mojim u potaji zamke namjestiše. 024 JER 018 023 Ti, o Jahve, znadeš sav njihov naum ubilački protiv mene. Ne oprosti im bezakonja njihova, ne izbriši im grijeha pred sobom. Neka padnu pred licem tvojim, obračunaj s njima u dan gnjeva svoga! 024 JER 019 001 Ovako mi reče Jahve: “Idi i kupi vrč glineni. Povedi sa sobom nekoliko starješina narodnih i svećeničkih. 024 JER 019 002 Pođi u Dolinu Ben Hinom, na ulazu Vrata lončarskih. Ondje proglasi riječi koje ću ti kazati. 024 JER 019 003 Reci im: Čujte riječ Jahvinu, kraljevi judejski i stanovnici jeruzalemski. Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Evo dovodim nesreću na ovo mjesto te će svima koji to čuju u ušima zazujati. 024 JER 019 004 Zato što su me ostavili i otuđili ovo mjesto prinoseći kad tuđim bogovima kojih ne poznavahu oci njihovi ni kraljevi judejski; i zato što su mjesto ovo natopili krvlju nevinih; 024 JER 019 005 i zato što pogradiše uzvišice Baalove da mu spaljuju sinove kao žrtve, a to im ja nikada ne naredih niti zapovjedih, niti mi je takvo što na um palo. 024 JER 019 006 Stoga, evo, dolaze dani - riječ je Jahvina - kad se ovo mjesto neće više zvati Tofet ni Dolina Ben Hinom nego Dolina klanja. 024 JER 019 007 Izjalovit ću na ovom mjestu naum Judeje i Jeruzalema i učiniti da svi poginu od neprijateljskog mača, od ruku onih što im rade o glavi. A trupla ću njihova dati za hranu pticama nebeskim i zvijerima poljskim. 024 JER 019 008 A grad ću ovaj učiniti ruglom i užasom: svaki koji prođe mimo nj zgrozit će se i zviždati zbog svih nesreća njegovih. 024 JER 019 009 I dat ću im da jedu meso sinova i kćeri svojih. Da, svaki će jesti meso bližnjega svoga zbog preteške nevolje kojom će ih pritisnuti njihovi neprijatelji što im rade o glavi.' 024 JER 019 010 Razbij vrč pred očima svojih pratilaca 024 JER 019 011 i reci im: Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Tako ću razbiti ovaj narod i ovaj grad, kao što se razbija sud lončarski, te se više ne da popraviti. U Tofetu će se ukapati, jer inače neće biti mjesta za ukapanje. 024 JER 019 012 Tako ću postupiti s ovim mjestom - riječ je Jahvina - i sa stanovnicima njegovim. I učinit ću grad ovaj sličnim Tofetu. 024 JER 019 013 I sve kuće jeruzalemske i kuće kraljeva judejskih bit će onečišćene kao mjesto Tofet: sve kuće kojima se na krovovima kad prinosi svoj vojsci nebeskoj i lijevaju ljevanice tuđim bogovima.'” 024 JER 019 014 Kad se Jeremija vratio iz Tofeta, kamo ga Jahve bijaše poslao da prorokuje, stade u predvorju Doma Jahvina te uze govoriti svemu narodu: 024 JER 019 015 “Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Evo, dovest ću na ovaj grad i na sve njegove gradiće sve zlo kojim sam im prijetio, jer ukrutiše vratove svoje ne slušajući riječi mojih.'” 024 JER 020 001 A svećenik Pašhur, sin Imerov, vrhovni nadzornik Doma Jahvina, ču kako Jeremija prorokuje te riječi. 024 JER 020 002 I Pašhur dade Jeremiju batinati i baci ga u klade što se nalaze kod gornjih vrata Benjaminovih, a u Domu su Jahvinu. 024 JER 020 003 A kad sutradan Pašhur pusti Jeremiju iz klada, reče mu Jeremija: “Jahve te više ne zove Pašhur već 'Užas odasvud'. 024 JER 020 004 Jer ovako govori Jahve: 'Evo, predajem te užasu, tebe i sve prijatelje tvoje, i poginut će od mača neprijatelja svojih, svojim ćeš očima vidjeti. I svu Judeju dat ću u ruke kralju babilonskom. On će ih odvesti u izgnanstvo u Babilon i mačem pobiti. 024 JER 020 005 I sve bogatstvo ovoga grada, sav njegov trudom stečeni imetak i sve dragocjenosti te sve blago kraljeva judejskih predat ću u ruke neprijateljima. Oni će sve opljačkati, ugrabiti i u Babilon odnijeti.' 024 JER 020 006 A ti ćeš se, Pašhure, sa svim svojim ukućanima seliti u Babilon. Da, u Babilon ćeš doći i ondje umrijeti i biti pokopan, ti i svi tvoji prijatelji kojima si laži prorokovao.” 024 JER 020 007 Ti me zavede, o Jahve, i dadoh se zavesti, nadjačao si me i svladao me. A sada sam svima na podsmijeh iz dana u dan, svatko me ismijava. 024 JER 020 008 Jer kad god progovorim, moram vikati, naviještati moram: “Nasilje! Propast!” Doista, riječ mi Jahvina postade na ruglo i podsmijeh povazdan. 024 JER 020 009 I rekoh u sebi: neću više na nj misliti niti ću govoriti u njegovo ime. Al' tad mi u srcu bi kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima mojim: uzalud se trudih da izdržim, ne mogoh više. 024 JER 020 010 Čuh klevete mnogih: “Užas odasvud! Prijavite! Mi ćemo ga prijaviti.” Svi koji mi bijahu prijatelji čekahu moj pad. “Možda ga zavedemo, pa ćemo njim ovladati i njemu se osvetiti!” 024 JER 020 011 Sa mnom je Jahve kao snažan junak! Zato će progonitelji moji posrnuti i neće nadvladati, postidjet će se veoma zbog poraza, zbog nezaboravne vječne sramote. 024 JER 020 012 O Jahve nad Vojskama, koji proničeš pravednika i vidiš mu bubrege i srce, daj da vidim kako im se osvećuješ, jer tebi povjerih parnicu svoju. 024 JER 020 013 Pjevajte Jahvi, hvalite Jahvu, jer on izbavi dušu sirote iz ruku zlikovaca. 024 JER 020 014 Proklet bio dan kad se rodih, dan kad me rodi majka moja ne bio blagoslovljen! 024 JER 020 015 Proklet bio čovjek koji ocu mom dojavi: “Rodio ti se sin, muškić!” i time mi oca obradova. 024 JER 020 016 Tom čovjeku bilo kao gradovima što ih Jahve nemilice razvali; već u cik zore čuo zapomaganje i poklike bojne u podne, 024 JER 020 017 jer me ne pogubi u majčinoj utrobi da bi majka bila moj grob, da bi joj utroba dovijeka ostala trudna! 024 JER 020 018 O, zašto izađoh iz majčina krila? Da vidim jad i nevolju i u sramoti da dokončam dane! 024 JER 021 001 Riječ koju Jahve uputi Jeremiji kad kralj Sidkija posla k njemu Pašhura, sina Malkijina, i svećenika Sefaniju, sina Maasejina, s porukom: 024 JER 021 002 “Hajde, upitaj Jahvu za nas, jer je Nabukodonozor, kralj babilonski, zavojštio na nas; možda će Jahve opet učiniti s nama čudo, pa će se neprijatelj povući pred nama.” 024 JER 021 003 Jeremija im reče: “Ovako recite Sidkiji: 024 JER 021 004 Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'Povući ću oružje koje je u vašim rukama, kojim se borite protiv kralja babilonskoga i Kaldejaca što vas napadaju izvan zidina, i skupiti ga usred ovoga grada. 024 JER 021 005 I sam ću se boriti protiv vas ispruženom rukom i snažnom mišicom, u srdžbi i gnjevu i velikoj jarosti. 024 JER 021 006 I strašnom kugom udarit ću stanovnike ovoga grada, ljude i životinje, i pomrijet će. 024 JER 021 007 Poslije toga ću - riječ je Jahvina - Sidkiju, kralja judejskoga, i njegove sluge i narod, i sve one koji preostadoše u tom gradu nakon pošasti, mača i gladi, predati u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, u ruke njihovih neprijatelja i u ruke onih koji im rade o glavi; on će ih sasjeći oštricom mača bez samilosti, bez milosrđa i bez smilovanja.' 024 JER 021 008 A ovom narodu reci: 'Ovako govori Jahve: Evo stavljam pred vas put života i put smrti. 024 JER 021 009 Tko ostane u ovom gradu, poginut će od mača, gladi i kuge. A tko izađe, te se preda Kaldejcima koji vas opsjedaju, spasit će život - život će mu ostati kao plijen. 024 JER 021 010 Jer, okrenuh lice svoje ovomu gradu na zlo, a ne na dobro - riječ je Jahvina - i bit će izručen u ruke kralja babilonskoga, i on će ga vatrom spaliti.'” 024 JER 021 011 Kraljevskom domu Judeje. Čujte riječ Jahvinu, 024 JER 021 012 dome Davidov! Ovako govori Jahve: “Svako jutro sudite pravedno, izbavite potlačene iz ruku tlačitelja, ili će moj gnjev planut' poput vatre, raspalit' se neugasivo zbog vaših opačina. 024 JER 021 013 Evo me protiv tebe koji stanuješ na Pećini dolinskoj - riječ je Jahvina - protiv vas koji kažete: 'Tko može na nas navaliti, tko u naše nastambe prodrijeti?' 024 JER 021 014 Al' ja ću vam platiti prema plodu djela vaših - riječ je Jahvina. - Oganj ću podmetnuti šumi njegovoj i proždrijet će sve oko nje!” 024 JER 022 001 Ovako govori Jahve: “Siđi u palaču kralja judejskoga i objavi ondje ovu riječ. 024 JER 022 002 Reci: Slušaj riječ Jahvinu, kralju judejski, koji sjediš na prijestolju Davidovu, ti i tvoje sluge i tvoj narod koji ulaze na ova vrata. 024 JER 022 003 Ovako govori Jahve: 'Činite pravo i pravicu, izbavite potlačene iz ruku tlačitelja! Ne činite krivo strancu, siroti, udovici, ne tlačite ih i ne prolijevajte krvi nedužne na ovome mjestu. 024 JER 022 004 Jer budete li se istinski vladali po riječi ovoj, na vrata ovog dvora ulazit će kraljevi što sjede na prijestolju Davidovu, voze se na kolima i jašu na konjima - oni, njihove sluge i njihov narod. 024 JER 022 005 Ako pak ne poslušate ovih riječi, zaklinjem se sobom - riječ je Jahvina - da ću taj dvor pretvoriti u ruševinu!'” 024 JER 022 006 Jer ovako govori Jahve o dvoru kralja judejskoga: “Ti si za me Gilead, vrh libanonski. Ali, uistinu, pretvorit ću te u pustinju, u grad nenastanjen. 024 JER 022 007 Spremit ću protiv tebe zatirače, svakoga s oružjem njegovim, nek' posijeku izabrane ti cedrove i u vatru ih pobacaju.” 024 JER 022 008 Mnoštvo će naroda prolaziti mimo taj grad i pitat će jedan drugoga: “Zašto je Jahve tako postupio s ovim velikim gradom?” 024 JER 022 009 Odgovorit će im: “Jer su ostavili Savez Jahve, Boga svoga, klanjali se drugim bogovima i služili im.” 024 JER 022 010 Ne oplakujte mrtvoga, ne jadikujte za njim. Radije plačite za onim koji odlazi, jer se nikad više neće vratiti ni rodne grude vidjeti. 024 JER 022 011 Jer ovako govori Jahve o Šalumu, sinu Jošijinu, kralju judejskomu, koji kraljevaše mjesto oca svoga i morade otići iz ovoga mjesta: “Nikad se više neće vratiti, 024 JER 022 012 nego će umrijeti u mjestu kamo ga izagnaše, a ovu zemlju nikad više neće vidjeti.” 024 JER 022 013 Jao onom koji kuću gradi nepravedno i gornje odaje diže bez prava; koji bližnjega tjera na tlaku i plaću mu ne isplaćuje; 024 JER 022 014 koji kaže: “Sagradit ću sebi kuću prostranu i prozračne gornje odaje!” koji probija prozore, oblaže ih cedrovinom crveno obojenom. 024 JER 022 015 Jesi li zato kralj što se cedrom razmećeš? Nije li ti i otac jeo i pio, ali je činio pravo i pravicu i zato mu bješe dobro. 024 JER 022 016 Branio je pravo siromaha i jadnika, i zato mu bješe dobro. Zar ne znači to mene poznavati? - riječ je Jahvina. 024 JER 022 017 Ali tvoje oči i srce idu samo za dobitkom, da krv nevinu prolijevaš, da nasilje činiš i krivdu. 024 JER 022 018 Zato ovako govori Jahve o Jojakimu, sinu Jošijinu, kralju judejskom: “Za njim neće naricati: 'Jao, brate moj! Jao, sestro moja!' Za njim neće naricati: 'Jao, gospodaru! Jao, veličanstvo!' 024 JER 022 019 Pokopat će ga k'o magarca, izvući ga i baciti izvan vrata Jeruzalema.” 024 JER 022 020 “Popni se na Libanon i viči, po Bašanu nek' se ori glas, s Abarima buči, jer svi su tvoji prijatelji slomljeni! 024 JER 022 021 Lijepo sam te svjetovao u danima mirnim, al' ti mi reče: 'Neću slušati!' Tako se vladaš od mladosti: ne slušaš glasa mojega. 024 JER 022 022 Sve će tvoje pastire vjetar popasti, a ljubavnici će tvoji u izgnanstvo. Tada ćeš se stidjet' i sramiti zbog sve pakosti svoje. 024 JER 022 023 Ti što prebivaš na Libanonu, ti što se gnijezdiš po cedrovima, kako li ćeš stenjati kad bolovi te spopadnu, trudovi porodilje. 024 JER 022 024 Života mi moga - riječ je Jahvina - kad bi Konija, sin Jojakimov, kralj judejski, bio pečatnjak na mojoj desnici, ja bih ga strgao s prsta. 024 JER 022 025 Dat ću te u ruke onima koji ti rade o glavi, u ruke onima pred kojima dršćeš, u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskog, i u ruke Kaldejaca. 024 JER 022 026 I bacit ću tebe i majku koja te rodila u drugu zemlju gdje se niste rodili; tamo ćete umrijeti. 024 JER 022 027 Ali u zemlju u koju čeznu da se vrate neće se vratiti!” 024 JER 022 028 TÓa zar je taj čovjek Konija sud prezren, razbijen? Il' posuda što nikom se ne sviđa? Zašto bjehu protjerani on i potomstvo, prognani u zemlju koja im je posve neznana? 024 JER 022 029 Zemljo, zemljo, zemljo, poslušaj riječ Jahvinu. 024 JER 022 030 Ovako govori Jahve: “Upišite za ovoga čovjeka: 'Bez djece. Život mu se nije posrećio. Nitko od potomstva njegova neće sjesti na prijesto Davidov ni vladati Judejom.'” 024 JER 023 001 “Jao pastirima koji upropašćuju i raspršuju ovce paše moje” - riječ je Jahvina. 024 JER 023 002 Stoga ovako govori Jahve, Bog Izraelov, protiv pastira koji pasu narod moj: “Vi ste raspršili ovce moje, rastjerali ih, niste se brinuli za njih. Zato ću se ja sada pobrinuti za vas zbog zlodjela vaših - riječ je Jahvina. 024 JER 023 003 I sam ću skupiti ostatak svojih ovaca iz svih zemalja kamo sam ih raspršio i vratiti ih na ispaše njihove: bit će plodne i množit će se. 024 JER 023 004 I podići ću im pastire da ih pasu te se ničega više neće bojati ni plašiti, niti će se gubiti” - riječ je Jahvina. 024 JER 023 005 “Evo dolaze dani - riječ je Jahvina - podići ću Davidu izdanak pravedni. On će vladati kao kralj i biti mudar i činit će pravo i pravicu u zemlji. 024 JER 023 006 U njegove će dane Judeja biti spašena i Izrael će živjeti spokojno. I evo imena kojim će ga nazivati: 'Jahve, Pravda naša.' 024 JER 023 007 Zato, evo, dolaze dani - riječ je Jahvina - kad se više neće govoriti: 'Živoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz zemlje egipatske', 024 JER 023 008 nego: 'Živoga mi Jahve koji potomstvo doma Izraelova izvede i dovede iz zemlje sjeverne i iz svih zemalja kamo ih bijaše prognao, tako da obitavaju u zemlji svojoj.'” 024 JER 023 009 Prorocima. Srce je u meni skrhano, dršću mi kosti, sličan sam pijancu, čovjeku kojim vino ovlada, pred licem Jahvinim i njegovim svetim riječima: 024 JER 023 010 “Jer zemlja je puna preljubnika; zbog tih se ljudi zemlja u crno zavila, a ispaše u pustinji sagorješe. Njihova je trka zloba, a moć im je nepravda. 024 JER 023 011 Da, i prorok i svećenik zlikovci su, čak i u Domu svome nađoh im pakost” - riječ je Jahvina. 024 JER 023 012 Stog' će im se puti prometnuti u tlo klizavo: u mraku će posrtati i padati. Jer ja ću na njih svaliti nesreću u godine kazne njihove” - riječ je Jahvina. 024 JER 023 013 “I u proroka Samarije vidjeh mnoge ludosti: prorokuju u Baalovo ime i zavode narod moj izraelski. 024 JER 023 014 Ali u proroka jeruzalemskih vidjeh strahote: preljub, prijevarne putove, jačaju ruke zločincima, te se nitko od zločina svojih ne obraća. Svi su mi oni kao Sodoma, a žitelji kao Gomora!” 024 JER 023 015 I zato Jahve nad Vojskama ovako govori o prorocima: “Evo, nahranit ću ih pelinom i napojiti vodom zatrovanom, jer od proroka jeruzalemskih potječe pokvara u svoj zemlji.” 024 JER 023 016 Ovako govori Jahve nad Vojskama: “Ne slušajte riječi proroka: oni vas obmanjuju, objavljuju viđenja srca svoga, a ne što dolazi iz usta Jahvinih; 024 JER 023 017 govore onima što preziru riječ Jahvinu: 'Bit će s vama mir!' a onima što slijede glas svog srca okorjelog: 'Nikakvo vas zlo neće snaći!'” 024 JER 023 018 TÓa tko bijaše na vijećanju Jahvinu, tko je vidio, tko slušao riječ njegovu? Tko ju je shvatio te je može objaviti? 024 JER 023 019 Gle, nevrijeme Jahvino: jarost provaljuje, razmahuje se vihor silan i svaljuje na glave bezbožničke. 024 JER 023 020 Jahvin se gnjev neće stišati, dok on ne izvrši i ne ispuni naume srca svojega. U dane posljednje jasno ćete to razumjeti. 024 JER 023 021 “Ne poslah ti proroka, a ipak trče! Ne govorih im, a ipak prorokuju! 024 JER 023 022 Jest, da bijahu na mom vijećanju, moje bi riječi narodu mom obznanili, i kušali ih svrnuti sa zla puta njihova i od zlodjela njihovih! 024 JER 023 023 TÓa, zar sam ja Bog samo iz blizine - riječ je Jahvina - zar iz daljine nisam više Bog? 024 JER 023 024 Može li se tko skriti u skrovištima da ga ja ne vidim? - riječ je Jahvina. Ne ispunjam li ja nebo i zemlju? - riječ je Jahvina. 024 JER 023 025 Čuo sam što govore proroci koji prorokuju laži u ime moje i tvrde: 'Usnio sam! Usnio sam!' 024 JER 023 026 Dokle će među prorocima biti onih koji prorokuju laž i objavljuju prijevaru srca svojega? 024 JER 023 027 Misle da će svojim snima što ih jedan drugom pripovijedaju postići da narod moj zaboravi ime moje, kao što već oci njihovi zaboraviše ime moje uz Baala! 024 JER 023 028 Prorok koji je usnio san neka samo pripovijeda svoj san, a u koga je riječ moja, neka po istini objavljuje riječ moju!” “Što je zajedničko slami i žitu? - riječ je Jahvina. 024 JER 023 029 Nije li riječ moja poput vatre - riječ je Jahvina - i nije li slična malju što razbija pećinu? 024 JER 023 030 Evo me stoga protiv proroka - riječ je Jahvina - koji jedan drugome kradu moje riječi. 024 JER 023 031 Evo me protiv proroka - riječ je Jahvina - koji mlate jezikom i proroštva kuju. 024 JER 023 032 Evo me protiv proroka - riječ je Jahvina - koji prorokuju izmišljene snove i pripovijedajući ih zavode narod moj izmišljotinama svojim i lažima. A ja ih nisam poslao, niti sam im što zapovjedio, niti su narodu ovome od kakve koristi - riječ je Jahvina. 024 JER 023 033 A ako te ovaj narod, ili prorok, ili svećenik, zapita: 'Što je breme Jahvino?' odgovori im: 'Vi ste breme Jahvino i ja vas odbacujem' - riječ je Jahvina. 024 JER 023 034 A reče li koji prorok ili svećenik, ili tko iz naroda: 'Breme Jahvino', kaznit ću toga čovjeka i dom njegov. 024 JER 023 035 Ovako morate govoriti svaki svome bližnjemu i svaki svome bratu: 'Što je Jahve odgovorio?' ili 'Što je Jahve rekao?' 024 JER 023 036 Ali 'Breme Jahvino' da više niste spomenuli, jer je breme svakome riječ njegova.” Jer vi iskrivljujete riječi Boga živoga, Jahve nad Vojskama, našega Boga! 024 JER 023 037 Ovako reci proroku: “Što ti je Jahve odgovorio?” ili “Što je Jahve rekao?” 024 JER 023 038 Ali ako kažete “Breme Jahvino”, ovako govori Jahve: “Zato što se služite riječju 'Breme Jahvino', premda sam vam poručio da je ne izgovarate, 024 JER 023 039 ja ću visoko podići i odbaciti od lica svojega vas i vaš grad što ga dadoh vama i ocima vašim! 024 JER 023 040 I svalit ću na vas vječnu sramotu i vječnu porugu koja se neće zaboraviti.” 024 JER 024 001 Jahve mi pokaza, i gle: dvije kotarice smokava stajahu pred Domom Jahvinim, pošto Nabukodonozor, kralj babilonski, odvede iz Jeruzalema i izagna u Babilon Jekoniju, sina Jojakimova, kralja judejskoga, zajedno s knezovima judejskim, kovačima i bravarima. 024 JER 024 002 U jednoj kotarici bijahu izvrsne smokve, kakve već jesu rane smokve; a u drugoj bijahu pokvarene smokve, tako rđave da se ne mogahu jesti. 024 JER 024 003 I Jahve me upita: “Jeremija, što vidiš?” A ja odgovorih: “Smokve! Dobre su vrlo dobre, a loše su vrlo loše - tako loše da nisu za jelo.” 024 JER 024 004 I dođe mi riječ Jahvina: 024 JER 024 005 Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: “Kao na ove dobre smokve, tako ću milostivo pogledati na sužnje judejske koje sam s ovoga mjesta prognao u zemlju kaldejsku. 024 JER 024 006 I milostivo ću svrnuti oči na njih i vratiti ih u ovu zemlju. Ponovo ću ih podići i neću ih više uništiti; opet ću ih posaditi i neću ih više iščupati. 024 JER 024 007 I dat ću im srce da me poznaju da sam ja Jahve, da budu narod moj, a ja Bog njihov, jer će se oni svim srcem svojim opet k meni obratiti. 024 JER 024 008 Ali kao s lošim smokvama koje su tako loše da nisu za jelo - da, riječ je Jahvina - tako ću postupiti i sa Sidkijom, kraljem judejskim, s njegovim knezovima i sa svim Jeruzalemcima što preostadoše u ovoj zemlji i s onima što se u Egiptu nastaniše. 024 JER 024 009 Učinit ću da budu na užas svim kraljevstvima zemaljskim, na sramotu i porugu, na ruglo i kletvu posvuda kamo ih protjeram. 024 JER 024 010 I poslat ću na njih mač, glad i kugu dok se ne istrijebe sa zemlje koju dadoh njima i ocima njihovim.” 024 JER 025 001 Riječ upućena Jeremiji o svem narodu judejskom, četvrte godine Jojakima, sina kralja judejskog - to je prve godine Nabukodonozora, kralja babilonskog. 024 JER 025 002 Prorok 024 JER 025 003 Od trinaeste godine Jošije, sina Amonova, kralja judejskoga, sve do dana današnjeg, ove dvadeset i tri godine, dolazila mi je riječ Jahvina i ja sam vam jednako govorio, ali me niste slušali. 024 JER 025 004 I Jahve je svejednako slao k vama sve sluge svoje, proroke, ali vi niste slušali i niste prignuli uši svoje da čujete. 024 JER 025 005 I govorahu vam: “Vratite se svaki sa zla puta svojega i od zlih djela svojih i ostanite u zemlji koju Jahve dade vama i ocima vašim za sva vremena; 024 JER 025 006 i ne idite za tuđim bogovima da im služite i da im se klanjate; i ne gnjevite me djelima ruku svojih, pa vam neću ništa nažao učiniti. 024 JER 025 007 Ali me niste poslušali - riječ je Jahvina - nego me razgnjeviste djelima ruku svojih, na svoju nesreću!” 024 JER 025 008 Zato ovako govori Jahve nad Vojskama: “Jer niste poslušali mojih riječi, 024 JER 025 009 evo, ja ću poslati i podignuti sve narode sa sjevera - riječ je Jahvina - i slugu svoga Nabukodonozora, kralja babilonskoga, i dovest ću ih na ovu zemlju i na njene stanovnike i na sve okolne narode; izručit ću ih kletom uništenju i učinit ću ih užasom i ruglom, vječnim razvalinama. 024 JER 025 010 I ugušit ću među njima svaki glas radosti i veselja, klicanje zaručnika i zaručnice i klopot žrvnja i svjetlost svjetiljke. 024 JER 025 011 Sva će se zemlja pretvoriti u pustoš i pustinju i svi će narodi služiti kralju babilonskom sedamdeset godina. 024 JER 025 012 Ali kad se navrši sedamdeset godina, kaznit ću kralja babilonskog i narod onaj - riječ je Jahvina - za bezakonje njihovo i zemlju kaldejsku i pretvorit ću ih u vječne razvaline. 024 JER 025 013 Dovest ću na tu zemlju sve što sam protiv nje rekao - sve je to napisano u ovoj knjizi, što prorokova Jeremija za sve narode.” 024 JER 025 014 “I oni će služiti mnogim narodima i velikim kraljevima i platit ću im po njihovim činima i po djelima ruku njihovih.” 024 JER 025 015 Ovako mi reče Jahve, Bog Izraelov: “Uzmi ovaj pehar vina iz moje ruke i napoji njime sve narode kojima ću te poslati. 024 JER 025 016 Neka piju dok ne zateturaju i dok se ne izbezume zbog mača što ću ga među njih poslati.” 024 JER 025 017 I uzeh pehar iz ruke Jahvine i napojih njime sve narode kojima me Jahve bijaše poslao: 024 JER 025 018 Jeruzalem i gradove judejske s njihovim kraljevima i knezovima, neka budu razvalina, pustoš, ruglo i prokletstvo, kao što su i danas; 024 JER 025 019 faraona, kralja egipatskoga, s njegovim slugama i knezovima i narodom njegovim 024 JER 025 020 i svu onu mješavinu naroda: sve kraljeve zemlje Usa, sve kraljeve zemlje filistejske, Aškelon, Gazu, Ekron i ono što ostade od Ašdoda; 024 JER 025 021 Edom, Moab i sinove Amonove; 024 JER 025 022 sve kraljeve Tira, sve kraljeve Sidona, kraljeve otoka onkraj mora; 024 JER 025 023 Dedan, Temu, Buz i sve one ostriženih zalizaka, 024 JER 025 024 sve kraljeve Arabije, sve kraljeve mješavine naroda koji obitavaju u pustinji; 024 JER 025 025 sve kraljeve Zimrija, sve kraljeve Elama i sve kraljeve Medije; 024 JER 025 026 sve kraljeve Sjevera, blize i daleke, jednog za drugim, i sva kraljevstva na licu zemlje. A kralj Šešak pit će poslije njih. 024 JER 025 027 I reci im: “Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Pijte! Opijte se! Bljujte! Padnite da se više ne dignete od mača koji ću pustiti među vas.' 024 JER 025 028 Ako ne bi htjeli uzeti pehar iz tvoje ruke da piju, reci im: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Morate piti! 024 JER 025 029 Jer, evo, ja sam počeo kažnjavati grad koji se zove mojim imenom. A vi zar da prođete bez kazne? Ne, nećete ostati nekažnjeni, jer ću sam dozvati mač da udari na sve stanovnike zemlje' - riječ je Jahve nad Vojskama. 024 JER 025 030 Ti im, dakle, prorokuj sve riječi ove i reci im: 'Jahve reče sa visine, iz svetoga stana grmi glasom, riče iza glasa protiv pašnjaka svoga, podvikuje kao oni što grožđe gaze. Do svih stanovnika zemlje 024 JER 025 031 dopire bojni klik - do nakraj svijeta - jer Jahve se parbi s narodima, izlazi na sud sa svakim tijelom, bezbožnike će maču izručiti - riječ je Jahvina. 024 JER 025 032 Ovako govori Jahve nad Vojskama: Evo, nesreća već zahvaća narod za narodom; nevrijeme strašno već se prolama s krajeva zemlje.'” 024 JER 025 033 U onaj dan bit će pobijenih Jahvinih s jednoga kraja svijeta do drugoga. Za njima nitko neće naricati, niti će ih tko pokupiti i sahraniti; ostat će kao gnoj po zemlji. 024 JER 025 034 Kukajte, pastiri, i vičite, valjajte se po prašini, vodiči stada, jer vam se ispuniše dani za klanje, popadat ćete ko ovnovi izabrani. 024 JER 025 035 Više nema utočišta pastirima, niti spasa vodičima stada. 024 JER 025 036 Čuj, kako vapiju pastiri, kako kukaju vodiči stada, jer Jahve pustoši pašnjak njihov, 024 JER 025 037 mirna su pasišta poharana od jarosna gnjeva Jahvina. 024 JER 025 038 Lav ostavlja guštaru jer će zemlja njihova opustjeti od mača pustošničkog, od jarosnog gnjeva Jahvina. 024 JER 026 001 U početku kraljevanja Jojakima, sina Jošijina, kralja Judina, dođe mi riječ Jahvina. 024 JER 026 002 Ovako govori Jahve: “Stani u predvorju Doma Jahvina i svim gradovima judejskim koji dolaze da se poklone u Domu Jahvinu naviještaj sve riječi koje sam ti zapovjedio da im kažeš. I ne izostavi ni jedne jedine. 024 JER 026 003 Možda će poslušati i vratiti se svaki sa zla puta svoga, pa ću se pokajati za zlo koje naumih učiniti zbog zlodjela njihovih. 024 JER 026 004 Reci im: 'Ovako govori Jahve: Ako me ne poslušate da hodite po Zakonu što ga stavih pred vas, 024 JER 026 005 slušajući riječi slugu mojih proroka koje vam neumorno šaljem, premda ih do sada niste slušali, 024 JER 026 006 postupit ću s ovim Domom kao sa Šilom i učinit ću da ovaj grad bude prokletstvo za sve narode na zemlji.'” 024 JER 026 007 I svećenici i proroci i sav narod slušahu Jeremiju kako naviješta te riječi u Domu Jahvinu. 024 JER 026 008 A kad Jeremija izreče sve ono što mu je Gospod zapovjedio da naviješta svemu narodu, zgrabiše ga svećenici i proroci govoreći: “Platit ćeš glavom! 024 JER 026 009 Zašto si u ime Jahvino prorokovao: 'Postupit ću s ovim Domom kao sa Šilom i ovaj će grad biti opustošen te nitko više u njemu neće stanovati?'” I sav se narod skupi na Jeremiju u Domu Jahvinu. 024 JER 026 010 Čuvši to, starješine judejske dođoše iz kraljevskog dvora u Dom Jahvin i sjedoše pred Nova vrata Doma Jahvina. 024 JER 026 011 Tada svećenici i proroci rekoše starješinama i svemu narodu: “Ovaj je čovjek zaslužio smrt jer je prorokovao protiv ovoga grada, kao što ste čuli na svoje uši.” 024 JER 026 012 Tada Jeremija reče starješinama i svemu narodu: “Jahve me posla da prorokujem protiv ovoga Doma i ovoga grada sve ono što ste čuli. 024 JER 026 013 Popravite, dakle, putove svoje i djela svoja i slušajte glas Jahve, Boga svoga: i pokajat će se za zlo kojim vam se zaprijetio. 024 JER 026 014 Ja sam, evo, u vašim rukama. Učinite sa mnom što vam se čini dobro i pravo. 024 JER 026 015 Ali dobro znajte: ako me pogubite, krv nedužnu navalit ćete na sebe, na ovaj grad i na njegove stanovnike. Jer, zaista, Jahve me posla k vama da u vaše uši govorim sve ove riječi.” 024 JER 026 016 Tada rekoše starješine i sav narod svećenicima i prorocima: “Ovaj čovjek nipošto ne zaslužuje smrt, jer nam je govorio u ime Jahve, Boga našega.” 024 JER 026 017 Nato ustadoše i neki od najuglednijih u zemlji te rekoše svemu mnoštvu naroda što se ondje okupilo: 024 JER 026 018 “Mihej Morešećanin prorokovaše u dane Ezekije, kralja judejskog, i govoraše svemu narodu judejskom: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Sion će biti polje preorano, Jeruzalem ruševina, a Goru Doma ovog šuma će prekriti.' 024 JER 026 019 Je li ga zato pogubio Ezekija, kralj judejski, i sva Judeja? Nisu li se pobojali Jahve i nastojali da Jahvu umilostive, te se Jahve pokaja za zlo kojim im se bijaše zaprijetio? A mi, zar da na duše svoje navalimo tako velik zločin?” 024 JER 026 020 Bijaše ondje još neki koji prorokovaše u ime Jahvino, Urija, sin Šemajin, rodom iz Kirjat Jearima. I on prorokovaše protiv ovoga grada i zemlje ove kao i Jeremija. 024 JER 026 021 A kad je kralj Jojakim sa svim ratnicima i zapovjednicima čuo te riječi, tražio je da ga smakne. Čuvši to, Urija se prestraši i pobježe u Egipat. 024 JER 026 022 Ali kralj Jojakim posla u Egipat Elnatana, sina Akborova, s nekoliko ljudi; 024 JER 026 023 dovedoše oni Uriju iz Egipta i odvedoše ga kralju Jojakimu, koji ga mačem pogubi, a truplo njegovo baci na groblje prostoga puka. 024 JER 026 024 Ali Ahikam, sin Šafanov, zaštiti Jeremiju te ga ne predaše u ruke narodu da ga pogube. 024 JER 027 001 U početku kraljevanja Sidkije, sina Jošije, kralja judejskoga, uputi Jahve Jeremiji ovu riječ. 024 JER 027 002 Ovako mi reče Jahve: “Načini sebi užad i jaram i stavi ga sebi na vrat. 024 JER 027 003 Zatim poruči kralju edomskom, kralju moapskom, kralju amonskom, kralju tirskom i kralju sidonskom, po njihovim izaslanicima koji su došli u Jeruzalem kralju judejskom Sidkiji. 024 JER 027 004 Naredi im da poruče svojim gospodarima: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov! Ovako poručite svojim gospodarima: 024 JER 027 005 Ja sam snagom svojom svesilnom i rukom ispruženom stvorio zemlju, ljude i životinje na zemlji. I ja to dajem kome hoću. 024 JER 027 006 Sada, dakle, sve te zemlje dajem u ruke Nabukodonozoru, kralju babilonskom, sluzi svojemu; dajem mu i poljsko zvijerje da mu služi. 024 JER 027 007 I svi će narodi služiti njemu i njegovu sinu, i sinu njegova sina, dok i njegovoj zemlji ne kucne čas te i njega ne upokore moćni narodi i veliki kraljevi. 024 JER 027 008 Ako koji narod, ili kraljevstvo, ne htjedne služiti Nabukodonozora, kralja babilonskoga, ne hoteć' se upregnuti u jaram kralja babilonskog, taj ću narod kazniti mačem, glađu i kugom - riječ je Jahvina - dok ga sasvim ne zatrem rukom njegovom. 024 JER 027 009 Ne slušajte, dakle, svojih proroka, gatalaca, sanjara, zvjezdara svojih i čarobnjaka koji vam govore: 'Ne, vi nećete služiti kralju babilonskom!' 024 JER 027 010 Jer vam oni laž prorokuju samo da vas udalje iz vaše zemlje, da vas otjeram pa da propadnete. 024 JER 027 011 Ali narod koji se upregne u jaram kralja babilonskoga da mu služi ostavit ću na miru u zemlji njegovoj - riječ je Jahvina - da je obrađuje i u njoj živi.'” 024 JER 027 012 Sve sam to rekao Sidkiji, kralju judejskom, govoreći: “Upregnite se u jaram kralja babilonskoga i pokorite se njemu i narodu njegovu da ostanete živi. 024 JER 027 013 Zašto da poginete, ti i narod tvoj, od mača, gladi i kuge, kao što se Jahve zaprijetio narodu koji se ne podvrgne kralju babilonskom? 024 JER 027 014 Ne slušajte, dakle, riječi onih proroka koji vam govore: 'Vi nećete služiti kralju babilonskom.' Oni vam laž prorokuju. 024 JER 027 015 'Jer nisam ih ja poslao da vam prorokuju - riječ je Jahvina - nego vam oni laž prorokuju u moje ime, da vas otjeram iz vaše zemlje, pa da propadnete - vi i proroci koji vam prorokuju.'” 024 JER 027 016 I svećenicima i svemu ovom narodu rekao sam: “Ovako govori Jahve: 'Ne slušajte riječi svojih proroka koji vam ovako prorokuju: Evo, posuđe Doma Jahvina bit će uskoro vraćeno iz Babilona.' Oni vam laži prorokuju. 024 JER 027 017 Ne slušajte ih! Pokorite se kralju babilonskom da ostanete živi! Zašto da ovaj grad postane ruševina? 024 JER 027 018 Ako su oni zaista proroci, te ako je u njima riječ Jahvina, neka mole Jahvu nad Vojskama da i posuđe što još ostade u Domu Jahvinu i u dvoru kraljeva judejskih i u Jeruzalemu ne dospije u Babilon! 024 JER 027 019 Jer ovako govori Jahve o stupovima, moru, podnožjima i o preostalom posuđu što još ostade u ovome gradu - 024 JER 027 020 što još Nabukodonozor, kralj babilonski, ne uze sa sobom onda kad odvede u izgnanstvo iz Jeruzalema u Babilon Jekoniju, sina Jojakimova, kralja judejskoga, i sve odličnike judejske i jeruzalemske. 024 JER 027 021 Da, ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov, o posuđu koje preostade u Domu Jahvinu, u dvoru kralja judejskog, i u Jeruzalemu: 024 JER 027 022 'U Babilon će ih odnijeti i ondje će ostati sve do dana kad ja odem po njih - riječ je Jahvina. I ja ću sve to donijeti i postaviti na ovo mjesto!'” 024 JER 028 001 Iste godine, u početku kraljevanja Sidkije, kralja judejskoga, četvrte godine, petog mjeseca, Hananija, sin Azurov, prorok rodom iz Gibeona, reče mi u Domu Jahvinu pred svim svećenicima i svim narodom: 024 JER 028 002 “Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Skršit ću jaram kralja babilonskoga. 024 JER 028 003 Do dvije godine vratit ću na ovo mjesto sve posuđe Doma Jahvina koje je Nabukodonozor, kralj babilonski, odavde uzeo i odnio u Babilon. 024 JER 028 004 A tako i Jekoniju, sina Jojakimova, kralja judejskoga, i sve izgnanike judejske, koji dospješe u Babilon, također ću vratiti na ovo mjesto - riječ je Jahvina - jer ću skršiti jaram kralja babilonskoga.'” 024 JER 028 005 Tada prorok Jeremija odgovori proroku Hananiji pred svećenicima i pred svim narodom koji bijahu u Domu Jahvinu. 024 JER 028 006 Reče prorok Jeremija: “Amen! Učinio Jahve tako! Ispunio Jahve riječi koje si prorokovao i vratio ovamo sve posuđe iz Doma Jahvina i sve izgnanike iz Babilona. 024 JER 028 007 Ali čujder i ovu riječ koju ću kazati na tvoje uši i na uši svega naroda. 024 JER 028 008 Proroci koji su bili prije mene i tebe, odiskona prorokovahu mnogim moćnim zemljama i velikim kraljevstvima rat, glad, kugu. 024 JER 028 009 Ali o proroku koji proriče mir možeš istom kad se ispuni njegova proročka riječ znati da ga je zaista Jahve poslao.” 024 JER 028 010 Tada prorok Hananija skide jaram s vrata proroka Jeremije i skrši ga. 024 JER 028 011 I reče Hananija pred svim narodom: “Ovako govori Jahve: 'Evo, ovako ću - za dvije godine - skršiti jaram Nabukodonozora, kralja babilonskoga, s vrata svih naroda!'” Tada prorok Jeremija ode svojim putem. 024 JER 028 012 A kad prorok Hananija skrši jaram s vrata proroka Jeremije, dođe riječ Jahvina Jeremiji: 024 JER 028 013 “Idi i ovako reci Hananiji: 'Ovako govori Jahve: Ti si skršio drveni jaram, ali ću ja mjesto njega načiniti željezni.' 024 JER 028 014 Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Željezni ću jaram staviti oko vrata svih ovih naroda da ih podvrgnem Nabukodonozoru, kralju babilonskom, i služit će mu, jer ja sam njemu podložio čak i poljsku zvjerad!'” 024 JER 028 015 I prorok Jeremija reče proroku Hananiji: “Čuj me dobro, Hananija! Tebe nije poslao Jahve, a ti si u narodu pobudio varave nade. 024 JER 028 016 Zato ovako govori Jahve: 'Gle, brišem te s lica zemlje! Umrijet ćeš još ove godine, jer si propovijedao pobunu protiv Jahve!'” 024 JER 028 017 I umrije prorok Hananija te godine u sedmom mjesecu. 024 JER 029 001 Evo, ovo su riječi poslanice koju prorok Jeremija iz Jeruzalema posla Ostatku izgnanstva - starješinama, svećenicima i prorocima i svemu preostalom narodu što ga Nabukodonozor iz Jeruzalema bijaše odveo u Babilon, 024 JER 029 002 pošto kralj Jekonija i kraljica-majka, dvorjanici, odličnici judejski i jeruzalemski, kovači i bravari ostaviše Jeruzalem. 024 JER 029 003 Poslanica je poslana po Elasi, sinu Šafanovu, i Gemarji, sinu Hilkijinu, koje Sidkija, kralj judejski, posla u Babilon Nabukodonozoru, kralju babilonskom. Evo sadržaja: 024 JER 029 004 “Ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov: 'Svima izgnanicima koje odvedoh iz Jeruzalema u Babilon! 024 JER 029 005 Gradite kuće i nastanite se, sadite vrtove i uživajte urod njihov! 024 JER 029 006 Ženite se i rađajte sinove i kćeri! Ženite svoje sinove i udajite svoje kćeri da i oni rađaju sinove i kćeri! Množite se da se ne smanjite! 024 JER 029 007 Ištite mir zemlji u koju vas izagnah, molite se za nju Jahvi, jer na njezinu miru počiva i vaš mir!' 024 JER 029 008 Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Ne dajte da vas obmanjuju vaši proroci koji su među vama, vaši gataoci! Ne povodite se za snovima koje oni sanjaju! 024 JER 029 009 Jer oni vam laž prorokuju u moje ime, a ja ih nisam poslao' - riječ je Jahvina.” 024 JER 029 010 Jer ovako govori Jahve: 'Istom kad se Babilonu ispuni onih sedamdeset godina, ja ću vas pohoditi te vam ispuniti dobro obećanje da ću vas vratiti na ovo mjesto. 024 JER 029 011 Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam - riječ je Jahvina - naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu. 024 JER 029 012 Tada ćete me zazivati, dolaziti k meni, moliti mi se i ja ću vas uslišati. 024 JER 029 013 Tražit ćete me i naći me jer ćete me tražiti svim srcem svojim. 024 JER 029 014 I pustit ću da me nađete - riječ je Jahvina. Izmijenit ću udes vaš i sabrati vas iz svih naroda i sa svih mjesta kamo vas odagnah - riječ je Jahvina. I vratit ću vas na mjesto odakle vas u izagnanstvo odvedoh. 024 JER 029 015 Istina, vi velite: 'Jahve nam podiže proroke u Babilonu.' 024 JER 029 016 Ovako govori Jahve kralju koji sjedi na prijestolju Davidovu, i svemu narodu koji živi u ovome gradu - braći vašoj što ne moradoše s vama u izgnanstvo. 024 JER 029 017 Ovako govori Jahve nad Vojskama: “Evo šaljem na njih mač, glad i kugu; učinit ću da budu kao pokvarene smokve, tako loše da nisu za jelo. 024 JER 029 018 I gonit ću ih mačem, glađu i kugom i učinit ću ih užasom svim kraljevstvima zemaljskim, prokletstvom, strahotom, ruglom i sramotom svim narodima kamo ih otjeram. 024 JER 029 019 Jer ne poslušaše riječi mojih - riječ je Jahvina - premda sam im svejednako slao sluge svoje proroke, ali ih oni ne poslušaše - riječ je Jahvina. 024 JER 029 020 Ali vi, izgnanici, koje poslah iz Jeruzalema u Babilon, poslušajte svi riječ Jahvinu!” 024 JER 029 021 Ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov, o Ahabu, sinu Kolajinu, i o Sidkiji, sinu Maasejinu, koji vam laž prorokuje u moje ime: “Evo, predajem ih u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, da ih pogubi vama na oči. 024 JER 029 022 I njima će se kao kletvom proklinjati svi izgnanici koji su u Babilonu: 'Neka Jahve učini s tobom kao sa Sidkijom i Ahabom koje kralj babilonski ispeče na vatri 024 JER 029 023 jer u Izraelu počiniše sramotu čineći preljub sa ženama svojih bližnjih i govoreći u moje ime lažne riječi koje im ja nisam zapovjedio. Ja to znam, i svjedok sam tome' - riječ je Jahvina!” 024 JER 029 024 A Šemaji ćeš Nehelamcu poručiti: 024 JER 029 025 “Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Ti si u svoje ime poslao pisma svemu narodu koji je u Jeruzalemu, i svećeniku Sefaniji, sinu Maasejinu, i svim ostalim svećenicima: 024 JER 029 026 'Jahve te postavi svećenikom namjesto svećenika Jojade da paziš u Domu Jahvinu na svakog luđaka koji se gradi prorokom i da ga baciš u klade, sa željezom oko vrata. 024 JER 029 027 Zašto, dakle, nisi spriječio Jeremiju iz Anatota, koji se među vama gradi prorokom? 024 JER 029 028 TÓa on nam je poslao poruku u Babilon: Dugo će još trajati: Gradite kuće i nastanite se! Sadite vrtove i uživajte urod njihov!'” 024 JER 029 029 Svećenik Sefanija pročita pismo proroku Jeremiji. 024 JER 029 030 Tada dođe riječ Jahvina Jeremiji: 024 JER 029 031 “Pošalji svim izgnanicima ovu vijest: 'Ovako govori Jahve o Šemaji Nehelamcu: Jer vam Šemaja prorokuje te vam budi varave nade, premda ga ja nisam poslao, 024 JER 029 032 ovako govori Jahve: Kaznit ću Šemaju Nehelamca, njega i potomstvo njegovo: nitko mu neće preostati usred ovoga naroda da doživi sreću koju spremam narodu svojemu - riječ je Jahvina - jer je propovijedao pobunu protiv Jahve.'” 024 JER 030 001 Riječ koju Jahve upravi Jeremiji: 024 JER 030 002 Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: “Upiši u knjigu sve ove riječi koje ti govorim. 024 JER 030 003 Jer evo dolaze dani - riječ je Jahvina - i promijenit ću udes naroda svoga Izraela i Judeje” - govori Jahve - “i vratit ću ih u zemlju koju u baštinu dadoh ocima njihovim.” 024 JER 030 004 Evo riječi što ih Jahve reče o Izraelu i o Judeji: 024 JER 030 005 Ovako govori Jahve: “Čujem krik užasa: strava je to, a ne mir. 024 JER 030 006 Hajde, propitajte se i pogledajte: je li ikad muškarac rodio? A svi se muškarci za bedra hvataju kao porodilje! Zašto su sva lica izobličena i problijedjela? 024 JER 030 007 Jao, jer velik je dan ovaj, slična mu nÓe bÄi! Vrijeme je nevolje za Jakova, al' će se izbaviti iz nje. 024 JER 030 008 Onoga dana - riječ je Jahve nad Vojskama - slomit ću jaram na njihovu vratu i lance ću njihove raskinuti. Više neće služiti tuđinu, 024 JER 030 009 već će služiti Jahvi, Bogu svojemu, i Davidu, kralju svome, koga ću im podići. 024 JER 030 010 Ne boj se, Jakove, slugo moja - riječ je Jahvina - ne plaši se, Izraele! Jer evo, spasit ću te izdaleka i potomstvo tvoje iz zemlje izgnanstva. Jakov će se opet smiriti, spokojno će živjeti i nitko ga neće plašiti - riječ je Jahvina - 024 JER 030 011 jer ja sam s tobom da te izbavim. Zatrt ću narode među koje te prognah, a tebe neću sasvim uništiti; al' ću te kazniti po pravici, ne smijem te pustit' nekažnjena.” 024 JER 030 012 Uistinu, ovako govori Jahve: “Neiscjeljiva je rana tvoja, neprebolan polom tvoj. 024 JER 030 013 Nema lijeka rani tvojoj i nikako da zaraste. 024 JER 030 014 Zaboraviše te svi ljubavnici, više za te i ne pitaju! Jer po tebi ja udarih k'o što udara neprijatelj, kaznom krutom za bezakonje i za mnoge grijehe tvoje. 024 JER 030 015 Zašto kukaš zbog rane svoje? Zar je neizlječiva tvoja bol? Zbog mnoštva bezakonja i grijeha silnih tvojih to ti učinih. 024 JER 030 016 Al' i oni što te žderu bit će prožderani, u ropstvo će svi dušmani tvoji; pljačkaši tvoji bit će opljačkani, i koji te plijeniše bit će oplijenjeni. 024 JER 030 017 [17b] Zvahu te 'Protjeranom' i 'Sionkom za koju nitko ne pita'. [17a] Al' ja ću te iscijeliti, rane ti zaliječiti” - riječ je Jahvina. 024 JER 030 018 Ovako govori Jahve: “Evo, izmijenit ću udes šatora Jakovljevih, smilovat ću se na stanove njegove: na razvalinama njegovim bit će opet grad sazidan, i dvori će stajati na starome mjestu. 024 JER 030 019 Iz njih će se čuti hvalospjev, i glasovi radosni. Umnožit ću ih i više im se neće smanjiti broj, ugled ću im dati i više ih neće prezirati. 024 JER 030 020 Sinovi njihovi bit će mi kao nekoć, zajednica njina preda mnom će čvrsto stajati, a kaznit ću sve njihove ugnjetače. 024 JER 030 021 Glavar njihov iz njih će niknuti, vladar njihov isred njih će izaći. Pustit ću ga k sebi da mi se približi - jer tko da se usudi sam preda me!” - riječ je Jahvina. 024 JER 030 022 “I vi ćete biti moj narod, a ja vaš Bog. 024 JER 030 023 Gle, nevrijeme Jahvino, jarost provaljuje, razmahuje se vihor silan, i svaljuje na glave bezbožničke. 024 JER 030 024 Jahvin se gnjev neće stišati dok on ne izvrši i ne ispuni naume srca svojega. U dane posljednje jasno ćete to razumjeti. 024 JER 031 001 “U ono vrijeme - riječ je Jahvina - bit ću Bog svim plemenima Izraelovim i oni će biti narod moj.” 024 JER 031 002 Ovako govori Jahve: “Nađe milost u pustinji narod koji uteče maču: Izrael ide u svoje prebivalište. 024 JER 031 003 Iz daljine mu se Jahve ukaza: Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost. 024 JER 031 004 Opet ću te sazdati, i bit ćeš sazdana, djevice Izraelova. Opet ćeš se resit' bubnjićima, u veselo kolo hvatati. 024 JER 031 005 Opet ćeš saditi vinograde na brdima Samarije: koji nasade posade, oni će i trgati. 024 JER 031 006 Jer dolazi dan te će stražari vikati na brdu efrajimskom: 'Na noge! Na Sion se popnimo, k Jahvi, Bogu svojemu!'” 024 JER 031 007 Jer ovako govori Jahve: “Kličite od radosti Jakovu, pozdravite burno prvaka naroda! Neka se ori vaš glas! Objavite slavopojkom: Jahve spasi narod svoj, Ostatak Izraelov! 024 JER 031 008 Evo, ja ih vodim iz zemlje sjeverne, skupljam ih s krajeva zemlje: s njima su slijepi i hromi, trudnice i rodilje: vraća se velika zajednica. 024 JER 031 009 Evo, u suzama pođoše, utješene sad ih vraćam! Vodit ću ih kraj potočnih voda, putem ravnim kojim neće posrnuti, jer ja sam otac Izraelu, Efrajim je moj prvenac.” 024 JER 031 010 Čujte, o narodi, riječ Jahvinu, objavite je širom dalekih otoka: “Onaj što rasprši Izraela, opet ga sabire i čuva ga k'o pastir stado svoje!” 024 JER 031 011 Jer Jahve oslobodi Jakova, izbavi ga iz ruku jačeg od njega. 024 JER 031 012 I oni će, radosno kličući, na vis sionski da se naužiju dobara Jahvinih: žita, ulja, mladog vina, jagnjadi i teladi, duša će im biti kao vrt navodnjen, nikad više neće ginuti. 024 JER 031 013 Djevojke će se veselit' u kolu, mlado i staro zajedno, jer ću im tugu u radost pretvoriti, utješit ću ih i razveselit' nakon žalosti. 024 JER 031 014 Pretilinom ću im okrijepiti svećenstvo i narod svoj nasititi dobrima” - riječ je Jahvina. 024 JER 031 015 Ovako govori Jahve: “Čuj! U Rami se kukanje čuje i gorak plač: Rahela oplakuje sinove svoje, i neće da se utješi za djecom, jer njih više nema.” 024 JER 031 016 Ovako govori Jahve: “Prestani kukati, otari suze u očima! Patnje će tvoje biti nagrađene: oni će se vratiti iz zemlje neprijateljske. 024 JER 031 017 Ima nade za tvoje potomstvo - riječ je Jahvina - sinovi tvoji vratit će se u svoj kraj. 024 JER 031 018 Dobro čujem Efrajimov jecaj: 'Ti me pokara, i ja se popravih kao june još neukroćeno. Obrati me, da se obratim, jer ti si, Jahve, Bog moj. 024 JER 031 019 Odvratih se od tebe, ali se pokajah, uvijek, i sad se u slabine tučem. Stidim se i crvenim, jer nosim sramotu mladosti svoje!'” 024 JER 031 020 “Zar mi je Efrajim sin toliko drag, dijete najmilije? Jer koliko god mu prijetim, bez prestanka živo na njega mislim i srce mi dršće za njega od nježne samilosti” - riječ je Jahvina. 024 JER 031 021 “Postavi putokaze, podigni stupove! Sjeti se ceste, puta kojim si prošla. I vrati se, djevice Izraelova, vrati se u gradove svoje! 024 JER 031 022 Dokle ćeš još oklijevati, kćeri odmetnice? Jer Jahve stvori nešto novo na zemlji: Žena će okružiti Muža.” 024 JER 031 023 Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: “U zemlji Judinoj, kad promijenim njezinu sudbinu, u njezinim će se gradovima ovako govoriti: 'Blagoslovio te Jahve, prebivalište Pravednosti, Goro sveta!'” 024 JER 031 024 “I u njoj će se opet nastaniti Judeja sa svim svojim gradovima, ratari i oni što idu za stadima, 024 JER 031 025 jer ja ću okrijepiti dušu iscrpljenu, obilno nahraniti dušu klonulu. 024 JER 031 026 Kao ono: 'Čim se probudih, pogledah: sladak li bijaše sanak moj!'” 024 JER 031 027 “Evo dolaze dani - riječ je Jahvina - kad ću u domu Izraelovu i u domu Judinu posijati sjeme čovječje i sjeme životinjsko. 024 JER 031 028 I kao što sam nekoć bdio da ih iščupam, razvalim, istrijebim, zatrem i nesreću na njih svalim, tako ću sada brižno bdjeti da ih podignem i posadim. 024 JER 031 029 U one dane neće se više govoriti: 'Oci jedoše kiselo grožđe, a sinovima zubi trnu.' 024 JER 031 030 Nego će svatko umrijeti zbog vlastite krivice. I onomu koji bude jeo kiselo grožđe zubi će trnuti.” 024 JER 031 031 “Evo dolaze dani - riječ je Jahvina - kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti Novi savez. 024 JER 031 032 Ne Savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, Savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov - riječ je Jahvina. 024 JER 031 033 Nego, ovo je Savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana - riječ je Jahvina: Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. 024 JER 031 034 I neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći: 'Spoznajte Jahvu!' nego će me svi poznavati, i malo i veliko - riječ je Jahvina - jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati.” 024 JER 031 035 Ovako govori Jahve, koji daje da sunce sjaje danju, a mjesec i zvijezde da svijetle noću, koji burka more da mu valovi buče - ime mu je Jahve nad Vojskama: 024 JER 031 036 “Ako se ikad ti zakoni poremete preda mnom - riječ je Jahvina - onda će i potomstvo Izraelovo prestati da bude narod pred licem mojim zauvijek! 024 JER 031 037 Ako se mogu izmjeriti nebesa gore, i dolje istražiti temelji zemlje, onda ću i ja odbaciti potomstvo Izraelovo zbog svega što počiniše” - riječ je Jahvina. 024 JER 031 038 “Evo dolaze dani - riječ je Jahvina - kada će grad Jahvin biti opet sazidan, od Kule Hananelove do Vrata ugaonih. 024 JER 031 039 I još će se dalje protegnuti mjerničko uže, pravo do brežuljka Gareba, a onda okrenuti prema Goi. 024 JER 031 040 I sva dolina trupla i pepela, i sva polja do potoka Kidrona, do ugla Konjskih vrata na istoku, bit će svetinja Jahvina. I neće više biti razaranja ni prokletstva.” 024 JER 032 001 Riječ koju Jahve uputi Jeremiji desete godine Sidkije, kralja judejskoga, to jest osamnaeste godine Nabukodonozorove. 024 JER 032 002 U to vrijeme vojska kralja babilonskoga opsjedaše Jeruzalem, a prorok Jeremija bijaše zatvoren u tamničkom dvorištu u dvoru judejskoga kralja. 024 JER 032 003 Sidkija, kralj judejski, bijaše ga ondje zatvorio, prigovoriv mu: “Zašto si prorokovao: 'Ovako govori Jahve: Gle, grad ću ovaj predati u ruke kralju babilonskom da ga osvoji; 024 JER 032 004 a Sidkija, kralj judejski, neće umaći sili kaldejskoj, nego će biti predan u ruke kralja babilonskoga - usta u usta s njim će govoriti, oči u oči njega vidjeti. 024 JER 032 005 Sidkiju će odvesti u Babilon i ondje će ostati dok ga ne pohodim - riječ je Jahvina! I ako se budete borili protiv Kaldejaca, nećete uspjeti!'” 024 JER 032 006 Tada reče Jeremija: “Dođe mi riječ Jahvina: 024 JER 032 007 'Uskoro će doći k tebi Hanamel, sin tvoga strica Šaluma, da ti kaže: Kupi njivu moju u Anatotu; ti imaš rodbinsko pravo da je kupiš!' 024 JER 032 008 Kako je Jahve navijestio, k meni dođe moj stričević Hanamel u tamničko dvorište i reče mi: 'De kupi moju njivu u Anatotu, jer ti imaš pravo na posjed i rodbinsko pravo da je kupiš! Kupi je!' I tada spoznah da to bijaše riječ Jahvina. 024 JER 032 009 Kupih, dakle, tu njivu od stričevića Hanamela iz Anatota te mu izmjerih u novcu sedamnaest šekela srebra. 024 JER 032 010 Napišem ugovor, udarim pečat, pozovem svjedoke i izmjerim novac na tezulji. 024 JER 032 011 Zatim uzmem kupovni ugovor, zapečaćen prema propisu i uredbama, 024 JER 032 012 predam kupovni ugovor Baruhu, sinu Mahsejeva sina Nerije. Nazočni su bili: moj stričević Hanamel, svjedoci što su potpisali kupovni ugovor i svi Judejci koji su se našli u tamničkom dvorištu. 024 JER 032 013 Tada pred njima zapovjedim Baruhu: 024 JER 032 014 'Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Uzmi ove isprave, ovaj kupovni ugovor, zapečaćeni i otvoreni, i stavi ih u glinenu posudu da se zadugo sačuvaju. 024 JER 032 015 Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Još će se u ovoj zemlji kupovati i kuće, i njive, i vinogradi!'” 024 JER 032 016 Pošto kupovni ugovor predadoh Nerijinu sinu Baruhu, pomolih se Jahvi: 024 JER 032 017 “O, Jahve, Gospode! Ti stvori nebo i zemlju snagom velikom, rukom uzdignutom! Ništa tebi nije nemoguće! 024 JER 032 018 Tisućama iskazuješ milost, a krivnju otaca osvećuješ na djeci, potomcima njihovim. Bože veliki i moćni, kome je ime Jahve nad Vojskama! 024 JER 032 019 Velik si u svojim naumima, silan u svojim djelima! Oči tvoje bde nad svim putovima ljudskim da naplatiš svakome prema putu njegovu i prema plodu djela njegovih! 024 JER 032 020 Ti koji si činio znamenja i čudesa u zemlji egipatskoj i u Izraelu, i među svim ljudima sve do danas, 024 JER 032 021 ti si izveo svoj narod izraelski iz zemlje egipatske znamenjima i čudesima, rukom moćnom i mišicom podignutom, strahotama velikim. 024 JER 032 022 Zatim im dade svu ovu zemlju koju si zakletvom obećao ocima njihovim, zemlju u kojoj teče med i mlijeko. 024 JER 032 023 I oni je zaposjedoše; ali nisu slušali glasa tvojega niti su hodili putem Zakona tvojega. Ništa ne učiniše od onog što im ti naredi; zato si dozvao na njih sve ove nevolje. 024 JER 032 024 Gle, nasipi se već primakoše gradu, i bit će osvojen, i grad će pasti u ruke Kaldejcima koji na nj navaljuju mačem, glađu i kugom. Čime si prijetio, evo dolazi. I sam vidiš. 024 JER 032 025 A ti mi, Jahve Gospode moj, reče: 'Kupi novcem njivu i pozovi svjedoke', a grad je već predan u ruke Kaldejcima!” 024 JER 032 026 Tada mi dođe riječ Jahvina: 024 JER 032 027 “Gle, ja sam Jahve, Bog svakoga tijela! Meni ništa nije nemoguće! 024 JER 032 028 Zato - veli Jahve - grad ovaj predajem u ruke Kaldejaca i u ruke kralja babilonskoga, koji će ga zauzeti. 024 JER 032 029 Ući će u nj Kaldejci koji se bore protiv ovoga grada, ognjem će ga uništiti i spaliti ga zajedno s kućama kojima su na krovovima Baalu palili tamjan i lijevali ljevanice tuđim bogovima, mene gnjeveći. 024 JER 032 030 Jer sinovi Izraelovi i sinovi Judini od mladosti čine samo zlo pred mojim očima. Doista, sinovi Izraelovi bez prestanka me gnjeve djelima ruku svojih - riječ je Jahvina. 024 JER 032 031 Grad ovaj, doista, samo mi je na gnjev i srdžbu otkako je sagrađen pa do dana današnjega te ga moram ukloniti ispred lica svojega 024 JER 032 032 zbog svega bezakonja što ga sinovi Izraelovi i sinovi Judini počiniše, gnjeveći me - oni i kraljevi njihovi, knezovi i svećenici i proroci, Judejci i Jeruzalemci. 024 JER 032 033 Okretahu mi leđa, a ne lice svoje, iako se neumorno trudih da ih poučim, ali me ne slušaše niti nauk moj primiše. 024 JER 032 034 Postaviše grozote u Dom koji se mojim zove imenom da ga oskvrnu. 024 JER 032 035 Baalu podigoše uzvišice u Dolini Ben Hinomu, i sinove i kćeri svoje Moleku kroz oganj provodiše - što im ja nikad ne zapovjedih; ni na um mi ne pade da bi činili takve gadosti niti da bih Judu pustio u takav grijeh.” 024 JER 032 036 Ipak, ovako govori Jahve, Bog Izraelov, o tom gradu za koji vi velite da će od mača, gladi i kuge pasti u ruke kralju babilonskom: 024 JER 032 037 “Evo, ja ću ih sabrati iz svih zemalja u koje ih prognah - u gnjevu i jarosti svojoj - i vratit ću ih na ovo mjesto da ovdje spokojno žive. 024 JER 032 038 I oni će biti narod moj, a ja, ja ću biti Bog njihov. 024 JER 032 039 I dat ću im srce jedno i put jedan, da bi me se bojali u sve dane, na sreću svoju i djece svoje. 024 JER 032 040 I sklopit ću s njima Savez vječan, nikad se više neću odvratiti od njih i uvijek ću im činiti dobro; usadit ću im u srce svoj strah, da se nikad više ne odmetnu od mene. 024 JER 032 041 I radovat ću se čineći im dobro; i čvrsto ću ih zasaditi u ovoj zemlji, svim srcem svojim, svom dušom svojom.” 024 JER 032 042 Jer ovako govori Jahve: “Kao što sam na ovaj narod doveo svu ovu strašnu nesreću, tako ću na njih dovesti svu sreću koju im obrekoh. 024 JER 032 043 Da, opet će se kupovati njive u ovoj zemlji o kojoj vi velite: 'Ova je pustinja, bez čovjeka i živinčeta, predana na milost i nemilost Kaldejcima!' 024 JER 032 044 Njive će se za novac kupovati, pisat će se i pečatiti kupovni ugovori, pozivat će se svjedoci u zemlji Benjaminovoj i u okolici Jeruzalema. U gradovima Judinim i u gradovima Gorja, Šefele, Negeba, jer ću promijeniti udes njihov” - riječ je Jahvina. 024 JER 033 001 Dok je Jeremija bio još zatvoren u tamničkom dvorištu, i drugi mu put dođe riječ Jahvina: 024 JER 033 002 “Ovako govori Jahve, koji stvori zemlju, oblikova je i učvrsti - ime mu je Jahve! 024 JER 033 003 Zazovi me, i odazvat ću ti se i objavit ću ti velike i nedokučive tajne o kojima ništa ne znaš. 024 JER 033 004 Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov, o kućama ovoga grada i o dvorima kraljeva judejskih, porušenim zbog nasipa i mača, 024 JER 033 005 i o onima što zameću borbu s Kaldejcima da napune svoje kuće tjelesima ljudi koje pobih u srdžbi i jarosti svojoj, i odvratih lice svoje od ovoga grada zbog njihove opakosti. 024 JER 033 006 Evo, ja ću zaliječiti njihovu ranu, ja ću ih iscijeliti i ozdraviti i pružiti im obilje istinskoga mira. 024 JER 033 007 Promijenit ću udes zemlje Judine i Jeruzalema i podići ću ih da budu kao nekoć. 024 JER 033 008 Očistit ću ih od svakoga grijeha kojim sagriješiše protiv mene i oprostit ću im sve krivice koje mi skriviše odmetnuv se od mene. 024 JER 033 009 I Jeruzalem će mi biti na radost, na hvalu i čast pred svim narodima svijeta: kad čuju za sve dobro kojim ću ih nadijeliti, divit će se i čuditi svoj onoj sreći i miru što ću im ja dati.” 024 JER 033 010 Ovako govori Jahve: “Na ovome mjestu o kojemu vi velite: 'To je pustinja bez čovjeka i bez živinčeta' - u gradovima judejskim i po opustošenim ulicama jeruzalemskim opet će se oriti 024 JER 033 011 poklici radosti, poklici zaručnika i zaručnice, poklici onih koji će u Domu Jahvinu prinositi žrtve zahvalnice pjevajući: 'Hvalite Jahvu nad Vojskama, jer je dobar Jahve - vječna je ljubav njegova!' Jer ja ću obnoviti zemlju da bude kao nekoć” - riječ je Jahvina. 024 JER 033 012 Ovako govori Jahve nad Vojskama: “Na ovome mjestu koje je sada pusto, bez čovjeka i bez živinčeta, i u svim gradovima opet će biti pašnjaci za pastire što odmaraju stada svoja. 024 JER 033 013 U gradovima Gorja, i u gradovima Šefele, i u gradovima Negeba, u kraju Benjaminovu, u okolici Jeruzalema i u gradovima Judinim opet će prolaziti ovce ispod ruke pastira koji će ih brojiti” - riječ je Jahvina. 024 JER 033 014 “Evo, dolaze dani - riječ je Jahvina - kad ću ispuniti dobro obećanje što ga dadoh domu Izraelovu i domu Judinu: 024 JER 033 015 U one dane i u vrijeme ono podići ću Davidu izdanak pravedni; on će zemljom vladati po pravu i pravici. 024 JER 033 016 U one dane Judeja će biti spašena, Jeruzalem će živjeti spokojno. A grad će se zvati: 'Jahve, Pravda naša.' 024 JER 033 017 Jer ovako govori Jahve: “Nikada Davidu neće nestati potomka koji će sjediti na prijestolju doma Izraelova. 024 JER 033 018 I nikada neće levitima i svećenicima nestati potomaka koji će služiti preda mnom i prinositi paljenice, kaditi prinosnice i prikazivati klanice u sve dane.” 024 JER 033 019 I dođe riječ Jahvina Jeremiji: 024 JER 033 020 Ovako govori Jahve: “Ako možete razvrći savez moj s danom i savez moj s noći, tako da ni dana ni noći više ne bude u pravo vrijeme, 024 JER 033 021 moći će se raskinuti i Savez moj sa slugom mojim Davidom te više neće imati sina koji bi kraljevao na prijestolju njegovu i s levitima i svećenicima koji mi služe. 024 JER 033 022 Kao što se vojska nebeska ne može izbrojiti ni izmjeriti pijesak morski, tako ću umnožiti potomstvo sluge svojega Davida i levite i svećenike koji mi služe.” 024 JER 033 023 I dođe riječ Jahvina Jeremiji: 024 JER 033 024 “Nisi li opazio što ovi ljudi govore: 'Jahve je odbacio obadva plemena koja je bio sebi izabrao?' I s prezirom poriču narod moj kao da mi više nije narod.” 024 JER 033 025 Ovako govori Jahve: “Da ne sklopih saveza svojega s danom i noći i da ne postavih zakone nebu i zemlji, 024 JER 033 026 mogao bih odbaciti potomstvo Jakova i Davida, sluge svojega, da više ne uzimam potomka njihova za vladara nad potomstvom Abrahamovim, Izakovim i Jakovljevim, kad promijenim udes njihov i kad im se smilujem.” 024 JER 034 001 Riječ koju Jahve uputi Jeremiji kad Nabukodonozor, kralj babilonski, i sva njegova vojska, i sva kraljevstva pod njegovom vlašću, i svi narodi navališe na Jeruzalem i na sve gradove njegove. 024 JER 034 002 Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: “Idi i govori sa Sidkijom, kraljem judejskim, i reci mu: Ovako govori Jahve: 'Evo, predajem ovaj grad u ruke kralja babilonskoga da ga on ognjem spali. 024 JER 034 003 Ni ti nećeš ruci njegovoj umaći. Da, bit ćeš uhvaćen i predat će te u njegove ruke; oči u oči gledat ćeš kralja babilonskoga, usta u usta on će s tobom govoriti i bit ćeš odveden u Babilon.' 024 JER 034 004 Ali čuj riječ Jahvinu, Sidkija, kralju judejski! Ovo ti poručuje Jahve: 'Nećeš od mača poginuti, 024 JER 034 005 umrijet ćeš u miru! I kao što su tvoje očeve i kraljeve tvoje prethodnike okadili, i tebe će okaditi i naricat će za tobom: 'Jao Gospodaru!' Ja ti to govorim' - riječ je Jahvina. 024 JER 034 006 I prorok Jeremija poruči sve ove riječi Sidkiji, kralju judejskom u Jeruzalemu, 024 JER 034 007 dok je vojska kralja babilonskoga navaljivala na Jeruzalem i na preostale gradove Judine - na Lakiš i Azeku, jer još samo oni preostadoše od judejskih utvrđenih gradova. 024 JER 034 008 Riječ koju Jahve uputi Jeremiji, pošto je kralj Sidkija sa svekolikim narodom jeruzalemskim sklopio savez da im proglasi slobodu, 024 JER 034 009 da svaki pusti na slobodu svoga roba Hebreja i svoju robinju Hebrejku te da više ni u koga ne bude Hebrej, brat njegov, kao rob. 024 JER 034 010 I svi odličnici i sav narod koji uđoše u ovaj savez pristadoše te svaki pusti na slobodu roba svoga i svoju ropkinju da im više ne robuju. Pristadoše, dakle, i pustiše ih. 024 JER 034 011 A potom se okrenuše i uzeše opet svoje robove i ropkinje koje bijahu oslobodili pa ih prisiliše da im opet robuju. 024 JER 034 012 Tada Jahve uputi riječ Jeremiji govoreći: 024 JER 034 013 Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: “Ja sam sklopio Savez s ocima vašim u dan kada ih izvedoh iz Egipta, iz zemlje ropstva, govoreći: 024 JER 034 014 'Nakon sedam godina neka svaki od vas pusti na slobodu brata svoga Hebreja koji mu se prodao i šest godina kao rob služio.' Ali me vaši oci ne poslušaše i ne htjedoše me čuti. 024 JER 034 015 A vi se bijaste obratili i učinili što je pravo u očima mojim, proglasivši slobodu za svakoga bližnjega svoga i preda mnom ste sklopili savez u Domu koji se zove mojim imenom. 024 JER 034 016 A zatim se okrenuste i oskvrnuste ime moje, jer je svaki od vas opet uveo svoga roba i ropkinju koje ste već bili oslobodili, i ponovo ste ih prisilili da vam robuju.” 024 JER 034 017 Zato ovako govori Jahve: “Vi me ne poslušaste da proglasite slobodu subratu svojemu i bližnjemu. I zato, evo, i ja proglašavam protiv vas slobodu - riječ je Jahvina - maču, kugi i gladi, i učinit ću vas strašilom svim kraljevstvima zemlje. 024 JER 034 018 A s ljudima koji razvrgoše Savez moj i ne ispuniše saveza obećana pred mojim licem postupit ću kao s teletom što ga nadvoje rasjekoše te između tih pola prođoše. 024 JER 034 019 Knezove Judeje i Jeruzalema, dvorjane, svećenike i sav narod zemlje što prođoše između pola telećih 024 JER 034 020 predat ću u ruke dušmana koji im rade o glavi, a njihova trupla bit će hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. 024 JER 034 021 Sidkiju, kralja judejskoga, i njegove knezove predat ću u ruke dušmana koji im rade o glavi i u ruke vojske kralja babilonskoga, koja se od vas bila povukla. 024 JER 034 022 Evo, ja ću im zapovjediti - riječ je Jahvina - i vratit ću ih na ovaj grad, i navalit će na nj, osvojiti ga i ognjem spaliti. A gradove judejske obratit ću u pustinju nenastanjenu.” 024 JER 035 001 Jahve uputi riječ Jeremiji u dane Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga: 024 JER 035 002 “Idi u zajednicu Rekabovaca, govori s njima i dovedi ih u Dom Jahvin, u jednu od dvorana, i daj im vina.” 024 JER 035 003 Tada dovedoh Jaazaniju, sina Habasinijina sina Jeremije, njegovu braću i sve sinove njegove i sav dom Rekabovaca 024 JER 035 004 i dovedoh ih u Dom Jahvin, u dvoranu čovjeka Božjega Ben Johanana, sina Jigdalijina, koja je kraj dvorane kneževske, a nad dvoranom vratara Maaseje, sina Šalumova. 024 JER 035 005 Zatim stavih pred sinove doma Rekabova krčage pune vina i čaše te im rekoh: “Pijte vina!” 024 JER 035 006 Ali oni odgovoriše: “Ne pijemo vina, jer nam je otac naš Jonadab, sin Rekabov, zapovjedio: 'Ne smijete nikada piti vina, ni vi ni sinovi vaši. 024 JER 035 007 Niti smijete graditi kućÄa, niti sijati sjemena ni saditi vinogradÄa, niti ih posjedovati, nego provodite sav život pod šatorima, da dugo živite u zemlji gdje kao stranci boravite.' 024 JER 035 008 I mi poslušasmo glas oca Jonadaba, sina Rekabova, u svem što nam je zapovjedio: da nikad vina ne pijemo, ni mi ni žene naše, niti sinovi naši, ni kćeri naše, 024 JER 035 009 da ne gradimo kuća, ni da posjedujemo vinograda ni polja zasijanih, 024 JER 035 010 da stanujemo pod šatorima i držimo se poslušno svega što nam zapovjedi naš otac Jonadab. 024 JER 035 011 Samo kada je Nabukodonozor, kralj babilonski, krenuo protiv ove zemlje, rekosmo: 'Hajdemo, pođimo u Jeruzalem da izbjegnemo vojsku kaldejsku i vojsku aramejsku!' I tako sada živimo u Jeruzalemu.” 024 JER 035 012 Tada dođe riječ Jahvina Jeremiji: 024 JER 035 013 Ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov: “Idi i objavi Judejcima i Jeruzalemcima: 'Zar nećete primiti nauka moga i poslušati riječi moje?' - riječ je Jahvina. - 024 JER 035 014 'Ispunjuju se riječi Jonadaba, sina Rekabova, koji je sinovima svojim zabranio da piju vina, i do dana današnjega nitko ga nije pio, jer oni slušaju riječ svoga oca. A ja sam vam jednako govorio, ali me niste slušali. 024 JER 035 015 I slao sam bez prestanka k vama sluge svoje, proroke, da vam propovijedaju: 'Vratite se svaki sa svoga opakog puta, popravite djela svoja i ne trčite za tuđim bogovima da im služite, pa ćete ostati u zemlji koju dadoh vama i ocima vašim'; ali ne prikloniste uha svojega i ne poslušaste me. 024 JER 035 016 Sinovi Jonadaba, sina Rekabova, držahu se zapovijedi koju im dade otac njihov. Ali mene ovaj narod ne sluša.' 024 JER 035 017 Zato govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Evo, navući ću na sve Jeruzalemce sve one nevolje kojima sam im zaprijetio, jer sam im govorio, a oni me ne slušahu, dozivao ih, ali se oni ne odazivahu.'” 024 JER 035 018 Zajednici Rekabovaca Jeremija reče: “Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Jer ste slušali zapovijedi svoga oca Jonadaba i držali se svih naredaba i činili sve što vam je on zapovjedio, 024 JER 035 019 zato - ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov - Jonadabu, sinu Rekabovu, nikad neće ponestati potomka koji će stajati pred licem mojim u sve dane.'” 024 JER 036 001 Četvrte godine Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga, uputi Jahve Jeremiji ovu riječ: 024 JER 036 002 “Uzmi svitak i zapiši na nj sve riječi koje ti kazah o Jeruzalemu, Judeji i svim narodima, od dana kad ti počeh govoriti, od dana Jošijinih do dana današnjega. 024 JER 036 003 Možda će čuti dom Judin o svim nesrećama što sam ih naumio oboriti na njih te će se vratiti svaki sa svoga zlog puta, a ja ću im oprostiti krivicu i grijeh njihov.” 024 JER 036 004 Tada Jeremija dozva Baruha, sina Nerijina, i Baruh napisa na svitak, po kazivanju Jeremijinu, sve riječi koje mu Jahve bijaše objavio. 024 JER 036 005 Tada Jeremija naredi Baruhu: “Meni nije slobodno te ne mogu poći u Dom Jahvin. 024 JER 036 006 Idi ti te na dan posta u Domu Jahvinu čitaj narodu riječi Jahvine iz svitka što si ga po mojem kazivanju napisao. Pročitaj ih i svim Judejcima koji su došli iz svojih gradova. 024 JER 036 007 Možda će se vapaji njihovi vinuti k Jahvi i možda će se obratiti svatko sa zloga puta svojega; jer je velik bijes i srdžba kojima Jahve prijeti ovom narodu.” 024 JER 036 008 I Baruh, sin Nerijin, učini sve kako mu prorok Jeremija bijaše zapovjedio da pročita riječi Jahvine u Domu Jahvinu. 024 JER 036 009 U petoj godini Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga, mjeseca devetoga, pozvaše na post pred Jahvu sav narod jeruzalemski i sav narod što mogaše stići iz gradova judejskih u Jeruzalem. 024 JER 036 010 Baruh svemu narodu pročita riječi Jeremije iz svitka u Domu Jahvinu, u dvorani Gemarje, sina pisara Šafana, u gornjem predvorju pred Novim vratima Jahvina Doma. 024 JER 036 011 A kad Mikaj, sin Šafanova sina Gemarje, ču iz knjige sve Jahvine riječi, 024 JER 036 012 siđe u kraljevski dvor u sobu pisarovu, gdje upravo sjeđahu svi dostojanstvenici: pisar Elišama, Delaja, sin Šemajin, Elnatan, sin Akborov, Gemarja, sin Šafanov, Sidkija, sin Hananijin, i svi drugi dostojanstvenici. 024 JER 036 013 Mikaj im kaza sve riječi što ih bijaše čuo kad ih je Baruh narodu čitao iz knjige. 024 JER 036 014 Tada dostojanstvenici poslaše Jehudija, sina Netanijina, i Šelemju, sina Kušijeva, Baruhu da mu kažu: “Uzmi u ruke svitak iz kojega si čitao narodu i dođi!” Tada Baruh, sin Nerijin, uze svitak u ruke i dođe k njima. 024 JER 036 015 Oni mi rekoše: “Hajde, sjedi i pročitaj nam!” I Baruh im pročita. 024 JER 036 016 Kad čuše sve one riječi, uplašeno se pogledaše i rekoše Baruhu: “Moramo sve to kazati kralju.” 024 JER 036 017 I upitaše Baruha: “Hajde, objasni nam kako ti napisa sve te riječi.” 024 JER 036 018 Baruh će njima: “Jeremija mi je sve te riječi u pero kazivao, a ja sam ih crnilom u knjigu zapisao.” 024 JER 036 019 Tada dostojanstvenici rekoše Baruhu: “Idi i sakrijte se, ti i Jeremija; nitko da ne zna gdje ste.” 024 JER 036 020 I, pohranivši svitak u dvorani pisara Elišame, pođoše kralju u dvorsko predvorje i sve mu ispripovjediše. 024 JER 036 021 Kralj posla Jehudija da donese svitak: on ga donese iz sobe pisara Elišame i pročita ga kralju i dostojanstvenicima koji stajahu oko njega. 024 JER 036 022 Kralj je sjedio u zimskim odajama - bijaše to u devetom mjesecu - a pred njim stajaše ražarena žeravnica. 024 JER 036 023 I kako bi Jehudi pročitao tri-četiri stupca, kralj bi ih rezao pisarskim perorezom i bacao u vatru na žeravnice sve dok cio svitak ne bi uništen u vatri žeravnice. 024 JER 036 024 Ni kralj ni njegove sluge ne prestrašiše se niti razderaše haljina kad čuše te riječi, 024 JER 036 025 pa ipak Elnatan, Delaja i Gemarja moljahu kralja da ne spali svitak, ali on ih ne posluša. 024 JER 036 026 Tada kralj zapovjedi kraljeviću Jerahmeelu i Seraji, sinu Azrielovu, i Šelemji, sinu Abdeelovu, da uhvate pisara Baruha i proroka Jeremiju. Ali ih Jahve bijaše sakrio. 024 JER 036 027 Pošto je dakle kralj spalio svitak s riječima što ih Baruh bijaše zapisao po Jeremijinu kazivanju, dođe riječ Jahvina Jeremiji: 024 JER 036 028 “Uzmi drugi svitak i upiši u nj sve one riječi što bijahu na prvom svitku koji je Jojakim, kralj judejski, spalio. 024 JER 036 029 A protiv Jojakima, kralja judejskoga, ovako reci: Ovako govori Jahve: Spalio si svitak govoreći: 'Zašto si u njemu napisao da će doći kralj babilonski koji će opustošiti zemlju ovu i istrijebiti i ljude i stoku?' 024 JER 036 030 Zato ovako govori Jahve protiv Jojakima, kralja judejskoga: 'On neće imati potomka da sjedne na prijestolje Davidovo, a njegovo mrtvo tijelo bit će bačeno na pripeku danju i noćni mraz. 024 JER 036 031 Kaznit ću njega, i potomstvo njegovo, i sluge njegove zbog njihova bezakonja, i svalit ću na Jeruzalemce i na Judejce sve zlo kojim sam im prijetio, a nisu me slušali.” 024 JER 036 032 Tada Jeremija uze drugi svitak, dade ga pisaru Baruhu, sinu Nerijinu, i on po kazivanju Jeremijinu upisa sve riječi knjige koju je Jojakim, kralj judejski, na žeravnici spalio. I k njima je dopisano još mnogo onakvih riječi. 024 JER 037 001 Nakon Konije, sina Jojakimova, zakralji se Sidkija, sin Jošijin. Nabukodonozor, kralj babilonski, postavi ga za kralja u zemlji judejskoj. 024 JER 037 002 Ali ni on ni sluge njegove ni narod zemlje ne slušahu riječi što ih je Jahve govorio na usta proroka Jeremije. 024 JER 037 003 Kralj Sidkija posla Jehukala, sina Šelemjina, i svećenika Sefaniju, sina Maasejina, k proroku Jeremiji s porukom: “Daj, pomoli se za nas Jahvi, Bogu našemu!” 024 JER 037 004 Jeremija u ono vrijeme još zalažaše među narod i još ga ne bijahu bacili u tamnicu. 024 JER 037 005 A vojska je faraonova nadirala iz Egipta: čuvši to, Kaldejci, koji opsjedahu Jeruzalem, udaljiše se od grada. 024 JER 037 006 Tada se javi riječ Jahvina proroku Jeremiji: 024 JER 037 007 Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: “Kralju judejskomu, koji vas posla k meni da me pitate, ovako recite: 'Evo, vojska faraonova, koja vam priteče u pomoć, vratit će se u svoju zemlju Egipat. 024 JER 037 008 Kaldejci će opet napasti ovaj grad, osvojiti ga i spaliti.' 024 JER 037 009 Ovako govori Jahve: 'Ne zanosite se mišlju: 'Kaldejci će otići od nas', jer oni neće otići! 024 JER 037 010 Pa i da razbijete svu vojsku kaldejsku koja se bori s vama, tako da bi od nje ostali samo ranjenici, oni bi, svaki iz svoga šatora, opet poustajali da požarom unište ovaj grad.'” 024 JER 037 011 Kad je vojska kaldejska zbog vojske faraonove morala prekinuti opsadu Jeruzalema, 024 JER 037 012 i Jeremija htjede otići iz Jeruzalema da ode u zemlju Benjaminovu te ondje od rođaka dobije dio. 024 JER 037 013 Ali kad stiže do Benjaminovih vrata, ondje bijaše zapovjednik straže Jirijaj, sin Hananijina sina Šelemje. On zaustavi proroka Jeremiju povikavši: “Ti hoćeš prebjeći Kaldejcima!” Jeremija odgovori: 024 JER 037 014 “Nije istina, ne želim prebjeći Kaldejcima!” Ali i ne slušajući Jeremiju, Jirijaj ga uhvati i odvede dostojanstvenicima. 024 JER 037 015 Dostojanstvenici se razljutiše na Jeremiju te ga istukoše i zatvoriše u kuću pisara Jonatana, koju bijahu pretvorili u tamnicu. 024 JER 037 016 Tako Jeremija dospje u nadsvođen podrum. Ondje Jeremija ostade mnogo vremena. 024 JER 037 017 Tada kralj Sidkija posla po njega. I nasamo, u dvoru, kralj ga upita: “Ima li riječi od Jahve?” A na to će Jeremija: “Dakako!” I dometne: “Bit ćeš predan u ruke kralja babilonskoga!” 024 JER 037 018 Onda Jeremija kaza kralju Sidkiji: “Što skrivih tebi, tvojim slugama i ovom narodu te me baciste u tamnicu? 024 JER 037 019 Gdje su sada vaši proroci koji vam prorekoše: 'Kralj babilonski neće udariti na vas ni na ovu zemlju?' 024 JER 037 020 A sada, hajde, čuj mene, gospodaru moj i kralju, usliši molbu moju! Nemoj da me opet vrgnu u kuću pisara Jonatana, da ondje ne umrem!” 024 JER 037 021 Tada kralj Sidkija naredi i Jeremiju odvedoše u tamničko dvorište te mu davahu svaki dan pogaču kruha iz Pekarske ulice, sve dok nije ponestalo kruha u gradu. I tako Jeremija ostade u tamničkom dvorištu. 024 JER 038 001 Šefatja, sin Matanov, i Gedalija, sin Pašhurov, i Jukal, sin Šelemjin, i Pašhur, sin Malkijin, čuše tada za riječi što ih Jeremija kaza svemu narodu: 024 JER 038 002 “Ovako govori Jahve: 'Tko ostane u ovome gradu, poginut će od mača, gladi i kuge. A tko izađe pred Kaldejce, spasit će život - život će mu ostati kao plijen, ostat će živ.' 024 JER 038 003 Jer ovako govori Jahve: 'Ovaj će grad odista pasti u ruke vojsci kralja babilonskoga i ona će ga zauzeti!'” 024 JER 038 004 Tada dostojanstvenici rekoše kralju: “Ovoga čovjeka valja ubiti: on zaista obeshrabruje ratnike koji su još ostali u gradu i sav narod kad takve riječi pred njima govori. Pa taj čovjek ne traži dobrobit ovoga naroda, nego njegovu propast.” 024 JER 038 005 A kralj Sidkija odgovori: “Eto, on je u vašim rukama, jer kralj ionako više nema nikakve vlasti nad vama.” 024 JER 038 006 Tada pograbiše Jeremiju i baciše ga u čatrnju kraljevića Malkije, što je bila u tamničkom dvorištu, i oni ga spustiše na užetima. Ali u čatrnji ne bijaše vode, već samo glib, tako da Jeremija propade u glib. 024 JER 038 007 Ali Kušit Ebed-Melek, dvorjanin koji bijaše u kraljevskom dvoru, doču da su Jeremiju bacili u čatrnju dok je kralj upravo sjedio kod Benjaminovih vrata. 024 JER 038 008 Tada Ebed-Melek izađe iz kraljevskog dvora te ovako reče kralju: 024 JER 038 009 “Gospodaru, kralju moj, zlo čine ovi ljudi kad tako postupaju s prorokom Jeremijom: bacili su ga u čatrnju, gdje će od gladi umrijeti, jer nema kruha u gradu.” 024 JER 038 010 Nato kralj zapovjedi Kušitu Ebed-Meleku: “Povedi trojicu ljudi te izvuci proroka Jeremiju iz čatrnje dok nije umro.” 024 JER 038 011 I Ebed-Melek povede ljude, uđe u kraljevski dvor, pod riznicu: uze ondje nešto iznošenih i poderanih dronjaka te ih na užetu spusti Jeremiji u čatrnju. 024 JER 038 012 Kušit Ebed-Melek reče Jeremiji: “Podmetni iznošene i poderane dronjke pod pazuha i pod užad.” Jeremija učini tako. 024 JER 038 013 Tada na užetima izvukoše Jeremiju iz čatrnje. Otada Jeremija ostade u tamničkom dvorištu. 024 JER 038 014 Kralj Sidkija posla po proroka Jeremiju te ga pozva da dođe k njemu na treći ulaz što vodi u Dom Jahvin. Kralj reče Jeremiji: “Htio bih te nešto upitati, nemoj mi ni riječi zatajiti!” 024 JER 038 015 Jeremija odgovori Sidkiji: “Ako ti kažem, nećeš li me pogubiti? Ako te pak posvjetujem, nećeš me poslušati!” 024 JER 038 016 Tada se kralj Sidkija u tajnosti zakle Jeremiji ovim riječima: “Živoga mi Jahve, koji nam daje ovaj život, neću te pogubiti i neću te predati onima što ti rade o glavi.” 024 JER 038 017 Jeremija, dakle, reče Sidkiji: “Ovako govori Jahve, Bog nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Ako izađeš pred vojskovođe kralja babilonskoga, spasit ćeš glavu i ovaj grad neće biti uništen požarom; živjet ćete ti i tvoj dom. 024 JER 038 018 Ako pak ne izađeš pred vojskovođe kralja babilonskoga, ovaj će grad pasti u ruke Kaldejaca i oni će ga spaliti, a ti se nećeš spasiti iz ruku njihovih.'” 024 JER 038 019 A kralj Sidkija odgovori Jeremiji: “Bojim se Judejaca koji su prebjegli Kaldejcima: mogli bi mene predati njima da mi se izruguju.” 024 JER 038 020 Jeremija odvrati: “Oni to neće učiniti. Poslušaj glas Jahvin prema kojem sam ti govorio, bit će ti dobro i spasit ćeš život svoj. 024 JER 038 021 Ali ako ne htjedneš iz grada, evo riječi koju mi Jahve objavi: 024 JER 038 022 'Gle, sve žene koje su još ostale u dvoru kralja judejskoga bit će odvedene k vojskovođama kralja babilonskoga i govorit će: Zaveli te, svladali te vjerni prijatelji tvoji! Kad ti noge u kal propadaju, oni te napuštaju!' 024 JER 038 023 Da, sve će žene tvoje i djecu tvoju odvesti Kaldejcima, a ni ti sam nećeš umaći rukama njihovim: dospjet ćeš u ruke kralju babilonskom, a grad će ovaj biti spaljen.” 024 JER 038 024 Sidkija reče Jeremiji: “Nitko živ ne smije o tome što saznati, inače ćeš umrijeti. 024 JER 038 025 Ako, dakle, dostojanstvenici doznaju da sam s tobom razgovarao te dođu k tebi i kažu: 'TÓa očituj nam što kralj kaza tebi, a ti njemu; ne krij ništa pred nama, inače ćemo te ubiti', 024 JER 038 026 odgovori im: 'Molio sam kralja da me više ne vrati u kuću Jonatanovu, da ondje ne umrem!'” 024 JER 038 027 I doista, dođoše dostojanstvenici k Jeremiji te ga ispitivahu. Ali im on odgovori upravo onako kako mu kralj bijaše naredio. Tada ga se okaniše, jer se ništa nije pročulo o onom razgovoru. 024 JER 038 028 Jeremiju, dakle, ostaviše u tamničkom dvorištu sve do dana kad neprijatelj zauze Jeruzalem. Kad Jeruzalem zauzeše, on bijaše ondje. 024 JER 039 001 Devete godine kralja Sidkije, kralja judejskoga, desetoga mjeseca, Nabukodonozor, kralj babilonski, krenu sa svom vojskom na Jeruzalem te ga opsjede. 024 JER 039 002 Jedanaeste godine kralja Sidkije, četvrtoga mjeseca, dana devetoga u mjesecu, provališe u grad. 024 JER 039 003 Uđoše sve vojskovođe kralja babilonskoga te se smjestiše kod Srednjih vrata: Nergal Sar-Eser, knez Sin-Magira, vrhovni zapovjednik, Nebušasban, visoki dostojanstvenik, i sve druge vojskovođe kralja babilonskoga. 024 JER 039 004 Kad ih vidješe Sidkija, kralj judejski, i svi ratnici njegovi, dadoše se u bijeg na vrata između dva zida, noću iziđoše iz grada prema Kraljevu vrtu i krenuše k dolini Arabi. 024 JER 039 005 Ali ih čete kaldejske gonjahu i sustigoše Sidkiju u Poljanama jerihonskim. Uhvatiše ga, odvedoše u Riblu, u zemlju hamatsku, pred Nabukodonozora, kralja babilonskoga, koji mu izreče sud. 024 JER 039 006 I kralj babilonski dade u Ribli pred očima kralja Sidkije zaklati djecu njegovu. A dade kralj babilonski pogubiti i sve odličnike judejske. 024 JER 039 007 Sidkiji iskopa oči, stavi ga u okove da ga odvede u Babilon. 024 JER 039 008 Kaldejci zapališe kraljev dvor i kuće naroda i porušiše bedeme jeruzalemske. 024 JER 039 009 Ostatak pučanstva koje još ostade u gradu, izbjeglice što su mu se predale i sav ostali narod, izagna u Babilon Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže. 024 JER 039 010 A od siromašnoga puka koji nije ništa posjedovao, Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, ostavi neke u zemlji judejskoj i porazdijeli im vinograde i polja. 024 JER 039 011 O Jeremiji Nabukodonozor, kralj babilonski, zapovjedi Nebuzaradanu, zapovjedniku tjelesne straže: 024 JER 039 012 “Uzmi ga i oko tvoje neka bdi nad njim. Ne čini mu nikakva zla, nego postupaj s njime kako on bude želio.” 024 JER 039 013 Tada Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, Nebušazdan, visoki dostojanstvenik, Nergal Sar-Eser, vrhovni zapovjednik, i sve vojskovođe kralja babilonskoga 024 JER 039 014 poslaše ljude da izvedu Jeremiju iz tamničkoga dvorišta i pustiše ga na slobodu. I tako on osta među narodom. 024 JER 039 015 Dok je Jeremija bio zatvoren u tamničkom dvorištu, dođe mu riječ Jahvina: 024 JER 039 016 “Idi i reci Kušitu Ebed-Meleku: Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Evo, učinit ću da se ispune moje riječi protiv ovoga grada, na nesreću, ne na spas njegov. I kad se u onaj dan na tvoje oči obistine, 024 JER 039 017 ja ću te u onaj dan spasiti - riječ je Jahvina - i nećeš biti predan u ruke ljudima pred kojima dršćeš, 024 JER 039 018 jer ja ću te pouzdano spasiti te nećeš od mača poginuti, nego ćeš dobiti život kao plijen, jer si se u me pouzdao' - riječ je Jahvina.” 024 JER 040 001 Ovo je riječ koju Jahve uputi Jeremiji pošto ga Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, bijaše pustio iz Rame. Odvojio ga je kad je već, u lance okovan, bio među svim jeruzalemskim i judejskim izgnanicima koje vođahu u Babilon. 024 JER 040 002 Odvojivši ga, dakle, zapovjednik tjelesne straže reče mu: “Jahve, Bog tvoj, zaprijetio je nesrećom ovome mjestu. 024 JER 040 003 Izvršio je i učinio kako bijaše zaprijetio, jer ste griješili protiv Jahve i niste slušali glasa njegova. Zato vas je i snašlo ovo zlo. 024 JER 040 004 Evo, sada driješim okove s ruku tvojih. Ako ti je po volji da ideš sa mnom u Babilon, pođi sa mnom i oko će moje bdjeti nad tobom. Ako ti nije volja ići sa mnom u Babilon, ti ostani. Gle, sva je zemlja pred tobom: možeš ići kamo ti oko želi i gdje će ti biti dobro. 024 JER 040 005 Ako, dakle, hoćeš ostati, možeš poći Gedaliji, sinu Šafanova sina Ahikama, koga je kralj babilonski postavio nad gradovima judejskim, i ostati kod njega usred naroda, ili pak možeš ići kamo ti drago.” Zatim mu zapovjednik tjelesne straže dade hrane i k tomu dar te ga otpusti. 024 JER 040 006 Tada se Jeremija otputi u Mispu, Gedaliji, sinu Ahikamovu, te osta kod njega među narodom koji je ostao u zemlji. 024 JER 040 007 Svi vojni zapovjednici i njihovi ljudi uokolo saznaše da je kralj babilonski postavio zemlji za namjesnika Ahikamova sina Gedaliju te mu povjerio muževe, žene i djecu i siromahe koji još ne bijahu odvedeni u babilonsko sužanjstvo. 024 JER 040 008 I dođoše pred Gedaliju u Mispu: Netanijin sin Jišmael, Kareahov sin Johanan; Tanhumetov sin Seraja, Zatim sinovi Efaja Netofljanina, Makatijev sin Jaazanija - oni i njihovi ljudi. 024 JER 040 009 Gedalija, sin Šafanova sina Ahikama, zakle se njima i njihovim ljudima i reče: “Ne bojte se služiti Kaldejcima, ostanite u zemlji, budite odani babilonskom kralju i bit će vam dobro. 024 JER 040 010 A ja ću, evo, ostati u Mispi na službu Kaldejcima koji dolaze k nama. Vi pak potrgajte grožđe, poberite voće i masline, pohranite u sudove i ostanite u gradovima što ih zaposjedoste.” 024 JER 040 011 I svi Judejci što se zatekoše u Moabu, kod sinova Amonovih, i u Edomu, po svim zemljama, saznadoše da je kralj babilonski ostavio ostatak u Judeji i da je postavio nad njim Gedaliju, sina Šafanova sina Ahikama. 024 JER 040 012 I onda se vratiše svi Judejci iz svih mjesta kamo ih bijahu raspršili, vratiše se u zemlju judejsku Gedaliji u Mispu te nabraše veoma mnogo grožđa i drugoga voća. 024 JER 040 013 A Johanan, sin Kareahov, i svi vojni zapovjednici pođoše Gedaliji u Mispu 024 JER 040 014 te mu rekoše: “A znaš li ti da je amonski kralj Baalis poslao Jišmaela, sina Netanijina, da te ubije?” Ali im Gedalija, sin Ahikamov, ne povjerova. 024 JER 040 015 Tada reče Johanan, sin Kareahov, potajno Gedaliji u Mispi: “Idem da ubijem Jišmaela, sina Netanijina, tako da nitko neće doznati. Zašto da on tebe ubije i da se opet rasprše svi Judejci što se oko tebe skupiše? I zašto da propadne ostatak Judejaca?” 024 JER 040 016 Ali Gedalija, sin Ahikamov, uzvrati Johananu, sinu Kareahovu: “Nemoj toga raditi! Jer je laž što govoriš o Jišmaelu.” 024 JER 041 001 Ali u sedmom mjesecu dođe Jišmael, sin Elišamina sina Netanije, roda kraljevskoga, sa deset ljudi i potraži Gedaliju, sina Ahikamova, u Mispi. I dok su se ondje, u Mispi, zajedno gostili, 024 JER 041 002 diže se Jišmael, sin Netanijin, sa svojom desetoricom i mačem smakoše Gedaliju, sina Ahikamova. I tako ubi čovjeka koga kralj babilonski bijaše postavio nad zemljom. 024 JER 041 003 A i sve Judejce koji bijahu s njim u Mispi, i Kaldejce, vojnike što se tu nađoše - Jišmael dade pogubiti. 024 JER 041 004 Sutradan, pošto Gedalija bi ubijen, dok još nitko nije znao što se zbilo, 024 JER 041 005 dođoše ljudi iz Šekema, Šila i Samarije, njih osamdeset, obrijane brade, poderanih haljina i s urezima po tijelu, noseći u rukama prinose i tamjan da ih prinesu u Domu Jahvinu. 024 JER 041 006 Jišmael, sin Netanijin, iziđe im iz Mispe u susret, dok su oni, plačući, išli svojim putem. Kad ih stiže, reče im: “Dođite Gedaliji, sinu Ahikamovu!” 024 JER 041 007 A kad stigoše usred grada, Jišmael, sin Netanijin, i njegovi ljudi poklaše ih i baciše u čatrnju. 024 JER 041 008 A među njima bijaše deset ljudi koji rekoše Jišmaelu: “Nemoj nas ubiti, jer imamo u poljima zakopanih zaliha pšenice, ječma, ulja i meda.” On tada odusta i ne ubi ih s braćom njihovom. 024 JER 041 009 A čatrnja u koju je Jišmael pobacao sva tjelesa pobijenih ljudi, velika čatrnja, bijaše ona ista koju je kralj Asa načinio protiv Baše, kralja izraelskoga. I sad ju je Jišmael, sin Netanijin, napunio pobijenim ljudima. 024 JER 041 010 Tada Jišmael odvede ostatak naroda iz Mispe, zajedno s kćerima kraljevim koje je Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, povjerio Gedaliji, sinu Ahikamovu: u cik zore krenu Jišmael, sin Netanijin, i zaputi se da prijeđe u zemlju Amonovih sinova. 024 JER 041 011 Ali kad Johanan, sin Kareahov, i svi vojni zapovjednici koji bijahu s njim saznadoše za sva zlodjela što ih Jišmael, sin Netanijin, bijaše počinio, 024 JER 041 012 uzeše sve svoje vojnike te krenuše u boj na Jišmaela, sina Netanijina. Nađoše ga uz veliku vodu u Gibeonu. 024 JER 041 013 Čim oni ljudi što bijahu kod Jišmaela ugledaše Johanana, sina Kareahova, i sve vojne zapovjednike koji bijahu s njime, obradovaše se, 024 JER 041 014 i sav narod što ga je Jišmael odveo iz Mispe okrenu se i potrča Johananu, sinu Kareahovu. 024 JER 041 015 Ali Jišmael, sin Netanijin, sa osam ljudi, pobježe od Johanana i ode k sinovima Amonovim. 024 JER 041 016 Tada Johanan, sin Kareahov, i svi vojni zapovjednici koji bijahu s njim uzeše sav preostali narod što ga Jišmael, sin Netanijin, pošto ubi Gedaliju, sina Ahikamova, bijaše doveo iz Mispe: muškarce, žene i djecu i dvorjane koje dovede iz Gibeona. 024 JER 041 017 Krenuše, a kod Svratišta Kimhama, koje je kraj Betlehema, oni se odmarahu da bi mogli nastaviti put i stići u Egipat, 024 JER 041 018 što dalje od Kaldejaca, kojih se bojahu: jer je Jišmael, sin Netanijin, ubio Gedaliju, sina Ahikamova, koga kralj babilonski bijaše postavio za namjesnika u zemlji. 024 JER 042 001 Nato svi vojni zapovjednici, osobito Johanan, sin Kareahov, i Azarja, sin Hošajin, i sav narod, malo i veliko, pristupiše 024 JER 042 002 i rekoše proroku Jeremiji: “Pomno počuj molbu našu! Zagovaraj nas pred Jahvom, Bogom svojim, za sav ovaj ostatak, jer nas, kako i sam vidiš, ostade još samo malo od velikoga broja koliko nas je nekoć bilo. 024 JER 042 003 Neka nam Jahve, Bog tvoj, objavi kuda da krenemo i što valja da činimo.” 024 JER 042 004 Prorok im Jeremija odgovori: “Pristajem. Pomolit ću se, kao što rekoste, Jahvi, Bogu vašemu, i javit ću vam sve što on odgovori, ni riječi vam neću zatajiti.” 024 JER 042 005 Oni pak rekoše Jeremiji: “Neka Jahve bude istinit i vjerodostojan svjedok protiv nas ako ne postupimo sasvim po riječima koje će nam Jahve, Bog tvoj, po tebi objaviti. 024 JER 042 006 Bio povoljan ili nepovoljan glas Jahve, Boga našega, komu te šaljemo, mi ćemo ga slušati da nam dobro bude što poslušasmo glas Jahve, Boga svojega.” 024 JER 042 007 Poslije deset dana dođe riječ Jahvina Jeremiji. 024 JER 042 008 Tada on pozva Johanana, sina Kareahova, sve vojne zapovjednike koji bijahu s njim i sav narod, malo i veliko, 024 JER 042 009 te im reče: “Ovako govori Jahve, Bog Izraelov, kojemu ste me poslali da izlijem preda nj molbu vašu: 024 JER 042 010 'Ako budete mirno živjeli u zemlji ovoj, podići ću vas i neću vas više razoriti; posadit ću vas, a ne iskorijeniti. Jer se kajem za zlo koje sam vam nanio. 024 JER 042 011 Ne bojte se kralja babilonskoga od koga strahujete. Ne bojte ga se - riječ je Jahvina - jer ja sam s vama da vas spasim i izbavim iz ruku njegovih. 024 JER 042 012 I ja ću vam pribaviti milost da vam se smiluje i pusti vas da u zemlji svojoj živite.' 024 JER 042 013 Ako pak kažete: 'Nećemo ostati u ovoj zemlji', ne pokoravajući se glasu Jahve, Boga svoga, 024 JER 042 014 ako kažete: 'Ne, u Egipat idemo, rata više da ne vidimo, glasa bojnog roga više da ne čujemo, da ne moramo biti više gladni kruha; da, onamo idemo', 024 JER 042 015 onda čujte riječ Jahvinu, vi koji ste Ostatak Judeje: Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Ako ste odlučili krenuti u Egipat da ondje živite, 024 JER 042 016 mač kojega se plašite u zemlji će vas egipatskoj dostići; glad od koje strahujete, u Egiptu će vam biti za petama: i ondje ćete umrijeti! 024 JER 042 017 I svi oni koji odluče da odu u Egipat i da se ondje nasele, poginut će od mača, gladi i kuge: nitko živ neće umaći nesreći koju ću na njih svaliti.' 024 JER 042 018 Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Kao što se srdžba moja i bijes moj oboriše na Jeruzalemce, tako će se gnjev moj izliti i na vas ako pođete u Egipat: postat ćete prokletstvo, užas, kletva i poruga, a ovoga mjesta nikad više nećete ugledati.' 024 JER 042 019 Vama, koji ste Ostatak Judeje, Jahve poručuje da ne idete u Egipat. Dobro znajte da sam danas bio svjedok protiv vas. 024 JER 042 020 Jer sami sebe obmanjujete. TÓa vi ste me poslali k Jahvi, Bogu svome rekavši: 'Zagovaraj nas pred Jahvom, Bogom našim, i saopći nam sve što ti on objavi, i mi ćemo to učiniti.' 024 JER 042 021 A danas sam vam objavio, ali vi ne slušate više glasa Jahve, Boga svojega, koji me k vama posla. 024 JER 042 022 Znajte, dakle, dobro: od mača, gladi i kuge poginut ćete na mjestu kamo hoćete da odete da se ondje naselite.” 024 JER 043 001 Kad je Jeremija svemu narodu kazao sve riječi Jahve, Boga njihova, sve one riječi radi kojih ga je Jahve, Bog njihov, k njima poslao, 024 JER 043 002 Azarja, sin Hošajin, i Johanan, sin Kareahov, i svi oni drski ljudi odgovoriše Jeremiji: “Laži nam govoriš. Nije te poslao Jahve da nam govoriš: 'Ne idite u Egipat da se ondje nastanite', 024 JER 043 003 nego Baruh, sin Nerijin, podgovori te da nas predaš u ruke Kaldejcima koji će nas pogubiti ili odvesti u sužanjstvo babilonsko!” 024 JER 043 004 I Johanan, sin Kareahov, i svi zapovjednici i sav narod ne poslušaše glasa Jahvina da ostanu u zemlji judejskoj. 024 JER 043 005 Nego Johanan, sin Kareahov, i vojni zapovjednici povedoše sav ostatak Judin, one što se vratiše iz zemalja kamo bijahu izagnani, da se nastane u zemlji judejskoj: 024 JER 043 006 muževe, žene i djecu i sve kraljevske kćeri i sve ljude koje je Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, ostavio kod Gedalije, sina Šafanova sina Ahikama, pa i proroka Jeremiju, i Baruha, sina Nerijina, 024 JER 043 007 te se oni iseliše u Egipat, jer ne slušahu glasa Jahvina. I tako dođoše u Tafnis. 024 JER 043 008 U Tafnisu dođe riječ Jahvina Jeremiji: 024 JER 043 009 “Uzmi u ruke velikoga kamenja i ugradi ga, pred svim Judejcima, meljtom u pločnik što je pred ulazom u faraonov dvor. 024 JER 043 010 I reci im: Ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov: 'Evo šaljem po slugu svojega Nabukodonozora, kralja babilonskoga. On će postaviti prijestolje na ovo kamenje što sam ga ugradio i nad njim će razapeti svoju nebnicu. 024 JER 043 011 Da, doći će i udarit će na zemlju egipatsku: Tko je za smrt, u smrt! Tko za izgnanstvo, u izgnanstvo! Tko za mač, pod mač! 024 JER 043 012 On će vatrom sažeći hramove bogova egipatskih, spalit će i izagnati bogove, očistit će zemlju egipatsku kao što pastir svoj plašt otrijebi od buha. I onda će, nesmetan, odavde otići. 024 JER 043 013 Porazbijat će spomenike hrama Sunca koji je u Heliopolu, a hramove bogova egipatskih ognjem će spaliti.'” 024 JER 044 001 Riječ koja se javi Jeremiji za sve Judejce što življahu u zemlji egipatskoj, što življahu u Migdolu, u Tafnisu, u Memfisu i u zemlji Patrosu. 024 JER 044 002 Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: “I sami vidjeste svu nesreću koju sam svalio na Jeruzalem i na sve gradove judejske: evo danas su to gomile ruševina, a u njima nitko više ne živi, 024 JER 044 003 zbog nedjela njihovih što ih učiniše da bi mene vrijeđali, polazeći drugim bogovima kojih nisu poznavali ni oni, ni vi, ni oci vaši, da im kade i da im služe. 024 JER 044 004 A ja sam vam jednako slao svoje sluge proroke da vam kažu: 'Ne činite tih gnusoba koje su mi ogavne!' 024 JER 044 005 Ali me oni nisu slušali, niti su uho svoje priklonili da se okane zloće svoje i prestanu kaditi tuđim bogovima. 024 JER 044 006 Zato se izli gnjev moj i srdžba moja i rasplamtje se u gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim, te se pretvoriše u pustoš i razvaline, kao što su danas. 024 JER 044 007 Zašto sami svaljujete na se tako golemu nesreću” - govori Jahve, Bog nad Vojskama, Bog Izraelov - “te sami do korijena istrebljujete iz Judeje sve muško i žensko, djecu i dojenčad, te vam ni ostatka ostati neće, 024 JER 044 008 jer me vrijeđate djelima ruku svojih, kadeći tuđim bogovima u zemlji egipatskoj, u koju ste došli prebivati, a bit ćete iskorijenjeni i postat ćete kletva i ruglo među svim narodima na zemlji? 024 JER 044 009 Jeste li zaboravili bezakonja otaca svojih, bezakonja kraljeva judejskih, bezakonja knezova svojih i žena njihovih i bezakonja svoja, bezakonja žena svojih, počinjena u zemlji judejskoj i po ulicama jeruzalemskim? 024 JER 044 010 Do dana današnjega nisu se pokajali, nisu se bojali, nisu živjeli po Zakonu mojemu ni po odredbama mojim, koje dadoh vama i ocima vašim.” 024 JER 044 011 Zato ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: “Evo, okrećem svoje lice vama, na nesreću vašu, da zatrem svu zemlju judejsku. 024 JER 044 012 Odnijet ću ostatak Judeje koji je odlučio da ide u zemlju egipatsku da se ondje stani; svi će izginuti u zemlji egipatskoj, past će od mača, od gladi će pogibati, poginut će svi, malo i veliko, pomrijet će od mača i gladi, i bit će prokletstvo, užas, kletva i poruga. 024 JER 044 013 Kaznit ću sve koji budu u zemlji egipatskoj, kao što sam kaznio Jeruzalem: mačem, glađu i kugom. 024 JER 044 014 A od ostatka Judeje koji je došao da se stani u Egiptu, nitko neće uteći ni preživjeti da bi se mogao vratiti u zemlju judejsku za kojom im duše čeznu, da se u nju vrate i ondje nastane. Jer se nitko neće vratiti, osim izbjeglica.” 024 JER 044 015 I tada svi muškarci koji su znali da im žene kade tuđim bogovima, i sve nazočne žene, u velikom mnoštvu, i sav narod što življaše u zemlji egipatskoj i u Patrosu odgovoriše Jeremiji: 024 JER 044 016 “Riječi koje si u ime Jahvino nama objavio mi ne slušamo; 024 JER 044 017 naprotiv, i dalje ćemo se držati zadane riječi: kadit ćemo nebeskoj kraljici i lijevati ljevanice, kao što smo i mi i oci naši, naši kraljevi i knezovi činili u gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim: tada imadosmo kruha izobila, bijasmo sretni i ne trpjesmo nikakvih nesreća. 024 JER 044 018 Ali otkako prestadosmo kaditi nebeskoj kraljici i lijevati joj ljevanice, u svemu smo oskudijevali i od mača i gladi pogibali.” 024 JER 044 019 A žene rekoše: “Kad kadimo kraljici nebeskoj i lijevamo joj ljevanice, zar joj bez znanja svojih muževa pečemo kolače u obliku lika njezina i lijevamo ljevanice?” 024 JER 044 020 Tada Jeremija svemu narodu, muškarcima i ženama, i svim ljudima koji su mu tako govorili reče: 024 JER 044 021 “Nije li se Jahve spomenuo i nije li ga u srce dirnuo tamjan što ste ga palili po ulicama jeruzalemskim, vi i oci vaši, vaši kraljevi, knezovi i puk zemaljski? 024 JER 044 022 Jahve više nije mogao podnositi zlodjela vaših i gnusoba koje počiniste, i zato se zemlja vaša pretvorila u pustoš i ruševine, u prokletstvo, bez stanovnika, kao što je i danas. 024 JER 044 023 Zbog toga što ste, prinoseći tamjan, zgriješili Jahvi, što Jahvina glasa ne slušaste i Jahvina se Zakona i njegovih se naredaba i svjedočanstava ne držaste, snađe vas ova nevolja, kakva je danas.” 024 JER 044 024 Zatim reče Jeremija svemu narodu, osobito ženama: “Čujte riječ Jahvinu, svi Judejci koji ste u zemlji egipatskoj: 024 JER 044 025 Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Vi žene, ono što vaša usta obećaju, to vaše ruke moraju i izvršiti. Rekoste: 'Mi ćemo se tvrdo držati zavjeta što ih učinismo: kaditi kraljici nebeskoj i lijevati joj ljevanice.' Držite se samo svojih zavjeta i lijevajte revno ljevanice! 024 JER 044 026 Ali čujte zato riječ Jahvinu, svi vi Judejci nastanjeni u zemlji egipatskoj! Evo, zaklinjem se velikim imenom svojim,' govori Jahve. 'U svoj zemlji egipatskoj nijedna usta judejska neće više izustiti mojega imena; nitko neće reći: 'Živoga mi Jahve!' 024 JER 044 027 Evo, bdim nad njima, na nesreću, a ne na dobro njihovo: svi ljudi judejski što su u zemlji egipatskoj poginut će od mača i gladi do potpunog istrebljenja. 024 JER 044 028 I bit će malo onih koji će izbjeći maču i vratiti se iz egipatske zemlje u zemlju judejsku. Onda će sav ostatak judejski, svi koji dođoše u zemlju egipatsku da ondje žive, spoznati čija riječ vrijedi, moja ili njihova. 024 JER 044 029 A ovo neka vam bude znamenje - riječ je Jahvina - da ću vas kazniti na ovome mjestu, da biste znali da će se vama na nesreću ispuniti prijetnje moje protiv vas.' 024 JER 044 030 Ovako govori Jahve: 'Gle, predat ću faraona Hofru, kralja egipatskoga, u ruke njegovim neprijateljima i u ruke onih koji mu rade o glavi, baš kao što sam Sidkiju, kralja Judejskoga, predao u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, neprijatelja njegova, koji mu je radio o glavi.'” 024 JER 045 001 Riječ koju uputi Jeremija proroku Baruhu, sinu Nerijinu, dok je on te riječi iz usta Jeremijinih pisao u knjigu, četvrte godine Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga: 024 JER 045 002 Ovako govori Jahve, Bog Izraelov, za tebe, Baruše: 024 JER 045 003 “Jer si rekao: 'Jao meni jer mi Jahve dodaje nevolju na nevolju. Sustadoh uzdišući i ne mogu naći mira!' 024 JER 045 004 Ovako govori Jahve: 'Evo, što sam sagradio, porušit ću, što sam zasadio, iščupat ću - po svoj zemlji! 024 JER 045 005 A ti tražiš za se čudesa! Ne traži toga! Jer, gle, svalit ću zlo na sve živo - riječ je Jahvina. A tebi ću kao plijen pokloniti život tvoj na svim mjestima kamo dođeš.'” 024 JER 046 001 Riječ koju Jahve uputi proroku Jeremiji protiv naroda. 024 JER 046 002 Još o Egiptu. Protiv vojske faraona Neka, kralja egipatskoga, što bijaše kod rijeke Eufrata, u Karkemišu, i kralj Nabukodonozor ga potuče, četvrte godine Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga. 024 JER 046 003 Pripremite štitove i oklope! Naprijed, u boj! 024 JER 046 004 Upregnite konje! Na kola, vozači! Postavite se pod kacigama! Naperite koplja! Navucite oklope! 024 JER 046 005 Što vidim? Zaprepašteni, uzmiču? Junaci njihovi, poraženi, u bijeg udariše glavom bez obzira! Užas odasvud - riječ je Jahvina. 024 JER 046 006 Ni najbrži ne umače, ni najhrabriji ne uteče! Na sjeveru, na obali Eufrata, posrću i padaju. 024 JER 046 007 Tko se to diže poput Nila, čije vode šume, k'o brzaci nabujaše? 024 JER 046 008 To Egipat se diže poput Nila, k'o brzaci vode mu nabujaše. I govori: dići ću se, poplaviti zemlju, opustošiti gradove i pučanstvo! 024 JER 046 009 Konji, naprijed! Poletite, kola bojna! Navalite, ratnici! Kušiti, Putijci, štitom zaštićeni, i Ludijci, što lukom strijeljate! 024 JER 046 010 Ovo je dan Jahve nad Vojskama - dan osvete da se dušmanima svojim osveti: mač će se nažderati, nasititi, glad utoliti krvlju njihovom! Jer Gospod, Jahve nad Vojskama, ima žrtveno klanje u sjevernoj zemlji uz obalu Eufrata. 024 JER 046 011 Popni se na Gilead, balzama potraži, djevice, kćeri egipatska! Uzalud lijekovi mnogi: nema tebi ozdravljenja! 024 JER 046 012 Narodi čuše za tvoju sramotu, vapaji tvoji napuniše zemlju. Jer se junak o junaka spotiče i obojica padaju. 024 JER 046 013 Riječ koju Jahve uputi proroku Jeremiji kad Nabukodonozor, kralj babilonski, dođe da udari na zemlju egipatsku. 024 JER 046 014 Navijestite Egiptu, objavite u Migdolu, obznanite u Memfisu: “Svrstaj se! Spremi se! Jer mač već ždere sve oko tebe! 024 JER 046 015 Što? Zar Apis pobježe? Tvoj se Bik ne odrva?” Da, Jahve ga obori! 024 JER 046 016 On učini te mnogi posrnuše, popadaše jedan na drugoga. I gle, govore: “Na noge! Vratimo se svom narodu, rodnoj grudi svojoj, pred mačem koljačkim!” 024 JER 046 017 Faraonu, kralju egipatskom, ime nadjenite: “Graja što pravi čas promaši.” 024 JER 046 018 “Tako, života mi moga” - govori Kralj, komu je ime Jahve nad Vojskama - “ono će doći kao Tabor posred gora, kao Karmel iznad mora. 024 JER 046 019 Spremi izgnanički zavežljaj, udomljena kćeri egipatska, jer Memfis će biti u pustoš pretvoren, poharan i nenastanjen. 024 JER 046 020 Egipat bijaše lijepa junica, ali ide, ide na nju obad sa Sjevera. 024 JER 046 021 A i plaćenici egipatski što k'o gojna telad usred nje življahu, i oni se okrenuše, u bijeg udariše, ne mogu se odhrvati jer ih stiže Dan propasti, dođe vrijeme da se kazne. 024 JER 046 022 Slušaj! K'o da zmija sikće, sa svom silom dolaze, sjekirama na nju navaljuju, baš k'o drvosječe. 024 JER 046 023 Posjeći će šumu - riječ je Jahvina - iako je neprohodna. Više ih je nego skakavaca, broja njima nema. 024 JER 046 024 Osramoćena je zemlja egipatska, predana je narodu Sjevera.” 024 JER 046 025 Govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov: “Evo, kaznit ću Amona Tebskoga, faraona i Egipat, i sve njegove bogove, kraljeve, faraona i sve koji se u nj uzdaju. 024 JER 046 026 Predat ću ih u ruke onima što im rade o glavi, u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, i u ruke slugu njegovih. A poslije će Egipat biti opet naseljen, kao u stara vremena” - riječ je Jahvina. 024 JER 046 027 “Ne boj se, Jakove, slugo moja, ne plaši se, Izraele! Jer, evo, spasit ću te izdaleka i potomstvo tvoje iz zemlje izgnanstva. Jakov će se opet smiriti, spokojno će živjet' i nitko ga neće plašiti. 024 JER 046 028 Ne boj se, Jakove, slugo moja - riječ je Jahvina - jer ja sam s tobom. Zatrt ću narode među koje te prognah, a tebe neću sasvim uništiti: ali ću te kaznit' po pravici, ne smijem te pustit' nekažnjena.” 024 JER 047 001 Riječ koju Jahve uputi proroku Jeremiji o Filistejcima prije nego što faraon osvoji Gazu. 024 JER 047 002 Ovako reče Jahve: “Evo, vode se dižu sa Sjevera i kao nabujali brzaci poplavljuju zemlju i sve što je na njoj, gradove i sve njihovo pučanstvo. I ljudi vapiju, i kukaju svi žitelji zemlje, 024 JER 047 003 uz tutanj kopita njegove ždrebadi, uza štropot kola i tresku točkova. Oci više ne mare za djecu svoju jer su im ruke klonule 024 JER 047 004 zbog dana što osvanu da Filistejce istrijebi, da zatre Tiru i Sidonu sve do posljednjeg pomagača. Jer Jahve istrebljuje Filistejce, i sav ostatak otočja kaftorskog. 024 JER 047 005 Gazi će biti obrijana glava, razoren Aškelon. A ti, Ašdode, ostače Anakovaca, dokle će te tuga razdirati? 024 JER 047 006 Jao, maču Jahvin, kad li ćeš se smiriti? Vrati se u korice, stani i počini!” 024 JER 047 007 Ali kako da se smiri, kad Jahvina ruka njime zapovijeda: na Aškelon i na morski žal on ga isuka. 024 JER 048 001 O Moabu. Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: “Jao brdu Nebu jer je opustošeno, postiđen je Kirjatajim i osvojen, tvrđa posramljena, razorena, 024 JER 048 002 nema više dike moapske. U Hešbonu mu propast skovaše: 'Hajde da ga istrijebimo iz naroda!' A ti, Madmene, bit ćeš razoren, mač već ide za tobom! 024 JER 048 003 Slušaj! Jauci se čuju iz Horonajima: 'Pohara, propast strašna!' 024 JER 048 004 'Moab je smlavljen!' čuje se vrištanje mališa njegovih. 024 JER 048 005 Da, uz brdo Luhit uspinju se plačući. Da, niz obronke Horonajima razliježe se jauk nad propašću. 024 JER 048 006 'Bježite, spasavajte život, ugledajte se u pustinjsku magarad!' 024 JER 048 007 Jer si se pouzdao u svoje utvrde, bit ćeš i ti osvojen. Kemoš odlazi u izgnanstvo sa svećenicima i knezovima svojim. 024 JER 048 008 Pustošnik će doći u svaki grad, nijedan mu neće izmaći: Dolina će biti poharana, Visoravan opustošena,” govori Jahve! 024 JER 048 009 Stavite Moabu nadgrobni kamen, jer je do temelja srušen; njegovi su gradovi pustare, u njima nitko ne obitava. 024 JER 048 010 Proklet bio tko nemarno obavlja poslove Jahvine! Proklet bio tko krvlju mač svoj ne omasti! 024 JER 048 011 Od mladosti svoje mir uživaše Moab, ležaše na droždini svojoj, nikad ga nisu pretakali iz bačve u bačvu, nikad u izgnanstvo išao nije: zato mu okus ostade svjež, miris nepromijenjen. 024 JER 048 012 “Ali, evo, dolaze dani” - govori Jahve - “i ja ću mu poslati tlačitelje koji će ga pretakati, isprazniti njegove bačve i sudove njegove porazbijati. 024 JER 048 013 I tada će se Moab postidjeti zbog Kemoša, kao što se dom Izraelov postidio zbog Betela u koji se uzdao.” 024 JER 048 014 Kako možete reći: “Mi smo junaci, hrabri ratnici.” 024 JER 048 015 Pustošnik Moabov navaljuje na nj; cvijet mladosti njegove u klanice silazi, riječ je Kraljeva, Jahve nad Vojskama njemu je ime. 024 JER 048 016 Bliži se propast Moabova, nesreća njegova hiti. 024 JER 048 017 Žalite ga, svi susjedi njegovi, i svi koji znate ime njegovo. Recite: “Kako li se slomi čvrsta palica, žezlo veličanstveno!” 024 JER 048 018 Siđi sa slave svoje, sjedni u blato, žitelju, kćeri dibonska! Jer pustošnik Moaba navali na te, poruši sve utvrde tvoje. 024 JER 048 019 Stani na cestu i promatraj, o žitelju Aroera! Pitaj bjegunce i preživjele, pitaj ih: “Što se to dogodi?” 024 JER 048 020 “Moab se stidi jer je slomljen. Plačite, jecajte! Objavite na Arnonu da je Moab poharan.” 024 JER 048 021 Sud stiže nad Visoravan i nad Holon, Jahsu i Mefaot, 024 JER 048 022 nad Dibon, Nebo, Bet Diblatajim, 024 JER 048 023 Kirjatajim, Bet Gamul, Bet Meon, 024 JER 048 024 Kerijot, Bosru i nad sve gradove zemlje moapske, daleke i blize. 024 JER 048 025 “Moabu je rog odbijen, ruka mu je slomljena.” 024 JER 048 026 “Opijte ga jer se htjede uzvisiti nad Jahvu: neka se Moab sada valja u bljuvotini svojoj te i on neka bude na podsmijeh. 024 JER 048 027 Nije li tebi bio Izrael na podsmijeh? Jesu li ga možda zatekli u krađi te mašeš glavom kad god o njemu govoriš?” 024 JER 048 028 “Ostavite gradove, živite u pećinama, stanovnici Moaba! Budite kao golubovi što se gnijezde na litici onkraj razjapljena bezdana!” 024 JER 048 029 Čuli smo za nadutost Moaba, nadutost preveliku, ponos njegov, hvastanje, uznositost, za oholost srca njegova! 024 JER 048 030 “Poznajem ja obijest njegovu - riječ je Jahvina - laž njegovih riječi, laž djela njegovih! 024 JER 048 031 Zato moram jaukati nad Moabom, plakati nad svim Moapcima, jecati zbog ljudi Kir Heresa. 024 JER 048 032 Više nego nad Jazerom, plakat ću nad tobom, o lozje sibmansko, kojem se mladice pružahu preko mora, sezahu sve do Jazera. Na tvoje berbe i žetve pade sada pustošnik. 024 JER 048 033 Iščeznu radost i veselje iz voćnjaka i zemlje moapske. Nesta vina u kacama, mastioci više grožđa ne maste, veseli zvuci više nisu veseli.” 024 JER 048 034 Urlanje Hešbona i Elalea čuje se sve do Jahasa. Viču od Soara do Horonajima i Eglat Šelišije, jer se i vode nimrimske pretvoriše u pustaru. 024 JER 048 035 “U Moabu ću učiniti - riječ je Jahvina - da se ne uzlazi na uzvišice i kadi bogovima njegovim. 024 JER 048 036 Stoga mi srce poput frule dršće za Moabom, srce moje poput frule dršće za ljudima Kir Heresa: jer propade stečevina koju stekoše! 024 JER 048 037 Sve su glave obrijane i brade podrezane; po svim rukama urezi, oko bokova kostrijet. 024 JER 048 038 Na svim krovovima Moaba i na njegovim trgovima samo zapomaganje, jer smrskah Moab kao krčag koji se nikomu ne mili” - riječ je Jahvina. 024 JER 048 039 Kako li je smrskan! Kako li sramotno Moab udari u bijeg! Moab postade ruglo i strašilo svim susjedima. 024 JER 048 040 Jer ovako govori Jahve: “Gle, poput orla lebdi, nad Moabom širi krila. 024 JER 048 041 Gradovi su zauzeti, osvojene tvrđave. Srce moapskih junaka bit će toga dana kao srce žene u trudovima. 024 JER 048 042 Izbrisan je Moab iz naroda jer se uzvisi nad Jahvu. 024 JER 048 043 Strava, jama i zamka tebi, žitelju Moaba! - riječ je Jahvina. 024 JER 048 044 Tko stravi umakne, u jamu će pasti; tko se iz jame izvuče, u zemlju će pasti. Da, to ću svaliti na Moab u danima kazne njegove” - riječ je Jahvina. 024 JER 048 045 “U sjeni se hešbonskoj ustavljaju iscrpljeni bjegunci. Al' vatra izlazi iz Hešbona, plamen liže iz dvora sihonskog i proždire sljepoočnice Moabu i tjeme sinova nemirničkih. 024 JER 048 046 Jao tebi, Moabe! Umišljen si, narode Kemošev! Jer sinove tvoje u izgnanstvo odvedoše, kćeri tvoje u progonstvo. 024 JER 048 047 Ali ću promijeniti udes Moabov u budućnosti” - riječ je Jahvina. Dovde suđenje Moabu. 024 JER 049 001 O sinovima Amonovim. Ovako govori Jahve: “Izrael nema sinova, nema nasljednika? Zašto je Milkom baštinio Gad i narod se njegov nastanio u njegovim gradovima? 024 JER 049 002 Zato, evo, dolaze dani - riječ je Jahvina - i učinit ću da se zaore ratni krikovi u Rabi sinova Amonovih, i ona će biti humak poharani, i naseobine njene ognjem popaljene. Tada će Izrael opljačkati svoje pljačkaše” - govori Jahve. 024 JER 049 003 “Plači, Hešbone, jer Ar je opustošen, zapomažite kćeri rapske. Opašite kostrijet, tužbalice povedite, obilazite s urezima. Jer Milkom mora u izgnanstvo sa svećenicima i knezovima. 024 JER 049 004 Što se dičiš dolinom svojom, kćeri odmetnice, koja se uzdaš u bogatstvo svoje i govoriš: 'Tko se usuđuje ustati protiv mene?' 024 JER 049 005 Evo, svaljujem na te stravu odasvud uokolo: bit ćete raspršeni, svak' na svoju stranu, i nitko bjegunce neće skupiti. 024 JER 049 006 Ali uto ću opet promijeniti udes sinova Amonovih” - riječ je Jahvina. 024 JER 049 007 O Edomu. Ovako govori Jahve nad Vojskama: “Zar nema više mudrosti u Temanu, zar u razumnih nesta svj§eta, zar se izvjetrila mudrost njihova? 024 JER 049 008 Bježite, gubite se i duboko se sakrijte, stanovnici Dedana, jer Ezavu propast nosim, vrijeme kazne njegove. 024 JER 049 009 Dođu li trgači k tebi, ni pabirka neće ostaviti; dođu li kradljivci noćni, opljačkat će sve što žele. 024 JER 049 010 Jer ja sam onaj što će Ezava pretražiti i skrovišta mu otkriti da se ne mogne sakriti. Pleme je njegovo opustošeno: nema ga više! Nitko ne kaže: 024 JER 049 011 'Ostavi siročad svoju, ja ću je prehraniti i neka se udovice tvoje u me pouzdaju!'” 024 JER 049 012 Jer ovako govori Jahve: “Gle, oni koji odista ne bi morali piti čašu moraju je iskapiti, i zar upravo ti da ostaneš nekažnjen? Ne, ti nećeš ostati nekažnjen, morat ćeš čašu ispiti! 024 JER 049 013 Jer samim se sobom zakleh - riječ je Jahvina: Bosra će postati ruglo i sramota, pustinja i prokletstvo; a svi njezini gradovi bit će vječne razvaline.” 024 JER 049 014 Jahve mi vijest uputi, glasnik bi poslan k narodima: “Skupite se! Krenite na nj, krenite! Ustajte! U boj! 024 JER 049 015 Jer, gle, učinit ću te malim među narodima, prezrenim među ljudima. 024 JER 049 016 Strah te tvoj zaveo, uznositost srca tvoga, ti koji živiš u pećinama kamenim i držiš se visova planinskih te viješ gnijezdo na timoru, k'o orlovi, odande ću te strovaliti” - riječ je Jahvina. 024 JER 049 017 “Edom će postati pustoš; tko god njime prođe, zaprepastit će se i zviždati zbog svih rana njegovih. 024 JER 049 018 Razorit će ga kao Sodomu i Gomoru i susjede njihove” - govori Jahve. Čovjek ondje neće stanovati, sin čovječji neće u njem boraviti. 024 JER 049 019 “Gle, kao lav on izlazi iz guštare jordanske na pašnjake vječno zelene. Ali ću ga učas otjerati i smjestiti ondje svog izabranika. Jer tko je meni ravan? I tko će mene na račun pozvati? I koji će mi pastir odoljeti?” 024 JER 049 020 Zato čujte što je Jahve naumio učiniti Edomu, čujte što je nakanio protiv stanovnika Temana: i najsitniju jagnjad on će odvući, i sam njihov pašnjak zgrozit će se nad njima. 024 JER 049 021 Od lomljave pada njina zemlja će se potresti, razlijegat će se vapaj do Crvenog mora! 024 JER 049 022 Gle, poput orla on se diže i lebdi, nad Bosrom širi krila. U dan onaj srce će junaka edomskih biti kao srce žene u trudovima. 024 JER 049 023 O Damasku. Smeteni su Hamat i Arpad jer zlu vijest čuše. Srce im se steže od užasa i smirit se ne može. 024 JER 049 024 Obeshrabren je Damask, u bijeg udario, strah ga spopao, tjeskoba i bolovi obuzeli ga kao porodilju. 024 JER 049 025 Kako? Napušten je slavni grad, grad radosti moje! 024 JER 049 026 Zato će mladići njegovi popadati po trgovima, svi će ratnici poginuti u onaj dan - riječ je Jahve nad Vojskama. 024 JER 049 027 “Potpalit ću vatrom zidine Damaska: plamen će proždrijeti dvor Ben-Hadadov.” 024 JER 049 028 O Kedaru i kraljevstvima hasorskim koje je potukao Nabukodonozor, kralj babilonski. Ovako govori Jahve: “Ustajte, na Kedar navalite, uništite sinove Istoka! 024 JER 049 029 Nek' im se oduzmu šatori i stada, šatorska krila i sva im oprema! Neka im se deve odvedu, i nek' viču na njih: 'Strava odasvud!' 024 JER 049 030 Bježite glavom bez obzira, duboko se skrijte, žitelji Hasora - riječ je Jahvina. Jer Nabukodonozor, kralj babilonski, snuje naum protiv vas, navalu smišlja: 024 JER 049 031 'Ustajte, udarite na mirni narod što živi bez straha - riječ je Jahvina - što nema vrata ni zasuna, što u osami prebiva! 024 JER 049 032 Deve njihove bit će plijen, mnoštvo ovaca otimačina!' I raspršit ću ih na sve strane, one ljude obrijanih zalizaka, i dovest ću odasvud na njih nesreću - riječ je Jahvina. 024 JER 049 033 Hasor će postati brlog čagaljski i pustinja vječna. Čovjek ondje neće prebivati, neće se ondje nastaniti sin čovječji.” 024 JER 049 034 Riječ koju Jahve uputi proroku Jeremiji o Elamu, u početku kraljevanja Sidkije, kralja judejskoga. 024 JER 049 035 Ovako govori Jahve nad Vojskama: “Lomim, evo, luk Elamov, srž snage njegove. 024 JER 049 036 Četiri ću vjetra dognati na Elam sa četiri kraja neba i raspršit Elamce u sva četiri vjetra, i neće biti naroda kamo neće stići bjegunci elamski. 024 JER 049 037 Utjerat ću Elamcima strah u kosti pred njihovim dušmanima. Pustit ću na njih nesreću, oganj gnjeva svojega. Poslat ću mač za njima dok ne budu sasvim uništeni. 024 JER 049 038 I postavit ću u Elamu prijesto svoj i zatrt ću ondje kralja i sve knezove” - riječ je Jahvina. 024 JER 049 039 Ali ću okrenut' udes Elama” - riječ je Jahvina. 024 JER 050 001 Riječ koju Jahve reče protiv Babilona, protiv zemlje kaldejske: 024 JER 050 002 “Objavite narodima! Razglasite, ne tajite, recite: Zauzet je Babilon! Bel je postiđen: Marduk razbijen! Posramljeni su kipovi njegovi, razmrskani njegovi likovi. 024 JER 050 003 Jer sa sjevera na nj se diže narod koji će mu zemlju prometnuti u pustinju; nitko više neće u njoj živjeti, i ljudi i stoka pobjeći će i otići. 024 JER 050 004 U one dane i u vrijeme ono - riječ je Jahvina - vratit će se sinovi Izraelovi, ići će plačuć' i tražeći Jahvu, Boga svojega. 024 JER 050 005 Pitat će za put na Sion, onamo će pogled upravljati: 'Hodite, prionimo uz Jahvu Savezom vječnim, nezaboravnim!' 024 JER 050 006 K'o izgubljene ovce bijaše narod moj, pastiri ih zavedoše te zalutaše po brdima: moradoše s brda na brežuljke, zaboraviše gdje su im torovi. 024 JER 050 007 Tko ih nađe, proždire ih, neprijatelji njini zborahu: 'Nismo mi krivi, jer zgriješiše Jahvi, pašnjaku pravde, Jahvi, nadi otaca svojih!' 024 JER 050 008 Bježite iz Babilona! Izađite iz zemlje kaldejske! Budite poput ovnova pred stadom. 024 JER 050 009 Jer evo ću dići i dovesti na Babilon mnoštvo velikih naroda; u zemlji sjevernoj svrstat će se protiv njega - odanle će biti osvojen. Strijele su im k'o u sretna junaka, prazne se ne vraćaju. 024 JER 050 010 Kaldeja će biti oplijenjena, do mile volje nju će pljačkati” - riječ je Jahvina. 024 JER 050 011 “Da! Radujte se samo i klikujte, vi pljačkaši moje baštine! Poskakujte k'o june na paši! Ržite kao ždrebad! 024 JER 050 012 Mati vaša teško se osramoti, postidi se roditeljka vaša. Evo, posljednja je među narodima: pustinja, zemlja prljuša. 024 JER 050 013 Zbog gnjeva Jahvina bit će bez življa, sva će opustjeti. Tko god prođe mimo Babilon, zgrozit će se i zviždat će nad njegovim ranama. 024 JER 050 014 Svrstajte se protiv Babilona, opkolite ga. Strijelci, strijeljajte na nj, ne žalite strelica - Jahvi je zgriješio. 024 JER 050 015 Sa svih strana nek' zaore poklici bojni. On se predaje! Stupovi mu padaju, bedemi se ruše: to Jahvina je osveta! Osvetite se Babilonu, vratite mu milo za drago! 024 JER 050 016 Istrijebite Babilonu i sijača i žeteoca što srpom zamahuje u dane žetvene! Pred mačem silničkim nek' svak' se vrati svome narodu, neka bježi zemlji svojoj.” 024 JER 050 017 Izrael bijaše stado razagnano, lavovi ga raspršiše. Prvi ga kralj asirski proždrije, a onda mu Nabukodonozor, kralj babilonski, kosti polomi. 024 JER 050 018 Zato ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: “Evo, kaznit ću kralja babilonskoga i zemlju njegovu, kao što kaznih kralja asirskoga. 024 JER 050 019 I vratit ću Izraela pašnjaku njegovu da pase po Karmelu, Bašanu, brdima efrajimskim i u Gileadu, da se sit najede. 024 JER 050 020 U one dane, u vrijeme ono - riječ je Jahvina - tražit će grijeh Izraelov, ali ga više neće biti; tražit će opačine judejske, ali ih neće naći. Jer oprostih svima koje sačuvah.” 024 JER 050 021 “Na zemlju meratajimsku! Kreni na nju i na stanovnike Pekoda, zatri ih do temelja, uništi iza njih sve - riječ je Jahvina - izvrši sve kako ti zapovjedih!” 024 JER 050 022 Ratna se vika čuje u zemlji, poraz strašan. 024 JER 050 023 O, kako li je skršen, razbijen malj cijele zemlje! Kako li Babilon posta strašilo narodima! 024 JER 050 024 Zamku ti metnuh, Babilone, ti se uhvati i ne vidje. Zatečen si i uhvaćen, jer se s Jahvom zarati! 024 JER 050 025 Jahve otvori svoju oružnicu, izvuče oružje gnjeva svojega, jer ima posla za Jahvu nad Vojskama u zemlji kaldejskoj. 024 JER 050 026 Udarite na nju sa svih strana, otvorite žitnice njene, slažite je kao snoplje, zatrite Babilon kletim uništenjem, da od njega ne ostane ništa. 024 JER 050 027 Pokoljite svu junad njegovu, u klaonicu neka siđu! Jao njima, došao je njihov dan, vrijeme kazne njihove! 024 JER 050 028 Čujder glasa onih što pobjegoše, što utekoše iz zemlje babilonske da jave na Sionu osvetu Jahve, Boga našega, osvetu Hrama njegova! 024 JER 050 029 Sazovite na Babilon strijelce, sve što zapinju lukove, opkolite ga sa svih strana: nitko da ne uteče! Platite mu po zasluzi, vratite mu milo za drago, jer bi se oholio na Jahvu, Sveca Izraelova. 024 JER 050 030 Zato će mu svi mladići popadati po trgovima i svi će mu ratnici u onaj dan izginuti - riječ je Jahvina. 024 JER 050 031 “Evo me na te, Oholice!” - riječ je Gospoda Jahve nad Vojskama - “došao je dan tvoj, vrijeme pohoda na te. 024 JER 050 032 Oholica će posrnuti, pasti, i nitko ga neće podići. Oganj ću podmetnuti gradovima njegovim i proždrijet će sve uokolo.” 024 JER 050 033 Ovako govori Jahve nad Vojskama: “Potlačeni su sinovi Izraelovi, zajedno sa sinovima Judinim. Oni što ih zarobiše, drže ih čvrsto i neće da ih puste. 024 JER 050 034 Ali, moćan je njihov Otkupitelj, ime mu Jahve nad Vojskama. On će obraniti parnicu njihovu - zemlji mir donijeti i smesti pučanstvo Babilona.” 024 JER 050 035 Mač na Kaldejce - riječ je Jahvina - na pučanstvo Babilona, na knezove i mudrace njegove! 024 JER 050 036 Mač na brbljavce njegove, neka polude! Mač na njegove ratnike, neka se prestrave! 024 JER 050 037 Mač na njegove konje i bojna kola i na svu gomilu posred njega: nek postanu kao žene! Mač na njihove riznice; nek ih opljačkaju! 024 JER 050 038 Mač na vode njihove, neka presahnu! Jer to je zemlja idola, zaludiše ih kipovi, strašila njihova. 024 JER 050 039 Zato će se ondje nastaniti risovi s čagljima, i nojevi će ondje obitavat. Dovijeka će ostat' mjesto bez življa, nitko ondje neće živjeti od koljena do koljena. 024 JER 050 040 Razorit će ga kao što Bog razori Sodomu i Gomoru i susjede njihove - riječ je Jahvina. Čovjek ondje neće stanovati, sin čovječji neće u njem' boraviti. 024 JER 050 041 Evo dolazi narod sa Sjevera, puk velik i mnogi kraljevi, i dižu se s krajeva zemlje. 024 JER 050 042 U ruci im luk i koplje, okrutni su, nemilosrdni. Graja im buči poput mora, jašu na konjima, kao jedan za boj spremni protiv tebe, kćeri babilonska. 024 JER 050 043 Kralj babilonski ču vijest o njima: i ruke mu klonuše, muka ga spopade, bolovi ga obuzeše kao porodilju. 024 JER 050 044 “Gle, kao lav on izlazi iz guštare jordanske na pašnjake vječno zelene. Al' ja ću ga učas otjerati i smjestiti ondje svog izabranika. Jer, tko je meni ravan? I tko će mene na račun pozvati? I koji će mi pastir odoljeti?” 024 JER 050 045 Zato, čujte što je Jahve naumio da učini Babilonu, čujte što je nakanio protiv zemlje kaldejske: i najsitniju jagnjad on će odvući; i sam njihov pašnjak zgrozit će se nad njima. 024 JER 050 046 Na glas da je pao Babilon zemlja će se potresti: razlijegat će se vapaj među narodima. 024 JER 051 001 Ovako govori Jahve: “Gle, ja podižem protiv Babilona i protiv pučanstva kaldejskog vjetar zatornički. 024 JER 051 002 Poslat ću na Babilon vijače da ga viju i prorešetaju zemlju njegovu. Kad ga sa svih strana opkole u kobni dan, 024 JER 051 003 nek' strijelac luka ne odlaže, nek' ne skida oklopa! Ne štedite mladića njihovih, svu mu vojsku kleto uništite! 024 JER 051 004 Pobijeni će padati po zemlji kaldejskoj, probodeni po ulicama njegovim.” 024 JER 051 005 Ne, Izrael - Judeja - nije udovica Boga svojega, Jahve nad Vojskama, iako je zemlja njihova puna krivice protiv Sveca Izraelova. 024 JER 051 006 Bježite iz Babilona, nek' svak' spasi život svoj, da ne izginete s njegova bezakonja, jer ovo je vrijeme Jahvine odmazde, svakom plaća po zasluzi! 024 JER 051 007 Babilon bijaše pehar zlatni u ruci Jahvinoj, pehar koji opi svijet cijeli. Vinom tim se puci opiše, i zato se puci obezumiše. 024 JER 051 008 Iznenada pade Babilon, razmrskan: zakukajte nad njim! Potražite balzama rani njegovoj: možda će ozdravit'! 024 JER 051 009 Liječili smo Babilon, al' se ne izliječi. Pustimo ga, vratimo se svaki u svoj kraj! Jer do neba dopire njegova osuda i diže se pod oblake. 024 JER 051 010 Jahve je iznio pravdu našu! Hajde da Sionu objavimo djelo Jahve, Boga našega. 024 JER 051 011 Naoštrite strelice, napunite tobolce! Jahve potače duh kraljeva medijskih jer naumi zatrti Babilon, Jahvina je to osveta, osveta za Hram njegov. 024 JER 051 012 Razvijte stijeg, zidine babilonske! Pojačajte straže! Postavite stražare! Razmjestite zasjede! Jer Jahve što naumi to sad izvodi, kako je rekao protiv Babilona. 024 JER 051 013 O, ti što prebivaš na velikim vodama i bogat blagom svakojakim! Sad ti svršetak dođe, kraj tvojoj lakomosti. 024 JER 051 014 Životom svojim zakle se Jahve nad Vojskama: “Napunit ću te ljudstvom kao skakavcima, zaorit će protiv tebe vika bojna.” 024 JER 051 015 On snagom svojom stvori zemlju, mudrošću svojom uspostavi krug zemaljski i umom svojim razape nebesa. 024 JER 051 016 Kad mu glas zaori, huče vode na nebesima, oblake diže s kraja zemlje: stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih. 024 JER 051 017 Svakom čovjeku pamet stane, svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha. 024 JER 051 018 Isprazni su oni, smiješne tvorevine, propast će u dan kazne. 024 JER 051 019 'Jakovljev dio' nije kao oni: jer on je sve stvorio, Izrael pleme je baštine njegove. Jahve nad Vojskama ime je njegovo. 024 JER 051 020 Ti si mi bio malj, oružje ratno. Pomlatih tobom narode, razmrskah tobom kraljevstva. 024 JER 051 021 Pomlatih tobom konja i konjanika, pomlatih tobom bojna kola i vozača. 024 JER 051 022 Pomlatih tobom čovjeka i ženu, pomlatih tobom starca i dijete. Pomlatih tobom mladića i djevojku, pomlatih tobom pastira i stado. 024 JER 051 023 Pomlatih tobom ratara i zapregu njegovu, pomlatih tobom namjesnike i upravljače. 024 JER 051 024 Ali na vaše oči sada plaća Babilonu i svim Kaldejcima za sve zlo koje učiniše Sionu - riječ je Jahvina. 024 JER 051 025 “Evo me na te, Goro zatornice - riječ je Jahvina - zatornice svega svijeta! Zamahnut ću rukom protiv tebe, svalit ću te s litice, pretvorit ću te u goru spaljenu. 024 JER 051 026 Iz tebe više neće klesati kamen ugaoni ni kamen temeljac, bit ćeš vječna pustinja” - riječ je Jahvina. 024 JER 051 027 Podignite stijeg u zemlji, zatrubite u rog među narodima! Pripremite na nj narode, sazovite na nj kraljevstva - Ararat, Mini, Aškenaz! Postavite protiv njega pozivnike, nek' nasrnu konji k'o dlakavi skakavci! 024 JER 051 028 Spremite na nj narode, kraljeve medijske, vojvode i namjesnike njihove i svu zemlju kojom vladaju. 024 JER 051 029 Zemlja će se tresti, drhtati, kad se stanu uspinjati k Babilonu svi naumi Jahvini da pretvori zemlju babilonsku u pustinju nenastanjenu. 024 JER 051 030 Nebojše babilonske odustaše od borbe, u utvrdama posjedaše, nesta sile njihove: postadoše kao žene. Spaljeni su domovi njihovi, polomljeni zasuni na vratima. 024 JER 051 031 Teklič tekliča prestiže, glasnik juri za glasnikom, da jave kralju babilonskom da mu je grad sa svih strana zauzet, 024 JER 051 032 prijelazi zaposjednuti, tvrđave ognjem popaljene, a ratnici prestrašeni. 024 JER 051 033 Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: “Kći je babilonska kao gumno u vrijeme kad se po njem gazi; još malo, i doći će joj vrijeme žetve.” 024 JER 051 034 Izjeo me, satro babilonski kralj, odgurnuo me kao prazan pladanj, k'o zmaj me on progutao, napunio trbušinu, iz mog me istjerao Edena. 024 JER 051 035 “Nasilje i patnje moje na Babilon!” govore stanovnici Siona. “Krv moja na Kaldejce!” govori Jeruzalem. 024 JER 051 036 Zato ovako govori Jahve: “Gle, ja ću braniti parnicu tvoju i krvavo te osvetiti. Sasušit ću more njegovo i presahnut ću izvore njegove. 024 JER 051 037 Babilon će biti hrpa ruševina, brlog čagljima, užas i ruglo, kraj nenastanjen. 024 JER 051 038 Svi zajedno riču k'o lavovi, zavijaju kao lavići. 024 JER 051 039 Kad se ugriju, priredit će im pijanku, napojiti ih da se provesele, da zaspe vječnim snom, da se više ne probude - riječ je Jahvina. 024 JER 051 040 Odvest ću ih k'o janjce na klanje, kao jarce i ovnove.” 024 JER 051 041 “Kako li je zauzet, kako osvojen taj ponos zemlje sve? Kako li Babilon posta strašilo narodima? 024 JER 051 042 Uzdiglo se more protiv Babilona, prekrilo ga valovlje njegovo. 024 JER 051 043 Gradovi mu pustoš postali, zemlja suha, pustara: čovjek u njoj ne stanuje, niti njom prolazi sin čovječji.” 024 JER 051 044 “Kaznit ću Bela babilonskog, iz ralja mu otet što je progutao. Neće više k njemu hrliti narodi, srušit će se babilonske zidine. 024 JER 051 045 Izađi iz njega, narode moj! Nek' svaki spasi život svoj od jarosnoga gnjeva Jahvina! 024 JER 051 046 Neka vam srce ne klone! Ne bojte se glasÄa što se zemljom šire, jedne godine ovakvi, druge onakvi, i što u zemlji vlada nasilje, te silnik za silnikom ustaje. 024 JER 051 047 Jer evo dolaze dani kada ću kazniti kipove babilonske, i sva će mu se zemlja postidjeti, i svi će mu pobijeni ležat' posred grada. 024 JER 051 048 Tada će nad Babilonom klicati nebo i zemlja i sve što je na njima, jer će sa sjevera navaliti na grad, zatornici njegovi - riječ je Jahvina! 024 JER 051 049 I Babilon mora pasti za pobijene Izraelce, kao što su za Babilon padali pobijeni po svem svijetu. 024 JER 051 050 Vi što umakoste maču, idite, ne ostajte ovdje. Spominjite se Jahve u zemlji dalekoj, i neka vam Jeruzalem bude na srcu: 024 JER 051 051 'Stidjeli smo se slušajuć' sramotu, rumenilo nam prekrilo lice kad ono tuđinci nahrupiše u Svetište Doma Jahvina.' 024 JER 051 052 Zato, evo, dolaze dani - riječ je Jahvina - kad ću kazniti kipove njegove i po svoj će mu zemlji stenjat' ranjenici. 024 JER 051 053 Da se Babilon popne do neba, da se utvrdi na visu nedostupnu, na moju će zapovijed na nj navalit' pustošnici” - riječ je Jahvina. 024 JER 051 054 Čujte vapaj iz Babilona, i strašan poraz iz zemlje kaldejske! 024 JER 051 055 Jer sam Jahve pustoši Babilon, on stišava strašnu buku njegovu: bučili su vali njegovi k'o vode velike, razlijegala se huka njihova. 024 JER 051 056 Jest, pustošnik dođe na Babilon, uhvaćeni su ratnici njegovi, lukovi im polomljeni. Zaista, Jahve je Bog osvetnik koji plaća po zasluzi! 024 JER 051 057 “Opojit ću mu knezove i mudrace, vojvode, namjesnike i ratnike: da zaspe vječnim snom pa se više ne probude” - govori Kralj, ime mu je Jahve nad Vojskama. 024 JER 051 058 Ovako govori Jahve nad Vojskama: “Široke zidine babilonske bit će do temelja razvaljene, a visoka trava njegova bit će ognjem spaljena. Narodi se zalud trudili, puci se za oganj mučili!” 024 JER 051 059 Evo zapovijedi što je prorok Jeremija dade Seraji, sinu Mahsejina sina Nerije, kad je Seraja krenuo u Babilon sa Sidkijom, kraljem judejskim, četvrte godine njegova vladanja. Seraja bijaše veliki komornik. 024 JER 051 060 Jeremija je u jednu knjigu bio zapisao svu nesreću koja je morala doći na Babilon - sva ona proroštva napisana protiv Babilona. 024 JER 051 061 Jeremija reče Seraji: “Kad dođeš u Babilon, išti prigodu da obznaniš sve ove riječi. 024 JER 051 062 I reci: 'Jahve, ti sam reče da ćeš zatrti ovo mjesto te u njemu ničega više neće biti, ni čovjeka ni živinčeta, nego će postati vječna pustinja.' 024 JER 051 063 Kad pročitaš ovu knjigu, zaveži je za kamen i baci uEufrat. 024 JER 051 064 I reci: 'Ovako će potonuti Babilon i neće se više podići iz nesreće koju ću na nj svaliti.'” To su riječi Jeremijine. 024 JER 052 001 Sidkiji je bila dvadeset i jedna godina kad se zakraljio, a kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Materi mu bijaše ime Hamitala, kćerka Jeremije, i bila je iz Libne. 024 JER 052 002 Činio je što je zlo u očima Jahvinim, sve kao što je činio Jojakin. 024 JER 052 003 To je zadesilo Jeruzalem zbog gnjeva Jahvina; Jahve ih napokon i odbaci ispred lica svoga. Sidkija se pobunio protiv babilonskog kralja. 024 JER 052 004 Devete godine njegova kraljevanja, desetoga dana desetoga mjeseca, krenu sam babilonski kralj Nabukodonozor sa svom svojom vojskom na Jeruzalem. Utabori se pred gradom i opasa ga opkopom. 024 JER 052 005 Grad osta opkoljen sve do jedanaeste godine Sidkijina kraljevanja. 024 JER 052 006 Devetoga dana četvrtoga mjeseca, kad je u gradu zavladala takva glad da priprosti puk nije imao ni kruha, 024 JER 052 007 neprijatelj provali u grad. Tada kralj i svi ratnici pobjegoše noću kroz vrata između dva zida nad Kraljevskim vrtom - Kaldejci bijahu opkolili grad - i krenuše putem prema Arabi. 024 JER 052 008 Kaldejske čete nagnuše za njim u potjeru i sustigoše Sidkiju na Jerihonskim poljanama, a sva se njegova vojska razbježala. 024 JER 052 009 I Kaldejci uhvatiše kralja i odvedoše ga u Riblu, u zemlji hamatskoj, pred kralja babilonskog, koji mu izreče presudu. 024 JER 052 010 Pokla Sidkijine sinove pred njegovim očima, pobi u Ribli sve Judine knezove; 024 JER 052 011 Sidkiji iskopa oči i okova ga verigama i odvede u Babilon, gdje ga je držao u tamnici sve do smrti njegove. 024 JER 052 012 Desetoga dana petoga mjeseca - devetnaeste godine kraljevanja Nabukodonozora, kralja babilonskog - uđe u Jeruzalem Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže. 024 JER 052 013 On zapali Dom Jahvin, kraljevski dvor i sve kuće u Jeruzalemu, osobito kuće uglednika; 024 JER 052 014 kaldejske čete, pod zapovjednikom tjelesne straže, razoriše zidine oko Jeruzalema. 024 JER 052 015 Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, odvede u sužanjstvo ostatak naroda koji bijaše ostao u gradu, a tako i prebjege babilonskom kralju i ostalu svjetinu. 024 JER 052 016 Neke od malih ljudi Nebuzaradan ostavi u zemlji kao vinogradare i ratare. 024 JER 052 017 Kaldejci razbiše tučane stupove u Domu Jahvinu, podnožja i mjedeno more u Domu Jahvinu, i tuč odniješe u Babilon. 024 JER 052 018 Uzeše i lonce, lopate, noževe, posudice i uopće sav tučani pribor koji se upotrebljavao za bogoslužja. 024 JER 052 019 Zapovjednik uze i umivaonice, kadionice, škropionice, lonce, svijećnjake, zdjele, žrtvene pehare, uopće sve što bijaše od zlata i srebra, 024 JER 052 020 dva stupa, jedno more i dvanaest tučanih volova pod morem, podnožja što je kralj Salomon dao izraditi za Dom Jahvin. Nije moguće procijeniti koliko je tuča bilo u svim tim predmetima. 024 JER 052 021 Prvi stup bijaše visok osamnaest lakata - obuhvatiti ga je mogao konop od dvanaest lakata - bijaše četiri prsta debeo, a šupalj. 024 JER 052 022 Imao je glavicu od tuča, visoku pet lakata; i obvijaše je oplet i mogranji, a sve od tuča. Takav je bio i drugi stup. 024 JER 052 023 A devedeset i šest šipaka slobodno je visjelo. Sve u svemu bijaše oko sto šipaka u tom opletu. 024 JER 052 024 Zapovjednik je straže odveo svećeničkog poglavara Seraju, drugog svećenika, Sefaniju, i tri čuvara praga. 024 JER 052 025 Iz grada je odveo jednog dvorjanina, vojničkog zapovjednika, sedam ljudi iz kraljeve pratnje koji se zatekoše u gradu, pisara zapovjednika vojske koji je novačio puk te šezdeset pučana koji se također zatekoše u gradu. 024 JER 052 026 Zapovjednik tjelesne straže Nebuzaradan odvede ih pred kralja babilonskog u Riblu. 024 JER 052 027 I kralj babilonski zapovjedi da ih pogube u Ribli, u zemlji hamatskoj. Tako su judejski narod odveli s njegove rodne grude. 024 JER 052 028 Evo broja ljudstva što ga Nabukodonozor odvede u sužanjstvo: sedme godine tri tisuće i dvadeset tri Judejca; 024 JER 052 029 osamnaeste godine Nabukodonozorove osamsto trideset i dvije osobe iz Jeruzalema; 024 JER 052 030 dvadeset i treće godine Nabukodonozorove, Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, odvede sedam stotina četrdeset i pet Judejaca. U svemu: četiri tisuće i šest stotona osoba. 024 JER 052 031 A trideset i sedme godine otkako je zasužnjen judejski kralj Jojakin, dvadeset i petoga dana dvanaestoga mjeseca, babilonski kralj Evil Merodak u prvoj godini svoje vladavine pomilova judejskoga kralja Jojakina i pusti ga iz tamnice. 024 JER 052 032 Ljubezno je s njim razgovarao i stolicu mu postavio više nego drugim kraljevima koji bijahu s njim u Babilonu. 024 JER 052 033 Jojakin je odložio svoje tamničke haljine i jeo s kraljem za istim stolom svega svoga vijeka. 024 JER 052 034 Do kraja njegova života, sve do smrti, babilonski mu je kralj trajno, iz dana u dan, davao uzdržavanje. # # BOOK 025 LAM Lamentations Tužaljke 025 LAM 001 001 Kako osamljena sjedi prijestolnica, nekoć naroda puna; postade kao udovica, nekoć velika među narodima. Vladarica nad pokrajinama, na tlaku sad ide. 025 LAM 001 002 Noći provodi gorko plačući, suzama pokriva obraze. Nikog nema da je utješi, od svih koji su je ljubili. Svi je prijatelji iznevjeriše i postaše joj neprijatelji. 025 LAM 001 003 Izagnan je Juda, u nevolji je i u progonstvu teškom. Sad živi među poganima, ne nalazi počinka. Svi ga gonitelji sustižu u tjesnacima. 025 LAM 001 004 Putovi sionski tuguju jer nitko ne dolazi na svetkovine. Sva su vrata razvaljena, svećenici uzdišu, ucviljene su djevice njegove, a on je pun gorčine. 025 LAM 001 005 Tlačitelji njegovi sada gospodare, neprijatelji likuju: Jahve ga ucvili zbog grijeha njegovih premnogih. Djeca mu otišla u izgnanstvo pred tlačiteljem. 025 LAM 001 006 Povukla se od Kćeri sionske sva slava njezina. Knezovi joj postadoše k'o ovnovi koji paše ne nalaze; nemoćni vrludaju ispred goniča. 025 LAM 001 007 Jeruzalem se spominje danÄa bijede i lutanja, kad mu narod dušmanu u ruke pade a nitko mu pomoći ne pruži. Tlačitelji ga gledahu smijući se njegovoj propasti. 025 LAM 001 008 Teško sagriješi Jeruzalem, postade kao nečistoća ženina. Svi što ga štovahu, sada ga preziru: jer vidješe golotinju njegovu. On samo plače i natrag se okreće. 025 LAM 001 009 Skuti su mu uprljani, nije ni sanjao što ga čeka. Duboko je pao, a nikog da ga tješi. “Pogledaj, Jahve, moju nevolju: jer neprijatelj likuje.” 025 LAM 001 010 Neprijatelj poseže rukom za svim dragocjenostima njegovim. Gledao je gdje pogani provaljuju u njegovo Svetište, oni kojima si zabranio i pristup u svoj zbor. 025 LAM 001 011 Sav narod njegov jeca, tražeći kruha; svi daju dragulje za hranu da bi ponovo živnuli. Evo, Jahve, pogledaj kako sam prezren. 025 LAM 001 012 Svi vi što putem prolazite, pogledajte i vidite ima li boli kakva je bol kojom sam ja pogođen, kojom me Jahve udari u dan žestokog gnjeva svoga! 025 LAM 001 013 S visine pusti oganj, utjera ga u kosti moje. Pred noge mrežu mi razape i tako me nauznak obori; ucvili me, ožalosti za sva vremena. 025 LAM 001 014 Natovario me mojim grijesima, rukom ih svojom pritegnuo; na vrat mi ih navalio, snagu mi oduzeo. Predao me Gospod u ruke njihove, ne mogu se uspraviti. 025 LAM 001 015 Sve junake iz moje sredine Gospod odbaci: digao je zbor protiv mene da uništi uzdanicu moju. U tijesku izgazi Gospod mene, djevicu, kćerku Judinu. 025 LAM 001 016 Zato moram plakati, oči mi suze liju, jer daleko je od mene moj tješitelj da mi duh povrati. Sinovi su moji poraženi, odveć silan bijaše neprijatelj. 025 LAM 001 017 Sion pruža ruke: nema mu tješitelja. Jahve je protiv Jakova sa svih strana pozvao tlačitelje; i tako Jeruzalem postade među njima strašilo. 025 LAM 001 018 Jahve, on je pravedan; jer riječi se njegovoj protivih. Oh, čujte, narodi svi, gledajte moju bol: djevice moje, moji mladići, svi odoše u izgnanstvo! 025 LAM 001 019 Pozvah sve ljubavnike svoje, ali me oni prevariše. Moji svećenici i starješine pogiboše u gradu tražeći hrane da bi ponovo živnuli. 025 LAM 001 020 Pogledaj, Jahve, u kakvoj sam tjeskobi, moja utroba strepi, srce mi se u grudima grči jer bijah opako prkosan! Vani mač pokosi moje sinove, a unutra - smrt. 025 LAM 001 021 Čuj kako stenjem: nema mi tješitelja! Svi neprijatelji čuju za moju nesreću i likuju što si to učinio! Daj da dođe dan što si ga objavio, da njima bude kao meni. 025 LAM 001 022 Neka se pokaže sva njina zloća pred licem tvojim, a onda postupaj s njima kao što si sa mnom postupio za sve grijehe moje! Jer samo uzdišem, a srce moje tuguje. 025 LAM 002 001 Kako mrakom zastrije Gospod u svom gnjevu Kćer sionsku. S neba na zemlju baci slavu Izraelovu! I ne sjeti se podnožja svoga u dan gnjeva svojega! 025 LAM 002 002 Bez milosti Gospod satrije sve stanove Jakovljeve, u svom gnjevu razori tvrđave kćeri Judine; sa zemljom je sravnio i prokleo kraljevstvo i njegove knezove. 025 LAM 002 003 U rasplamtjelom gnjevu svojem razbi svu snagu Izraelovu, povuče svoju desnicu pred neprijateljem; u Jakovu raspiri plamen ognjeni koji sve uokolo proždire. 025 LAM 002 004 Nategao je luk k'o neprijatelj, kao dušman ispružio desnicu, ubijajući sve što mu drago bijaše. Na šator Kćeri sionske sasu k'o oganj gnjev svoj jarosni. 025 LAM 002 005 K'o neprijatelj Gospod bijaše: razorio je Izraela, razorio sve dvore njegove, porušio njegove utvrde, umnožio kćeri Judinoj uzdisaje i jecaje. 025 LAM 002 006 Kao vrtu razvali mu sjenicu, razori mjesto sastanka. Baci Jahve u zaborav svetkovine i subote na Sionu; u gnjevu svojem prezre kralja i svećenika. 025 LAM 002 007 Svoj oltar je Gospod odbacio, zgadilo mu se Svetište njegovo. U ruke neprijatelja je predao bedeme svoje i dvorove. Bučili su u Domu Jahvinu, kao u dan blagdanji. 025 LAM 002 008 Jahve naumi razvaliti zidove Kćeri sionske. Nape uže mjerničko, ne ustegnu ruku od rušenja. Predziđe, zidine zavi u tugu: oronuše zajedno. 025 LAM 002 009 Vrata njina utonuše u zemlju, on im je razbio zasune; kralj i knezovi su među pucima, Zakona nema! Ni u prorokÄa više se ne nalaze viđenja Jahvina. 025 LAM 002 010 Starješine Kćeri sionske na zemlji sjede i šute, posiplju glavu prašinom, kostrijet pripasuju. K zemlji glave obaraju djevice jeruzalemske. 025 LAM 002 011 Iščilješe mi oči od suza, utroba moja ustreptala, jetra mi se na zemlju prosula zbog sloma kćeri naroda mojega, jer djeca i dojenčad umiru po trgovima Grada. 025 LAM 002 012 Govore majkama svojim: “Gdje je žito i vino?” dok obamiru kao ranjeni po trgovima Grada, dok ispuštaju dušu svoju na grudima matera svojih. 025 LAM 002 013 S čime da te prispodobim? Na koga si nalik, Kćeri jeruzalemska? S kime da te usporedim, kako utješim, djevice, Kćeri sionska? Jer kao more tvoja je nesreća neizmjerna. Tko će te iscijeliti? 025 LAM 002 014 Viđenja tvojih proroka bijahu varka i laž, oni nisu objavili krivnju tvoju da te od izgnanstva odvrate. Varali su te utvarama lažnim i zamamnim. 025 LAM 002 015 Nad tobom plješću rukama svi koji putem prolaze, zvižde i vrte glavom zbog Kćeri jeruzalemske: “Je li to grad na glasu ljepotom, radost svemu svijetu?” 025 LAM 002 016 Na tebe otvaraju usta svi neprijatelji tvoji, zvižde, škrguću zubima i govore: “Proždrijesmo je! To je dan za kojim čeznusmo, doživjesmo, vidjesmo!” 025 LAM 002 017 Jahve izvrši naum svoj, održa svoju riječ koju naredi u davnim danima: nemilice te razorio. Neprijatelj likuje zbog tebe, tvoj protivnik rog svoj podiže. 025 LAM 002 018 U sav glas viči Gospodu, jecaj, Kćeri sionska! Neka k'o potok teku tvoje suze danju i noću. Ne daj počinka sebi, neka se zjenica oka tvoga ne odmori. 025 LAM 002 019 Ustani, viči noću za svake promjene straže. K'o vodu izlij srce pred licem Gospodnjim, k njemu podiži ruke i traži milost za svoju nejačad koja od glada obamire po uglovima ulica. 025 LAM 002 020 Pogledaj, Jahve, i vidi kome si to učinio. Zar žene da jedu porod svoj, djecu što njišu u naručju? Zar moradoše biti poklani u Svetištu Gospodnjem svećenici i proroci? 025 LAM 002 021 U uličnoj prašini leže djeca i starci; moje djevice i moji mladići od mača padoše. Ti ih pomori u dan gnjeva svojega, ti ih pokla nemilice. 025 LAM 002 022 Ti si, kao na dan svečani, sa svih strana sazvao užase moje. U dan gnjeva Jahvina nitko nije preživio, nitko se nije spasio. One koje sam odnjihala i odgojila neprijatelj moj sve je istrijebio. 025 LAM 003 001 Ja sam čovjek što upozna bijedu pod šibom gnjeva njegova. 025 LAM 003 002 Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti. 025 LAM 003 003 I upravo mene bije i udara bez prestanka njegova ruka. 025 LAM 003 004 Iscijedio je moje meso, kožu moju, polomio kosti moje. 025 LAM 003 005 Načinio mi jaram, glavu obrubio tegobama. 025 LAM 003 006 Pustio me da živim u tminama kao mrtvaci vječiti. 025 LAM 003 007 Zazidao me, i ja ne mogu izaći, otežao je moje okove. 025 LAM 003 008 Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao. 025 LAM 003 009 Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrčio je putove moje. 025 LAM 003 010 Meni on bijaše medvjed koji vreba, lav u zasjedi. 025 LAM 003 011 U bespuća me vodio, razdirao, ostavljao me da umirem. 025 LAM 003 012 Napinjao je luk svoj i gađao me kao metu za svoje strelice. 025 LAM 003 013 U slabine mi sasuo strelice, sinove svoga tobolca. 025 LAM 003 014 Postao sam smiješan svome narodu, rugalica svakidašnja. 025 LAM 003 015 Gorčinom me hranio, pelinom me napajao. 025 LAM 003 016 Puštao me da zube kršim kamen grizući, zakapao me u pepeo. 025 LAM 003 017 Duši je mojoj oduzet mir i više ne znam što je sreća! 025 LAM 003 018 Rekoh: Dotrajao je život moj i nada koja mi od Jahve dolazi. 025 LAM 003 019 Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova! 025 LAM 003 020 Bez prestanka na to misli i sahne duša u meni. 025 LAM 003 021 To nosim u srcu i gojim nadu u sebi. 025 LAM 003 022 Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo. 025 LAM 003 023 Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika! 025 LAM 003 024 “Jahve je dio moj”, veli mi duša, “i zato se u nj pouzdajem.” 025 LAM 003 025 Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži. 025 LAM 003 026 Dobro je u miru čekati spasenje Jahvino! 025 LAM 003 027 Dobro je čovjeku da nosi jaram za svoje mladosti. 025 LAM 003 028 Neka sjedi u samoći i šuti, jer mu On to nametnu; 025 LAM 003 029 neka usne priljubi uz prašinu, možda još ima nade! 025 LAM 003 030 Neka pruži obraz onome koji ga bije, neka se zasiti porugom. 025 LAM 003 031 Jer Gospod ne odbacuje nikoga zauvijek: 025 LAM 003 032 jer ako i rastuži, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi. 025 LAM 003 033 Jer samo nerado on ponižava i rascvili sinove čovjeka. 025 LAM 003 034 Kad se gaze nogama svi zemaljski sužnjevi, 025 LAM 003 035 kad se izvrće pravica čovjeku pred licem Svevišnjeg, 025 LAM 003 036 kad se krivica nanosi čovjeku u parnici, zar Gospod ne vidi? 025 LAM 003 037 Tko je rekao nešto i zbilo se? Nije li Gospod to zapovjedio? 025 LAM 003 038 Ne dolazi li iz usta Svevišnjega i dobro i zlo? 025 LAM 003 039 Na što se tuže živi ljudi? Svatko na svoj grijeh. 025 LAM 003 040 Ispitajmo, pretražimo pute svoje i vratimo se Jahvi. 025 LAM 003 041 Dignimo svoje srce i ruke svoje k Bogu koji je na nebesima. 025 LAM 003 042 Da, mi smo se odmetali, bili nepokorni, a ti, ti nisi praštao! 025 LAM 003 043 Obastrt gnjevom svojim, gonio si nas, ubijao i nisi štedio. 025 LAM 003 044 Oblakom si se obastro da molitva ne prodre do tebe. 025 LAM 003 045 Načinio si od nas smeće i odmet među narodima. 025 LAM 003 046 Razjapili usta na nas svi neprijatelji naši. 025 LAM 003 047 Užas i jama bila nam sudbina, propast i zator! 025 LAM 003 048 Potoci suza teku iz očiju mojih zbog propasti Kćeri naroda mojega. 025 LAM 003 049 Moje oči liju suze bez prestanka, jer prestanka nema 025 LAM 003 050 dok ne pogleda i ne vidi Jahve s nebesa. 025 LAM 003 051 Moje mi oko bol zadaje zbog kćeri svih mojega grada. 025 LAM 003 052 Uporno me k'o pticu progone svi što me mrze, a bez razloga. 025 LAM 003 053 U jamu baciše moj život i zatrpaše je kamenjem. 025 LAM 003 054 Voda mi dođe preko glave, rekoh sam sebi: “Pogiboh!” 025 LAM 003 055 I tada zazvah ime tvoje, Jahve, iz najdublje jame. 025 LAM 003 056 Ti oču moj glas: “Ne začepljuj uši svoje na vapaje moje.” 025 LAM 003 057 Bliz meni bijaše u dan vapaja mog, govoraše: “Ne boj se!” 025 LAM 003 058 Ti si, Gospode, izborio pravdu za dušu moju, ti si život moj izbavio. 025 LAM 003 059 Ti, Jahve, vidje kako me tlače, dosudi mi pravdu. 025 LAM 003 060 Ti vidje svu osvetu njinu, sve podvale protiv mene. 025 LAM 003 061 Čuo si, Jahve, podrugivanje njihovo, sve podvale protiv mene. 025 LAM 003 062 Usne protivnika mojih i misli njine protiv mene su cio dan. 025 LAM 003 063 Kad sjede, kad ustaju, pogledaj samo: ja sam im pjesma-rugalica. 025 LAM 003 064 Vrati im, Jahve, milo za drago, po djelu ruku njihovih. 025 LAM 003 065 Učini da srca im otvrdnu, udari ih prokletstvom svojim. 025 LAM 003 066 Goni ih gnjevno i sve ih istrijebi pod nebesima svojim, Jahve! 025 LAM 004 001 Jao, potamnje zlato, to suho zlato! Sveto se kamenje prosu na uglovima svih ulica. 025 LAM 004 002 Sinovi sionski, nekoć cijenjeni kao najčišće zlato, ah, sada ih cijene kao sudove glinske, kao djelo ruku lončarevih! 025 LAM 004 003 Čak i šakali pružaju dojke i doje mladunčad, ali kćeri naroda moga postaše okrutne kao nojevi u pustinji. 025 LAM 004 004 Jezik dojenčeta za nepce se lijepi od žeđi. Djeca vape za kruhom, a nikog da im ga pruži. 025 LAM 004 005 Oni što se nekoć sladiše biranim jelima ginu po ulicama; nekoć nošeni u grimizu, sada se valjaju po buništu. 025 LAM 004 006 Veći bijaše zločin Kćeri naroda moga od grijeha Sodome, što u tren oka bi razorena, a ničija se ruka ne diže na nju. 025 LAM 004 007 Njeni mladići bijahu nekoć čišći od snijega, bjelji od mlijeka, od koralja rumenija bijahu im tijela, lice glatko k'o safir. 025 LAM 004 008 Sad im je obraz crnji od čađe, ne prepoznaju se više na ulici. Koža im se lijepi za kosti, suha kao drvo. 025 LAM 004 009 Kako su sretni oni što ih mač probode, sretniji od onih koje pomori glad; koji padaju, iscrpljeni, jer im nedostaju plodovi zemljini. 025 LAM 004 010 Žene, tako nježne, kuhaše djecu svoju, njima se hraniše za propasti Kćeri naroda moga. 025 LAM 004 011 Jahve je utolio svoj bijes, izlio jarosnu srdžbu svoju, na Sionu raspirio požar što sažiže i same temelje njegove. 025 LAM 004 012 Nisu vjerovali kraljevi zemaljski ni svekoliko stanovništvo zemlje da će ugnjetač i neprijatelj ući na vrata jeruzalemska - 025 LAM 004 013 zbog grijeha svojih prorokÄa, zbog bezakonja svećenikÄa koji usred grada prolijevahu krv pravednikÄa! 025 LAM 004 014 K'o slijepi teturahu ulicama, omašteni krvlju, te nitko nije smio da se takne odjeće njihove. 025 LAM 004 015 “Natrag, nečisti!” - viču im. “Natrag! Ne dirajte!” I tada pobjegoše poganima, al' ne smjedoše ondje ostati. 025 LAM 004 016 Raspršilo ih lice Jahvino, on ih više nije gledao. Ne poštuju više svećenikÄa, ne sažaljuju staraca. 025 LAM 004 017 Već nam oči iščilješe iščekujući pomoć, ali uzalud; s kula naših zureć' u daljinu očekivasmo narod koji nas ne može spasiti. 025 LAM 004 018 Vrebaju nam na korake da ne hodamo po trgovima svojim. Bliži nam se kraj, navršili nam se dani, naš konac dolazi. 025 LAM 004 019 Naši gonitelji bijahu brži od orlova na nebu; u planini nas ganjahu, u pustinji dočekivahu u zasjedi. 025 LAM 004 020 Naš životni dah, Jahvin pomazanik, pade u njihove jame - on za koga govorasmo: “U sjeni njegovoj živjet ćemo među narodima.” 025 LAM 004 021 Raduj se i veseli se, Kćeri edomska, ti koja živiš u zemlji Usu: doći će i do tebe čaša, opit ćeš se i razgoliti. 025 LAM 004 022 Tvoj grijeh je iskupljen, Kćeri sionska, neće te više u izgnanstvo voditi. Kaznit će opačinu tvoju, Kćeri edomska, razotkriti grijehe tvoje. 025 LAM 005 001 Spomeni se, Jahve, što nas je snašlo, pogledaj, vidi sramotu našu! 025 LAM 005 002 Baština naša pade u ruke strancima, domovi naši pripadoše tuđincima. 025 LAM 005 003 Siročad smo: oca nemamo, majke su nam kao udovice. 025 LAM 005 004 Vodu što pijemo plaćamo novcem, i za drvo valja nam platiti. 025 LAM 005 005 Jaram nam je o vratu, gone nas, iscrpljeni smo, ne daju nam predahnuti. 025 LAM 005 006 Pružamo ruke k Egiptu i Asiriji da se kruha nasitimo. 025 LAM 005 007 Oci naši zgriješiše i više ih nema, a mi nosimo krivice njihove. 025 LAM 005 008 Robovi nama zapovijedaju, a nitko da nas izbavi iz ruku njihovih. 025 LAM 005 009 Kruh svoj donosimo izlažući život maču u pustinji. 025 LAM 005 010 Koža nam gori kao peć užarena, ognjicom od plamena gladi. 025 LAM 005 011 Oskvrnuli su žene na Sionu i djevice u gradovima judejskim. 025 LAM 005 012 Svojim su rukama vješali knezove, ni lica staračka nisu poštivali. 025 LAM 005 013 Mladići su nosili žrvnjeve, djeca padala pod bremenom drva. 025 LAM 005 014 Starci su ostavili vrata, mladići više ne sviraju na lirama. 025 LAM 005 015 Radosti nesta iz naših srdaca, naš ples se pretvori u tugovanje. 025 LAM 005 016 Pao je vijenac s naše glave, jao nama što zgriješismo! 025 LAM 005 017 Evo zašto nam srce boluje, evo zašto nam oči se zastiru: 025 LAM 005 018 zato što Gora sionska opustje i po njoj se šuljaju šakali. 025 LAM 005 019 Ali ti, Jahve, ostaješ zauvijek, tvoj je prijesto od koljena do koljena. 025 LAM 005 020 Zašto da nas zaboraviš zauvijek, da nas ostaviš za mnoge dane? 025 LAM 005 021 Vrati nas k sebi, Jahve, obratit ćemo se, obnovi dane naše kao što nekoć bijahu. 025 LAM 005 022 Il' nas hoćeš sasvim zabaciti i na nas se beskrajno srditi? # # BOOK 026 EZE Ezekiel Ezekiel 026 EZE 001 001 Godine tridesete, četvrtoga mjeseca, petoga dana, kad bijah među izgnanicima na rijeci Kebaru, otvoriše se nebesa i ja ugledah božanska viđenja. 026 EZE 001 002 Petoga dana istoga mjeseca - godine pete otkako odvedoše u izgnanstvo kralja Jojakima - 026 EZE 001 003 riječ Jahvina dođe Ezekielu, sinu Buzijevu, svećeniku u zemlji kaldejskoj, na rijeci Kebaru. Spusti se na me ruka Jahvina. 026 EZE 001 004 Pogledah, kad ono sa sjevera udario silan vihor, velik oblak, bukteći oganj obavijen sjajem; usred njega, usred ognja, nešto nalik na sjajnu kovinu. 026 EZE 001 005 Usred toga nešto kao četiri bića, obličjem slična čovjeku; 026 EZE 001 006 svako od njih sa četiri obraza, u svakoga četiri krila. 026 EZE 001 007 Noge im ravne, a stopala kao u teleta; sijevahu poput glatke mjedi. 026 EZE 001 008 Ispod krila imahu na sve četiri strane ruke čovječje. I svako od njih četvero imaše svoj obraz i svoja krila. 026 EZE 001 009 Krila im se spajahu jedno s drugim. Idući, ne okretahu se: svako se naprijed kretaše. 026 EZE 001 010 I u sva četiri bijaše lice čovječje; u sva četiri zdesna lice lavlje; u sva četiri slijeva lice volujsko; i lice orlovsko u sva četiri. 026 EZE 001 011 Krila im bijahu gore raskriljena. Svako imaše dva krila što se spajahu i dva krila kojim tijelo pokrivahu. 026 EZE 001 012 I svako iđaše samo naprijed. A iđahu onamo kamo ih je duh gonio. I ne okretahu se idući. 026 EZE 001 013 A posred tih bića vidjelo se kao neko užareno ugljevlje, kao goruće zublje koje se među njima kretahu; iz ognja sijevaše i munje bljeskahu. 026 EZE 001 014 Bića trčahu i opet se vraćahu poput munje. 026 EZE 001 015 Dok ja promatrah, gle: na zemlji uza svako od četiri bića po jedan točak. 026 EZE 001 016 Točkovi bijahu slični krizolitu, sva četiri istoga oblika; oblikom i napravom bijahu kao da je jedan točak u drugome. 026 EZE 001 017 U kretanju mogli su ići u sva četiri smjera a nisu se morali okretati. 026 EZE 001 018 Naplatnice im bijahu visoke, a kad bolje promotrih, gle, na sve strane pune očiju. 026 EZE 001 019 Kad bi bića krenula, krenuli bi s njima i točkovi; kad bi se bića sa tla podigla, i točkovi se podizahu. 026 EZE 001 020 Kuda ih je duh gonio, onuda se kretahu, a zajedno se s njima i točkovi podizali, jer duh bića bijaše u točkovima. 026 EZE 001 021 Pa kad su bića krenula, i točkovi bi krenuli, a kad bi se ona zaustavila, ustavljali se i točkovi; kad se ona sa tla dizahu, i točkovi se s njima podizahu, jer duh bića bijaše u točkovima. 026 EZE 001 022 Nad glavama bića bijaše nešto kao svod nebeski, nalik na sjajan prozirac, uzdignut nad njihovim glavama. 026 EZE 001 023 A pod svodom raskriljena krila, jedno prema drugome: svakome po dva krila pokrivahu tijelo. 026 EZE 001 024 Čuh lepet njihovih krila kao huk velikih voda, kao glas Svesilnog, kao silan vihor, kao graju u taboru. Kad bi se bića zaustavila, spustila bi krila. 026 EZE 001 025 Sa svoda nad njihovim glavama čula se grmljavina. 026 EZE 001 026 Ispod svoda nad njihovim glavama bijaše nešto kao kamen safir, poput prijestolja: na tom kao prijestolju, gore na njemu, kao neki čovjek. 026 EZE 001 027 I vidjeh kao sjajnu kovinu, iznutra i uokolo kao oganj; od njegovih bokova naviše i od njegovih bokova naniže nešto poput ognja i blijeska na sve strane. 026 EZE 001 028 Taj blijesak na sve strane bijaše poput duge što se za kišnih dana javlja u oblaku. To bijaše nešto kao slava Jahvina. Vidjeh, padoh ničice i čuh glas koji mi govoraše. 026 EZE 002 001 I reče mi: “Sine čovječji, na noge se, da s tobom govorim!” 026 EZE 002 002 OI uđe u me duh, kako mi progovori, te me podiže na noge i ja čuh glas onoga koji mi govoraše. 026 EZE 002 003 I reče mi: “Sine čovječji, šaljem te k sinovima Izraelovim, k narodu odmetničkom što se odvrže od mene. Oni i oci njihovi griješili su protiv mene sve do dana današnjega. 026 EZE 002 004 Šaljem te k sinovima tvrdokorna pogleda i okorjela srca. Reci im: Ovako govori Jahve Gospod! 026 EZE 002 005 I poslušali oni ili ne poslušali - rod su odmetnički - neka znaju da je prorok među vama. 026 EZE 002 006 A ti, sine čovječji, ne boj ih se i ne plaši se riječi njihovih: 'Trnje te okružuje i sjediš među samim skorpijama.' Ne plaši se riječi njihovih i ne boj se nimalo njihova pogleda jer oni su rod odmetnički. 026 EZE 002 007 Govori im moje riječi, poslušali oni ili ne poslušali, jer rod su odmetnički. 026 EZE 002 008 A ti, sine čovječji, poslušaj što ću ti sada reći: Ne budi odmetnik kao što su oni rod odmetnički! Otvori usta i progutaj što ću ti sada dati!” 026 EZE 002 009 I pogledah, a to ruka k meni ispružena i u njoj, gle, svitak knjige. 026 EZE 002 010 I razvi se knjiga preda mnom: bijaše ispisana izvana i iznutra, a u njoj napisano: “Naricanje! Jecanje! Jauk!” 026 EZE 003 001 I reče mi: “Sine čovječji, progutaj što je pred tobom! Pojedi taj svitak, te idi i propovijedaj domu Izraelovu!” 026 EZE 003 002 Otvorih usta, a on mi dade da progutam svitak 026 EZE 003 003 i reče: “Sine čovječji, nahrani trbuh i nasiti utrobu svitkom što ti ga dajem!” I pojedoh ga, i bijaše mi u ustima sladak kao med. 026 EZE 003 004 Reče mi: “Sine čovječji, idi domu Izraelovu i prenesi mu moju poruku. 026 EZE 003 005 Ne šaljem te k narodu nepoznata jezika i nerazumljiva govora, već te šaljem domu Izraelovu. 026 EZE 003 006 Ne šaljem te k mnogim narodima nepoznata jezika i nerazumljiva govora koje ti ne bi mogao razumjeti. A kad bih te k njima i poslao, oni bi te poslušali. 026 EZE 003 007 A dom te Izraelov neće poslušati, jer ni mene ne sluša, jer dom je Izraelov tvrde glave i okorjela srca. 026 EZE 003 008 Evo, zato ću sada otvrdnuti tvoje lice kao što je i njihovo i glavu ću tvoju učiniti tvrdoglavom kao što je njihova. 026 EZE 003 009 I ne boj ih se i ne plaši, jer oni su rod odmetnički!” 026 EZE 003 010 Reče mi: “Sine čovječji, sve riječi što ću ti reći uzmi k srcu i poslušaj ih svojim ušima. 026 EZE 003 011 I hajde izgnanicima, sinovima svojega naroda, i reci im: Ovako govori Jahve Gospod! - poslušali ili ne poslušali!” 026 EZE 003 012 Uto me duh podiže i ja za sobom čuh silnu tutnjavu. Slava se Jahvina podigla sa svojega mjesta. 026 EZE 003 013 Čuh lepet krila onih bića - udarahu jedno o drugo - i snažnu škripu točkova što se s njima kretahu i zaglušnu jeku jakoga glasa. 026 EZE 003 014 Tada me duh prihvati i ponese. I ja iđah ogorčen i gnjevna srca, a ruka me Jahvina čvrsto pritisla. 026 EZE 003 015 Tako stigoh u Tel Abib, k izgnanicima koji življahu na rijeci Kebaru - onamo gdje se bijahu nastanili - te ostadoh među njima sedam dana kao omamljen. 026 EZE 003 016 Poslije sedam dana dođe mi opet riječ Jahvina: 026 EZE 003 017 “Sine čovječji, postavljam te za čuvara doma Izraelova. I ti ćeš riječi iz mojih usta slušati i opominjat ćeš ih u moje ime. 026 EZE 003 018 Kad bezbožniku reknem: 'Umrijet ćeš', a ti ga ne opomeneš i ne odvratiš od zla puta njegova kako bi mu život spasio, on će umrijeti sa svojega bezakonja, ali ću ja od tebe tražiti račun za krv njegovu. 026 EZE 003 019 A kad opomeneš bezbožnika, a on se ne odvrati od bezakonja i od zla puta svojega, on će umrijeti zbog svoje krivice, a ti ćeš spasiti svoj život. 026 EZE 003 020 Isto tako, odvrati li se pravednik od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, postavit ću mu zamku i umrijet će jer ga ti ne opomenu zbog njegova grijeha; umrijet će, i njegova se pravedna djela više neće spominjati, ali ću od tebe tražiti račun za krv njegovu. 026 EZE 003 021 Ako li ti pravednika opomeneš da ne griješi, i on zaista prestane griješiti, živjet će jer je prihvatio opomenu, a i ti ćeš spasiti život svoj.” 026 EZE 003 022 Ondje me opet zahvati ruka Jahvina i on mi reče: “Ustani i siđi u dolinu da ondje s tobom govorim!” 026 EZE 003 023 Ustadoh tada i siđoh u dolinu, i gle: Slava Jahvina stajaše ondje, slična Slavi koju vidjeh na rijeci Kebaru te padoh ničice. 026 EZE 003 024 Jahvin duh uđe u me, osovi me na noge i reče: “Idi i zatvori se u domu svojemu! 026 EZE 003 025 Na te ću, evo, sine čovječji, staviti užad i svezati te i više nećeš izlaziti. 026 EZE 003 026 I jezik ću ti zalijepiti za nepce te ćeš onijemjeti i nećeš ih više karati, jer su rod odmetnički. 026 EZE 003 027 A kad ti ja progovorim, otvorit ću ti usta i ti ćeš im reći: Ovako govori Jahve Gospod! I tko hoće slušati, neka sluša, a tko neće, neka ne sluša, jer su rod odmetnički. 026 EZE 004 001 A ti, sine čovječji, uzmi opeku, postavi je preda se i nacrtaj na njoj grad Jeruzalem. 026 EZE 004 002 Oko njega postavi opsadu, sagradi prema njemu utvrdu, podigni nasip, iskopaj oko njega opkop, razvrstaj vojsku i porazmjesti zidodere uokolo. 026 EZE 004 003 Zatim uzmi gvozdenu ploču i postavi je kao gvozden bedem između sebe i grada te k njemu okreni lice, i bit će opsjednut. Pritisni ga! To je znak domu Izraelovu! 026 EZE 004 004 Zatim lezi na svoju lijevu stranu i stavi na se grijeh doma Izraelova: koliko dana budeš tako ležao, toliko ćeš dana nositi njihov grijeh. 026 EZE 004 005 Dajem ti po dan za godine grijeha njihovih: sto i devedeset dana nosit ćeš grijeh doma Izraelova. 026 EZE 004 006 A kad to završiš, četrdeset ćeš dana ležati na desnoj strani da nosiš grijeh doma Judina; dajem ti po dan za svaku godinu. 026 EZE 004 007 Tad okreni lice prema opsjedanom Jeruzalemu, pruži golu desnicu i prorokuj protiv njega. 026 EZE 004 008 A ja ću te užetima vezati da se ne možeš okretati s jedne strane na drugu dok ne navršiš dane svoje opsade. 026 EZE 004 009 Uzmi pšenice, ječma, boba, leće, prosa i raži, stavi to u jednu posudu i pripravi od toga sebi kruh. Jest ćeš ga onoliko dana koliko budeš ležao na svojoj strani: sto i devedeset dana. 026 EZE 004 010 Jelo što ćeš ga jesti bit će izmjereno; dvadeset šekela na dan; a jest ćeš ga u određeno vrijeme. 026 EZE 004 011 I vodu ćeš piti na mjeru: šestinu hina. Pit ćeš je u određeno vrijeme. 026 EZE 004 012 A jest ćeš pogaču od ječma što ćeš je pred njima ispeći na ljudskim izmetinama.” 026 EZE 004 013 I reče: “Tako će sinovi Izraelovi jesti svoj nečisti kruh među narodima među koje ću ih izagnati.” 026 EZE 004 014 Ja mu odgovorih: “Jao, Jahve Gospode, gle, moja duša nije okaljana, jer se od djetinjstva još ne okusih ničega uginulog ni rastrganog niti u moja usta ikad uđe meso nečisto.” 026 EZE 004 015 A on će: “Gle, dajem ti kravlju balegu umjesto ljudskih izmetina da na njoj ispečeš kruh!” 026 EZE 004 016 Još mi reče: “Sine čovječji, uništit ću u Jeruzalemu posljednju pričuvu kruha, i jest će kruh na mjeru i s tjeskobom, i pit će vodu na mjeru i sa zebnjom. 026 EZE 004 017 Neka im nestane kruha i vode, neka usahnu zbog bezakonja svojega i jedan za drugim neka poginu! 026 EZE 005 001 A ti, sine čovječji, uzmi mač naoštren, uzmi ga kao britvu brijačku i obrij glavu i bradu. Zatim uzmi mjerice i porazdijeli. 026 EZE 005 002 Trećinu spali posred grada ognjem kad se navrše dani tvoje opsade; trećinu uzmi i sasijeci mačem oko grada; trećinu baci u vjetar - i svoj ću mač trgnuti na njih. 026 EZE 005 003 Uzmi malo i zaveži u skute haljine. 026 EZE 005 004 Od toga opet nešto uzmi, baci u vatru i spali: odatle će se razgorjeti vatra svemu domu Izraelovu!” 026 EZE 005 005 Ovako govori Jahve Gospod: “Ovo je Jeruzalem! Postavih ga u središte naroda, okružih ga zemljama! 026 EZE 005 006 Ali se on odupro mojim naredbama većma nego pogani, zakonima mojim većma nego zemlje koje ga okružuju.” 026 EZE 005 007 Stoga ovako govori Jahve Gospod: “Buntovniji ste od naroda koji vas okružuju, ne hodite po mojim zakonima i ne vršite ni mojih naredaba ni naredaba okolnih naroda.” 026 EZE 005 008 Zato ovako govori Jahve Gospod: “Evo i mene protiv tebe! Izvršit ću sud svoj nad tobom na oči svih naroda. 026 EZE 005 009 Zbog tvojih gadosti učinit ću s tobom što još ne učinih nikada nit ću ikad učiniti: 026 EZE 005 010 posred tebe očevi će jesti sinove, a sinovi očeve; izvršit ću sud svoj nad tobom i sav ostatak tvoj predati svim vjetrovima! 026 EZE 005 011 Života mi moga! - riječ je Jahve Gospoda - svakojakim grozotama i gadostima ti uistinu oskvrnu moje Svetište. I ja ću sada brijati i oko se moje neće sažaliti i neću se smilovati: 026 EZE 005 012 trećina će tvojih žitelja posred tebe od kuge skončati i od gladi umrijeti; trećina će oko tebe od mača pasti; trećinu ću predati vjetrovima - i mač ću svoj trgnuti na njih! 026 EZE 005 013 Tako ću iskaliti gnjev svoj i smirit će se jarost moja kad im se osvetim. I kad iskalim jarost svoju nad njima, spoznat će da sam to ja, Jahve, u ljubomori svojoj bio rekao. 026 EZE 005 014 Opustošit ću te, izvrgnut ću te ruglu naroda koji te okružuju, na oči svim prolaznicima. 026 EZE 005 015 Da, bit ćeš na ruglo i sramotu, opomena i užas okolnim narodima kad izvršim protiv tebe sve svoje sudove kažnjavajući gnjevno, jarosno. Ja, Jahve, rekoh! 026 EZE 005 016 I kad na vas pustim ljute strijele gladi što zatiru, koje ću pustiti na vas da vas uništim i glađu zatrem - uništit ću vam i posljednju pričuvu kruha. 026 EZE 005 017 A povrh gladi pustit ću na vas i divlje zvijeri koje će ti djecu rastrgati; kuga će te i krv preplaviti: pod mač ću te svoj okrenuti. Ja, Jahve, rekoh!” 026 EZE 006 001 Tada mi dođe riječ Jahvina i reče: 026 EZE 006 002 “Sine čovječji, okreni lice prema gorama Izraelovim i prorokuj protiv njih. 026 EZE 006 003 Reci: 'Gore Izraelove, čujte riječ Jahve Gospoda! Ovako govori Jahve Gospod: Gore i brežuljci, jaruge i doline, evo, spustit ću mač na vas i oborit ću uzvišice vaše! 026 EZE 006 004 Opustjet će žrtvenici vaši i porušit će se stupovi vaši, a vaše poginule pred kumire ću vam baciti. 026 EZE 006 005 Pobacat ću trupla sinova Izraelovih pred kumire njihove i rasijat ću kosti vaše oko žrtvenika vaših! 026 EZE 006 006 Gdje god boravili, gradovi će vaši biti opustošeni, uzvišice poharane, žrtvenici će vam opustjeti i biti uništeni, kumiri će vaši biti oboreni i nestat će ih, stupovi će vaši biti smrvljeni, sva će djela vaša propasti. 026 EZE 006 007 Među vas će padati poginuli, i znat ćete da sam ja Jahve! 026 EZE 006 008 Ali ću ipak poštedjeti neke od vas: ti će među narodima uteći maču kad se raspršite po zemljama. 026 EZE 006 009 Tada će se preživjeli među vama spomenuti mene među narodima kamo budu odvedeni u izgnanstvo, kad im slomim srce preljubničko što se odmetnulo od mene i kad im iskopam preljubničke oči što pođoše za kumirima njihovim. I tada će sami sebi omrznuti zbog nedjela što ih počiniše gadostima svojim. 026 EZE 006 010 I spoznat će da sam ja Jahve: nisam im zaludu govorio da ću ih udariti svim tim zlom.'” 026 EZE 006 011 Ovako govori Jahve Gospod: “Pljesni rukama i lupni nogama, te reci: Jao! zbog svih gadnih nedjela dom će Izraelov pasti od mača, gladi i kuge! 026 EZE 006 012 Tko bude daleko, od kuge će umrijeti; tko bude blizu, od mača će pasti, i tko bude opkoljen, od gladi će izdahnuti! Tako ću gnjev iskaliti na njima 026 EZE 006 013 i spoznat će da sam ja Jahve kad im poginuli budu ležali među kumirima oko žrtvenika na svakome povišem brežuljku, nad svim vrhovima planinskim, pod svakim stablom zelenim, pod svakim hrastom granatim, gdje se god prinosio ugodan miris kumirima njihovim. 026 EZE 006 014 Ruku ću podići na njih i svu ću im zemlju pretvoriti u pustoš, od pustinje do Rible, posvuda gdje borave! I spoznat će da sam ja Jahve!” 026 EZE 007 001 Opet mi dođe riječ Jahvina i reče: 026 EZE 007 002 “Ti, sine čovječji, reci: Ovako govori Jahve Gospod zemlji Izraelovoj: 'Primiče se kraj: bliži se konac zemlji na sve četiri strane svijeta! 026 EZE 007 003 Sada je i tebi kraj: gnjev ću svoj na te izliti, sudit ću ti prema putovima tvojim i na te ću oboriti sve gadosti tvoje! 026 EZE 007 004 I moje te oči neće požaliti, neću ti se smilovati, nego ću te nagraditi prema putovima tvojim, tvoje će gadosti u tebi ostati. I znat ćete da sam ja Jahve.'” 026 EZE 007 005 Ovako govori Jahve: “Jedna nesreća, evo, dolazi! 026 EZE 007 006 Kraj dolazi, dolazi ti kraj, evo, dolazi! 026 EZE 007 007 Kolo ti udesa dolazi, stanovniče zemlje! Dolazi tvoj čas, bliži se dan: strava je, a ne radost u gorama. 026 EZE 007 008 Eto, uskoro ću na te izliti gnjev i iskalit ću na tebi srdžbu svoju! Sudit ću ti prema putovima tvojim i oborit ću na te sve gadosti tvoje. 026 EZE 007 009 I moje te oči neće požaliti, neću ti se smilovati, nego ću ti platiti prema putovima tvojim i tvoje će gadosti u tebi ostati! I spoznat ćete da sam ja Jahve koji bije. 026 EZE 007 010 Evo, evo dolazi, kolo ti udesa dolazi, prut već cvjeta i oholost pupa, 026 EZE 007 011 a nasilje se podiže kao žezlo bezbožnosti! I nitko neće ostati od njih, nitko od njihova mnoštva. Ništa od njihove buke, nema u njima vrijednosti. 026 EZE 007 012 Ide vrijeme, bliži se dan! Tko kupuje, neka se ne raduje, a tko prodaje, neka ne tuguje, jer se gnjev izlijeva na sve bogatstvo njegovo. 026 EZE 007 013 Jer tko proda, neće više dobiti što je prodao, i nitko neće bezakonjem ojačati život! 026 EZE 007 014 Trube trublje i sve je spremno, ali nitko ne kreće u boj, jer gnjev se moj izlijeva na sve bučno mnoštvo. 026 EZE 007 015 Vani - mač, a unutra - kuga i glad! I tko je u polju, od mača će poginuti, a tko u gradu, glad će ga i kuga uništiti. 026 EZE 007 016 Koji uteku, sklonit će se u gore kao dolinski golubovi, a ja ću ih sve istrijebiti, svakoga zbog bezakonja njegova, 026 EZE 007 017 i sve će ruke klonuti, a koljena će svima malaksati. 026 EZE 007 018 U kostrijet će se odjenuti, trepet će ih obuzeti, sva će lica sramota pokriti, sve će im glave oćelavjeti! 026 EZE 007 019 Srebro svoje pobacat će na ulice, a zlato će smatrati izmetom: u dan srdžbe Jahvine ni srebro ni zlato neće ih izbaviti, duše im neće moći nasititi ni trbuha napuniti, jer se o to spotakoše na grijeh. 026 EZE 007 020 Uzoholiše se zbog divnoga nakita svojega; od njega napraviše kumire - grozote i gadosti svoje: zato im ga pretvorih u izmet. 026 EZE 007 021 Dat ću ga u ruke tuđincima da oplijene, razgrabe i oskvrnu. 026 EZE 007 022 Odvratit ću od njih lice svoje: i neka se samo oskvrnjuje moja dragocjenost, neka u nju uđu provalnici i neka je oskvrnu! 026 EZE 007 023 Spremaj lance, jer je zemlja puna krvi i zločina koji zaslužuju smrt i grad prepun nasilja! 026 EZE 007 024 Zato ću dovesti najgore narode da baštine njihove domove. Slomit ću oholost nasilnika, i svetišta njihova bit će oskvrnjena. 026 EZE 007 025 Dolazi tjeskoba! Tražit će mir, a mira biti neće! 026 EZE 007 026 Dolazit će nevolja za nevoljom, jedna zla vijest za drugom! I tražit će se viđenje u proroka; u svećenika neće više biti Zakona ni u starješina savjeta! 026 EZE 007 027 Kralj će protužiti, a kneza će spopasti užas i ruke će puku zadrhtati, jer ću ih nagraditi prema putovima njihovim i sudit ću im prema sudovima njihovim. I znat će da sam ja Jahve.” 026 EZE 008 001 Godine šeste, šestoga mjeseca, petoga dana, dok sjeđah u svojoj kući, a preda mnom starješine judejske, spusti se na me ruka Jahvina. 026 EZE 008 002 Pogledah, i gle: tu kao neki čovjek; od njegovih kao bokova naniže oganj, a od njegovih kao bokova naviše bljeskanje, nešto poput usijane kovine. 026 EZE 008 003 Ispruži nešto nalik na ruku i uhvati me za kosu na glavi. Uto me duh podiže između zemlje i neba i ponese me u božanskome viđenju u Jeruzalem, na ulaz unutrašnjih vrata, što su okrenuta prema sjeveru gdje stoji kumir, ljubomora koja izaziva ljubomoru. 026 EZE 008 004 I gle, ondje bijaše Slava Boga Izraelova, kao što je vidjeh u dolini. 026 EZE 008 005 I reče mi: “Sine čovječji, podigni oči prema sjeveru!” I podigoh oči prema sjeveru. I gle, kumir, ljubomora, bijaše i na sjeveru, kraj vrata žrtvenika, na strani prema ulazu. 026 EZE 008 006 I reče mi: “Sine čovječji, vidiš li što oni ovdje čine? Velike su to gnusobe što ih dom Izraelov ovdje čini, samo da me udalji iz mojega Svetišta. A vidjet ćeš i gorih gnusoba!” 026 EZE 008 007 I povede me do vrata predvorja. Pogledah, i gle: u zidu pukotina. 026 EZE 008 008 I reče mi: “Sine čovječji, probij taj zid!” Probih zid, a ono - ulaz! 026 EZE 008 009 I reče mi: “Uđi i pogledaj strahovite gadosti što se ovdje čine!” 026 EZE 008 010 Uđoh i pogledah. I gle, svakojake slike gmazova i gnusnih životinja - sve kumiri doma Izraelova, našarani na zidu, svuda uokolo. 026 EZE 008 011 A pred tim kumirima sedamdesetorica ljudi od starješina doma Izraelova, i među njima i Šafanov sin Jaazanija. I svakome od njih u ruci kadionica iz koje se podiže oblak kada miomirisnoga. 026 EZE 008 012 I reče mi: “Sine čovječji, vidiš li što u toj tami rade starješine doma Izraelova, svatko u svojoj oslikanoj komori? I još govore: Jahve nas ne vidi jer je Jahve napustio zemlju!” 026 EZE 008 013 I reče mi još: “A vidjet ćeš i gorih gnusoba što se ovdje čine!” 026 EZE 008 014 I povede me do vrata Doma Jahvina što su okrenuta prema sjeveru. I gle, ondje sjeđahu žene i oplakivahu Tamuza. 026 EZE 008 015 I reče mi: “Vidiš li, sine čovječji? A vidjet ćeš i gorih gnusoba od ovih!” 026 EZE 008 016 I povede me u unutrašnje predvorje Doma Jahvina. Ondje, na ulazu u Hekal Jahvin, između trijema i žrtvenika, bijaše oko dvadeset i pet ljudi, okrenutih leđima Hekalu Jahvinu, a licem prema istoku, i ondje se prema istoku klanjahu suncu. 026 EZE 008 017 I reče mi: “Vidiš li to, sine čovječji? Malo li je domu Judinu svih ovih gnusoba što ih ovdje čine, nego mi još zemlju pune i nasiljem, i ponovo me izazivaju i granama pred nosom mašu? 026 EZE 008 018 Zato ću i ja sada postupiti s njima jarosno i oči se moje više neće sažaliti i neću im se smilovati. I kad stanu iza glasa vikati na moje uši, neću ih uslišiti.” 026 EZE 009 001 Tada zagrmje na moje uši i reče: “Kazne grada! Priđite svaka sa svojim zatornim oružjem u ruci!” 026 EZE 009 002 I gle, dođoše šestorica ljudi s gornjih vrata, što su okrenuta k sjeveru, svaki sa svojim zatornim oružjem u ruci. Među njima bijaše i jedan odjeven u lan, s pisarskim priborom za pojasom. Uđoše oni i stadoše uz tučani žrtvenik. 026 EZE 009 003 A Slava Boga Izraelova vinu se s kerubina, nad kojima lebdijaše, prema pragu Doma. I pozva čovjeka odjevena u lan, koji imaše za pojasom pisarski pribor, 026 EZE 009 004 te mu reče: “Prođi gradom Jeruzalemom i znakom 'tau' obilježi čela sviju koji tuguju i plaču zbog gnusoba što se u njemu čine!” 026 EZE 009 005 A drugima reče na moje uši: “Pođite za njim gradom i ubijajte bez milosrđa. Oči vaše neka se ne sažale i nemajte smilovanja. 026 EZE 009 006 Pobijte starce, mladiće, djevojke, djecu i žene; istrijebite ih sve do posljednjega. Ali na kome bude znak 'tau', njega ne dirajte. Počnite od mojega Svetišta!” I oni počeše od starješina koji stajahu pred Domom. 026 EZE 009 007 I reče im: “Oskvrnite Dom moj i napunite mu predvorje truplima! Krenite!” I oni iziđoše te zaredaše ubijati gradom. 026 EZE 009 008 Dok su oni klali, ja ostadoh, bacih se ničice i zavapih: “Jao, Jahve Gospode! Zar ćeš zaista uništiti sve što preostade od Izraela da iskališ svoj gnjev nad Jeruzalemom?” 026 EZE 009 009 Reče mi: “Veoma je veliko bezakonje doma Izraelova i doma Judina; zemlja je puna krvi, a grad krcat zločina. Govore: 'Jahve je ostavio zemlju! Ne vidi Jahve!' 026 EZE 009 010 I zato se moje oči neće sažaliti i neću im se smilovati: djela ću im njihova oboriti na glavu!” 026 EZE 009 011 I gle, čovjek odjeven u lan, koji imaše za pojasom pisarski pribor, javi vijesti: “Učinih kako si mi zapovjedio!” 026 EZE 010 001 Pogledah, i gle: na svodu nad glavama kreubinÄa pojavi se nešto kao kamen safir, kao nekakvo prijestolje. 026 EZE 010 002 I prozbori čovjeku odjevenom u lan: “Uđi među točkove pod kerubinima, uzmi pune pregršti žeravice između kerubina i prospi je nad gradom!” - I on na moje oči uđe među kerubine. 026 EZE 010 003 A kerubini stajahu s desne strane Doma kad čovjek uđe među njih. I oblak ispuni sve unutrašnje predvorje, 026 EZE 010 004 a Slava Jahvina vinu se s kerubinÄa prema pragu Doma. Dom se ispuni oblakom, a predvorje napuni svjetlost Slave Jahvine. 026 EZE 010 005 Huka kerubinskih krila razliježe se do vanjskoga predvorja, kao kad zagrmi glas Svevišnjega. 026 EZE 010 006 A kad on zapovjedi čovjeku odjevenom u lan: “Uzmi ognja između točkova što su pod kerubinima”, čovjek uđe i stade kraj točkova. 026 EZE 010 007 Jedan kerubin pruži ruku prema ognju što bijaše među kerubinima, uze ga i stavi u ruke čovjeku odjevenom u lan. On ga primi i iziđe. 026 EZE 010 008 A ispod kerubinskih krila ukaza se nešto kao ruka čovječja. 026 EZE 010 009 Pogledah, i gle: uz kerubine četiri točka, po jedan uza svakoga. A točkovi bijahu nalik na kamen krizolit; 026 EZE 010 010 sva četiri istog oblika i kao da je jedan točak u drugome. 026 EZE 010 011 U kretanju mogahu ići u sva četiri smjera, sve bez zakretanja. Kamo bi se glava usmjerila, onamo bi krenuli, a da se, krećući se, nisu morali okretati. 026 EZE 010 012 Cijelo tijelo u kerubinÄa - leđa, ruke, krila i sva četiri točka njihova - sve im bijaše posvud naokolo puno očiju. 026 EZE 010 013 A točkovi, koliko sam čuo, zvahu se “Kovitlac”. 026 EZE 010 014 Svaki imaše po četiri lica: lice prvoga kerubinsko, lice drugoga čovječje, a u trećega lice lavlje, u četvrtoga orlovsko. 026 EZE 010 015 Tada se kerubini podigoše u visine. Bijahu to ista bića što ih vidjeh na rijeci Kebaru. 026 EZE 010 016 Kad bi kerubini krenuli, krenuli bi i točkovi uz njih, kad bi kerubini krilima mahnuli da se od zemlje podignu, točkovi se ne bi od njih odmicali. 026 EZE 010 017 Kad bi se zaustavili, i točkovi bi stali; a kad bi se sa zemlje podigli, i točkovi se podizahu, jer duh bića bijaše u njima. 026 EZE 010 018 Uto se Slava Jahvina vinu s praga Doma i stade nad kerubinima. 026 EZE 010 019 Tada kerubini raširiše krila i podigoše se sa zemlje pred mojim očima. A kad oni krenuše, i točkovi za njima krenuše. I zaustaviše se nad istočnim vratima Doma Jahvina, a Slava Boga Izraelova bijaše nad njima. 026 EZE 010 020 Bijahu to ista bića što ih vidjeh pred Bogom Izraelovim na rijeci Kebaru. I tako spoznah da ono bijahu kerubini. 026 EZE 010 021 U svakoga po četiri lica i po četiri krila, a pod krilima nešto kao ruka čovječja. 026 EZE 010 022 Lica im ista kao ona što ih vidjeh na rijeci Kebaru. I svako se naprijed kretaše. 026 EZE 011 001 Tada se duh podiže i ponese me do istočnih vrata Doma Jahvina, što su okrenuta k istoku. I gle: na ulazu vrata dvadeset i pet ljudi, među kojima vidjeh i Jaazaniju, sina Azurova, i Pelatju, sina Benajina, knezove narodne. 026 EZE 011 002 I reče mi: “Sine čovječji, evo ljudi koji smišljaju opačine i koji u ovom gradu daju zle savjete: 026 EZE 011 003 'Nije li čas da gradimo domove? Ovaj je grad kotao, a mi smo meso.' 026 EZE 011 004 Zato prorokuj protiv njih, prorokuj, sine čovječji!” 026 EZE 011 005 I duh Jahvin siđe nada me i kaza mi: “Reci: Ovako veli Jahve Gospod: 'Ne govoriš li tako, dome Izraelov? Ali ja poznajem misli vašega srca! 026 EZE 011 006 Množite ubojstva u ovome gradu i njegove ulice punite truplima.' 026 EZE 011 007 Zato ovako govori Jahve Gospod: 'Oni koje vi probodoste i razbacaste po gradu - oni su meso, a grad je kotao. Zato ću vas ja izvesti sada iz njega. 026 EZE 011 008 Od mača strahujete, i mač ću na vas dovesti - riječ je Jahve Gospoda! 026 EZE 011 009 Izvest ću vas iz grada i predati vas u ruke tuđincima, i sud ću svoj izvršiti nad vama: 026 EZE 011 010 od mača ćete pasti! Na međi Izraelovoj sudit ću vam, i tada ćete znati da sam ja Jahve! 026 EZE 011 011 A ovaj grad više vam neće biti kotao i vi nećete biti meso njegovo. Na međi Izraelovoj sudit ću vam, 026 EZE 011 012 i tada ćete znati da sam ja Jahve po čijim uredbama ne živjeste i čijih zakona ne izvršavaste, nego živjeste po zakonima okolnih naroda!'” 026 EZE 011 013 Dok ja tako prorokovah, umrije Pelatja, sin Benajin. I ja padoh ničice te zavapih iz svega glasa: “Jao, Jahve Gospode, zar ćeš doista uništiti sav Ostatak doma Izraelova?” 026 EZE 011 014 I dođe mi riječ Jahvina: 026 EZE 011 015 “Sine čovječji, tvojoj braći, i tvojim rođacima, i svem domu Izraelovu Jeruzalemci govore: 'Daleko ste od Jahve! Nama je ova zemlja dana u posjed!' 026 EZE 011 016 Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Ako ih i odagnah među daleke narode, ako ih i rasprših po zemljama, ja ću im sam uskoro biti Svetište u zemljama u kojima se nalaze.' 026 EZE 011 017 Stoga im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Sabrat ću vas iz narodÄa, vratit ću vas iz zemalja u kojima ste bili raspršeni i dat ću vam opet zemlju Izraelovu! 026 EZE 011 018 I kad se u nju vrate, istrijebit će iz nje sve grozote i gadosti. 026 EZE 011 019 I ja ću im dati novo srce i nov ću duh udahnuti u njih: iščupat ću iz njih njihovo kameno srce i stavit ću u njih srce od mesa, 026 EZE 011 020 da hode po mojim naredbama i da čuvaju i vrše sve moje zakone. I bit će oni moj narod, a ja Bog njihov! 026 EZE 011 021 A onima kojima srce hodi za grozotama i gadostima oborit ću na glavu njihov put' - riječ je Jahve Gospoda.” 026 EZE 011 022 Kerubini podigoše krila i točkovi se digoše za njima, a Slava Boga Izraelova lebdijaše nad njima. 026 EZE 011 023 Slava se Jahvina vinu iz grada i zaustavi se na gori, istočno od grada. 026 EZE 011 024 A mene duh podiže i ponese duhom Božjim k izgnanicima u zemlju kaldejsku. I iščeznu viđenje koje gledah. 026 EZE 011 025 I pripovjedih izgnanicima sve što mi Jahve bijaše objavio. 026 EZE 012 001 Opet mi dođe riječ Jahvina: 026 EZE 012 002 “Sine čovječji! Ti boraviš u rodu odmetničkom koji ima oči, a ne vidi, uši ima, a ne čuje, jer su rod odmetnički. 026 EZE 012 003 Zato, sine čovječji, spremi izgnanički zavežljaj i njima na oči obdan se seli: seli se iz svojega mjesta u drugo, ne bi li uvidjeli da su rod odmetnički. 026 EZE 012 004 Obdan, njima na oči, iznesi zavežljaj, zavežljaj izgnanički, a iziđi obnoć na njihove oči kao što se odlazi u izgnanstvo. 026 EZE 012 005 Njima na oči prokopaj zid i kroza nj izađi. 026 EZE 012 006 I njima na oči vrgni zavežljaj na ramena i po mrkloj noći iziđi. Pokrij lice da ne vidiš zemlju, jer te postavih kao znamenje domu Izraelovu!” 026 EZE 012 007 Učinih kako mi bijaše zapovjeđeno: obdan iznesoh zavežljaj, zavežljaj izgnanički, a obnoć prokopah zid rukama i njima na oči po mrkloj noći vrgoh zavežljaj na ramena. 026 EZE 012 008 Ujutro mi dođe riječ Jahvina: 026 EZE 012 009 “Sine čovječji, zapita li te dom Izraelov, dom odmetnički: 'Što to radiš?' 026 EZE 012 010 ti mu reci: 'Ovako govori Jahve Gospod! Ovo je proroštvo knezu jeruzalemskom i svemu domu Izraelovu koji je u Jeruzalemu.' 026 EZE 012 011 Reci: 'Ja sam vam znamenje! Kako ja uradih, tako će biti njima: svi ćete se morati seliti u izgnanstvo! 026 EZE 012 012 Knez njihov morat će vrći zavežljaj na ramena i po mrkloj noći izaći. Prokopat će zid da izađe kroza nj i lice će pokriti rukama da očima ne vidi zemlje. 026 EZE 012 013 Ja ću mu razapeti mrežu, i uhvatit će se u moju zamku, i odvest ću ga u Babilon, u zemlju kaldejsku. Ali je on neće ugledati i ondje će život ostaviti. 026 EZE 012 014 A sve one oko njega, pomagače i čete, raspršit ću u sve vjetrove i svoj mač ću trgnuti na njih. 026 EZE 012 015 A kad ih raspršim među narode i rasijem po zemljama, znat će da sam ja Jahve. 026 EZE 012 016 Ipak, ostavit ću nekolicinu koji će umaći maču, gladi i kugi, da među narodima kamo prispiju pripovijedaju svoje gadosti; neka se zna da sam ja Jahve.'” 026 EZE 012 017 I dođe mi riječ Jahvina: 026 EZE 012 018 “Sine čovječji, jedi kruha zabrinuto i pij vode sa zebnjom i sa strepnjom! 026 EZE 012 019 I reci puku zemlje: 'Ovako govori Jahve Gospod Jeruzalemcima u zemlji Izraelovoj: Zabrinuto će jesti kruha i sa strepnjom piti vode, jer će im zemlja opustjeti i ostat će bez igdje ičega s bezakonja žitelja svojih. 026 EZE 012 020 I svi gradovi, sada napučeni, bit će poharani, a sva zemlja opustošena. I znat će da sam ja Jahve!'” 026 EZE 012 021 I dođe mi riječ Jahvina: 026 EZE 012 022 “Sine čovječji, kakve su vam to priče o zemlji Izraelovoj? Govori se: 'Gle, prolaze dani, a od proroštva ništa!' 026 EZE 012 023 Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Dokončat ću te priče i neće se više ponavljati u Izraelu.' Reci im: 'Bliže se već dani i sva će se proroštva moja ispuniti! 026 EZE 012 024 Jer neće više biti u domu Izraelovu varavih viđenja, ni lažnih proroštava kojima ljude bijahu zavodili. 026 EZE 012 025 Jer što ja, Jahve Gospod, govorim, to će i biti, i riječ se neće odgoditi! Da! Još za vaših dana, rode odmetnički, riječ ću izgovoriti i izvršiti.' Tako govori Jahve Gospod!” 026 EZE 012 026 I dođe mi riječ Jahvina: 026 EZE 012 027 “Sine čovječji! Evo što se govori u domu Izraelovu: 'Viđenje što ga ovaj ugleda za dane je daleke! Prorokuje za daleka vremena!' 026 EZE 012 028 Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Nijedna riječ moja neće se više odgoditi! Što rekoh, rečeno je, i sve će se ispuniti!' - riječ je Jahve Gospoda.” 026 EZE 013 001 I opet mi dođe riječ Jahvina: 026 EZE 013 002 “Sine čovječji! Prorokuj protiv onih koji se grade prorocima u Izraelu! 026 EZE 013 003 Reci tim prorocima koji prorokuju po svojoj glavi: 'Čujte riječ Jahvinu! Ovako govori Jahve Gospod: Jao prorocima bezumnim koji duh svoj slijede a ništa ne vide! 026 EZE 013 004 Ti su tvoji proroci, Izraele, kao lisice usred ruševina. 026 EZE 013 005 Vi se ne popeste na proboje i ne zidaste zida oko doma Izraelova da se održi u boju u dan Jahvin. 026 EZE 013 006 Viđenja su njihova isprazna, i lažna su njihova proricanja. Govore 'Riječ Jahvina!' - a Jahve ih nije poslao. I još očekuju da će im se riječi ispuniti. 026 EZE 013 007 Zar ne vidite da su vam viđenja isprazna i da su vam lažna proricanja kad govorite 'Riječ Jahvina!' - a ja nisam govorio.' 026 EZE 013 008 Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Zato što govorite isprazno i laž vidite, evo me protiv vas' - riječ je Jahve Gospoda! 026 EZE 013 009 Evo, ruka moja bit će protiv proroka koji vide isprazno i laž proriču: neće više biti u zboru mojega naroda, neće biti upisani u knjigu doma Izraelova, nikad više neće stupiti na tlo Izraelovo! I znat će da sam ja Jahve Gospod! 026 EZE 013 010 Jer narod moj obmanjuju govoreći 'Mir' kad mira nema. I dok jedni hoće da se zid utvrdi, oni hoće da se samo ožbuka. 026 EZE 013 011 Reci onima koji hoće da se samo ožbuka: 'Past će!' Udarit će silan pljusak, oborit ću na nj grÓad kao kamenje, bjesnjet će olujni vihori. 026 EZE 013 012 Evo, zid će pasti! Neće li vas tada pitati: 'Gdje vam je sada žbuka kojom ste ga ožbukali?' 026 EZE 013 013 Zato ovako govori Jahve Gospod: 'U svojoj jarosti razbjesnit ću olujne vihore, u srdžbi ću svojoj udariti silnim pljuskom da ga zatrem, u gnjevu ću na nj oboriti grÓad kao kamenje. 026 EZE 013 014 Obalit ću zid što ga vi žbukom ožbukaste, na zemlju ću ga oboriti da mu se razgole temelji. Past će zid, i vi ćete pod njim izginuti! Tada ćete znati da sam ja Jahve! 026 EZE 013 015 Tako ću iskaliti gnjev nad zidom i nad onima koji ga žbukom ožbukaše. A vama ću reći: Nema više zida! Nema onih koji ga žbukom ožbukaše. 026 EZE 013 016 Nema izraelskih proroka koji Jeruzalemu proricahu i koji mu mir vidješe kad mira ne bijaše.' Tako govori Jahve Gospod.” 026 EZE 013 017 “Sine čovječji, okreni lice protiv kćeri svojega naroda koje prorokuju po svojoj glavi! Prorokuj protiv njih: 026 EZE 013 018 Ovako govori Jahve Gospod: 'Jao onima koje vezu poveze za svačije ruke i koje prave prijevjese za glave svake veličine da ulove duše! Mislite li uloviti sve duše mojega naroda a svoje duše sačuvati žive? 026 EZE 013 019 Obeščašćujete me pred mojim narodom za šaku ječma, za zalogaj kruha, ubijajući duše koje ne bi trebale da umru, a spasavajući one koje ne bi trebale da žive; i obmanjujete tako narod moj koji rado sluša vaše laži.' 026 EZE 013 020 Zato ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me protiv vaših poveza kojima lovite duše kao ptice! Rastrgat ću sve to na vašim rukama i oslobodit ću duše koje time hvatate kao ptice! 026 EZE 013 021 Poderat ću vaše prijevjese i oslobodit ću svoj narod da ne bude više plijen vaših ruku. I znat ćete da sam ja Jahve! 026 EZE 013 022 Jer vi lažju ražalostiste srce pravednika, koje ja ražalostiti ne htjedoh, a okrijepiste ruke bezbožnika da se ne obrati od zla puta bezbožničkog pa da život spasi. 026 EZE 013 023 Zato nećete više vidjeti isprazno niti ćete laž proricati: ja ću osloboditi narod svoj iz vaših ruku. I znat ćete da sam ja Jahve!'” 026 EZE 014 001 Uto k meni dođoše neki od starješina Izraelovih i sjedoše preda me. 026 EZE 014 002 I dođe mi riječ Jahvina: 026 EZE 014 003 “Sine čovječji! Ti ljudi nose kumire u srcu i upiru oči u ono što ih na grijeh potiče. Pa zar da trpim da u mene traže savjeta? 026 EZE 014 004 Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Tko god iz doma Izraelova nosi u srcu kumire i upire oči u ono što ga na grijeh potiče, a dolazi k proroku, ja, Jahve, odgovorit ću mu prema mnoštvu njegovih kumira, 026 EZE 014 005 da uhvatim za srce dom Izraelov koji se zbog idola svojih odmetnu od mene.' 026 EZE 014 006 Zato reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: 'Obratite se, odvratite se od kumira svojih! Odvratite lice od gnusoba svojih! 026 EZE 014 007 Jer tko se god iz doma Izraelova i od došljaka koji se nastaniše u Izraelu odmetne od mene i u srcu nosi kumire i upire oči u ono što ga potiče na grijeh, pa unatoč tome dođe k proroku da preko njega u mene traži savjeta, njemu ću ja, Jahve, sam odgovoriti; 026 EZE 014 008 okrenut ću se protiv njega i učinit ću od njega poslovičan primjer: iskorijenit ću ga iz svojega naroda! I znat ćete da sam ja Jahve. 026 EZE 014 009 Ako li se prorok dadne zavesti i progovori, bilo bi to kao da sam ja, Jahve, zaveo toga proroka: ruku ću podići na njega i iskorijenit ću ga iz svojega naroda izraelskoga. 026 EZE 014 010 Obojica će podjednako snositi grijeh svoj: grijeh prorokov jednak je grijehu onoga koji je u njega tražio savjeta. 026 EZE 014 011 I tako se dom Izraelov više neće odmetati od mene i neće se više kaljati svojim opačinama: on će biti narod moj, a ja ću biti njegov Bog' - riječ je Jahve Gospoda.” 026 EZE 014 012 I dođe mi riječ Jahvina: 026 EZE 014 013 “Sine čovječji, zgriješi li koja zemlja protiv mene nevjerom i ja podignem ruku na nju te joj uništim i posljednju pričuvu kruha i pustim na nju glad da zatrem u njoj sve ljude i stoku; 026 EZE 014 014 preostanu li u njoj samo tri čovjeka - Noa, Daniel i Job - ti će se svojom pravednošću spasiti - riječ je Jahve Gospoda. 026 EZE 014 015 Također, ako na tu zemlju pustim divlje zvijeri da joj djecu unište a nju pretvore u pustinju, kojom se zbog zvijeri više nitko neće usuditi proći; 026 EZE 014 016 preostanu li u njoj samo ta tri čovjeka, života mi moga - riječ je Jahve Gospoda - oni neće spasiti ni sinova ni kćeri nego samo sebe, a zemlja će njihova postati prava pustinja. 026 EZE 014 017 Ili, ako ja trgnem mač na tu zemlju govoreći: 'Maču, prođi ovom zemljom!' da istrijebim u njoj sve ljude i stoku, 026 EZE 014 018 a u njoj se nađu samo ona tri čovjeka, života mi moga - riječ je Jahve Gospoda - oni neće spasiti ni sinova ni kćeri nego samo sebe. 026 EZE 014 019 Ili, ako ja pošaljem na tu zemlju kugu te izlijem na nju gnjev i pokolj da zatrem u njoj sve ljude i stoku, 026 EZE 014 020 a u njoj preostanu samo ona tri čovjeka, Noa, Daniel i Job, života mi moga - riječ je Jahve Gospoda - oni neće spasiti ni sinova ni kćeri nego samo sebe svojom pravednošću.” 026 EZE 014 021 Ovako govori Jahve Gospod: “Ipak, ako na Jeruzalem pustim sva svoja četiri ljuta biča - mač, glad, divlju zvjerad i kugu - da zatrem u njemu sve ljude i stoku, 026 EZE 014 022 u njemu će ipak preživjeti Ostatak koji će spasiti sinove i kćeri. I evo, oni će doći k vama da vidite njihovo vladanje i njihova djela i da se utješite, jer ćete upoznati: što god poduzeh protiv Jeruzalema, ne učinih bez razloga. 026 EZE 014 023 Da, kad vidite njihovo vladanje i njihova djela, utješit ćete se, jer ćete upoznati da ne učinih bez razloga što god poduzeh protiv Jeruzalema - riječ je Jahve Gospoda.” 026 EZE 015 001 I dođe mi riječ Jahvina: 026 EZE 015 002 “Sine čovječji! U čemu je trs loze bolji od drugih šumskih drveta? 026 EZE 015 003 Služi li da se od njega štogod načini? Djelja li se od njega klin da se o njega što objesi? 026 EZE 015 004 Gle, baca se u oganj da izgori: kad mu oganj sažeže oba kraja i sredinu spali, može li još čemu poslužiti? 026 EZE 015 005 Eto, ni onda kad bijaše čitav ništa se od njega ne mogaše načiniti. Pa kako će, dakle, čemu poslužiti kad ga plamen sažga?” 026 EZE 015 006 Zato ovako govori Jahve Gospod: “Kao što sam trs loze, među drugim drvetima, bacio u oganj da izgori, tako ću postupati i s Jeruzalemcima! 026 EZE 015 007 Upravit ću lice svoje na njih, i kada se iz jednog ognja izbave, drugi će ih proždrijeti. I spoznat ćete da sam ja Jahve kad lice svoje upravim na njih 026 EZE 015 008 i svu im zemlju opustošim jer mi bijahu nevjerni! - riječ je Jahve Gospoda.” 026 EZE 016 001 I dođe mi riječ Jahvina: 026 EZE 016 002 Sine čovječji! Pokaži Jeruzalemu sve gadosti njegove! 026 EZE 016 003 Reci: Ovako Jahve Gospod govori Jeruzalemu, nevjernici: 'Podrijetlom i rodom iz zemlje si kanaanske, otac ti Amorejac, mati Hetitkinja. 026 EZE 016 004 Kad si svijet ugledala, na dan rođenja tvojega pupka ti ne odrezaše niti te vodom opraše da te očiste; solju te ne osoliše niti te povojima poviše. 026 EZE 016 005 Nijedno se oko na te ne sažali niti se tko smilova da ti to učini, nego te na dan rođenja tvojega gadnu baciše napolje. 026 EZE 016 006 A ja prođoh kraj tebe i vidjeh gdje se koprcaš u krvi. I rekoh ti dok si još u krvi bila: 'Živi!' U krvi ti tvojoj rekoh: 'Živi! 026 EZE 016 007 Razrasti se kao izdanak u polju!' I umnožih te, i ti se razraste i velika postade, i dođe vrijeme da sazreš. Dojke ti se raspupale, kosa ti narasla, ali si još gola i naga bila. 026 EZE 016 008 Prođoh kraj tebe i u te se zagledah: i gle, dob tvoja - dob je ljubavi! Raširih na te skute svoje i pokrih ti golotinju. Prisegoh ti i sklopih Savez s tobom - riječ je Jahve Gospoda - i ti moja postade. 026 EZE 016 009 Okupah te u vodi, krv saprah s tebe i uljem te pomazah. 026 EZE 016 010 Obukoh te u šarene haljine, na noge ti obuh sandale od fine kože; opasah te bezom i pokrih te prijevjesom svilenim. 026 EZE 016 011 Uresih te nakitima: na ruke ti stavih narukvice, oko vrata ogrlice; 026 EZE 016 012 prstenom ti nos uresih, uši naušnicama, a glavu ti ovjenčah vijencem najljepšim. 026 EZE 016 013 I tako se sva u srebru i zlatu pojavi, u haljini od beza, svilom izvezenoj. Za hranu ti dadoh najfinije brašno, med i ulje. Bila si tako lijepa, prelijepa, za kraljicu podobna! 026 EZE 016 014 Glas o ljepoti tvojoj puče među narodima, jer ti bijaše tako lijepa u nakitu mojem što ga djenuh na tebe - riječ je Jahve Gospoda. 026 EZE 016 015 Ali te ljepota tvoja zanijela, zbog glasa se svojega bludu podade: blud si svoj nudila obilno svakom prolazniku, njegova si bila. 026 EZE 016 016 Od haljina si svojih šarene uzvišice pravila i na njima se bludu odavala ... 026 EZE 016 017 I nakite uze zlatne i srebrne, kojima te ja bijah uresio, i od njih načini sebi muške likove da s njima bludničiš. 026 EZE 016 018 Uze šarene, vezene haljine da njima odjeneš kumire svoje i njima si prinosila moje ulje i moj kad. 026 EZE 016 019 A hranu što ti je dadoh - najfinije brašno, med i ulje kojima te hranjah - pred njih si stavljala na ugodan miris. Da, tako to bijaše - riječ je Jahve Gospoda! 026 EZE 016 020 Sinove si svoje i kćeri uzimala koje meni porodi i njima ih za hranu klala. Malo ti bijaše tvoga bludničenja, 026 EZE 016 021 pa si čak i djecu moju davala da se njima na čast kroz oganj provedu! 026 EZE 016 022 U svim tim gnusobama i bludu svojemu ne spomenu se dana mladosti svoje, kad si se gola i naga u krvi svojoj koprcala. 026 EZE 016 023 I povrh svega zla - Jao! Jao! riječ je Jahve Gospoda - 026 EZE 016 024 sagradi sebi humke, posvud diže uzvišice. 026 EZE 016 025 Na svim raskršćima podiže uzvišice i na njima blatiš svoju ljepotu, nudiš se svakom prolazniku množeć' svoje bludničenje. 026 EZE 016 026 Bludu se podade sa sinovima Egipta, snažna tijela, bludničenje si množila da me razjariš. 026 EZE 016 027 Zato, evo, ruku digoh na te, smanjivši ti obrok hrane i predavši te bijesu tvojih mrziteljica, kćeri filistejskih, koje se stide sramotnoga tvojeg vladanja. 026 EZE 016 028 Tjerala si blud i sa sinovima Asira i nisi se zasitila; i s njima si blud tjerala, ali se nisi zasitila. 026 EZE 016 029 Umnožila si bludničenje svoje i sa zemljom kanaanskom, sa zemljom kaldejskom, ali se ni onda nisi zasitila. 026 EZE 016 030 O, kako li slabo bijaše tvoje srce - riječ je Jahve Gospoda - kad činjaše ono što rade bludnice najrazvratnije. 026 EZE 016 031 Na svim raskrsnicama humak sebi podiže, posvuda sagradi sebi uzvišice. Ali ne kao druge bludnice, jer si prezirala plaću bludničku, 026 EZE 016 032 nego kao preljubnica: mjesto muža, strance si primala. 026 EZE 016 033 Svima se bludnicama plaća, a ti si sama ljubavnike svoje plaćala i još si ih u bludnosti svojoj darovima mamila da ti dođu odasvuda. 026 EZE 016 034 Ti bijaše bludnica kakvih nema: nitko za tobom nije trčao da s tobom blud provodi, nego si sama davala plaću bludničku, a nisu je tebi plaćali. Toliko si bila opaka! 026 EZE 016 035 Stoga, razvratnice, čuj riječ Jahvinu: 026 EZE 016 036 Ovako govori Jahve Gospod: Jer si svlačila svoju sramotu i u bludu golotinju otkrivala pred svima svojim ljubavnicima i gnusnim kumirima, i zbog krvi svojih sinova što si ih njima prinosila, 026 EZE 016 037 evo, skupit ću sve tvoje ljubavnike s kojima si se naslađivala, sve koje si voljela i koje si mrzila, skupit ću ih odasvud protiv tebe i razotkriti im tvoju golotinju, neka vide sramotu tvoju. 026 EZE 016 038 Sudit ću ti kao što se sudi preljubnicama i krvnicama i predati te bijesu njihovu. 026 EZE 016 039 Predat ću te u ruke njihove da poruše tvoje humke, da razore uzvišice tvoje. I zderat će sa tebe haljine, oteti nakit i ostaviti te golu, sasvim nagu. 026 EZE 016 040 A zatim će na te dovesti svjetinu da te kamenuje i da te sasiječe mačevima. 026 EZE 016 041 Kuće će ti ognjem spaliti i naočigled svim ženama izvršiti pravdu nad tobom. Tako ću dokrajčiti tvoje bludničenje, nećeš više davati plaću bludničku. 026 EZE 016 042 Iskalit ću gnjev svoj nad tobom i povući ću svoju ljubomoru od tebe. Smirit ću se i neću se više gnjeviti. 026 EZE 016 043 I jer se ne spomenu svoje mladosti, već me svim tim izazivaše, oborit ću ti na glavu sve postupke tvoje - riječ je Jahve Gospoda: nećeš više dodavati bestidnosti na sve svoje gadosti! 026 EZE 016 044 I sastavljač poslovica narugat će ti se poslovicom: 'Kakva mati, takva kći.' 026 EZE 016 045 Prava si kći svoje matere, koja ostavi muža i djecu; sestra si sestara svojih, koje ostaviše muževe svoje i djecu: Hetitkinja vam mati bijaše, otac Amorejac: 026 EZE 016 046 Samarija, sestra tvoja starija, sa svojim kćerima tebi slijeva stoji; Sodoma, tvoja mlađa sestra, sa kćerima svojim zdesna ti stoji. 026 EZE 016 047 A ti ne samo da si njihovim putem hodila i činila njihove gadosti - to bi tebi bilo premalo - već bijaše od njih pokvarenija na svojim putovima. 026 EZE 016 048 Života mi mojega - riječ je Jahve Gospoda - tvoja sestra Sodoma sa svojim kćerima ne učini što si ti počinila zajedno sa kćerima svojim. 026 EZE 016 049 Evo opačina sestre tvoje Sodome: gizdavo, u izobilju kruha i bezbrižno življaše ona i kćeri njezine, a sirotinju i bijednike ne pomagahu. 026 EZE 016 050 Uzoholiše se i gadosti pred očima mojim činjahu, i zato ih zatrijeh, kao što vidje! 026 EZE 016 051 A sestra ti Samarija ne počini ni polovicu grijeha tvojih, i tako ti počini više gadosti nego one obje zajedno, opravdavši sestre svoje svojim gadostima. 026 EZE 016 052 Zato snosi sad sramotu grijeha kojima si sestre svoje opravdala; zbog grijeha kojima se više od njih nagrdi, one izađoše pravednije. Postidi se, dakle, i snosi sramotu svoju kojom sestre opravda. 026 EZE 016 053 A ja ću okrenuti udes njihov, udes Sodome i kćeri njenih, udes Samarije i kćeri njenih; i tvoj ću udes okrenuti među njima, 026 EZE 016 054 da snosiš sramotu svoju i da se postidiš za sve što si počinila, njima na utjehu. 026 EZE 016 055 Sestra tvoja Sodoma i kćeri njene vratit će se u stanje prijašnje; sestra tvoja Samarija i kćeri njene vratit će se u stanje prijašnje; ali i ti i kćeri tvoje vratit ćete se u stanje prijašnje. 026 EZE 016 056 Zar se nije spominjala sestra tvoja Sodoma dok ti bijaše ponosita, 026 EZE 016 057 prije negoli se golotinja tvoja otkrila? Budi sada za ruglo kćerima edomskim, susjedama njenim i kćerima filistejskim koje ti se sa svih strana rugaju. 026 EZE 016 058 Snosi, dakle, svoju sramotu i svoje gadosti - riječ je Jahve Gospoda!' 026 EZE 016 059 Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Postupit ću s tobom onako kako ti učini kad pogazi zakletvu i raskinu Savez. 026 EZE 016 060 Ali ću se ja ipak spomenuti svojega Saveza s tobom što ga sklopih u dane mladosti tvoje i uspostavit ću s tobom Savez vječan. 026 EZE 016 061 I ti ćeš se opomenuti svojih putova i postidjet ćeš se kad primiš svoje sestre, stariju i mlađu, koje ću ti dati za kćeri, ali ne snagom tvog Saveza. 026 EZE 016 062 Sklopit ću s tobom savez svoj i znat ćeš da sam ja Jahve, 026 EZE 016 063 da se opomeneš i da se postidiš i da od sramote više ne otvoriš usta kad ti oprostim sve što učini! To je riječ Jahve Gospoda.'” 026 EZE 017 001 Dođe mi riječ Jahvina: 026 EZE 017 002 “Sine čovječji, smisli zagonetku i iznesi prispodobu domu Izraelovu! Reci: 026 EZE 017 003 'Ovako govori Jahve Gospod: Velik orao, velikih krila, duga perja, gusta, šarena paperja, doletje na Libanon i zgrabi cedrov vrh; 026 EZE 017 004 odlomi mu najvišu grančicu, odnese je u zemlju trgovaca i spusti je u grad prodavača. 026 EZE 017 005 Onda uze izdanak iz zemlje, u plodnu ga njivu posadi, kraj obilnih voda stavi, kao vrbu usadi. 026 EZE 017 006 Izdanak proklija, bujan izbi čokot, onizak izraste, mladice mu k orlu segnuše, a pod njim mu žilje bješe; u bujan se razvi čokot, potjera izdanke, mladice razgrana. 026 EZE 017 007 Bijaše i drugi orao, velik i velikih krila, gusta perja. I gle, čokot k njemu žilje pruži, k njemu upravi grančice svoje da ga natapa bolje od tla u koje bi zasađen. 026 EZE 017 008 Na plodnoj njivi, kraj obilnih voda, bješe zasađen: mogao je tjerat' mladice, uroditi rodom, k'o veličanstveni trs izrasti.' 026 EZE 017 009 Reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Hoće l' uspijevati? Neće l' mu orao sve žilje izguliti? Neće l' mu sve plodove potrgati? Neće l' mu sve mladice, čim izbiju, sasušiti? Da, i bez snažne mišice, i bez mnoštva naroda, iščupat će ga iz korijena! 026 EZE 017 010 Gle, zasađen je! Hoće l' uspijevati? Čim ga takne istočnjak, neće l' sav usahnuti? Da, na lijehama iz kojih niče uvenut će.'” 026 EZE 017 011 Dođe mi riječ Jahvina: 026 EZE 017 012 “Reci domu odmetničkome: 'Zar ne znate što ovo znači?' Reci im: 'Eto, dođe kralj babilonski u Jeruzalem, zarobi mu kralja i sve knezove, odvede ih k sebi u Babilon. 026 EZE 017 013 Odvede i izdanak iz kraljevskoga koljena, sklopi s njima savez i zakletvom se obveza, pošto odvede sve mogućnike iz zemlje, 026 EZE 017 014 da će kraljevstvo ostati neznatno i da se neće dizati, nego će čuvati i držati savez s njime. 026 EZE 017 015 Ali se on od njega odmetnu; poslanike uputi u Egipat, tražeći od njega konje i jaku vojsku. Hoće li uspjeti? Može li umaći onaj tko tako radi? Raskinu savez, pa da umakne? 026 EZE 017 016 Života mi moga, riječ je Jahve Gospoda: jer prezre zakletvu kralja koji ga na prijestolje posadi i razvrže savez s njime, u njegovoj će zemlji umrijeti, usred Babilona! 026 EZE 017 017 Svojom silnom vojskom i mnoštvom naroda faraon mu neće pomoći u boju kad onaj digne nasipe i sagradi kule opsadne da mu zatre mnogo ljudstvo. 026 EZE 017 018 Prezreo je zakletvu, razvrgao savez. Da, iako ruku bijaše dao, sve to učini! Ne, neće umaći!' 026 EZE 017 019 Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Života mi moga, zakletvu što je prezre i savez što ga razvrže oborit ću na glavu njegovu! 026 EZE 017 020 Mrežu ću nad njim razapeti i uhvatit će se u moju zamku, pa ću ga odvesti u Babilon i ondje mu suditi zbog nevjere kojom mi se iznevjeri. 026 EZE 017 021 Cvijet vojske njegove od mača će pasti, a ostatak se raspršiti u sve vjetrove. I spoznat ćete da ja, Jahve, tako rekoh.' 026 EZE 017 022 Ovako govori Jahve Gospod: 'S vrha cedra velikoga, s vrška mladih grana njegovih, odlomit ću grančicu i posadit' je na gori visokoj, najvišoj. 026 EZE 017 023 Na najvišoj gori izraelskoj nju ću zasaditi: razgranat će se ona, plodom uroditi. 026 EZE 017 024 I sve će poljsko drveće znati da ja sam Jahve koji visoko drvo ponizujem, a nisko uzvisujem; zeleno drvo sušim, a drvu suhu dajem da rodi. Ja, Jahve, rekoh i učinit ću!'” 026 EZE 018 001 Dođe mi riječ Jahvina: 026 EZE 018 002 “Što vam je te o Izraelu ponavljate poslovicu: 'Oci jedoše kiselo grožđe, sinovima trnu zubi!' 026 EZE 018 003 Života mi moga, riječ je Jahve Gospoda: nitko od vas neće više u Izraelu ponavljati tu poslovicu; 026 EZE 018 004 jer, svi su životi moji, kako život očev tako i život sinovlji. I evo, onaj koji zgriješi, taj će umrijeti. 026 EZE 018 005 Tko je pravedan i poštuje zakon i pravdu 026 EZE 018 006 i ne blaguje po gorama i očiju ne podiže kumirima doma Izraelova, ne oskvrnjuje žene bližnjega svoga i ne prilazi ženi dok je nečista; 026 EZE 018 007 nikomu ne nanosi nasilja, vraća što je u zalog primio i ništa ne otima; kruh svoj dijeli s gladnim, gologa odijeva, 026 EZE 018 008 ne posuđuje uz dobit i ne uzima pridavka, ruku usteže od nedjela, po istini presuđuje, 026 EZE 018 009 po mojim naredbama hodi i čuva moje zakone, postupajući po istini - taj je zaista pravedan i taj će živjeti, riječ je Jahve Gospoda. 026 EZE 018 010 Ali, porodi li on sina nasilnika, koji krv prolijeva ili bratu takvo što učini, 026 EZE 018 011 a ne radi kao njegov roditelj, nego blaguje po gorama, oskvrnjuje ženu bližnjega; 026 EZE 018 012 ubogu i bijednu nanosi nasilje, otima, ne vraća što je u zalog primio, oči podiže kumirima čineći gadosti; 026 EZE 018 013 posuđuje uz dobit i uzima pridavak - ne, takav sin neće živjeti! Učinio je te gadosti i umrijet će, a krv će njegova na njega pasti. 026 EZE 018 014 A porodi li on sina koji uvidi sve grijehe što ih njegov otac počini, uvidi ih i tako više ne učini; 026 EZE 018 015 ne blaguje po gorama, očiju ne podiže kumirima doma Izraelova, ne oskvrnjuje žene bližnjega; 026 EZE 018 016 nikomu ne nanosi nasilja, ne prisvaja zaloga, ništa ne otima, kruh svoj dijeli s gladnim, gologa odijeva; 026 EZE 018 017 ruku usteže od nedjela, ne uzima dobiti ni pridavka, vrši moje zakone i hodi po mojim naredbama - ne, taj neće umrijeti zbog grijeha očeva, on će živjeti. 026 EZE 018 018 A njegov otac, koji je nemilice tlačio i pljačkao bližnjega, čineći u narodu što ne valja, zbog svojega će grijeha umrijeti. 026 EZE 018 019 Ali vi kažete: 'Zašto da sin ne snosi očev grijeh?' Zato što sin vrši zakon i pravdu, čuva i vrši sve moje naredbe, živjet će. 026 EZE 018 020 Onaj koji zgriješi, taj će i umrijeti. Sin neće snositi grijeha očeva, ni otac grijeha sinovljega. Na pravedniku će biti pravda njegova, a na bezbožniku bezbožnost njegova. 026 EZE 018 021 Ako se bezbožnik odvrati od svih grijeha što ih počini, i bude čuvao sve moje naredbe i vršio zakon i pravdu, živjet će i neće umrijeti. 026 EZE 018 022 Sva njegova nedjela što ih počini bit će zaboravljena: zbog pravednosti što je čini, živjet će. 026 EZE 018 023 Jer, zar je meni do toga da umre bezbožnik - riječ je Jahve Gospoda - a ne da se odvrati od svojih zlih putova i da živi? 026 EZE 018 024 Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu i sve gadosti koje radi bezbožnik - hoće li živjeti? Sva pravedna djela koja bijaše činio zaboravit će se, a zbog svoje nevjere kojom se iznevjerio i zbog grijeha što ih počini, umrijet će. 026 EZE 018 025 A vi velite: 'Put Jahvin nije pravedan!' Čuj, dome Izraelov: Moj put da nije pravedan? Nisu li vaši putovi nepravedni? 026 EZE 018 026 Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, pa zbog toga umre, umrijet će zbog nepravde što je počini. 026 EZE 018 027 A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti što je bijaše činio, pa stane vršiti moj zakon i pravdu, živjet će i neće umrijeti. 026 EZE 018 028 Jer je uvidio i odvratio se od svojih nedjela što ih bijaše počinio, živjet će i neće umrijeti. 026 EZE 018 029 Ali dom Izraelov kaže: 'Put Gospodnji nije pravedan!' Putovi moji da nisu pravedni, dome Izraelov? Nisu li vaši putovi nepravedni? 026 EZE 018 030 Dome Izraelov, ja ću suditi svakome po njegovim putovima - riječ je Jahve Gospoda. Obratite se, dakle, i povratite od svih svojih nedjela, i grijeh vam vaš neće biti na propast! 026 EZE 018 031 Odbacite od sebe sva nedjela koja ste činili i načinite sebi novo srce i nov duh! Zašto da umirete, dome Izraelov? 026 EZE 018 032 Ja ne želim smrti nikoga koji umre - riječ je Jahve Gospoda. Obratite se, dakle, i živite! 026 EZE 019 001 A ti, sine čovječji, protuži tužaljkom za knezovima izraelskim. 026 EZE 019 002 Reci: Što bijaše tvoja mati? Lavica među lavovima, ležala je među lavićima, hraneći mladunčad svoju. 026 EZE 019 003 I othrani jedno mlado, koje lavom posta. Naučiv se plijen derati, stade ljude proždirati! 026 EZE 019 004 Narodi se protiv njega udružiše, lav upade u jamu njihovu, na lancu ga odvedoše u zemlju egipatsku. 026 EZE 019 005 A kad mati vidje da uzalud čeka i da joj nada propade, uze drugo mlado i od njega lava učini. 026 EZE 019 006 Živeć' tako među lavovima, i on lavom posta. Naučiv se plijen derati, stade ljude proždirati, 026 EZE 019 007 utvrde im rušiti, pustošiti gradove. Uzdrhta zemlja i sve na njoj od silne rike njegove. 026 EZE 019 008 Ali se ljudi iz okolnih mjesta protiv njega podigoše i zamke mu postaviše; i lav se uhvati u jamu njihovu. 026 EZE 019 009 Okovana u kavez ga zatvoriše, odvedoše kralju babilonskom, ondje ga u kulu zatočiše, da mu se više ne čuje rika po gorama izraelskim. 026 EZE 019 010 Mati tvoja bješe kao loza pokraj vode zasađena, rodna i granata od obilja vode! 026 EZE 019 011 Imala je jaku granu za palicu vladalačku: uzdiže se nad krošnju, naočita visinom, mnoštvom grančica. 026 EZE 019 012 Al' u gnjevu bješe iščupana i na zemlju bačena. Istočnjak joj rod sasuši: polomi se i uvenu jaka grana njezina i vatra je svu proguta. 026 EZE 019 013 U pustinju bje presađena, u zemlju suhu, bezvodnu. 026 EZE 019 014 Al' liznu oganj iz pruta njezina i spali joj grane i plodove! I nema više na njoj grane jake za palicu vladalačku.” To je, evo tužaljka, i ostat će tužaljka. 026 EZE 020 001 Godine sedme, petoga mjeseca, desetoga dana, dođoše k meni neke od starješina izraelskih da se s Jahvom svjetuju. Posjedaše preda me. 026 EZE 020 002 I dođe mi riječ Jahvina: 026 EZE 020 003 “Sine čovječji! Govori starješinama Izraelovim! Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: 'Došli ste me pitati za savjet? Života mi moga, nećete me pitati!' - riječ je Jahve Gospoda. 026 EZE 020 004 Hoćeš li im suditi, hoćeš li suditi, sine čovječji? Pokaži im gadosti otaca njihovih. 026 EZE 020 005 Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: 'Onoga dana kad izabrah Izraela i ruku stavih na potomstvo doma Jakovljeva te im se objavih u zemlji egipatskoj, zakleh im se: Ja sam Jahve, Bog vaš! 026 EZE 020 006 Toga im se dana rukom podignutom zakleh da ću ih izvesti iz zemlje egipatske u zemlju koju za njih izabrah, u zemlju kojom teče med i mlijeko, od svih zemalja najljepšu. 026 EZE 020 007 I rekoh im: Odbacite od sebe sve gadosti što vam oči privlače i ne kaljajte se kumirima egipatskim jer - ja sam Jahve, Bog vaš!' 026 EZE 020 008 Ali se oni odvrgoše od mene i ne htjedoše me poslušati: nijedan ne odbaci gadosti koje mu oči zaniješe i ne okani se kumira egipatskih. Tad odlučih izliti gnjev svoj na njih i iskaliti srdžbu na njima u zemlji egipatskoj. 026 EZE 020 009 Ali radi imena svojega - da se ne kalja na oči naroda među kojima obitavahu i pred kojima im bijah objavio da ću ih izvesti - 026 EZE 020 010 izvedoh ih iz zemlje egipatske i odvedoh ih u pustinju; 026 EZE 020 011 i dadoh im svoje uredbe i objavih svoje zakone, koje svatko mora vršiti da bi živio; 026 EZE 020 012 dadoh im i svoje subote, kao znak između sebe i njih, neka znaju da sam ja Jahve koji ih posvećujem. 026 EZE 020 013 Ali se i u pustinji dom Izraelov odmetnu od mene: nisu hodili po mojim uredbama; odbaciše moje zakone, koje svatko mora vršiti da bi živio; subote moje oskvrnjivahu. I zato odlučih u pustinji gnjev svoj na njih izliti da ih zatrem. 026 EZE 020 014 Ali ni toga ne učinih radi svojeg imena, da se ono ne kalja pred narodima kojima ih naočigled izvedoh. 026 EZE 020 015 Ali im se zakleh u pustinji da ih neću uvesti u zemlju koju sam im bio dao, u zemlju kojom teče med i mlijeko, od svih zemalja najljepšu, 026 EZE 020 016 jer odbaciše moje zakone, i ne hodiše po mojim uredbama, i subote moje oskvrnjivahu, a srce im iđaše za njihovim kumirima. 026 EZE 020 017 Oči se moje ipak sažališe da ih ne zatrem. I tako ih u pustinji ne uništih, 026 EZE 020 018 nego rekoh sinovima njihovim u pustinji: 'Ne hodite po uredbama svojih otaca, ne čuvajte zakona njihovih i ne kaljajte se kumirima njihovim! 026 EZE 020 019 Ja sam Jahve, Bog vaš! Po uredbama mojim hodite, čuvajte i vršite moje zakone 026 EZE 020 020 i svetkujte moje subote, neka one budu znak između mene i vas, kako bi se znalo da sam ja Jahve, Bog vaš!' 026 EZE 020 021 Ali se i sinovi odmetnuše od mene: po mojim uredbama nisu hodili i nisu čuvali ni vršili mojih zakona, koje svatko mora vršiti da bi živio, a subote su moje oskvrnjivali. I zato odlučih gnjev svoj izliti i iskaliti srdžbu svoju na njima u pustinji. 026 EZE 020 022 Ali opet ruku svoju sustegoh radi svojeg imena, da se ono ne kalja pred narodima kojima ih naočigled izvedoh. 026 EZE 020 023 No zakleh se u pustinji da ću ih raspršiti među narode i rasijati po zemljama, 026 EZE 020 024 jer nisu vršili mojih zakona i jer prezreše moje uredbe i jer subote moje oskvrnjivahu i oči upirahu u kumire svojih otaca. 026 EZE 020 025 I zato im dadoh uredbe koje ne bijahu dobre, zakone koji usmrćuju: 026 EZE 020 026 da se oskvrnjuju svojim prinosima, provodeći kroz oganj svoju prvorođenčad. Htjedoh tako da ih zastrašim, neka znaju da sam ja Jahve. 026 EZE 020 027 Sine čovječji, reci domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod! I ovim me oci vaši još uvrijediše: nevjerom mi se iznevjeriše! 026 EZE 020 028 Kad ih uvedoh u zemlju koju im se zakleh dati, gdje god bi ugledali povišen brežuljak ili stablo krošnjato, prinosili bi žrtve, donosili izazovne prinose, metali mirise ugodne, nalijevali ljevanice. 026 EZE 020 029 Upitah ih: što li znači ta uzvišica na koju se penjete?' I tako osta ime 'bama', uzvišica, do dana današnjega. 026 EZE 020 030 Zato reci domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod: Ne kaljate li se i vi kao oci vaši, ne provodite li i vi blud s gadostima njihovim? 026 EZE 020 031 Kaljate se prinoseći im darove, provodeći kroz oganj svoje sinove u čast svim kumirima svojim sve do dana današnjega. I da me onda za savjet pitaš, dome Izraelov! Života mi moga - riječ je Jahve Gospoda - nećete me za savjet pitati! 026 EZE 020 032 I neće se zbiti o čemu sanjate kad govorite: 'Bit ćemo kao drugi narodi, kao narodi ostalih zemalja što služe drveću i kamenju.' 026 EZE 020 033 Života mi moga - riječ je Jahve Gospoda - vladat ću vama rukom krepkom i mišicom uzdignutom, u svoj žestini svoje jarosti. 026 EZE 020 034 Izvest ću vas iz naroda, skupiti vas iz svih zemalja u koje bijaste raspršeni rukom krepkom i mišicom uzdignutom, u svem plamu jarosti moje! 026 EZE 020 035 Odvest ću vas u pustinju naroda i ondje vam licem u lice suditi! 026 EZE 020 036 Kao što sudih ocima vašim u pustinji zemlje egipatske, i vama ću suditi - riječ je Jahve Gospoda! 026 EZE 020 037 Provest ću vas ispod štapa svojega, podvrći vas brojenju: 026 EZE 020 038 razlučit ću između vas sve koji se pobuniše i odvrgoše od mene: izvest ću ih iz zemlje u kojoj kao došljaci borave, ali - u zemlju Izraelovu nikad ući neće! I znat ćete da sam ja Jahve!' 026 EZE 020 039 'A vi, dome Izraelov' - ovako govori Jahve Gospod - 'samo idite i dalje služite svaki svom kumiru! Jednom ćete, kunem vas se, poslušati i nećete više kaljati moje sveto ime svojim prinosima i kumirima: 026 EZE 020 040 na Svetoj gori mojoj, na visokoj gori Izraelovoj - riječ je Jahve Gospoda - služit će mi sav dom Izraelov, u svojoj zemlji. Ondje će mi oni omiljeti i ondje ću iskati vaše podizanice i prinose vaših prvina sa svim svetinjama. 026 EZE 020 041 Omiljet ćete mi kao miris ugodan kad vas izvedem iz narodÄa i skupim iz zemalja u kojima bjeste rasijani. I na vama ću očitovati svetost svoju naočigled svih naroda. 026 EZE 020 042 Tada ćete znati da sam ja Jahve, kada vas dovedem u zemlju Izraelovu, u zemlju koju se zakleh dati očevima vašim. 026 EZE 020 043 Ondje ćete se spomenuti svih svojih putova i nedjela kojima se okaljaste: sami ćete sebi omrznuti zbog nedjela što ih počiniste. 026 EZE 020 044 I tada ćete spoznati da sam ja Jahve kad, radi imena svojega, ne postupim s vama po zloći vaših putova ni po vašim pokvarenim djelima, dome Izraelov! Tako govori Jahve Gospod!'” 026 EZE 020 045 I dođe mi riječ Jahvina: 026 EZE 020 046 “Sine čovječji, okreni lice k jugu i prospi besjedu prema jugu te prorokuj protiv šume u kraju negepskom. 026 EZE 020 047 Reci šumi negepskoj: 'Poslušaj riječ Jahvinu! Ovako govori Jahve Gospod: Evo, zapalit ću usred tebe oganj i on će proždrijeti u tebi svako drvo, zeleno i suho! Razgorjeli se oganj neće utrnuti dok sve ne izgori od sjevera do juga. 026 EZE 020 048 I svi će vidjeti da sam ja, Jahve, zapalio taj oganj i neće se ugasiti.'” 026 EZE 020 049 Rekoh na to: “Jao, Jahve Gospode, tÓa oni će za mene reći: 'Evo opet pričalice s pričama!'” 026 EZE 021 001 I dođe mi riječ Jahvina: 026 EZE 021 002 “Sine čovječji, okreni lice prema Jeruzalemu i prospi besjedu protiv njegova Svetišta i prorokuj protiv zemlje Izraelove. 026 EZE 021 003 Reci zemlji Izraelovoj: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me na te! Trgnut ću mač iz korica, istrijebit ću iz tebe sve - i pravedna i bezbožna! 026 EZE 021 004 Da iz tebe istrijebim pravedna i bezbožna, trgnut ću evo mač iz korica na svako tijelo, od sjevera do juga. 026 EZE 021 005 I svako će tijelo spoznati da sam ja, Jahve, isukao mač svoj iz korica i da ga više neću u njih vratiti! 026 EZE 021 006 A ti, sine čovječji, kukaj kao da su ti sva rebra polomljena, kukaj gorko, njima na oči! 026 EZE 021 007 Ako li te zapitaju: 'Što toliko kukaš?' reci im: 'Zbog vijesti koja stiže, od koje će sva srca zamrijeti i sve ruke klonuti, svaki duh biti utučen i svako koljeno klecati. Evo, dolazi, već je tu!' Tako govori Jahve Gospod.” 026 EZE 021 008 I dođe mi riječ Jahvina: 026 EZE 021 009 “Sine čovječji, prorokuj! Ovako govori Jahve Gospod. Reci: 'Mač! Mač! Naoštren i osvjetlan! 026 EZE 021 010 Za klanje naoštren, osvjetlan da sijeva. 026 EZE 021 011 Osvjetlan da ga ruka prihvati, mač naoštren, osvjetlan da se stavi u ruke ubojici. 026 EZE 021 012 A ti, sine čovječji, plači, nariči! Jer, evo, mač je već na narod moj isukan, mač na izraelske knezove: svi su oni s mojim narodom maču izručeni! Udri se stoga u slabine!' 026 EZE 021 013 Dođe kušnja, i odbačenoga žezla više biti neće - riječ je Jahve Gospoda. 026 EZE 021 014 A ti, sine čovječji, prorokuj i rukama plješći. Neka se udvostruči, neka se utrostruči taj mač pokolja, mač pokolja golema što ih odasvud okružuje. 026 EZE 021 015 Da zadršću srca, da bude žrtava nebrojenih, na svaka sam vrata postavio mač, pripravljen da k'o munja sijeva, za pokolje naoštren. 026 EZE 021 016 Natrag! Desno! Naprijed! Lijevo! 026 EZE 021 017 I ja ću pljeskati rukama, iskaliti gnjev svoj na njima! Ja, Jahve, rekoh!” 026 EZE 021 018 I dođe mi riječ Jahvina: 026 EZE 021 019 “Sine čovječji, zacrtaj dva puta kuda da pođe mač kralja babilonskoga. Neka oba puta izlaze iz iste zemlje! Na raskršću puta ka gradu stavi putokaz. 026 EZE 021 020 Zacrtaj maču put da dođe u Rabat Bene Amon i u Judeju, u utvrđeni Jeruzalem. 026 EZE 021 021 Jer kralj babilonski stoji na početku puta, na raspuću dvaju putova, i pita znamenja - miješa strijele, ispituje terafime i motri jetru. 026 EZE 021 022 Znamenja mu u desnici kažu: na Jeruzalem; da ondje namjesti zidodere, da naredi pokolj, da podigne zidodere protiv vrata, da naspe nasip i sagradi opsadne kule. 026 EZE 021 023 Ali će se njima učiniti da je znamenje lažno, jer mu se zakleše na vjernost. Ali će ih on tada podsjetiti na njihovo vjerolomstvo u koje se uloviše. 026 EZE 021 024 Zato, ovako govori Jahve Gospod: 'Jer bez prestanka podsjećate na svoja bezakonja otkrivajući opačine i pokazujući grijehe u svim svojim djelima - da, jer bez prestanka na njih podsjećate, u njih ćete se uloviti. 026 EZE 021 025 A tebi, nečasni i bezbožnički kneže izraelski, tebi dođe dan i čas posljednjega zločina.' 026 EZE 021 026 Ovako govori Jahve Gospod: 'Skini mitru s glave i odloži kraljevski vijenac! Jer sve se mijenja: tko bi dolje, bit će uzvišen, a tko bi gore, bit će ponižen. 026 EZE 021 027 Ruševine, ruševine, ruševine ću postaviti kakvih nije bilo, dok ne dođe onaj koji ima suditi, jer ja ću mu predati sud.' 026 EZE 021 028 Sine čovječji, prorokuj: Ovako govori Jahve Gospod sinovima Amonovim o njihovoj sramoti. Reci: 'Mač! Mač za pokolj isukan i naoštren da siječe, da kao munja sijeva, 026 EZE 021 029 a tebi dotle isprazno viđaju, laž proriču - da se stavi pod vrat zlikovcima zloglasnim, kojima, eto, dođe dan i čas posljednjega zločina! 026 EZE 021 030 Ali vrati mač u korice! U mjestu gdje si nastao i u zemlji gdje si se rodio ja ću ti suditi. 026 EZE 021 031 Ondje ću na te gnjev svoj izliti i raspiriti protiv tebe plamen srdžbe svoje i predati te u ruke okrutnim ljudima, vještim zatornicima. 026 EZE 021 032 I bit ćeš hrana ognju, a krv će tvoja zemljom protjecati. I nitko te živ više neće spominjati! Jer ja, Jahve, tako rekoh.'” 026 EZE 022 001 I dođe mi riječ Jahvina: 026 EZE 022 002 “Sine čovječji, hoćeš li suditi, hoćeš li suditi gradu krvničkom? Pokaži mu sve gnusobe njegove! 026 EZE 022 003 Reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Grade što u sebi krv toliku prolijevaš i što svuda sebi kumire praviš da se okaljaš, kucnu čas tvoj: 026 EZE 022 004 krvlju što je proli ti sagriješi i kumirima koje napravi ti se okalja, skrativši tako dane svoje i ubrzavši svoje godine. I zato ću te sada učiniti sramotom među narodima, ruglom po svim zemljama. 026 EZE 022 005 I koji su ti blizu i koji su ti daleko, podrugivat će se tebi: 'O sramotno ime, grade pokvareni!' 026 EZE 022 006 Eto, knezovi izraelski - svaki na svoju ruku - u tebi krv prolijevaju. 026 EZE 022 007 I u tebi se više ne poštuje ni otac ni majka, došljake tlače, siročad i udovice u tebi zlostavljaju! 026 EZE 022 008 Svetinje moje prezireš, subote oskvrnjuješ. 026 EZE 022 009 U tebi su klevetnici zbog kojih se krv prolijeva; u tebi se po gorama blaguje, posred tebe čine sramote. 026 EZE 022 010 U tebi se raskriva sramota očeva, u tebi siluju žene dok su nečiste. 026 EZE 022 011 Jedan čini gadost sa ženom susjeda svoga, drugi djelom sramotnim oskvrnjuje snahu svoju, a treći u tebi siluje sestru, kćerku oca svoga. 026 EZE 022 012 Ima ih koji i mito primaju da krv proliju. Uzimaš ujam i pridatak, od bližnjega silom otimaš, a mene zaboravljaš - riječ je Jahve Gospoda. 026 EZE 022 013 Zato, evo, ja rukama plješćem nad plijenom što ga ti napljačka i nad krvlju što se lije u tebi. 026 EZE 022 014 Jer, hoće li srce tvoje izdržati i hoće li ruke tvoje odoljeti u dane kad ja na te ustanem? Ja, Jahve, rekoh i učinit ću! 026 EZE 022 015 Zato ću te raspršiti među narode, rasijat' te po zemljama, da uklonim iz tebe svu nečistoću! 026 EZE 022 016 I bit ćeš opet moja baština naočigled naroda. I znat ćeš da sam ja Jahve!'” 026 EZE 022 017 Dođe mi riječ Jahvina: 026 EZE 022 018 “Sine čovječji, dom Izraelov troska mi postade: bakar, srebro, kositar, željezo i olovo u peći - svi su oni troska! 026 EZE 022 019 Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jer mi troska postadoste, skupit ću vas, evo, u Jeruzalemu. 026 EZE 022 020 Kao što se skuplja srebro, bakar, željezo, olovo i kositar u peći te se okolo oganj potpiri da se sve rastali, tako ću i ja vas skupiti u svojem gnjevu i u svojoj jarosti, složiti vas i rastaliti. 026 EZE 022 021 Jest, skupit ću vas i potpiriti oko vas oganj svoje jarosti da se usred grada rastalite. 026 EZE 022 022 Kao što se srebro u peći topi, tako ćete se i vi u njemu rastopiti. I znat ćete da ja, Jahve, gnjev svoj na vas izlijevam!'” 026 EZE 022 023 Dođe mi riječ Jahvina: 026 EZE 022 024 “Sine čovječji, reci još: 'Ti si zemlja još neočišćena, koju još ne opra kiša dana jarosnoga! 026 EZE 022 025 Knezovi njezini, poput lavova što riču i plijen razdiru, ljude proždiru, otimlju im blago i dragocjenosti, množeći udovice usred nje. 026 EZE 022 026 Svećenici njezini ne poštuju mog Zakona i oskvrnjuju moje svetinje, ne razlikujući sveto od nesvetoga, ne učeći se lučiti nečisto od čistoga. Zanemarili su subote moje, bez časti sam u njihovoj sredini. 026 EZE 022 027 Starješine njezine, poput vukova što plijen razdiru i krv prolijevaju, upropašćuju ljude, lakomi na dobitak. 026 EZE 022 028 A proroci njezini sve to premazuju bjelilom i prekrivaju ispraznim viđenjima i lažnim proricanjima zboreći: 'Ovako govori Jahve Gospod!' - a Jahve to ne reče. 026 EZE 022 029 Imućnici pak čine svakojaka nasilja i otimačine, siromaha i bijednika ugnjetavaju, a došljaka bespravno tlače. 026 EZE 022 030 Tražio sam među njima nekoga da podigne zidine i stane na proboje preda me u obranu zemlje, da je ne zatrem, i ne nađoh nikoga. 026 EZE 022 031 I zato izlih na njih gnjev svoj pa ih zatrijeh ognjem svoje jarosti; putove im njihove na glavu oborih' - riječ je Jahve Gospoda.” 026 EZE 023 001 Dođe mi riječ Jahvina: 026 EZE 023 002 “Sine čovječji, bile dvije žene, kćeri jedne matere. 026 EZE 023 003 I odaše se bludu u Egiptu, blud činiše u mladosti: ondje su im grudi stiskali, djevojačke dojke gnječili. 026 EZE 023 004 Starijoj bijaše ime Ohola, a sestri joj Oholiba. Obje moje postadoše i rodiše mi sinove i kćeri. Evo im imenÄa: Samarija je Ohola, Jeruzalem Oholiba. 026 EZE 023 005 Ohola, iako meni pripadaše, bludu se odala; uspalila se za ljubavnicima, za Asircima, susjedima svojim, 026 EZE 023 006 u modri baršun odjevenima, sve samim vojvodama i namjesnicima, pristalim momcima, vještim konjanicima. 026 EZE 023 007 I oda se bludu s njima, sve poizbor sinovima asirskim; i usplamtjev za njima, okalja se svim njihovim kumirima. 026 EZE 023 008 A ne okani se ni bluda s Egipćanima, koji s njome ležahu od njezine mladosti, koji su joj djevojačke dojke gnječili i na nju blud svoj izlijevali. 026 EZE 023 009 I zato je predah u ruke njenim ljubavnicima, u ruke Asircima za kojima se uspalila. 026 EZE 023 010 I oni je razgoliše, zarobiše joj sinove i kćeri, a nju samu mačem pogubiše. I postade tako primjer svim ženama kako na njoj bi sud izvršen. 026 EZE 023 011 Vidje to sestra joj Oholiba, ali se još gore uspali i gori blud činjaše. 026 EZE 023 012 Za sinovima se asirskim uspaljivala, sve samim vojvodama i namjesnicima, svojim susjedima, raskošno odjevenim, vještim konjanicima, poizbor momcima. 026 EZE 023 013 I vidjeh kako se okaljala: obje su istim putem pošle. 026 EZE 023 014 Ali se ova još gore bludu odala: kad bi ugledala muškarca na zidu naslikana, likove Kaldejaca crvenilom nacrtane, 026 EZE 023 015 bedara pasom opasanih, sa spuštenim povezima na glavama - sve junake, prave Babilonce, rodom iz zemlje kaldejske - 026 EZE 023 016 tek što bi ugledala priliku njihovu, sva bi se za njima uspalila te im slala poslanike u zemlju kaldejsku. 026 EZE 023 017 Sinovi babilonski k njoj bi dohrlili na ljubavnu postelju da je bludom kaljaju. A kad bi se s njima okaljala, zgadili bi joj se. 026 EZE 023 018 Ali se razglasilo njezino bludništvo, otkrila se njena golotinja, i duša se moja od nje odvratila, kao što se bješe odvratila od sestre njene. 026 EZE 023 019 Jer ona se još gorem bludu predala, opominjući se dana svoje mladosti kad se u Egiptu bludu odavala, 026 EZE 023 020 uspaljujući se za razvratnicima kojima muška snaga bijaše kao u magaraca, a izljev kao u pastuha. 026 EZE 023 021 Tako se opet vrati sramoti svoje mladosti, kad su joj u Egiptu grudi pritiskivali, djevičanske dojke gnječili. 026 EZE 023 022 Zato, Oholibo, ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, dignut ću na te tvoje ljubavnike, koji ti se duši ogadiše, i dovest ću ih odasvud na tebe: 026 EZE 023 023 Babilonce, sve Kaldejce, Pekođane, Šoance i Koance, a s njima sve sinove asirske - sve poizbor momke, vojvode i namjesnike, na glasu junake, vješte konjanike. 026 EZE 023 024 I doći će na te sa sjevera sila bojnih kola i točkova s mnoštvom naroda i svrstat' se odasvud protiv tebe sa štitovima, štitićima i oklopima. Njima ću te na sud predati, i svojim će ti sudom suditi. 026 EZE 023 025 Oborit ću na te svu svoju ljubomoru, neka s tobom jarosno postupe: nos i uši neka ti odsijeku, a ostatak tvoj da od mača padne; sinove i kćeri da ti odvedu, a ostatak tvoj da oganj proguta. 026 EZE 023 026 I zderat će s tebe tvoje haljine i oteti sve tvoje nakite. 026 EZE 023 027 Tako ću okončati svu tvoju sramotu i bludničenje, sve tamo od Egipta: nećeš više k njima oči dizati i nećeš se više spominjati Egipta!' 026 EZE 023 028 Jer, ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me! Predat ću te u ruke onima koji ti omrznuše, koji ti se duši ogadiše. 026 EZE 023 029 Neka iskale na tebi svoju mržnju, neka ti svu muku preotmu, a tebe nek' ostave golu i nagu! Neka se obnaži sva golotinja tvoje bludnosti i besramnosti, tvojeg bludničenja. 026 EZE 023 030 Sve će te to stići zbog tvojeg bludničenja s narodima i jer si se okaljala njihovim kumirima. 026 EZE 023 031 Putem si sestre svoje hodila: dat ću ti u ruku čašu njezinu: 026 EZE 023 032 Ovako govori Jahve Gospod: Čašu sestre svoje ispit ćeš, čašu široku, duboku, i bit ćeš na podsmijeh i ruglo - mnogo u nju stane! - 026 EZE 023 033 napunit ćeš se pijanstva i žalosti! Čaša je to pustošenja, užasa - čaša sestre tvoje Samarije. 026 EZE 023 034 Pit ćeš je, do dna iskapiti, zatim u komade razbiti, grudi svoje izraniti. Jer, ja tako rekoh' - riječ je Jahve Gospoda! 026 EZE 023 035 Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jer ti mene zaboravi i leđa mi okrenu, snosi sada svu svoju sramotu i bestidnost!'” 026 EZE 023 036 I još mi reče Jahve: “Sine čovječji, hoćeš li suditi Oholi i Oholibi, pokazati im njihove gadosti? 026 EZE 023 037 Preljub počiniše, ruke su im okrvavljene, s kumirima svojim preljub učiniše, djecu koju mi porodiše provedoše kroz oganj da ih proguta. 026 EZE 023 038 Još mi i ovo učiniše: onoga dana obeščastiše moje Svetište i subote moje oskvrnuše. 026 EZE 023 039 Jer istoga dana kad djecu svoju kumirima klaše, u Svetište moje dođoše da ga obeščaste. Eto, tako uradiše usred Doma mojega. 026 EZE 023 040 Slale su čak po muškarce izdaleka, i oni bi im pohrlili čim bi glasnici k njima stigli. A ti se za njih kupala, oči svoje mazala i nakitom se kitila. 026 EZE 023 041 A potom bi sjedala na raskošnu postelju pred kojom stol prostrt bijaše na koji si stavljala moj tamjan i moje ulje. 026 EZE 023 042 Tu se čulo pocikivanje bezbrižnog društva zbog velikog mnoštva dovedena sa svih strana pustinje; stavljali su ženama na ruke narukvice i na glavu vijence prekrasne. 026 EZE 023 043 I rekoh: 'Sa ženom ogrezlom u preljubu još blud tjeraju, i sama se ona još bludu odaje!' 026 EZE 023 044 Prilaze joj kao kakvoj bludnici! Da, prilazili su k Oholi i Oholibi, pokvarenicama. 026 EZE 023 045 Zato će im pravednici suditi kao što se sudi preljubnicama i onima koji krv prolijevaju, jer - one su preljubnice, ruke su im okrvavljene. 026 EZE 023 046 Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Neka se protiv njih zbor sazove da ih izvrgnem zlostavljanju i pljački. 026 EZE 023 047 Zbor neka ih kamenuje i mačevima raskomada; sinove i kćeri neka im pokolje, a domove ognjem spali. 026 EZE 023 048 Tako ću iz zemlje istrijebiti sramotu, da se druge žene opomenu i ne čine djela vaših sramotnih. 026 EZE 023 049 A na vas ću oboriti svu vašu bestidnost, ispaštat ćete grijehe idolopoklonstva. I znat ćete da sam ja Jahve Gospod.'” 026 EZE 024 001 Godine devete, devetoga mjeseca, desetoga dana, dođe mi riječ Jahvina: 026 EZE 024 002 “Sine čovječji, zapiši ovaj dan: upravo danas kralj babilonski zaposjede Jeruzalem. 026 EZE 024 003 Pripovijedaj domu odmetničkom prispodobu. Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: 'Pristavi lonac, pristavi i nalij vode u nj! 026 EZE 024 004 Baci u nj komade, sve najbolje komade mesa, but i pleće! Napuni ga ponajboljim kostima! 026 EZE 024 005 Uzmi najbolje od stada. Pod loncem vatru naloži. Neka dobro uzavri, neka se u njemu skuhaju i kosti.' 026 EZE 024 006 Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Jao gradu krvničkom, zahrđalu loncu s kojega se hrđa ne skida! A zatim komad po komad iz njega izvadi, ali za nj ne bacaj kÓockÄe! 026 EZE 024 007 Jer krv je njegova u njemu - na golu je kamenu ostavi, po zemlji je ne razlij gdje bi je prašina mogla prekriti! 026 EZE 024 008 Da se gnjev moj raspali, da mu odmazdim, ostavih krv njegovu na kamenu golom, da se ne pokrije.' 026 EZE 024 009 Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jao gradu krvničkome, jer ću veliku lomaču naložiti! 026 EZE 024 010 Skupi drva, vatru potpali, skuhaj meso, primiješaj začina, nek' izgore i kosti! 026 EZE 024 011 A zatim ga prazna na žeravicu pristavi da mjed mu se usija i nečistoća njegova sva se rastopi, da se uništi hrđa na njemu! 026 EZE 024 012 Grdne li muke! Ali se velika hrđa ne dade s njega skinuti: i vatri odolje. 026 EZE 024 013 Sramotan je grijeh tvoj: htjedoh te očistiti, ali se ti ne htjede od grijeha očistiti; i zbog toga se više nećeš očistiti dok nad tobom ne iskalim gnjev svoj! 026 EZE 024 014 Ja, Jahve, rekoh! I riječ ću ispuniti; neću popustiti: I neću se smilovati niti ću se pokajati! Sudit ću te po putovima tvojim i po djelima tvojim! - riječ je Jahve Gospoda.” 026 EZE 024 015 I dođe mi riječ Jahvina: 026 EZE 024 016 “Sine čovječji, evo, nenadanom smrću oduzet ću ti radost očinju! Ne tuguj, ne plači i ne roni suza! 026 EZE 024 017 Jecaj tiho, ali ne žali kao što se za mrtvima žali! I povij oko glave povez, a na noge obuj sandale. Ne prekrivaj brade i ne jedi žalobničke pogače.” 026 EZE 024 018 Ujutro tako prorokovah narodu, a uveče mi žena umrije te sutradan uradih kao što mi bijaše zapovjeđeno. 026 EZE 024 019 Narod me na to zapita: “Nećeš li nam reći što znači za nas to što ti radiš?” 026 EZE 024 020 Ja im odgovorih: “Dođe mi riječ Jahvina: 026 EZE 024 021 “Reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: Evo, oskvrnut ću svoje Svetište, vaš ponos snažni, radost vam očinju i čežnju duše vaše! I sinovi i kćeri koje ostaviste, od mača će pasti! 026 EZE 024 022 Tada ćete uraditi kao što i ja uradih: nećete prekrivati brade i nećete jesti žalobničke pogače! 026 EZE 024 023 Povit ćete povez oko glave i obuti na noge sandale! I nećete više tugovati ni plakati, nego ćete čiljeti zbog svojih nedjela i jecati jedan za drugim! 026 EZE 024 024 A Ezekiel će vam biti primjer: učinit ćete sve što je i on činio. Kad se to zbude, spoznat ćete da sam ja Jahve!' 026 EZE 024 025 A ti, sine čovječji, doista u dan kad im oduzmem snagu, dičnu radost njihovu, radost im očinju, slast duše njihove, sinove i kćeri njihove - 026 EZE 024 026 u taj će dan k tebi stići bjegunac da ti to dojavi! 026 EZE 024 027 U taj će se dan tvoja usta otvoriti, i ti ćeš tom bjeguncu progovoriti; nećeš više biti nijem. I tako ćeš im biti znak. I oni će spoznati da sam ja Jahve!” 026 EZE 025 001 I dođe mi riječ Jahvina: 026 EZE 025 002 “Sine čovječji, okreni lice k sinovima Amonovim te prorokuj protiv njih! 026 EZE 025 003 Reci sinovima Amonovim: 'Poslušajte riječ Jahve Gospoda! Ovako govori Jahve Gospod: Zato što vi klicaste 'ha, ha!' nad mojim Svetištem kad ono bijaše oskvrnuto, i nad zemljom Izraelovom kad ona bijaše opustošena, i nad domom Judinim kad odlažaše u izgnanstvo, 026 EZE 025 004 predat ću vas, evo, u posjed sinovima Istoka da usred vas razapnu svoje šatore, udare svoja prebivališta. Oni neka jedu tvoje plodove i piju mlijeko tvoje! 026 EZE 025 005 Od Rabe ću pašnjake za deve načiniti, a u zemlji Amonovih sinova torove ću za ovce podići. I znat ćete da sam ja Jahve!' 026 EZE 025 006 Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Zato što si pljeskao rukama i udarao nogama i svom se dušom radovao nad zemljom Izraelovom, 026 EZE 025 007 ja ću, evo, ruku na te podići i kao plijen te predati narodima! Istrijebit ću te iz narodÄa, iskorijeniti iz zemalja! Zatrijet ću te! I znat ćeš da sam ja Jahve! 026 EZE 025 008 Ovako govori Jahve Gospod: 'Zato što Moab i Seir govorahu: 'Gle, dom je Judin poput svih naroda', 026 EZE 025 009 otkrit ću, evo, obronke moapske, da s kraja na kraj ostane bez gradova što bijahu ukras zemlje: Bet Haješimot, Baal Meon i Kirjatajim. 026 EZE 025 010 Dat ću ih u posjed sinovima Istoka, neprijateljima Amonaca, da se sinovi Amonovi među narodima više ne spominju! 026 EZE 025 011 Tako ću izvršiti sud nad Moabom. I znat će da sam ja Jahve!' 026 EZE 025 012 Ovako govori Jahve Gospod: 'Zato što se Edom osveti domu Judinu i tom se osvetom teško ogriješi, 026 EZE 025 013 ovako govori Jahve Gospod: Podići ću ruku na Edom, istrijebit ću iz njega ljude i životinje! Pretvorit ću ga u pustinju: od Temana do Dedana svi će od mača izginuti. 026 EZE 025 014 Tako ću se osvetiti Edomu rukom svojega naroda izraelskog. Oni će postupiti s Edomom prema mojem gnjevu i mojoj srdžbi. I spoznat će moju osvetu!' - riječ je Jahve Gospoda. 026 EZE 025 015 Ovako govori Jahve Gospod: 'Zato što Filistejci izvršiše odmazdu, krvavo se osvećujući s mržnjom u srcu, razarajući sve zbog svojeg neprijateljstva, 026 EZE 025 016 ovako govori Jahve Gospod: Evo, podižem ruku na Filistejce, istrijebit ću Kerećane, uništit ću sve što preostane na morskoj obali! 026 EZE 025 017 Tako ću im se strašno osvetiti kaznama jarosnim. I kad im se osvetim, znat će da sam ja Jahve.'” 026 EZE 026 001 Godine jedanaeste, prvoga dana u mjesecu, dođe mi riječ Jahvina: 026 EZE 026 002 “Sine čovječji, jer Tir nad Jeruzalemom klicaše: 'Ha, ha! Razbiše se ta vrata narÄodÄa, i k meni se okrenuše; obogatit ću se: on je opustošen' - 026 EZE 026 003 stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me protiv tebe, Tire, dići ću na te silne narode, kao što more valove diže! 026 EZE 026 004 Porušit će zidine tirske i razoriti sve kule njegove. A ja ću mu i prašinu pomesti, načinit' od njega pećinu golu! 026 EZE 026 005 Bit će sušilište mreža. Jer ja rekoh! - riječ je Jahve Gospoda. I narodima plijen će postati. 026 EZE 026 006 A sve kćeri njegove od mača će pasti u polju! Znat će da sam ja Jahve!' 026 EZE 026 007 Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, dovest ću na Tir sa sjevera Nabukodonozora, kralja babilonskoga, kralja nad kraljevima, s konjima i bojnim kolima, s konjanicima, četama i mnoštvom naroda! 026 EZE 026 008 Kćeri će tvoje u polju mačem posjeći! Protiv tebe dići će kule opsadne, nasuti protiv tebe nasipe i podić' protiv tebe štitove. 026 EZE 026 009 Na zidove će tvoje upraviti zidodere i tvoje će kule kukama oborit'! 026 EZE 026 010 Od nebrojenih konja njegovih svega će te prašina prekriti, a od štropota konjanika i točkova i bojnih kola njihovih zadrhtat će zidine tvoje, kad bude prolazio kroz vrata tvoja, k'o što se prolazi kroz grad osvojen. 026 EZE 026 011 Kopitima svojih konja zgazit će ti sve ulice; narod tvoj mačem će pobiti i srušiti stupovlje tvoje. 026 EZE 026 012 Poplijenit će bogatstvo tvoje, tvoje će razgrabiti blago! Razorit će tvoje zidine i kuće tvoje divne srušiti! Kamenje, drvo, prašinu tvoju u more će pobacati! 026 EZE 026 013 A ja ću prekinuti jeku tvojih pjesama, i zvuk se tvojih harfa više neće čuti! 026 EZE 026 014 Pretvorit ću te u pećinu golu, postat ćeš sušilište mrežÄa. Više se nikad nećeš podići, jer ja, Jahve, rekoh!' - to riječ je Jahve Gospoda.” 026 EZE 026 015 Ovako Jahve Gospod govori Tiru: “A neće li od trijeska pada tvojega i jecanja tvojih ranjenika, kad nastane u tebi pokolj nemili, zadrhtati svi otoci? 026 EZE 026 016 I neće li tada svi morski knezovi sići s prijestolja svojih, odbaciti svoje plašteve, i skinuti vezene haljine, u strah se zaodjeti, na zemlju posjedati, dršćući bez prestanka, užasnuti tvojim udesom? 026 EZE 026 017 A zatim će nad tobom zakukati i reći ti: 'Kamo li propade? Kamo li s mora nestade, grade proslavljeni, što bijaše tako moćan na moru, ti i žitelji tvoji, koji strah zadavahu zemlji svoj? 026 EZE 026 018 Sada na dan pada tvojega otoci će zadrhtati, otoci u moru prestravit će se zbog propasti tvoje!' 026 EZE 026 019 Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Kad te pretvorim u pusti grad, kakvi su gradovi u kojima više nitko ne boravi, i kada na tebe dovedem bezdane da te velike vode prekriju, 026 EZE 026 020 spustit ću te s onima koji su sišli u grob, k narodu pradavnom, i smjestit ću te u najdublje zemljine predjele, u vječnu samoću, s onima što u grob siđoše, da se više ne vratiš u zemlju živih. 026 EZE 026 021 Pretvorit ću te u užas i više te neće biti. Tražit će te, ali te više nikad neće naći!' - riječ je Jahve Gospoda.” 026 EZE 027 001 I dođe mi riječ Jahvina: 026 EZE 027 002 “A ti sine čovječji, udari u tužaljku nad Tirom 026 EZE 027 003 i reci Tiru što leži na ulazu u more i trguje s narodima bezbrojnih otoka: 'Ovako govori Jahve Gospod: Tire što govoraše: Ja sam lađa prekrasna, izvanredne ljepote. 026 EZE 027 004 Tvoje međe sežu u more duboko, graditelji tvoji besprimjerno te lijepa načiniše. 026 EZE 027 005 Od senirskih čempresa oplate ti sagradiše, cedar libanonski uzeše, jarbole ti podigoše; 026 EZE 027 006 od bašanskih hrastova istesaše ti vesla, od bjelokosti i šimšira s kitijimskog otočja palubu ti načiniše! 026 EZE 027 007 Od vezena lana egipatskog bijahu ti jedra da ti budu zastava! A grimiz i skrlet s eliških otoka staviše ti za krovišta. 026 EZE 027 008 Žitelji Sidona i Arvada bjehu ti veslači, a mudraci tvoji, Tire, bijahu ti kormilari! 026 EZE 027 009 Starješine gebalske i vještaci popravljahu kvarove tvoje. Sve morske lađe i mornari bijahu tvoji i s tobom trgovahu! 026 EZE 027 010 Perzijanci, Ludijci i Putijci u tvojoj vojsci bijahu ratnici, u tebi vješahu štitove i kacige; oni ti sjaj davahu. 026 EZE 027 011 Sinovi arvadski s vojnicima na bedemima tvojim uokrug čuvahu ti kule. O zidove ti uokolo štitove vješahu da uzveličaju jedinstvenu ljepotu tvoju! 026 EZE 027 012 Zbog bogatstva tvoga golemog čak i Taršiš s tobom trgovaše, plaćajući srebrom i gvožđem, olovom i kositrom trg tvoj. 026 EZE 027 013 Javan i Tubal i Mešek s tobom trgovahu: davahu ljude i suđe mjedeno za trg tvoj. 026 EZE 027 014 Oni iz Bet Togarme davahu konje, trkaće konjiće i mazge. 026 EZE 027 015 I sinovi Dedanovi s tobom trgovahu. Mnogi ti otoci bijahu podložni: plaćahu ti daću u bjelokosti i ebanovini. 026 EZE 027 016 Zbog obilja robe tvoje Edom s tobom trgovaše. Davahu ti za trg dragulje, purpur i vezivo, koralje, rubine i bez; 026 EZE 027 017 i Judeja i zemlja Izraelova trgovahu s tobom: minitskim žitom, voskom, medom, uljem i balzamom trg tvoj plaćahu! 026 EZE 027 018 Zbog obilja trga tvojeg, silnoga ti blaga, i Damask s tobom trgovaše za helbonsko vino i saharsku vunu. 026 EZE 027 019 I Dan i Javan iz Uzala za trg tvoj prekaljeno gvožđe mijenjahu, cimet i slatku trsku. 026 EZE 027 020 Dedan s tobom trgovaše prostirkama jahačkim. 026 EZE 027 021 Arapi i kedarski knezovi mijenjahu se s tobom, trg ti plaćajući jaganjcima, jarcima i ovnovima. 026 EZE 027 022 Trgovci iz Šebe i Rame trgovahu s tobom, za trg ti davahu najbolje dragulje i zlato. 026 EZE 027 023 Haran, Kane i Eden, trgovci Šebe, Asirije i Kišmada trgovahu s tobom. Mijenjahu za trg tvoj 026 EZE 027 024 skupocjene halje, purpurne i vezene plašteve, sagove šarene i užad čvrsto pletenu. 026 EZE 027 025 Taršiške su lađe nakrcane prevozile robu tvoju! Bješe tako puna i teška veoma. 026 EZE 027 026 Na pučinu morsku, na mnoga te mora izvedoše veslači. Istočni te vjetar razbi na pučini morskoj! 026 EZE 027 027 Tvoje blago i trg ti, rukodjela tvoja, lađari tvoji i krmilari, popravljači pukotina, mjenjači trga tvojeg, svi ratnici na tebi i sve mnoštvo posred tebe potonut će na dno morsko na dan tvoga brodoloma! 026 EZE 027 028 Na vapaj ti krmilara obale će zadrhtati. 026 EZE 027 029 I sići će s lađa svojih svi veslači, svi lađari i svi krmilari i ostat će na kopnu. 026 EZE 027 030 Za tobom će glasno naricati i kukati gorko. Pepelom će posut glave, i valjat se u prašini; 026 EZE 027 031 zbog tebe će glave obrijati, kostrijet će pripasati, ojađene duše za tobom naricati, i kukati gorko. 026 EZE 027 032 U žalosti će ti tužbalicu zapjevati, nad tobom će protužiti: 'Koji grad k'o Tir ponosan bješe posred mora?' 026 EZE 027 033 Jer kad bi on blago iskrcao, mnoge bi narode njima nasitio! Obiljem bogatstva i trga mnoge bi kraljeve zemaljske usrećio. 026 EZE 027 034 A sada te, evo, valovi smrskaše, potonu u dubine morske! Blago tvoje i sva posada potonuše s tobom. 026 EZE 027 035 Svi žitelji otočki zbog tebe se prestraviše. Kraljevi se njini naježiše, glave pokunjiše. 026 EZE 027 036 Trgovci narodÄa zviždahu za tobom, jer ti strašilo posta i nestade zauvijek!'” 026 EZE 028 001 I dođe mi riječ Jahvina: 026 EZE 028 002 “Sine čovječji, kaži knezu tirskome: 'Ovako govori Jahve Gospod: Tvoje se srce uzoholi, ti reče: 'Ja sam bog! Na božjem prijestolju sjedim u srcu morskom.' Iako čovjek, a ne Bog, ti srce svoje izjednači s Božjim. 026 EZE 028 003 Bješe, eto, od Daniela mudriji, nijedna ti tajna ne bje skrivena! 026 EZE 028 004 Mudrošću svojom i razborom nateče bogatstva, riznicu napuni srebrom i zlatom! 026 EZE 028 005 Mudar li bijaše trgovac, bogatstvo svoje namnoži! Al' ti se s bogatstva srce uzoholi.' 026 EZE 028 006 Stog ovako govori Jahve Gospod: 'Jer svoje srce s Božjim izjednači, 026 EZE 028 007 dovest ću, evo, na te tuđince najnasilnije među narodima. Isukat će mačeve na mudrost ti divnu, i ljepotu će ti okaljati, 026 EZE 028 008 bacit će te u jamu da umreš nasilnijom smrću od onih što umiru na pučini morskoj! 026 EZE 028 009 Hoćeš li tada pred krvnikom reći: 'Ja sam bog'? Čovjek si, a ne bog, u ruci svojih ubojica. 026 EZE 028 010 Umrijet ćeš smrću neobrezanih od ruke tuđinske! Jer ja, Jahve, rekoh to' - riječ je Jahve Gospoda.” 026 EZE 028 011 I dođe mi riječ Jahvina: 026 EZE 028 012 “Sine čovječji, zakukaj tužaljku nad tirskim kraljem. Reci mu: 'Ovako govori Jahve Gospod: Gle, ti bješe uzor savršenstva, pun mudrosti i čudesno lijep! 026 EZE 028 013 U Edenu, vrtu Božjem, ti življaše, resio te dragulj svaki, sard, topaz i dijamant, krizolit, oniks i jaspis, safir, smaragd i zlato. Načinjeni bjehu bubnjevi i frule, na dan ti rođenja bjehu pripravljeni. 026 EZE 028 014 Postavih te kao raskriljena keruba zaštitnika: bio si na svetoj gori Božjoj, hodio si posred ognjena kamenja. 026 EZE 028 015 Savršen bješe na putima svojim od dana svojega rođenja dok ti se u srcu ne zače opačina. 026 EZE 028 016 Obilno trgujući, napuni se nasiljem i sagriješi. Zato te zbacih s gore Božje, istrgoh te, kerube zaštitniče, isred ognjenoga kamenja. 026 EZE 028 017 Srce ti se uzoholi zbog ljepote tvoje, mudrost svoju odnemari zbog svojega blaga! Na zemlju te bacih i predah te zemaljskim kraljevima da te prezirno gledaju. 026 EZE 028 018 Mnoštvom svog bezakonja, nepoštenim trgovanjem oskvrnu svoja svetišta! Pustih oganj posred tebe da te proždre. Pretvorih te na zemlji u pepeo na oči onih što te motre. 026 EZE 028 019 Svi koji te poznaju među narodima zgroziše se nad tobom! Jer ti strašilo posta, nestade zauvijek.'” 026 EZE 028 020 I dođe mi riječ Jahvina: 026 EZE 028 021 “Sine čovječji, okreni lice k Sidonu, prorokuj protiv njega. 026 EZE 028 022 Reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me protiv tebe, Sidone, proslavit ću se usred tebe! I znat će se da sam ja Jahve kada nad njim sud izvršim i svetost svoju pokažem u njemu. 026 EZE 028 023 I poslat ću na nj kugu i krv po ulicama njegovim; i mrtvi će posred njega padati od mača, koji ti odasvud prijeti, i znat će se tada da sam ja Jahve. 026 EZE 028 024 I više neće biti domu Izraelovu trna što ranjava nit' žaoke što razdire među svima uokolo koji ga preziru! I znat će se da sam ja Jahve!'” 026 EZE 028 025 Ovako govori Jahve Gospod: “A kad skupim sav dom Izraelov između naroda po kojima su razasuti, očitovat ću u njima svoju svetost pred očima narodÄa. I nastanit će se u svojoj zemlji što je dadoh sluzi svome Jakovu. 026 EZE 028 026 I u njoj će živjeti u miru, gradit će domove i saditi vinograde. Živjet će u pouzdanju dok budem izvršivao svoj sud nad svima koji ih naokolo prezirahu. I znat će da sam ja Jahve, Bog njihov.” 026 EZE 029 001 Godine desete, desetoga mjeseca, dvanaestoga dana, dođe mi riječ Jahvina: 026 EZE 029 002 “Sine čovječji, okreni lice faraonu, kralju egipatskom, i prorokuj protiv njega i protiv sveg Egipta. 026 EZE 029 003 Govori i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me protiv tebe, faraone, kralju egipatski, golemi krokodile što ležiš usred rijeka svojih. Ti reče: 'Rijeke su moje, sebi sam ih načinio.' 026 EZE 029 004 I zato ću ti kuke zarit' u gubicu i sve ribe rijeka tvojih zalijepiti na krljušti tvoje. Izvući ću te isred rijeka tvojih sa svim ribama rijeka tvojih zalijepljenim na tvoje krljušti. 026 EZE 029 005 Bacit ću u pustinju tebe i sve ribe iz rijeka tvojih. Na tlo ćeš poljsko pasti, nitko te neće podić' ni sahraniti, zvijerima zemaljskim i nebeskim pticama dat ću te za hranu! 026 EZE 029 006 I znat će svi stanovnici Egipta da sam ja Jahve. Jer ti bješe trska za oslonac domu Izraelovu! 026 EZE 029 007 Kad te u ruku uhvatiše, ti se slomi i rane im otvori; a kad se na te osloniše, ti prepuče i bedra im sva izrani.' 026 EZE 029 008 Stog ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, dovest ću mač svoj na te, istrijebit ću iz tebe i ljude i stoku! 026 EZE 029 009 Sva će zemlja egipatska pustoš biti i razvalina, i oni će znati da sam ja Jahve!' Jer ti reče: 'Rijeka je moja, sebi je načinih.' 026 EZE 029 010 'Zato evo me na te i na rijeke tvoje da pretvorim zemlju egipatsku u pustinju i pustoš od Migdola do Sevana i do granice etiopske! 026 EZE 029 011 Neće njome više prolaziti noga ljudska ni noga životinjska, ostat će nenaseljena četrdeset godina. 026 EZE 029 012 Od zemlje ću egipatske načiniti pustoš sred zemalja opustošenih, a gradovi njezini bit će četrdeset godina ruševine među razvaljenim gradovima. I raspršit ću Egipćane među narode i rasijat ću ih po zemljama.' 026 EZE 029 013 Jer, ovako govori Jahve Gospod: 'Kad mine četrdeset godina, sakupit ću opet sve Egipćane između naroda kamo bijahu raspršeni. 026 EZE 029 014 Vratit ću izgnanike egipatske, vratit ću ih opet u zemlju Patros, domovinu njihovu, da osnuju ondje slabo kraljevstvo. 026 EZE 029 015 Ono će biti najmanje od svih kraljevstava, da se više nikad ne digne nad druge narode. Smanjit ću ga da više nikad ne podjarmi drugih naroda 026 EZE 029 016 i da više ne bude uzdanje domu Izraelovu. Nek' mu u pamet doziva grijehe koje bijaše počinio okrećući se za njima. I oni će spoznati da sam ja Jahve.'” 026 EZE 029 017 Godine dvadeset i sedme, prvoga dana prvoga mjeseca, dođe mi riječ Jahvina: 026 EZE 029 018 “Sine čovječji, kralj babilonski Nabukodonozor krenu s vojskom na velik pohod protiv grada Tira. I svaka glava ogolje i svako se rame odadrije. Ali ni on ni vojska mu ne imahu nikakve dobiti od toga što krenuše na Tir. 026 EZE 029 019 Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, predat ću Nabukodonozoru, kralju babilonskome, zemlju egipatsku. Odnijet će joj blago, nagrabiti plijena i opljačkati je. To će biti plaća vojsci njegovoj. 026 EZE 029 020 Za trud što na Tir krenu dat ću mu svu zemlju egipatsku, jer za me bijaše radio' - riječ je Jahve Gospoda. 026 EZE 029 021 'U onaj ću dan učiniti da izraste rog domu Izraelovu, a tebi ću usta otvoriti među njima. I znat će da sam ja Jahve.'” 026 EZE 030 001 I dođe mi riječ Jahvina: 026 EZE 030 002 “Sine čovječji, prorokuj i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Kukajte: 'Jao dana!' 026 EZE 030 003 Jer se bliži dan, bliži se dan Jahvin! Dan oblačan, vrijeme narodima određeno. 026 EZE 030 004 I mač će ući u Egipat, a strah će ophrvati Etiopiju kad mrtvi stanu padati po Egiptu i kad se razgrabi njegovo blago te kad mu temelje sve sruše. 026 EZE 030 005 Kuš, Put i Lud, sva Arabija i Libija, i sinovi zemlje Krete s njima od mača će izginuti'! 026 EZE 030 006 Ovako govori Jahve Gospod: 'Past će koji podupiru Egipat i srozat će se ponos njegove moći. Od Migdola do Sevana sve će u njemu od mača pasti - riječ je Jahve Gospoda. 026 EZE 030 007 On će biti pustoš među opustošenim zemljama, a njegovi gradovi ruševine među razrušenim gradovima. 026 EZE 030 008 I znat će da sam ja Jahve kad zapalim svoj oganj u Egiptu i zatrem sve pomagače njegove. 026 EZE 030 009 U onaj će dan glasnici od mene na lađama isploviti da zastraše bezbrižnu Etiopiju. I strah će je ophrvati u dan egipatski. Jer, evo, bliži se!' 026 EZE 030 010 Ovako govori Jahve Gospod: 'Uništit ću mnoštvo egipatsko rukom Nabukodonozora, kralja babilonskoga! 026 EZE 030 011 On i njegov narod s njime - najokrutniji među narodima - bit će dovedeni da zemlju zatru. I oni će isukati mač na Egipat i svu će mu zemlju truplima ispuniti. 026 EZE 030 012 A ja ću isušiti rijeke i zemlju predati u ruke silnicima, opustošit ću zemlju i što je u njoj - rukom tuđinaca. Ja, Jahve, rekoh!' 026 EZE 030 013 Ovako govori Jahve Gospod: 'Razorit ću kumire i ništavila istrijebiti iz Memfisa, i neće više biti knezova u egipatskoj zemlji, a strah ću posijati u zemlji egipatskoj. 026 EZE 030 014 Opustošit ću Patros, zapaliti Soan, izvršiti sud na Tebi. 026 EZE 030 015 Iskalit ću gnjev nad Sinom, tvrđom egipatskom, istrijebit ću mnoštvo u Tebi. 026 EZE 030 016 Zapalit ću oganj pod Egiptom: Sin će uzdrhtati od strave, Teba će biti osvojena, a Memfis u tjeskobi dan za danom. 026 EZE 030 017 Mladići Heliopola i Pi-Beseta od mača će pasti. A oni će biti odvedeni u ropstvo! 026 EZE 030 018 Nad Tafnisom pomrčat će dan kad ondje slomim jaram egipatski i kad se dokonča ponos moći u njemu! Nad njim će se nadviti oblak, i njegove će kćeri biti odvedene u ropstvo! 026 EZE 030 019 Tako ću izvršiti sud nad Egiptom, i znat će da sam ja Jahve.'” 026 EZE 030 020 Godine jedanaeste, prvoga mjeseca, sedmoga dana dođe mi riječ Jahvina: 026 EZE 030 021 “Sine čovječji, gle, slomih mišicu faraonu, kralju egipatskom! I evo, nisu je ni povili: nisu metnuli lijekove niti su je povojima obavili da je okrijepe kako bi se opet mogla prihvatiti mača. 026 EZE 030 022 Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me protiv faraona, kralja egipatskoga, da mu slomim obje ruke, i zdravu i slomljenu, i da mu mač izbijem iz ruke! 026 EZE 030 023 Razagnat ću Egipćane među narode i rasijati ih po zemljama! 026 EZE 030 024 Ojačat ću ruke kralju babilonskom i mač ću svoj staviti u njegovu ruku; a faraonu ću slomiti ruke te će stenjati pred neprijateljem kao ranjenik. 026 EZE 030 025 Da, ojačat ću ruke kralju babilonskom, a ruke će faraonove klonuti. I znat će se da sam ja Jahve kad metnem mač svoj u ruke kralju babilonskom i on ga zavitla nad zemljom egipatskom. 026 EZE 030 026 Raspršit ću Egipćane među narode i rasijati ih po zemljama. I znat će da sam ja Jahve.'” 026 EZE 031 001 Jedanaeste godine, trećega mjeseca, prvoga dana, dođe mi riječ Jahvina: 026 EZE 031 002 “Sine čovječji, kaži faraonu, kralju egipatskom, i mnoštvu njegovu: 'Na koga naličiš veličinom svojom? 026 EZE 031 003 Usporedit ću te, evo, s cedrom libanonskim, lijepih grana, gusta lišća i debla visoka: vrh mu do oblaka seže. 026 EZE 031 004 Voda ga othrani i uzvisi bezdan; rijekama mu svojim nasad oblijevaše, rukave svoje slaše k svem drveću poljskom. 026 EZE 031 005 I zato rastom on nadvisi sve poljsko drveće. Grane mu se namnožiše, hvoje mu se razgranaše od obilne vode što mu dotjecaše; 026 EZE 031 006 ptice mu nebeske na granama gnijezda savijahu. Ispod hvoja njegovih legoše se divlje zvijeri. A u hladu njegovu svi veliki narodi sjeđahu. 026 EZE 031 007 Lijep on bijaše veličinom i širinom svojih grana; do dubokih voda žilje mu sezaše! 026 EZE 031 008 Ne bijahu mu ravni ni cedrovi u vrtu Božjem, ni čempresi se ne mogahu usporediti s granama njegovim, a platane ni kao hvoje njegove ne bijahu! Nijedno stablo u vrtu Božjem ne bješe mu po ljepoti ravno. 026 EZE 031 009 Ukrasih ga mnoštvom grana, i zaviđaše mu sve edensko drveće u vrtu Božjem.' 026 EZE 031 010 Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jer se s rasta uzoholio što mu vrh do oblaka sezaše i srce mu visina zanese, 026 EZE 031 011 predadoh ga u ruke najmoćnijemu od svih naroda da učini s njime po zloći njegovoj, i odbacih ga. 026 EZE 031 012 Tuđinci, najokrutniji od naroda, posjekoše ga i oboriše, grane mu padahu po gorama i svim dolinama, hvoje mu se po svim uvalama polomiše, svi se narodi zemlje od njegova hlada udaljiše, ostaviše ga! 026 EZE 031 013 Na njegovo oboreno stablo sve ptice nebeske sletješe! Među njegovim se granama sve divlje zvijeri nastaniše! 026 EZE 031 014 Da se rastom svojim nijedno stablo pokraj vode više ne uzvisi i da vrh svoj među oblake ne uzdigne! I da se nijedno stablo koje pije vode u visinu svoju ne uzdaje! Jer su svi predani smrti, bačeni u podzemne krajeve, posred sinova ljudskih, s onima što slaze u jamu!' 026 EZE 031 015 Ovako govori Jahve Gospod: 'U dan kad on siđe u Podzemlje, u znak žalosti, zatvorih nad njim ponor i zaustavih rijeke njegove. I velike vode presahnuše te sav Libanon zbog njega u tugu zaogrnuh i sve se poljsko drveće zbog njega osuši! (Sheol h7585) 026 EZE 031 016 Gromotom pada njegova potresoh narode kad ga strmoglavih u Podzemlje s onima što u jamu siđoše! I u podzemnom se kraju utješi sve drveće edensko, najizabranije i najljepše u Libanonu, sve što je vodu ispijalo. (Sheol h7585) 026 EZE 031 017 I ono, mišica njegova, i oni među narodima koji u hladu njegovu sjeđahu, siđoše s njim u Podzemlje, k onima što mačem bijahu probodeni. (Sheol h7585) 026 EZE 031 018 Na koga, dakle, među drvećem edenskim, naličiš svojom moći, slavom i veličinom? A sad si s njima oboren u podzemni kraj i s neobrezanima ležiš među onima što mačem bijahu probodeni. To je faraon i sve njegovo mnoštvo' - riječ je Jahve Gospoda.” 026 EZE 032 001 Godine dvanaeste, dvanaestoga mjeseca, prvoga dana, dođe mi riječ Jahvina: 026 EZE 032 002 “Sine čovječji, zaplači nad faraonom, kraljem egipatskim, i kaži mu: 'Laviću naroda, propao si! Ti bješe kao krokodil u vodi, bučio si u rijekama svojim, nogama si vodu mutio, valove joj podizao!' 026 EZE 032 003 Ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, razapet ću mrežu nad tobom sa skupom mnogih naroda: oni će te u mojoj mreži izvući. 026 EZE 032 004 Ostavit će te na zemlji, tresnuti tobom o tlo. Sve ptice nebeske na te ću pustiti i zvijeri zemaljske tobom ću nahraniti! 026 EZE 032 005 Meso ću ti razbacat' po gorama, doline ću prekriti strvinom tvojom. 026 EZE 032 006 Istekom iz tebe zemlju ću napojiti, krvlju tvojom po gorama, i korita riječna njome napuniti. 026 EZE 032 007 A kada te utrnem, nebesa ću potamniti i zvijezde na njima ugasiti! Oblakom ću sunce zastrijeti, i mjesec svjetlošću neće svijetliti. 026 EZE 032 008 Sva ću svjetlila na nebu zbog tebe utrnuti i mrak ću nad zemljom razastrijeti!' - riječ je Jahve Gospoda. 026 EZE 032 009 'Ucvilit ću srca mnogih naroda kad izgnanike tvoje odvedem u zemlje tebi nepoznate. 026 EZE 032 010 Narode će mnoge strava uhvatiti, a njihovi će se kraljevi nad tobom užasnuti njima naočigled. I na dan pada tvojega svatko će za svoj život neprestano strepiti.' 026 EZE 032 011 Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Mač kralja babilonskoga na te će se spustiti. 026 EZE 032 012 Tvoje ću mnoštvo pobiti mačevima junaka, najljući od svih naroda opustošit će ponos Egipta i sve mnoštvo njegovo zatrijeti. 026 EZE 032 013 Svu ću stoku njegovu uništiti pokraj voda obilnih. Ljudska ih noga više neće gaziti niti će ih životinjski papak mutiti. 026 EZE 032 014 Onda ću im vode opet stišati i učinit ću da im rijeke kao ulje teku!' - riječ je Jahve Gospoda. 026 EZE 032 015 'Kad zemlju egipatsku opustošim, kad bude opljačkano što je na njoj, kad udarim sve žitelje njezine, znat će da sam ja Jahve. 026 EZE 032 016 Tužaljka je to koja će se naricati. Naricat će je kćeri naroda. Naricat će je nad Egiptom i nad svim njegovim mnoštvom' - riječ je Jahve Gospoda.” 026 EZE 032 017 Godine dvanaeste, prvoga mjeseca, petnaestoga dana, dođe mi riječ Jahvina: 026 EZE 032 018 “Sine čovječji, nariči za egipatskim mnoštvom, gurni ga, njega i kćeri naroda slavnih, u podzemni kraj, k onima što siđoše u jamu. 026 EZE 032 019 Od koga si bolji? Siđi i počini s neobrezanima. 026 EZE 032 020 Oni će pasti među one što ih mač pokosi. Ležaj će dobiti sa svim mnoštvom. 026 EZE 032 021 Najhrabriji junaci govorit će mu iz srca Podzemlja: 'Ti i pomoćnici tvoji siđite i počinite s neobrezanima, mačem pokošenima!' (Sheol h7585) 026 EZE 032 022 Ondje je i Asirac i sva njegova gomila oko groba njegova - svi pobijeni, mačem pokošeni. 026 EZE 032 023 Grobovi im leže na dnu jame i sva mu je gomila oko grobova njegova - svi, nekoć užas u zemlji živih, sada pobijeni, mačem pokošeni. 026 EZE 032 024 Ondje Elam i sve mnoštvo njegovo oko groba njegova - svi pobijeni, mačem pokošeni, neobrezani u podzemni kraj mrtvih siđoše: nekoć užas u zemlji živih, snose sad sramotu svoju s onima što u jamu siđoše. 026 EZE 032 025 Usred pobijenih ležaj smjestiše njemu i mnoštvu oko groba njegova - sve neobrezani, mačem probodeni: nekoć užas u zemlji živih, snose sad sramotu svoju s onima što u jamu siđoše, među pobijene položeni. 026 EZE 032 026 Ondje je Mešek i Tubal i sve mnoštvo njegovo, s grobovima oko groba njegova - svi neobrezani, mačem probodeni, nekoć užas u zemlji živih. 026 EZE 032 027 Ne leže s junacima davno palima, u Podzemlje siđoše s oružjem, s mačem pod glavom i sa štitom na kostima, jer bijahu užas junacima u zemlji živih. (Sheol h7585) 026 EZE 032 028 I ti ćeš ležati usred neobrezanih, mačem pokošenih. 026 EZE 032 029 Ondje je Edom i svi njegovi kraljevi i knezovi: unatoč svojemu junaštvu, i oni leže zajedno s onima što su mačem pokošeni, s neobrezanima, s onima koji u jamu siđoše. 026 EZE 032 030 Ondje su knezovi sjevera i svi Sidonci, i oni siđoše među probodene. Unatoč užasu svojega junaštva, leže neobrezani, s mačem probodenima, snoseći svoju sramotu s onima što u jamu siđoše. 026 EZE 032 031 Vidjet će ih faraon i utješit će se zbog svog mnoštva - faraon i sva vojska njegova mačem pokošena, riječ je Jahve Gospoda! 026 EZE 032 032 Jer je zadavao strah u zemlji živih, faraon i sve mnoštvo njegovo leže s neobrezanima, s mačem pokošenima - riječ je Jahve Gospoda.” 026 EZE 033 001 Dođe mi riječ Jahvina: 026 EZE 033 002 “Sine čovječji, govori sinovima naroda svojega! Reci: 'Ako ja na neku zemlju dovedem mač, a narod te zemlje uzme jednoga između sebe i postavi ga za stražara, 026 EZE 033 003 a on - videći da mač dolazi na zemlju - zatrubi u rog i opomene sav narod: 026 EZE 033 004 ako se tada onaj koji čuje glas roga ne da opomenuti te mač dođe i pogubi ga - krv njegova past će na glavu njegovu: 026 EZE 033 005 jer, čuo je glas roga, ali se ne dade opomenuti - krv njegova past će na njega. Da se dao opomenuti, spasio bi život. 026 EZE 033 006 A opet, ako stražar - videći da mač dolazi na zemlju - ne zatrubi u rog i ne opomene narod te mač dođe i pogubi koga od njih: taj je, doduše, poginuo zbog svoga grijeha, ali ću ja krv njegovu tražiti iz stražarove ruke.' 026 EZE 033 007 I tebe sam, sine čovječji, postavio za stražara domu Izraelovu: kad čuješ riječ iz mojih usta, opomeni ih u moje ime. 026 EZE 033 008 Reknem li bezbožniku: 'Bezbožniče, umrijet ćeš!' - a ti ne progovoriš i ne opomeneš bezbožnika da se vrati od svojega zloga puta, bezbožnik će umrijeti zbog svojega grijeha, ali krv njegovu tražit ću iz tvoje ruke. 026 EZE 033 009 Ali ako bezbožnika opomeneš da se vrati od svojega zloga puta, a on se ne vrati sa svojega puta: on će umrijeti zbog svojega grijeha, a ti si spasio život svoj. 026 EZE 033 010 Sine čovječji, reci domu Izraelovu: Vi govorite: 'Prijestupi i grijesi naši pritišću nas i zbog njih propadamo! I da još živimo?' 026 EZE 033 011 Odgovori im: 'Života mi moga - riječ je Jahve Gospoda - nije meni do smrti bezbožnikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da živi! Obratite se, dakle, obratite od zloga puta svojega! Zašto da umrete, dome Izraelov!' 026 EZE 033 012 Sine čovječji, reci sinovima naroda svoga: 'Pravednika neće izbaviti pravednost njegova u dan kad sagriješi niti će bezbožnik stradati zbog svoje bezbožnosti u dan kad se od nje odvrati, kao što ni pravednik neće moći ostati na životu u dan kad sagriješi. 026 EZE 033 013 Reknem li ja prevedniku: 'Živjet ćeš!' a on se pouzda u svoju pravednost i stane činiti nepravdu, zaboravit ću svu njegovu pravednost, i on će umrijeti zbog nepravde što je počini! 026 EZE 033 014 A reknem li bezbožniku: 'Umrijet ćeš!' a on se odvrati od grijeha svojega i stane raditi po zakonu i pravdi, 026 EZE 033 015 vrati zalog, plati oteto i stane živjeti po zakonima života, ne čineći bezakonja - živjet će, neće umrijeti! 026 EZE 033 016 I svi grijesi njegovi što ih bijaše počinio bit će mu zaboravljeni. Radi po zakonu i pravdi, živjet će!' 026 EZE 033 017 Ali sinovi naroda tvoga govore: 'Jahvin put nije pravedan!' Njihov put nije pravedan! 026 EZE 033 018 Ako se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, on će stoga umrijeti. 026 EZE 033 019 A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti i stane raditi po zakonu i pravdi, on će zbog toga živjeti. 026 EZE 033 020 A vi velite: 'Jahvin put nije pravedan!' Svakome ću od vas suditi prema putovima njegovim, dome Izraelov!” 026 EZE 033 021 Godine dvanaeste, desetoga mjeseca, petoga dana našeg izgnanstva, dođe k meni bjegunac iz Jeruzalema i reče: “Pade grad!” 026 EZE 033 022 Ruka se Jahvina spustila na me uveče, prije dolaska toga bjegunca, i otvorila mi usta prije negoli on dođe k meni ujutro! Otvoriše mi se, dakle, usta i ja više ne bijah nijem. 026 EZE 033 023 I dođe mi riječ Jahvina: 026 EZE 033 024 “Sine čovječji, oni koji žive u ovim ruševinama zemlje Izraelove govore: 'Jedan bijaše Abraham i baštini ovu zemlju, a nas je mnogo - nama je zemlja dana u posjed!' 026 EZE 033 025 Stoga im reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Vi blagujete po gorama, oči podižete kumirima svojim, krv prolijevate - i još da posjedujete ovu zemlju? 026 EZE 033 026 Na svoj se mač oslanjate, činite gadosti, oskvrnjujete ženu bližnjega - i još da posjedujete ovu zemlju?' 026 EZE 033 027 Ovo im reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Života mi moga, oni koji su u ruševinama od mača će pasti; one koji su u polju dat ću zvijerima da ih proždru; a koji su u utvrdama i po pećinama od kuge će poginuti! 026 EZE 033 028 Tako ću zemlju ovu razoriti i opustošiti i nestat će zauvijek drskoga njezina ponosa. Opustjet će gore Izraelove i nitko više neće njima prolaziti. 026 EZE 033 029 I znat će da sam ja Jahve kad zemlju njihovu razorim i opustošim zbog svih gadosti što ih počiniše.' 026 EZE 033 030 A o tebi, sine čovječji, sinovi naroda tvoga kazuju uza zidove i na kućnim vratima i govore jedan drugom: 'Hajde da čujemo kakva je to riječ došla od Jahve!' 026 EZE 033 031 I hrle k tebi kao na zbor narodni; i narod moj sjeda preda te i sluša tvoje riječi, ali ih ne izvršuje: naslađuju se njima u ustima, a srce im ide za nepravednim dobitkom. 026 EZE 033 032 I gle, ti si za njih kao slatka pjesma uz glazbu otpjevana glasom umilnim: riječi ti slušaju, ali ih ne izvršuju. 026 EZE 033 033 Ali kad sve ovo dođe - gle, već dolazi - znat će da prorok bijaše među njima!” 026 EZE 034 001 I dođe mi riječ Jahvina: 026 EZE 034 002 “Sine čovječji, prorokuj protiv Izraelovih pastira, prorokuj im i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Jao pastirima Izraelovim koji napasaju sami sebe! Ne moraju li pastiri napasati stado? 026 EZE 034 003 Mlijekom se hranite, vunom odijevate, ovnove tovne koljete, a stada ne pasete. 026 EZE 034 004 Nemoćnih ne krijepite, bolesnih ne liječite, ranjenih ne povijate, zalutalih natrag ne dovodite, izgubljenih ne tražite, nego nasilno i okrutno njima gospodarite. 026 EZE 034 005 I tako se ovce raspršiše nemajuć' pastira, i raspršene postadoše plijen zvijerima. 026 EZE 034 006 Ovce lutaju po svim gorama i visokim bregovima; po svoj su zemlji raspršene ovce moje i nitko za njih ne pita, nikoga nema da ih traži.' 026 EZE 034 007 Zato, pastiri, čujte riječ Jahvinu: 026 EZE 034 008 'Tako mi života, riječ je Jahve Gospoda: zato što ovce moje postadoše plijen i hrana zvijerima, nemajuć' pastira, dok pastiri moji ovaca mojih ne traže nego sami sebe pasu, a ne pasu stada mojega - 026 EZE 034 009 zato, pastiri, čujte riječ Jahvinu: 026 EZE 034 010 Ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me na pastire! Ovce svoje tražit ću iz ruku njihovih i neću im dati da mi više stado pasu ni da sami sebe pasu: istrgnut ću ovce iz usta njihovih, neće im više biti hrana.' 026 EZE 034 011 Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me, sam ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti! 026 EZE 034 012 Kao što se pastir brine za ovce svoje kad se nađe uza stado raspršeno, i ja ću se pobrinuti za svoje ovce i skupit' ih iz svih mjesta u koje se raspršiše u dan oblaka i mraka. 026 EZE 034 013 Izvest ću ih iz naroda, skupit ću ih iz zemalja i dovesti ih u zemlju njihovu da ih pasem na gorama izraelskim, po svim dolinama i travnjacima. 026 EZE 034 014 Past ću ih na izvrsnim pašama, ovčinjaci će im biti na visokim gorama izraelskim; ondje će počivati u dobrim ovčinjacima i past će na sočnim pašama, po gorama izraelskim. 026 EZE 034 015 Sam ću pasti ovce svoje i sam ću im dati počinka - riječ je Jahve Gospoda. 026 EZE 034 016 Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu, bdjeti nad pretilom i jakom - past ću ih pravedno.' 026 EZE 034 017 A vama, ovce moje, ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me da sudim između ovce i ovce, između ovnova i jaraca! 026 EZE 034 018 Zar vam je malo pasti na dobroj paši te ostatak paše nogama gazite? Malo vam je piti bistru vodu te ostatak nogama mutite? 026 EZE 034 019 A moje ovce moraju pasti što vi nogama izgaziste, piti što vi nogama zamutiste.' 026 EZE 034 020 Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me da sudim između ovce pretile i mršave! 026 EZE 034 021 Jer bokovima i plećima, bodući rogovima, slabe ovce guraste dok ih ne izguraste. 026 EZE 034 022 Ja ću izbaviti ovce svoje da više ne budu plijenom i sudit ću između ovce i ovce. 026 EZE 034 023 Postavit ću im jednoga pastira koji će ih pasti, slugu svoga Davida: on će ih sam pasti i bit će im pastir, 026 EZE 034 024 a ja, Jahve, bit ću njihov Bog, i moj sluga David bit će im knez. Ja, Jahve, rekoh! 026 EZE 034 025 I sklopit ću s njima Savez mira i uklonit ću iz zemlje sve divlje zvijeri, i živjet će mirno u pustinji i spavati po šumama. 026 EZE 034 026 Njih i sve oko brda svojega učinit ću blagoslovom i dat ću im na vrijeme kišu, i bit će to kiša blagoslova. 026 EZE 034 027 I drveće će poljsko donositi plodove, a zemlja će dati rod svoj. I oni će mirno živjeti u svojoj zemlji i znat će da sam ja Jahve kad slomim palice jarma njihova i kad ih izbavim iz ruku onih što ih podjarmiše. 026 EZE 034 028 I neće više biti plijenom narodima, i zvijeri ih više neće žderati, nego će mirno živjeti i nitko ih neće plašiti. 026 EZE 034 029 I učinit ću da im probuja slavni nasad, i glad ih više neće zatirati, u zemlji više neće podnositi rug narodÄa. 026 EZE 034 030 I znat će da sam ja, Jahve, Bog njihov, s njima i da su oni, dom Izraelov, narod moj - riječ je Jahve Gospoda. 026 EZE 034 031 Vi, ovce moje, vi ste stado paše moje, a ja sam Bog vaš' - riječ je Jahve Gospoda.” 026 EZE 035 001 I dođe mi riječ Jahvina: 026 EZE 035 002 “Sine čovječji, okreni lice k Seirskoj gori i prorokuj protiv nje! 026 EZE 035 003 Reci joj: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me na te, Goro seirska! Ruku ću podići na te i pretvoriti te u pustoš i pustinju. 026 EZE 035 004 Gradove ću tvoje razvaliti i postat ćeš pustinjom. I znat ćeš da sam ja Jahve! 026 EZE 035 005 Vječnu si mržnju gojila i maču predavala sinove Izraelove kad bi ih nesreća pogodila i kad bi im kucnuo čas posljednjega grijeha. 026 EZE 035 006 Zato, života mi moga - riječ je Jahve Gospoda - krvi ću te predati i krv će te progoniti: od krvi nisi prezala, krv će te progoniti! 026 EZE 035 007 Od Gore seirske učinit ću pustoš i pustinju, istrijebit ću iz nje polaznika i povratnika. 026 EZE 035 008 Gore njezine napunit ću truplima: po tvojim brežuljcima, po tvojim dolinama i po tvojim uvalama padat će mačem pokošeni. 026 EZE 035 009 Učinit ću od tebe vječnu pustinju, gradovi se tvoji neće napučiti. I znat ćete da sam ja Jahve!' 026 EZE 035 010 Ti reče: 'Ova dva naroda i ove dvije zemlje bit će moji; mi ćemo ih zaposjesti, ako i jest Jahve bio ondje!' 026 EZE 035 011 'Zato, života mi moga - riječ je Jahve Gospoda - postupit ću s tobom prema gnjevu i ljubomori s kojom ti postupi u svojoj mržnji s njima! Upoznat ćeš me po tome kako ću ti suditi! 026 EZE 035 012 I znat ćeš da sam ja, Jahve, čuo sve tvoje hule što ih izreče na gore Izraelove govoreći: 'Opustješe, nama su dane za hranu!' 026 EZE 035 013 Razmetali ste se, protiv mene govorili i gomilali protiv mene riječi; čuo sam ja!' 026 EZE 035 014 Ovako govori Jahve Gospod: 'Na radost sve zemlje, od tebe ću učiniti pustoš. 026 EZE 035 015 Kako si se ti radovala što opustje baština doma Izraelova, tako ću učiniti s tobom: opustjet ćeš, Goro seirska, a s tobom i sav Edom! I znat će se da sam ja Jahve!” 026 EZE 036 001 Sine čovječji, prorokuj gorama Izraelovim i reci: “O gore Izraelove, čujte riječ Jahvinu: 026 EZE 036 002 Ovako govori Jahve Gospod: Neprijatelji vaši govore o vama: 'Ha! Ha! Visine vječne postat će naš posjed!' 026 EZE 036 003 I zato prorokuj i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Sa svih vas strana pustoše i plijene da budete posjed ostalim narodima i na jezike dođoste svjetini klevetničkoj. 026 EZE 036 004 Zato, gore Izraelove, čujte riječ Jahvinu! Ovako govori Jahve Gospod gorama i brežuljcima, uvalama i dolinama, opustošenim razvalinama i napuštenim gradovima koji postadoše plijen i ruglo ostalim narodima uokolo - 026 EZE 036 005 ovako, dakle, govori Jahve Gospod: Zaista sam govorio o ognju ljubomore svoje protiv ostalih naroda, protiv sveg Edoma, koji s radošću u srcu i s mržnjom u duši sebi prisvoji u posjed zemlju moju da je oplijeni i opljačka.' 026 EZE 036 006 Zato prorokuj o zemlji Izraelovoj! Reci gorama i brežuljcima, uvalama i dolinama: 'Ovako govori Jahve Gospod! Evo, govorim u ljubomori i jarosti jer moradoste podnositi rug naroda.' 026 EZE 036 007 Zato ovako govori Jahve Gospod: 'Evo, dižem ruku i kunem se: narodi koji su oko vas snosit će sami svoju sramotu! 026 EZE 036 008 A vi, gore Izraelove, razgranajte se i donesite rod narodu koji će skoro doći. 026 EZE 036 009 Jer, evo me k vama! K vama se okrenuh, i gajit ću vas i zasijati! 026 EZE 036 010 Razmnožit ću ljude po vama - sav dom Izraelov - gradove vam napučiti, razvaline vaše opet podići! 026 EZE 036 011 Razmnožit ću po vama ljude i stoku, oni će se namnožiti i naploditi - te ću vas napučiti kao nekoć i obasuti vas dobrima više nego prije! I znat ćete da sam ja Jahve! 026 EZE 036 012 Dovest ću k vama ljude, narod svoj, Izraela, i zaposjest će te i bit ćeš im baština i nećeš im više djecu otimati.'” 026 EZE 036 013 Ovako govori Jahve Gospod: “A što se o tebi govori: 'Ti si zemlja koja ljude proždire i svojem narodu djecu otima' - 026 EZE 036 014 ti više nećeš ljude proždirati ni narodu svome djece otimati - riječ je Jahve Gospoda. 026 EZE 036 015 Ne dam da više slušaš rug pogana, ne dam da više budeš na sramotu narodima: nećeš više narodu svojem djece otimati” - riječ je Jahve Gospoda. 026 EZE 036 016 Dođe mi riječ Jahvina: 026 EZE 036 017 “Sine čovječji, kad dom Izraelov još življaše u svojoj zemlji, oskvrnu je svojim nedjelima i svojim putovima. Putovi njihovi bijahu preda mnom kao nečistoća žene nečiste. 026 EZE 036 018 I zato na njih izlih gnjev svoj zbog krvi što je proliše i zbog kumira kojima je oskvrnuše. 026 EZE 036 019 Rasprših ih među narode i rasijah po zemljama. Sudio sam im prema putovima i nedjelima njihovim. 026 EZE 036 020 Ali u narodima među koje dođoše, među svim narodima u koje dospješe, oskvrnjivahu moje sveto ime, jer o njima se govorilo: 'To je Jahvin narod, a morade otići iz zemlje Jahvine!' 026 EZE 036 021 I meni se sažali moje sveto ime što ga dom Izraelov obeščasti u narodima među koje dođe. 026 EZE 036 022 Reci zato domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod: Što činim, ne činim radi vas, dome Izraelov, nego radi svetoga imena svojega, koje vi oskvrnuste među narodima u koje dođoste. 026 EZE 036 023 Ja ću posvetiti ime svoje veliko koje vi oskvrnuste posred narodÄa u koje dođoste! I znat će narodi da sam ja Jahve - riječ je Jahve Gospoda - kad na vama, njima naočigled, pokažem svetost svoju. 026 EZE 036 024 Tada ću vas sabrati iz svih naroda i skupiti iz svih zemalja, natrag vas dovesti u vašu zemlju. 026 EZE 036 025 Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših. 026 EZE 036 026 Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. 026 EZE 036 027 Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe. 026 EZE 036 028 I nastanit ćete se u zemlji koju dadoh vašim ocima, i bit ćete moj narod, a ja ću biti vaš Bog. 026 EZE 036 029 Izbavit ću vas od svih vaših nečistoća i dozvat ću žito i umnožiti ga, i nikad vas više neću izvrći gladi. 026 EZE 036 030 Umnožit ću plod drveća i rod njiva da ne podnosite više zbog gladi sramotu među narodima. 026 EZE 036 031 I tada ćete se spomenuti zlih putova i nedjela svojih, i sami ćete sebe omrznuti zbog bezakonja i gadosti svojih. 026 EZE 036 032 A što činim, znajte dobro, ne činim radi vas - riječ je Jahve Gospoda! Postidite se i posramite zbog putova svojih, dome Izraelov!' 026 EZE 036 033 Ovako govori Jahve Gospod: 'A kad vas očistim od svih bezakonja vaših, napučit ću opet vaše gradove i sagraditi razvaline; 026 EZE 036 034 opustjela zemlja, nekoć pustinja naočigled svakom prolazniku, bit će opet obrađena. 026 EZE 036 035 Tada će se reći: 'Evo zemlje što bijaše pusta, a postade kao vrt edenski! Gle gradova što bijahu pusti, same razvaline i ruševine, a sada su utvrđeni i napučeni!' 026 EZE 036 036 I narodi oko vas koji preostanu znat će da ja, Jahve, razvaljeno opet gradim, i što bi opustošeno, opet sadim. Ja, Jahve, rekoh i učinit ću!' 026 EZE 036 037 Ovako govori Jahve Gospod: Još će ovo moliti dom Izraelov: da im ljudstvo namnožim kao stada. 026 EZE 036 038 Kao svetim stadima, kao stadima blagdanskih dana u Jeruzalemu, gradovi, nekoć razvaline, napučit će se ljudstvom. I znat će da sam ja Jahve.” 026 EZE 037 001 I spusti se na me ruka Jahvina i Jahve me u svojem duhu izvede i postavi usred doline pune kostiju. 026 EZE 037 002 Provede me kroz njih, svuda oko njih, i gle, bijaše ih u dolini veoma mnogo i bijahu sasvim suhe! 026 EZE 037 003 Reče mi: “Sine čovječji, mogu li ove kosti oživjeti?” Ja odgovorih: “Jahve Gospode, to samo ti znaš!” 026 EZE 037 004 Tad mi reče: “Prorokuj ovim kostima i reci im: 'O suhe kosti, čujte riječ Jahvinu!' 026 EZE 037 005 Ovako govori Jahve Gospod ovim kostima: 'Evo, duh ću svoj udahnuti u vas i oživjet ćete! 026 EZE 037 006 Žilama ću vas ispreplesti, mesom obložiti, kožom vas obaviti i duh svoj udahnuti u vas i oživjet ćete - i znat ćete da sam ja Jahve!'” 026 EZE 037 007 I ja stadoh prorokovati kao što mi bješe zapovjeđeno. I dok sam prorokovao, nastade šuškanje i pomicanje i kosti se stadoše pribirati. 026 EZE 037 008 Pogledah, i gle, po njima narasle žile i meso; kožom se presvukoše, ali duha još ne bijaše u njima. 026 EZE 037 009 I reče mi: “Prorokuj duhu, sine čovječji, prorokuj i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Od sva četiri vjetra dođi, duše, i dahni u ova trupla da ožive!'” 026 EZE 037 010 I stadoh prorokovati kao što mi zapovjedi, i duh uđe u njih i oživješe i stadoše na noge - vojska vrlo, vrlo velika. 026 EZE 037 011 Reče mi: “Sine čovječji, te kosti - to je sav dom Izraelov. Evo, oni vele: 'Usahnuše nam kosti i propade nam nada, pogibosmo!' 026 EZE 037 012 Zato prorokuj i reci im. 'Ovako govori Jahve Gospod: Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu! 026 EZE 037 013 I znat ćete da sam ja Jahve kad otvorim grobove vaše i kad vas izvedem iz vaših grobova, moj narode! 026 EZE 037 014 I duh svoj udahnut ću u vas da oživite, i dovest ću vas u vašu zemlju, i znat ćete da ja, Jahve govorim i činim' - riječ je Jahve Gospoda.” 026 EZE 037 015 I dođe mi riječ Jahvina: 026 EZE 037 016 “Sine čovječji, uzmi drvo i napiši na njemu: 'Juda i sinovi Izraelovi, njegovi saveznici!' Onda uzmi drugo drvo i napiši na njemu: 'Josip - drvo Efrajimovo - i sav dom Izraelov, njegov saveznik.' 026 EZE 037 017 I sastavi ih u jedno drvo da budu kao jedno u tvojoj ruci! 026 EZE 037 018 A kad te sinovi tvojega naroda zapitaju: 'Hoćeš li nam objasniti što to znači?' - 026 EZE 037 019 reci im: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo, uzet ću drvo Josipovo, što je u ruci Efrajimovoj, drvo Josipovo i Izraelovih plemena, njegovih saveznika, i sastavit ću ga s drvetom Judinim te ću od njih načiniti jedno; oba će biti jedno u mojoj ruci.' 026 EZE 037 020 Oba drveta na koja to napišeš neka ti budu u ruci, njima naočigled. 026 EZE 037 021 I reci im: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo, skupit ću sinove Izraelove iz naroda u koje dođoše, skupit ću ih odasvud i odvesti ih u zemlju njihovu. 026 EZE 037 022 I načinit ću od njih jedan narod u zemlji, u gorama Izraelovim, i bit će im svima jedan kralj, i oni više neće biti dva naroda i neće više biti razdijeljeni na dva kraljevstva. 026 EZE 037 023 I neće se više kaljati svojim kumirima, ni svojim grozotama, ni opačinama. Izbavit ću ih od svih njihovih nevjera kojima zgriješiše i očistit ću ih, i oni će biti moj narod, a ja njihov Bog. 026 EZE 037 024 I sluga moj David bit će im kralj i svima će im biti jedan pastir. Živjet će po mojim zakonima, čuvajući i vršeći moje naredbe. 026 EZE 037 025 Boravit će u zemlji koju dadoh sluzi svome Jakovu, u kojoj življahu oci vaši: u njoj će stanovati oni i njihovi sinovi, i sinovi sinova njihovih dovijeka. I moj sluga David bit će im knez dovijeka. 026 EZE 037 026 Sklopit ću s njima savez mira; bit će to Savez vječan s njima. Utvrdit ću ih i razmnožiti i postavit ću Svetište svoje zauvijek među njih. 026 EZE 037 027 Moj će Šator biti među njima i ja ću biti Bog njihov, a oni narod moj! 026 EZE 037 028 I kad Svetište moje bude zauvijek među njima, znat će svi narodi da sam ja Jahve, koji posvećujem Izraela.'” 026 EZE 038 001 I dođe mi riječ Jahvina: 026 EZE 038 002 “Sine čovječji, okreni lice ka Gogu, u zemlji Magogu, velikom knezu Mešeka i Tubala, prorokuj protiv njega. 026 EZE 038 003 Reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me na te, Gože, veliki kneže Mešeka i Tubala! 026 EZE 038 004 Namamit ću te i metnut ću ti žvale u čeljusti, izvest ću tebe i svu tvoju vojsku - konje i konjanike, silno mnoštvo u potpunoj opremi - sve u oklopima i sa štitovima, sve vične maču. 026 EZE 038 005 S njima je i Perzija, Etiopija i Put - svi sa štitovima i pod kacigama; 026 EZE 038 006 zatim Gomer i sve čete njegove, Bet Togarma s krajnjega sjevera i sve čete njezine - silan narod s tobom! 026 EZE 038 007 Dobro se spremi ti i sve mnoštvo što se oko tebe skupilo i stani mu na čelo! 026 EZE 038 008 Poslije mnogo dana dobit ćeš zapovijed; poslije mnogo godina navalit ćeš na zemlju, izbavljenu od mača i skupljenu iz mojih naroda, na gore Izraelove, nekoć zadugo puste: otkako ih izvedoh iz naroda, svi spokojno žive. 026 EZE 038 009 Dići ćeš se, doći kao nevrijeme, kao oblak što prekrije zemlju, ti i tvoje čete, a s vama sila naroda!' 026 EZE 038 010 Ovako govori Jahve Gospod: 'U onaj će ti se dan misli rojiti u srcu i skovat ćeš zao naum. 026 EZE 038 011 Reći ćeš: 'Hajde da se dignem na zemlju nebranjenu, da navalim na miran narod koji spokojno živi bez zidina i bez prijevornica i bez vrata: 026 EZE 038 012 pa da se plijena naplijenim i pljačke napljačkam - da ruku stavim na razvaline opet napučene i na narod iz narÄodÄa sakupljen, koji se bavi stadima i imanjem i živi u središtu zemlje.' 026 EZE 038 013 Šeba, Dedan i trgovci taršiški i svi njihovi lavići pitat će te: 'Zar zato dolaziš plijeniti? I zar si radi pljačke toliku gomilu skupio da odneseš srebro i zlato, da otmeš stoku i imanje i da se plijena velikoga naplijeniš?' 026 EZE 038 014 Zato prorokuj, sine čovječji, i reci Gogu: 'Ovako govori Jahve Gospod: U onaj dan kad narod moj izraelski bude spokojno živio, ti ćeš se podići! 026 EZE 038 015 Doći ćeš iz svoga sjedišta, s krajnjega sjevera, ti i s tobom mnogo naroda, sve samih konjanika, silno mnoštvo, golema vojska. 026 EZE 038 016 Navalit ćeš na Izraela, narod moj, kao oblak kad pokrije zemlju. U posljednje dane dovest ću te na svoju zemlju da me narodi upoznaju, kad na tebi, Gože, njima naočigled, pokažem svetost svoju.' 026 EZE 038 017 Ovako govori Jahve Gospod: 'Nisi li ti onaj o kome sam govorio, u davne dane, preko slugu svojih, proroka Izraelovih, koji u ono vrijeme prorokovaše da ću te na njih dovesti? 026 EZE 038 018 U onaj dan kad Gog navali na zemlju Izraelovu - riječ je Jahve Gospoda - gnjev će mi iz nosa planuti. 026 EZE 038 019 U ljubomori svojoj i u ognju jarosti svoje odlučih: U onaj dan bit će silan potres u zemlji Izraelovoj. 026 EZE 038 020 I trest će se poda mnom ribe morske i ptice nebeske, poljske zvijeri i gmazovi što gmižu po zemlji i svi ljudi što žive na njoj. Planine će se razvaliti, vrleti popadati i sve se zidine porušiti! 026 EZE 038 021 I po svim svojim gorama pozvat ću na njega mač - riječ je Jahve Gospoda - s mačem će se brat na brata dići! 026 EZE 038 022 Sudit ću mu kugom i krvlju. I spustit ću silan pljusak, i kamenje tÓuče, oganj i sumpor na nj, na njegove čete i na mnogi narod koji bude s njime. 026 EZE 038 023 I uzveličat ću se, posvetiti i objaviti pred svim narodima, i znat će da sam ja Jahve.' 026 EZE 039 001 Sine čovječji, prorokuj protiv Goga i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me na te, Gože, veliki kneže Mešeka i Tubala! 026 EZE 039 002 Namamit ću te i povesti, podići te s krajnjega sjevera i dovesti na gore Izraelove. 026 EZE 039 003 Izbit ću ti luk iz lijeve ruke i prosuti strijele iz tvoje desnice. 026 EZE 039 004 Na gorama ćeš Izraelovim pasti, ti i sve tvoje čete i narodi koji budu s tobom: pticama grabljivicama, svemu krilatom, i zvijerima dadoh te za hranu. 026 EZE 039 005 Na otvorenom ćeš polju pasti, jer ja tako rekoh - riječ je Jahve Gospoda. 026 EZE 039 006 Poslat ću oganj na Magog i na sve koji spokojno žive na otocima - i znat će da sam ja Jahve. 026 EZE 039 007 A svoje sveto ime objavit ću posred naroda svoga izraelskoga i neću dati da se više oskvrnjuje moje sveto ime! I znat će svi narodi da sam ja, Jahve, Svetac Izraelov. 026 EZE 039 008 Evo dolazi i biva - riječ je Jahve Gospoda! To je dan o kojem sam govorio! 026 EZE 039 009 Izići će stanovnici izraelskih gradova, naložiti vatru i spaliti oružje, štitove, štitiće, lukove i strelice, koplja i sulice - ložit će njima vatru sedam godina. 026 EZE 039 010 Neće nositi drva iz polja ni sjeći u šumama, nego će vatru oružjem ložiti. I oplijenit će one koji su njih plijenili, opljačkati one koji su njih pljačkali - riječ je Jahve Gospoda. 026 EZE 039 011 U onaj ću dan dati Gogu za grob glasovito mjesto u Izraelu: dolinu Abarim, istočno od Mora, koja zatvara put prolaznicima; ondje će pokopati Goga i sve njegovo mnoštvo. I dolina će se prozvati Hamon-Gog. 026 EZE 039 012 I ukopavat će ih dom Izraelov, sedam mjeseci, da očisti svu zemlju; 026 EZE 039 013 pokapat će ih sav narod zemlje. I bit će im slavan dan u koji se proslavim, riječ je Jahve Gospoda. 026 EZE 039 014 Izabrat će ljude da neprestano prolaze zemljom pa da s prolaznicima pokapaju one koji preostaše po zemlji, da je tako očiste. 026 EZE 039 015 I kad koji, prolazeći zemljom, vidi ljudske kosti, podignut će kraj njih nadgrobnik dok ih grobari ne ukopaju u dolini Hamon-Gog. 026 EZE 039 016 Hamona je ime i gradu. I tako će očistiti zemlju. 026 EZE 039 017 Sine čovječji, ovako govori Jahve Gospod: Reci pticama, svemu krilatom i svemu zvijerju: skupite se i dođite! Saberite se odasvud na žrtvu moju koju koljem za vas, na veliku gozbu po izraelskim gorama, da se najedete mesa i napijete krvi. 026 EZE 039 018 Najedite se mesa od junaka i napijte se krvi zemaljskih knezova, ovnova, janjaca, jaraca, junaca, ugojene stoke bašanske! 026 EZE 039 019 Najedite se do sita pretiline i napijte se krvi mojih klanica koje sam vam naklao. 026 EZE 039 020 Nasitite se za mojim stolom konja i konjanika, junaka i ratnika!' - riječ je Jahve Gospoda. 026 EZE 039 021 'Tako ću se proslaviti među narodima, i svi će narodi vidjeti sud koji ću izvršiti i ruku što ću je na njih podići. 026 EZE 039 022 Znat će dom Izraelov da sam ja, Jahve, Bog njihov - od toga dana zauvijek. 026 EZE 039 023 I znat će narodi da dom Izraelov bijaše odveden u ropstvo zbog svojih nedjela: iznevjerio mi se, pa sakrih lice svoje od njih i predadoh ih njihovim neprijateljima u ruke da od mača poginu. 026 EZE 039 024 Postupih s njima po nečistoći njihovoj i nedjelima te sakrih lice svoje od njih.' 026 EZE 039 025 Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Sad ću vratiti roblje Jakovljevo i pomilovati sav dom Izraelov - ljubomoran na ime svoje sveto, 026 EZE 039 026 oprostit ću im svu sramotu i nevjeru kojom mi se iznevjeriše dok još spokojno življahu u zemlji i nikoga ne bijaše da ih straši. 026 EZE 039 027 A kad ih dovedem iz naroda i skupim iz zemalja dušmanskih i na njima, naočigled mnogih naroda, svetost svoju pokažem, 026 EZE 039 028 znat će da sam ja Jahve, Bog njihov, koji ih u izgnanstvo među narode odvedoh i koji ih opet skupljam u njihovu zemlju, ne ostavivši ondje nijednoga od njih. 026 EZE 039 029 I nikada više neću kriti lica od njih, jer ću duh svoj izliti na dom Izraelov' - riječ je Jahve Gospoda.” 026 EZE 040 001 Godine dvadeset i pete za našega izgnanstva, početkom godine, prvoga mjeseca, desetoga dana, a četrnaest godina otkako pade Grad, upravo onoga dana spusti se na me ruka Jahvina. 026 EZE 040 002 I odvede me u božanskom viđenju u zemlju Izraelovu te me postavi na veoma visoku goru: Na njoj, s južne strane, bijaše nešto kao sazidan grad. 026 EZE 040 003 Povede me onamo, i gle: čovjek, sjajan kao mjed, stajaše na vratima, s lanenim užetom i mjeračkom trskom u ruci. 026 EZE 040 004 I taj mi čovjek reče: “Sine čovječji, gledaj svojim očima i slušaj svojim ušima, popamti sve što ću ti pokazati, jer si doveden ovamo da ti pokažem. Objavi domu Izraelovu sve što ovdje vidiš.” 026 EZE 040 005 I gle, zdanje sve uokolo opasano zidom. Čovjek držaše u ruci mjeračku trsku od šest lakata, a svaki lakat bijaše za jedan dlan duži od običnoga lakta. On izmjeri zdanje. Širina: jedna trska, visina: jedna trska. 026 EZE 040 006 Zatim pođe k vratima što bijahu okrenuta k istoku. Uspe se uza stepenice i izmjeri prag vrata. Širina: jedna trska. 026 EZE 040 007 A svaka klijet jednu trsku dugačka i jednu trsku široka. Između klijeti: pet lakata. Prag vrata sa strane njihova trijema, iznutra, jedna trska. 026 EZE 040 008 Izmjeri trijem vrata iznutra: bijaše osam lakata širok, 026 EZE 040 009 a njegovi polustupovi dva lakta. Trijem vrata bijaše s nutarnje strane. 026 EZE 040 010 Na svakoj strani istočnih vrata bijahu po tri klijeti. I sve tri bijahu iste mjere. Tako i polustupovi: s obje strane bijahu iste mjere. 026 EZE 040 011 Zatim izmjeri vrata: bijahu deset lakata široka i trinaest lakata visoka. 026 EZE 040 012 Pred klijetima bijaše s jedne i s druge strane ograda od jednog lakta. Svaka klijet: šest lakata s jedne i šest lakata s druge strane. 026 EZE 040 013 A zatim izmjeri vrata od stražnje strane jedne klijeti do stražnje strane nasuprotne klijeti, u širinu: bijaše dvadeset i pet lakata; otvor pred otvorom. 026 EZE 040 014 Izmjeri i trijem: dvadeset lakata. Predvorje bijaše sve uokolo trijema vrata. 026 EZE 040 015 Od ulaznog pročelja vrata do nasuprotne strane njihova trijema bijaše pedeset lakata. 026 EZE 040 016 Na klijetima i njihovim dovracima, s unutrašnje strane sve uokolo, a tako i u trijemu, bijahu prozori s rešetkama. Takvi su prozori bili iznutra, sve naokolo, a na polustupovima palme. 026 EZE 040 017 Zatim me povede u vanjsko predvorje Doma. I gle, sve oko predvorja prostorije i pločnik. Trideset prostorija na pločniku. 026 EZE 040 018 Pločnik bijaše sa svake strane vrata i odgovaraše razini vrata. To je donji pločnik. 026 EZE 040 019 On izmjeri širinu predvorja od donjih vrata do unutrašnjega predvorja, s vanjske strane: sto lakata na istok i na sjever. 026 EZE 040 020 Sjevernim vratima vanjskoga predvorja izmjeri širinu i dužinu. 026 EZE 040 021 I ta su imala po tri klijeti sa svake strane, a stupovi im i trijemovi istih mjera kao u prvih vrata: pedeset lakata u dužinu i dvadeset i pet lakata u širinu. 026 EZE 040 022 Prozori im, trijemovi i palme bijahu iste mjere kao na istočnim vratima, a na prilazu im sedam stepenica; trijem im bijaše s unutrašnje strane. 026 EZE 040 023 Unutrašnje predvorje imaše vrata što bijahu nasuprot sjevernim vratima; kao i istočna. On izmjeri: između jednih i drugih vrata bijaše sto lakata. 026 EZE 040 024 Zatim me povede na jug, i gle: i ondje vrata. Izmjeri ondje klijeti, polustupove i trijemove: bijahu iste mjere. 026 EZE 040 025 Ona, kao i njihovi trijemovi, imahu sve uokolo prozore što bijahu kao i oni prvi. Dužina je i tu iznosila pedeset lakata, a širina dvadeset i pet. 026 EZE 040 026 K vratima je vodilo sedam stuba; trijem im je bio s unutrašnje strane, a na stupovima imahu po jednu palmu sa svake strane. 026 EZE 040 027 Unutrašnje predvorje imaše jedna vrata i s južne strane. On izmjeri: od tih vrata do južnih vrata - sto lakata. 026 EZE 040 028 Zatim me na južna vrata uvede u unutrašnje predvorje. I izmjeri južna vrata: bijahu istih mjera. 026 EZE 040 029 Klijeti, stupovi i trijemovi bijahu istih mjera. Vrata i njihov trijem imahu svud unaokolo prozore. Pedeset lakata bijaše tu u dužinu, dvadeset i pet lakata u širinu. 026 EZE 040 030 A sve uokolo trijemovi: dvadeset i pet lakata dugi, a pet lakata široki. 026 EZE 040 031 Trijemovi su se pružili prema vanjskom predvorju. Na polustupovima njihovim palme, a stubište im je imalo osam stuba. 026 EZE 040 032 Zatim me povede k istočnim vratima unutrašnjega predvorja. I izmjeri vrata: bijahu istih mjera. 026 EZE 040 033 Klijeti im, polustupovi i trijemovi bijahu također istih mjera. Vrata i njihov trijem imahu svud naokolo prozore. U dužinu bješe pedeset lakata, u širinu dvadeset i pet. 026 EZE 040 034 Trijem im se pružao prema vanjskom predvorju. Na njihovim polustupovima s ove i s one strane bijahu palme. Stubište im imaše osam stuba. 026 EZE 040 035 Zatim me povede k sjevernim vratima. I izmjeri ih: bijahu istih mjera. 026 EZE 040 036 Klijeti im, polustupovi i trijemovi bijahu također istih mjera. Vrata i njihov trijem imahu svud uokolo prozore. Pedeset je lakata tu bilo u dužinu, a dvadeset i pet u širinu. 026 EZE 040 037 Trijem je sezao do vanjskoga predvorja. Na polustupovima s ove i one strane bijahu palme. Stubište imaše osam stuba. 026 EZE 040 038 Uz trijemove vrata bijaše prostor s posebnim ulazom. Ondje su se ispirale žrtve paljenice. 026 EZE 040 039 U trijemu vrata s jedne i s druge strane bijahu po dva stola za klanje paljenicÄa, okajnicÄa i naknadnicÄa. 026 EZE 040 040 I s vanjske strane onomu tko ulazi na ulaz sjevernih vrata bijahu dva stola; i s druge strane, prema trijemu vrata, dva stola. 026 EZE 040 041 Četiri stola, dakle, s jedne, a četiri stola s druge strane vrata: u svemu osam stolova, na kojima se klahu žrtve. 026 EZE 040 042 Osim toga, četiri stola za paljenice, od klesanoga kamena. Bili su po lakat i pol široki i lakat visoki. Na njima je stajao pribor za klanje žrtava paljenica i klanica. 026 EZE 040 043 Stolovi bijahu sve uokolo obrubljeni žljebićima od jednoga dlana, zavrnutima unutra. Na stolove se stavljalo žrtveno meso. 026 EZE 040 044 Zatim me povede u unutrašnje predvorje. U unutrašnjem predvorju bijahu dvije prostorije: jedna bijaše sa strane sjevernih vrata, okrenuta prema jugu, a druga sa strane južnih vrata, okrenuta prema sjeveru. 026 EZE 040 045 I on mi reče: “Ta prostorija što je okrenuta na jug određena je za svećenike koji obavljaju službu u Domu. 026 EZE 040 046 A prostorija što je okrenuta na sjever jest za svećenike koji obavljaju službu na žrtveniku. To su sinovi Sadokovi, oni između sinova Levijevih koji smiju prići k Jahvi da mu služe!” 026 EZE 040 047 On izmjeri predvorje. Dužina: sto lakata, širina: sto lakata; bijaše četverouglasto. Pred Domom stajaše žrtvenik. 026 EZE 040 048 A zatim me povede k trijemu. Izmjeri polustupove trijema: bijaše pet lakata na jednoj i pet lakata na drugoj strani. Vrata bijahu široka tri lakta s jedne i tri lakta s druge strane. 026 EZE 040 049 Trijem bijaše dugačak dvadeset lakata, a širok dvanaest lakata. Deset je stepenica vodilo onamo. Na dovratnicima s jedne i s druge strane stajaše po jedan stup. 026 EZE 041 001 Zatim me povede u Hekal. Izmjeri mu polustupove: bijahu široki šest lakata s jedne i šest lakata s druge strane. 026 EZE 041 002 Vrata bijahu široka deset lakata: sa svake strane po jedno krilo od pet lakata. A zatim izmjeri Hekal: bijaše dugačak četrdeset, a širok dvadeset lakata. 026 EZE 041 003 Onda uđe i izmjeri polustupove vrata: dva lakta; zatim vrata: šest lakata; pa širinu vrata: sedam lakata. 026 EZE 041 004 Izmjeri zatim unutrašnji prostor: dužina dvadeset lakata, širina ispred Hekala dvadeset lakata. I reče mi: “To je Svetinja nad svetinjama.” 026 EZE 041 005 Potom izmjeri zid Doma: šest lakata. Pobočne prostorije bijahu široke četiri lakta, sve oko Doma. 026 EZE 041 006 Pobočne prostorije bijahu jedna nad drugom, bijaše ih trideset na tri bÓoja. U hramskom zidu bijahu, sve uokolo, zasjeci da prihvate pobočne prostorije. Tako one ne bijahu ugrađene u hramski zid. 026 EZE 041 007 Širina se prostorija povećavala od boja do boja, jer su one sve uokolo, na bojeve, okruživale Dom, a Dom je, kako se uzlazilo, ostavljao sve širi prostor. S najdonjeg se boja uzlazilo na najgornji kroza srednji. 026 EZE 041 008 Onda vidjeh sve oko Doma neku uzvisinu. Osnove pobočnih prostorija: cijela trska, šest lakata. 026 EZE 041 009 Debljina vanjskoga zida pobočnih klijeti: pet lakata. Prolaz između pobočnih prostorija Doma 026 EZE 041 010 i klijeti bijaše, sve uokolo Doma, dvadeset lakata širok. 026 EZE 041 011 Iz pobočne prostorije izlažahu na prolaz jedna vrata prema sjeveru i jedna prema jugu. Prolaz bijaše širok pet lakata svud uokolo. 026 EZE 041 012 Zdanje što zatvaraše ograđeni prostor sa zapada bijaše široko sedamdeset lakata, a zid te građevine posvud uokolo bijaše debeo pet lakata i dugačak devedeset lakata. 026 EZE 041 013 On izmjeri Dom: bijaše dugačak stotinu lakata. Ograđeni prostor, zdanje mu i zidovi, stotinu lakata dužine. 026 EZE 041 014 Širina pročelja Doma s ograđenim prostorom prema istoku: sto lakata. 026 EZE 041 015 On izmjeri dužinu zdanja duž ograđenog prostora što bijaše straga i hodnike s jedne i s druge strane: stotinu lakata. Unutrašnjost Hekala, trijemovi predvorja, 026 EZE 041 016 pragovi, prozori s rešetkama i hodnici na sve tri strane uokolo, nasuprot pragovima, bijahu sve uokolo drvetom obloženi od zemlje do prozora. Prozori su bili zastrti. 026 EZE 041 017 Od ulaza sve do unutrašnjosti Doma, a tako i izvana te po svem zidu uokolo, iznutra i izvana, 026 EZE 041 018 bijahu likovi kerubina i palma. Po jedna palma između dva kerubina, a svaki kerubin imaše dva lica: 026 EZE 041 019 prema palmi s jedne strane lice čovječje, a prema palmi s druge strane lice lavlje. Tako bijaše po svemu Domu sve uokolo: 026 EZE 041 020 od zemlje do ponad vrata bijahu izdjeljani kerubini i palme, a tako i po zidu Hekala. 026 EZE 041 021 Dovratnici Hekala bijahu četverouglasti. 026 EZE 041 022 Pred Svetištem nešto kao žrtvenik od drveta: tri lakta visok, dva lakta dugačak i dva lakta širok. Uglovi mu, podnožje i stranice bijahu od drveta. I čovjek mi reče: “Evo stola koji je pred licem Jahvinim!” 026 EZE 041 023 I Hekal i Svetište imahu po dvoja vrata, 026 EZE 041 024 a svaka vrata po dva krila što se obrtahu: dva krila u jednih i dva krila u drugih vrata. 026 EZE 041 025 A na vratima Hekala bijahu izdjeljani kerubini i palme, kao što bijahu izdjeljani i po zidovima. Izvana pred trijemom bijaše drvena nadstrešnica. 026 EZE 041 026 Prozori s rešetkama i palme bijahu s jedne i s druge strane na trijemu, u pobočnim prostorijama Doma i na nadstrešnici. 026 EZE 042 001 A zatim me povede na sjever, u vanjsko predvorje, i dovede me do prostorija nasuprot ograđenom prostoru, nasuprot zdanju prema sjeveru. 026 EZE 042 002 Pročelje im sa sjeverne strane bijaše dugo sto lakata, a široko pedeset lakata. 026 EZE 042 003 Nasuprot vratima unutrašnjeg predvorja i nasuprot pločniku vanjskoga predvorja bijahu hodnici jedan prema drugome na tri boja. 026 EZE 042 004 Pred prostorijama bijaše prolaz prema unutrašnjosti - deset lakata širok i sto lakata dugačak. Vrata im bijahu okrenuta na sjever. 026 EZE 042 005 Gornje prostorije, jer im prostor oduzimahu hodnici, bijahu manje od donjih i srednjih. 026 EZE 042 006 Jer bijahu na tri boja, ali ne imahu stupova kao u predvorju. Zato gornje prostorije bijahu uže od donjih i srednjih. 026 EZE 042 007 Vanjski zid, duž klijeti, prema vanjskom predvorju, ispred klijeti, bijaše dugačak pedeset lakata. 026 EZE 042 008 Jer dužina klijetima vanjskoga predvorja bijaše pedeset lakata, a onima pred Hekalom sto lakata. 026 EZE 042 009 U tih prostorija bijaše ulaz s istoka onomu tko im prilazi iz vanjskog predvorja. 026 EZE 042 010 Po širini zida predvorja prema istoku, pred ograđenim prostorom i pred samim zdanjem, bijaše još prostorijÄa. 026 EZE 042 011 Pred njima bijaše prolaz kao ispred klijeti smještenih prema sjeveru: jednake dužine i jednake širine; i svi im izlazi, raspored i vrata bijahu jednaki. 026 EZE 042 012 Bili su kao ulazi u klijeti što bijahu prema jugu: ulaz na početku svakog prolaza, nasuprot zidu zdanja, prema istoku onomu tko bi u njih ulazio. 026 EZE 042 013 I reče mi: “Sjeverne i južne prostorije ispred ograđenog prostora jesu prostorije Svetišta: ondje svećenici koji prilaze Jahvi blaguju najveće svetinje. Oni će ovdje odlagati najveće svetinje, prinose, okajnice i naknadnice, jer je to mjesto sveto. 026 EZE 042 014 A kad svećenici budu ulazili, neće izlaziti iz Svetišta u vanjsko predvorje, nego će tu ostavljati odjeću u kojoj bijahu službu služili, jer je sveta, i oblačiti drugu odjeću da bi se mogli približiti mjestu određenu za narod.” 026 EZE 042 015 Izmjerivši unutrašnjost Doma, izvede me na istočna vrata i izmjeri sve uokolo. 026 EZE 042 016 Mjeračkom trskom izmjeri istočnu stranu: bijaše pet stotina trska, mjeračkih trska, 026 EZE 042 017 a zatim se okrenu i izmjeri sjevernu stranu: bijaše pet stotina trska, mjeračkih trska. 026 EZE 042 018 Tada se okrenu na južnu stranu i izmjeri: pet stotina trska, mjeračkih trska. 026 EZE 042 019 Potom se okrenu na zapadnu stranu i izmjeri: pet stotina trska, mjeračkih trska. 026 EZE 042 020 On izmjeri zid na sve četiri strane uokolo: bijaše pet stotina trska dugačak i pet stotina širok. Odvajao je sveto mjesto od nesvetoga. 026 EZE 043 001 Zatim me povede k vratima što gledaju na istok. 026 EZE 043 002 I gle, Slava Boga Izraelova dolazi od istoka; šum joj kao šum velikih voda: i zemlja se sjala od slave njegove. 026 EZE 043 003 To viđenje koje gledah bijaše kao viđenje što ga vidjeh kad dođoh da uništim grad i kao viđenje koje vidjeh na rijeci Kebaru. Padoh ničice. 026 EZE 043 004 A Slava Jahvina uđe u Dom na vrata koja gledaju na istok. 026 EZE 043 005 Tada me duh podiže i odvede u unutrašnje predvorje. I gle: Dom bijaše pun Slave Jahvine. 026 EZE 043 006 I čuh glas koji mi iz Doma govori, a kraj mene netko stajaše. 026 EZE 043 007 I reče mi: “Sine čovječji, ovo je mjesto mojega prijestolja, ovo je mjesto stopa mojih nogu: ovdje ću, posred sinova Izraelovih, prebivati zauvijek. Izraelov dom neće više oskvrnjivati moje sveto ime - ni oni ni njihovi kraljevi - svojim bludništvom i truplima svojih kraljeva: 026 EZE 043 008 stavili su svoj prag do moga, svoje dovratnike do mojih, tako da je bio samo zid između mene i njih, i oskvrnjivali su moje sveto ime gnusobama koje počiniše. I zato ih zatrijeh u svojem gnjevu. 026 EZE 043 009 Sada će oni ukloniti daleko od mene svoje bludništvo i trupla svojih kraljeva, a ja ću zauvijek prebivati posred njih. 026 EZE 043 010 Sine čovječji, pokaži domu Izraelovu ovaj Dom da se posrame sa svojih bezakonja. Neka mu izmjere razmjere. 026 EZE 043 011 Ako se posrame zbog svega što učiniše, opiši im Dom i njegove razmjere, njegove izlaze i ulaze, sve njegovo obličje, sve propise i sve zakone; upoznaj ih i nacrtaj im da vide i da čuvaju i provedu sve njegovo obličje i sve propise o njemu. 026 EZE 043 012 A ovo je zakon za Dom: navrh gore, sav prostor uokolo, bit će najsvetija svetinja. 026 EZE 043 013 Ovo su mjere žrtvenika, na laktove - a lakat je ovdje jedan lakat i pedalj: podnožje žrtvenika lakat dugo, lakat široko; obrub kojim je obrubljen uokolo - jedan pedalj. Visina žrtvenika: 026 EZE 043 014 od podnožja na zemlji do donjega pojasa žrtvenika - dva lakta, a u širinu jedan lakat; od manjeg pojasa do većega četiri lakta, a u širinu jedan lakat. 026 EZE 043 015 A samo žrtvište: četiri lakta visoko. A sa žrtvišta dižu se uvis četiri roga. 026 EZE 043 016 Žrtvište: dvanaest lakata dugo, dvanaest lakata široko, četvorina, na sve četiri strane. 026 EZE 043 017 A pojas: četrnaest lakata dug i četrnaest lakata širok, na četiri strane; njegov rub uokolo pol lakta, a podnožje oko njega uokolo jedan lakat; stepenice mu gledaju na istok.” 026 EZE 043 018 I reče mi: “Sine čovječji, ovako govori Jahve Gospod: 'Ovo su propisi žrtveni po kojima se u svoje vrijeme mora podići žrtvenik da se na njemu prinose paljenice i da se po njemu škropi krvlju. 026 EZE 043 019 Svećenicima levitima, potomcima Sadokovim, koji pristupaju k meni da mi služe - riječ je Jahve Gospoda - dat ćeš june za žrtvu okajnicu. 026 EZE 043 020 Uzet ćeš njegove krvi i njome pomazati četiri roga žrtvišta i četiri ugla pojasa i obrub sve uokolo da okajnicom pomiriš žrtvenik. 026 EZE 043 021 Zatim uzmi june i spali ga na odijeljenom mjestu Doma, izvan Svetišta. 026 EZE 043 022 Sutradan prinesi jarca bez mane kao okajnicu, neka se njime okaje žrtvenik kao što je okajan junetom. 026 EZE 043 023 A kad ga okaješ, prinesi junca bez mane i ovna bez mane iz stada: 026 EZE 043 024 prikaži ih pred Jahvom, a svećenici neka ih pospu solju i neka ih prinesu kao paljenicu Jahvi. 026 EZE 043 025 Sedam dana svaki dan prinesi jednog jarca za grijeh; i neka se prinese june i ovan iz stada, oba bez mane. 026 EZE 043 026 Sedam dana neka se pomiruje žrtvenik i neka se čisti i posvećuje. 026 EZE 043 027 Pošto se navrše ti dani, od osmoga dana unapredak neka svećenici žrtvuju na žrtveniku vaše paljenice i pričesnice; i omiljet ćete mi' - riječ je Jahve Gospoda.” 026 EZE 044 001 Potom me odvede natrag k izvanjskim vratima Svetišta, koja gledaju na istok: bijahu zatvorena. 026 EZE 044 002 I reče mi Jahve: “Ova će vrata biti zatvorena; neka se ne otvaraju i nitko neka ne ulazi na njih, jer ja, Jahve, Bog Izraelov, kroz njih prođoh - zato neka budu zatvorena. 026 EZE 044 003 Samo knez, jer je knez, smije sjesti tu i blagovati pred Jahvom; tada neka uđe kroz trijem vrata i istim putem neka izađe.” 026 EZE 044 004 Zatim me odvede k sjevernim vratima pred Dom. Pogledah, i gle: Slava Jahvina bijaše napunila Dom Jahvin. Padoh ničice. 026 EZE 044 005 Jahve mi reče: “Sine čovječji, pomno pripazi, dobro gledaj i pažljivo poslušaj što ću ti reći o svim uredbama Doma Jahvina i o svim njegovim zakonima. Dobro pazi tko smije ući u Dom i tko je iz Svetišta odijeljen. 026 EZE 044 006 Reci rodu odmetničkom, domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod: Previše je već vaših gnusoba, dome Izraelov! 026 EZE 044 007 Uvodili ste tuđince, neobrezana srca i neobrezana tijela, te su ušli u moje Svetište i oskvrnuli moj Dom dok ste vi prinosili moj kruh i pretilinu i krv; i tako ste raskinuli moj Savez svim tim gnusobama. 026 EZE 044 008 Niste sami čuvali moje svetinje, nego ste njih namjestili namjesto sebe kao čuvare u mojem Svetištu.' 026 EZE 044 009 Ovako govori Jahve Gospod: 'Nijedan tuđinac, neobrezana srca i neobrezana tijela, da više ne ulazi u moje Svetište - nijedan tuđinac koji živi među sinovima Izraelovim. 026 EZE 044 010 A leviti koji su se udaljili od mene, kad je ono Izrael odlutao od mene za svojim kumirima, snosit će svoje bezakonje. 026 EZE 044 011 Služit će u Svetištu samo kao stražari na vratima Doma i kao posluga Domu: klat će narodu paljenice i druge žrtve i bit će mu na službu. 026 EZE 044 012 Služili su im pred njihovim kumirima i tako naveli Dom Izraelov na bezakonje. Zato podigoh ruku na njih - riječ je Jahve Gospoda - da snose svoje bezakonje. 026 EZE 044 013 Više neće pristupati k meni da mi služe kao svećenici i neće više prilaziti mojim najsvetijim svetinjama, nego će snositi svoju sramotu i gnusobe koje počiniše. 026 EZE 044 014 Postavit ću ih da u Domu rade svaki posao i sve što treba u njemu svršiti. 026 EZE 044 015 Svećenici leviti, potomci Sadokovi, koji su mi vjerno služili u mojem Svetištu kad su ono sinovi Izraelovi odlutali od mene - oni smiju pristupati k meni da mi služe: služit će preda mnom prinoseći mi pretilinu i krv - riječ je Jahve Gospoda. 026 EZE 044 016 Oni smiju ulaziti u moje Svetište i pristupati k mojem stolu da mi služe i da vrše službu. 026 EZE 044 017 Kad budu ulazili na vrata unutrašnjega predvorja, neka obuku lanene haljine: neka ne bude na njima ništa vuneno kad služe na vratima unutrašnjega predvorja i Doma. 026 EZE 044 018 Na glavama neka nose lanene kape, oko bokova gaće lanene: neka se ne pašu ničim od čega bi se znojili. 026 EZE 044 019 Kad izlaze u vanjsko predvorje k narodu, neka svuku haljine u kojima su služili i neka ih ostave u prostorijama Svetišta, a neka obuku druge haljine, da ne posvete puk svojim haljinama. 026 EZE 044 020 I neka ne briju glave, a ni bujne kose neka ne puštaju, nego neka strigu kosu. 026 EZE 044 021 I nijedan svećenik, kad mu je poći u unutrašnje predvorje, neka ne pije vina. 026 EZE 044 022 Neka se ne žene udovicom ili puštenicom nego samo djevojkom iz roda Izraelova ili udovicom svećenikovom. 026 EZE 044 023 Neka mi narod uče razlikovati sveto od nesvetoga, lučiti nečisto od čistoga. 026 EZE 044 024 U parnicama oni neka budu suci: neka sude po mojim zakonima; i neka čuvaju zakone i uredbe o svim mojim blagdanima i neka svetkuju moje subote. 026 EZE 044 025 K mrtvacu neka ne prilaze da se ne okaljaju; samo za ocem i za majkom, za sinom i kćerju, za bratom i sestrom još neudatom smiju se okaljati. 026 EZE 044 026 Pošto se nakon toga koji očisti, neka mu se broji sedam dana: 026 EZE 044 027 a onda kad uđe u Svetište, u unutrašnje predvorje da služi u Svetištu, neka prinese žrtvu okajnicu - riječ je Jahve Gospoda. 026 EZE 044 028 Njima ne pripada nikakva baština - ja sam njihova baština; i zato im ne dajte nikakva posjeda u Izraelu - ja sam posjed njihov. 026 EZE 044 029 Hranit će se od žrtava prinosnica, okajnica i naknadnica, i sve zavjetovano u Izraelu njima pripada. 026 EZE 044 030 Najbolje od svih vaših prvina i od svih vaših prinosa koje ćete prinositi pripada svećenicima; njima ćete davati i najbolje brašno, da blagoslov počiva na vašim domovima. 026 EZE 044 031 Svećenici ne smiju jesti mesa od uginulih i razderanih životinja - bilo od ptica ili stoke. 026 EZE 045 001 Kad budete zemlju ždrijebom dijelili u baštinu, prinesite kao prinos pridržan Jahvi jedan sveti dio zemlje, dugačak dvadeset i pet tisuća lakata, širok deset tisuća; to neka bude sveto područje uzduž i poprijeko. 026 EZE 045 002 Od toga neka bude za Svetište četvorina od pet stotina lakata i čistina od deset lakata uokolo. 026 EZE 045 003 Od toga područja izmjeri u dužinu dvadeset i pet tisuća lakata, a u širinu deset tisuća: tu neka bude Svetište - Svetinja nad svetinjama. 026 EZE 045 004 Taj sveti dio zemlje pripada svećenicima koji služe u Svetištu i koji pristupaju k Jahvi da mu služe: tu neka im bude mjesto za kuće; i to neka je sveto mjesto koje pripada Svetištu. 026 EZE 045 005 Dvadeset i pet tisuća u dužinu i deset tisuća u širinu neka bude levitima koji služe Domu: neka ondje sagrade gradove u kojima će stanovati. 026 EZE 045 006 Za posjed gradu dodijelite pet tisuća lakata u širinu i dvadeset i pet tisuća lakata u dužinu usporedo sa svetim područjem: to će pripadati svemu domu Izraelovu. 026 EZE 045 007 Knezu pripada dio s obje strane svetoga područja i gradskoga posjeda - duž svetoga područja i duž gradskoga posjeda - od zapadne strane prema zapadu i od istočne strane prema istoku, a dužina neka bude jednaka svakom tom dijelu, od zapadne do istočne granice. 026 EZE 045 008 To neka bude njegova zemlja, posjed u Izraelu, da knezovi više ne tlače narod moj i da zemlju dadu domu Izraelovu po plemenima.' 026 EZE 045 009 Ovako govori Jahve Gospod: 'Dosta je, knezovi Izraelovi! Okanite se nasilja i pljačke i vršite zakon i pravdu; izbavite narod moj od svojih tražbina - riječ je Jahve Gospoda. 026 EZE 045 010 Mjerite pravom mjerom: pravom efom i pravim batom. 026 EZE 045 011 Efa i bat neka jednako hvataju: bat neka iznosi desetinu homera i efa desetinu homera - neka im mjera bude prema homeru. 026 EZE 045 012 Šekel neka bude dvadeset gera; mina neka vam bude dvadeset šekela, dvadeset i pet šekela i petnaest šekela. 026 EZE 045 013 Ovo je prinos koji ćete prinositi: šestinu efe od svakoga homera pšenice i šestinu efe od svakoga homera ječma. 026 EZE 045 014 A za ulje ova je uredba: desetina bata od svakoga kora - deset bata jedan je kor. 026 EZE 045 015 Od svakoga stada od dvije stotine ovaca sa sočnih izraelskih pašnjaka po jednu ovcu za žrtvu prinosnicu, paljenicu i pričesnicu - vama za pomirenje - riječ je Jahve Gospoda. 026 EZE 045 016 Sav narod zemlje duguje ovaj prinos knezu Izraelovu. 026 EZE 045 017 A knez je dužan davati žrtve paljenice, prinosnice i ljevanice za svetkovine i za mlađake, za subote i blagdane doma Izraelova: on neka se postara za okajnicu, za pomirnicu, prinosnicu, paljenicu i pričesnicu za pomirenje doma Izraelova.' 026 EZE 045 018 Ovako govori Jahve Gospod: 'Prvoga mjeseca, prvoga dana u mjesecu, uzmi june bez mane i okaj njime Svetište. 026 EZE 045 019 Svećenik neka uzme krvi te žrtve okajnice i neka njome pomaže dovratnike Doma i sva četiri ugla pojasa žrtveničkoga i dovratnike vrata unutrašnjega predvorja. 026 EZE 045 020 Tako neka učini i sedmoga dana istoga mjeseca za svakoga koji je sagriješio iz slabosti i neznanja. Tako ćete dovršiti pomirenje Doma. 026 EZE 045 021 Prvoga mjeseca, četrnaestoga dana u mjesecu, svetkujte Pashu, sedmodnevni blagdan, kad se blaguju beskvasni hljebovi. 026 EZE 045 022 Toga dana neka knez za se i za sav puk zemlje prinese june za okajnicu. 026 EZE 045 023 Sedam dana blagdana neka prinosi za paljenicu Jahvi sedam junčića i sedam ovnova bez mane - svaki dan tih sedam dana - i svaki dan jarca kao okajnicu. 026 EZE 045 024 A kao prinosnicu neka prinese efu po svakom juncu i efu po ovnu i hin ulja na svaku efu. 026 EZE 045 025 Sedmoga mjeseca, petnaestoga dana u mjesecu, neka o blagdanu isto toliko prinosi sedam dana: isto toliko okajnica, paljenica, prinosnica i ulja.' 026 EZE 046 001 Ovako govori Jahve Gospod: 'Vrata unutrašnjega predvorja, koja gledaju na istok, neka budu zatvorena šest radnih dana, a neka se otvaraju u dan subotnji; i u dan mlađaka neka se otvaraju. 026 EZE 046 002 Knez neka ulazi kroz njihov trijem i neka stane kod dovratnika; svećenici će tada prinijeti njegovu paljenicu i pričesnicu, a on će se pokloniti na pragu vrata i izaći. Neka se vrata ne zatvaraju do večeri. 026 EZE 046 003 Na ulazu istih vrata subotom i na mlađake klanjat će se Jahvi puk zemlje. 026 EZE 046 004 Paljenica koju će knez subotom prinositi Jahvi neka bude: šest jaganjaca bez mane, ovan bez mane. 026 EZE 046 005 A prinosnica neka bude efa po ovnu, a po jaganjcu koliko i kako tko može i hin ulja po efi. 026 EZE 046 006 Na dan mlađaka neka se prinese june bez mane, šest jaganjaca i ovan bez mane. 026 EZE 046 007 A za prinosnicu neka se prinese efa po junetu, efa po ovnu, a po jaganjcu koliko tko može i hin ulja po efi. 026 EZE 046 008 Kad knez bude ulazio, neka ulazi kroz trijem vrata i istim putem neka izlazi. 026 EZE 046 009 A kad puk zemlje o blagdanima dolazi pred Jahvu, onaj koji na sjeverna vrata uđe da se pokloni neka izađe na južna, a tko uđe na južna neka izađe na sjeverna: neka se ne vraća na vrata na koja je ušao, nego neka izađe na suprotna. 026 EZE 046 010 I knez neka bude s njima: kad oni ulaze, neka i on uđe i neka izađe kad oni izlaze. 026 EZE 046 011 O blagdanima i svetkovinama neka se kao prinosnica prinese efa po juncu i efa po ovnu, a po jaganjcu koliko tko može i hin ulja po efi. 026 EZE 046 012 Kad knez želi prinijeti dobrovoljnu paljenicu ili dobrovoljnu pričesnicu Jahvi, neka mu se otvore vrata koja gledaju na istok, pa neka prinese paljenicu i svoju pričesnicu kao na dan subotnji; potom neka iziđe, a kad iziđe, neka se zatvore vrata. 026 EZE 046 013 Svaki dan prinijet ćeš Jahvi za paljenicu janje od godine, bez mane; prinijet ćeš ga svako jutro. 026 EZE 046 014 A kao prinosnicu na nj prinesi svako jutro šestinu efe i trećinu hina ulja da se poškropi najfinije brašno; to neka bude svagdašnji prinos Jahvi po vječnoj uredbi. 026 EZE 046 015 Treba dakle prinijeti jagnje, prinosnicu i ulje svako jutro kao svagdašnju žrtvu paljenicu.' 026 EZE 046 016 Ovako govori Jahve Gospod: 'Dadne li knez dar komu svom sinu od svoje baštine, taj će dar pripasti njima u posjed kao baština. 026 EZE 046 017 Ako li od svoje baštine dade dar komu svom sluzi, tome će to pripadati do otpusne godine, a potom neka se vrati knezu; baština pripada samo kneževim sinovima. 026 EZE 046 018 Knez ne smije prisvojiti ništa od baštine naroda, pljačkajući narodni posjed. Sinovima svojim neka dade baštinu od svojega posjeda, da se ne raspe narod potjeran sa svojega posjeda.'” 026 EZE 046 019 Zatim me odvede kroz ulaz kraj vrata, u svećeničke prostorije Svetišta što gledaju na sjever. I gle: ondje, u dnu, prema zapadu, jedan prostor! 026 EZE 046 020 I reče mi: “Ovo je mjesto gdje će svećenici kuhati žrtve naknadnice i okajnice i žrtvu pomirnicu, gdje će peći prinosnice da ih ne iznose u vanjsko predvorje te ne posvete naroda.” 026 EZE 046 021 Potom me izvede u vanjsko predvorje i provede kraj četiri ugla predvorja, i gle, u svakom uglu predvorja bijaše malo predvorje. 026 EZE 046 022 Ta mala predvorja u četiri ugla predvorja bijahu četrdeset lakata dugačka, trideset široka - sva četiri istih razmjera; 026 EZE 046 023 sva četiri zidom opasana, a pod zidom sve uokolo bijahu sagrađena ognjišta. 026 EZE 046 024 I reče mi: “To su kuhinje gdje će sluge Doma kuhati puku žrtve.” 026 EZE 047 001 Zatim me odvede natrag k vratima Doma. I gle: voda izvirala ispod praga Doma, prema istoku - jer pročelje Doma bijaše prema istoku - i voda otjecaše ispod desne strane Doma, južno od žrtvenika. 026 EZE 047 002 Zatim me izvede na sjeverna vrata i provede me uokolo vanjskim putem k vanjskim vratima koja gledaju na istok. I gle, voda izvirala s desne strane. 026 EZE 047 003 Čovjek pođe prema istoku s užetom u ruci, izmjeri tisuću lakata i prevede me preko vode, a voda mi sezaše do gležanja. 026 EZE 047 004 Ondje opet izmjeri tisuću lakata i provede me preko vode, a voda bijaše do koljena. I opet izmjeri tisuću lakata i prevede me preko vode što bijaše do bokova. 026 EZE 047 005 Opet izmjeri tisuću lakata, ali ondje bijaše potok koji ne mogoh prijeći jer je voda nabujala te je trebalo plivati: bijaše to potok koji se ne može prijeći. 026 EZE 047 006 I upita me: “Vidiš li, sine čovječji?” I odvede me natrag, na obalu potoka. 026 EZE 047 007 I kad se vratih, gle, na obali s obje strane mnoga stabla. 026 EZE 047 008 I reče mi: “Ova voda teče u istočni kraj, spušta se u Arabu i teče u more; a kad se u more izlije, vode mu ozdrave. 026 EZE 047 009 I kuda god potok protječe, sve živo što se miče oživi; i bit će vrlo mnogo riba, jer kamo god dođe ova voda, sve ozdravi i oživi - kuda god protječe ovaj potok. 026 EZE 047 010 I ribari će ribariti duž mora: od En Gedija do En Eglajima sušit će se mreže; i bit će vrlo mnogo svakovrsnih riba kao u Velikom moru. 026 EZE 047 011 A močvare onoga mora i njegove bare neće ozdraviti: bit će za sol. 026 EZE 047 012 Duž potoka na obje strane rast će svakovrsne voćke: lišće im neće otpadati i s njih neće nestajati ploda; svakog će mjeseca roditi novim plodom jer im voda dotječe iz Svetišta. Plod će njihov biti za jelo, a lišće za lijek'. 026 EZE 047 013 Ovako govori Jahve Gospod: 'Ovo su granice u kojima ćete podijeliti zemlju u baštinu među dvanaest plemena Izraelovih - Josipu dva dijela. 026 EZE 047 014 Svakom će od vas pripasti podjednako od zemlje koju se zakleh dati vašim ocima, a vama će pripasti u baštinu. 026 EZE 047 015 Ovo su, dakle, granice zemlje: na sjeveru, od Velikoga mora put Hetlona do Ulaza u Hamat: Sedad, 026 EZE 047 016 Berota, Sibrajim, između kraja damaščanskog i hamatskoga, i Haser Enon, prema granici hauranskoj. 026 EZE 047 017 Granica će se, dakle, protezati od mora do Haser Enona, kojemu je na sjeveru kraj damaščanski i hamatski - sjeverna strana. 026 EZE 047 018 Istočna strana: između Haurana i Damaska, između Gileada i zemlje izraelske, pa Jordanom kao granicom prema istočnomu moru do Tamara - istočna strana. 026 EZE 047 019 Južna strana: prema jugu od Tamara do Meripskih voda i Kadeša pa potokom prema Velikomu moru - južna strana, prema jugu. 026 EZE 047 020 A zapadna strana: granica je Veliko more pa do nadomak Ulaza u Hamat - zapadna strana. 026 EZE 047 021 Tu zemlju razdijelite među sobom po plemenima Izraelovim. 026 EZE 047 022 Razdijelit ćete je ždrijebom u baštinu između sebe i između došljaka koji žive među vama i koji među vama djecu narodiše: i njih ćete smatrati domorocima među Izraelovim sinovima, da i oni dobiju ždrijebom baštinu među Izraelovim sinovima. 026 EZE 047 023 Svakome tom došljaku dodijelite baštinu u plemenu u kojem živi - riječ je Jahve Gospoda. 026 EZE 048 001 A ovo su imena plemenÄa: od krajnjega sjevera put Hetlona prema Ulazu u Hamat i Haser Enon, od damaščanskoga kraja na sjeveru duž Hamata, od istoka do zapada - dio Danov. 026 EZE 048 002 Uz područje Danovo, od istoka do zapada - dio Ašerov. 026 EZE 048 003 Uz područje Ašerovo, od istoka do zapada - dio Naftalijev. 026 EZE 048 004 Uz područje Naftalijevo, od istoka do zapada - dio Manašeov. 026 EZE 048 005 Uz područje Manašeovo, od istoka do zapada - dio Efrajimov. 026 EZE 048 006 Uz područje Efrajimovo, od istoka do zapada - dio Rubenov. 026 EZE 048 007 Uz područje Rubenovo, od istoka do zapada - dio Judin. 026 EZE 048 008 Uz područje Judino, od istoka do zapada neka bude pridržano područje koje ćete Jahvi prinijeti: dvadeset i pet tisuća lakata u širinu, a u dužinu kao svaki drugi dio, od istoka do zapada. U sredini neka bude Svetište. 026 EZE 048 009 To pridržano područje koje ćete Jahvi prinijeti neka bude dugačko dvadeset i pet tisuća lakata, široko deset tisuća. 026 EZE 048 010 To sveto, prineseno područje za svećenike neka bude na sjeveru dvadeset i pet tisuća lakata; prema zapadu široko deset tisuća, prema istoku široko deset tisuća; prema jugu dugačko dvadeset i pet tisuća. U sredini neka bude Jahvino Svetište. 026 EZE 048 011 A posvećenim svećenicima, potomcima Sadokovim, koji su mi vjerno služili i nisu, kao leviti, zastranili kad su ono zastranili sinovi Izraelovi: 026 EZE 048 012 njima će pripasti dio od toga najsvetijeg područja zemlje, uz područje levitsko. 026 EZE 048 013 A levitima, baš kao i području svećeničkom: dvadeset i pet tisuća lakata u dužinu i deset tisuća lakata u širinu - ukupno dvadeset i pet tisuća lakata u dužinu, deset tisuća u širinu. 026 EZE 048 014 Od toga se ništa ne smije prodati ni zamijeniti; ne smije se ni na koga prenijeti ta prvina zemlje, jer je Jahvi posvećena. 026 EZE 048 015 Pet tisuća lakata u širinu, što ostane od onih dvadeset i pet tisuća, neka bude opće područje: za grad, za naselje i za čistinu. Grad neka bude u sredini. 026 EZE 048 016 Evo mjerÄa: sa sjevera četiri tisuće i pet stotina lakata; s juga četiri tisuće i pet stotina; s istoka četiri tisuće i pet stotina; sa zapada četiri tisuće i pet stotina. 026 EZE 048 017 A čistina oko grada: dvije stotine i pedeset lakata prema sjeveru, dvije stotine i pedeset prema jugu, dvije stotine i pedeset prema istoku, dvije stotine i pedeset prema zapadu. 026 EZE 048 018 Što ostane u dužinu, duž svetoga područja - deset tisuća lakata prema istoku i deset tisuća prema zapadu, duž svetoga područja - to neka bude za uzdržavanje onih koji služe gradu. 026 EZE 048 019 Ti koji služe gradu uzimat će se iz svih plemena Izraelovih. 026 EZE 048 020 Sve, dakle, pridržano područje - dvadeset i pet tisuća lakata sa dvadeset i pet tisuća, u četverokut - prinijet ćete Jahvi: i sveto područje i posjed gradski. 026 EZE 048 021 Knezu pripada što preostane: s obje strane svetoga područja i posjeda gradskoga - prema istoku dvadeset i pet tisuća lakata, prema istočnoj strani, i prema zapadu dvadeset i pet tisuća lakata, prema zapadnoj strani, usporedo s drugim područjima - sve je to kneževo. A u sredini je sveto područje i Svetište Doma. 026 EZE 048 022 Od levitskoga posjeda i od posjeda gradskoga - koje je usred kneževa - i između Judina i Benjaminova područja: kneževo je. 026 EZE 048 023 Ostala plemena: od istoka do zapada - dio Benjaminov. 026 EZE 048 024 Uz područje Benjaminovo, od istoka do zapada - dio Šimunov. 026 EZE 048 025 uz područje Šimunovo, od istoka do zapada - dio Jisakarov. 026 EZE 048 026 Uz područje Jisakarovo, od istoka do zapada - dio Zebulunov. 026 EZE 048 027 Uz područje Zebulunovo, od istoka do zapada - dio Gadov. 026 EZE 048 028 Uz područje Gadovo, na južnoj strani, prema jugu, ide granica od Tamara do Meripskih voda i Kadeša, pa potokom prema Velikome moru. 026 EZE 048 029 To je zemlja koju ćete ždrijebom razdijeliti u baštinu plemenima Izraelovim, to su njihovi dijelovi - riječ je Jahve Gospoda. 026 EZE 048 030 [30a] A ovo su gradska vrata 026 EZE 048 031 [31a] koja će se zvati po Izraelovim plemenima. [30b] Na sjevernoj strani - četiri tisuće i pet stotina lakata u dužinu - [31b] troja vrata: Vrata Rubenova, Vrata Judina, Vrata Levijeva. 026 EZE 048 032 Na istočnoj strani - četiri tisuće i pet stotina lakata u dužinu - troja vrata: Vrata Josipova, Vrata Benjaminova, Vrata Danova. 026 EZE 048 033 Na južnoj strani - četiri tisuće i pet stotina lakata u dužinu - troja vrata: Vrata Šimunova, Vrata Jisakarova, Vrata Zebulunova. 026 EZE 048 034 Sa zapadne strane - četiri tisuće i pet stotina lakata u dužinu - troja vrata: Vrata Gadova, Vrata Ašerova, Vrata Naftalijeva. 026 EZE 048 035 Sve uokolo: osamnaest tisuća lakata. A ime će gradu unapredak biti: 'Jahve je ovdje.'” # # BOOK 027 DAN Daniel Daniel 027 DAN 001 001 Treće godine kraljevanja Jojakima, kralja Judeje, dođe Nabukodonozor, kralj Babilona, na Jeruzalem te ga opsjede. 027 DAN 001 002 Gospodin mu dade u ruke Jojakima, kralja judejskog, i dio predmeta iz Doma Božjega; on ih dopremi u zemlju Šinear i pohrani predmete u riznici svojih bogova. 027 DAN 001 003 Kralj naredi Ašfenazu, starješini svojih dvorjanika, da dovede od Izraelaca nekoliko dječaka kraljevskoga ili velikaškog roda: 027 DAN 001 004 neka budu bez nedostatka, lijepi, vrsni u svakoj mudrosti, dobro poučeni i bistri, prikladni da stoje na kraljevu dvoru; Ašfenaz neka ih nauči pismu i jeziku Kaldejaca. 027 DAN 001 005 Kralj im odredi dnevni obrok od kraljevskih jela i od vina sa svoga stola. Neka se odgajaju tri godine, a poslije toga imali bi stajati pred kraljem. 027 DAN 001 006 Među njima bijahu Judejci: Daniel, Hananija, Mišael i Azarja. 027 DAN 001 007 Dvorjanički starješina nadjene im imena: Daniel će se zvati Baltazar, Hananija Šadrak, Mišael Mešak, Azarja Abed Nego. 027 DAN 001 008 Daniel je u srcu odlučio da se neće okaljati kraljevim jelima i vinom s njegova stola, pa zamoli dvorjaničkog starješinu da ga poštedi te se ne okalja. 027 DAN 001 009 Bog dade Danielu te nađe dobrohotnost i smilovanje u dvorjaničkog starješine. 027 DAN 001 010 Starješina reče Danielu: “Bojim se svoga gospodara kralja; on vam je odredio jelo i pilo, pa ako vidi da su vam lica mršavija nego u drugih dječaka vaše dobi, ja ću zbog vas biti kriv pred kraljem.” 027 DAN 001 011 Tada reče Daniel čuvaru koga bijaše dvorjanički starješina odredio Danielu, Hananiji, Mišaelu i Azarji: 027 DAN 001 012 “Molim te, pokušaj sa svojim slugama deset dana: neka nam se daje povrće za jelo i voda za pilo. 027 DAN 001 013 Vidjet ćeš onda kakvi ćemo biti mi a kakvi dječaci koji jedu od kraljevih jela, pa učini sa svojim slugama po onome što budeš vidio.” 027 DAN 001 014 On pristade i stavi ih na kušnju deset dana. 027 DAN 001 015 A nakon deset dana oni bijahu ljepši i ugojeniji nego svi dječaci koji jeđahu od kraljevih jela. 027 DAN 001 016 Od tada čuvar dokinu njihova jela i obrok vina što su imali piti te im davaše povrća. 027 DAN 001 017 Ovoj četvorici dječaka dade Bog znanje i razumijevanje svih knjiga i mudrosti. Daniel razumijevaše viđenja i sne. 027 DAN 001 018 Pošto se navršilo vrijeme određeno od kralja da mu ih dovedu, dvorjanički starješina uvede ih pred Nabukodonozora. 027 DAN 001 019 Kralj razgovaraše s njima i među svima ne nađe se nijedan kao Daniel, Hananija, Mišael i Azarja. I tako oni ostadoše pred kraljem. 027 DAN 001 020 I u svemu mudrom i umnom o čemu ih ispitivaše kralj nađe da su deset puta vrsniji od svih čarobnika i gatalaca što ih bijaše u svem njegovu kraljevstvu. 027 DAN 001 021 Daniel ostade ondje do prve godine kralja Kira. 027 DAN 002 001 Druge godine Nabukodonozorova kraljevanja usni Nabukodonozor sanje: njegov se duh zbog toga uznemiri, a san ga ostavi. 027 DAN 002 002 Kralj naredi da se pozovu čarobnici i gataoci, zaklinjači i zvjezdari da protumače kralju njegove sanje. 027 DAN 002 003 Dođoše dakle te stadoše pred kralja. Kralj im reče: “Usnih jednu sanju i moj se duh uznemiri od želje da razumijem sanju.” 027 DAN 002 004 Kaldejci odgovoriše kralju (aramejski): “O kralju, živ bio dovijeka! Pripovjedi svoju sanju slugama svojim, a mi ćemo ti otkriti njezino značenje.” 027 DAN 002 005 Kralj odgovori i reče zvjezdarima: “Moja je odluka neopoziva: ako mi ne kažete što sam snio i što san znači, bit ćete rastrgani u komade, a vaše će kuće postati smetišta. 027 DAN 002 006 No ako mi otkrijete moju sanju i njezino značenje, dobit ćete od mene darove i poklone i velike časti. Otkrijte mi dakle što sam snio i što san znači.” 027 DAN 002 007 Oni opet odgovoriše: “Neka kralj rekne svoju sanju slugama svojim, a mi ćemo mu otkriti njezino značenje.” 027 DAN 002 008 A kralj: “Dobro ja znam da želite dobiti na vremenu jer znate da je moja odluka neopoziva. 027 DAN 002 009 Ako mi ne kažete što sam snio, znači da me namjeravate obmanjivati varavim riječima i izmišljotinama dok nekako ne prođe vrijeme. Stoga, recite mi moj san, pa ću znati da li mi možete kazati i njegovo značenje!” 027 DAN 002 010 Zvjezdari odgovoriše pred kraljem: “Nema na svijetu čovjeka koji bi takvo što mogao otkriti kralju. I stoga nijedan kralj, ma kako velik i moćan, takvo što ne traži od čarobnika, gataoca ili zvjezdara. 027 DAN 002 011 Što tražiš, kralju, teško je, i nema ga tko bi to mogao otkriti kralju osim bogova, koji ne borave među smrtnicima.” 027 DAN 002 012 Tada se kralj silno razgnjevi i razbjesni te naredi da se pogube svi mudraci babilonski. 027 DAN 002 013 Pošto je objavljena naredba da se ubiju mudraci, potražiše i Daniela i njegove drugove da ih pogube. 027 DAN 002 014 No Daniel se mudrim i umnim riječima obrati na Arjoka, zapovjednika kraljevskih straža, koji bijaše izišao da pogubi mudrace babilonske. 027 DAN 002 015 On reče Arjoku, zapovjedniku kraljevu: “Zašto je kralj izdao tako strogu naredbu?” Arjok pripovjedi Danielu, 027 DAN 002 016 a Daniel otiđe kralju i zamoli da mu dade vremena te će kralju otkriti što san znači. 027 DAN 002 017 Daniel uđe u svoju kuću te sve kaza Hananiji, Mišaelu i Azarji, svojim drugovima, 027 DAN 002 018 da mole milosrđe u Boga Nebeskoga radi te tajne, da Daniel i njegovi drugovi ne poginu s drugim mudracima babilonskim. 027 DAN 002 019 I objavi se tajna Danielu u noćnom viđenju. A Daniel blagoslovi Boga Nebeskoga. 027 DAN 002 020 Daniel prihvati riječ i reče: “Bilo ime Božje blagoslovljeno odvijeka dovijeka, njegova je mudrost i sila. 027 DAN 002 021 On mijenja doba i vremena, ruši i postavlja kraljeve, daje mudrost mudrima a znanje pronicavima. 027 DAN 002 022 On otkriva dubine i tajne, zna što je u tminama i svjetlost prebiva u njega. 027 DAN 002 023 Tebe, o Bože otaca mojih, slavim i hvalim što si mi dao mudrost i jakost! Evo, objavio si mi ono što smo te molili, objavio si nam što kralj traži.” 027 DAN 002 024 Daniel ode k Arjoku, kome bijaše kralj naredio da smakne mudrace babilonske. Uđe i reče mu: “Ne ubijaj mudraca babilonskih! Odvedi me kralju, pa ću mu otkriti što san znači.” 027 DAN 002 025 Arjok žurno odvede Daniela kralju i reče: “Našao sam među izgnanicima judejskim čovjeka koji će kralju kazati što san znači.” 027 DAN 002 026 Kralj reče Danielu (koji se zvaše Baltazar): “Jesi li kadar kazati mi san koji sam usnio i što znači?” 027 DAN 002 027 Daniel odgovori pred kraljem: “Tajnu koju istražuje kralj ne mogahu kralju otkriti mudraci, čarobnici, gataoci i zaklinjači; 027 DAN 002 028 ali ima na nebu Bog koji objavljuje tajne i on je saopćio kralju Nabukodonozoru ono što će biti na svršetku dana. Evo tvoje sanje i onoga što ti se prividjelo na postelji: 027 DAN 002 029 O kralju, na tvojoj ti postelji dođoše misli o tome što će se dogoditi kasnije, a Otkrivatelj tajna saopćio ti je ono što će biti. 027 DAN 002 030 Iako nemam mudrosti više nego ostali smrtnici, ta mi je tajna objavljena samo zato da njezino značenje saopćim kralju i da upoznaš misli svoga srca. 027 DAN 002 031 Ti si, o kralju, imao viđenje: gle, kip, golem kip, vrlo blistav, stajaše pred tobom, strašan za oči. 027 DAN 002 032 Tome kipu glava bijaše od čistog zlata, prsa i ruke od srebra, trbuh i bedra od mjedi, 027 DAN 002 033 gnjati od željeza, a stopala dijelom od željeza, dijelom od gline. 027 DAN 002 034 Ti si promatrao: iznenada se odvali kamen a da ga ne dodirnu ruka, pa udari u kip, u stopala od željeza i gline te ih razbi. 027 DAN 002 035 Tada se smrvi najednom željezo i glina, mjed, srebro i zlato, i sve postade kao pljeva na gumnu ljeti i vjetar sve odnese bez traga. A kamen koji bijaše u kip udario postade veliko brdo te napuni svu zemlju. 027 DAN 002 036 To bijaše sanja; a njezino ćemo značenje reći pred kraljem.” 027 DAN 002 037 “Ti, o kralju, kralju kraljeva, komu Bog Nebeski dade kraljevstvo, silu moć i slavu - 027 DAN 002 038 i u čije je ruke stavio, gdje god se našli, sinove ljudske, životinje poljske, ptice nebeske i postavio te gospodarom nad svim time - ti si glava od zlata. 027 DAN 002 039 Poslije tebe ustat će drugo kraljevstvo, slabije od tvoga, pa treće, od mjedi, koje će gospodariti svom zemljom. 027 DAN 002 040 A četvrto kraljevstvo bit će tvrdo poput željeza, poput željeza koje sve satire i mrvi; kao željezo koje razbija, skršit će i razbit sva ona kraljevstva. 027 DAN 002 041 Stopala koja si vidio, dijelom glina a dijelom željezo, jesu podijeljeno kraljevstvo; imat će nešto od čvrstoće željeza prema onome što si vidio željezo izmiješano s glinom. 027 DAN 002 042 Prsti stopala, dijelom željezo a dijelom glina: kraljevstvo će biti dijelom čvrsto a dijelom krhko. 027 DAN 002 043 A što si vidio željezo izmiješano s glinom: oni će se miješati ljudskim sjemenom, ali se neće držati zajedno, kao što se ni željezo ne da pomiješati s glinom. 027 DAN 002 044 U vrijeme ovih kraljeva Bog Nebeski podići će kraljevstvo koje neće nikada propasti i neće prijeći na neki drugi narod. Ono će razbiti i uništiti sva ona kraljevstva, a samo će stajati dovijeka - 027 DAN 002 045 kao što si vidio da se kamen s brijega odvalio a da ga ne dodirnu ruka te smrvio željezo, mjed, glinu, srebro i zlato. Veliki je Bog saopćio kralju što se ima dogoditi. Sanja je istinita, a tumačenje joj pouzdano.” 027 DAN 002 046 Nato kralj Nabukodonozor pade ničice i pokloni se pred Danielom. Naredi da mu prinesu dar i kad. 027 DAN 002 047 I reče kralj Danielu: “Zaista, vaš je bog Bog nad bogovima i gospodar nad kraljevima, Otkrivatelj tajna, kad si mogao otkriti ovu tajnu.” 027 DAN 002 048 Kralj uzvisi Daniela i dariva ga mnogim blistavim darovima. Postavi ga upraviteljem sve pokrajine babilonske i starješinom svih mudraca babilonskih. 027 DAN 002 049 Daniel zamoli kralja da odredi za upravitelje pokrajine babilonske Šadraka, Mešaka i Abed Nega, a Daniel ostade na kraljevu dvoru. 027 DAN 003 001 Kralj Nabukodonozor odredi da se načini zlatni kip, visok šezdeset lakata i širok šest, i da ga postave u ravnici Duri, u pokrajini babilonskoj. 027 DAN 003 002 Kralj Nabukodonozor pozva satrape, namjesnike, upravitelje, savjetnike, rizničare, suce i zakonoznance i sve namjesnike pokrajina da dođu na posvetu kipa što ga podiže kralj Nabukodonozor. 027 DAN 003 003 Tada se sakupiše satrapi, namjesnici, upravitelji, savjetnici, rizničari, suci i zakonoznanci i svi namjesnici pokrajinske vlasti na posvetu kipa što ga podiže kralj Nabukodonozor. I stadoše pred kip što podiže Nabukodonozor. 027 DAN 003 004 Glasnik proglasi: “O narodi, plemena i jezici, evo što vam se naređuje: 027 DAN 003 005 u času kad začujete zvuke roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, bacite se na tlo i poklonite se zlatnome kipu što ga podiže kralj Nabukodonozor! 027 DAN 003 006 Tko se ne baci na tlo i ne pokloni, bit će smjesta bačen u peć užarenu.” 027 DAN 003 007 Zato, čim začuše zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciše se na tlo svi narodi, plemena i jezici klanjajući se zlatnome kipu što ga podiže kralj Nabukodonozor. 027 DAN 003 008 Uto dođoše neki Kaldejci i optužiše Judejce. 027 DAN 003 009 Rekoše kralju Nabukodonozoru: “O kralju, živ bio dovijeka! 027 DAN 003 010 Ti si, kralju, naredio svakom čovjeku koji začuje zvuke roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala da se baci na tlo i da se pokloni zlatnome kipu; 027 DAN 003 011 a tko se ne baci na tlo i ne pokloni, da bude bačen u peć užarenu. 027 DAN 003 012 A evo, ovdje su Judejci koje si postavio za upravitelje pokrajine babilonske: Šadrak, Mešak i Abed Nego. Ti ljudi ne mare za te, o kralju; oni ne štuju tvojih bogova i nisu se poklonili zlatnome kipu što si ga podigao.” 027 DAN 003 013 Nabukodonozor, bijesan i gnjevan, pozva Šadraka, Mešaka i Abed Nega. Odmah ih dovedoše pred kralja. 027 DAN 003 014 A Nabukodonozor im reče: “Je li istina, Šadrače, Mešače i Abed Nego, da vi ne štujete mojih bogova i da se ne klanjate zlatnome kipu što ga podigoh? 027 DAN 003 015 Jeste li voljni, čim začujete zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciti se na tlo i pokloniti se kipu što ga načinih? Ako li mu se ne poklonite, bit ćete smjesta bačeni u peć užarenu; i koji je taj bog koji bi vas izbavio iz ruke moje?” 027 DAN 003 016 Šadrak, Mešak i Abed Nego odgovoriše kralju Nabukodonozoru: “Ne treba da ti odgovorimo na to. 027 DAN 003 017 Bog naš, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene peći i od ruke tvoje, kralju; on će nas i izbaviti. 027 DAN 003 018 No ako toga i ne učini, znaj, o kralju: mi nećemo služiti tvojemu bogu niti ćemo se pokloniti kipu što si ga podigao.” 027 DAN 003 019 Na te riječi kralj Nabukodonozor uskipje bijesom, a lice mu se iznakazi na Šadraka, Mešaka i Abed Nega. 027 DAN 003 020 On naredi da se peć ugrije sedam puta jače no inače i jakim ljudima iz svoje vojske zapovjedi da svežu Šadraka, Mešaka i Abed Nega i bace u peć punu žarkoga ognja. 027 DAN 003 021 Svezaše ih, dakle, i u plaštevima, obući i kapama baciše u zažarenu peć. 027 DAN 003 022 Kako kraljeva zapovijed bijaše žurna a peć preko mjere užarena, plamen ubi ljude koji su bacali Šadraka, Mešaka i Abed Nega. 027 DAN 003 023 A tri čovjeka - Šadrak, Mešak i Abed Nego - padoše svezani u zažarenu peć. 027 DAN 003 024 Tada se kralj Nabukodonozor zaprepasti i brzo ustade. Zapita svoje savjetnike: “Nismo li bacili ova tri čovjeka svezana u oganj?” Oni odgovoriše: “Jesmo, kralju!” 027 DAN 003 025 On reče: “Ali ja vidim četiri čovjeka, odriješeni šeću po vatri i ništa im se zlo ne događa; četvrti je sličan sinu Božjemu.” 027 DAN 003 026 Nabukodonozor priđe vratima užarene peći i viknu: “Šadrače, Mešače i Abed Nego, sluge Boga Višnjega, iziđite i dođite ovamo!” Tada iziđoše iz ognja Šadrak, Mešak i Abed Nego. 027 DAN 003 027 Sakupiše se satrapi, starješine, upravitelji i kraljevi savjetnici da vide te ljude: oganj ne bijaše naudio njihovu tijelu, kosa im na glavi neopaljena, plaštevi im neoštećeni, nikakav se zadah ognja ne bijaše uhvatio njih. 027 DAN 003 028 Nabukodonozor viknu: “Blagoslovljen bio Bog Šadrakov, Mešakov i Abed Negov, koji je poslao svog anđela i izbavio svoje sluge, one koji se uzdahu u njega te se ne pokoriše kraljevoj naredbi, već radije predadoše svoje tijelo ognju negoli da štuju ili se klanjaju drugome osim svome Bogu! 027 DAN 003 029 Naređujem dakle: O narodi, plemena i jezici, svatko između vas tko bi pogrdio Boga Šadrakova, Mešakova i Abed Negova neka bude raskomadan, a njegova kuća pretvorena u smetlište, jer nema boga koji bi mogao izbaviti kao ovaj.” 027 DAN 003 030 Tada kralj uzvisi Šadraka, Mešaka i Abed Nega na visoke položaje u pokrajini babilonskoj. 027 DAN 004 001 Nabukodonozor, kralj, svim plemenima, narodima i jezicima po svoj zemlji: Obilovali mirom! 027 DAN 004 002 Svidjelo mi se obznaniti vam znakove i čudesa što ih na meni učini Bog Svevišnji. 027 DAN 004 003 Znakovi njegovi kako su veliki! Čudesa njegova kako silna! Kraljevstvo njegovo - kraljevstvo vječno! Vlast njegova za sva pokoljenja! 027 DAN 004 004 Ja, Nabukodonozor, življah mirno u svojoj kući i sretno u svojoj palači, 027 DAN 004 005 kad vidjeh sanju koja me uplašila. Utvare i viđenja što su mi se na mom ležaju vrzla po glavi uznemiriše me. 027 DAN 004 006 I naredih: neka mi pozovu sve mudrace babilonske da mi kažu što sanja znači. 027 DAN 004 007 Dođoše gataoci, čarobnici, zvjezdari i tumači znakova: ja im rekoh svoju sanju, a oni mi ne znadoše reći njezino značenje. 027 DAN 004 008 Tada dođe preda me Daniel, koji je nazvan Baltazar prema imenu moga boga, i u komu prebiva duh Boga Svetoga. Ja mu pripovjedih svoju sanju: 027 DAN 004 009 “Baltazare, starješino gatalaca, znam da u tebi prebiva duh Boga Svetoga i da ti nijedna tajna nije preteška: evo sanje što je imah: daj mi njezino značenje. 027 DAN 004 010 Evo viđenja što mi se na postelji vrzlo po glavi: Pogledam, kad evo jedno stablo usred zemlje vrlo veliko. 027 DAN 004 011 Stablo poraste, postade snažno, visina mu doseže nebo, vidjelo se s krajeva zemlje. 027 DAN 004 012 Krošnja mu bijaše lijepa, plodovi obilni; na njemu je bilo hrane za sve, u njegovoj sjeni počivaše zvijerje poljsko, na njegovim se granama gnijezdile ptice nebeske i svako se tijelo hranilo od njega. 027 DAN 004 013 Ja promatrah viđenja što su mi se na mojoj postelji vrzla po glavi kad, evo, Stražar, Svetac, silazi s neba, 027 DAN 004 014 silnim glasom viče: 'Posijecite stablo, okrešite mu grane, počupajte mu lišće, pobacajte plodove! Neka se životinje razbjegnu ispod njega i ptice s grana njegovih! 027 DAN 004 015 U zemlji ostavite panj i korijenje u gvozdenim i mjedenim okovima, u travi poljskoj! Neka ga pere rosa nebeska, i travu zemaljsku neka dijeli sa zvijerjem poljskim! 027 DAN 004 016 Neka mu se promijeni srce čovječje, srce životinjsko nek' mu se dade! Sedam vremena neka prođe nad njim! 027 DAN 004 017 Tako su presudili Stražari, tako su odlučili Sveci, da sve živo upozna kako Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim: on ga daje kome hoće i postavlja nad njim najnižega od ljudi!' 027 DAN 004 018 Ovo je sanja što je vidjeh ja, kralj Nabukodonozor. A ti, Baltazare, reci mi njezino značenje, jer mi nijedan od mudraca moga kraljevstva to ne može reći; ti možeš, jer u tebi je duh Boga Svetoga.” 027 DAN 004 019 Tada se Daniel, nazvan Baltazar, načas smete i prestraši u svojim mislima. Kralj reče: “Baltazare, ne daj se zbuniti ovom sanjom i njezinim značenjem!” Baltazar odgovori: “Gospodaru moj, ova sanja neka bude tvojim dušmanima i njezino značenje tvojim mrziteljima! 027 DAN 004 020 Stablo koje si vidio, veliko i snažno, koje seže sve do neba i vidi se po svoj zemlji, 027 DAN 004 021 krošnje lijepe i plodova obilnih na kojem bijaše hrane za sve i pod kojim počiva zvijerje poljsko, a na njegovim se granama gnijezde ptice nebeske: 027 DAN 004 022 to si ti, o kralju, koji si velik i moćan, veličina ti se povećala i dosegla do neba, a tvoja vlast do krajeva zemlje. 027 DAN 004 023 A što je vidio kralj kako Stražar, Svetac, silazi s neba te govori: 'Posijecite stablo, raskomadajte ga, no njegov panj i korijenje ostavite u zemlji, u gvozdenim i mjedenim okovima, u travi poljskoj, neka ga pere rosa nebeska i dio neka mu bude sa zvijerjem poljskim dok ne prođe sedam vremena nad njim' - 027 DAN 004 024 ovo je značenje, o kralju, odluka Svevišnjega što će se ispuniti na mom gospodaru kralju: 027 DAN 004 025 Izagnat će te iz društva ljudi i sa životinjama ćeš poljskim boraviti; hranit ćeš se travom kao goveda, tebe će prati rosa nebeska; sedam će vremena proći nad tobom dok ne upoznaš da Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i da ga daje kome on hoće. 027 DAN 004 026 A što se reklo 'Ostavite panj i korijenje stabla' - tvoje će se kraljevstvo obnoviti čim spoznaš da Nebesa imaju svu vlast. 027 DAN 004 027 Zato, kralju, neka ti bude mio moj savjet: iskupi svoje grijehe pravednim djelima i svoja bezakonja milosrđem prema siromasima, da bi ti potrajala sreća.” 027 DAN 004 028 Sve se to dogodi kralju Nabukodonozoru. 027 DAN 004 029 Dvanaest mjeseci kasnije, šetajući babilonskim kraljevskim dvorom, 027 DAN 004 030 kralj govoraše: “Nije li to taj veliki Babilon što ga ja sagradih da mi bude kraljevskom prijestolnicom - snagom svoje moći, na slavu svoga veličanstva?” 027 DAN 004 031 Još bijahu te riječi u ustima njegovim kad s neba dođe glas: “Tebi se objavljuje, kralju Nabukodonozore! Kraljevstvo ti se oduzelo; 027 DAN 004 032 bit ćeš izagnan iz društva ljudi, sa životinjama ćeš poljskim boraviti; hranit ćeš se travom kao goveda, i sedam će vremena proći nad tobom dok ne spoznaš da Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim, i da ga on daje kome hoće.” 027 DAN 004 033 I smjesta se riječ izvrši na Nabukodonozoru: bi izagnan iz društva ljudi, jeđaše travu kao goveda, prala ga rosa nebeska; vlasi mu narastoše poput orlova perja, a njegovi nokti kao ptičje pandže. 027 DAN 004 034 “Pošto se navršiše određeni dani, ja, Nabukodonozor, podigoh oči prema nebu, razum mi se vrati, tada blagoslovih Svevišnjega hvaleći i uzvisujući onoga koji živi dovijeka: njegovo je kraljevstvo - kraljevstvo vječno, njegova je vlast za sva pokoljenja. 027 DAN 004 035 Stanovnici zemlje - upravo kao da ih i nema: po svojoj volji postupa on s vojskom nebeskom i sa žiteljima zemaljskim. Nitko ne može zaustaviti njegovu ruku ili mu kazati: 'Što to radiš?' 027 DAN 004 036 U isti čas razum mi se vrati, i na slavu moje kraljevske časti vrati mi se veličanstvo i sjaj; moji me savjetnici i velikaši potražiše, bih uspostavljen u kraljevsku čast i moja veličina još poraste. 027 DAN 004 037 Sada ja, Nabukodonozor, hvalim, uzvisujem i slavim Kralja nebeskoga, čija su sva djela istina, svi putovi pravda i koji može poniziti one koji hode u oholosti.” 027 DAN 005 001 Kralj Baltazar priredi veliku gozbu tisući svojih velikaša; s njima je pio vino. 027 DAN 005 002 Opijen vinom, Baltazar naredi da se donese zlatno i srebrno suđe koje njegov otac Nabukodonozor bijaše oteo iz jeruzalemskog Svetišta, pa da iz njega pije kralj, njegovi velikaši, njegove žene i suložnice. 027 DAN 005 003 Donesoše dakle zlatno i srebrno suđe oteto iz Božjega doma u Jeruzalemu i stadoše piti iz njega kralj i njegovi velikaši, njegove žene i suložnice. 027 DAN 005 004 Pili su vino i slavili svoje bogove od zlata i srebra, mjedi i željeza, drva i kamena. 027 DAN 005 005 Iznenada se pojaviše prsti čovječje ruke koji stadoše pisati, nasuprot velikom svijećnjaku, po okrečenu zidu kraljevskog dvora, i kralj vidje dlan ruke koja pisaše. 027 DAN 005 006 Kralj problijedje, misli ga uznemiriše, zglobovi njegovih kukova popustiše i koljena mu stadoše udarati jedno o drugo. 027 DAN 005 007 Glasno dozva čarobnike, zvjezdare i gataoce. I reče kralj mudracima babilonskim: “Tko pročita ovo pismo i otkrije mi njegov smisao, bit će obučen u grimiz, oko vrata nosit će zlatan lanac i bit će treći u kraljevstvu.” 027 DAN 005 008 Pristupe svi mudraci kraljevi, ali ne mogoše pročitati pismo niti mu otkriti značenje. 027 DAN 005 009 Kralj se Baltazar zbog toga silno uplaši, problijedje, a njegovi velikaši ostadoše zbunjeni. 027 DAN 005 010 Kraljica, čuvši riječi kralja i velikaša, uđe u gozbenu dvoranu i reče: “Kralju, živ bio dovijeka! Neka se tvoje misli ne uznemiruju i tvoje lice neka ne blijedi! 027 DAN 005 011 Ima u tvome kraljevstvu čovjek u kome prebiva duh Boga Svetoga. Još za vremena tvoga oca nađe se u njemu svjetlo, razum i mudrost slična mudrosti bogova. I zato ga kralj Nabukodonozor, otac tvoj, imenova starješinom čarobnika, gatalaca, zvjezdara i mudraca. 027 DAN 005 012 Budući da se u tom Danielu - koga kralj bijaše nazvao Baltazarom - našao duh izvanredan, znanje, bistrina, vještina da tumači sanje, da rješava zagonetke i da razrješuje teškoće, pozovi stoga Daniela i on će ti kazati značenje.” 027 DAN 005 013 Dovedoše Daniela pred kralja, a kralj ga upita: “Jesi li ti Daniel, jedan od izgnanika judejskih koje dovede iz Judeje kralj moj otac? 027 DAN 005 014 Čujem da duh Božji prebiva na tebi i da je u tebi svjetlo, razum i mudrost izvanredna. 027 DAN 005 015 Dovedoše mi mudrace i čarobnike da pročitaju ovo pismo i da mi reknu njegovo značenje, ali oni nisu kadri otkriti mi njegov smisao. 027 DAN 005 016 A čujem da si ti kadar dati tumačenja i da razrješuješ teškoće. Ako si dakle kadar pročitati ovo pismo i reći mi njegovo značenje, bit ćeš odjeven u grimiz i nosit ćeš zlatan lanac oko vrata i bit ćeš treći u kraljevstvu.” 027 DAN 005 017 Daniel prihvati riječ i odgovori kralju: “Tvoji darovi neka ti ostanu, i svoje poklone daj drugima! A ja ću pročitati ovo pismo kralju i kazat ću mu njegovo značenje. 027 DAN 005 018 O kralju, Bog je Svevišnji dao kraljevstvo, veličinu, veličanstvo i slavu Nabukodonozoru, ocu tvome. 027 DAN 005 019 Zbog veličine koju mu bijaše dao drhtahu od straha pred njim narodi, plemena i jezici: on ubijaše po svojoj volji, ostavljaše na životu koga je htio, uzdizaše koga je htio, ponizivaše koga je htio. 027 DAN 005 020 No kad mu se srce uzdiglo i duh uzobijestio do drskosti, tada bi oboren sa svoga kraljevskog prijestolja i slava mu bijaše oduzeta. 027 DAN 005 021 Bi izagnan iz ljudskog društva i srce mu posta slično životinjskom: prebivaše s divljim magarcima; poput goveda jeđaše travu; nebeska je rosa prala njegovo tijelo, dok ne spozna da Svevišnji Bog ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i stavlja mu na čelo onoga koga on hoće. 027 DAN 005 022 No ti, Baltazare, sine njegov, nisi ponizio srce svoje, iako si znao sve ovo: 027 DAN 005 023 ti si se podigao protiv Gospoda Nebeskoga, dao si da ti donesu suđe iz njegova Doma i pili ste vino iz njega ti, tvoji velikaši, tvoje žene i tvoje suložnice, hvaleći bogove od zlata i srebra, od mjedi i željeza, od drva i kamena, koji ne vide, ne čuju niti razumiju, a nisi dao slavu Bogu koji u svojoj ruci drži dah tvoj i sve tvoje putove. 027 DAN 005 024 I zato on posla ovu ruku koja napisa ovo pismo.” 027 DAN 005 025 “A evo što je napisano: Mene, Mene, Tekel, Parsin. 027 DAN 005 026 A te riječi znače: Mene: izmjerio je Bog tvoje kraljevstvo i učinio mu kraj; 027 DAN 005 027 Tekel: bio si vagnut na tezulji i nađen si prelagan; 027 DAN 005 028 Parsin: razdijeljeno je tvoje kraljevstvo i predano Medijcima i Perzijancima.” 027 DAN 005 029 Tada Baltazar naredi da Daniela obuku u grimiz, da mu oko vrata objese zlatan lanac i da ga proglase trećim u kraljevstvu. 027 DAN 005 030 Iste te noći kaldejski kralj Baltazar bi ubijen. 027 DAN 005 031 A Darije Medijac preuze kraljevstvo, star već šezdeset i dvije godine. 027 DAN 006 001 Svidjelo se Dariju da postavi nad svojim kraljevstvom stotinu i dvadeset satrapa da budu nad svim kraljevstvom. 027 DAN 006 002 Njima na čelo stavi tri pročelnika - Daniel bijaše jedan od njih - kojima će satrapi polagati račun da se ne bi dosađivalo kralju. 027 DAN 006 003 Daniel se toliko isticaše svojim izvanrednim duhom iznad pročelnika i satrapa te kralj mišljaše da ga postavi nad svim kraljevstvom. 027 DAN 006 004 Tada pročelnici i satrapi stadoše tražiti povod, štogod oko državne uprave, zbog čega bi mogli optužiti Daniela; ali ne mogoše na njemu naći ništa takvo, ništa zbog čega bi ga prekorili, jer bijaše vjeran, na njemu ni nemara ni ogrešenja. 027 DAN 006 005 Ti ljudi rekoše tada: “Nećemo naći nikakva povoda protiv Daniela, osim da nađemo nešto protiv njega u zakonu njegova Boga.” 027 DAN 006 006 Tada pročelnici i satrapi navališe na kralja te mu rekoše: “O kralju Darije, živ bio dovijeka! 027 DAN 006 007 Svi pročelnici kraljevstva, predstojnici i satrapi, savjetnici i namjesnici složiše se u tome da bi trebalo da kralj izda naredbu i zabranu: svaki onaj koji bi u roku od trideset dana upravio molbu bilo na kojega boga ili čovjeka, osim na tebe, o kralju, bit će bačen u lavsku jamu. 027 DAN 006 008 O kralju, potvrdi tu zabranu i potpiši naredbu da bude neopoziva prema nepromjenljivom medijsko-perzijskom zakonu!” 027 DAN 006 009 Nato kralj Darije potpisa pismo i zabranu. 027 DAN 006 010 Saznavši Daniel da je spis potpisan, otiđe u svoju kuću. Prozori gornje sobe bijahu otvoreni prema Jeruzalemu. Tu je on tri puta na dan padao na koljena blagoslivljajući, moleći i hvaleći Boga, kako je uvijek činio. 027 DAN 006 011 Oni ljudi nahrupiše i nađoše Daniela gdje moli i zaziva svoga Boga. 027 DAN 006 012 Tada odoše i pred kraljem se pozvaše na kraljevsku zabranu: “Zar ti nisi potpisao zabranu prema kojoj će svaki onaj koji bi u vremenu od trideset dana upravio molbu na nekoga boga ili čovjeka, osim na tebe, o kralju, biti bačen u lavsku jamu?” Kralj odgovori: “Tako je odlučeno po nepromjenljivom medijsko-perzijskom zakonu.” 027 DAN 006 013 Tada rekoše kralju: “Daniel, onaj od izgnanika judejskih, ne mari za tebe, o kralju, ni za tvoju zabranu koju si potpisao: tri puta na dan obavlja svoju molitvu.” 027 DAN 006 014 Čuvši te riječi, kralj se vrlo ražalosti i odluči spasiti Daniela. Sve do sunčeva zalaza nastojaše da ga spasi. 027 DAN 006 015 Ali oni ljudi navališe na kralja govoreći: “Znaj, o kralju, da prema medijsko-perzijskom zakonu nijedna kraljevska zabrana ili odluka ne može biti opozvana!” 027 DAN 006 016 Tada kralj naredi da dovedu Daniela i da ga bace u lavsku jamu. Kralj reče Danielu: “Bog tvoj, kome tako postojano služiš, neka te izbavi.” 027 DAN 006 017 Donesoše kamen i staviše ga jami na otvor. Kralj ga zapečati prstenom svojim i prstenom svojih velikaša, da se ništa ne mijenja za Daniela. 027 DAN 006 018 Kralj se vrati u svoj dvor i provede noć ne okusivši jela i ne dopustivši da mu dovedu suložnice. Nije mogao usnuti. 027 DAN 006 019 Kralj ustade u ranu zoru, kad se danilo, i pođe brzo k lavskoj jami. 027 DAN 006 020 Kad se primače blizu, viknu žalosnim glasom Danielu: “Daniele, slugo Boga živoga, je li te Bog, kome postojano služiš, mogao izbaviti od lavova?” 027 DAN 006 021 Daniel odgovori: “O kralju, živ bio dovijeka! 027 DAN 006 022 Moj je Bog poslao svog Anđela; zatvorio je ralje lavovima te mi ne naudiše, jer sam nedužan pred njim. Pa i pred tobom, o kralju, ja sam bez krivice.” 027 DAN 006 023 Kralj se vrlo obradova i naredi da Daniela izvade iz jame. Izvadiše Daniela iz jame neozlijeđena, jer se bijaše uzdao u svoga Boga. 027 DAN 006 024 Kralj zapovjedi da dovedu one ljude koji bijahu optužili Daniela i da ih bace u lavsku jamu - njih, njihove žene i njihovu djecu: i prije nego dodirnuše tlo, lavovi ih zgrabiše i smrviše im kosti. 027 DAN 006 025 Nato kralj Darije napisa svim plemenima, narodima i jezicima što stanuju po svoj zemlji: “Obilovali mirom! 027 DAN 006 026 Evo naredbe koju donosim: u svemu mojem kraljevstvu neka se ljudi boje i neka dršću pred Bogom Danielovim: On je Bog živi, on ostaje dovijeka! Njegovo kraljevstvo neće propasti, njegovoj vlasti nema kraja! 027 DAN 006 027 On izbavlja i spasava, čini znake i čudesa na nebesima i na zemlji! On je spasio Daniela iz šapa lavljih!” 027 DAN 006 028 Daniel bijaše sretan za vladanja Darija i za vladanja Kira Perzijanca. 027 DAN 007 001 Prve godine Baltazara, kralja babilonskoga, usni Daniel san: utvare mu se na postelji vrzle glavom. Sažeto zapisa što je usnio. 027 DAN 007 002 Kazivaše ovako: Noću u viđenju pogledah, kad eno: četiri vjetra nebeska uzbibaše veliko more. 027 DAN 007 003 Četiri goleme nemani iziđoše iz mora, svaka drukčija. Prva bijaše kao lav, a krila joj orlovska. 027 DAN 007 004 Dok je promatrah, krila joj se iščupaše, diže se ona sa zemlje i uspravi na noge kao čovjek, i bijaše joj dano srce čovječje. 027 DAN 007 005 Kad eno druga neman: gle, sasvim drukčija: kao medvjed, s jedne strane uspravljena, tri joj rebra u raljama, među zubima. I bijaše joj rečeno: “Ustani, nažderi se mesa!” 027 DAN 007 006 Gledah dalje, i evo: treća neman kao leopard, na leđima joj četiri ptičja krila: imaše četiri glave, i dana joj je moć. 027 DAN 007 007 Zatim, u noćnim viđenjima, pogledah, kad eno: četvrta neman, strahovita, užasna, izvanredno snažna: imaše velike gvozdene zube; ona žderaše, mrvljaše, a što preostade, gazila je nogama. Razlikovala se od prijašnjih nemani i imaše deset rogova. 027 DAN 007 008 Promatrah joj rogove, i gle: među njima poraste jedan mali rog; i pred tim se rogom iščupaše tri prijašnja roga. I gle, na tome rogu oči kao oči čovječje i usta koja govorahu velike hule. 027 DAN 007 009 Gledao sam: Prijestolja bjehu postavljena i Pradavni sjede. Odijelo mu bijelo poput snijega; vlasi na glavi kao čista vuna. Njegovo prijestolje kao plamenovi ognjeni i točkovi kao žarki oganj. 027 DAN 007 010 Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. Tisuću tisuća služahu njemu, mirijade stajahu pred njim. Sud sjede, knjige se otvoriše. 027 DAN 007 011 Ja gledah tada, zbog buke velikih hula što ih govoraše rog, i dok gledah, neman bi ubijena, njezino tijelo raskomadano i predano ognju. 027 DAN 007 012 Ostalim nemanima vlast bi oduzeta, ali im duljina života bi na jedno vrijeme i rok. 027 DAN 007 013 Gledah u noćnim viđenjima i gle, na oblacima nebeskim dolazi kao Sin čovječji. On se približi Pradavnome i dovedu ga k njemu. 027 DAN 007 014 Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna i nikada neće proći, kraljevstvo njegovo neće propasti. 027 DAN 007 015 Meni, Danielu, smete se zbog toga sav duh, viđenja mi se vrzoše glavom, svega me prestraviše. 027 DAN 007 016 Pristupih jednome od onih koji stajahu ondje i zamolih ga da mi rekne istinu o svemu tome. On mi odgovori i kaza mi značenje: 027 DAN 007 017 “One četiri goleme nemani jesu četiri kralja koji će se dići na zemlji. 027 DAN 007 018 Ali će od njih kraljevstvo preuzeti Sveci Svevišnjega i oni će ga posjedovati za vijeke vjekova.” 027 DAN 007 019 Zaželjeh tada saznati istinu o četvrtoj nemani, onoj koja se razlikovaše od svih drugih, bila izvanredno strašna, imala gvozdene zube i mjedene pandže i koja je žderala i mrvila i nogama gazila što preostajaše; 027 DAN 007 020 i o deset rogova što bijahu na njezinoj glavi, i o drugom rogu koji poraste dok tri prva otpadoše - o rogu koji imaše oči i usta što govorahu velike hule i koji bijaše veći nego drugi rogovi. 027 DAN 007 021 I gledao sam kako ovaj rog ratuje protiv Svetaca te ih nadvladava, 027 DAN 007 022 dok ne dođe Pradavni, koji dosudi pravdu Svecima Svevišnjega, i dok ne dođe vrijeme kad Sveci zaposjedoše kraljevstvo. 027 DAN 007 023 On reče: “Četvrta neman bit će četvrto kraljevstvo na zemlji, različito od svih kraljevstava. Progutat će svu zemlju, zgazit' je i smrviti. 027 DAN 007 024 A deset rogova: Od ovoga kraljevstva nastat će deset kraljeva, a iza njih će se podići jedan drugi različit od onih prvih - i oborit će tri kralja. 027 DAN 007 025 On će huliti na Svevišnjega, zatirati Svece Svevišnjega; pomišljat će da promijeni blagdane i Zakon, i Sveci će biti predani u njegove ruke na jedno vrijeme i dva vremena i polovinu vremena. 027 DAN 007 026 Tada će sjesti Sud, vlast mu oduzeti, razoriti, sasvim uništiti. 027 DAN 007 027 A kraljevstvo, vlast i veličanstvo pod svim nebesima dat će se puku Svetaca Svevišnjega. Kraljevstvo njegovo kraljevstvo je vječno, i sve vlasti služit će mu i pokoravati se njemu.” 027 DAN 007 028 Ovdje se završava izvještaj. Ja, Daniel, bijah vrlo potresen u svojim mislima i lice mi problijedje, ali sve ovo sačuvah u srcu svojemu. 027 DAN 008 001 Treće godine kralja Baltazara ukaza se meni, Danielu, viđenje poslije onoga koje mi se ukazalo prije. 027 DAN 008 002 Gledah viđenje, i dok gledah, nađoh se u Šušanu, čvrstu gradu u pokrajini Elamu; i u viđenju se vidjeh na rijeci Ulaju. 027 DAN 008 003 Podigoh oči, i gle: ovan stajaše kraj rijeke. Imaše dva roga: oba roga visoka, no jedan viši nego drugi, a onaj viši narastao poslije. 027 DAN 008 004 Gledah kako ovan bode na zapad, na sjever i jug. Nijedna mu se životinja ne mogaše oprijeti, ništa mu ne mogaše izbjeći. Činio je što je htio, osilio se. 027 DAN 008 005 Dok sam promatrao, gle: jarac dolazi sa zapada povrh sve zemlje, ne dodirujući tla; jarac imaše silan rog među očima. 027 DAN 008 006 Približi se dvorogom ovnu kojega bijah vidio gdje stoji kraj rijeke i potrča na njega u svoj žestini svoje snage. 027 DAN 008 007 Vidjeh kako se približi ovnu: bijesno udari na ovna i slomi mu oba roga, a ovan nije imao snage da mu se opre; obori ga jarac na zemlju i stade ga nogama gaziti; nikoga ne bijaše da spasi ovna. 027 DAN 008 008 Jarac osili veoma, ali kad osili, veliki se rog slomi, a na njegovu mjestu izrastoše četiri velika roga prema četiri vjetra nebeska. 027 DAN 008 009 Iz jednoga od njih izbi malen rog, ali taj silno poraste prema jugu i istoku, prema Divoti. 027 DAN 008 010 On poraste sve do Nebeske vojske, obori na zemlju neke iz Vojske i od zvijezda pa ih zgazi nogama. 027 DAN 008 011 Poraste sve do Zapovjednika Vojske, oduze mu svagdašnju žrtvu i razori mu njegovo Sveto mjesto. 027 DAN 008 012 Vojska se digla na žrtvu svagdašnju zbog opačine, na zemlju oborila istinu i uspje u svemu što činjaše. 027 DAN 008 013 Tada čuh gdje jedan Svetac govori, a drugi Svetac upita onoga koji govoraše: “Dokle će trajati ovo viđenje o svagdašnjoj žrtvi i o opačini što pustoši i gazi Svetište i Vojsku?” 027 DAN 008 014 Odgovori: “Još dvije tisuće i tri stotine večeri i jutara; tada će Svetište biti očišćeno.” 027 DAN 008 015 Kad sam ja, Daniel, gledajući ovo viđenje, tražio da ga razumijem, gle, preda me stade kao neki čovjek. 027 DAN 008 016 Začuh glas čovječji gdje viče preko Ulaja: “Gabriele, objasni mu to viđenje!” 027 DAN 008 017 On pođe onamo gdje stajah i kad mi se približi, strah me obuze i padoh na lice. On mi reče: “Sine čovječji, razumij: jer ovo je viđenje za vrijeme posljednje.” 027 DAN 008 018 On još govoraše, a ja se onesvijestih, padoh na zemlju. On me dotače i uspravi na mom mjestu. 027 DAN 008 019 I reče: “Evo, kazat ću ti što će doći na kraju gnjeva, najavljeni svršetak. 027 DAN 008 020 Ovan što si ga vidio - njegova dva roga - to su kraljevi Medije i Perzije. 027 DAN 008 021 Rutavi jarac jest kralj Grčke; veliki rog među njegovim očima jest prvi kralj; 027 DAN 008 022 slomljeni rog i četiri roga što izbiše na njegovu mjestu, to su četiri kraljevstva što će izići iz njegova naroda, ali neće imati njegovu moć. 027 DAN 008 023 I potkraj njihova kraljevanja, kad bezakonici navrše mjeru, ustat će kralj, drzak i lukav. 027 DAN 008 024 Njegova će moć porasti, ali ne svojom snagom; nesmiljeno će pustošiti, uspijevat će u svojim pothvatima, zatirat' junake i narod Svetaca. 027 DAN 008 025 Zbog njegove lukavosti prijevara će uspijevati u njegovoj ruci. On će se uznijeti u svome srcu, iz čista mira upropastit će mnoge. Suprotstavit će se Knezu nad knezovima, ali će - ne rukom - biti skršen. 027 DAN 008 026 Viđenje o večerima i jutrima o kojem je bilo govora istinito je; no ti ga zapečati, jer je za daleke dane.” 027 DAN 008 027 Tada ja, Daniel, obnemogoh i bijah bolestan više dana. Zatim ustadoh da vršim kraljevske poslove. Bijah smeten zbog viđenja, no nitko to nije dokučio. 027 DAN 009 001 Prve godine Darija, sina Artakserksova, iz roda Medijaca, koji vladaše kraljevstvom kaldejskim, 027 DAN 009 002 prve dakle godine njegova kraljevanja, ja, Daniel, istraživah u Pismima broj godina koje se - prema riječi koju Jahve uputi proroku Jeremiji - imaju ispuniti nad ruševinama Jeruzalema: sedamdeset godina. 027 DAN 009 003 Ja obratih svoje lice prema Gospodinu Bogu nastojeći moliti se i zaklinjati u postu, kostrijeti i pepelu. 027 DAN 009 004 Ja se moljah Jahvi, Bogu svome, priznavajući: “Ah, Gospodine moj, Bože veliki i strahoviti, koji čuvaš Savez i naklonost onima koji tebe ljube i čuvaju zapovijedi tvoje! 027 DAN 009 005 Mi sagriješismo, mi bezakonje počinismo, zlo učinismo, odmetnusmo se i udaljismo od zapovijedi i naredaba tvojih. 027 DAN 009 006 Nismo slušali sluge tvoje, proroke koji govorahu u tvoje ime našim kraljevima, našim knezovima, našim očevima, svemu puku zemlje. 027 DAN 009 007 U tebe je, Gospodine, pravednost, a u nas stid na obrazu, kao u ovaj dan, u nas Judejaca, Jeruzalemaca, svega Izraela, blizu i daleko, u svim zemljama kuda si ih rastjerao zbog nevjernosti kojom ti se iznevjeriše. 027 DAN 009 008 Jahve, stid na obraz nama, našim kraljevima, našim knezovima, našim očevima, jer sagriješismo protiv tebe! 027 DAN 009 009 U Gospoda je Boga našega smilovanje i oproštenje jer smo se odmetnuli od njega 027 DAN 009 010 i nismo slušali glas Jahve, Boga našega, da slijedimo njegove zakone što nam ih dade po svojim slugama, prorocima. 027 DAN 009 011 Sav je Izrael prestupio Zakon tvoj, odmetnuo se ne slušajući tvoj glas. Zato se na nas izlila kletva i prokletstvo, kako je zapisano u Zakonu Mojsija, sluge Božjega - jer sagriješismo protiv Njega. 027 DAN 009 012 Izvršio je prijetnje kojima je zaprijetio nama i sucima koji su nam sudili: svalio je na nas tešku nesreću te se ne dogodi pod nebom što se dogodi u Jeruzalemu. 027 DAN 009 013 Sva ova nesreća, kao što je zapisano u Zakonu Mojsijevu, došla je na nas, a mi nismo umilostivili lice Jahve, Boga svojega: nismo se obratili od svojih bezakonja pa da prionemo uz istinu tvoju. 027 DAN 009 014 Jahve je bdio nad nesrećom, on je dovede na nas. Jer je pravedan Jahve, Bog naš, u svim djelima koja učini, a mi nismo slušali glas njegov. 027 DAN 009 015 A sada, Gospode, Bože naš, koji si moćnom svojom rukom izveo narod svoj iz zemlje egipatske - i time sebi stekao ime koje traje do danas: mi sagriješismo, mi zlo učinismo. 027 DAN 009 016 Gospode, po svoj pravednosti svojoj odvrati svoj gnjev i svoju jarost od Jeruzalema, grada svojega, Svete gore svoje, jer zbog naših grijeha i zlodjela naših otaca Jeruzalem i tvoj narod ruglo su svima koji nas okružuju.” 027 DAN 009 017 “A sada poslušaj, o Bože naš, molitvu sluge svoga i usrdne molbe njegove. Neka tvoje lice zasja nad svetištem tvojim opustošenim - zbog tebe, Gospode! 027 DAN 009 018 Prikloni uho svoje, Bože moj, i slušaj! Otvori oči te pogledaj našu pustoš i grad koji se tvojim zove imenom! Jer mi te ne molimo zbog svoje pravednosti, već zbog velikih smilovanja tvojih. 027 DAN 009 019 Gospode, čuj! Gospode, oprosti! Gospode, poslušaj i čini! Ne oklijevaj - zbog sebe, Bože moj, jer se tvojim imenom zove grad tvoj i narod tvoj!” 027 DAN 009 020 Ja sam još govorio, moleći se i priznavajući grijehe svoje i grijehe svog naroda Izraela i usrdno zaklinjući Jahvu, svoga Boga, za Svetu goru Boga svoga. 027 DAN 009 021 Dok sam dakle ja još govorio moleći se, onaj čovjek Gabriel, koga vidjeh na početku viđenja, doletje u brzu letu, dotače me se u vrijeme večernjeg prinosa 027 DAN 009 022 i pouči me: “Daniele, evo me: dođoh da te poučim. 027 DAN 009 023 Od početka tvoje molitve izišla je riječ, i ja dođoh da ti je navijestim. Ti si miljenik. Pazi dobro na riječ, razumij viđenje.” 027 DAN 009 024 “Sedamdeset je sedmica određeno tvom narodu i tvom svetom gradu da se dokrajči opačina, da se stavi pečat grijehu, da se zadovolji za bezakonje, da se uvede vječna pravednost, da se stavi pečat viđenju i prorocima, da se pomaže Sveti nad svetima. 027 DAN 009 025 Znaj i razumij: Od časa kad izađe riječ 'Neka se vrate i neka opet sagrade Jeruzalem' pa do Kneza Pomazanika: sedam sedmica, a onda šezdeset i dvije sedmice, i bit će opet sagrađeni trg i opkop, i to u teško vrijeme. 027 DAN 009 026 A poslije šezdeset i dvije sedmice bit će Pomazanik pogubljen, ali ne za sebe. Narod jednog kneza koji će doći razorit će Grad i Svetište: svršetak im je u propasti, a do svršetka rat i određena pustošenja. 027 DAN 009 027 I sklopit će savez s mnogima za jednu sedmicu: a u polovici sedmice prestat će žrtva i prinos: na vrhu Hrama bit će grozota pustoši sve do svršetka, dok se određeno pustošenje ne obori na pustošnika.” 027 DAN 010 001 Treće godine Kira, kralja perzijskoga, Danielu, prozvanome Baltazar, bi objavljena riječ - riječ istinita: velik rat. On je nastojao razumjeti riječ, i razumijevanje bi mu dano u viđenju. 027 DAN 010 002 U te dane ja, Daniel, žalovao sam tri sedmice: 027 DAN 010 003 nisam jeo tečnih jela; meso ni vino nije ulazilo u moja usta i nisam se mazao uljem dok ne prođoše te tri sedmice. 027 DAN 010 004 Dvadeset i četvrtoga dana prvog mjeseca bijah na obali velike rijeke Tigrisa; 027 DAN 010 005 podigoh oči da vidim, i gle: Čovjek odjeven u lanene haljine, oko pasa mu pojas od zlata ofirskoga, 027 DAN 010 006 tijelo mu poput krizolita, lice kao munja, oči kao baklje ognjene, ruke i noge poput mjedi uglađene, zvuk riječi njegovih kao žamor mnoštva. 027 DAN 010 007 Jedini ja, Daniel, gledah ovo viđenje, ljudi koji bijahu sa mnom ne vidješe ga, ali ih spopade silan strah te pobjegoše da se sakriju. 027 DAN 010 008 Ostadoh sam gledajući to veliko viđenje; onemoćah, lice mi problijedje, iznakazi se, snaga me ostavi. 027 DAN 010 009 Začuh glas njegovih riječi, i kad razabrah glas, onesvijestih se i padoh licem na zemlju. 027 DAN 010 010 I gle: ruka me dotače i pomože mi da se uprem na koljena i na dlanove. 027 DAN 010 011 On mi reče: “Daniele, miljeniče, pripazi na riječi koje ću ti kazati! Ustani, jer ja sam evo k tebi poslan.” To reče, a ja ustadoh dršćući. 027 DAN 010 012 I kaza mi: “Ne boj se, Daniele, jer od prvoga dana kad si odlučio da se poniziš pred svojim Bogom da bi razumio, tvoje su riječi uslišane i ja sam došao zbog tvojih riječi. 027 DAN 010 013 Knez kraljevstva perzijskoga protivio mi se dvadeset i jedan dan, ali Mihael, jedan od prvih Knezova, dođe mi u pomoć. Ostavih ga nasuprot Knezu perzijskome, 027 DAN 010 014 a ja dođoh da ti kažem što će zadesiti tvoj narod na svršetku dana. Jer još će jedno viđenje biti za one dane.” 027 DAN 010 015 Pošto mi to reče, ja oborih pogled na zemlju, bez riječi. 027 DAN 010 016 I gle: onaj, sličan sinu čovječjem dotače se mojih usana. Otvorih usta da govorim te rekoh onome koji stajaše preda mnom: “Gospodaru moj, zbog ovog viđenja obuzeše me tjeskobe i onemoćah. 027 DAN 010 017 I kako će sluga Gospodina svoga govoriti s Gospodinom kad posve onemoćah i dah me ostavi?” 027 DAN 010 018 Tada me se opet dotače onaj što bijaše kao čovjek te me okrijepi. 027 DAN 010 019 On reče: “Ne boj se, miljeniče! Mir tebi! Budi jak! Ohrabri se!” I dok mi to govoraše, ja se ohrabrih pa rekoh: “Govori, Gospodine, jer si me ohrabrio!” 027 DAN 010 020 Tada će on: “Znaš li zašto sam došao k tebi? Sad ću se vratiti da se borim protiv Kneza Perzije; a čim svršim, doći će Knez Grčke. 027 DAN 010 021 Ali ću ti prije otkriti što je zapisano u Knjizi istine. Nema nikoga tko bi se sa mnom protiv njih borio, osim Mihaela, Kneza vašega, 027 DAN 011 001 moje potpore i moga okrilja. 027 DAN 011 002 A sada ću ti otkriti istinu. Evo: još će tri kralja ustati za Perziju: četvrti će biti bogatiji od svih ostalih, pa kad se zbog svoga bogatstva osili, sve će podići protiv kraljevstva grčkoga. 027 DAN 011 003 Ustat će junački kralj, vladat će silnom moću i činiti što ga bude volja. 027 DAN 011 004 A čim se ustane, njegovo će se kraljevstvo raspasti i bit će razdijeljeno na četiri vjetra nebeska, ali ne među njegove potomke; i neće više biti tako moćno kao za njegove vladavine, jer će njegovo kraljevstvo biti razoreno i predano drugima, a ne njima. 027 DAN 011 005 Kralj će Juga postati moćan; jedan će od njegovih zapovjednika biti moćniji od njega i zavladat će većom moću nego što je njegova. 027 DAN 011 006 Nekoliko godina kasnije oni će se udružiti, a kći kralja Juga doći će kralju Sjevera da sklope ugovor. Ali ona tim neće sačuvati snagu svoje mišice i njezino se potomstvo neće održati: bit će predana ona, i njezina pratnja, i njezino dijete, i njezin pomagač u tim vremenima. 027 DAN 011 007 No jedan će se izdanak njezina korijena podići na njezino mjesto, navalit će na vojsku, prodrijet će u tvrđavu kralja Sjevera, postupati s njima po miloj volji i pobijediti ih. 027 DAN 011 008 Pa i njihove bogove, njihove kipove i njihovo dragocjeno suđe, srebrno i zlatno, odnijet će kao plijen u Egipat. Nekoliko godina bit će jači od kralja Sjevera, 027 DAN 011 009 koji će onda prodrijeti u kraljevstvo kralja Juga, odakle će se vratiti u svoju zemlju. 027 DAN 011 010 Ali će se onda njegovi sinovi naoružati, skupit će silnu vojsku, odlučno će navaliti i poput poplave proći, zatim će se opet zametnuti rat sve do njegove utvrde. 027 DAN 011 011 Tada će se kralj Juga razgnjeviti i zavojštiti na kralja Sjevera; podići će silnu vojsku i nadvladati vojsku njegovu. 027 DAN 011 012 Mnoštvo će biti uništeno, a on će se zbog toga uzoholiti; pobit će desetke tisuća, ali se neće održati: 027 DAN 011 013 kralj će Sjevera opet dići vojsku veću nego prije, i poslije nekoliko godina navalit će s velikom, dobro opremljenom vojskom. 027 DAN 011 014 U to vrijeme mnogi će se podići protiv kralja Juga; ustat će i nasilnici iz tvog naroda da se ispuni viđenje, ali će propasti. 027 DAN 011 015 Doći će kralj Sjevera: podići će nasipe da zauzme jedan utvrđeni grad. Mišice Juga neće odoljeti, pa ni izabrane čete neće imati snage da se odupru. 027 DAN 011 016 Onaj će navaliti protiv njega i učinit će s njime kako mu se prohtije - nitko mu se neće oprijeti: zaustavit će se u Divoti, uništenje je u njegovim rukama. 027 DAN 011 017 Čvrsto odlučivši da se pošto-poto domogne svega njegova kraljevstva, sklopit će s njim ugovor dajući mu jednu kćer za ženu da ga upropasti, ali mu neće uspjeti, neće se to zbiti. 027 DAN 011 018 Zatim će se okrenuti prema otocima i mnoge će osvojiti, ali će jedan zapovjednik dokrajčiti tu sramotu, sramotu mu sramotom vratiti. 027 DAN 011 019 Brže će nagnuti prema utvrdama svoje zemlje, ali će posrnuti, pasti, više ga neće biti. 027 DAN 011 020 Na njegovo će mjesto doći jedan koji će u diku kraljevstva poslati poreznika, ali će u kratko vrijeme poginuti bez gnjeva i boja. 027 DAN 011 021 Na njegovo će se mjesto uzdići nitkov kome ne pripada kraljevska čast. Ali on će iznenada doći i spletkama se domoći kraljevstva. 027 DAN 011 022 Pred njim će biti preplavljene i skršene navalne snage i sam knez Saveza. 027 DAN 011 023 Unatoč sporazumu s njime, izdajnički će navaliti i svladati ga s malo ljudi. 027 DAN 011 024 Iznenada će upasti u bogate pokrajine i postupat će kako nisu postupali njegovi očevi ni očevi njegovih otaca, rasipajući među svoje plijen, pljačku i bogatstvo, smišljat će osnove protiv tvrdih gradova, ali samo za neko vrijeme. 027 DAN 011 025 Pokrenut će, s velikom vojskom, svoju snagu i hrabrost protiv kralja Juga. Kralj Juga krenut će u rat s mnogom i moćnom vojskom, ali neće izdržati, jer će se protiv njega skovati spletke. 027 DAN 011 026 I oni koji jeđahu za njegovim stolom skršit će ga: njegova će vojska biti uništena i mnogi će posječeni popadati. 027 DAN 011 027 Oba će kralja smišljati zlo; sjedeći za istim stolom, govorit će laži jedan drugome: ali neće uspjeti, jer je svršetak odložen do određenog vremena. 027 DAN 011 028 Vratit će se on u svoju zemlju s velikim blagom; srcem protiv svetoga Saveza, učinit će svoje i vratiti se u svoju zemlju. 027 DAN 011 029 U određeno vrijeme opet će krenuti protiv Juga, ali sada neće biti kao prvi put. 027 DAN 011 030 Kitimski će brodovi navaliti na njega, i on će se uplašiti. Vratit će se, bjesnjeti protiv svetoga Saveza i opet će se sporazumjeti s onima koji napustiše sveti Savez. 027 DAN 011 031 Čete će njegove doći i oskvrnuti svetište-tvrđu, dokinut' svagdašnju žrtvu i ondje postaviti grozotu pustoši. 027 DAN 011 032 Svojim će spletkama navesti na otpad one koji se ogrešuju o Savez, ali ljudi koji ljube Boga ostat će postojani i vršit će svoje. 027 DAN 011 033 Umnici u narodu poučavat će mnoštvo, ali će ih jedno vrijeme zatirati mačem i ognjem, izgnanstvom i pljačkanjem. 027 DAN 011 034 Dok ih budu zatirali, samo će im nekolicina pomagati, a mnogi će im se pridružiti prijevarno. 027 DAN 011 035 Od umnika neki će pasti, da se prokušaju, probrani, čisti do vremena svršetka, jer još nije došlo određeno vrijeme. 027 DAN 011 036 Kralj će raditi što god mu se prohtije, uznoseći i uzdižući sebe iznad svih bogova: protiv Boga nad bogovima govorit će hule i uspijevat će dok se gnjev ne navrši - jer ono što je određeno, to će se ispuniti. 027 DAN 011 037 Neće mariti za bogove svojih otaca ni za Miljenika ženÄa niti za kojega drugog boga: samog će sebe izdizati iznad sviju. 027 DAN 011 038 Mjesto njih častit će boga tvrđava, boga koga nisu poznavali njegovi očevi, častiti ga zlatom i srebrom, dragim kamenjem i drugim dragocjenostima. 027 DAN 011 039 Navalit će na tvrđave gradova pomoću stranog boga: one koji njega priznaju obasut će počastima i dat će im vlast nad mnoštvom i dijelit će im zemlju za nagradu. 027 DAN 011 040 U vrijeme svršetka kralj će se Juga zaratiti s njime; kralj će Sjevera navaliti na nj svojim kolima, svojim konjanicima i svojim mnogim brodovima. Provalit će u zemlje i proći njima poput poplave. 027 DAN 011 041 Prodrijet će u Divotu i mnogi će pasti. Njegovim će rukama izmaći Edom i Moab i glavnina sinova Amonovih. 027 DAN 011 042 Pružit će svoju ruku za zemljama: Egipat mu neće izmaći. 027 DAN 011 043 On će se domoći zlatnog i srebrnog blaga i svih dragocjenosti Egipta. Pratit će ga Libijci i Etiopljani. 027 DAN 011 044 Ali će ga uznemiriti vijesti s istoka i sa sjevera te će poći vrlo gnjevan da uništi i zatre mnoštvo. 027 DAN 011 045 Postavit će svoje dvorske šatore između mora i Svete gore Divote. Ali će i njemu doći kraj, i nitko mu neće pomoći. 027 DAN 012 001 U ono će vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji štiti sinove tvog naroda. Bit će to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj će se narod spasiti - svi koji se nađu zapisani u Knjizi. 027 DAN 012 002 Tada će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za vječni život, drugi za sramotu, za vječnu gadost. 027 DAN 012 003 Umnici će blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge učili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vječnost. 027 DAN 012 004 A ti, Daniele, drži u tajnosti ove riječi i zapečati ovu knjigu do vremena svršetka! Mnogi će tumarati, i bezakonja će rasti.” 027 DAN 012 005 Ja, Daniel, pogledah, kad eno: druga dvojica stajahu jedan s jedne, drugi s druge strane rijeke. 027 DAN 012 006 Jedan upita čovjeka odjevena u lanene haljine koji stajaše iznad voda rijeke: “Kada će doći kraj tim čudesima?” 027 DAN 012 007 Začuh čovjeka odjevena u lanene haljine, koji stajaše iznad voda rijeke; on podiže k nebu desnicu i ljevicu, kunući se Vječno živim. “Nakon jednog vremena, dva vremena i pola vremena - kada dođe kraj rasulu snage svetoga naroda - sve će se to svršiti.” 027 DAN 012 008 Ja slušah, ali ne razumjeh, pa upitah: “Gospodaru, kako će to svršiti?” 027 DAN 012 009 On reče: “Idi, Daniele, ove su riječi tajne i zapečaćene do vremena svršetka. 027 DAN 012 010 Mnogi će se očistiti, ubijeliti i prokušati; a bezbožnici će i dalje biti bezbožni; bezbožnici se neće urazumjeti, a umnici će razumjeti. 027 DAN 012 011 Od časa kad bude dokinuta svagdašnja žrtva i postavljena grozota pustoši: tisuću dvjesta i devedeset dana. 027 DAN 012 012 Blago onomu koji dočeka i dosegne tisuću trista trideset i pet dana! 027 DAN 012 013 A ti idi i otpočini; ustat ćeš da primiš svoju baštinu na kraju dana.” # # BOOK 028 HOS Hosea Hošea 028 HOS 001 001 Riječ Jahvina koja dođe Hošei, sinu Beerijevu, u dane Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih, u dane Jeroboama, sina Joaševa, kralja izraelskog. 028 HOS 001 002 Početak riječi Jahvinih Hošei. Jahve reče Hošei: “Idi, oženi se bludnicom i izrodi djecu bludničku, jer se zemlja bludu odala, odmetnuvši se od Jahve!” 028 HOS 001 003 I on ode, uze Gomeru, kćer Diblajimovu, koja zače i rodi mu sina. 028 HOS 001 004 Jahve mu reče: “Nadjeni mu ime Jizreel, jer još samo malo i kaznit ću pokolje jizreelske na domu Jehuovu i dokončat ću kraljevstvo doma Izraelova. 028 HOS 001 005 I u taj dan slomit ću luk Izraelov u Dolini jizreelskoj.” 028 HOS 001 006 I ona opet zače i rodi kćer. I reče mu Jahve: “Nadjeni joj ime Nemila, jer mi odsad neće biti mila kuća Izraelova, od nje ću se povući; 028 HOS 001 007 a omiljet će mi kuća Judina, spasit ću je Jahvom, Bogom njihovim, a neću je spasiti lukom, mačem ni kopljem, ni konjima ni konjanicima.” 028 HOS 001 008 Kad odoji Nemilu, zače opet i rodi sina. 028 HOS 001 009 I reče Jahve: “Nadjeni mu ime Ne-narod-moj, jer više niste narod moj i ja vama nisam više Onaj koji jest.” 028 HOS 001 010 “A djece Izraelove bit će brojem k'o pijeska u moru što se izmjerit' ne može ni izbrojit'. Umjesto da im govore: 'Vi niste moj narod,' zvat će ih: 'Sinovi Boga živoga.' 028 HOS 001 011 Ujedinit će se sinovi Judini i sinovi Izraelovi, postavit će sebi jednoga glavara i otići će iz zemlje; jer velik će biti dan jizreelski. 028 HOS 002 001 Recite braći svojoj: 'Narode moj,' sestrama svojim: 'Mila.' 028 HOS 002 002 Podignite tužbu, podignite, protiv majke svoje, jer ona mi nije više žena, a ja joj muž više nisam. Nek' odbaci od sebe bludničenja i preljube izmeđ' svojih dojki, 028 HOS 002 003 da je golu ne svučem te učinim da bude k'o na dan rođenja; da je ne obratim u pustinju, da je u zemlju suhu ne obratim i žeđu ne umorim. 028 HOS 002 004 Ja joj djece neću milovati, jer djeca su to bludnička. 028 HOS 002 005 Da, bludu se odala mati njihova, sramotila se ona koja ih zače. Da, rekla je: 'Trčat ću za svojim milosnicima, za njima koji mi daju kruh moj i vodu, vunu moju i lan, ulje i piće moje.' 028 HOS 002 006 Stoga ću put joj trnjem zagraditi, zidom opkoliti, da ne nađe više svojih staza. 028 HOS 002 007 I trčat će za milosnicima, ali ih stići neće, tražit će ih, al' ih neće pronaći. Tada će reći: 'Idem se vratiti prvome mužu, jer sretnija bijah prije nego sada.' 028 HOS 002 008 I ona nije razumjela da joj ja davah i žito i mošt i ulje, da je ja obasipah srebrom i zlatom od kojega načiniše baale. 028 HOS 002 009 Stoga ću uzeti natrag svoje žito u svoje vrijeme i svoj mošt u pravi čas; oduzet ću svoju vunu i svoj lan kojima je imala pokriti golotinju svoju; 028 HOS 002 010 sad ću joj otkriti sramotu na oči njenih milosnika, i nitko je iz moje neće izbaviti ruke. 028 HOS 002 011 Učinit ću kraj svim njenim veseljima, svetkovinama, mlađacima, subotama i svim blagdanima njezinim. 028 HOS 002 012 Opustošit ću joj čokote i smokve za koje je govorila: 'To je plaća što mi je dadoše moji milosnici.' Obratit ću ih u šikarje, i životinje će ih poljske obrstiti. 028 HOS 002 013 Kaznit ću je za dane Baalove kojima je kad palila, kitila se grivnom i kolajnom i trčala za svojim milosnicima; a mene je zaboravljala - riječ je Jahvina. 028 HOS 002 014 Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit' srcu. 028 HOS 002 015 I vratit ću joj ondje njene vinograde, i od Doline ću akorske učiniti vrata nade. Ondje će mi odgovarat' ona kao u dane svoje mladosti, kao u vrijeme kada je izišla iz Egipta. 028 HOS 002 016 U onaj dan - riječ je Jahvina - ti ćeš me zvati: 'Mužu moj', a nećeš me više zvati: 'Moj Baale.' 028 HOS 002 017 Uklonit ću joj iz usta imena baalska i neće im više ime spominjati. 028 HOS 002 018 U onaj dan, učinit ću za njih savez sa životinjama u polju, sa pticama nebeskim i gmazovima zemskim; luk, mač i boj istrijebit ću iz zemlje da mirno u njoj počiva. 028 HOS 002 019 Zaručit ću te sebi dovijeka; zaručit ću te u pravdi i u pravu, u nježnosti i u ljubavi; 028 HOS 002 020 zaručit ću te sebi u vjernosti i ti ćeš spoznati Jahvu. 028 HOS 002 021 U onaj dan - riječ je Jahvina - odazvat ću se nebesima, a ona će se zemlji odazvati; 028 HOS 002 022 zemlja će se odazvati žitu, moštu i ulju, a oni će se odazvati Jizreelu. 028 HOS 002 023 I posijat ću ga u zemlji, zamilovat ću Nemilu, Ne-narodu mom reći ću: 'Ti si narod moj!' a on će reći: 'Bože moj!'” 028 HOS 003 001 Potom mi Jahve reče: “Idi opet, ljubi ženu koja drugog ljubi i čini preljub, kao što Jahve ljubi djecu Izraelovu dok se oni k drugim bogovima okreću i žude za kolačima od grožđa.” 028 HOS 003 002 Ja je tad kupih za petnaest srebrnika, za homer i letek ječma, 028 HOS 003 003 i rekoh joj: “Za mnogo dana ostat ćeš mi povučena, nećeš se odavati bludu ni podavati nikojem čovjeku, a ni ja neću k tebi prilaziti.” 028 HOS 003 004 Jer mnogo će dana sinovi Izraelovi ostati bez kralja i bez kneza, bez žrtve i bez stupa, bez oplećka i bez kumira. 028 HOS 003 005 Poslije toga, sinovi će se Izraelovi vratiti; tražit će Jahvu, Boga svoga, i Davida, svoga kralja; sa strahom će pristupiti k Jahvi i k njegovim dobrima, na kraju dana. 028 HOS 004 001 Čujte riječ Jahvinu, sinovi Izraelovi, jer Jahve se parbi sa stanovnicima zemlje. 028 HOS 004 002 Nema više vjernosti, nema ljubavi, nema znanja Božjega u zemlji, već proklinjanje i laž, ubijanje i krađa, preljub i nasilje, jedna krv drugu stiže. 028 HOS 004 003 Stoga tuguje zemlja i ginu svi stanovnici s poljskim zvijerima i pticama nebeskim te ugibaju i ribe u moru. 028 HOS 004 004 Ipak neka se nitko ne parbi, neka nitko ne kori! Ali s tobom se moram parbiti, svećeniče. 028 HOS 004 005 Danju ti posrćeš, a noću s tobom posrće i prorok; pogubit ću mater tvoju. 028 HOS 004 006 Moj narod gine: nema znanja; jer si ti znanje odbacio, i ja odbacujem tebe iz svećenstva svoga; jer si Zakon svoga Boga zaboravio, i ja ću tvoje zaboraviti sinove. 028 HOS 004 007 Što ih je više bivalo, više su protiv mene griješili, Slavu su svoju Sramotom zamijenili. 028 HOS 004 008 Grijesima mog naroda oni se hrane, duša im hlepi za bezakonjem njegovim. 028 HOS 004 009 I sa svećenikom bit će k'o i s narodom; kaznit ću ga za njegove putove i naplatit ću mu za njegova djela. 028 HOS 004 010 Jest će, ali se nasititi neće; bludničit će, ali se neće množiti, jer oni su prestali štovati Jahvu - 028 HOS 004 011 blud, mošt i vino zarobiše im srce. 028 HOS 004 012 Narod moj savjet traži od drva, palica mu njegova daje odgovore: jer duh razvratni njih zavodi te se od Boga svoga bludu odaju. 028 HOS 004 013 Oni žrtvuju na gorskim vrhuncima i na bregovima pale kad, pod hrastom, jablanom i dubom; jer je tako lagodno pod njihovom sjenom. I zato, odaju li se vaše kćeri bludu, čine li preljub vaše nevjeste, 028 HOS 004 014 neću vam kazniti kćeri što bludniče niti nevjeste vaše što preljub čine; jer oni sami idu nasamo s bludnicama i žrtvuju s milosnicama hramskim. Tako, bez razuma narod u propast srlja! 028 HOS 004 015 Ako li se ti bludu odaješ, Izraele, neka bar Juda ne griješi! I ne idite u Gilgal, ne penjite se u Bet Aven, ne kunite se “živoga mi Jahve.” 028 HOS 004 016 Jer poput junice tvrdoglave Izrael tvrdoglav postade, pa kako da ga Jahve sad pase k'o janje na prostranoj livadi? 028 HOS 004 017 Efrajim se udružio s kumirima: pusti ga! 028 HOS 004 018 A kad završe pijanku, bluda se prihvaćaju, Sramotu vole više nego Slavu svoju. 028 HOS 004 019 Vihor će ih svojim krilima stegnuti i njihovi će ih osramotit' žrtvenici. 028 HOS 005 001 Poslušajte ovo, svećenici, pazi, dome Izraelov, dome kraljev, de posluhni, jer vaš je sud! Vi ste bili zamka u Mispi i mreža napeta na Taboru. 028 HOS 005 002 Jamu su duboko iskopali prestupnici, ali ću ih sve kazniti. 028 HOS 005 003 Poznajem ja Efrajima, Izrael mi nije sakriven: da, Efrajime, bludu si se odao, okaljao si se, Izraele. 028 HOS 005 004 Ne daju im djela njihova da se Bogu svome vrate, jer je duh bluda među njima; oni Jahve ne poznaju. 028 HOS 005 005 Ponos Izraelov svjedoči protiv njega; svojom krivnjom posrnu Efrajim, posrnut će i Juda s njim. 028 HOS 005 006 Ići će s ovcama i govedima Jahvu tražiti ali ga naći neće - povukao se od njih! 028 HOS 005 007 Jahvu su iznevjerili: rodili su kopilad; vjetar će žarki proždrijeti polja njihova. 028 HOS 005 008 Zasvirajte u rog u Gibeji, u trublju u Rami, uzbunite Bet Aven: za petama su ti, Benjamine! 028 HOS 005 009 Opustošit će Efrajima u dan kazne: među plemenima Izraelovim objavljujem ono što je sasvim pouzdano. 028 HOS 005 010 Knezovi judejski postadoše poput onih što razmiču međe; na njih ću k'o vodu gnjev svoj izliti. 028 HOS 005 011 Efrajim je tlačitelj, on pravdu gazi jer mu se svidjelo ići za ništavilom. 028 HOS 005 012 A ja ću biti poput moljca Efrajimu, kao gnjilež kući Judinoj. 028 HOS 005 013 Tad je Efrajim svoju bolest vidio, a Juda ranu svoju; i pođe Efrajim u Asiriju, obrati se Juda velikome kralju; al' on vas neće iscijeliti niti vam ranu vašu zaliječiti. 028 HOS 005 014 Jer k'o lav ću biti Efrajimu, kao lavić domu Judinu; ja, ja ću razderati i otići, odnijet ću i nitko neće spasiti. 028 HOS 005 015 Poći ću, vratit ću se na svoje mjesto, dok krivnju ne priznaju i lice moje ne potraže; kad u nevolji budu, iskat će me. 028 HOS 006 001 “Hajde, vratimo se Jahvi! On je razderao, on će nas iscijeliti: on je udario, on će nam poviti rane; 028 HOS 006 002 poslije dva dana oživit će nas, trećeg će nas dana podignuti i mi ćemo živjeti pred njim. 028 HOS 006 003 Težimo da upoznamo Jahvu: k'o zora pouzdan mu dolazak. On će nam doći poput dažda jesenskog, poput kiše proljetne što natapa zemlju.” 028 HOS 006 004 Što za tebe mogu učiniti, Efrajime? Što za tebe mogu učiniti, Judo? K'o oblak jutarnji ljubav je vaša, k'o rana rosa koje nestaje. 028 HOS 006 005 Zato sam ih preko proroka sjekao i ubijao riječima usta svojih; al' sud će tvoj izaći k'o svjetlost. 028 HOS 006 006 Jer ljubav mi je mila, ne žrtve, poznavanje Boga, ne paljenice. 028 HOS 006 007 Al' oni su kod Adama prekršili Savez i ondje mene iznevjerili. 028 HOS 006 008 Gilead je grad zlikovački, pun krvavih tragova. 028 HOS 006 009 Družba je svećenička kao zasjeda razbojnička: ubijaju na šekemskom putu; odista, sramotu počinjaju! 028 HOS 006 010 Strahotu vidjeh u domu Izraelovu; Efrajim se ondje bludu odaje i skvrni se Izrael. 028 HOS 006 011 I tebi sam, Judo, žetvu odredio kad okrenem udes naroda svoga. 028 HOS 007 001 Kad hoću Izraela liječiti, otkriva se bezakonje Efrajimovo i zloća Samarije; prijevarom se bave oni: tat u kuću provaljuje, a vani napadaju razbojnici. 028 HOS 007 002 I u srcu svome oni ne kažu da ja pamtim svu zlopakost njihovu! Ali djela su ih njihova sad opkolila, pred licem mojim ona stoje. 028 HOS 007 003 Svojom zloćom razveseljuju kralja, a knezove podlošću svojom. 028 HOS 007 004 Svi su oni preljubnici, kao peć su ražarena koju pekar više ne potpaljuje kad zamijesi tijesto pa dok ne ukisne. 028 HOS 007 005 U dan kralja našega knezovi obolješe od žestine vina, a on ruku pruža pijanima. 028 HOS 007 006 U zavjeri srce im se žari poput peći; svu noć njihova jarost drijema, ujutru se razgara k'o plam ognjeni; 028 HOS 007 007 poput peći svi se raspalili te proždiru svoje suce. Padoše svi njihovi kraljevi, a nijedan od njih zazvao me nije. 028 HOS 007 008 Efrajim se miješa s narodima, Efrajim je pogača što je ne prevrnuše. 028 HOS 007 009 Tuđinci proždiru snagu njegovu, a on toga i ne zna! Sjedine mu pobijeliše glavu, a on toga i ne zna! 028 HOS 007 010 Naprasitost Izraelova protiv njih samih svjedoči; i oni se ne vraćaju Jahvi, Bogu svome, i uza sve to oni ga ne traže! 028 HOS 007 011 Efrajim je kao golubica plaha i bez razuma; oni pozivaju Egipat, idu u Asiriju. 028 HOS 007 012 Kamo god otišli, na njih ću razapeti svoju mrežu, oborit ću ih kao ptice nebeske, za njihovu ih kazniti zloću. 028 HOS 007 013 Teško njima jer od mene odbjegoše! Propast na njih jer se pobuniše protiv mene! Otkupit' ih hoću, a oni protiv mene lažu. 028 HOS 007 014 Oni me ne prizivlju iz srca kada kukaju na svojim ležajima; razdiru svoje lice zbog žita i mošta, ali protiv mene se bune. 028 HOS 007 015 Dok sam im ja mišicu krijepio, oni su zlosti smišljali protiv mene! 028 HOS 007 016 Okreću se prema ništavostima, oni su poput varljiva luka. Poradi razbješnjela jezika knezovi će im od mača pasti, bit će im to na ruglo u zemlji egipatskoj! 028 HOS 008 001 Trublju na usta, poput stražara na Domu Jahvinu; jer oni moj Savez prestupiše, otpadoše od moga Zakona. 028 HOS 008 002 Meni viču: “Poznajemo te, Bože Izraelov.” 028 HOS 008 003 Ali je Izrael odbacio dobro, dušman će ga progoniti. 028 HOS 008 004 Kraljeve su postavljali bez mene, knezove birali bez znanja moga. Od srebra svog i zlata načiniše sebi kumire da budu uništeni. 028 HOS 008 005 Odbacih tvoje tele, Samarijo, na njih se gnjev moj rasplamtio. Dokle će ostati nečisti sinovi Izraelovi? 028 HOS 008 006 Umjetnik ga je neki načinio, i ono Bog nije. Prometnut će se u komadiće tele samarijsko. 028 HOS 008 007 Posijali su vjetar, i požet će oluju; žito im neće proklijati, neće brašna dati; ako ga i dade proždrijet će ga tuđinci. 028 HOS 008 008 Progutan je Izrael, evo ga među narodima poput nevrijedne posude; 028 HOS 008 009 jer otiđoše k Asircu, divljem magarcu što sam živi! Efrajim obdaruje milosnike. 028 HOS 008 010 Neka ih samo obdaruje, među narode ću ih sada razasuti: i doskora će uzdrhtati pod teretom kralja knezova. 028 HOS 008 011 Žrtvenike je umnožio Efrajim, za grijeh su mu oni poslužili. 028 HOS 008 012 Da mu i tisuću zakona svojih napišem, oni ih smatraju tuđima. 028 HOS 008 013 Nek' žrtvuju klanice što mi ih prinose, nek' samo jedu meso! Jahvi se ne mile. Odsad će se spominjati bezakonja njihova i njihove će kazniti grijehe: u Egipat će se oni vratiti. 028 HOS 008 014 Izrael je zaboravio tvorca svoga i sebi dvorove sagradio; Juda je namnožio gradove tvrde. Oganj ću pustiti na gradove njegove; vatra će mu dvorove progutati. 028 HOS 009 001 Ne raduj se, Izraele, ne kliči k'o drugi narodi; bludu se oda, jer, ostavivši Boga svoga, zavolio si plaću bludničku po svim gumnima žitnim. 028 HOS 009 002 Ni gumno ni kaca neće ih hraniti, i mlado će ih vino prevariti. 028 HOS 009 003 Neće više živjeti u zemlji Jahvinoj, Efrajim će se vratiti u Egipat i nečista će jela jesti u Asuru. 028 HOS 009 004 Neće više Jahvi lijevati vina, nit' će mu prinositi žrtve svoje; kruh će im biti kao kruh žalosti, i nečist će biti tko ga bude jeo; jer njihov je kruh samo za njih, neće ući u Dom Jahvin. 028 HOS 009 005 Što ćete činiti na dan blagdanski, na dan svetkovine Jahvine? 028 HOS 009 006 Jer, evo gdje odoše pred pustošenjem; prihvatit će ih Egipat, sahraniti Memfis, srebrna im blaga kopriva će baštiniti, šatore će njihove obrasti trnje. 028 HOS 009 007 Dođoše dani kazne! Dođoše dani odmazde! Nek' znade Izrael! Lud je prorok, nadahnuti bunca! Zbog velikog bezakonja tvoga i silnog buntovništva. 028 HOS 009 008 Efrajim uhodi šator prorokov, stavljaju mu zamke po svim putovima, odmazda je u kući Boga njegova. 028 HOS 009 009 U duboku su pali pokvarenost kao u dane Gibeje; spomenut će se Jahve bezakonja njihova i grijehe će njihove kazniti. 028 HOS 009 010 Kao grožđe u pustinji nađoh ja Izraela, kao rani plod na smokvi vidjeh oce vaše; oni dođoše u Baal Peor, posvetiše se sramoti i postadoše grozote kao ljubimci njihovi. 028 HOS 009 011 Odletje poput ptice slava Efrajimova: od rođenja, od utrobe, od začeća. 028 HOS 009 012 Ako i podignu svoje sinove, oduzet ću ih prije dobi muževne, da, teško njima kada ih ostavim! 028 HOS 009 013 Efrajim je k'o da gledam Tir na njivi posađen, al' će Efrajim djecu svoju voditi na klanje. 028 HOS 009 014 Daj im, o Jahve! A što da im dadeš? Daj im krilo jalovo, dojke usahle. 028 HOS 009 015 U Gilgalu sva je njihova zloća, ondje sam ih zamrzio. Zbog njihovih djela opakih iz kuće svoje ću ih izagnati, voljeti ih više neću, svi su im knezovi odmetnici. 028 HOS 009 016 Pogođen je Efrajim, korijen mu je usahnuo; roda neće imati. Ako im se i rodi djece, ubit ću im mili plod utrobe. 028 HOS 009 017 Odbacit će ih Bog moj jer ga nisu poslušali; i potucat će se među narodima. 028 HOS 010 001 Bujna je loza bio Izrael, rod bogat ona je nosila. I što mu je više rodilo plodova, to je više umnažao žrtvenike; što mu je bogatija zemlja bila, to je kićenije dizao stupove. 028 HOS 010 002 Srce je njihovo prijevarno, okajat će to oni! Porušit će im On žrtvenike, polomiti stupove njihove. 028 HOS 010 003 Kazat će tada: “Mi kralja nemamo jer se Jahve bojali nismo. TÓa čemu bi nam bio kralj?” 028 HOS 010 004 Riječi prosiplju, lažno se kunu, sklapaju saveze; a pravo cvate k'o otrovno bilje u brazdama polja. 028 HOS 010 005 Za tele betavensko strepe stanovnici Samarije; da, zbog njega tuguje narod njegov, svećenici njegovi kukaju nad njim, nad slavom njegovom jer je od njega prognana. 028 HOS 010 006 A njega samog odvući će u Asiriju na dar velikome kralju. Efrajima stid će spopasti, crvenjet će se Izrael zbog svoje odluke. 028 HOS 010 007 Uništena je Samarija. Njen kralj tek trunak je vodi na površju. 028 HOS 010 008 Bit će razorene sramne uzvišice, grijeh Izraelov; trnje će i čičak rasti po žrtvenicima njihovim. Tad će govoriti brdima: “Pokrijte nas!” i bregovima: “Padnite na nas!” 028 HOS 010 009 Većma no u dane gibejske griješio si, Izraele! A da se i ondje zaustaviše, ne bi li ih zatekao rat kao bezakonike gibejske? 028 HOS 010 010 Kako mi se svidi, kaznit ću ih: sabrat će se protiv njih narodi da ih za dvostruko kazne bezakonje. 028 HOS 010 011 Efrajim je junica dobro naučena koja rado vrše; šiju ću joj lijepu ujarmiti, upregnut ću Efrajima. Juda će orati, Jakov branat'. 028 HOS 010 012 Sijte pravednost, požet ćete ljubav; krčite zemlje nove: vrijeme je da Jahvu tražite dok ne dođe i podaždi vam pravdom. 028 HOS 010 013 Orali ste bezbožnost, želi bezakonje, jeli plod prijevare. Pouzdao si se u kola svoja i u mnoštvo svojih ratnika, 028 HOS 010 014 zato će se vika bojna razlijegati tvojim gradovima i sve će ti tvrđe biti razorene k'o što Šalman razori Bet Arbel u dan ratni, kada mater smrskaše na sinovima. 028 HOS 010 015 Evo što vam Betel učini jer ste u zlu ogrezli: u zoru će zavijek nestati kralja Izraelova! 028 HOS 011 001 Dok Izrael bijaše dijete, ja ga ljubljah, iz Egipta dozvah sina svoga. 028 HOS 011 002 Al' što sam ih više zvao, sve su dalje od mene odlazili; baalima su žrtvovali, kadili kumirima. 028 HOS 011 003 A ja sam Efrajima hodati učio, držeći ga za ruke njegove; al' oni ne spoznaše da sam se za njih brinuo. 028 HOS 011 004 Užima za ljude privlačio sam ih, konopcima ljubavi; bijah im k'o onaj koji u čeljustima njihovim žvale opušta; nad njega se saginjah i davah mu jesti. 028 HOS 011 005 U zemlju egipatsku on će se vratiti, Asirac će mu kraljem biti, jer se ne htjede vratiti k meni. 028 HOS 011 006 Mač će bješnjeti njegovim gradovima, uništiti prijevornice njegove, proždirat će zbog spletaka njegovih. 028 HOS 011 007 Narod je moj sklon otpadu; i premda ga k Višnjem dozivlju, nitko da ga podigne. 028 HOS 011 008 Kako da te dadem, Efrajime, kako da te predam, Izraele! Kako da te dadem kao Admu, da učinim s tobom kao Sebojimu? Srce mi je uznemireno, uzavrela mi sva utroba: 028 HOS 011 009 neću više gnjevu dati maha, neću opet zatirati Efrajima, jer ja sam Bog, a ne čovjek: Svetac posred tebe - neću više gnjevan dolaziti! 028 HOS 011 010 Za Jahvom će ići on, k'o lav on će rikati; a kad zarikao bude, sinovi će mu veselo dohrliti sa zapada; 028 HOS 011 011 k'o ptice će dohrliti iz Egipta, k'o golubica iz zemlje asirske, i naselit ću ih po kućama njihovim - riječ je Jahvina. 028 HOS 011 012 Opkolio me lažju Efrajim i prijevarom Izraelov dom. A i Juda još je nestalan Bogu, Svecu vjernome. 028 HOS 012 001 Efrajim pase vjetar, za vjetrom istočnim trči cio dan, sve više je laži njegovih i nasilja. Savez sklapaju s Asirijom, ulje nose u Egipat. 028 HOS 012 002 S Izraelom ima Jahve parnicu, kaznit će Jakova prema postupcima, vratit će mu po djelima njegovim. 028 HOS 012 003 Već u krilu materinu brata je potisnuo, u snazi muževnoj s Bogom se borio. 028 HOS 012 004 S Anđelom se borio i nadvladao ga, plakao je i zaklinjao ga. Našao ga je u Betelu i ondje mu je govorio. 028 HOS 012 005 Da, Jahve, Bog nad Vojskama, Jahve je ime njegovo. 028 HOS 012 006 Ti se dakle Bogu svojem vrati, čuvaj ljubav i pravednost i u Boga se svoga uzdaj svagda! 028 HOS 012 007 U ruci je Kanaanu kriva tezulja, on voli zakidati. 028 HOS 012 008 I reče Efrajim: “Samo sam se obogatio, blago sam nagomilao.” Ali ništa mu od sveg dobitka neće ostati, jer se ogriješio bezakonjima. 028 HOS 012 009 Ja sam Jahve, Bog tvoj, sve od zemlje egipatske, još ću ti dati da stanuješ pod šatorima kao u dane Sastanka; 028 HOS 012 010 govorit ću prorocima, umnožit ću viđenja i po prorocima prispodobom učiti. 028 HOS 012 011 Gilead je puko bezakonje, ispraznost sama; u Gilgali žrtvuju bikove; zato će im oltari biti k'o hrpe kamenja u brazdama poljskim. 028 HOS 012 012 Jakov pobježe u kraj aramski, za ženu služaše Izrael, za ženu jednu stada čuvaše. 028 HOS 012 013 Al' po Proroku izvede Jahve Izraela iz Egipta, i po Proroku on ga je čuvao. 028 HOS 012 014 Pregorko ga Efrajim uvrijedi: stoga će krv njegovu na nj svaliti, platit će mu Gospod njegov za pogrde. 028 HOS 013 001 Kad je Efrajim govorio, strah je zadavao, jer bijaše on prvak u Izraelu, al' ogriješi se Baalom i poginu. 028 HOS 013 002 I sad još griješe oni od srebra praveć' sebi kipove, kumire po svojoj mašti; svi su oni djelo rukotvorca! Tima - vele - žrtvujte, ljudi neka cjelivaju teoce! 028 HOS 013 003 Zato, bit će oni kao oblak jutarnji, kao rosa koje brzo nestaje, kao pljeva raznesena s gumna, kao dim što kroz otvor izlazi. 028 HOS 013 004 A ja sam Jahve, Bog tvoj sve od zemlje egipatske: drugog Boga osim mene ne ljubi! Osim mene nema spasitelja. 028 HOS 013 005 Ja te ljubljah u pustinji, u zemlji suhoj. 028 HOS 013 006 Ja ih pasoh, i siti bijahu; nasićenima srce se uzoholi; i tako me zaboraviše. 028 HOS 013 007 Stoga ću im biti kao lav, kao leopard što na putu vreba; 028 HOS 013 008 kao medvjedica kojoj ugrabiše mlade, ja ću se na njih baciti, rastrgat' im grudi do srca; k'o lav ću proždrijeti meso njihovo, zvijeri će ih poljske rastrgati. 028 HOS 013 009 Uništit ću te, Izraele, i tko će ti pomoći? 028 HOS 013 010 TÓa gdje ti je kralj da te spasi, gdje tvoji knezovi da te brane - oni za koje si govorio: “Daj mi kralja i knezove!” 028 HOS 013 011 U gnjevu svom kralja ti dadoh i u srdžbi ti ga uzimam. 028 HOS 013 012 Dobro se čuva bezakonje Efrajimovo, grijeh je njegov dobro pohranjen. 028 HOS 013 013 Dođoše na nj trudovi porodiljski, ali on je ludo čedo, ne izlazi na vrijeme iz utrobe materine! 028 HOS 013 014 Ja ću ih izbaviti od vlasti Podzemlja, od smrti ću ih spasiti! Gdje je tvoja kuga, o smrti, gdje pomor tvoj, Podzemlje! Samilost se sakri od mojih očiju! (Sheol h7585) 028 HOS 013 015 Tako je rodan među braćom Efrajim, ali će doći vjetar istočni, vjetar Jahvin iz pustinje: isušit će mu izvore, presahnuti studence, opljačkat mu riznicu, blago odnijeti. 028 HOS 013 016 Ispaštat će Samarija jer se protiv Boga svoga pobunila. Od mača past će oni, djecu će njihovu smrskati, žene trudne rasporiti. 028 HOS 014 001 Vrati se, Izraele, Jahvi Bogu svome, jer zbog svojeg si bezakonja posrnuo. 028 HOS 014 002 Uzmite sa sobom riječi i Jahvi se vratite. Recite mu: “Skini sa nas bezakonje i dobrohotno primi da ti prinesemo plod svojih usana. 028 HOS 014 003 Asirac nas neće izbavljati i nećemo konje više jahati niti ćemo djelu ruku svojih govoriti: 'Bože naš!' - jer u tebe sirota milost nalazi.” 028 HOS 014 004 Iscijelit ću ih od njihova otpada, od svega ću ih srca ljubiti; jer gnjev se moj odvratio od njih. 028 HOS 014 005 Bit ću kao rosa Izraelu; kao ljiljan on će cvasti, pustit će korijen poput jablana, 028 HOS 014 006 nadaleko pružat će izdanke. Ljepota će mu biti kao u masline, miris poput libanonskog. 028 HOS 014 007 Opet će u mojoj sjeni boraviti, uzgajat će svoju pšenicu, vinograde gajit' što će steći ime vina helbonskog. 028 HOS 014 008 Efrajime, što ti imaš još s kumirima? Ja sam ga uslišao i pogledao. Ja sam poput zelena čempresa: po meni si rodan plodovima. 028 HOS 014 009 Tko je mudar neka shvati ovo, i čovjek razuman neka spozna! Jer pravi su putovi Jahvini: pravednici hode po njima, grešnici na njima posrću. # # BOOK 029 JOE Joel Joel 029 JOE 001 001 Riječ Jahvina koja dođe Joelu, sinu Petuelovu. 029 JOE 001 002 Čujte ovo, starci, počujte, svi žitelji zemlje! Je li ovakvo što ikad bilo u vaše dane il' u dane vaših otaca? 029 JOE 001 003 Recite ovo svojim sinovima, vaši sinovi svojim sinovima, a njihovi sinovi potonjem koljenu. 029 JOE 001 004 Što ostavi šaška, proždrije skakavac, što ostavi skakavac, proždrije gusjenica, što ostavi gusjenica, proždrije ljupilac. 029 JOE 001 005 Probudite se, pijanice, i plačite! Sve vinopije, tužite za novim vinom: iz usta vam je oteto. 029 JOE 001 006 Jer prekri moju zemlju narod moćan i bezbrojan; zubi su mu kao zubi lavlji, očnjaci mu kao u lavice. 029 JOE 001 007 Opustoši mi lozu vinovu i polomi smokve moje; oguli ih i razbaca, grane su im pobijeljele. 029 JOE 001 008 Plačite k'o djevica odjevena u kostrijet za zaručnikom svojim. 029 JOE 001 009 Nestade prinosnice i ljevanice iz Doma Jahvina. Tuže svećenici, sluge Jahvine. 029 JOE 001 010 Opustošeno polje, zemlja poharana. Poharano žito, vino propade, presahnu ulje. 029 JOE 001 011 Tugujte, težaci, kukajte, vinogradari, za pšenicom i za ječmom, jer propade žetva poljska. 029 JOE 001 012 Loza usahnu, uvenu smokva, mogranj, palma i jabuka: svako se drvo poljsko sasuši. Da, nestade radosti između sinova ljudskih. 029 JOE 001 013 Svećenici, opašite kostrijet i tužite! Službenici žrtvenika, naričite! Dođite, prenoćite u kostrijeti, službenici Boga mojeg! Jer iz Doma Boga našeg nesta prinosnice i ljevanice! 029 JOE 001 014 Naredite sveti post, proglasite zbor svečani; starješine, saberite sve stanovnike zemlje u kuću Jahve, Boga svojeg. Zavapijte Jahvi: 029 JOE 001 015 “Jao dana!” Jer Jahvin dan je blizu i dolazi k'o pohara od Svevišnjeg. 029 JOE 001 016 Ne iščeznu li hrana pred našim očima? Nije li nestalo radosti i sreće iz Doma Boga našega? 029 JOE 001 017 Istrunu zrnje pod grudama; puste su žitnice, porušene spreme jer žita nesta. 029 JOE 001 018 Kako li stoka uzdiše! Krda goveda podivljala lutaju jer im nema paše. Čak i stada ovaca kaznu podnose. 029 JOE 001 019 Tebi, Jahve, vapijem: oganj popali pašnjake pustinjske, plamen sažga sva stabla poljska. 029 JOE 001 020 Čak i zvijeri čeznu za tobom, jer presušiše potoci, oganj popali pašnjake pustinjske. 029 JOE 002 001 Trubite u trubu na Sionu! Dižite uzbunu na svetoj mi gori! Neka svi stanovnici zemlje dršću, jer dolazi Jahvin dan. Da, on je blizu. 029 JOE 002 002 Dan pun mraka i tmine, dan oblačan i crn. K'o zora po gorama se prostire narod jak i mnogobrojan, kakva ne bje nikad prije, niti će ga igda biti do vremena najdaljih. 029 JOE 002 003 Pred njim oganj proždire, za njim plamen guta. Zemlja je k'o vrt rajski pred njim, a za njim pustinja tužna. Ništa mu ne umiče. 029 JOE 002 004 Nalik su na konje, jure poput konjanika. 029 JOE 002 005 Buče kao bojna kola, po gorskim vrhuncima skaču, pucketaju k'o plamen ognjeni kad strnjiku proždire, kao vojska jaka u bojnome redu. 029 JOE 002 006 Pred njima narodi dršću i svako lice problijedi. 029 JOE 002 007 Skaču k'o junaci, k'o ratnici se na zidove penju. Svaki ide pravo naprijed, ne odstupa od svog puta. 029 JOE 002 008 Ne tiskaju jedan drugog, već svak' ide svojom stazom. Padaju od strijela ne kidajuć' redova. 029 JOE 002 009 Na grad navaljuju, na zidine skaču, penju se na kuće i kroz okna ulaze poput lupeža. 029 JOE 002 010 Pred njima se zemlja trese, nebo podrhtava, sunce, mjesec mrčaju, zvijezdama se trne sjaj. 029 JOE 002 011 I Jahve glas svoj šalje pred vojsku svoju. I odista, tabor mu je silno velik, zapovijedi njegove moćan izvršitelj. Da, velik je Jahvin dan i vrlo strašan. Tko će ga podnijeti? 029 JOE 002 012 “Al' i sada - riječ je Jahvina - vratite se k meni svim srcem svojim posteć', plačuć' i kukajuć'.” 029 JOE 002 013 Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Jahvi, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali. 029 JOE 002 014 Tko zna neće li se opet ražaliti, neće li blagoslov ostaviti za sobom! Prinose i ljevanice Jahvi, Bogu našemu! 029 JOE 002 015 Trubite u trubu na Sionu! Sveti post naredite, oglasite zbor svečani, 029 JOE 002 016 narod saberite, posvetite zbor. Saberite starce, sakupite djecu, čak i nejač na prsima. Neka ženik iziđe iz svadbene sobe a nevjesta iz odaje. 029 JOE 002 017 Između trijema i žrtvenika neka tuže svećenici, sluge Jahvine. Neka mole: “Smiluj se, Jahve, svojem narodu! Ne prepusti baštine svoje sramoti, poruzi naroda. Zašto da se kaže među narodima: Gdje im je Bog?” 029 JOE 002 018 Tad Jahve, ljubomoran na zemlju svoju, smilova se svom narodu. 029 JOE 002 019 Odgovori Jahve svojem narodu: “Šaljem vam, evo, žita, vina i ulja da se njime nasitite. Nikad više neću pustiti da budete na sramotu narodima. 029 JOE 002 020 Protjerat ću Sjevernjaka od vas daleko, odagnat ga u zemlju suhu i pustu, prethodnicu u Istočno more, zalaznicu u Zapadno more. Dići će se njegov smrad, dizat će se trulež njegova.” (Jer učini stvari velike.) 029 JOE 002 021 O zemljo, ne boj se! Budi sretna, raduj se, jer Jahve učini djela velika. 029 JOE 002 022 Zvijeri poljske, ne bojte se; pašnjaci u pustinji opet se zelene, voćke daju rod, smokva i loza nose izobila. 029 JOE 002 023 Sinovi sionski, radujte se, u Jahvi se veselite, svojem Bogu; jer vam daje kišu jesensku u pravoj mjeri, izli na vas kišu, jesensku i proljetnu kišu kao nekoć. 029 JOE 002 024 Gumna će biti puna žita, kace će se prelijevati od vina i ulja. 029 JOE 002 025 “Nadoknadit ću vam godine koje izjedoše skakavac, gusjenica, ljupilac i šaška, silna vojska moja što je poslah na vas.” 029 JOE 002 026 Jest ćete izobila, jest ćete do sita, slavit ćete ime Jahve, svojeg Boga, koji je s vama čudesno postupao. (“Moj se narod neće postidjeti nikad više.”) 029 JOE 002 027 “Znat ćete da sam posred Izraela, da sam ja Jahve, vaš Bog, i nitko više. Moj se narod neće postidjeti nikad više.” 029 JOE 002 028 “Poslije ovoga izlit ću Duha svoga na svako tijelo, i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će starci sanjati sne, a vaši mladići gledati viđenja. 029 JOE 002 029 Čak ću i na sluge i sluškinje izliti Duha svojeg u dane one. 029 JOE 002 030 Pokazat ću znamenja na nebu i zemlji, krv i oganj i stupove dima.” 029 JOE 002 031 Sunce će se prometnut' u tminu a mjesec u krv, prije nego svane Jahvin dan, velik i strašan. 029 JOE 002 032 Svi što prizivaju ime Jahvino spašeni će biti, jer će na brdu Sionu i u Jeruzalemu biti spasenje, kao što Jahve reče, a među preživjelima oni koje Jahve pozove. 029 JOE 003 001 “Jer, gle, u one dane i u ono vrijeme, kad okrenem udes Judeji i Jeruzalemu, 029 JOE 003 002 sakupit ću sve narode i povesti ih u dolinu Jošafat. Ondje ću im suditi zbog Izraela, naroda mog i moje baštine, koju rastjeraše među narode i razdijeliše moju zemlju među se. 029 JOE 003 003 Baciše ždrijeb za moj narod; davali su dječake za bludnice, djevojke prodavali za vino i pili.” 029 JOE 003 004 “I vi, Tire i Sidone, što hoćete od mene? I vi, filistejski kraljevi? Želite li mi se osvetiti? Ako se budete svetili meni, osveta će brzo na vaše glave. 029 JOE 003 005 Na vas što mi oteste srebro i zlato, što odnesoste bogate mi riznice u svoje hramove, 029 JOE 003 006 na vas koji prodavaste Grcima sinove Jude i Jeruzalema da biste ih otjerali od domovine njihove. 029 JOE 003 007 Gle, ja ih kanim dići s mjesta gdje god ih prodaste, i učinit ću da vam zločin vaš padne na glave. 029 JOE 003 008 Prodat ću vaše sinove i kćeri sinovima Judinim, a oni će ih prodat' Sabejcima, daleku narodu. Jer Jahve reče!” 029 JOE 003 009 Razglasite ovo među narodima! Posvetite se za rat! Dižite junake! Naprijed, navalite, svi ratnici! 029 JOE 003 010 Prekujte raonike u mačeve, kosire u koplja, nek' slabić kaže: “Junak sam!” 029 JOE 003 011 Pohitajte i dođite, svi okolni narodi, i ondje se saberite! (Jahve, onamo pošalji svoje junake!) 029 JOE 003 012 “Budite se, narodi, stupajte u Dolinu Jošafat, jer ću ondje sjesti da sudim svim okolnim narodima. 029 JOE 003 013 Hvatajte se srpa: ljetina je zrela. Ustanite, siđite: tijesak je pun, prelijevaju se kace, jer je velika zloća njihova.” 029 JOE 003 014 Mnoštvo, mnoštvo u Dolini Odluke! Da, blizu je dan Jahvin u Dolini Odluke! 029 JOE 003 015 Sunce i mjesec pomrčaše, zvijezde potamnješe. 029 JOE 003 016 Jahve grmi sa Siona, glas diže iz Jeruzalema; nebo se i zemlja tresu. Ali je Jahve utočište svome narodu i zaštita sinovima Izraela. 029 JOE 003 017 “Znat ćete tada da sam ja Jahve vaš Bog što stoluje na Sionu, svetoj gori svojoj. Jeruzalem će biti svetište, tuđinac više neće kroza nj proći.” 029 JOE 003 018 Kad dođe taj dan, kapat će gore moštom, iz bregova će brizgati mlijeko, kroza sva korita riječna u Judeji voda će proteći. Vrelo će šiknuti iz kuće Jahvine da natopi Dolinu sitimsku. 029 JOE 003 019 Egipat će opustjeti, Edom će postati beživotna pustinja zbog nasilja učinjena sinovima Judinim, jer proliše krv nevinu u njihovoj zemlji. 029 JOE 003 020 Judeja će dovijek biti naseljena i Jeruzalem u sva koljena. 029 JOE 003 021 “Osvetit ću krv njihovu za koju se nisam još osvetio.” Jahve će dići Dom svoj na Sionu. # # BOOK 030 AMO Amos Amos 030 AMO 001 001 Riječi Amosa, pastira iz Tekoe. Njegova viđenja o Izraelu u doba judejskoga kralja Uzije i Jeroboama, sina Joaša, izraelskoga kralja, dvije godine prije potresa. 030 AMO 001 002 Veli on: “Jahve grmi sa Siona, iz Jeruzalema glas mu se ori; stočarski pašnjaci tuže i suši se vrh Karmela.” 030 AMO 001 003 Ovako govori Jahve: “Za tri zločina Damaska, za četiri zločina, odluka je neopoziva: jer su vrhli Gilead cijepom željeznim, 030 AMO 001 004 pustit ću oganj na dom Hazaelov da sažeže Ben-Hadadove dvorce; 030 AMO 001 005 polomit ću zasune Damaska, istrijebiti živalj Bikat Avena i žezlonošu iz Bet Edena; narod će aramski u ropstvo u Kir,” veli Jahve Gospod. 030 AMO 001 006 Ovako govori Jahve: “Za tri zločina Gaze, za četiri zločina, odluka je neopoziva: jer odvedoše sve u izgnanstvo i Edomu predadoše, 030 AMO 001 007 pustit ću oganj na zidine Gaze da dvorce joj sažeže. 030 AMO 001 008 Istrijebit ću žitelje ašdodske i žezlonošu iz Aškelona. Pružit ću ruku na Ekron da ostatak filistejski pogine,” veli Jahve Gospod. 030 AMO 001 009 Ovako govori Jahve: “Za tri zločina Tira, za četiri zločina, odluka je neopoziva: jer predade sve izgnanike Edomu i nisu se sjetili bratskog saveza, 030 AMO 001 010 pustit ću oganj na zidove Tira da sažeže njihove dvorce.” 030 AMO 001 011 Ovako govori Jahve: “Za tri zločina Edoma, za četiri zločina, odluka je neopoziva: jer gonjaše brata mačem prigušujuć' samilost svoju, jer gnjev svoj potpirivaše jednako, jer poticaše bijes svoj, 030 AMO 001 012 pustit ću oganj na Teman da sažeže dvorce u Bosri.” 030 AMO 001 013 Ovako govori Jahve: “Za tri zločina Amonovih sinova, za četiri zločina, odluka je neopoziva: jer parahu trudnice gileadske da rašire granice svoje, 030 AMO 001 014 potpalit ću oganj na zidinama Rabe da dvorce joj sažeže, s bojnom grajom u dan rata, s burama u dan vihora, 030 AMO 001 015 a kralj će im otić' u izgnanstvo, on i knezovi njegovi s njime,” veli Jahve Gospod. 030 AMO 002 001 Ovako govori Jahve: “Za tri zločina Moaba, za četiri zločina, odluka je neopoziva: jer kosti edomskoga kralja spališe u vapno, 030 AMO 002 002 pustit ću oganj na Moab da dvorce kerijotske sažeže, a Moab će umrijet u metežu, s bojnom grajom i sa zvukom trube; 030 AMO 002 003 oborit ću suca u njemu i poklati sve knezove s njime,” veli Jahve Gospod. 030 AMO 002 004 Ovako govori Jahve: “Za tri zločina Judina, za četiri zločina, odluka je neopoziva: jer odbaciše Zakon Jahvin i njegovih se odredaba ne držahu; zavedoše ih lažni bozi za kojima iđahu očevi njihovi, 030 AMO 002 005 pustit ću oganj na Judu, da sažeže dvorce jeruzalemske.” 030 AMO 002 006 Ovako govori Jahve: “Za tri zločina Izraela, za četiri zločina, odluka je neopoziva: jer prodavahu pravednika za srebro i nevoljnika za sandale; 030 AMO 002 007 jer gaze po glavi siromahu i sirotinju na zlo vode; sin i otac k istoj djevojci idu da oskvrnu moje sveto ime; 030 AMO 002 008 i na haljinama u zalog uzetima leže kraj svakoga žrtvenika; i piju vino oglobljenih u Domu Boga svojega. 030 AMO 002 009 Ja pred njima istrijebih Amorejce visoke k'o cedar, jake poput hrašća, ja uništih i plod na njima i korijen pod njima. 030 AMO 002 010 Ja vas izvedoh iz zemlje egipatske i četrdeset vas godina vodih po pustinji da zaposjednete zemlju amorejsku. 030 AMO 002 011 Ja podigoh proroke izmeđ' vaših sinova i nazirejce među vašim mladićima. Nije li tako, sinovi Izraelovi? - riječ je Jahvina. 030 AMO 002 012 Al' vi nagnaste nazirejce da vino piju, a prorocima zapovjediste: 'Ne prorokujte!' 030 AMO 002 013 Gle, ja vas prignječujem o tlo pod vama, k'o što vršalice gnječe klasje; 030 AMO 002 014 neće biti bijega brzu, jaka neće učvrstiti snaga, junak se neće spasiti, 030 AMO 002 015 strijelac se neće održati, hitri trkač pobjeć' neće, nit' će jahač umaći, 030 AMO 002 016 najsrčaniji će ratnici bježat' nagi onog dana” - riječ je Jahvina. 030 AMO 003 001 Počujte, sinovi Izraelovi, ovu riječ koju Jahve zbori protiv vas, protiv svakoga roda što ga izvedoh iz zemlje egipatske: 030 AMO 003 002 “Među svim plemenima zemaljskim samo vas poznah, zato ću vas kazniti za sve grijehe vaše.” 030 AMO 003 003 Idu li dvojica zajedno da se ne dogovore? 030 AMO 003 004 Riče li lav u šumi ako plijena nema? Reži li lavić u brlogu ako ništa ne ulovi? 030 AMO 003 005 Pada l' ptica na zemlju ako na njoj zamke nema? Diže li se mreža sa zemlje ako se ništa ne uhvati? 030 AMO 003 006 Trubi li truba po gradu da se narod ne uzbuni? Hoće li kob pogoditi grad ako je Jahve ne pošalje? 030 AMO 003 007 Ništa ne čini Jahve Gospod a da osnove svoje ne otkrije slugama svojim prorocima. 030 AMO 003 008 Lav riče: tko da se ne prestravi? Gospod Jahve govori: tko da ne prorokuje? 030 AMO 003 009 Proglasite ovo po dvorcima asirskim i po dvorcima u zemlji egipatskoj; recite: “Skupite se na planini Samarije, pogledajte velik nered u njoj i tlačenje posred nje.” 030 AMO 003 010 Jer ne znaju činiti pravo - riječ je Jahvina - u dvorcima gomilaju nasilje i tlačenje. 030 AMO 003 011 Stog ovako govori Jahve Gospod: “Neprijatelj će opkoliti zemlju, utvrde će tvoje razvaliti, tvoje dvorce oplijeniti.” 030 AMO 003 012 Ovako govori Jahve: “Kao kad pastir istrgne dvije golijeni ili komadić uha iz lavljih ralja, tako će se istrgnuti sinovi Izraelovi koji sjede u Samariji na rubu počivaljke i na divanima.” 030 AMO 003 013 Čujte i posvjedočite protiv doma Jakovljeva - riječ je Jahve Gospoda, Boga nad Vojskama: 030 AMO 003 014 “Onoga dana kad kaznim Izraela za zločine, kaznit ću i žrtvenike betelske; žrtvenički će se rozi odlomiti i na tlo popadati. 030 AMO 003 015 Razorit ću zimsku kuću i ljetnu kuću, propast će kuće bjelokosne. Mnogih će kuća nestati” - riječ je Jahvina. 030 AMO 004 001 Počujte ovu riječ, krave bašanske, što boravite na samarijskoj gori, tlačite potrebite, ugnjetavate siromahe, govorite muževima: “Donesi da pijemo!” 030 AMO 004 002 Zakle se Jahve Gospod svetošću svojom: “Dolaze vam, evo, dani kad će vas izvlačiti kukama, a posljednju od vas ostima. 030 AMO 004 003 Kroz pukotine ćete izlaziti, ne obziruć' se nikamo, i biti bačene prema Hermonu” - riječ je Jahvina. 030 AMO 004 004 “Idite samo u Betel i griješite, u Gilgal i množite grijehe svoje! Prinosite svakog jutra žrtve, i desetine svaki treći dan. 030 AMO 004 005 Palite tijesto uskislo na žrtvu zahvalnicu, oglasite žrtve dragovoljne, razglasite ih, jer to volite, sinovi Izraelovi” - riječ je Jahve Gospoda. 030 AMO 004 006 “Zato dadoh da vam zubi čisti ostanu u svim gradovima vašim, ostavih vas bez kruha u svim selima vašim; pa ipak se ne obratiste k meni” - riječ je Jahvina. 030 AMO 004 007 “Uskratih vam i kišu tri mjeseca prije žetve; pustih da kiši na jedan grad, al' ne i na drugi; jedno bi se polje nakvasilo, a drugo bi se - na koje ne pustih kiše - sasušilo. 030 AMO 004 008 Dva-tri grada lutahu tako u treći da piju vode, ali se ne mogoše napiti, pa ipak se ne obratiste k meni” - riječ je Jahvina. 030 AMO 004 009 “Udarah vas snijeću i medljikom, sasuših vam vrtove i vinograde, proždriješe vam skakavci smokve i masline, pa ipak se ne obratiste k meni” - riječ je Jahvina. 030 AMO 004 010 “Poslah na vas kugu poput kuge egipatske; mladiće vaše poklah mačem, a konji vam bjehu k'o plijen odvedeni; napunih vam nosnice smradom iz tabora vašega, pa ipak se ne obratiste k meni” - riječ je Jahvina. 030 AMO 004 011 “Obarah vas k'o što Bog obori Sodomu i Gomoru, bijaste k'o glavnja iz ognja istrgnuta, pa ipak se ne obratiste k meni” - riječ je Jahvina. 030 AMO 004 012 “Stog ću, Izraele, ovako s tobom postupiti, i jer ću tako s tobom postupiti, pripravi se, Izraele, da susretneš Boga svoga!” 030 AMO 004 013 Jer, gle, on sazda planine i stvori vjetar, otkriva čovjeku misao svoju, on tvori zoru i mrak, i penje se na vrh visova zemaljskih, Jahve, Bog nad Vojskama, njegovo je ime. 030 AMO 005 001 Počujte ovu riječ što je iznosim protiv vas, naricaljku, dome Izraelov: 030 AMO 005 002 Pade i više neće ustati djevica izraelska. Na tlu svojem ona leži, nikog da je digne. 030 AMO 005 003 Jer ovako govori Jahve Gospod domu Izraelovu: u gradu iz kojeg izlažaše tisuća, ostat će stotina, iz kojeg izlažaše stotina, ostat će ih deset. 030 AMO 005 004 Jer ovako govori Jahve domu Izraelovu: “Tražite i živjet ćete. 030 AMO 005 005 Ne tražite Betela, ne idite u Gilgal, ne putujte u Beer Šebu, jer će Gilgal bit odveden u izgnanstvo, a Betel će se prometnuti u ništa. 030 AMO 005 006 Tražite Jahvu i živjet ćete, il' će ko' oganj zahvatiti kuću Josipovu i sažeć' je, a u Betelu nikog da plamen ugasi.” 030 AMO 005 007 Jao onima koji pravdu pretvaraju u pelin, u prah bacaju poštenje! 030 AMO 005 008 On napravi Vlašiće i Štapce, on obrće mrak u zoru, a dan u najglušu noć. On saziva morske vode i valja ih preko lica zemlje. Jahve mu je ime. 030 AMO 005 009 Nenadano šalje pustoš na tvrđavu i utvrdi propast nosi. 030 AMO 005 010 Mrze čovjeka što na vratima pravdu dijeli i grde onog što zbori pošteno. 030 AMO 005 011 Stoga, jer gazite siromaha, dižući od njega porez u žitu - u kućama što ih sazdaste od tesanika nikad živjet' nećete; iz ljupkih vinograda što ih posadiste nikad nećete piti vina. 030 AMO 005 012 Jer znam mnoge vaše zločine, i vaše grijehe pregoleme: tlačite pravednika i primate mito, odbijajuć' siromaha na gradskim vratima. 030 AMO 005 013 Mudrac šuti u ovo vrijeme, jer vremena su tako zla. 030 AMO 005 014 Tražite dobro, a ne zlo, da biste živjeli, i da Jahve, Bog nad Vojskama, odista s vama bude kao što velite da jest. 030 AMO 005 015 Mrzite zlo, ljubite dobro, držite pravicu na gradskim vratima, pa će se možda Jahve, Bog nad Vojskama, smilovat' ostatku Josipovu. 030 AMO 005 016 Stog ovako govori Jahve, Bog nad Vojskama, Gospod: “Na svakom će trgu biti kuknjava, po svim će ulicama zapomagati: 'Jao! Jao!' Težake će sazvat' da jauču, narikače da nariču, 030 AMO 005 017 bit će jauk u svakom vinogradu, jer ću proći posred tebe” - veli Jahve. 030 AMO 005 018 “Jao vama što žudite za danom Jahvinim! Što će vam biti dan Jahvin? Tama, a ne svjetlost. 030 AMO 005 019 Bit će vam k'o onom što uteče lavljim raljama, a sretne ga medvjed; koji uđe u kuću i stavi ruku na zid, a ujede ga zmija. 030 AMO 005 020 Neće li dan Jahvin biti tama, a ne svjetlost? Mrklina, a ne sunčan sjaj? 030 AMO 005 021 Mrzim i prezirem vaše blagdane i nisu mi mile vaše svečanosti. 030 AMO 005 022 Paljenice kad mi prinosite, prinosnice mi vaše nisu mile, na pričesnice se od ugojenih telaca vaših i ne osvrćem. 030 AMO 005 023 Uklonite od mene dreku svojih pjesama, neću da slušam zvuke vaših harfa. 030 AMO 005 024 Pravda nek' poteče kao voda i pravica k'o bujica silna. 030 AMO 005 025 Prinosiste li mi žrtve i prinos u pustinji četrdeset godina, dome Izraelov? 030 AMO 005 026 Nosit ćete Sikuta, svoga kralja, i Kevana, boga svoga, likove što ih sebi napraviste, 030 AMO 005 027 dok vas budem odvodio onkraj Damaska,” govori Jahve - Bog nad Vojskama njemu je ime. 030 AMO 006 001 Jao bezbrižnima na Sionu i spokojnima na samarijskoj gori, nazvanima “prvina naroda”, kojima se obraća dom Izraelov. 030 AMO 006 002 Krenite u Kalnu i vidite, idite odande u Veliki Hamat, siđite u Gat filistejski. Jeste li bolji od tih kraljevstava? Je li im područje veće od vašega? 030 AMO 006 003 Mislite: daleko je kobni dan, a primičete vlast nasilja. 030 AMO 006 004 Ležeći na bjelokosnim posteljama, na počivaljkama izvaljeni, jedu janjad iz stada i telad iz staje; 030 AMO 006 005 deru se uza zvuk harfe, izumljuju glazbala k'o David, 030 AMO 006 006 piju vino iz vrčeva i mažu se najfinijim uljem, al' za slom Josipov ne mare. 030 AMO 006 007 Stog će prvi sad biti prognani; umuknut će veselje raskošnika. 030 AMO 006 008 Zakle se Gospod Jahve samim sobom - riječ je Jahve, Boga nad Vojskama: “Gnušam se oholosti Jakovljeve i mrzim dvorce njegove, predat ću grad i sve u njemu.” 030 AMO 006 009 Ako i deset ljudi ostane u jednoj kući, umrijet će. 030 AMO 006 010 Rođak će i spaljivač prionuti da iznesu kosti iz kuće; ako bi tko upitao onog u kutu kuće: “Je li još tko ostao s tobom?” on će odvratiti: “Ne! Pst! Jahvino se ime ne smije spomenuti.” 030 AMO 006 011 Jer, gle, Jahve zapovjedi, i velika se kuća ruši u komade, mala se kuća ori u komadiće. 030 AMO 006 012 Jure li konji po litici, ore li se more volovima, da vi pretvarate pravdu u otrov a plod pravednosti u pelin? 030 AMO 006 013 Vi se radujete Lo Dabaru kad velite: “Nismo li svojom snagom zauzeli Karnajim?” 030 AMO 006 014 “Ha, evo, dome Izraelov, dižem na te - riječ je Jahve, Boga nad Vojskama - narod što će vas tlačiti od Ulaza hamatskoga do Pustinjskog potoka.” 030 AMO 007 001 Evo što mi pokaza Jahve Gospod: gle, sazda skakavce kad otava poče nicati, otava nakon kraljevske kosidbe. 030 AMO 007 002 Kad izjedoše sav zemaljski usjev, rekoh: “Jahve Gospode, oprosti, molim te! Kako će Jakov preživjeti onako malen?” 030 AMO 007 003 I Jahve se stoga pokaja: “Neće biti”, reče Jahve. 030 AMO 007 004 Evo što mi pokaza Jahve Gospod: Gle, Jahve Gospod pozva oganj da kažnjava; već proždrije veliki Bezdan i uprav poče gutati polje. 030 AMO 007 005 A ja ću: “Stani, Jahve Gospode, molim te! Kako će Jakov preživjeti onako malen?” 030 AMO 007 006 I Jahve se stog pokaja: “Ni ovoga neće biti”, reče Jahve Gospod. 030 AMO 007 007 Evo što mi Jahve Gospod pokaza: gle, čovjek stoji na zidu, u ruci mu visak. 030 AMO 007 008 “Što vidiš, Amose?” - upita me Jahve. “Visak”, rekoh. Tada Gospod reče: “Evo, izmjerit ću viskom svoj narod izraelski; neću ga više štedjeti. 030 AMO 007 009 Razorit će se uzvišice Izakove, opustjeti svetišta izraelska, i s mačem ću ustati na kuću Jeroboamovu.” 030 AMO 007 010 Amasja, svećenik betelski, poruči izraelskom kralju Jeroboamu: “Amos se urotio protiv tebe usred doma Izraelova; zemlja ne može više podnijeti njegovih riječi. 030 AMO 007 011 Jer ovako on govori: 'Jeroboam će poginuti od mača, a Izrael će iz svoje zemlje u izgnanstvo.'” 030 AMO 007 012 Amasja reče Amosu: “Odlazi, vidioče! Bježi u zemlju Judinu, ondje jedi kruh i ondje prorokuj! 030 AMO 007 013 Ali u Betelu da više nisi prorokovao, jer ovo je kraljevsko svetište, kraljevski hram.” 030 AMO 007 014 “Nisam bio prorok ni proročki sin” - odgovori Amos Amasji - “bio sam stočar i gajio sam divlje smokve: 030 AMO 007 015 ali me Jahve uze od stada i Jahve mi reče: 'Idi, prorokuj mojemu narodu Izraelu.' 030 AMO 007 016 Sada čuj riječ Jahvinu. Ti veliš: 'Ne prorokuj protiv Izraela, ne proriči protiv doma Izakova.' 030 AMO 007 017 Zato ovako govori Jahve: 'Tvoja će žena bludničit' po gradu, sinovi tvoji i kćeri od mača će pasti, tvoja će se zemlja užetom razdijeliti, a ti ćeš umrijeti na nečistu tlu, i Izrael će otići u izgnanstvo iz svoje zemlje.'” 030 AMO 008 001 Evo što mi pokaza Jahve Gospod: gle, kotarica zrela ploda: 030 AMO 008 002 “Što vidiš, Amose?” - upita me. “Kotaricu zrela ploda”, rekoh. Tada mi Jahve reče: “Moj narod izraelski dozreo je za propast; neću ga više štedjeti. 030 AMO 008 003 I hramske će pjevačice jaukati toga dana - riječ je Jahve Gospoda - bit će mnoštvo trupla, svuda će se bacati.” 030 AMO 008 004 Slušajte ovo, vi što gazite potrebnika i satirete uboge u zemlji! 030 AMO 008 005 Kažete: “Kad li će mlađak proći, da prodamo žito, i subota, da tržimo pšenicu. Smanjujuć' efu, povećavajući šekel, da varamo krivim mjerama: 030 AMO 008 006 da kupimo siromaha za novac, potrebita za sandale, i da prodajemo otražak od žita. 030 AMO 008 007 Zakle se Jahve Ponosom Jakovljevim: “Dovijeka neću zaboraviti nijednoga vašeg djela.” 030 AMO 008 008 Neće l' se od toga zemlja potresti, protužiti svi njeni stanovnici, neće li se sva podići kao Nil, spustiti kao Rijeka egipatska? 030 AMO 008 009 “Toga ću dana - riječ je Jahve Gospoda - učiniti da sunce zapadne u podne, i pomračit ću zemlju u po bijela dana. 030 AMO 008 010 Okrenut ću svetkovine vaše u kuknjavu i sve vaše pjevanje u tužaljku; obući ću u kostrijet svako bedro, oćelavit ću svaku glavu. Bit će kao kad se tuži za jedincem, i što ostane, bit će kao dan gorčine.” 030 AMO 008 011 “Evo, dani dolaze - riječ je Jahve Gospoda - kad ću poslati glad na zemlju, ne glad kruha ni žeđ vode, već slušanja riječi Jahvine. 030 AMO 008 012 Tumarat će od mora do mora, od sjevera do istoka potucati se ištući riječ Jahvinu, ali je neće naći. 030 AMO 008 013 U onaj će dan obamirati od žeđi lijepe djevojke i mladići. 030 AMO 008 014 Koji se kunu Grijehom samarijskim i zaklinju se: 'Tako živ bio bog tvoj, Dane!' i: 'Tako živ bio Ljubimac tvoj, Beer Šebo!' oni će pasti i nikad ustati neće.” 030 AMO 009 001 Vidjeh Gospoda gdje stoji kraj žrtvenika i govori: “Udari u glavice stupova, neka se pragovi zatresu! Svima ću satrti glave, što ostane, pod mač ću udariti. Nijedan neće uteći, nitko se neće spasiti. 030 AMO 009 002 Zariju li se i u Podzemlje, iščupat će ih ruka moja. Popnu li se i na nebo, odande ću ih skinuti. (Sheol h7585) 030 AMO 009 003 Ako se sakriju i navrh Karmela, naći ću ih i pohvatati. Ako se od mog pogleda na dno morsko skriju, zapovjedit ću Zmaju da ih proždre. 030 AMO 009 004 Ako i u izgnanstvo odu pred neprijateljem, naredit ću maču da ih sasiječe; upravit ću oči na njih, ali na nesreću, ne na dobro.” 030 AMO 009 005 Jahve, Gospod nad Vojskama... on dodirne zemlju i ona se potrese, svi joj stanovnici protuže; diže se sva poput Nila i spušta k'o Rijeka egipatska. 030 AMO 009 006 On sazda sebi prijesto na nebesima, i svod svoj na zemlji osnova; on poziva morske vode i lijeva ih zemlji preko lica - Jahve mu je ime. 030 AMO 009 007 “Sinovi Izraelovi, niste li za me kao i Kušani” - riječ je Jahvina. “Ne izvedoh li ja Izraela iz zemlje egipatske, kao Filistejce iz Kaftora i Aramejce iz Kira?” 030 AMO 009 008 Gle, oči Jahve Gospoda uprte su na grešno kraljevstvo, izbrisat će ga s lica zemlje. “Ipak neću sasvim zatrti dom Jakovljev” - riječ je Jahvina. 030 AMO 009 009 “Jer, gle, zapovijed ću dati i rastresti dom Izraelov među sve narode, k'o što se trese žito u rešetu, da ni zrnce na zemlju ne padne. 030 AMO 009 010 Svi grešnici naroda moga od mača će pasti, svi koji kažu: 'Nije blizu i neće nas stići nesreća.'” 030 AMO 009 011 “U dan ću onaj podići raspalu kolibu Davidovu, zatvorit' joj pukotine, popraviti mjesta ruševna, opet je sazidati k'o u stara vremena, 030 AMO 009 012 da osvoje ostatak Edoma i svih naroda nad kojima je zazvano ime moje” - riječ je Jahve Gospoda, tvorca svega toga. 030 AMO 009 013 “Evo dolaze dani - riječ je Jahvina - kada će orač stizat' žeteoca, mastilac grožđa sijača, kad će planine procuriti mladim vinom i svi se bregovi prelijevati njime. 030 AMO 009 014 Okrenut ću sudbinu naroda moga Izraela: obnovit će gradove srušene i živjeti u njima, saditi vinograde i vino im piti, zasaditi vrtove i jesti njihov rod. 030 AMO 009 015 Posadit ću ih u zemlju njihovu i nikad se više neće iščupati iz zemlje koju im dadoh” - veli Jahve, Bog tvoj. # # BOOK 031 OBA Obadiah Obadija 031 OBA 001 001 Viđenje Obadijino. Ovako govori Jahve Gospod Edomu! Čuli smo vijest od Jahve, glasnik bi poslan k narodima: “Ustajte! Na nj u boj krenimo!” 031 OBA 001 002 “Jer gle, učinit ću te najmanjim među narodima, prezrenim veoma. 031 OBA 001 003 Uznositost srca tvoga zavela te, tebe što živiš u pećinama kamenim, u visoku stanu svojemu, i u srcu svome zboriš: 'Tko li će me na zemlju skinuti?' 031 OBA 001 004 Da se vineš k'o orao, gnijezdo sviješ među zvijezdama, i odande skinut ću te” - riječ je Jahvina. 031 OBA 001 005 “Dođu li k tebi lupeži il' kradljivci noćni, kako li ćeš biti oplijenjen! Neće li te okrasti po miloj volji? Dođu li trgači k tebi, zar će i pabirka ostaviti? 031 OBA 001 006 Kako li Edom bješe pretresen, skrivena mu skrovišta pretražena! 031 OBA 001 007 Do granica te potjeraše, svi te saveznici tvoji prevariše, nadvladaše te tvoji prijatelji! Oni što kruh tvoj jedu zamku ti staviše: 'Sasvim je bez uma!' 031 OBA 001 008 Neću li u dan onaj - riječ je Jahvina - uništit' mudraca u Edomu i razum iz gore Ezavljeve? 031 OBA 001 009 Ratnike tvoje, Temane, užas će spopasti, i posljednji će biti istrijebljen na gori Ezavljevoj.” “Za pokolj 031 OBA 001 010 i nasilje nad bratom svojim Jakovom sram će te pokriti i nestat ćeš zasvagda. 031 OBA 001 011 U dan onaj kad stajaše postrance, dok mu tuđinci blago odvodiše, dok stranci ulažahu na vrata njegova i ždrijeb bacahu za Jeruzalem, ti bijaše kao jedan od njih. 031 OBA 001 012 Ne naslađuj se bratu u dan nesreće njegove! Ne likuj nad sinovima judejskim u dan propasti njine! Ne razvaljuj usta u dan tjeskobni! 031 OBA 001 013 Ne provaljuj na vrata naroda moga u dan nesreće njegove! Ne naslađuj se njegovom propašću u dan nesreće njegove! Ne pružaj ruke na imanje njegovo u dan nesreće njegove! 031 OBA 001 014 Ne stoj na raskršćima da pobiješ njegove bjegunce! Ne izdaji preživjelih njegovih u dan tjeskobni!” 031 OBA 001 015 Jer blizu je Jahvin dan svima narodima! Dat će ti se milo za drago, tvoja će djela na tvoju glavu pasti. 031 OBA 001 016 “Jest, kako vi piste na svetoj mi gori, pit će svi narodi bez oduška, pit će i iskapiti - i bit će k'o da ih nigda bilo nije. 031 OBA 001 017 Al' na gori Sionu bit će spasenici - postat će sveta - i dom će Jakovljev baštiniti svoju baštinu. 031 OBA 001 018 Dom će Jakovljev biti oganj, dom Josipov plamen, dom Ezavljev strnjika. Potpalit će ga i proždrijeti, i od doma Ezavljeva nitko neće ostati” - riječ je Jahvina. 031 OBA 001 019 Žitelji negepski baštinit će goru Ezavljevu, žitelji Šefele zemlju filistejsku; baštinit će kraj Efrajimov i kraj samarijski, a Benjamin će baštiniti Gilead. 031 OBA 001 020 A izgnana nekoć vojska sinova Izraelovih baštinit će Kanaan sve do Sarfate; izgnanici jeruzalemski što su u Sefaradu baštinit će gradove negepske. 031 OBA 001 021 Izbavitelji će uzaći na goru Sion da sude gori Ezavljevoj. I tada će nastat' kraljevstvo Jahvino. # # BOOK 032 JON Jonah Jona 032 JON 001 001 Riječ Jahvina dođe Joni, sinu Amitajevu: 032 JON 001 002 “Ustani,” reče mu, “idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu, jer se zloća njihova popela do mene.” 032 JON 001 003 A Jona ustade da pobjegne u Taršiš, daleko od Jahve. Siđe u Jafu i nađe lađu što je plovila u Taršiš. Plati vozarinu i ukrca se da otplovi s njima u Taršiš, daleko od Jahve. 032 JON 001 004 Ali Jahve podiže na moru silan vjetar i nastade nevrijeme veliko na moru te mišljahu da će se lađa razbiti. 032 JON 001 005 Uplašiše se mornari; svaki zazva svoga boga, i da bi je olakšali, stadoše iz lađe bacati tovar što bijaše u njoj. Jona pak bijaše sišao na dno lađe, legao i zaspao tvrdim snom. 032 JON 001 006 Zapovjednik lađe pristupi mu i reče: “Što spavaš kao zaklan? Ustaj i prizivlji Boga svojega! Možda će nas se sjetiti Bog taj da ne poginemo.” 032 JON 001 007 Potom rekoše jedni drugima: “Hajde da bacimo ždrijeb da vidimo od koga nam dođe ovo zlo.” Baciše ždrijeb i pade ždrijeb na Jonu. 032 JON 001 008 Oni mu onda rekoše: “Kaži nam: zbog koga nas ovo zlo snađe, kojim se poslom baviš, odakle dolaziš, iz koje si zemlje i od kojega naroda?” 032 JON 001 009 On im odgovori: “Ja sam Hebrej, i štujem Jahvu, Boga nebeskoga, koji stvori more i zemlju.” 032 JON 001 010 Ljudi se uplašiše veoma i rekoše mu: “Što si to učinio!” Jer bijahu doznali da on bježi od Jahve - sam im je to pripovjedio. 032 JON 001 011 Oni ga zapitaše: “Što da učinimo s tobom da nam se more smiri?” Jer se more sve bješnje dizalo. 032 JON 001 012 On im odgovori: “Uzmite me i bacite u more, pa će vam se more smiriti, jer znam da se zbog mene diglo na vas ovo veliko nevrijeme.” 032 JON 001 013 Ljudi uzeše veslati ne bi li se primakli kopnu, jer se more sve bješnje dizalo protiv njih. 032 JON 001 014 Tad zazvaše Jahvu i rekoše: “Ah, Jahve, ne daj da poginemo zbog života ovoga čovjeka i ne svali na nas krv nevinu, jer ti si Jahve: činiš kako ti je milo.” 032 JON 001 015 I uzevši Jonu, baciše ga u more - i more presta bjesnjeti. 032 JON 001 016 Tada velik strah Jahvin obuze ljude te prinesoše žrtvu Jahvi i učiniše zavjete. 032 JON 001 017 Jahve zapovjedi velikoj ribi da proguta Jonu. Tri dana i tri noći ostade Jona u ribljoj utrobi. 032 JON 002 001 Iz utrobe riblje stade Jona moliti Jahvu, Boga svojega. 032 JON 002 002 On reče: “Iz nevolje svoje zavapih Jahvi, i on me usliša; iz utrobe Podzemlja zazvah, i ti si mi čuo glas. (Sheol h7585) 032 JON 002 003 Ti me baci moru u dubine, i voda me opteče. Sve poplave tvoje i valovi oboriše se na me. 032 JON 002 004 Pomislih: odbačen sam ispred očiju tvojih. Al' ipak oči upirem svetom Hramu tvojem. 032 JON 002 005 Vode me do grla okružiše, bezdan me opkoli. Trave mi glavu omotaše, 032 JON 002 006 siđoh do korijena planina. Nada mnom se zatvoriše zauvijek zasuni zemljini. Al' ti iz jame izvadi život moj, o Jahve, Bože moj. 032 JON 002 007 Samo što ne izdahnuh kad se spomenuh Jahve, i molitva se moja k tebi vinula, prema svetom Hramu tvojemu. 032 JON 002 008 Oni koji štuju isprazna ništavila milost svoju ostavljaju. 032 JON 002 009 A ja ću ti s pjesmom zahvalnicom žrtvu prinijeti. Što se zavjetovah, ispunit ću. Spasenje je od Gospoda.” 032 JON 002 010 Tada Jahve zapovjedi ribi i ona izbljuva Jonu na obalu. 032 JON 003 001 Riječ Jahvina dođe Joni drugi put: 032 JON 003 002 “Ustani,” reče mu, “idi u Ninivu, grad veliki, propovijedaj u njemu što ću ti reći.” 032 JON 003 003 Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Jahve zapovjedi. Niniva bijaše grad velik do Boga - tri dana hoda. 032 JON 003 004 Jona prođe gradom dan hoda, propovijedajući: “Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena.” 032 JON 003 005 Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega. 032 JON 003 006 Glas doprije do kralja ninivskoga: on ustade s prijestolja, skide plašt sa sebe, odjenu se u kostrijet i sjede u pepeo. 032 JON 003 007 Tada se po odredbi kralja i njegovih velikaša oglasi i objavi u Ninivi: “Ljudi i stoka, goveda i ovce da ne okuse ništa, ni da pasu, ni da vodu piju. 032 JON 003 008 Nego i ljudi i stoka da se pokriju kostrijeću, da glasno Boga zazivlju i da se obrati svatko sa svojega zlog puta i nepravde koju je činio. 032 JON 003 009 Tko zna, možda će se povratiti Bog, smilovati se i odustati od ljutoga svog gnjeva da ne izginemo?” 032 JON 003 010 Bog vidje što su činili: da se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bog zbog nesreće kojom im bijaše zaprijetio i ne učini. 032 JON 004 001 Joni bi veoma krivo i rasrdi se. 032 JON 004 002 I ovako se pomoli Jahvi: “Ah, Jahve, nisam li ja to slutio dok još u svojoj zemlji bijah? Zato sam htio prije pobjeći u Taršiš; jer znao sam da si ti Bog milostiv i milosrdan, spor na gnjev i bogat milosrđem i da se nad nesrećom brzo sažališ. 032 JON 004 003 Sada, Jahve, uzmi moj život, jer mi je bolje umrijeti nego živjeti.” 032 JON 004 004 Jahve odgovori: “Srdiš li se ti s pravom?” 032 JON 004 005 Jona iziđe iz grada i sjede s istoka gradu; načini ondje kolibu i sjede pod njom u hlad da vidi što će biti od grada. 032 JON 004 006 A Jahve Bog učini da izraste bršljan nad Jonom i pruži sjenu njegovoj glavi te da ga izliječi od zlovolje. Jona se bršljanu veoma obradova. 032 JON 004 007 Ali sutradan, u osvit zore, Bog zapovjedi crvu da podgrize bršljan, i on usahnu. 032 JON 004 008 Kad je ogranulo sunce, posla Bog vruć istočni vjetar; sunce je palilo glavu Joninu te je sasvim klonuo. Poželje umrijeti i reče: “Bolje mi je umrijeti nego živjeti.” 032 JON 004 009 Bog upita Jonu: “Srdiš li se s pravom zbog bršljana?” On odgovori: “Da, s pravom sam ljut nasmrt.” 032 JON 004 010 Jahve mu reče: “Tebi je žao bršljana oko kojega se nisi trudio, nego je u jednu noć nikao i u jednu noć usahnuo. 032 JON 004 011 A meni da ne bude žao Ninive, grada velikoga, u kojem ima više od sto i dvadeset tisuća ljudi koji ne znaju razlikovati desno i lijevo, a uz to i mnogo životinja!” # # BOOK 033 MIC Micah Mihej 033 MIC 001 001 Riječ Jahvina, upućena Miheju Morešećaninu u vrijeme Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih. Njegova viđenja o Samariji i o Jeruzalemu. 033 MIC 001 002 Čujte, narodi, vi svi! Slušaj, zemljo, i sve što te ispunja! Gospod Jahve protiv vas će svjedočiti - Gospod iz svetoga Hrama svojega! 033 MIC 001 003 Jer evo: Jahve izlazi iz svetoga mjesta svojega, silazi i hodi po visovima zemaljskim. 033 MIC 001 004 Gore se rastapaju pod njegovim koracima i doline rasijedaju kao vosak pred ognjem, kao voda što se razlijeva niz obronak. 033 MIC 001 005 Sve je to za zločinstvo Jakovljevo i za grijehe doma Izraelova. Koje je zločinstvo Jakovljevo? Nije li Samarija? Što su uzvišice Judine? Nije li Jeruzalem? 033 MIC 001 006 “Učinit ću od Samarije kamenu gomilu u polju, ledinu za vinograd. Zavaljat ću kamenje njezino u dolinu, otkrit ću joj temelje. 033 MIC 001 007 Razbit će se svi njeni kipovi, sva će joj se plaća bludnička ognjem spaliti, raskomadat ću sve njene idole, jer su od bludničke plaće nakupljeni, i opet će postati plaćom bludničkom.” 033 MIC 001 008 “Zato ću zakukati i zaridati, ići ću gol i bos, zavijat ću kao šakali, urlikat ću kao nojevi. 033 MIC 001 009 Jer njenoj rani nema lijeka, sve do Jude dopire, dotiče Vrata moga naroda, sve do Jeruzalema! 033 MIC 001 010 Ne objavljujte toga u Gatu, u Akonu nemojte plakati! U Bet Leafri valjajte se u prašini! 033 MIC 001 011 Odlazi sramotno, stanovnice šafirska! Iz svoga grada nije izašla stanovnica saananska! Bet Haesel iščupan je iz temelja, iz svojih čvrstih osnova. 033 MIC 001 012 Kako se može nadati sreći stanovnica marotska? Jer nesreća silazi od Jahve sve do vrata jeruzalemskih. 033 MIC 001 013 Upregni brze konje u bojna kola, stanovnice lakiška! To je bio početak grijeha Kćeri sionske, jer su se u tebi našla zločinstva Izraelova. 033 MIC 001 014 Zato ćeš dati otpusnicu Morešet Gatu, domovi će akzipski razočarati kraljeve izraelske. 033 MIC 001 015 Još ću ti dovesti osvajača, stanovnice mareška, stići će do Adulama slava Izraelova. 033 MIC 001 016 Čupaj kosu i ostriži se za milom djecom svojom! Postani ćelava kao orao lešinar, jer su izgnana daleko od tebe.” 033 MIC 002 001 Teško onima koji smišljaju nedjelo i snuju zlo na posteljama svojim! Kad svane dan, oni ga izvrše, jer je sila u njihovoj ruci. 033 MIC 002 002 Zažele li polja, otimaju ih, i kuće, uzimaju ih; čine nasilje čovjeku i kući njegovoj, vlasniku i posjedu njegovu. 033 MIC 002 003 Zato ovako govori Jahve: “Evo tome rodu smišljam zlo iz kojega nećete izvući vratova, niti ćete hoditi ponosito, jer će biti zlo vrijeme. 033 MIC 002 004 U onaj će vam se dan složiti rugalica, zapjevati tužaljka i reći: 'Propalo je! Posve smo opustošeni, baština je naroda moga otuđena i nitko da mu je vrati, naša polja podijeljena su odmetniku.' 033 MIC 002 005 Zato neće biti nikoga tko bi bacio kocku za dio tvoj u zboru Jahvinu.” 033 MIC 002 006 “Ne balite!” - bale oni - “Tako se ne bali! Sramota na nas neće pasti! 033 MIC 002 007 Zar će biti proklet dom Jakovljev? Zar je Jahve izgubio strpljivost? Zar on tako postupa? Nisu li riječi njegove ugodne Izraelu, narodu njegovu?” 033 MIC 002 008 Vi se sami dižete kao neprijatelji narodu mojemu. Čovjeku nezazornu vi otimate kabanicu, onome koji bez straha putuje ratne strahote dosuđujete. 033 MIC 002 009 Vi izgonite žene moga naroda iz njihovih milih domova; djeci njihovoj zauvijek oduzimate slavu koju sam im dao: 033 MIC 002 010 “Ustanite, idite! Ovo nije počivalište! Zbog nečistoće teško vas uže svezalo.” 033 MIC 002 011 Kad bi mogao biti nadahnut čovjek koji izmišlja ovu opsjenu: “Prorokujem ti vino i piće”, on bi bio prorok narodu ovome. 033 MIC 002 012 Svega ću te sabrati, Jakove, sakupit ću Ostatak Izraelov! Smjestit ću ih zajedno kao ovce u toru, kao stado na paši - neće se bojati nikoga. 033 MIC 002 013 Pred njima stupa rušilac: oni će se porušiti i ući, kroz vrata će proći i izaći; pred njima će ići njihov kralj, Jahve će biti na čelu. 033 MIC 003 001 Potom rekoh: “Čujte sada, glavari kuće Jakovljeve, suci doma Izraelova! Nije li na vama da znate što je pravo? Ali vi mrzite dobro, a ljubite zlo! 033 MIC 003 002 Vi ljudima derete kožu s tijela i meso s kosti njihovih. 033 MIC 003 003 Oni proždiru tijelo moga naroda i deru mu kožu, lome kosti. Oni ih komadaju kao u loncu, kao meso u punom kotlu! 033 MIC 003 004 Zato, oni će Jahvu zazivati, a on im neće odgovoriti. Sakrit će, u ono vrijeme, lice od njih zbog zločina koje su počinili.” 033 MIC 003 005 Ovako govori Jahve protiv prorokÄa koji moj narod zavode: “Ako imaju zalogaj u zubima, proglašuju: 'Mir!' Ali protiv onoga koji im ništa ne stavlja u usta naviještaju sveti rat. 033 MIC 003 006 Zato ćete imati noć mjesto vaših viđenja i tminu mjesto proricanja. Zaći će sunce tim prorocima i dan će za njih pomrčati. 033 MIC 003 007 Tada će se posramiti vidovnjaci i zblaniti vračari. Svi će oni pokriti gubice, jer odgovora Božjeg neće biti. 033 MIC 003 008 Ali ja sam pun snage i duha Jahvina, pun pravde i jakosti da objavim Jakovu opačinu njegovu, Izraelu njegov grijeh. 033 MIC 003 009 Čujte dakle ovo, glavari kuće Jakovljeve, suci doma Izraelova, vi kojima se pravda gadi te izvrćete sve što je ispravno! 033 MIC 003 010 Vi koji gradite Sion u krvi i Jeruzalem u zločinu! 033 MIC 003 011 Glavari njegovi sude prema mitu, svećenici njegovi poučavaju radi zarade, proroci njegovi bale za novac. A na Jahvu se oni pozivaju i govore: 'Nije li Jahve u našoj sredini? Neće na nas zlo navaliti.' 033 MIC 003 012 Poradi vas i vaše krivnje Sion će biti polje preorano, Jeruzalem ruševina, a Goru Doma prekrit će šuma.” 033 MIC 004 001 Dogodit će se na kraju danÄa: Gora Doma Jahvina bit će postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. 033 MIC 004 002 K njoj će se stjecat svi narodi, nagrnut će mnoga plemena i reći: “Hajde, uziđimo na goru Jahvinu, u Dom Boga Jakovljeva! On će nas naučit' svojim putovima, i hodit ćemo stazama njegovim. Jer će sa Siona Zakon izaći, riječ Jahvina iz Jeruzalema.” 033 MIC 004 003 On će upravljati mnogim pučanstvima i bit će sudac moćnim narodima. Svoje će mačeve prekovati u ralice, a svoja koplja u radne srpove. Narod na narod neće mača dizati niti će se više za rat vježbati. 033 MIC 004 004 Svaki će mirno živjeti pod lozom vinovom, pod smokvom svojom, i nitko ga neće plašiti. To rekoše usta Jahve nad Vojskama. 033 MIC 004 005 Jer svi narodi idu, svaki u ime boga svojega, a mi, mi idemo u imenu Jahve, Boga našega, uvijek i dovijeka. 033 MIC 004 006 “U onaj dan - riječ je Jahvina - sabrat ću hrome, okupiti raspršene i sve kojima sam zlo učinio. 033 MIC 004 007 Od hromih ću Ostatak učiniti, moćan narod od onih što su izgnani.” Tada će Jahve nad njima kraljevati na gori Sionu od sada i dovijeka. 033 MIC 004 008 I ti Kulo stadÄa, Ofele Kćeri sionske, opet će se tebi vratiti prijašnja vlast, kraljevstvo Kćeri jeruzalemske. 033 MIC 004 009 Zašto sada kukaš kuknjavom? Nema li kralja u tebi? Zar su savjetnici tvoji propali da te obuzimlju bolovi kao porodilju? 033 MIC 004 010 Savijaj se od boli i kriči, Kćeri sionska, kao žena koja porađa, jer ćeš sada iz grada izići i stanovati na polju. Do Babilona ti ćeš otići, ondje ćeš se osloboditi, ondje će te Jahve otkupiti iz šaka tvojih dušmana. 033 MIC 004 011 A sada se mnogi narodi protivu tebe sabraše. Oni govore: “Neka se obeščasti, neka se naše oči nasite Siona!” 033 MIC 004 012 Ali zamisli Jahvine oni ne znaju i ne razumiju namjere njegove: kao snoplje na gumnu on ih je sabrao. 033 MIC 004 013 Ustani! Ovrši žito, Kćeri sionska, jer ti pravim gvozden rog i mjedena kopita. I satrt ćeš mnoge narode; zavjetovat ćeš Jahvi blago njihovo i bogatstvo njihovo Gospodaru sve zemlje. 033 MIC 005 001 Utvrdi se sada, Tvrđavo! Opkoljeni smo i opsjednuti, palicom po licu udaraju Suca Izraelova. 033 MIC 005 002 A ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena. 033 MIC 005 003 Zato će ih Jahve ostaviti dok ne rodi ona koja ima roditi. Tada će se Ostatak njegove braće vratiti djeci Izraelovoj. 033 MIC 005 004 On će se uspraviti, na pašu izvodit' svoje stado silom Jahvinom, veličanstvom imena Boga svojega. Oni će u miru živjeti, jer će on rasprostrijeti svoju vlast sve do krajeva zemaljskih. 033 MIC 005 005 On - on je mir! Ako Asirci provale u našu zemlju, ako stupe u naše dvore, podići ćemo na njih sedam pastira, osam narodnih knezova. 033 MIC 005 006 Zemlju asirsku oni će mačem opasti, zemlju Nimrodovu sabljama. I on će nas osloboditi od Asiraca ako provale u našu zemlju, ako stupe na naše tlo. 033 MIC 005 007 Tada će Ostatak Jakovljev, među brojnim narodima, biti kao rosa koja od Jahve dolazi, kao kapljice kiše na travi koja ne čeka na čovjeka niti iščekuje sina čovječjeg. 033 MIC 005 008 Tada će Ostatak Jakovljev, među brojnim narodima, biti kao lav među šumskim zvijerima, kao lavić među ovčjim stadima: svaki put kad prolazi, on gazi nogama, razdire, i nitko da od njega izbavi. 033 MIC 005 009 Tvoja ruka neka se podigne na protivnike, svi tvoji neprijatelji bit će zatrti! 033 MIC 005 010 “U onaj dan - riječ je Jahvina - potamanit ću sve tvoje konje, uništiti tvoja bojna kola; 033 MIC 005 011 razorit ću po tvojoj zemlji svako naselje, porušiti sve tvoje tvrde gradove. 033 MIC 005 012 Zatrt ću iz tvoje ruke bajanje, vračara više nećeš imati; 033 MIC 005 013 i zatrt ću u tebi sve kipove i stupove kamene. I ti se više nećeš klanjati pred djelom ruku svojih. 033 MIC 005 014 Iskorijenit ću ašere iz tebe i razorit ću tvoje gradove. 033 MIC 005 015 U gnjevu, u bijesu, izvršit ću osvetu na narodima koji nisu slušali.” 033 MIC 006 001 Čujte, dakle, riječ koju govori Jahve: “Ustani! Povedi parnicu pred gorama, i neka bregovi čuju tvoj glas!” 033 MIC 006 002 Slušajte, gore, parnicu Jahvinu, čujte, temelji zemaljski, jer Jahve se parbi s narodom svojim, on se parniči s Izraelom: 033 MIC 006 003 “Narode moj, što sam ti učinio? Čime sam te zamorio? Odgovori mi. 033 MIC 006 004 Ja sam tebe izveo iz zemlje egipatske, izbavio te iz kuće ropstva; poslao sam pred tobom Mojsija, Arona i Mirjamu. 033 MIC 006 005 Narode moj, sjeti se sada: Što je bio naumio Balak, kralj moapski? Što je njemu odgovorio Bileam, sin Beorov? ...od Šitima do Gilgala, da poznaš pravedna djela Jahvina.” 033 MIC 006 006 “S čime ću doći pred Jahvu, hoću li pasti ničice pred Bogom Svevišnjim? Hoću li doći preda nj sa žrtvom paljenicom, s teocima od jedne godine? 033 MIC 006 007 Hoće li mu biti mile tisuće ovnova, tisuće tisuća potokÄa ulja? Treba li prinijeti sina prvorođenog zbog svoga zločina, plod svoje utrobe zbog grijeha koji sam počinio?” 033 MIC 006 008 “Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro, što Jahve traži od tebe: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi.” 033 MIC 006 009 Jahvin glas viče gradu: “Slušajte, vi plemenjaci i sabore gradski! 033 MIC 006 010 Zar mogu podnositi krivo stečeno blago i patvorenu efu prokletu? 033 MIC 006 011 Mogu li opravdati onoga koji se služi mjerom krivom, vrećom krivotvorenih utega? 033 MIC 006 012 Bogataši vaši puni su okrutnosti, stanovnici vaši laž govore, varljiv je jezik u njihovim ustima! 033 MIC 006 013 Zato sam te i ja počeo udarati, tamaniti zbog grijeha tvojih. 033 MIC 006 014 Jest ćeš, a nećeš se nasititi, gladan ćeš ostati; stavljat ćeš na stranu, a ništa nećeš sačuvati; ako što i sačuvaš, ja ću maču predati. 033 MIC 006 015 Sijat ćeš, ali nećeš žeti; tijestit ćeš maslinu, a ulja neće biti; gazit ćeš mošt, a vina nećeš piti. 033 MIC 006 016 Držiš se zakona Omrijevih i svih djela doma Ahabova, živiš po osnovama njihovim: učinit ću od tebe pustinju, od žitelja tvojih porugu, da nosite sramotu mnogih naroda.” 033 MIC 007 001 Teško meni! Postao sam kao žetelac ljeti, kao trgač poslije jematve: nema bobice grožđa da je pozobljem, nema smokve ranke za kojom žudim! 033 MIC 007 002 Vjernici su iščezli iz zemlje: nijednog pravednika među ljudima! Svi vrebaju za krvoprolićem, svaki svome bratu mrežu postavlja. 033 MIC 007 003 Njihove ruke za zlo su sposobne: glavar traži dar, sudac sudi prema poklonu, velikaš po svome hiru odlučuje. 033 MIC 007 004 I najbolji među njima je kao trn, najpravedniji kao drača živica. Iskušenje njihovo danas sa Sjevera dolazi, dolazi ura strave njihove. 033 MIC 007 005 Ne pouzdavajte se u bližnjega, ne vjerujte u prijatelja; pred onom koja s tobom dijeli postelju pazi da usta ne otvoriš. 033 MIC 007 006 Jer sin svoga oca zlostavlja, kćerka na majku ustaje, snaha na svoju svekrvu, svakome je dušmanin njegov ukućanin. 033 MIC 007 007 A ja, prema Jahvi ja sam zagledan, čekam na Boga koji spasava, Bog moj mene će uslišati. 033 MIC 007 008 Ne raduj se mome zlu, dušmanko moja, ako sam pao, ustat ću; ako boravim u tminama, Jahve je svjetlost moja. 033 MIC 007 009 Moram podnositi srdžbu Jahvinu, jer sam protiv njega sagriješio, sve dok on ne prosudi spor moj i izrekne pravdu; izvest će me na svjetlost, gledat ću pravednost njegovu. 033 MIC 007 010 Kada ga moja dušmanka ugleda, od stida će se pokriti ona koja mi je govorila: “Gdje je on, Jahve, tvoj Bog?” Moje će se oči naslađivati kad je ugledam: ona će biti zgažena kao blato na putu. 033 MIC 007 011 Dolazi dan kad će se sazidati tvoji bedemi! Toga dana nadaleko će se prostirati tvoje granice! 033 MIC 007 012 Toga dana dolazit će k tebi od zemlje asirske do Egipta, od Tira do Rijeke, od mora do mora, od gore do gore. 033 MIC 007 013 Zemlja će postat' pustinja zbog stanovnika svojih, zbog djela njihovih. 033 MIC 007 014 Pasi svoj narod svojom palicom, stado svoje baštine, koje osamljeno živi u šikarju, usred plodnih voćnjaka. Neka pase u Bašanu i Gileadu, kao u davne dane! 033 MIC 007 015 Kao u dane kad si izašao iz Egipta, pokaži nam čudesa! 033 MIC 007 016 Narodi će ih vidjeti i bit će posramljeni uza svu silu svoju; stavit će ruku na usta i uši će im oglušiti. 033 MIC 007 017 Lizat će prašinu kao zmija, kao gmazovi koji gmižu po zemlji. Izići će dršćući iz svojih jazbina, prestravljeni i ustrašeni pred tobom. 033 MIC 007 018 Tko je Bog kao ti koji prašta krivnju, koji grijeh oprašta i prelazi preko prekršaja Ostatka baštine svoje, koji ne ustraje dovijeka u svome gnjevu, nego uživa u pomilovanju? 033 MIC 007 019 Još jednom, imaj milosti za nas! Satri naše opačine, baci na dno mora sve grijehe naše! 033 MIC 007 020 Udijeli Jakovu vjernost svoju, dobrotu svoju Abrahamu, kako si se zakleo ocima našim od dana iskonskih. # # BOOK 034 NAH Nahum Nahum 034 NAH 001 001 Proročanstvo nad Ninivom. Knjiga viđenja Nahuma Elkošanina. 034 NAH 001 002 Jahve je Bog ljubomoran i osvetnik! Jahve se osvećuje, gospodar srdžbe! Jahve se osvećuje svojim protivnicima, ustrajan u gnjevu na neprijatelje. 034 NAH 001 003 Jahve je spor u gnjevu, ali silan u moći. Ne, Jahve neće pustiti krivca nekažnjena. U vihoru i oluji put je njegov, oblaci su prašina koju podižu njegovi koraci. 034 NAH 001 004 Prijeti moru i isušuje ga, presušuje sve rijeke. ...Bašan i Karmel uvenuli su, povenuli su pupoljci Libana! 034 NAH 001 005 Pred njim se gore potresaju, bregovi se ljuljaju, zemlja se pod njim provaljuje, krug zemaljski i sve što na njem stanuje. 034 NAH 001 006 Tko može izdržati pred bijesom njegovim? Tko će odoljeti pred gnjevnom srdžbom njegovom? Jarost se njegova kao vatra izlijeva i litice se pred njim kidaju. 034 NAH 001 007 Jahve je dobar onima koji se u njeg' uzdaju, on je okrilje u dan nevolje, poznaje one koji se njemu utječu 034 NAH 001 008 kada potopne vode poplave. Uništit će one koji se protiv njega podižu, progonit će svoje dušmane u najmrkliji mrak. 034 NAH 001 009 Što vi snujete protiv Jahve? On uništava do kraja; nevolja se neće dva puta podići. 034 NAH 001 010 Kao trnovita šikara i kao pijanci na pijanki, k'o suha slama bit će potpuno smlavljeni. 034 NAH 001 011 Iz tebe je potekao onaj koji snuje zlo protiv Jahve, savjetnik Belijala. 034 NAH 001 012 Jahve ovako govori: “Neka su spremni, neka mnogobrojni, bit će pokošeni, uništeni. Ako sam te ponizio, neću te odsada ponižavati. 034 NAH 001 013 A sada, razbit ću jaram koji te steže, raskidat ću tvoje okove.” 034 NAH 001 014 Protiv tebe Jahve naređuje: “Neće više biti roda tvoga imena, iz hrama tvojih bogova istrijebit ću likove rezane i livene, a od tvog groba ruglo ću učiniti.” 034 NAH 001 015 Gledajte, preko gora hrli glasnik, on naviješta: “Spasenje!” Svetkuj svoje blagdane, Judo, ispuni svoje zavjete, jer Belijal više neće prolaziti po tebi, on je sasvim zatrt. 034 NAH 002 001 Protiv tebe dolazi rušitelj. Postavi stražu na bedeme, gledaj na put, opaši bedra, saberi sve svoje snage. 034 NAH 002 002 Da, Jahve će obnoviti vinograd Jakovljev i vinograd Izraelov. Pljačkaši ih opljačkali, mladice im potrli. 034 NAH 002 003 Štitovi njegovih junaka crvene se, njegovi su ratnici u grimizu; ognjem blista čelik na njihovim bojnim kolima kad krenu u boj; konji im se propinju. 034 NAH 002 004 Po ulicama bjesne bojna kola, lete preko trgova; na pogled su baklje goruće; kao munje, samo sijevaju. 034 NAH 002 005 Pozivaju se borci odabrani, bacaju se u rovove, hrle brzo na bedeme, već je zaklon postavljen. 034 NAH 002 006 Vrata koja gledaju na Rijeku otvaraju se, strava je u palači. 034 NAH 002 007 Podižu, u izgnanstvo odvode Gospodaricu, robinjice njene cvile, tuguju kao golubice, u prsa se udaraju. 034 NAH 002 008 Niniva je nabujalo jezero, oni bježe pred vodom njezinom. “Zaustavite se, stanite!” Ali se nitko ne okreće. 034 NAH 002 009 “Grabite srebro! Grabite zlato!” Blagu kraja nema, obilje dragocjenosti! 034 NAH 002 010 Pljačkanje, haranje, razaranje! Srce zamire, koljena klecaju, u bedrima drhtavica, svima su lica poblijedjela. 034 NAH 002 011 Gdje je skrovište lavovima i log lavićima? Kad je lav izlazio, lavica je ostajala i lavovi mališani; plašio ih nitko nije. 034 NAH 002 012 Lav je grabio za svoje laviće, davio je za svoje lavice; svoje spilje punio je plijenom, svoja skrovišta lovinom. 034 NAH 002 013 “Evo me! Tebi!” - riječ je Jahve nad Vojskama. “Pretvorit ću u dim tvoja bojna kola, mač će poklati tvoje laviće. Istrijebit ću sa zemlje tvoja pljačkanja, i neće se više čuti povik tvojih glasnika.” 034 NAH 003 001 Teško gradu krvničkom, pun je laži, prepun grabeža, s pljačkanjem on ne prestaje! 034 NAH 003 002 Slušajte! Pucaju bičem! Slušajte! Štropot točkova! Konji upropanj, kola poskakuju. 034 NAH 003 003 Konjanici u stremenu, mačevi sjaju, koplja sijevaju ... gomile ranjenih, snopovi mrtvih, trupla unedogled, svuda se o truplo spotiče! 034 NAH 003 004 Eto plaće za razvrat bludnice, ljupke ljubaznice, vješte čarobnice koja je zavodila narode svojim razvratom i plemena svojim čaranjima. 034 NAH 003 005 “Evo me! Tebi!” - riječ je Jahve nad Vojskama. “Na tvoje lice podignut ću skute tvoje haljine, tvoju golotinju pokazat ću narodima, tvoju sramotu kraljevstvima. 034 NAH 003 006 Bacit ću na tebe smeće, osramotit ću te, izložiti na stup sramote. 034 NAH 003 007 Svaki koji te vidi, bježat će od tebe. Reći će: 'Niniva! Kakva razvalina!' Tko je može požaliti? Gdje joj naći tješitelje?” 034 NAH 003 008 Jesi li tvrđa od Tebe Amonove koja sjedi na rukavima Rijeke? Njezino predziđe bilo je more, njezini bedemi bile su vode. 034 NAH 003 009 Njezina snaga bila je Etiopija, Egipat; nije imala granica. Narodi Puta i Libije bili su joj pomoćnici. 034 NAH 003 010 A i ona je otišla u progonstvo, morala je ići u sužanjstvo; njezina nejaka djeca bila su razmrskana po svim raskršćima; za ugledne ljude njezine bacali su ždrijeb, svi njezini velikani okovani su lancima. 034 NAH 003 011 Tako ćeš i ti biti slomljena, bit ćeš svladana; tako ćeš i ti morati tražiti utočište pred dušmaninom. 034 NAH 003 012 Tvoje utvrde sve su kao smokvino stablo s urodom mladih smokava; kad se potrese stablo, smokve padaju u usta svakome koji ih želi jesti. 034 NAH 003 013 Gledaj svoj narod: sve je žensko u domu tvome; vrata tvoje zemlje širom se otvaraju neprijatelju; oganj je sažgao tvoje prijevornice. 034 NAH 003 014 Nacrpi vode za opsadu, utvrdi svoje bedeme, gnječi blato, gazi ilovaču, uzmi kalup za opeku. 034 NAH 003 015 A ipak će te oganj sažeći i mač potamaniti. Namnoži se kao kukci, namnoži se kao skakavci; 034 NAH 003 016 [16a] umnoži svoje trgovce da ih bude više nego zvijezda na nebu, 034 NAH 003 017 [17a] tvoje posade neka bude kao skakavaca, a tvojih pisara kao kobilica. Borave po zidovima kad je hladan dan. Sunce grane: [16b] kukci razvijaju krilašca i lete, [17b] i odlaze tko zna kamo. 034 NAH 003 018 Jao! Kako su zaspali tvoji pastiri, kralju asirski? Tvoji izabrani vojnici drijemaju, narod se tvoj raspršio po gorama, nitko ga više ne može sakupiti. 034 NAH 003 019 Tvojoj rani nema lijeka! Neizlječiva je tvoja ozljeda. Svi koji to saznaju plješću tvojoj razvalini. Tko nije bez sanka i prestanka osjećao na sebi tvoju okrutnost? # # BOOK 035 HAB Habakkuk Habakuk 035 HAB 001 001 Proroštvo koje vidje prorok Habakuk. 035 HAB 001 002 Dokle ću, Jahve, zapomagati, a da ti ne čuješ? Vikati k tebi “Nasilje!” a da ti ne spasiš? 035 HAB 001 003 Zašto mi nepravdu iznosiš pred oči, zašto gledaš ugnjetavanje? Pljačka je i nasilje preda mnom. Raspra je, razmirica bjesni! 035 HAB 001 004 Zakon je izgubio snagu, a pravda se ni načas ne pomalja. Da, zlikovac progoni pravednika, pravo je stoga izopačeno. 035 HAB 001 005 Obazrite se na narode, pogledajte, čudite se, zapanjite! Jer u vaše dane činim djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko ispriča. 035 HAB 001 006 Da! Evo dižem Kaldejce, narod divlji i naprasit što nadire širom zemlje da obitavališta otme tuđa. 035 HAB 001 007 On je strašan i jezovit, od njega samog izlazi njegovo pravo i njegov ponos. 035 HAB 001 008 Konji su mu brži od leoparda, hitriji od vukova uvečer; jahači mu poskakuju, stižu izdaleka, ustremljeni k'o orlovi da plijen proždru. 035 HAB 001 009 Svi će doći rad' grabeža, lica im žegu k'o istočni vjetar, grabe roblje kao pijesak! 035 HAB 001 010 Taj se narod kraljevima ruga, podsmjehuje knezovima, poigrava se svim utvrdama, nasipa zemlju i zauzima ih. 035 HAB 001 011 Tad se k'o vjetar okrenu i ode, zlikovac komu je snaga bog postala. 035 HAB 001 012 Nisi li od davnih vremena, Jahve, Bože moj, Sveče moj? Ti koji ne umireš! Ti si, Jahve podigao ovaj narod radi pravde, postavio ga, Stijeno, da kažnjava. 035 HAB 001 013 Prečiste su tvoje oči da bi zloću gledale. Ti ne možeš motriti tlačenja. Zašto gledaš vjerolomce, šutiš kad zlikovac ništi pravednijeg od sebe? 035 HAB 001 014 Postupaš s ljudima k'o s morskim ribama, k'o s gmazovima što nemaju gospodara! 035 HAB 001 015 On ih sve lovi na udicu, izvlači ih mrežom, pređom ih skuplja i tako se raduje i likuje. 035 HAB 001 016 Stog žrtvuje mreži svojoj, pali tamjan svojoj pređi jer mu pribavljaju zalogaj slastan, hranu pretilu. 035 HAB 001 017 Valja li, dakle, da neprestano poteže mač i kolje narod nemilice? 035 HAB 002 001 Stat ću na stražu svoju, postavit se na bedem, paziti što će mi reći, kako odgovorit na moje tužbe. 035 HAB 002 002 Tada Jahve odgovori i reče: “Zapiši viđenje, ureži ga na pločice, da ga čitač lako čita.” 035 HAB 002 003 Jer ovo je viđenje samo za svoje vrijeme: ispunjenju teži, ne vara; ako stiže polako, čekaj, jer odista će doći i neće zakasniti! 035 HAB 002 004 Gle: propada onaj čija duša nije pravedna, a pravednik živi od svoje vjere. 035 HAB 002 005 Bogatstvo je odista podmuklo! Ohol je i ne može počinuti tko ždrijelo razvaljuje k'o Podzemlje, tko je kao smrt nezasitan, tko sabire za se sve narode, tko kupi za se sva plemena! (Sheol h7585) 035 HAB 002 006 Zar mu se neće svi podrugivati, rugalicu i zagonetku spjevat' protiv njega? Reći će: Jao onom tko množi što nije njegovo (a dokle će?) i opterećuje se zalogama! 035 HAB 002 007 Neće li naglo ustat' vjerovnici tvoji, neće li se probuditi ljuti tvoji tlačitelji? Tada ćeš im plijen biti! 035 HAB 002 008 Jer si opljačkao mnoge narode, sav ostatak naroda opljačkat će tebe, jer si prolio krv ljudsku, poharao zemlju, grad i sve mu žitelje. 035 HAB 002 009 Jao onom tko otimačinu zgrće nepravednu kući svojoj, da visoko svije gnijezdo svoje i otkloni ruku zla! 035 HAB 002 010 Nanese sramotu kući svojoj: zatirući mnoga plemena, griješiš protiv sebe. 035 HAB 002 011 Jer iz samih zidova kamen kriči, a krovna mu greda odgovara. 035 HAB 002 012 Jao onom tko grad diže krvlju i tvrđavu zasnuje na nepravdi! 035 HAB 002 013 Nije li to, gle, od Jahve nad Vojskama da se narodi za oganj trude, puci nizašto muče? 035 HAB 002 014 Jer će se zemlja napuniti znanja o slavi Jahvinoj kao što vode prekrivaju more. 035 HAB 002 015 Jao onom tko bližnjeg navodi na piće, ulijeva otrov dok on pije da bi promatrao njegovu nagost! 035 HAB 002 016 Ti si pijan od sramote, ne od slave! Pij samo i pokazuj kapicu. Dolazi ti pehar iz desnice Jahvine i sramota na slavu tvoju! 035 HAB 002 017 Nasilje nad Libanonom tebe će prestraviti, pokolj zvijeri, jer si ljudsku krv prolio, poharao zemlju, grad i njegove žitelje. 035 HAB 002 018 Čemu koristi tesan lik da ga umjetnik teše? Čemu lijevan lik, lažno proroštvo, da se tvorac njegov u nj pouzdaje oblikujuć' nijeme kipove? 035 HAB 002 019 Jao onom tko komadu drva kaže: “Probudi se!” Kamenu nijemom: “Preni se!” On da prorokuje? Optočen može biti i zlatom i srebrom, ali nikakva daha životnog nema u njemu. 035 HAB 002 020 Ali je Jahve u svojem svetom Hramu: nek' zemlja sva zašuti pred njime! 035 HAB 003 001 Molitva. Od proroka Habakuka. Na način tužbalice. 035 HAB 003 002 Jahve, čuo sam za slavu tvoju, Jahve, tvoje mi djelo ulijeva jezu! Ponovi ga u naše vrijeme! Otkrij ga u naše vrijeme! U gnjevu se svojem smilovanja sjeti! 035 HAB 003 003 Bog stiže iz Temana, a Svetac s planine Parana! Veličanstvo njegovo zastire nebesa, zemlja mu je puna slave. 035 HAB 003 004 Sjaj mu je k'o svjetlost, zrake sijevaju iz njegovih ruku, ondje mu se krije (sila) 035 HAB 003 005 Kuga pred njim ide, groznica ga sustopice prati. 035 HAB 003 006 On stane, i zemlja se trese, on pogleda, i dršću narodi. Tad se raspadoše vječne planine, bregovi stari propadoše, njegove su staze od vječnosti. 035 HAB 003 007 Prestrašene vidjeh kušanske šatore, čadore što dršću u zemlji midjanskoj. 035 HAB 003 008 Jahve, planu li tvoj gnjev na rijeke ili jarost tvoja na more te jezdiš na svojim konjima, na pobjedničkim bojnim kolima? 035 HAB 003 009 Otkrivaš svoj luk i otrovnim ga strijelama sitiš. Bujicama rasijecaš tlo, 035 HAB 003 010 planine dršću kad te vide, navaljuje oblaka prolom, bezdan diže svoj glas. 035 HAB 003 011 Sunce uvis diže ruke, mjesec u obitavalištu svojem popostaje, pred blijeskom tvojih strijela, pred blistavim sjajem koplja tvoga. 035 HAB 003 012 Jarosno po zemlji koračaš, srdito gaziš narode. 035 HAB 003 013 Iziđe da spasiš narod svoj, da spasiš svog pomazanika; sori vrh kuće bezbožnikove, ogoli joj temelje do stijene. 035 HAB 003 014 Kopljima si izbo vođu ratnika njegovih, koji navališe da nas s radošću satru, kao da će potajice proždrijet' ubogoga. 035 HAB 003 015 Gaziš po moru s konjima svojim, po pučini silnih voda! 035 HAB 003 016 Čuo sam! Sva se moja utroba trese, podrhtavaju mi usne na taj zvuk, trulež prodire u kosti moje, noge klecaju poda mnom. Počinut ću kada dan tjeskobni svane narodu što nas sad napada. 035 HAB 003 017 Jer smokvino drvo neće više cvasti niti će na lozi biti ploda, maslina će uskratiti rod, polja neće donijeti hrane, ovaca će nestati iz tora, u oborima neće biti ni goveda. 035 HAB 003 018 Ali ja ću se radovati u Jahvi i kliktat ću u Bogu, svojem Spasitelju. 035 HAB 003 019 Jahve, moj Gospod, moja je snaga, on mi daje noge poput košutinih i vodi me na visine. Zborovođi. Na žičanim glazbalima. # # BOOK 036 ZEP Zephaniah Sefanija 036 ZEP 001 001 Riječ Jahvina upućena Sefaniji, sinu Kušija, sina Gedalijina, sina Amarjina, sina Ezekijina, u vrijeme Jošije, sina Amonova, kralja judejskoga. 036 ZEP 001 002 “Da, sve ću zbrisati s lica zemlje” - riječ je Jahvina! 036 ZEP 001 003 “Izbrisat ću ljude i zvijeri, ptice nebeske i ribe morske, učinit ću da padnu bezbožnici, istrijebit ću ljude s lica zemlje” - riječ je Jahvina! 036 ZEP 001 004 “Podignut ću ruku na Judu i na sve stanovnike Jeruzalema i istrijebit ću iz ovoga mjesta ostatak Baalov, ime služitelja idolskih sa svećenicima njegovim; 036 ZEP 001 005 one koji se klanjaju na krovovima vojsci nebeskoj, one koji se klanjaju pred Jahvom a zaklinju se Milkomom; 036 ZEP 001 006 one koji su se odmetnuli od Jahve, koji ne traže Jahvu i nimalo za nj ne mare.” 036 ZEP 001 007 Tišina pred Jahvom Gospodom, jer je dan Jahvin blizu! Da, Jahve je prigotovio žrtvu, posvetio je svoje uzvanike. 036 ZEP 001 008 “U dan žrtve Jahvine, kaznit ću knezove, sinove kraljeve, i sve koji se oblače na način tuđinski. 036 ZEP 001 009 Kaznit ću u taj dan sve koji preko praga poskakuju, koji Dom Gospodara svojega pune nasiljem i prijevarom.” 036 ZEP 001 010 “U onaj dan” - riječ je Jahvina - “vapaj će se podići od Ribljih vrata, urlici iz novog dijela grada, silna lomljavina sa brežuljaka. 036 ZEP 001 011 Kukajte, stanovnici makteški, jer je satrt sav narod kanaanski, zbrisani su svi mjerači srebra. 036 ZEP 001 012 I u to vrijeme pretražit ću Jeruzalem sa zubljama i pohodit ću kaznom ljude koji miruju na svojoj vinskoj droždini i u svom srcu govore: 'Jahve ne može učiniti ni dobro ni zlo.'” 036 ZEP 001 013 Blago njihovo bit će prepušteno pljački, njihove kuće pustošenju. Oni su gradili kuće - neće u njima stanovati; sadili su vinograde - iz njih vina neće piti. 036 ZEP 001 014 Blizu je dan Jahvin, veliki! Blizu je i žurno dolazi! Gorak je glas dana Jahvina: tada će i junak zajaukati. 036 ZEP 001 015 Dan gnjeva, onaj dan! Dan tjeskobe i nevolje! Dan užasa i pustošenja! Dan pomrčine i naoblake! Dan tmina i magluština! 036 ZEP 001 016 Dan trubljavine i bojne vike na gradove utvrđene i na visoka kruništa. 036 ZEP 001 017 “Prepustit ću ljude nevoljama i vrludat će kao slijepci (jer su protiv Jahve sagriješili), krv će se njihova prosuti kao prašina, njihova trupla bit će bačena kao smeće. 036 ZEP 001 018 Ni njihovo srebro ni njihovo zlato neće ih spasiti.” U dan gnjeva Jahvina oganj njegove revnosti svu će zemlju sažeći. Jer on će uništiti, zatrti sve stanovnike zemlje. 036 ZEP 002 001 Saberite se, skupite, narode bestidni 036 ZEP 002 002 prije nego budete izgnani kao pljeva koja se u dan rasprši, prije nego stigne na vas plamen i gnjev Jahvin, prije nego stigne na vas dan gnjeva Jahvina. 036 ZEP 002 003 Tražite Jahvu, svi skromni na zemlji, svi koji izvršavate odredbe njegove! Tražite pravdu, tražite poniznost: vi ćete možda biti zaštićeni u dan gnjeva Jahvina. 036 ZEP 002 004 Da, Gaza će postati pustinja, Aškelon pustoš. Ašdod u puklo podne bit će izgnan, Ekron iz temelja iščupan. 036 ZEP 002 005 Teško stanovnicima obale morske, narodu kretskome! Evo riječi Jahvine protivu vas: “Ja ću te poniziti, zemljo Filistejaca, uništit ću te, istrijebit ću sve tvoje stanovnike! 036 ZEP 002 006 I postat ćeš ispaša, pasište pastirsko i ograda za stado.” 036 ZEP 002 007 I taj kraj pripast će u dio Ostatku doma Judina; tu će oni izvoditi blago na pašu; uvečer se odmarati u kućama aškelonskim, jer će ih pohoditi Jahve, Bog njihov, i on će promijeniti sudbinu njihovu. 036 ZEP 002 008 Čuo sam uvredu Moabovu i podrugivanja sinova Amonovih kad su vrijeđali moj narod i ponosili se zemljištem svojim. 036 ZEP 002 009 “Zato, života mi moga!” - riječ je Jahve nad Vojskama, Boga Izraelova: “Moab će postati kao Sodoma i sinovi Amonovi kao Gomora: polje obraslo koprivom, hrpa soli pustoš dovijeka. Ostatak moga naroda oplijenit će ih, preostatak moga naroda zaposjest će ih.” 036 ZEP 002 010 To će biti cijena za njihovu oholost jer su se uznosili i rugali narodu Jahve nad Vojskama. 036 ZEP 002 011 Za njih će Jahve biti strašan: kad uništi sve bogove zemaljske, pred njim će se pokloniti - svaki na svojoj zemlji - svi otoci naroda. 036 ZEP 002 012 I vi, Etiopljani: “Vi ćete biti probijeni mojim mačem.” 036 ZEP 002 013 Zatim će svoju ruku dići protiv Sjevera i razrušit će zemlju asirsku, od Ninive će pustoš učiniti, suhu pustoš kao pustinja. 036 ZEP 002 014 Usred nje će stado ležati, zvijeri svakojake; čaplje i pelikani počivat će noću na glavicama stupova, sova će hukati na prozoru, gavran graktati na pragu. 036 ZEP 002 015 To li je veseli grad koji je stolovao u miru, koji je u svom srcu govorio: “Ja, i jedino ja!” Gledaj! Postade razvalina, brlog zvjerinji! Svi koji pokraj njega prolaze zvižde i mašu rukama. 036 ZEP 003 001 Teško nepokornom, okaljanom, nasilničkom gradu! 036 ZEP 003 002 On nikada nije čuo poziva, nikada nije prihvatio pouku; Jahvi on se nikada nije povjerio; svome Bogu nije se nikada približio. 036 ZEP 003 003 Njegovi su knezovi usred njega - lavovi koji riču; njegovi su suci - vuci večernji koji do jutra nisu kosti glodali; 036 ZEP 003 004 proroci su njegovi - razmetljivci, puki lažljivci, svećenici njegovi skvrne Svetište, krše Zakon. 036 ZEP 003 005 Usred njega, Jahve je pravedan - on ne čini nepravde; svako jutro iznosi svoju pravicu, u praskozorje ne izostaje; ali bezbožnik srama ne poznaje. 036 ZEP 003 006 “Uništio sam narode, razorena su kruništa kula njihovih, poharao sam njihove ulice: nema više prolaznika! Razoreni su njihovi gradovi: nema ljudi, nema stanovnika! 036 ZEP 003 007 Govorio sam: 'Ti ćeš se mene ipak bojati, prigrlit ćeš pouku; u njihovim očima ne mogu nestati toliki moji pohodi.' Ali ne! - oni su žurno pokvarili sva djela svoja. 036 ZEP 003 008 Zato mene čekajte - riječ je Jahvina - do dana kad ustanem kao tužilac; jer ja sam odredio da se sakupe narodi, da se saberu kraljevstva, da na vas gnjev svoj izlijem, svu gorčinu svoje srdžbe: u vatri moje ljubomore bit će sva zemlja sažgana. 036 ZEP 003 009 Dat ću narodima čiste usne, da svi mogu zazivati ime Jahvino i služiti mu jednodušno. 036 ZEP 003 010 S druge obale rijeka etiopskih prinosit će mi žrtvene darove moji štovaoci. 036 ZEP 003 011 U onaj dan nećeš se sramiti svih svojih nedjela koja si protiv mene počinio, jer ću ukloniti iz tebe tvoje ohole hvalisavce; i nećeš se više šepiriti na Svetoj gori mojoj, 036 ZEP 003 012 jer ću pustiti da u tebi opstane samo skroman i čedan narod, i u imenu Jahvinu tražit će okrilje 036 ZEP 003 013 Ostatak Izraelov. Oni neće više činiti nepravdu, neće više govoriti laži; u njihovim ustima neće se više naći jezik prijevarni. Moći će pasti i odmarati se, i nitko im neće smetati.” 036 ZEP 003 014 Klikći od radosti, Kćeri sionska, viči od veselja, Izraele! Veseli se i raduj se iz sveg srca, Kćeri jeruzalemska! 036 ZEP 003 015 Jahve te riješio tvoje osude, neprijatelje tvoje uklonio! Jahve, kralj Izraelov, u sredini je tvojoj! Ne boj se više zla! 036 ZEP 003 016 U onaj dan reći će se Jeruzalemu: “Ne boj se, Sione! Neka ti ne klonu ruke! 036 ZEP 003 017 Jahve, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, silni spasitelj! On će se radovati tebi pun veselja, obnovit će ti svoju ljubav, kliktat će nad tobom radosno 036 ZEP 003 018 kao u dan svečani. Odvratio sam od tebe nevolju da na sebi više ne nosiš sramotu. 036 ZEP 003 019 Evo svladavam sve tvoje tlačitelje. U ono vrijeme izbavit ću sve hrome, sabrat ću prognane, pribavit im hvalu i diku po svoj zemlji gdje ih sramota bijaše dopala. 036 ZEP 003 020 U ono vrijeme ja ću vas dovesti, u ono vrijeme ja ću vas sabrati! Tada ću vam dati hvalu i diku među narodima zemlje, kad okrenem vašu sudbinu pred vašim očima” - govori Jahve. # # BOOK 037 HAG Haggai Hagaj 037 HAG 001 001 Druge godine kralja Darija, šestoga mjeseca, prvoga dana u mjesecu, dođe riječ Jahvina preko proroka Hagaja Zerubabelu, sinu Šealtielovu, namjesniku judejskom, i Jošui, sinu Josadakovu, velikom svećeniku: 037 HAG 001 002 “Ovako govori Jahve nad Vojskama. Narod ovaj govori: 'Nije još došlo vrijeme da se opet sazda Dom Jahvin!' 037 HAG 001 003 Zato je došla riječ Jahvina preko proroka Hagaja: 037 HAG 001 004 A vama je vrijeme da stanujete u pokrivenim kućama, dok je ovaj Dom razvaljen. 037 HAG 001 005 I zato, ovako sada govori Jahve nad Vojskama: Razmotrite svoje putove! 037 HAG 001 006 Sijete mnogo, malo dovozite; jedete, a niste siti; pijete, a napojit' se ne možete; odijevate se, a nije vam toplo. Poslenik zarađuje plaću, a stavlja je u prodrt tobolac!” 037 HAG 001 007 Ovako govori Jahve nad Vojskama: “Razmotrite svoje putove! 037 HAG 001 008 Idite na goru, dovezite drva i podignite opet Dom; bit će mi to milo i proslavit ću se” - govori Jahve. 037 HAG 001 009 “Nadaste se obilju, a gle, malo je; što dovezete kući, ja otpuhnem. A zašto?” - riječ je Jahve nad Vojskama. “Zato što je Dom moj razvaljen, dok se svaki od vas brine za dom svoj. 037 HAG 001 010 Stog' je nebo uskratilo rosu, a zemlja uskratila usjeve. 037 HAG 001 011 Ja dozvah sušu na zemlju i gore, na žito i vino, na ulje i na sve što zemlja rađa, na ljude i stoku i na svaki trudno stečen plod.” 037 HAG 001 012 A Zerubabel, sin Šealtielov, i Jošua, sin Josadakov, veliki svećenik, i sav ostali narod poslušaše glas Jahve, Boga svojega, i riječi proroka Hagaja u onome radi čega ga Jahve njima posla: i narod se poboja Jahve. 037 HAG 001 013 Tada Hagaj, glasnik Jahvin, po Jahvinu nalogu ovako reče narodu: “Ja sam s vama” - riječ je Jahvina. - 037 HAG 001 014 Jahve probudi duh Zerubabelu, sinu Šealtielovu, namjesniku judejskom, i duh Jošui, sinu Josadakovu, velikom svećeniku, i duh svemu ostalom narodu te oni dođoše i prionuše na posao u Domu Jahve nad Vojskama, Boga svojega. 037 HAG 001 015 Bijaše to dvadeset i četvrtoga dana šestog mjeseca. 037 HAG 002 001 Druge godine kralja Darija, sedmoga mjeseca, dvadeset i prvoga dana u mjesecu, dođe riječ Jahvina preko proroka Hagaja: 037 HAG 002 002 “Reci ovako Zerubabelu, sinu Šealtielovu, namjesniku judejskom, i Jošui, sinu Josadakovu, velikom svećeniku, i ostalom narodu: 037 HAG 002 003 'Ima li još koga među vama koji vidje ovaj Dom u njegovoj staroj slavi? A kakva ga sada vi vidite? Prema onome, nije li to k'o ništa u vašim očima? 037 HAG 002 004 Budi, dakle, junak, Zerubabele - riječ je Jahvina - budi junak, Jošua, sine Josadakov, veliki svećeniče! Budi junak, narode sve zemlje - riječ je Jahvina. Na posao! Jer, ja sam s vama! - riječ je Jahve nad Vojskama! 037 HAG 002 005 Po obećanju što ga vama dadoh kad izađoste iz Egipta, duh moj posred vas ostaje. Ne bojte se!' 037 HAG 002 006 Jer ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Zamalo, i ja ću potresti nebesa i zemlju, i more i kopno. 037 HAG 002 007 Potrest ću sve narode da dođe blago svih naroda, i slavom ću napunit ovaj Dom' - kaže Jahve nad Vojskama. 037 HAG 002 008 'Moje je zlato, moje je srebro' - riječ je Jahve nad Vojskama. 037 HAG 002 009 'Slava ovoga drugog Doma bit će veća nego prvoga' - riječ je Jahve nad Vojskama. 'I na ovom ću mjestu dati mir' - riječ je Jahve nad Vojskama.” 037 HAG 002 010 Dvadeset i četvrtoga dana devetoga mjeseca, druge godine kralja Darija, dođe riječ Jahvina preko proroka Hagaja: 037 HAG 002 011 Ovako govori Jahve nad Vojskama. “Pitaj svećenike što kaže Zakon i reci: 037 HAG 002 012 'Kad bi tko u skutu svoje haljine nosio posvećeno meso, ili bi se skutom dotakao kruha, jela, vina, ulja ili kakve god hrane, bi li to postalo sveto?'” Svećenici odgovoriše: “Ne!” 037 HAG 002 013 Hagaj dalje upita: “Kad bi netko koji se onečistio dodirnuvši mrtvaca dotakao nešto od onoga, bi li to postalo nečisto?” Svećenici odgovoriše: “Bilo bi nečisto.” 037 HAG 002 014 Onda Hagaj ovako reče: “Takav je i ovaj puk, takav je ovaj narod preda mnom - riječ je Jahvina - takvo je svako djelo ruku njihovih, i sve što ovdje prinose: sve je nečisto!” 037 HAG 002 015 “A sada, promislite u srcu, od današnjega dana unapredak: Prije negoli se poče stavljati kamen na kamen u Jahvinu Svetištu, 037 HAG 002 016 kakvi ono bijaste? Dolažaste hrpi od dvadeset mjerica, a bješe ih samo deset! Dolažaste kaci da zahvatite pedeset mjerica, a bješe ih samo dvadeset! 037 HAG 002 017 Udarao sam snijeću, medljikom i grÓadom svako djelo vaših ruku, ali nikoga nema k meni” - riječ je Jahvina. 037 HAG 002 018 “Stoga dobro pripazite od današnjeg dana unapredak - od dvadeset i četvrtoga dana devetoga mjeseca, kad se stao graditi Hram Jahvin, pripazite dobro 037 HAG 002 019 ima li još žita u žitnici? Ni vinova loza ni smokva, ni mogranj ni maslina nisu rađali! Al' od ovog dana ja ću blagosloviti.” 037 HAG 002 020 Dvadeset i četvrtoga dana istoga mjeseca dođe riječ Jahvina Hagaju drugi put: 037 HAG 002 021 “Reci ovako Zerubabelu, namjesniku judejskom: 'Ja ću potresti nebesa i zemlju! 037 HAG 002 022 Oborit ću prijestolja kraljevstvima i uništit ću moć kraljevima naroda. Prevrnut ću bojna kola i one na njima, konji i konjanici njihovi bit će oboreni, past će od mača brata svojega.'” 037 HAG 002 023 “Toga dana” - riječ je Jahve nad Vojskama - “uzet ću te, Zerubabele, sine Šealtielov, slugo moja” - riječ je Jahvina - “i stavit ću te kao pečatnjak, jer tebe izabrah” - riječ je Jahve nad Vojskama. # # BOOK 038 ZEC Zechariah Zaharija 038 ZEC 001 001 Osmoga mjeseca druge godine Darijeve dođe riječ Jahvina proroku Zahariji, sinu Berekjinu, sinu Idonovu. 038 ZEC 001 002 “Jahve se teško razgnjevio na oce vaše! 038 ZEC 001 003 Zatim im reci: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Vratite se meni, i ja ću se vratiti vama' - riječ je Jahve nad Vojskama. 038 ZEC 001 004 'Ne budite poput svojih otaca koje su pozivali negdašnji proroci.' Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Vratite se sa zlih putova svojih i od zlih djela. Ali oni nisu slušali ni pazili na mene' - govori Jahve. 038 ZEC 001 005 Gdje su sad oci vaši? Zar će dovijeka živjeti proroci? 038 ZEC 001 006 Ali moje riječi i odredbe, koje sam naložio slugama svojim prorocima, nisu li stigle vaše oce? Oni se obratiše i priznaše: 'Jahve nad Vojskama učinio je s nama kako bijaše namislio učiniti prema našim putovima i našim djelima.'” 038 ZEC 001 007 Dvadeset i četvrtog dana, jedanaestoga mjeseca, a to je mjesec Šebat, druge godine Darijeve, dođe riječ Jahvina proroku Zahariji, sinu Berekjinu, sinu Idonovu. 038 ZEC 001 008 Imao sam noću viđenje. Gle, na riđanu čovjek jaše među mirtama koje imaju duboko korijenje, a iza njega konji riđi, smeđi i bijeli. 038 ZEC 001 009 Upitah: “Koji su ovi, gospodaru?” Anđeo koji je sa mnom govorio reče mi: “Ja ću ti pokazati koji su.” 038 ZEC 001 010 Čovjek koji stajaše među mirtama odgovori: “Ovo su oni koje je poslao Jahve da obilaze zemlju.” 038 ZEC 001 011 Oni se obratiše anđelu Jahvinu, koji stajaše među mirtama, i kazaše: “Obišli smo zemlju, i gle: sva zemlja počiva i miruje.” 038 ZEC 001 012 Tada progovori anđeo Jahvin i reče: “Jahve nad Vojskama, kada ćeš se već jednom smilovati Jeruzalemu i gradovima judejskim na koje se već sedamdeset godina ljuto srdiš?” 038 ZEC 001 013 A Jahve anđelu koji je govorio sa mnom odgovori utješnim riječima. 038 ZEC 001 014 I anđeo koji je govorio sa mnom reče mi: “Objavi ovo: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Ljubavlju ljubomornom gorim za Jeruzalem i za Sion, 038 ZEC 001 015 a velikim gnjevom plamtim na ohole narode, jer kad se ono malo rasrdih, oni prijeđoše mjeru.' 038 ZEC 001 016 Zato ovako govori Jahve: 'Vraćam se Jeruzalemu s milosrđem; opet će u njemu sagraditi Dom moj' - riječ je Jahve nad Vojskama - 'i opet će se u Jeruzalemu protezati uže mjeračko.' 038 ZEC 001 017 I ovo poruči: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Moji će se gradovi opet prelijevati obiljem, i Jahve će utješiti Sion, izabrati Jeruzalem.'” 038 ZEC 001 018 Podigoh oči i vidjeh. I gle: četiri roga. 038 ZEC 001 019 Upitah anđela koji je govorio sa mnom: “Što je ovo?” On mi odgovori: “To su rogovi koji su raznijeli Judu, Izraela i Jeruzalem.” 038 ZEC 001 020 Onda mi Jahve pokaza četiri kovača. 038 ZEC 001 021 A ja upitah: “Što su došli ovi raditi?” On mi odgovori: “Ono su rogovi koji su raznijeli Judu te se nitko više ne usuđuje dići glavu; a ovi su došli da ih zastraše i da slome rogove narodima koji podizahu rog na zemlju Judinu kako bi je raznijeli.” 038 ZEC 002 001 Podigoh oči i vidjeh. I gle: čovjek, a u ruci mu mjeračko uže. 038 ZEC 002 002 Upitah ga: “Kamo ideš?” Odgovori mi: “Da izmjerim Jeruzalem i da vidim koliko je širok a koliko dug.” 038 ZEC 002 003 I gle, anđeo koji je govorio sa mnom stajaše nepomično, a drugi mu iziđe u susret 038 ZEC 002 004 i reče mu: “Trči, reci onome mladiću ovako: Jeruzalem će biti kao otvoren grad radi mnoštva ljudi i stoke koji će biti u njemu. 038 ZEC 002 005 A ja ću mu - riječ je Jahvina - biti ognjen zid unaokolo i Slava njegova sred njega.” 038 ZEC 002 006 “Hej! Hej! Bježite iz zemlje sjeverne” - riječ je Jahvina - “jer u sva četiri vjetra nebeska razasuo sam vas” - riječ je Jahvina! 038 ZEC 002 007 “Hej, Sione, koji živiš kod kćeri babilonske, spasi se!” 038 ZEC 002 008 Ovako govori Jahve nad Vojskama, čija me Slava izaslala k narodima koji su vas opljačkali: “Tko vas dira, dira mi zjenicu oka. 038 ZEC 002 009 Gle, ruku dižem na njih da plijenom budu svojim robovima.” Znat ćete tako da me posla Jahve nad Vojskama! 038 ZEC 002 010 “Kliči i raduj se, kćeri sionska, jer evo, dolazim usred tebe prebivat' - riječ je Jahvina. 038 ZEC 002 011 U onaj dan mnogi će narodi uz Jahvu prionuti i bit će narod moj, a ja ću prebivati usred tebe.” Znat ćeš tako da me tebi posla Jahve nad Vojskama. 038 ZEC 002 012 I Judeja će biti baština Jahvina, njegov dio u Svetoj zemlji, i on će opet izabrati Jeruzalem. 038 ZEC 002 013 Tiho, ljudi svi, pred Jahvom, jer, evo, on ustaje iz svetoga Prebivališta svojega! 038 ZEC 003 001 Potom mi pokaza Jošuu, velikog svećenika, koji stajaše pred anđelom Jahvinim, i Satana, koji mu stajaše zdesna da ga tuži. 038 ZEC 003 002 Anđeo Jahvin reče Satanu: “Suzbio te Jahve, Satane! Suzbio te Jahve koji izabra Jeruzalem! Nije li on glavnja iz ognja izvučena?” 038 ZEC 003 003 A Jošua bijaše obučen u prljave haljine dok stajaše pred anđelom Jahvinim. 038 ZEC 003 004 Anđeo se obrati onima koji pred njim stajahu i reče im: “Skinite s njega te prljave haljine!” I reče mu: “Evo, skidam s tebe tvoju krivicu i odijevam te u dragocjenu haljinu!” 038 ZEC 003 005 I nastavi: “Stavite mu čist povez oko glave!” Oni mu staviše čist povez oko glave i odjenuše ga u dragocjene haljine u nazočnosti anđelovoj. 038 ZEC 003 006 I anđeo Jahvin upozori Jošuu: 038 ZEC 003 007 “Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Ako budeš mojim putovima hodio i mojih se pridržavao naredaba, ti ćeš biti upravitelj u Domu mojemu, čuvat ćeš moja predvorja i dat ću ti pristup među one koji ondje stoje. 038 ZEC 003 008 Poslušaj, dakle, Jošua, veliki svećeniče, ti i drugovi tvoji koji su oko tebe, jer vi ste ljudi znamenja! Evo, ja ću dovesti Izdanak, Slugu svojega, i uklonit ću opačinu ove zemlje u jedan dan. 038 ZEC 003 009 Jer evo kamena koji stavljam pred Jošuu: na tom je kamenu sedam očiju i u nj ću urezati natpis' - riječ je Jahve nad Vojskama. 038 ZEC 003 010 'U dan onaj' - riječ je Jahve nad Vojskama - 'pozivat ćete jedan drugoga pod lozu i pod smokvu.'” 038 ZEC 004 001 Anđeo koji je govorio sa mnom vrati se tad i probudi me kao čovjeka koji se oda sna budi. 038 ZEC 004 002 “Što vidiš?” - upita. Ja odgovorih: “Vidim, evo, svijećnjak, sav od zlata, s posudom za ulje vrh njega; i sedam je žižaka na svijećnjaku, sa sedam lijevaka za sedam žižaka što su na njemu. 038 ZEC 004 003 Dvije su masline kraj njega, jedna njemu zdesna, druga slijeva.” 038 ZEC 004 004 Obratih se anđelu koji je govorio sa mnom i upitah ga: “Što je to, gospodaru?” 038 ZEC 004 005 Anđeo koji je govorio sa mnom odgovori mi: “Zar ne znaš što je to?” Ja rekoh: “Ne, gospodaru.” 038 ZEC 004 006 [6a] On mi tad odgovori ovako: [6b]Evo riječi Jahvine Zerubabelu: “Ne silom niti snagom, već duhom mojim!” - riječ je Jahve nad Vojskama. 038 ZEC 004 007 Što si ti, goro velika? Pred Zreubabelom postaješ ravnica! On će izvući krunišni kamen uz poklike: “Hvala! Hvala za njega!” 038 ZEC 004 008 Dođe mi potom riječ Jahvina: 038 ZEC 004 009 Zerubabelove su ruke ovaj Dom utemeljile, njegove će ga ruke završiti. I vi ćete znati da me k vama poslao Jahve nad Vojskama. 038 ZEC 004 010 [10a] Jer, tko je prezreo dan skromnih početaka? Radovat će se kad vide olovni visak u ruci Zerubabelovoj. [10b] “Ovih sedam oči su Jahvine što strijeljaju po svoj zemlji.” 038 ZEC 004 011 Tad progovorih i zapitah ga: “Što su one dvije masline desno i lijevo od svijećnjaka?” 038 ZEC 004 012 Progovorih opet i upitah ga: “Što su one dvije maslinove grančice koje kroz dvije zlatne cijevi dolijevaju ulje?” 038 ZEC 004 013 On mi odgovori: “Zar ne znaš što je to?” Odvratih: “Ne, gospodaru!” 038 ZEC 004 014 On reče: “To su dva Pomazanika koji stoje pred Gospodarem sve zemlje.” 038 ZEC 005 001 Podigoh opet oči i vidjeh: leti svitak knjige. 038 ZEC 005 002 Anđeo me upita: “Što vidiš?” Odgovorih: “Vidim svitak knjige gdje leti: dužina joj je dvadeset lakata, a širina deset.” 038 ZEC 005 003 On mi tad reče: “To je prokletstvo koje će zahvatiti svu zemlju; odsad, svaki koji krade bit će po njem izgnan odavde i svaki koji krivo priseže bit će po njem odavde protjeran. 038 ZEC 005 004 Ja ću ga izvesti - riječ je Jahve nad Vojskama - da uđe u kuću lupežu i u kuću onome koji se krivo kune mojim imenom te da boravi usred njegove kuće i uništi je skupa s njenim drvljem i kamenjem.” 038 ZEC 005 005 Anđeo koji je govorio sa mnom iziđe i reče mi: “Podigni oči i pogledaj što se to pojavljuje.” 038 ZEC 005 006 Ja ga upitah: “Što je to?” On reče: “To se pojavljuje efa.” I nastavi: “To je opća pokvarenost na zemlji.” 038 ZEC 005 007 I gle, podiže se olovan poklopac i jedna žena sjedi usred efe. 038 ZEC 005 008 On reče: “To je zloća.” I gurnu je u efu i baci joj na otvor olovni poklopac. 038 ZEC 005 009 Podigavši oči, vidjeh: dvije žene izlaze s vjetrom u krilima, a krila im bijahu kao krila rode; one podigoše efu između zemlje i neba. 038 ZEC 005 010 Upitah tad anđela koji je govorio sa mnom: “Kamo odnose efu?” 038 ZEC 005 011 On mi odgovori: “Da joj sagrade hram u zemlji šinearskoj i da joj pripreme postolje na koje će je postaviti.” 038 ZEC 006 001 I podigoh oči i vidjeh: gle, četvera bojna kola izlaze između dviju gora; a gore bijahu od mjedi. 038 ZEC 006 002 U prvim kolima bijahu riđi konji; u drugim kolima crni konji; 038 ZEC 006 003 u trećim kolima bijeli konji, a u četvrtim kolima konji šareni. 038 ZEC 006 004 Obratih se anđelu koji je govorio sa mnom i upitah ga: “Što je to, gospodaru?” 038 ZEC 006 005 Anđeo mi odgovori ovako: “Ti kreću u četiri vjetra nebeska pošto su stajali pred Gospodarem sve zemlje. 038 ZEC 006 006 Riđani kreću u zemlju istočnu; vranci u zemlju sjevernu; bijelci kreću u zemlju zapadnu, a šarci kreću u zemlju južnu.” 038 ZEC 006 007 Krepko oni stupaju, nestrpljivi da obiđu zemlju. On im reče: “Idite, obiđite zemlju!” I oni krenuše obilaziti zemljom. 038 ZEC 006 008 On me zovnu i reče mi: “Vidi, oni koji su krenuli u sjevernu zemlju umirit će gnjev moj u zemlji sjevernoj.” 038 ZEC 006 009 I dođe mi riječ Jahvina: 038 ZEC 006 010 “Uzmi prinose od izgnanika - od Heldaja, Tobije i Jedaje - i pođi danas i uđi u dom Jošije, sina Sefanijina, koji je došao iz Babilona. 038 ZEC 006 011 Uzmi srebra i zlata, načini krunu i stavi na glavu Jošui, sinu Josadakovu, velikom svećeniku. 038 ZEC 006 012 I reci mu: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Evo čovjeka komu je ime Izdanak; ispod njega će proklijati i on će sazdati Svetište Jahvino. 038 ZEC 006 013 On će sazdati Svetište Jahvino i proslaviti se. On će sjediti i vladati na prijestolju. A do njega će na prijestolju biti svećenik. Sklad savršen bit će među njima. 038 ZEC 006 014 A kruna neka ostane u Jahvinu Svetištu za spomen Heldaju, Tobiji, Jedaji i Jošiji, sinu Sefanijinu. 038 ZEC 006 015 I oni koji su daleko doći će i sazdat će Svetište Jahvino. Znat ćete tako da me Jahve nad Vojskama k vama poslao.' To će se zbiti ako zaista poslušate glas Jahve, Boga svojega.” 038 ZEC 007 001 Četvrte godine kralja Darija, četvrtoga dana devetoga mjeseca, Kisleva, dođe riječ Jahvina Zahariji. 038 ZEC 007 002 Betel je naime poslao Sar-Esera i Regem-Meleka s njihovim ljudima da mole lice Jahvino 038 ZEC 007 003 i da pitaju svećenike u Domu Jahve nad Vojskama i proroke: “Hoćemo li plakati petoga mjeseca i postiti, kao što činimo već tolike godine?” 038 ZEC 007 004 Tada mi dođe riječ Jahve nad Vojskama: “Reci svemu puku zemlje i svećenicima: 038 ZEC 007 005 'Kad postite i naričete petoga i sedmoga mjeseca već sedamdeset godina, zar meni postite? 038 ZEC 007 006 A kad jedete i pijete, zar sebi ne jedete i pijete? 038 ZEC 007 007 Nisu li to propisi koje je Jahve objavio preko negdašnjih proroka kada Jeruzalem bijaše naseljen i miran kao i gradovi oko njega i kada bijaše napučen Negeb i Šefela?'” 038 ZEC 007 008 Riječ Jahvina dođe Zahariji: 038 ZEC 007 009 “Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Sudite istinito i budite dobrostivi i milosrdni jedni drugima. 038 ZEC 007 010 Ne tlačite udovu ni sirotu, ni došljaka ni uboga, i ne snujte u srcu pakosti jedan prema drugom.' 038 ZEC 007 011 Ali oni ne htjedoše poslušati, već prkosno okrenuše leđa; zatisnuše uši da ne bi čuli; 038 ZEC 007 012 otvrdnuše srcem kao kremen, da ne bi čuli Zakon i riječi koje im je slao Jahve nad Vojskama, svojim duhom, preko drevnih proroka. I Jahve nad Vojskama silno se tad razgnjevi. 038 ZEC 007 013 I zato, kao što je on zvao a oni ga ne slušaše, tako su sad oni zvali a ja ih nisam slušao - riječ je Jahve nad Vojskama. 038 ZEC 007 014 I razmeo sam ih među sve narode kojih ne poznavahu, a zemlja iza njih bi opustošena, te nitko nije njome prolazio niti se vraćao. Tako su zemlju blagostanja obratili u pustoš!” 038 ZEC 008 001 I dođe mi riječ Jahvina: 038 ZEC 008 002 “Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Ljubavlju ljubomornom za Sion izgaram i gnjevom velikim plamtim za nj! Vraćam se u Sion, prebivati hoću sred Jeruzalema.' 038 ZEC 008 003 Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Jeruzalem će se zvati Gradom vjernosti i Gorom Jahve nad Vojskama, Gorom svetosti.' 038 ZEC 008 004 Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Starci i starice opet će posjedati po trgovima jeruzalemskim, svatko sa štapom u ruci zbog starosti prevelike. 038 ZEC 008 005 A gradski će se trgovi ispuniti dječacima i djevojčicama koji će se igrati na njegovim trgovima.' 038 ZEC 008 006 Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Ako to bude čudo u očima Ostatka u dane one, zar će to biti čudo i u mojim očima' - riječ je Jahve nad Vojskama. 038 ZEC 008 007 Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Evo spasit ću svoj narod iz zemlje istočne i iz zemlje sunčanog zapada. 038 ZEC 008 008 Ja ću ih dovesti da se nastane usred Jeruzalema. I bit će mi narod a ja ću im biti Bog u vjernosti i pravdi.' 038 ZEC 008 009 Ovako Govori Jahve nad Vojskama: 'Neka ojačaju ruke vama koji ovih dana slušate riječi ove iz usta proroka koji prorokuje od dana kada bjehu položeni temelji Domu Jahve nad Vojskama da bi se opet sagradilo Svetište. 038 ZEC 008 010 Jer, prije ovih dana ne bijaše nadnice za čovjeka niti nadnice za živinče; niti bijaše mira od neprijatelja onome koji je izlazio ni onome koji je dolazio; puštao sam ljude jedne protiv drugih. 038 ZEC 008 011 Ali sada, neću biti prema Ostatku ovog naroda kao minulih dana - riječ je Jahve nad Vojskama - 038 ZEC 008 012 nego ću posijati mir: loza će roditi grožđem, zemlja će davati usjeve, a nebo će davati rosu svoju. Sve ću to dati Ostatku ovoga naroda. 038 ZEC 008 013 I kao što bijaste prokletstvo među narodima, dome Judin i dome Izraelov, tako ću vas spasiti da budete blagoslovom! Ne bojte se, nek' vam jake budu ruke!' 038 ZEC 008 014 Jer ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Kao što bijah namislio unesrećiti vas kada su me razgnjevili oci vaši - govori Jahve nad Vojskama - i nisam se pokajao, 038 ZEC 008 015 tako, promijenivši naum, u ove dane mislim usrećiti Jeruzalem i dom Judin. Ne bojte se! 038 ZEC 008 016 A ovo vam je činiti: Govorite istinu jedan drugom; sudite istinito i miroljubivo na vratima gradskim! 038 ZEC 008 017 Ne snujte jedan drugome zlo u srcu; ne ljubite lažnu kletvu. Jer sve to ja mrzim' - riječ je Jahvina!” 038 ZEC 008 018 Dođe mi riječ Jahve nad Vojskama: 038 ZEC 008 019 “Ovako govori Jahve nad Vojskama: Post četvrtoga, post petoga, post sedmoga i post desetoga mjeseca postat će za Dom Jahvin radost, veselje i veseli blagdani. Ali ljubite istinu i mir!” 038 ZEC 008 020 “Ovako govori Jahve nad Vojskama: Još će dolaziti narodi i stanovnici mnogih gradova. 038 ZEC 008 021 Stanovnici jednoga grada ići će u drugi govoreći: 'Hajde da idemo moliti lice Jahvino i tražiti Jahvu nad Vojskama!' Ići ću i ja! 038 ZEC 008 022 I doći će mnogi puk i moćni će narodi tražiti Jahvu nad Vojskama u Jeruzalemu i moliti lice Jahvino. 038 ZEC 008 023 Ovako govori Jahve nad Vojskama! U one će dane deset ljudi od naroda svih jezika hvatati jednog Židova za skut govoreći: 'Idemo s vama, jer čusmo da je s vama Bog.'” 038 ZEC 009 001 Proroštvo. Riječ Jahvina. Jahve prolazi zemljom Hadraka, Damask mu je počivalište; jer Jahvini su gradovi Arama i sva plemena Izraela. 038 ZEC 009 002 Hamat također, koji s njim graniči, 038 ZEC 009 003 i Tir i Sidon, tako mudar. Tir podiže tvrde bedeme, zgrnu srebra kao prašine i zlata kao blata s ulica. 038 ZEC 009 004 Al' evo, Gospod će ga osvojiti, survati u more moć njegovu, a njega će progutati oganj. 038 ZEC 009 005 Vidjet će to Aškelon i prestrašiti se, a Gaza sva će uzdrhtati, i Ekron, jer ga nada prevari: nestat će kralja iz Gaze, Aškelon će pust ostati, 038 ZEC 009 006 u Ašdodu stanovat će kopilad! Zatrt ću ponos Filistejaca, 038 ZEC 009 007 uklonit ću im krv iz usta i gnusobu iz zuba. I oni će pripasti Bogu našem i bit će kao jedna obitelj u Judeji, a Ekron će biti kao Jebusejac. 038 ZEC 009 008 Uz Dom svoj utaborit ću se kao straža, protiv onih koji odlaze i dolaze; tlačitelj neće više ovud prolaziti, jer njegovu sam uvidio bijedu. 038 ZEC 009 009 Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu. 038 ZEC 009 010 On će istrijebit' kola iz Efrajima i konje iz Jeruzalema; on će istrijebit' luk ubojni. On će navijestit' mir narodima; vlast će mu se proširit' od mora do mora i od Rijeke do rubova zemlje. 038 ZEC 009 011 A i tebi, zbog krvi tvoga Saveza, vratit ću sužnje tvoje iz jama bezvodnih. 038 ZEC 009 012 Vratite se u Tvrđavu, izgnanici puni nade, još danas - ja navješćujem - dvostruko ću ti uzvratiti. 038 ZEC 009 013 Jer, Judu sam kao luk napeo, a Efrajimom luk naoružao: tvoje ću, o Sione, zavitlat' sinove - protiv sinova tvojih, o Javane - i učinit ću te kao mač junaka. 038 ZEC 009 014 Nad njima tad će se pojaviti Jahve i kao munja letjet će mu strijela. Jahve Gospod u rog će zatrubit', hodit će na južnim vihorima. 038 ZEC 009 015 Jahve nad Vojskama zakrilit će ih i oni će gaziti nogama kamenje praćaka, pit će krv kao da je vino, napojit' se kao škropilo, kao uglovi na žrtveniku. 038 ZEC 009 016 Jahve Bog njihov spasit će ih u dan onaj; kao stado on će pasti narod svoj; kao drago kamenje krune oni će blistat' u zemlji njegovoj. 038 ZEC 009 017 Ah, kako li će sretan, kako lijep biti! Od žita će rasti mladići, a od slatkog vina djevice. 038 ZEC 010 001 Tražite od Jahve dažda u vrijeme proljetno! Jahve stvara munje i daje kišu; čovjeku kruh daje, a stoci travu. 038 ZEC 010 002 Lažno bajaju kumiri, prijevaru vide gatari, obmanu govore snovi, varljivu utjehu daju, zato kao stado blude ljudi, lutaju jer nemaju pastira. 038 ZEC 010 003 Moj je gnjev planuo na pastire, i ja ću kaznom pohodit jarce. Da, Jahve nad Vojskama pohodit će stado svoje, dom Judin. I učinit će da budu k'o gizdav konj u boju: 038 ZEC 010 004 od njega će poteći kamen zaglavni, klin šatorski, od njega ubojit luk, od njega sve vođe. 038 ZEC 010 005 Bit će zajedno kao junaci što u boju gaze kao po blatu uličnom; vojevat će, jer Jahve je s njima, i osramotit će one koji konje jašu. 038 ZEC 010 006 “Ojačat ću dom Judin, spasiti dom Josipov. Opet ću ih naseliti, žao mi ih, i bit će kao da ih nisam odbacio, jer ja sam Jahve, Bog njihov - uslišat ću ih.” 038 ZEC 010 007 Efrajimci bit će kao junaci i radostit će im se srce kao od vina: vidjet će sinove svoje i veseliti se, u Jahvi će klicati srce njihovo. 038 ZEC 010 008 “Zazviždat ću im i sabrati ih, jer ja sam ih izbavio, bit će opet brojni kao što bjehu. 038 ZEC 010 009 Rasijao sam ih među narode, ali će se oni u zemljama dalekim spomenuti mene, poučit će svoje sinove, i oni će se vratiti. 038 ZEC 010 010 Vratit ću ih iz zemlje egipatske, sabrat ću ih iz Asirije i dovest ih u zemlju gileadsku i na Libanon, i neće biti dosta mjesta za njih.” 038 ZEC 010 011 Prijeći će more egipatsko, jer on će udariti valove morske, sve dubine Nila presahnut će. Bit će oboren ponos Asirije, oduzeto žezlo Egiptu. 038 ZEC 010 012 U Jahvi će biti snaga njihova, njegovim će se oni proslavit imenom - riječ je Jahvina. 038 ZEC 011 001 Otvori vrata, Libanone, nek' ti oganj sažeže cedrove! 038 ZEC 011 002 Kukaj, čempresu, jer pade cedar, jer su mogućnici upropašteni! Kukajte, hrastovi bašanski, jer posječena je šuma najgušća. 038 ZEC 011 003 Čuj jauk pastira, opustošen je sjaj njihov! Čuj riku lavića, opustošen je ponos jordanski! 038 ZEC 011 004 Ovako mi reče Jahve: 038 ZEC 011 005 “Pasi ovce klanice! Kupci ih njihovi kolju nekažnjeno, a koji ih prodaju, govore: 'Blagoslovljen bio Jahve, obogatio sam se!' i pastiri ih njihovi ne štede. 038 ZEC 011 006 Ni ja više neću štedjeti žitelja zemlje - riječ je Jahve nad Vojskama - nego: predajem, evo, svakoga u ruke njegova bližnjega i u ruke kralja njegova; i oni će pustošiti zemlju, a ja neću izbavljati iz ruku njihovih.” 038 ZEC 011 007 Stadoh pasti ovce klanice za trgovce ovcama te uzeh dva štapa: jedan nazvah Naklonost, drugi Sveza. Tako sam pasao stado. 038 ZEC 011 008 I u jednom mjesecu odbacih tri pastira. Ali mi i ovce dojadiše, omrznuh im. 038 ZEC 011 009 Tad rekoh: “Neću vas više pasti! Koja mora uginuti, nek' ugine! Koja mora nestati, nek' nestane! A koje ostanu, neka jedna drugoj meso prožderu!” 038 ZEC 011 010 Tad uzeh svoj štap Naklonost i slomih ga da raskinem Savez svoj što ga bijah sklopio sa svim narodima. 038 ZEC 011 011 I on se raskinu onog dana, i trgovci ovcama koji su to gledali doznaše da je to bila riječ Jahvina. 038 ZEC 011 012 Rekoh im tad: “Ako vam je to dobro, dajte mi plaću; ako nije, nemojte.” Oni mi odmjeriše plaću: trideset srebrnika. 038 ZEC 011 013 A Jahve mi reče: “Baci u riznicu tu lijepu cijenu kojom su me procijenili!” Ja uzeh trideset srebrnika i bacih u riznicu u Domu Jahvinu. 038 ZEC 011 014 Onda slomih i svoj drugi štap, Svezu - da raskinem bratstvo između Jude i Izraela. 038 ZEC 011 015 I reče mi Jahve: “Uzmi još opremu bezumna pastira, 038 ZEC 011 016 jer, evo, podići ću jednoga bezumnog pastira u ovoj zemlji: za izgubljene on se neće brinuti, zalutale neće tražiti, ranjene neće vidati, iscrpljene neće nositi, nego će jesti meso od pretilih i papke im otkidati. 038 ZEC 011 017 Teško pastiru opakom koji stado ostavlja! Neka mu mač stigne ruku i desno oko! Nek' mu desnica sasvim usahne, oko desno sasvim potamni!” 038 ZEC 012 001 Proroštvo. Besjeda Jahvina o Izraelu. Govori Jahve koji razape nebesa, utemelji zemlju i stvori dah čovjeku u grudima: 038 ZEC 012 002 “Evo, učinit ću Jeruzalem čašom opojnom svim narodima uokolo - za opsade Jeruzalema. 038 ZEC 012 003 U onaj dan učinit ću Jeruzalem teškim kamenom svim narodima: svi koji ga budu dizali teško će se izraniti, a skupit će se na nj svi narodi zemlje. 038 ZEC 012 004 U onaj dan - riječ je Jahvina - udarit ću sve konje strahom, a njine jahače mahnitošću. Ali nad domom Judinim otvorit ću oči, a sljepilom ću udariti sve konje narodÄa. 038 ZEC 012 005 Tada će u srcu reći plemena Judina: 'Snaga je Jeruzalemaca u Jahvi nad Vojskama, Bogu njihovu!' 038 ZEC 012 006 U onaj dan učinit ću da plemena Judina budu kao žeravnica užarena na drvlju, kao baklja upaljena na snoplju: i proždirat će zdesna i slijeva sve narode uokolo. A Jeruzalem će i dalje stajati na svome mjestu.” 038 ZEC 012 007 Jahve će najprije spasiti Judine šatore da se ponos doma Davidova i ponos Jeruzalemaca ne izdigne iznad Jude. 038 ZEC 012 008 U onaj dan Jahve će zakriliti Jeruzalemce: najsustaliji među njima bit će u onaj dan kao David, a dom Davidov bit će kao božanstvo, kao Anđeo Jahvin pred njima. 038 ZEC 012 009 “U onaj dan pregnut ću da uništim sve narode koji dođu na Jeruzalem. 038 ZEC 012 010 A na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit ću duh milosni i molitveni. I gledat će na onoga koga su proboli; naricat će nad njim kao nad jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca. 038 ZEC 012 011 U onaj dan plač velik će nastati u Jeruzalemu, poput plača hadad-rimonskog u ravnici megidonskoj. 038 ZEC 012 012 I plakat će zemlja, svaka porodica napose, i žene njihove napose; porodica doma Davidova napose, i žene njihove napose; porodica doma Natanova napose, i žene njihove napose; 038 ZEC 012 013 porodica doma Levijeva napose, i žene njihove napose; porodica Šimejeva napose, i žene njihove napose; 038 ZEC 012 014 i sve ostale porodice, svaka porodica za sebe, i žene njihove napose. 038 ZEC 013 001 U onaj dan otvorit će se izvor domu Davidovu i Jeruzalemcima da se operu od grijeha i nečistoće. 038 ZEC 013 002 U onaj dan - riječ je Jahve nad Vojskama - iskorijenit ću iz zemlje imena kumirÄa da se više ne spominju; uklonit ću iz zemlje i proroke i duh nečistoće. 038 ZEC 013 003 Ako netko još bude prorokovao, otac i mati koji su ga rodili reći će mu: 'Nećeš više živjeti, jer laž govoriš u ime Jahvino!' Otac i mati koji su ga rodili probost će ga kada bude prorokovao. 038 ZEC 013 004 U onaj dan svaki će se prorok stidjeti svoga viđenja; neće se više ogrtati plaštem od kostrijeti da bi lagali, 038 ZEC 013 005 nego će govoriti: 'Nisam ja prorok; ja sam ratar, zemlja je moje dobro od mladosti!' 038 ZEC 013 006 Ako li ga tko upita: 'Kakve su ti to rane po tijelu?' on će odgovoriti: 'Izranjen sam kod prijateljÄa.' 038 ZEC 013 007 Probudi se, maču, protiv mog pastira, protiv čovjeka, moga srodnika - riječ je Jahve nad Vojskama. Udari pastira, i ovce će se razbjeći! Okrenut ću ruku protiv slabića, 038 ZEC 013 008 i u svoj će zemlji - riječ je Jahvina - dvije trećine biti istrijebljene, a trećina ostavljena. 038 ZEC 013 009 Tu ću trećinu kroz oganj provesti, pročistit ću ih kao što se pročišćuje srebro, iskušat' ih kao što se srebro iskušava. I on će zazivati ime moje, a ja ću mu se odazvati; i reći ću: 'Moj je to narod!' a on će reći: 'Jahve je Bog moj!'” 038 ZEC 014 001 Gle, dolazi dan Jahvin kada će se podijeliti plijen usred tebe. 038 ZEC 014 002 I sabrat ću sve narode u Jeruzalem u borbu. I zaposjest će grad, opljačkati kuće i silovati žene. Polovina će grada otići u izgnanstvo, ali Ostatak neće biti istrijebljen iz grada. 038 ZEC 014 003 Tada će Jahve izaći i boriti se protiv tih naroda kako on zna ratovati u dan ratni. 038 ZEC 014 004 Noge će mu, u dan onaj, stajati na Gori maslinskoj koja je nasuprot Jeruzalemu na istoku. I raskolit će se Gora maslinska po srijedi, između istoka i zapada, u golemu dolinu: jedna će se polovina pomaknuti na sjever, druga na jug. 038 ZEC 014 005 Dolina Gore moje bit će ispunjena od Goe pa do Jasola i bit će zakrčena kao što je bila zakrčena poslije potresa u dane Uzije, kralja judejskog. Tada će doći Jahve, Bog tvoj, i svi sveci s njim. 038 ZEC 014 006 U dan onaj neće više biti ni studeni ni leda. 038 ZEC 014 007 Bit će to dan čudesan - znade ga Jahve - ni dan ni noć; i u vrijeme večeribit će svjetlo. 038 ZEC 014 008 U onaj dan žive će vode poteći iz Jeruzalema, pola k moru istočnom, pola kmoru zapadnom. Bit će tako ljeti i zimi. 038 ZEC 014 009 I Jahve će biti kralj nad svom zemljom. 038 ZEC 014 010 Sva će se zemlja pretvoriti u ravnicu, od Gebe do Rimona negepskog. A Jeruzalem će se uzvisiti na svom mjestu; i bit će nastanjen - od Vrata Benjaminovih do Prvih vrata, to jest do Vrata ugaonih, i od Kule Hananeelove do Kraljeva tijeska. 038 ZEC 014 011 Opet će se stanovati u njemu, i više neće biti prokletstva; Jeruzalem će živjeti u miru. 038 ZEC 014 012 A evo kojom će ranom Jahve udariti sve narode koji budu zavojštili na Jeruzalem: meso će im se raspadati dok budu na nogama; oči će im trunuti u dupljama, jezik gnjiti u ustima. 038 ZEC 014 013 U dan onaj nastat će među njima silan metež od Jahve: jedan će drugoga za ruku hvatati, i ruka će se jednoga dizati na drugoga. 038 ZEC 014 014 I Juda će se boriti u Jeruzalemu. Tu će se sakupiti bogatstva svih okolnih naroda: zlato, srebro, odjeća u velikoj množini. 038 ZEC 014 015 A slična će rana pasti na konje, mazge, deve i magarce, i na svu stoku koja se nađe u tome taboru. 038 ZEC 014 016 Tko preživi od svih naroda koji dođu na Jeruzalem, uzlazit će godimice da se pokloni pred Kraljem, Jahvom nad Vojskama, i da slave Blagdan sjenica. 038 ZEC 014 017 Ako koje pleme zemlje ne uzađe u Jeruzalem da se pokloni pred Kraljem, Jahvom nad Vojskama, neće biti kiše za njega. 038 ZEC 014 018 Ako li pleme egipatsko ne uzađe i ne dođe, stići će ga isti udarac kojim će Jahve udariti narode koji ne bi uzašli svetkovati Blagdan sjenica. 038 ZEC 014 019 Takva će biti kazna Egiptu i svim narodima koji ne budu uzašli da svetkuju Blagdan sjenica. 038 ZEC 014 020 U onaj dan stajat će na konjskim praporcima 'Jahvi posvećen'; a u Domu Jahvinu bit će lonci kao žrtvene čaše pred žrtvenikom; 038 ZEC 014 021 i svaki će lonac u Jeruzalemu i u Judeji biti posvećen Jahvi nad Vojskama - svi koji budu htjeli žrtvovati uzimat će ih i kuhati u njima. I u dan onaj neće više biti trgovaca u Domu Jahve nad Vojskama. # # BOOK 039 MAL Malachi Malahija 039 MAL 001 001 Proroštvo. Riječ Gospodnja Izraelu po Malahiji. 039 MAL 001 002 Ljubio sam vas - govori Jahve, a vi pitate: “Po čemu si nas ljubio?” Ne bijaše li Ezav brat Jakovljev? - riječ je Jahvina - 039 MAL 001 003 ali Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu: gradove mu u pustoš pretvorih, a baštinu njegovu dadoh pustinjskim šakalima. 039 MAL 001 004 Jer, rekne li Edom: Bili smo smrvljeni, ali ćemo opet podići ruševine!” ovako kaže Jahve nad Vojskama: Neka grade oni, a ja ću razgraditi! Zvat će ih zemljom bezbožničkom i narodom na koji se Jahve srdi dovijeka! 039 MAL 001 005 Vaše će oči vidjeti, i reći ćete: “Velik je Jahve preko granica zemlje izraelske.” 039 MAL 001 006 Sin časti oca, a sluga gospodara. Ali, ako sam ja otac, gdje je čast moja? Ako sam gospodar, gdje je strah od mene? To govori Jahve nad Vojskama vama, svećenici, koji moje ime prezirete, a pitate: “Čime smo prezreli ime tvoje?” 039 MAL 001 007 Oskvrnjen kruh na mome prinosite žrtveniku i još pitate: “Čime te oskvrnismo?” Time što kažete “Stol je Jahvin stvar nevažna!” 039 MAL 001 008 A kada za žrtvu slijepu stoku prinosite, zar to nije zlo? I kad prinosite hromo i bolesno, zar to nije zlo? Donesi takvo što svome namjesniku, hoće li biti zadovoljan i dobro te primiti? - govori Jahve nad Vojskama. 039 MAL 001 009 Sada umilostivite lice Božje da nam se smiluje. To donose ruke vaše, hoće li vas dobro primiti? - govori Jahve nad Vojskama. 039 MAL 001 010 O kada bi tko od vas zatvorio vrata da mi zaludu ne palite ognja na žrtveniku! Niste mi mili - govori Jahve nad Vojskama - i ne primam žrtve iz ruke vaše. 039 MAL 001 011 Jer od istoka do zapada veliko je ime moje među narodima, i na svakom mjestu prinosi se kad i žrtva čista Imenu mojemu, jer veliko je Ime moje među narodima - govori Jahve nad Vojskama. 039 MAL 001 012 Ali vi ga skvrnite kada govorite: “Stol je Gospodnji okaljan i hrana na njemu ni za što nije!” 039 MAL 001 013 Kažete još: “Gle, šteta truda!” i prezirete ga - govori Jahve nad Vojskama. Kada dovodite stoku otetu, hromu i bolesnu, te je prinosite kao dar žrtveni, zar da to iz vaše ruke milostivo primim? - govori Jahve nad Vojskama. 039 MAL 001 014 Proklet bio varalica koji u stadu ima ovna što mi ga je zavjetovao, a žrtvuje mi ovcu jalovicu. Jer ja sam velik kralj - govori Jahve nad Vojskama - i strašno je Ime moje među narodima. 039 MAL 002 001 A sad vas opominjem, svećenici! 039 MAL 002 002 Ako ne budete poslušali, ako ne budete k srcu uzeli da proslavite Ime moje - govori Jahve nad Vojskama - kletvu ću na vas svaliti i proklet ću vaš blagoslov. I već ga prokleh jer to niste k srcu uzeli. 039 MAL 002 003 I slomit ću vam ruku, bacit ću vam u lice izmetine, izmetine vaših svetkovina, i s njima ću vas splaviti. 039 MAL 002 004 Po tom ćete znati: to je bila moja opomena da ostane Savez moj s Levijem - govori Jahve nad Vojskama. 039 MAL 002 005 A moj Savez s njim, to bijaše život i mir - ja sam mu ih dao: bijaše to strah - i on me se bojao, Imena se moga plašio. 039 MAL 002 006 Zakon istine bijaše u njegovim ustima i pakost mu ne kaljaše usana; u miru i pravičnosti hodio je sa mnom i mnoge je od grijeha odvratio. 039 MAL 002 007 Da, usne svećenikove treba da čuvaju znanje, a iz njegovih usta treba tražiti Zakon: ta on je glasnik Jahve nad Vojskama. 039 MAL 002 008 Ali vi ste s puta zašli, učinili ste da se mnogi o Zakon spotiču, raskinuli ste Savez Levijev - govori Jahve nad Vojskama. 039 MAL 002 009 Zato učinih da vas preziru i ponizuju svi narodi jer se putova mojih vi držali niste, nego ste bili pristrani primjenjujuć Zakon. 039 MAL 002 010 Nemamo li svi jednog Oca? Nije li nas jedan Bog stvorio? Zašto smo onda jedan drugome nevjerni te skvrnimo Savez svojih otaca? 039 MAL 002 011 Iznevjerio se Juda: učinili su sramotu u Izraelu i Jeruzalemu, jer Juda je oskvrnuo Svetinju, Jahvi dragu, i ženi se kćerju tuđega božanstva. 039 MAL 002 012 Svakog tko tako učini, ma tko bio on, nek iskorijeni Jahve iz šatora Jakovljevih i izmeđ onih koji prinose žrtvu Jahvi nad Vojskama! 039 MAL 002 013 I ovo još vi činite: zalijevate suzama Jahvin žrtvenik tužeći i ridajući, jer on više neće da se žr tvi prikloni, iz ruke mu vaše ona nije ugodna. 039 MAL 002 014 I vi pitate: “Zašto?” Zato što je Jahve bio svjedok između tebe i žene mladosti tvoje kojoj si nevjeran premda ti drugarica bijaše i žena tvoga saveza. 039 MAL 002 015 Nije li On načinio jedno jedino biće dahom životnim obdareno? A što to jedino biće traži? Božanski naraštaj! Poštuj dakle život svoj i ne budi nevjeran ženi svoje mladosti. 039 MAL 002 016 Jer ja mrzim otpuštanje žena - govori Jahve, Bog Izraelov - i onog koji nevjerom haljine svoje kalja - govori Jahve nad Vojskama! Poštujte dakle život svoj, ne budite nevjerni! 039 MAL 002 017 Dosađujete Jahvi svojim riječima, a pitate: “U čemu mu dosađujemo?” Time što govorite: “Svi koji zlo čine dobro su viđeni u očima Jahvinim i takvi su mu mili!” ili: “Gdje je Bog pravde?” 039 MAL 003 001 Evo šaljem glasnika da put preda mnom pripravi. I doći će iznenada u Hram svoj Gospod koga vi tražite i anđeo Saveza koga žudite. Evo ga, dolazi već - govori Jahve nad Vojskama. 039 MAL 003 002 Ali tko će podnijeti dan njegova dolaska i tko će opstati kad se on pojavi? Jer on je kao oganj ljevačev i kao lužina bjeliočeva. 039 MAL 003 003 I zasjest će kao onaj što topi srebro i pročišćava. Očistit će sinove Levijeve i pročistit će ih kao zlato i srebro, da prinose Jahvi žrtvu u pravednosti. 039 MAL 003 004 Tad će biti draga Jahvi žrtva Judina i jeruzalemska kao u drevne dane i kao prvih godina. 039 MAL 003 005 Doći ću k vama na sud i bit ću spreman svjedok protiv vračeva i preljubnika, protiv onih koji se lažno kunu, protiv onih koji zakidaju plaću radniku, udovici i siroti, protiv onih koji gaze pravo stranaca i mene se ne boje - govori Jahve nad Vojskama. 039 MAL 003 006 Jer ja, Jahve, ne mijenjam se, a vi se, sinovi Jakovljevi, mijenjate bez prestanka! 039 MAL 003 007 Od vremena svojih otaca odstupate od mojih uredaba i ne čuvate ih. Vratite se meni, a ja ću se vratiti vama - govori Jahve nad Vojskama. Pitate: “Kako da se vratimo?” 039 MAL 003 008 Smije li čovjek prikraćivati Boga? A vi mene prikraćujete. I pitate: “U čemu te prikratismo?” U desetini i u prinosu. 039 MAL 003 009 Udareni ste prokletstvom jer me prikraćujete vi, sav narod! 039 MAL 003 010 Donesite čitavu desetinu u riznicu da u mojoj kući bude hrane. Tada me iskušajte - govori Jahve nad Vojskama - neću li vam otvoriti ustave nebeske i neću li izliti na vas punom mjerom blagoslov, 039 MAL 003 011 neću li zbog vas zaprijetit skakavcu da vam više ne kvari usjeva i da vam ne bude nerodna loza u polju - govori Jahve nad Vojskama. 039 MAL 003 012 Svi će vas narodi tad držati sretnima, jer ćete biti zemlja blaženstva - govori Jahve nad Vojskama. 039 MAL 003 013 Teške su besjede vaše protiv mene - govori Jahve. 039 MAL 003 014 Vi ipak pitate: “Što smo između sebe govorili protiv tebe?” Govorili ste: “Zaludu je Bogu služiti i kakva je korist što njegove čuvamo propise i žalosni hodimo pred Jahvom nad Vojskama. 039 MAL 003 015 Odsad ćemo sretnim zvati oholice: napreduju oni koji zlo čine, i premda Boga iskušavaju, izvuku se!” 039 MAL 003 016 Ali kad se razgovaraju oni koji se Boga boje, Jahve pazi, sluša ih, i to se pred njim piše u knjigu spomenicu u korist onih koji se boje Jahve i štuju Ime njegovo. 039 MAL 003 017 Moji će biti, moja stečevina - govori Jahve nad Vojskama. U Dan koji spremam bit ću im milostiv kao što je milostiv otac sinu koji mu služi. 039 MAL 003 018 I tada ćete opet razlikovati pravednika od grešnika, onoga koji služi Bogu od onoga koji mu ne služi. 039 MAL 004 001 Jer evo dan dolazi poput peći užaren; oholi i zlikovci bit će kao strnjika: dan koji se bliži spalit će ih - govori Jahve nad Vojskama - da im neće ostati ni korijena ni grančice. 039 MAL 004 002 A vama koji se Imena moga bojite sunce pravde će ogranuti sa zdravljem u zrakama, i vi ćete izlaziti poskakujući kao telad na pašu. 039 MAL 004 003 I gazit ćete bezbožnike kao prah pod nogama u dan koji spremam” - govori Jahve nad Vojskama. 039 MAL 004 004 “Spomenite se Zakona Mojsija, sluge moga, kome sam na Horebu propisao zakone i uredbe za sav Izrael. 039 MAL 004 005 Evo, poslat ću vam proroka Iliju prije nego dođe Dan Jahvin, dan velik i strašan. 039 MAL 004 006 On će obratiti srce otaca k sinovima, a srce sinova k ocima, da ne dođem i ne udarim prokletstvom zemlju.” # # BOOK 040 MAT Matthew Matej 040 MAT 001 001 Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova. 040 MAT 001 002 Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i njegova braća. 040 MAT 001 003 Judi Tamara rodi Peresa i Zeraha. Peresu se rodi Hesron. Hesronu se rodi Ram. 040 MAT 001 004 Ramu se rodi Aminadab. Aminadabu se rodi Nahšon. Nahšonu se rodi Salma. 040 MAT 001 005 Salmi Rahaba rodi Boaza. Boazu Ruta rodi Obeda. Obedu se rodi Jišaj. 040 MAT 001 006 Jišaju se rodi David kralj. Davidu bivša žena Urijina rodi Salomona. 040 MAT 001 007 Salomonu se rodi Roboam. Roboamu se rodi Abija. Abiji se rodi Asa. 040 MAT 001 008 Asi se rodi Jozafat. Jozafatu se rodi Joram. Joramu se rodi Ahazja. 040 MAT 001 009 Ahazji se rodi Jotam. Jotamu se rodi Ahaz. Ahazu se rodi Ezekija. 040 MAT 001 010 Ezekiji se rodi Manaše. Manašeu se rodi Amon. Amonu se rodi Jošija. 040 MAT 001 011 Jošiji se rodi Jehonija i njegova braća u vrijeme progonstva u Babilon. 040 MAT 001 012 Poslije progonstva u Babilon Jehoniji se rodi Šealtiel. Šealtielu se rodi Zerubabel. 040 MAT 001 013 Zerubabelu se rodi Abiud. Abiudu se rodi Elijakim. Elijakimu se rodi Azor. 040 MAT 001 014 Azoru se rodi Sadok. Sadoku se rodi Akim. Akimu se rodi Elijud. 040 MAT 001 015 Elijudu se rodi Eleazar. Eleazaru se rodi Matan. Matanu se rodi Jakov. 040 MAT 001 016 Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist. 040 MAT 001 017 U svemu dakle: od Abrahama do Davida četrnaest naraštaja; od Davida do progonstva u Babilon četrnaest naraštaja; poslije progonstva u Babilon do Krista četrnaest naraštaja. 040 MAT 001 018 A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. 040 MAT 001 019 A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. 040 MAT 001 020 Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: “Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. 040 MAT 001 021 Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.” 040 MAT 001 022 Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: 040 MAT 001 023 Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel - što znači: S nama Bog! 040 MAT 001 024 Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu. 040 MAT 001 025 I ne upozna je dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus. 040 MAT 002 001 Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu 040 MAT 002 002 raspitujući se: “Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.” 040 MAT 002 003 Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. 040 MAT 002 004 Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. 040 MAT 002 005 Oni mu odgovoriše: “U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok: 040 MAT 002 006 A ti, Betleheme, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim jer iz tebe će izaći vladalac koji će pasti narod moj - Izraela! 040 MAT 002 007 Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. 040 MAT 002 008 Zatim ih posla u Betlehem: “Pođite, reče, i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.” 040 MAT 002 009 Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. 040 MAT 002 010 Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. 040 MAT 002 011 Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. 040 MAT 002 012 Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju. 040 MAT 002 013 A pošto oni otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: “Ustani, reče, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi. 040 MAT 002 014 On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat. 040 MAT 002 015 I osta ondje do Herodova skončanja - da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Iz Egipta dozvah Sina svoga. 040 MAT 002 016 Vidjevši da su ga mudraci izigrali, Herod se silno rasrdi i posla poubijati sve dječake u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine naniže - prema vremenu što ga razazna od mudraca. 040 MAT 002 017 Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: 040 MAT 002 018 U Rami se glas čuje, kuknjava i plač gorak: Rahela oplakuje sinove svoje i neće da se utješi jer više ih nema. 040 MAT 002 019 Nakon Herodova skončanja, gle, anđeo se Gospodnji javi u snu Josipu u Egiptu: 040 MAT 002 020 “Ustani, reče, uzmi dijete i njegovu majku te pođi u zemlju izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili.” 040 MAT 002 021 On ustane, uzme dijete i njegovu majku te uđe u zemlju izraelsku. 040 MAT 002 022 Ali saznavši da Arhelaj vlada Judejom namjesto svoga oca Heroda, bojao se poći onamo pa, upućen u snu, ode u kraj galilejski. 040 MAT 002 023 Dođe i nastani se u gradu zvanu Nazaret - da se ispuni što je rečeno po prorocima: Zvat će se Nazarećanin. 040 MAT 003 001 U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: 040 MAT 003 002 “Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!” 040 MAT 003 003 Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! 040 MAT 003 004 Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. 040 MAT 003 005 Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. 040 MAT 003 006 Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. 040 MAT 003 007 Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: “Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? 040 MAT 003 008 Donosite dakle plod dostojan obraćenja. 040 MAT 003 009 I ne usudite se govoriti u sebi: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. 040 MAT 003 010 Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca.” 040 MAT 003 011 “Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. 040 MAT 003 012 U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim.” 040 MAT 003 013 Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. 040 MAT 003 014 Ivan ga odvraćaše: “Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?” 040 MAT 003 015 Ali mu Isus odgovori: “Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!” Tada mu popusti. 040 MAT 003 016 Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. 040 MAT 003 017 I eto glasa s neba: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!” 040 MAT 004 001 Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. 040 MAT 004 002 I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje. 040 MAT 004 003 Tada mu pristupi napasnik i reče: “Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.” 040 MAT 004 004 A on odgovori: “Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.” 040 MAT 004 005 Ðavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama 040 MAT 004 006 i reče mu: “Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.” 040 MAT 004 007 Isus mu kaza: “Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!” 040 MAT 004 008 Ðavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu 040 MAT 004 009 pa mu reče: “Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.” 040 MAT 004 010 Tada mu reče Isus: “Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!” 040 MAT 004 011 Tada ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupili i služili mu. 040 MAT 004 012 A čuvši da je Ivan predan, povuče se u Galileju. 040 MAT 004 013 Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu 040 MAT 004 014 da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji: 040 MAT 004 015 Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, Put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska - 040 MAT 004 016 narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu. 040 MAT 004 017 Otada je Isus počeo propovijedati: “Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!” 040 MAT 004 018 Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. 040 MAT 004 019 I kaže im: “Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!” 040 MAT 004 020 Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. 040 MAT 004 021 Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. 040 MAT 004 022 Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim. 040 MAT 004 023 I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući Evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu. 040 MAT 004 024 I glas se o njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazličitijih bolesti i patnja - opsjednute, mjesečare, uzete - i on ih ozdravljaše. 040 MAT 004 025 Za njim je pohrlio silan svijet iz Galileje, Dekapola, Jeruzalema, Judeje i Transjordanije. 040 MAT 005 001 Ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. 040 MAT 005 002 On progovori i stane ih naučavati: 040 MAT 005 003 “Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! 040 MAT 005 004 Blago ožalošćenima: oni će se utješiti! 040 MAT 005 005 Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju! 040 MAT 005 006 Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi! 040 MAT 005 007 Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe! 040 MAT 005 008 Blago čistima srcem: oni će Boga gledati! 040 MAT 005 009 Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! 040 MAT 005 010 Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!” 040 MAT 005 011 “Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! 040 MAT 005 012 Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!” 040 MAT 005 013 “Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.” 040 MAT 005 014 “Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. 040 MAT 005 015 Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. 040 MAT 005 016 Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.” 040 MAT 005 017 “Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. 040 MAT 005 018 Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. 040 MAT 005 019 Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.” 040 MAT 005 020 “Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.” 040 MAT 005 021 “Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. 040 MAT 005 022 A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne 'Glupane!', bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: 'Luđače!', bit će podvrgnut ognju paklenomu.” (Geenna g1067) 040 MAT 005 023 “Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, 040 MAT 005 024 ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar.” 040 MAT 005 025 “Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu. 040 MAT 005 026 Zaita, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića.” 040 MAT 005 027 “Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! 040 MAT 005 028 A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu. 040 MAT 005 029 Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. (Geenna g1067) 040 MAT 005 030 Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao.” (Geenna g1067) 040 MAT 005 031 “Rečeno je također: Tko otpusti svoju ženu, neka joj dade otpusnicu. 040 MAT 005 032 A ja vam kažem: Tko god otpusti svoju ženu - osim zbog bludništva - navodi je na preljub i tko se god otpuštenom oženi, čini preljub.” 040 MAT 005 033 “Čuli ste još da je rečeno starima: Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve. 040 MAT 005 034 A ja vam kažem: Ne kunite se nikako! Ni nebom jer je prijestolje Božje. 040 MAT 005 035 Ni zemljom jer je podnožje njegovim nogama. Ni Jeruzalemom jer grad je Kralja velikoga! 040 MAT 005 036 Ni svojom se glavom ne zaklinji jer ni jedne vlasi ne možeš učiniti bijelom ili crnom. 040 MAT 005 037 Vaša riječ neka bude: 'Da, da, - ne, ne!' Što je više od toga, od Zloga je.” 040 MAT 005 038 “Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! 040 MAT 005 039 A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. 040 MAT 005 040 Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju. 040 MAT 005 041 Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije. 040 MAT 005 042 Tko od tebe što zaište, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoće da mu pozajmiš.” 040 MAT 005 043 “Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. 040 MAT 005 044 A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone 040 MAT 005 045 da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. 040 MAT 005 046 Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? 040 MAT 005 047 I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?” 040 MAT 005 048 “Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!” 040 MAT 006 001 “Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. 040 MAT 006 002 Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to u sinagogama i na ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. 040 MAT 006 003 Ti naprotiv, kada daješ milostinju - neka ti ne zna ljevica što čini desnica, 040 MAT 006 004 da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!” 040 MAT 006 005 “Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. 040 MAT 006 006 Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.” 040 MAT 006 007 “Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. 040 MAT 006 008 Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete. 040 MAT 006 009 Vi, dakle, ovako molite: 'Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje! 040 MAT 006 010 Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji! 040 MAT 006 011 Kruh naš svagdanji daj nam danas! 040 MAT 006 012 I opusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim! 040 MAT 006 013 I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga!'” 040 MAT 006 014 “Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. 040 MAT 006 015 Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.” 040 MAT 006 016 “I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. 040 MAT 006 017 Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice 040 MAT 006 018 da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.” 040 MAT 006 019 “Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu. 040 MAT 006 020 Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu. 040 MAT 006 021 Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.” 040 MAT 006 022 “Oko je tijelu svjetiljka. Ako ti je dakle oko bistro, sve će tijelo tvoje biti svijetlo. 040 MAT 006 023 Ako ti je pak oko nevaljalo, sve će tijelo tvoje biti tamno. Ako je dakle svjetlost koja je u tebi - tamna, kolika će istom tama biti?” 040 MAT 006 024 “Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.” 040 MAT 006 025 “Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?” 040 MAT 006 026 “Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? 040 MAT 006 027 A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? 040 MAT 006 028 I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. 040 MAT 006 029 A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. 040 MAT 006 030 Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?” 040 MAT 006 031 “Nemojte dakle zabrinuto govoriti: 'Što ćemo jesti?' ili: 'Što ćemo piti?' ili: 'U što ćemo se obući?' 040 MAT 006 032 Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. 040 MAT 006 033 Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. 040 MAT 006 034 Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.” 040 MAT 007 001 “Ne sudite da ne budete suđeni! 040 MAT 007 002 Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. 040 MAT 007 003 Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? 040 MAT 007 004 Ili kako možeš reći bratu svomu: 'De da ti izvadim trun iz oka', a eto brvna u oku tvom? 040 MAT 007 005 Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!” 040 MAT 007 006 “Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas.” 040 MAT 007 007 “Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! 040 MAT 007 008 Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se. 040 MAT 007 009 Ta ima li koga među vama da bi svojemu sinu, ako ga zaište kruha, kamen dao? 040 MAT 007 010 Ili ako ribu zaište, zar će mu zmiju dati? 040 MAT 007 011 Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!” 040 MAT 007 012 “Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci.” 040 MAT 007 013 “Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. 040 MAT 007 014 O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!” 040 MAT 007 015 “Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi. 040 MAT 007 016 Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja grožđe ili s bodljike smokve? 040 MAT 007 017 Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim. 040 MAT 007 018 Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo dobrih plodova. 040 MAT 007 019 Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe se i u oganj baca. 040 MAT 007 020 Dakle: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati.” 040 MAT 007 021 “Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!', nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. 040 MAT 007 022 Mnogi će me u onaj dan pitati: 'Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?' 040 MAT 007 023 Tada ću im kazati: 'Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!'” 040 MAT 007 024 “Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. 040 MAT 007 025 Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer - utemeljena je na stijeni.” 040 MAT 007 026 “Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. 040 MAT 007 027 Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika.” 040 MAT 007 028 Kad Isus završi ove svoje besjede, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom. 040 MAT 007 029 Ta učio ih kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi pismoznanci. 040 MAT 008 001 Kad je Isus sišao s gore, pohrli za njim silan svijet. 040 MAT 008 002 I gle, pristupi neki gubavac, pokloni mu se do zemlje i reče: “Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.” 040 MAT 008 003 Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: “Hoću, očisti se!” I odmah se očisti od gube. 040 MAT 008 004 Kaže mu Isus: “Pazi, nikomu ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi dar što ga propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.” 040 MAT 008 005 Kad uđe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli: 040 MAT 008 006 “Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama.” 040 MAT 008 007 Kaže mu: “Ja ću doći izliječiti ga.” 040 MAT 008 008 Odgovori satnik: “Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj. 040 MAT 008 009 Ta i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi!' - i ode, drugomu: 'Dođi!' - i dođe, a sluzi svomu: 'Učini to' - i učini.” 040 MAT 008 010 Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: “Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere. 040 MAT 008 011 A kažem vam: Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, 040 MAT 008 012 a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.” 040 MAT 008 013 I reče Isus satniku: “Idi, neka ti bude kako si vjerovao!” I ozdravi sluga u taj čas. 040 MAT 008 014 Ušavši u kuću Petrovu, Isus ugleda njegovu punicu koja ležaše u ognjici. 040 MAT 008 015 Dotače joj se ruke i pusti je ognjica. Ona ustade i posluživaše mu. 040 MAT 008 016 A uvečer mu doniješe mnoge opsjednute. On izagna duhove riječju i sve bolesnike ozdravi - 040 MAT 008 017 da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku: On slabosti naše uze i boli ponese. 040 MAT 008 018 Kad Isus vidje mnoštvo oko sebe, zapovjedi da se prijeđe prijeko. 040 MAT 008 019 I pristupi jedan pismoznanac te mu reče: “Učitelju, za tobom ću kamo god ti pošao.” 040 MAT 008 020 Kaže mu Isus: “Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.” 040 MAT 008 021 Drugi mu od učenika reče: “Gospodine, dopusti mi da prije odem i pokopam svoga oca.” 040 MAT 008 022 Isus mu kaže: “Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve.” 040 MAT 008 023 Kad uđe u lađu, pođoše za njim njegovi učenici. 040 MAT 008 024 I gle, žestok vihor nasta na moru tako da lađu prekrivahu valovi. A on je spavao. 040 MAT 008 025 Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: “Gospodine, spasi, pogibosmo!” 040 MAT 008 026 Kaže im: “Što ste plašljivi, malovjerni?” Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha. 040 MAT 008 027 A ljudi su u čudu pitali: “Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?” 040 MAT 008 028 I kada dođe prijeko, u gadarski kraj, eto mu u susret dvaju opsjednutih: izlazili su iz grobnica, silno goropadni, te nitko nije mogao proći onim putem. 040 MAT 008 029 I gle, povikaše: “Što ti imaš s nama, Sine Božji? Došao si ovamo prije vremena mučiti nas?” 040 MAT 008 030 A podalje od njih paslo je veliko krdo svinja. 040 MAT 008 031 Zlodusi ga zaklinjahu: “Ako nas istjeraš, pošalji nas u ovo krdo svinja.” 040 MAT 008 032 On im reče: “Idite!” Oni iziđoše i uđoše u svinje. I gle, sve krdo jurnu niz obronak u more i podavi se u vodama. 040 MAT 008 033 A svinjari pobjegoše, odoše u grad te razglasiše sve, napose o opsjednutima. 040 MAT 008 034 I gle, sav grad iziđe u susret Isusu. Kad ga ugledaše, zamole ga da ode iz njihova kraja. 040 MAT 009 001 I ušavši u lađu, preplovi i dođe u svoj grad. 040 MAT 009 002 Kad gle, doniješe mu uzetoga koji je ležao na nosiljci. Vidjevši njihovu vjeru, reče Isus uzetomu: “Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!” 040 MAT 009 003 A gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: “Ovaj huli!” 040 MAT 009 004 Prozrevši njihove misli, Isus reče: “Zašto snujete zlo u srcima? 040 MAT 009 005 Ta što je lakše reći: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reći: 'Ustani i hodi'? 040 MAT 009 006 Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!” Tada reče uzetomu: “Ustani, uzmi nosiljku i pođi kući!” 040 MAT 009 007 I on usta te ode kući. 040 MAT 009 008 Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima. 040 MAT 009 009 Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: “Pođi za mnom!” On usta i pođe za njim. 040 MAT 009 010 Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. 040 MAT 009 011 Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: “Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?” 040 MAT 009 012 A on, čuvši to, reče: “Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. 040 MAT 009 013 Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.” 040 MAT 009 014 Tada pristupe k njemu Ivanovi učenici govoreći: “Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste?” 040 MAT 009 015 Nato im Isus reče: “Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!” 040 MAT 009 016 “A nitko ne stavlja krpe od sirova sukna na staro odijelo, jer zakrpa vuče s odijela pa nastane još veća rupa.” 040 MAT 009 017 “I ne ulijeva se novo vino u stare mješine. Inače se mješine proderu, vino prolije, a mješine propadnu. Nego, novo se vino ulijeva u nove mješine pa se oboje sačuva.” 040 MAT 009 018 Dok im on to govoraše, gle, pristupi neki glavar, pokloni mu se do zemlje i reče: “Kći mi, evo, umrije, ali dođi, stavi ruku na nju, i oživjet će.” 040 MAT 009 019 Isus usta te s učenicima pođe za njim. 040 MAT 009 020 I gle, neka žena koja bolovaše dvanaest godina od krvarenja priđe odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine. 040 MAT 009 021 Mislila je: “Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit ću se.” 040 MAT 009 022 A Isus se okrenu i vidjevši je reče: “Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila.” I žena bi spašena od toga časa. 040 MAT 009 023 I uđe Isus u kuću glavarovu. Ugleda svirače i bučno mnoštvo pa 040 MAT 009 024 reče: “Odstupite! Djevojka nije umrla, nego spava.” Oni mu se podsmjehivahu. 040 MAT 009 025 A kad je svijet bio izbačen, uđe on, primi djevojku za ruku i ona bi uskrišena. 040 MAT 009 026 I razglasi se to po svem onom kraju. 040 MAT 009 027 Kad je Isus odlazio odande, pođu za njim dva slijepca vičući: “Smiluj nam se, Sine Davidov!” 040 MAT 009 028 A kad uđe u kuću, pristupe mu slijepci. Isus im kaže: “Vjerujete li da mogu to učiniti?” Kažu mu: “Da, Gospodine!” 040 MAT 009 029 Tada se dotače njihovih očiju govoreći: “Neka vam bude po vašoj vjeri.” 040 MAT 009 030 I otvoriše im se oči. A Isus im poprijeti: “Pazite da nitko ne dozna!” 040 MAT 009 031 Ali oni, izišavši, razniješe glas o njemu po svem onom kraju. 040 MAT 009 032 Tek što oni iziđoše, gle, doniješe mu njemaka opsjednuta. 040 MAT 009 033 Pošto izagna đavla, progovori njemak. Mnoštvo se čudom čudilo i govorilo: “Nikada se takvo što ne vidje u Izraelu!” 040 MAT 009 034 A farizeji govorahu: “Po poglavici đavolskome izgoni đavle.” 040 MAT 009 035 I obilazio je Isus sve gradove i sela učeći po njihovim sinagogama, propovijedajući Evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć. 040 MAT 009 036 Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. 040 MAT 009 037 Tada reče svojim učenicima: “Žetve je mnogo, a radnika malo. 040 MAT 009 038 Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.” 040 MAT 010 001 Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć. 040 MAT 010 002 A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Šimun, zvani Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan brat njegov; 040 MAT 010 003 Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej; 040 MAT 010 004 Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji ga izda. 040 MAT 010 005 Tu dvanaestoricu posla Isus uputivši ih: “K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! 040 MAT 010 006 Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova! 040 MAT 010 007 Putom propovijedajte: 'Približilo se kraljevstvo nebesko!' 040 MAT 010 008 Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte! 040 MAT 010 009 Ne stječite zlata, ni srebra, ni mjedi sebi u pojase, 040 MAT 010 010 ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće, ni štapa. Ta vrijedan je radnik hrane svoje.” 040 MAT 010 011 “U koji god grad ili selo uđete, razvidite tko je u njemu dostojan: ondje ostanite sve dok ne odete. 040 MAT 010 012 Ulazeći u kuću, zaželite joj mir. 040 MAT 010 013 Bude li kuća dostojna, neka mir vaš siđe na nju. Ne bude li dostojna, neka se mir vaš k vama vrati. 040 MAT 010 014 Gdje vas ne prime i ne poslušaju riječi vaših, iziđite iz kuće ili grada toga i prašinu otresite sa svojih nogu. 040 MAT 010 015 Zaista, kažem vam, lakše će biti zemlji sodomskoj i gomorskoj na Dan sudnji negoli gradu tomu.” 040 MAT 010 016 “Evo, ja vas šaljem kao ovce među vukove. Budite dakle mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi! 040 MAT 010 017 Čuvajte se ljudi, jer će vas predavati vijećima i po svojim će vas sinagogama bičevati. 040 MAT 010 018 Pred upravitelje i kraljeve vodit će vas poradi mene, za svjedočanstvo njima i poganima. 040 MAT 010 019 Kad vas predadu, ne budite zabrinuti kako ili što ćete govoriti. Dat će vam se u onaj čas što ćete govoriti. 040 MAT 010 020 Ta ne govorite to vi, nego Duh Oca vašega govori u vama!” 040 MAT 010 021 “Brat će brata predavati na smrt i otac dijete. Djeca će ustajati na roditelje i ubijati ih. 040 MAT 010 022 Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen.” 040 MAT 010 023 “Kad vas stanu progoniti u jednom gradu, bježite u drugi. Zaista, kažem vam, nećete obići gradova izraelskih prije nego što dođe Sin Čovječji.” 040 MAT 010 024 “Nije učenik nad učiteljem niti sluga nad gospodarom svojim. 040 MAT 010 025 Dosta je da učenik bude kao njegov učitelj i sluga kao njegov gospodar. Ako su domaćina Beelzebulom nazvali, koliko će više njegove ukućane?” 040 MAT 010 026 “Ne bojte ih se dakle. Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati. 040 MAT 010 027 Što vam govorim u tami, recite na svjetlu; i što na uho čujete, propovijedajte na krovovima.” 040 MAT 010 028 “Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.” (Geenna g1067) 040 MAT 010 029 “Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega. 040 MAT 010 030 A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. 040 MAT 010 031 Ne bojte se dakle! Vredniji ste nego mnogo vrabaca.” 040 MAT 010 032 “Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. 040 MAT 010 033 A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima.” 040 MAT 010 034 “Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač. 040 MAT 010 035 Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine; 040 MAT 010 036 i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi. 040 MAT 010 037 “Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. 040 MAT 010 038 Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. 040 MAT 010 039 Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga.” 040 MAT 010 040 “Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. 040 MAT 010 041 Tko prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku; tko prima pravednika jer je pravednik, primit će plaću pravedničku. 040 MAT 010 042 Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.” 040 MAT 011 001 Pošto Isus završi upućivati dvanaestoricu učenika, ode odande naučavati i propovijedati po njihovim gradovima. 040 MAT 011 002 A kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike 040 MAT 011 003 da ga upitaju: “Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?” 040 MAT 011 004 Isus im odgovori: “Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: 040 MAT 011 005 Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje. 040 MAT 011 006 I blago onom tko se ne sablazni o mene.” 040 MAT 011 007 Kad oni odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: “Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? 040 MAT 011 008 Ili što ste izišli vidjeti? Čovjeka u mekušasto odjevena? Eno, oni što se mekušasto nose po kraljevskim su dvorima. 040 MAT 011 009 Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka. 040 MAT 011 010 On je onaj o kome je pisano: Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom. 040 MAT 011 011 Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega! 040 MAT 011 012 A od dana Ivana Krstitelja do sada kraljevstvo nebesko silom se probija i siloviti ga grabe. 040 MAT 011 013 Uistinu, svi proroci i Zakon prorokovahu do Ivana. 040 MAT 011 014 Zapravo ako hoćete: on je Ilija koji ima doći.” 040 MAT 011 015 “Tko ima uši, neka čuje.” 040 MAT 011 016 “A komu da prispodobim ovaj naraštaj? Nalik je djeci što sjede na trgovima pa jedni drugima dovikuju: 040 MAT 011 017 'Zasvirasmo vam i ne zaigraste, zakukasmo i ne zaplakaste.'” 040 MAT 011 018 “Doista, dođe Ivan. Nije jeo ni pio, a govori se: 'Ðavla ima.' 040 MAT 011 019 Dođe Sin Čovječji koji jede i pije, a govori se: 'Gle, izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!' Ali opravda se Mudrost djelima svojim.” 040 MAT 011 020 Tada stane prekoravati gradove u kojima se dogodilo najviše njegovih čudesa, a oni se ne obratiše: 040 MAT 011 021 “Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila čudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi se već oni u kostrijeti i pepelu bili obratili. 040 MAT 011 022 Ali kažem vam: Tiru i Sidonu bit će na Dan sudnji lakše negoli vama.” 040 MAT 011 023 “I ti, Kafarnaume! Zar ćeš se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje ćeš se strovaliti! Doista, da su se u Sodomi zbila čudesa koja su se dogodila u tebi, ostala bi ona do danas. (Hadēs g86) 040 MAT 011 024 Ali kažem vam: Zemlji će sodomskoj biti na Dan sudnji lakše nego tebi.” 040 MAT 011 025 U ono vrijeme reče Isus: “Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. 040 MAT 011 026 Da, Oče, tako se tebi svidjelo. 040 MAT 011 027 Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti.” 040 MAT 011 028 “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. 040 MAT 011 029 Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. 040 MAT 011 030 Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.” 040 MAT 012 001 U ono vrijeme prolazio je Isus subotom kroz usjeve. Učenici su njegovi ogladnjeli te počeli trgati klasje i jesti. 040 MAT 012 002 Vidjevši to, farizeji mu rekoše: “Gle, učenici tvoji čine što nije dopušteno činiti subotom.” 040 MAT 012 003 On im reče: “Niste li čitali što učini David kad ogladnje on i njegovi pratioci? 040 MAT 012 004 Kako uđe u Dom Božji te pojedoše prinesene kruhove, a to ne bijaše slobodno jesti ni njemu ni njegovim pratiocima, nego samo svećenicima? 040 MAT 012 005 Ili zar niste čitali u Zakonu da subotom svećenici u Hramu krše subotu, a bez krivnje su? 040 MAT 012 006 A velim vam: veće od Hrama jest ovdje! 040 MAT 012 007 I kad biste razumjeli što ono znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva, ne biste osudili ove nekrive. 040 MAT 012 008 Ta Sin Čovječji gospodar je subote!” 040 MAT 012 009 Otišavši odande, dođe u njihovu sinagogu, 040 MAT 012 010 kad gle čovjeka s usahlom rukom. A oni upitaše Isusa da bi ga mogli optužiti: “Je li dopušteno subotom liječiti?” 040 MAT 012 011 On im reče: “Tko to od vas jedinu ovcu koju ima ne bi subotom prihvatio i izvadio kad bi mu upala u jamu? 040 MAT 012 012 A koliko je čovjek vredniji od ovce! Tako, slobodno je subotom činiti dobro!” 040 MAT 012 013 Tada reče čovjeku: “Ispruži ruku!” On je ispruži, i - ruka mu zdrava kao i druga! 040 MAT 012 014 A farizeji iziđoše i održaše vijećanje protiv njega, kako da ga pogube. 040 MAT 012 015 Kad Isus to dozna, ukloni se odande. Za njim je išlo mnoštvo. On ih sve ozdravi 040 MAT 012 016 i poprijeti im da ga ne prokazuju - 040 MAT 012 017 da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku: 040 MAT 012 018 Evo Sluge mojega, koga sebi izabrah: mog ljubimca, miljenika duše moje! Stavit ću Duha svoga na njega: naviještat će pravo narodima; 040 MAT 012 019 preti se neće, neće bučiti, glas mu se neće čuti po trgovima; 040 MAT 012 020 trske stučene prelomiti neće, stijenja što tek tinja neće ugasiti - sve dok do pobjede ne izvede pravo. 040 MAT 012 021 Ime njegovo nada je narodima! 040 MAT 012 022 Tada mu donesoše opsjednuta, slijepa i nijema. I ozdravi ga te njemak progovori i progleda. 040 MAT 012 023 I sve ono mnoštvo zapanjeno govoraše: “Da ovo nije Sin Davidov?” 040 MAT 012 024 A farizeji čuvši to rekoše: “Ne može ovaj izgoniti đavle osim po Beelzebulu, poglavici đavolskom.” 040 MAT 012 025 A on, znajući njihove misli, reče im: “Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će i svaki grad ili kuća u sebi razdijeljena neće opstati. 040 MAT 012 026 Ako Sotona Sotonu izgoni, u sebi je razdijeljen. Kako će dakle opstati kraljevstvo njegovo? 040 MAT 012 027 I ako ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih sinovi vaši izgone? Zato će vam oni biti suci. 040 MAT 012 028 Ali ako ja po Duhu Božjem izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje.” 040 MAT 012 029 “Ili kako bi tko mogao ući u kuću jakoga i oplijeniti mu pokućstvo ako prije ne sveže jakoga? Tada će mu kuću oplijeniti.” 040 MAT 012 030 “Tko nije sa mnom, protiv mene je, i tko ne sabire sa mnom, rasipa.” 040 MAT 012 031 “Zato kažem vam: svaki će se grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima, ali rekne li tko bogohulstvo protiv Duha, neće se oprostiti. 040 MAT 012 032 I rekne li tko riječ protiv Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko rekne protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni u budućem.” (aiōn g165) 040 MAT 012 033 “Ili uzmite: dobro stablo i plod mu je dobar. Ili uzmite: trulo stablo i plod mu je truo. Ta po plodu se stablo poznaje. 040 MAT 012 034 Leglo gujinje! Kako možete govoriti dobro kad ste opaki. Ta iz obilja srca usta govore! 040 MAT 012 035 Dobar čovjek iz riznice dobre vadi dobro, a zao čovjek iz riznice zle vadi zlo. 040 MAT 012 036 A kažem vam: za svaku bezrazložnu riječ koju ljudi reknu dat će račun na Dan sudnji. 040 MAT 012 037 Doista, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi.” 040 MAT 012 038 Jednom zapodjenuše s njime razgovor neki pismoznanci i farizeji: “Učitelju, htjeli bismo od tebe vidjeti znak.” 040 MAT 012 039 A on im odgovori: “Naraštaj opak i preljubnički znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jone proroka. 040 MAT 012 040 Doista, kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći. 040 MAT 012 041 Ninivljani će ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer se oni na propovijed Joninu obratiše, a evo, ovdje je i više od Jone! 040 MAT 012 042 Kraljica će Juga ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo, ovdje je i više od Salomona!” 040 MAT 012 043 “A kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći spokoja, ali ne nalazi! 040 MAT 012 044 Tada rekne: 'Vratit ću se u kuću odakle iziđoh.' I došavši, nađe je praznu, pometenu i uređenu. 040 MAT 012 045 Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i nastane se ondje. Na kraju bude s onim čovjekom gore nego na početku. Tako će biti i s ovim opakim naraštajem.” 040 MAT 012 046 Dok on još govoraše mnoštvu, eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore. 040 MAT 012 047 Reče mu netko: “Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore.” 040 MAT 012 048 Tomu koji mu to javi on odgovori: “Tko je majka moja, tko li braća moja?” 040 MAT 012 049 I pruži ruku prema učenicima: “Evo, reče, majke moje i braće moje! 040 MAT 012 050 Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.” 040 MAT 013 001 Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. 040 MAT 013 002 I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. 040 MAT 013 003 I zborio im je mnogo u prispodobama: “Gle, iziđe sijač sijati. 040 MAT 013 004 I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. 040 MAT 013 005 Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. 040 MAT 013 006 A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. 040 MAT 013 007 Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. 040 MAT 013 008 Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk.” 040 MAT 013 009 “Tko ima uši, neka čuje!” 040 MAT 013 010 I pristupe učenici pa ga zapitaju: “Zašto im zboriš u prispodobama?” 040 MAT 013 011 On im odgovori: “Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. 040 MAT 013 012 Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. 040 MAT 013 013 U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju.” 040 MAT 013 014 “Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati - i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati - i nećete vidjeti! 040 MAT 013 015 Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. 040 MAT 013 016 A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. 040 MAT 013 017 Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli.” 040 MAT 013 018 “Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. 040 MAT 013 019 Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. 040 MAT 013 020 A zasijani na tlo kamenito - to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, 040 MAT 013 021 ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. 040 MAT 013 022 Zasijani u trnje - to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. (aiōn g165) 040 MAT 013 023 Zasijani na dobru zemlju - to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.” 040 MAT 013 024 Drugu im prispodobu iznese: “Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. 040 MAT 013 025 Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. 040 MAT 013 026 Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. 040 MAT 013 027 Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: 'Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?' 040 MAT 013 028 On im odgovori: 'Neprijatelj čovjek to učini.' Nato mu sluge kažu: 'Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?' 040 MAT 013 029 A on reče: 'Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. 040 MAT 013 030 Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.'” 040 MAT 013 031 I drugu im prispodobu iznese: “Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. 040 MAT 013 032 Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama.” 040 MAT 013 033 I drugu im kaza prispodobu: “Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.” 040 MAT 013 034 Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba - 040 MAT 013 035 da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta. 040 MAT 013 036 Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: “Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.” 040 MAT 013 037 On odgovori: “Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. 040 MAT 013 038 Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. 040 MAT 013 039 Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. (aiōn g165) 040 MAT 013 040 Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. (aiōn g165) 040 MAT 013 041 Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike 040 MAT 013 042 i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. 040 MAT 013 043 Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega.” “Tko ima uši, neka čuje!” 040 MAT 013 044 “Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu.” 040 MAT 013 045 “Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: 040 MAT 013 046 pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga.” 040 MAT 013 047 “Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. 040 MAT 013 048 Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. 040 MAT 013 049 Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih (aiōn g165) 040 MAT 013 050 i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.” 040 MAT 013 051 “Jeste li sve ovo razumjeli?” Odgovore mu: “Jesmo.” 040 MAT 013 052 A on će im: “Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.” 040 MAT 013 053 Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande. 040 MAT 013 054 I dođe u svoj zavičaj. Naučavaše ih u njihovoj sinagogi te zapanjeni govorahu: “Odakle ovomu ta mudrost i te čudesne sile? 040 MAT 013 055 Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braća Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda? 040 MAT 013 056 I sestre mu nisu li sve među nama? Odakle mu sve to?” 040 MAT 013 057 I sablažnjavahu se o njega. A Isus im reče: “Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i u svom domu.” 040 MAT 013 058 I ne učini ondje mnogo čudesa zbog njihove nevjere. 040 MAT 014 001 U ono vrijeme doču Herod tetrarh za Isusa 040 MAT 014 002 pa reče svojim slugama: “To je Ivan Krstitelj! On uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu.” 040 MAT 014 003 Herod doista bijaše uhitio Ivana te ga svezana bacio u tamnicu zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa. 040 MAT 014 004 Jer Ivan mu govoraše: “Ne smiješ je imati!” 040 MAT 014 005 Htjede ga ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom. 040 MAT 014 006 Na Herodov rođendan zaplesa kći Herodijadina pred svima i svidje se Herodu. 040 MAT 014 007 Zato se zakle dati joj što god zaište. 040 MAT 014 008 A ona nagovorena od matere: “Daj mi, reče, ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja.” 040 MAT 014 009 Ražalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika zapovjedi da se dade. 040 MAT 014 010 Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici. 040 MAT 014 011 I doniješe glavu njegovu na pladnju, dadoše djevojci, a ona je odnije materi. 040 MAT 014 012 A učenici njegovi dođu, uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga pa odu i jave Isusu. 040 MAT 014 013 Kad je Isus to čuo, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova. 040 MAT 014 014 Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike. 040 MAT 014 015 Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: “Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane.” 040 MAT 014 016 A Isus im reče: “Ne treba da idu, dajte im vi jesti.” 040 MAT 014 017 Oni mu kažu: “Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe.” 040 MAT 014 018 A on će im: “Donesite mi ih ovamo.” 040 MAT 014 019 I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu. 040 MAT 014 020 I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. 040 MAT 014 021 A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece. 040 MAT 014 022 I odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. 040 MAT 014 023 A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam. 040 MAT 014 024 Lađa se već mnogo stadija bila ostisla od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. 040 MAT 014 025 O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. 040 MAT 014 026 A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: “Utvara!” I od straha kriknuše. 040 MAT 014 027 Isus im odmah progovori: “Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!” 040 MAT 014 028 Petar prihvati i reče: “Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!” 040 MAT 014 029 A on mu reče: “Dođi!” I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. 040 MAT 014 030 Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: “Gospodine, spasi me!” 040 MAT 014 031 Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: “Malovjerni, zašto si posumnjao?” 040 MAT 014 032 Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. 040 MAT 014 033 A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: “Uistinu, ti si Sin Božji!” 040 MAT 014 034 Pošto preploviše, dođu na kraj, u Genezaret. 040 MAT 014 035 I ljudi ga onoga kraja prepoznaju pa razglase po svoj onoj okolici. I donošahu mu sve bolesnike 040 MAT 014 036 te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I koji bi se dotakli, ozdravili bi. 040 MAT 015 001 Tada pristupe Isusu farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema govoreći: 040 MAT 015 002 “Zašto tvoji učenici prestupaju predaju starih? Ne umivaju ruku prije jela!” 040 MAT 015 003 On im odgovori: “A zašto vi prestupate zapovijed Božju radi svoje predaje? 040 MAT 015 004 Ta reče Bog: Poštuj oca i majku! I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni! 040 MAT 015 005 A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude sveti dar, 040 MAT 015 006 ne treba da poštuje oca svoga ni majku svoju.' Tako dokinuste riječ Božju radi svoje predaje. 040 MAT 015 007 Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija: 040 MAT 015 008 Narod me ovaj usnama časti, a srce mu je daleko od mene. 040 MAT 015 009 Uzalud me štuju naučavajući nauke - uredbe ljudske.” 040 MAT 015 010 Tada dozove mnoštvo i reče: “Slušajte i razumijte! 040 MAT 015 011 Ne onečišćuje čovjeka što ulazi u usta, nego što iz usta izlazi - to čovjeka onečišćuje.” 040 MAT 015 012 Tada pristupe k njemu učenici i kažu mu: “Znaš li da su se farizeji sablaznili kad su čuli tu riječ?” 040 MAT 015 013 On im odgovori: “Svaki nasad koji ne posadi Otac moj nebeski iskorijenit će se. 040 MAT 015 014 Pustite ih! Slijepi su, vođe slijepaca! A ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti.” 040 MAT 015 015 Petar prihvati i reče mu: “Protumači nam tu prispodobu!” 040 MAT 015 016 A on reče: “I vi još uvijek ne razumijete? 040 MAT 015 017 Ne shvaćate li: sve što ulazi na usta, ide u trbuh te se izbacuje u zahod. 040 MAT 015 018 Naprotiv, što iz usta izlazi, iz srca izvire i to onečišćuje čovjeka. 040 MAT 015 019 Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke. 040 MAT 015 020 To onečišćuje čovjeka; a jesti neopranih ruku ne onečišćuje čovjeka.” 040 MAT 015 021 Isus zatim ode odande i povuče se u krajeve tirske i sidonske. 040 MAT 015 022 I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: “Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!” 040 MAT 015 023 Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: “Udovolji joj jer viče za nama.” 040 MAT 015 024 On odgovori: “Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.” 040 MAT 015 025 Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: “Gospodine, pomozi mi!” 040 MAT 015 026 On odgovori: “Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.” 040 MAT 015 027 A ona će: “Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!” 040 MAT 015 028 Tada joj Isus reče: “O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.” I ozdravi joj kći toga časa. 040 MAT 015 029 Otišavši odande, dođe Isus do Galilejskog mora, uziđe na goru i sjede ondje. 040 MAT 015 030 Tada nagrnu k njemu silan svijet s hromima, kljastima, slijepima, nijemima i mnogima drugima. Polože mu ih do nogu, a on ih izliječi. 040 MAT 015 031 Gledajući kako su nijemi progovorili, kljasti ozdravili, hromi prohodali, slijepi progledali, divilo se mnoštvo i slavilo Boga Izraelova. 040 MAT 015 032 A Isus dozva svoje učenike pa im reče: “Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me, a nemaju što jesti. Otpraviti ih gladne neću da ne klonu putem.” 040 MAT 015 033 Kažu mu učenici: “Odakle nam u pustinji toliko kruha da nahranimo toliko mnoštvo?” 040 MAT 015 034 A Isus im reče: “Koliko kruhova imate?” Oni će: “Sedam, i malo riba.” 040 MAT 015 035 Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji, 040 MAT 015 036 uze sedam kruhova i ribe, zahvali, razlomi i davaše učenicima, a učenici mnoštvu. 040 MAT 015 037 I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka nakupiše sedam punih košara. 040 MAT 015 038 A blagovalo je četiri tisuće muškaraca, osim žena i djece. 040 MAT 015 039 Tada otpusti mnoštvo, uđe u lađu i ode u kraj magadanski. 040 MAT 016 001 Pristupe k njemu farizeji i saduceji. Iskušavajući ga, zatraže da im pokaže kakav znak s neba. 040 MAT 016 002 On im odgovori: “Uvečer govorite: 'Bit će vedro, nebo se žari.' 040 MAT 016 003 A ujutro: 'Danas će nevrijeme, nebo se tamno zacrvenjelo.' Lice neba znadete rasuditi, a znakove vremena ne znate. 040 MAT 016 004 Naraštaj opak i preljubnički znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin.” Tada ih ostavi i ode. 040 MAT 016 005 Učenici dođoše prijeko, a zaboraviše ponijeti kruha. 040 MAT 016 006 A Isus im reče: “Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog!” 040 MAT 016 007 Oni zamišljeni među sobom govorahu: “Kruha ne ponijesmo.” 040 MAT 016 008 Zamijetio to Isus pa reče: “Što ste zamišljeni, malovjerni, da kruha nemate? 040 MAT 016 009 Zar još ne shvaćate, ne sjećate li se onih pet kruhova na pet tisuća i koliko košara nakupiste? 040 MAT 016 010 I onih sedam kruhova na četiri tisuće i koliko košara nakupiste? 040 MAT 016 011 Kako onda ne shvaćate da vam to ne rekoh o kruhu? Nego, čuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog.” 040 MAT 016 012 Tada razumješe kako im ne reče da se čuvaju kvasca krušnoga, nego nauka farizejskog i saducejskoga. 040 MAT 016 013 Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove, upita učenike: “Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?” 040 MAT 016 014 Oni rekoše: “Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.” 040 MAT 016 015 Kaže im: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?” 040 MAT 016 016 Šimun Petar prihvati i reče: “Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.” 040 MAT 016 017 Nato Isus reče njemu: “Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. 040 MAT 016 018 A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. (Hadēs g86) 040 MAT 016 019 Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.” 040 MAT 016 020 Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist. 040 MAT 016 021 Otada poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne. 040 MAT 016 022 Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: “Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!” 040 MAT 016 023 Isus se okrene i reče Petru: “Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!” 040 MAT 016 024 Tada Isus reče svojim učenicima: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. 040 MAT 016 025 Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mena, naći će ga. 040 MAT 016 026 Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj? 040 MAT 016 027 Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim.” 040 MAT 016 028 “Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide Sina Čovječjega gdje dolazi sa svojim kraljevstvom.” 040 MAT 017 001 Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, 040 MAT 017 002 i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. 040 MAT 017 003 I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. 040 MAT 017 004 A Petar prihvati i reče Isusu: “Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.” 040 MAT 017 005 Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!” 040 MAT 017 006 Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. 040 MAT 017 007 Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: “Ustanite, ne bojte se!” 040 MAT 017 008 Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama. 040 MAT 017 009 Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: “Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.” 040 MAT 017 010 Upitaše ga učenici: “Što dakle pismoznanci govore da prije treba da dođe Ilija?” 040 MAT 017 011 On im odgovori: “Ilija će doduše doći i sve obnoviti. 040 MAT 017 012 No velim vam: Ilija je već došao, ali ga ne upoznaše, već učiniše s njim što im se prohtjelo. Tako je i Sinu Čovječjemu trpjeti od njih.” 040 MAT 017 013 Tada razumješe učenici da im to reče o Ivanu Krstitelju. 040 MAT 017 014 Kada dođoše k mnoštvu, pristupi mu čovjek, padne pred njim na koljena 040 MAT 017 015 i reče: “Gospodine, smiluj se sinu mojemu jer je mjesečar i zlo mu je. Često doista pada u oganj i često u vodu. 040 MAT 017 016 Dovedoh ga tvojim učenicima i ne mogoše ga izliječiti.” 040 MAT 017 017 A Isus odgovori: “O rode nevjerni i opaki! Dokle mi je biti s vama! Dokle li vas podnositi! Dovedite mi ga ovamo!” 040 MAT 017 018 I zaprijeti Isus zloduhu te on iziđe iz njega. I ozdravi dječak toga časa. 040 MAT 017 019 Tada učenici pristupiše nasamo k Isusu i rekoše: “Zašto ga mi ne mogosmo izagnati?” 040 MAT 017 020 Kaže im: “Zbog vaše malovjernosti. Zaista, kažem vam, ako imadnete vjere koliko je zrno gorušičino te reknete ovoj gori: 'Premjesti se odavde onamo!', premjestit će se i ništa vam neće biti nemoguće.” 040 MAT 017 022 A kad su se skupili u Galileji, reče im Isus: “Sin Čovječji ima biti predan ljudima u ruke 040 MAT 017 023 i ubit će ga, ali on će treći dan uskrsnuti.” I ožalostiše se silno. 040 MAT 017 024 Kad stigoše u Kafarnaum, pristupe Petru oni što ubiru dvodrahme pa mu rekoše: “Učitelj vaš ne plaća dvodrahme?” 040 MAT 017 025 “Plaća”, odgovori. A kad on uđe u kuću, pretekne ga Isus: “Što ti se čini, Šimune? Kraljevi zemaljski od koga ubiru carinu ili porez? Od svojih sinova ili od tuđih?” 040 MAT 017 026 Kad on odgovori: “Od tuđih!”, reče mu Isus: “Sinovi su, dakle, oslobođeni. 040 MAT 017 027 Ali da ih ne sablaznimo, pođi k moru, baci udicu i prvu ribu koja naiđe uzmi, otvori joj usta i naći ćeš stater. Uzmi ga pa im ga podaj za me i za se.” 040 MAT 018 001 U onaj čas pristupe učenici Isusu pa ga zapitaju: “Tko je, dakle, najveći u kraljevstvu nebeskom?” 040 MAT 018 002 On dozove dijete, postavi ga posred njih 040 MAT 018 003 i reče: “Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. 040 MAT 018 004 Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom. 040 MAT 018 005 I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima.” 040 MAT 018 006 “Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku.” 040 MAT 018 007 “Jao svijetu od sablazni! Neizbježivo dolaze sablazni, ali jao čovjeku po kom dolazi sablazan. 040 MAT 018 008 Pa ako te ruka ili noga sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Bolje ti je ući u život kljastu ili hromu, nego s obje ruke ili s obje noge biti bačen u oganj vječni. (aiōnios g166) 040 MAT 018 009 I ako te oko sablažnjava, izvadi ga i baci od sebe. Bolje ti je jednooku u život ući, nego s oba oka biti bačen u pakao ognjeni.” (Geenna g1067) 040 MAT 018 010 “Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima.” 040 MAT 018 012 “Što vam se čini? Ako neki čovjek imadne sto ovaca i jedna od njih zaluta, neće li on ostaviti onih devedeset i devet u gorama i poći u potragu za zalutalom? 040 MAT 018 013 Posreći li mu se te je nađe, zaista, kažem vam, raduje se zbog nje više nego zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale. 040 MAT 018 014 Tako ni Otac vaš, koji je na nebesima, neće da propadne ni jedan od ovih malenih.” 040 MAT 018 015 “Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. 040 MAT 018 016 Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. 040 MAT 018 017 Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik.” 040 MAT 018 018 “Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu.” 040 MAT 018 019 “Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima. 040 MAT 018 020 Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.” 040 MAT 018 021 Tada pristupi k njemu Petar i reče: “Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?” 040 MAT 018 022 Kaže mu Isus: “Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.” 040 MAT 018 023 “Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. 040 MAT 018 024 Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. 040 MAT 018 025 Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. 040 MAT 018 026 Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: 'Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.' 040 MAT 018 027 Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti.” 040 MAT 018 028 “A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: 'Vrati što si dužan!' 040 MAT 018 029 Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: 'Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.' 040 MAT 018 030 Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga.” 040 MAT 018 031 “Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. 040 MAT 018 032 Tada ga gospodar dozva i reče mu: 'Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. 040 MAT 018 033 Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?' 040 MAT 018 034 I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. 040 MAT 018 035 Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.” 040 MAT 019 001 Kad Isus završi ove besjede, ode iz Galileje i dođe u judejski kraj s onu stranu Jordana. 040 MAT 019 002 Za njim je išao silan svijet. Ondje ih izliječi. 040 MAT 019 003 Pristupe mu tada farizeji pa, da ga iskušaju, kažu: “Je li dopušteno otpustiti ženu s kojega god razloga?” 040 MAT 019 004 On odgovori: “Zar niste čitali: Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih 040 MAT 019 005 i reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo? 040 MAT 019 006 Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.” 040 MAT 019 007 Kažu mu: “Zašto onda Mojsije zapovjedi dati otpusno pismo i - otpustiti?” 040 MAT 019 008 Odgovori im: “Zbog tvrdoće srca vašega dopusti vam Mojsije otpustiti žene, ali od početka ne bijaše tako. 040 MAT 019 009 A ja vam kažem: Tko otpusti svoju ženu - osim zbog bludništva - pa se oženi drugom, čini preljub.” 040 MAT 019 010 Kažu mu učenici: “Ako je tako između muža i žene, bolje je ne ženiti se.” 040 MAT 019 011 A on im reče: “Ne shvaćaju toga svi, nego samo oni kojima je dano. 040 MAT 019 012 Doista, ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine rodiše. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskoga. Tko može shvatiti, neka shvati.” 040 MAT 019 013 Tada mu doniješe dječicu da na njih stavi ruke i pomoli se. A učenici im branili. 040 MAT 019 014 Nato će im Isus: “Pustite dječicu i ne priječite im k meni jer takvih je kraljevstvo nebesko!” 040 MAT 019 015 I položi ruke na njih pa krene odande. 040 MAT 019 016 I gle, pristupi mu netko i reče: “Učitelju, koje mi je dobro činiti da imam život vječni?” (aiōnios g166) 040 MAT 019 017 A on mu reče: “Što me pitaš o dobrome? Jedan je samo dobar! Ali ako hoćeš u život ući, čuvaj zapovijedi.” 040 MAT 019 018 Upita ga: “Koje?” A Isus reče: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! 040 MAT 019 019 Poštuj oca i majku! I ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga!” 040 MAT 019 020 Kaže mu mladić: “Sve sam to čuvao. Što mi još nedostaje?” 040 MAT 019 021 Reče mu Isus: “Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.” 040 MAT 019 022 Na tu riječ ode mladić žalostan jer imaše velik imetak. 040 MAT 019 023 A Isus reče svojim učenicima: “Zaista, kažem vas, teško će bogataš u kraljevstvo nebesko. 040 MAT 019 024 Ponovno vam velim: Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.” 040 MAT 019 025 Čuvši to, učenici se silno snebivahu govoreći: “Tko se onda može spasiti?” 040 MAT 019 026 A Isus upre u njih pogled pa im reče: “Ljudima je to nemoguće, ali Bogu je sve moguće.” 040 MAT 019 027 Tada Petar prihvati pa upita: “Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom. Što ćemo za to dobiti?” 040 MAT 019 028 Reče im Isus: “Zaista, kažem vam, vi koji pođoste za mnom, o preporodu, kad Sin Čovječji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi ćete sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih. 040 MAT 019 029 I tko god ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti.” (aiōnios g166) 040 MAT 019 030 “A mnogi prvi bit će posljednji, i posljednji prvi.” 040 MAT 020 001 “Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. 040 MAT 020 002 Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. 040 MAT 020 003 Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni 040 MAT 020 004 pa i njima reče: 'Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.' 040 MAT 020 005 I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. 040 MAT 020 006 A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: 'Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?' 040 MAT 020 007 Kažu mu: 'Jer nas nitko ne najmi.' Reče im: 'Idite i vi u vinograd.'” 040 MAT 020 008 “Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: 'Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih.' 040 MAT 020 009 Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. 040 MAT 020 010 Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. 040 MAT 020 011 A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: 040 MAT 020 012 'Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.'” 040 MAT 020 013 “Nato on odgovori jednomu od njih: 'Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? 040 MAT 020 014 Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. 040 MAT 020 015 Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?'” 040 MAT 020 016 “Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.” 040 MAT 020 017 Dok je Isus uzlazio u Jeruzalem, uze dvanaestoricu nasamo te im putem reče: 040 MAT 020 018 “Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt 040 MAT 020 019 i predati poganima da ga izrugaju, izbičuju i razapnu, ali on će treći dan uskrsnuti.” 040 MAT 020 020 Tada mu pristupi mati sinova Zebedejevih zajedno sa sinovima, pade ničice da od njega nešto zaište. 040 MAT 020 021 A on će joj: “Što želiš?” Kaže mu: “Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva.” 040 MAT 020 022 Isus odgovori: “Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti?” Kažu mu: “Možemo!” 040 MAT 020 023 A on im reče: “Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva - to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac.” 040 MAT 020 024 Kada su to čula ostala desetorica, razgnjeve se na dva brata. 040 MAT 020 025 Zato ih Isus dozva i reče: “Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. 040 MAT 020 026 Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. 040 MAT 020 027 I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga.” 040 MAT 020 028 “Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.” 040 MAT 020 029 Kad su izlazili iz Jerihona, pođe za njim silan svijet. 040 MAT 020 030 I gle, dva slijepca sjeđahu kraj puta. Čuvši da Isus prolazi, povikaše: “Gospodine, smiluj nam se, Sine Davidov!” 040 MAT 020 031 Mnoštvo ih ušutkivalo, ali oni još jače viknuše: “Gospodine, smiluj nam se, Sine Davidov!” 040 MAT 020 032 Isus se zaustavi, dozove ih i reče: “Što hoćete da vam učinim?” 040 MAT 020 033 Kažu mu: “Gospodine, da nam se otvore oči.” 040 MAT 020 034 Isus se ganut dotače njihovim očiju i oni odmah progledaše. I pođoše za njim. 040 MAT 021 001 Kad se približiše Jeruzalemu te dođoše u Betfagu, na Maslinskoj gori, posla Isus dvojicu učenika 040 MAT 021 002 govoreći: “Pođite u selo pred vama i odmah ćete naći privezanu magaricu i uz nju magare. Odriješite ih i dovedite k meni. 040 MAT 021 003 Ako vam tko što rekne, recite: 'Gospodinu trebaju', i odmah će ih pustiti.” 040 MAT 021 004 To se dogodi da se ispuni što je rečeno po proroku: 040 MAT 021 005 Recite kćeri Sionskoj: Evo kralj ti tvoj dolazi, krotak, jašuć na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu. 040 MAT 021 006 Učenici odu i učine kako im naredi Isus. 040 MAT 021 007 Dovedu magaricu i magare te stave na njih haljine i Isus uzjaha na njih. 040 MAT 021 008 Silan svijet prostrije svoje haljine po putu, a drugi rezahu grane sa stabala i sterahu ih po putu. 040 MAT 021 009 Mnoštvo pak pred njim i za njim klicaše: “Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!” 040 MAT 021 010 Kad uđe u Jeruzalem, uskomešao se sav grad i govorio: “Tko je ovaj?” 040 MAT 021 011 A mnoštvo odgovaraše: “To je Prorok, Isus iz Nazareta galilejskoga.” 040 MAT 021 012 Isus uđe u Hram i izagna sve koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe. 040 MAT 021 013 Kaže im: “Pisamo je: Dom će se moj zvati Dom molitve, a vi od njega činite pećinu razbojničku.” 040 MAT 021 014 U Hramu mu priđoše slijepi i hromi i on ih ozdravi. 040 MAT 021 015 A kad glavari svećenički i pismoznanci vidješe čudesa koja učini i djecu što viču Hramom: “Hosana Sinu Davidovu!”, gnjevni 040 MAT 021 016 mu rekoše: “Čuješ li što ovi govore?” Kaže im Isus: “Da! A niste li čitali: Iz usta djece i dojenčadi sebi si pripravio hvalu?” 040 MAT 021 017 On ih ostavi, pođe iz grada u Betaniju te ondje prenoći. 040 MAT 021 018 Ujutro se vraćao u grad i ogladnje. 040 MAT 021 019 Ugleda smokvu kraj puta i priđe k njoj, ali ne nađe na njoj ništa osim lišća pa joj kaže: “Ne bilo više ploda s tebe dovijeka!” I smokva umah usahnu. (aiōn g165) 040 MAT 021 020 Vidjevši to, učenici se začude: “Kako umah smokva usahnu!” 040 MAT 021 021 Isus im odvrati: “Zaista, kažem vam, ako budete imali vjeru i ne posumnjate, činit ćete ne samo ovo sa smokvom, nego - reknete li i ovoj gori: 'Digni se i baci u more!', bit će tako. 040 MAT 021 022 I sve što zaištete u molitvi vjerujući, primit ćete.” 040 MAT 021 023 I uđe u Hram. Dok je naučavao, pristupiše mu glavari svećenički i starješine narodne te ga upitaše: “Kojom vlašću to činiš? Tko ti dade tu vlast?” 040 MAT 021 024 Isus im odgovori: “I ja ću vas jedno upitati. Ako mi na to odgovorite, ja ću vama kazati kojom vlašću ovo činim. 040 MAT 021 025 Krst Ivanov odakle li bijaše? Od Neba ili od ljudi?” A oni umovahu među sobom: “Reknemo li 'Od Neba', odvratit će nam: 'Zašto mu, dakle, ne povjerovaste?' 040 MAT 021 026 A reknemo li 'Od ljudi', strah nas je mnoštva. Ta svi Ivana smatraju prorokom.” 040 MAT 021 027 Zato odgovore Isusu: “Ne znamo.” I on njima reče: “Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim.” 040 MAT 021 028 “A što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: 'Sinko, hajde danas na posao u vinograd!' 040 MAT 021 029 On odgovori: 'Neću!' No poslije se predomisli i ode. 040 MAT 021 030 Priđe i drugomu pa mu reče isto tako. A on odgovori: 'Evo me, gospodaru!' i ne ode. 040 MAT 021 031 Koji od te dvojice izvrši volju očevu?” Kažu: “Onaj prvi.” Nato će im Isus: “Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! 040 MAT 021 032 Doista, Ivan dođe k vama putom pravednosti i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete.” 040 MAT 021 033 “Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. 040 MAT 021 034 Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. 040 MAT 021 035 A vinogradari pograbe njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše. 040 MAT 021 036 I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako.” 040 MAT 021 037 “Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: 'Poštovat će mog sina.' 040 MAT 021 038 Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: 'Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!' 040 MAT 021 039 I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju.” 040 MAT 021 040 “Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?” 040 MAT 021 041 Kažu mu: “Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme.” 040 MAT 021 042 Kaže im Isus: “Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo - kakvo čudo u očima našim! 040 MAT 021 043 Zato će se - kažem vam - oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove! ( 040 MAT 021 044 I tko padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne, satrt će ga.)” 040 MAT 021 045 Kad su glavari svećenički i farizeji čuli te njegove prispodobe, razumjeli su da govori o njima. 040 MAT 021 046 I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva jer ga je smatralo prorokom. 040 MAT 022 001 Isus im ponovno prozbori u prispodobama: 040 MAT 022 002 “Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. 040 MAT 022 003 Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. 040 MAT 022 004 Opet posla druge sluge govoreći: 'Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!'” 040 MAT 022 005 “Ali oni ne mareći odoše - jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. 040 MAT 022 006 Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. 040 MAT 022 007 Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali.” 040 MAT 022 008 “Tada kaže slugama: 'Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni. 040 MAT 022 009 Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!'” 040 MAT 022 010 “Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše - i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju. 040 MAT 022 011 Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. 040 MAT 022 012 Kaže mu: 'Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?' A on zanijemi. 040 MAT 022 013 Tada kralj reče poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.' 040 MAT 022 014 Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.” 040 MAT 022 015 Tada farizeji odoše i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi. 040 MAT 022 016 Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: “Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran. 040 MAT 022 017 Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?” 040 MAT 022 018 Znajući njihovu opakost, reče Isus: “Zašto me iskušavate, licemjeri? 040 MAT 022 019 Pokažite mi porezni novac!” Pružiše mu denar. 040 MAT 022 020 On ih upita: “Čija je ovo slika i natpis?” 040 MAT 022 021 Odgovore: “Carev.” Kaže im: “Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.” 040 MAT 022 022 Čuvši to, zadive se pa ga ostave i odu. 040 MAT 022 023 Toga dana pristupiše k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaše ga: 040 MAT 022 024 “Učitelju, Mojsije reče: Umre li tko bez djece, neka se njegov brat oženi njegovom ženom te podigne porod bratu svomu. 040 MAT 022 025 Bijaše tako u nas sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez poroda ostavivši ženu svom bratu. 040 MAT 022 026 Tako i drugi i treći, sve do sedmoga. 040 MAT 022 027 A nakon svih umrije i žena. 040 MAT 022 028 Kojemu će dakle od te sedmorice biti žena o uskrsnuću? Jer sva su je sedmorica imala.” 040 MAT 022 029 Odgovori im Isus: “U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile Božje. 040 MAT 022 030 Ta u uskrsnuću niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebu. 040 MAT 022 031 A što se tiče uskrsnuća mrtvih, zar niste čitali što vam reče Bog: 040 MAT 022 032 Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih!” 040 MAT 022 033 Čuvši to, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom. 040 MAT 022 034 A kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se, 040 MAT 022 035 a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: 040 MAT 022 036 “Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?” 040 MAT 022 037 A on mu reče: “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. 040 MAT 022 038 To je najveća i prva zapovijed. 040 MAT 022 039 Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. 040 MAT 022 040 O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.” 040 MAT 022 041 Kad se farizeji skupiše, upita ih Isus: 040 MAT 022 042 “Što mislite o Kristu? Čiji je on sin?” Kažu mu: “Davidov.” 040 MAT 022 043 A on će njima: “Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad veli: 040 MAT 022 044 Reče Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?' 040 MAT 022 045 Ako ga dakle David naziva Gospodinom, kako mu je sin?” 040 MAT 022 046 I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječi, niti se od toga dana tko usudio upitati ga bilo što. 040 MAT 023 001 Tada Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: 040 MAT 023 002 “Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. 040 MAT 023 003 Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. 040 MAT 023 004 Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. 040 MAT 023 005 Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. 040 MAT 023 006 Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, 040 MAT 023 007 pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu 'Rabbi'. 040 MAT 023 008 Vi pak ne dajte se zvati 'Rabbi', jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. 040 MAT 023 009 Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš - onaj na nebesima. 040 MAT 023 010 I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa - Krist. 040 MAT 023 011 Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. 040 MAT 023 012 Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.” 040 MAT 023 013 “Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date ući ni onima koji bi htjeli.” 040 MAT 023 015 “Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog sljedbenika. A kad ga pridobijete, promećete ga u sina paklenoga dvaput goreg od sebe.” (Geenna g1067) 040 MAT 023 016 “Jao vama! Slijepe vođe! Govorite: 'Zakune li se tko Hramom, nije ništa. Ali ako se zakune hramskim zlatom, veže ga zakletva.' 040 MAT 023 017 Budale i slijepci! Ta što je veće: zlato ili Hram što posvećuje zlato? 040 MAT 023 018 Nadalje: 'Zakune li se tko žrtvenikom, nije ništa. Ali ako se zakune darom što je na njemu, veže ga zakletva.' 040 MAT 023 019 Slijepci! Ta što je veće: dar ili žrtvenik što dar posvećuje? 040 MAT 023 020 Tko se dakle zakune žrtvenikom, kune se njime i svime što je na njemu. 040 MAT 023 021 I tko se zakune Hramom, kune se njime i Onim koji u njemu prebiva. 040 MAT 023 022 I tko se zakune nebom, kune se prijestoljem Božjim i Onim koji na njemu sjedi.” 040 MAT 023 023 “Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a propuštate najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe, vjernost. Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati. 040 MAT 023 024 Slijepe vođe! Cijedite komarca, a gutate devu!” 040 MAT 023 025 “Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Čistite čašu i zdjelu izvana, a iznutra su pune grabeža i pohlepe. 040 MAT 023 026 Farizeju slijepi! Očisti najprije nutrinu čaše da joj i vanjština bude čista.” 040 MAT 023 027 Jao vama pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Nalik ste na obijeljene grobove. Izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečistoće. 040 MAT 023 028 Tako i vi izvana ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja.” 040 MAT 023 029 “Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Gradite grobnice prorocima i kitite spomenike pravednicima 040 MAT 023 030 te govorite: 'Da smo mi živjeli u dane otaca svojih, ne bismo bili njihovi sudionici u prolijevanju krvi proročke.' 040 MAT 023 031 Tako sami protiv sebe svjedočite da ste sinovi ubojica proroka. 040 MAT 023 032 Dopunite samo mjeru otaca svojih!” 040 MAT 023 033 “Zmije! Leglo gujinje! Kako ćete uteći osudi paklenoj? (Geenna g1067) 040 MAT 023 034 Zato evo ja šaljem vama proroke i mudrace i pismoznance. Jedne ćete od njih ubiti i raspeti, druge bičevati po svojim sinagogama i progoniti od grada do grada 040 MAT 023 035 da tako na vas dođe sva pravedna krv, prolivena na zemlji od krvi Abela pravednoga pa do krvi Zaharije, sina Barahijina, kojega ubiste između Hrama i žrtvenika. 040 MAT 023 036 Zaista, kažem vam, sve će to doći na ovaj naraštaj!” 040 MAT 023 037 “Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao što kvočka okuplja piliće pod krila, i ne htjedoste. 040 MAT 023 038 Evo, napuštena vam kuća. 040 MAT 023 039 Doista, kažem vam, odsada me nećete vidjeti dok ne reknete: Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!” 040 MAT 024 001 Isus iziđe iz Hrama. Putom mu pristupiše učenici pokazujući mu hramsko zdanje. 040 MAT 024 002 A on im reče: “Ne vidite li sve ovo? Zaista, kažem vam, ne, neće se ovdje ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.” 040 MAT 024 003 Dok je zatim na Maslinskoj gori sjedio, pristupiše k njemu učenici nasamo govoreći: “Reci nam kada će to biti i koji će biti znak tvojega Dolaska i svršetka svijeta?” (aiōn g165) 040 MAT 024 004 Isus im odgovori: “Pazite da vas tko ne zavede! 040 MAT 024 005 Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: 'Ja sam Krist!' I mnoge će zavesti.” 040 MAT 024 006 “A čut ćete za ratove i za glasove o ratovima. Pazite, ne uznemirujte se. Doista treba da se to dogodi, ali to još nije svršetak. 040 MAT 024 007 Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva; bit će gladi i potresa po raznim mjestima. 040 MAT 024 008 Ali sve je to samo početak trudova.” 040 MAT 024 009 “Tada će vas predavati na muke i ubijati vas. I svi će vas narodi zamrziti zbog imena moga. 040 MAT 024 010 Mnogi će se tada sablazniti, izdavat će jedni druge i mrziti se među sobom. 040 MAT 024 011 Ustat će mnogi lažni proroci i mnoge zavesti. 040 MAT 024 012 Razmahat će se bezakonje i ohladnjeti ljubav mnogih. 040 MAT 024 013 Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen.” 040 MAT 024 014 “I propovijedat će se ovo evanđelje Kraljevstva po svem svijetu za svjedočanstvo svim narodima. Tada će doći svršetak.” 040 MAT 024 015 “Kada dakle vidite da grozota pustoši, po proroštvu Daniela proroka, stoluje na svetome mjestu - tko čita, neka razumije: 040 MAT 024 016 koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore; 040 MAT 024 017 tko bude na krovu, neka ne silazi uzeti što iz kuće; 040 MAT 024 018 i tko bude u polju, neka se ne okreće natrag da uzme haljinu!” 040 MAT 024 019 “A jao trudnicama i dojiljama u one dane!” 040 MAT 024 020 “I molite da bijeg vaš ne bude zimi ili subotom 040 MAT 024 021 jer tada će biti velika tjeskoba kakve ne bijaše od početka svijeta sve do sada, a neće je ni biti.” 040 MAT 024 022 “I kad se ne bi skratili dani oni, nitko se ne bi spasio. No poradi izabranih skratit će se dani oni.” 040 MAT 024 023 “Ako vam tada tko rekne: 'Gle, evo Krista!' ili: 'Eno ga!' - ne povjerujte! 040 MAT 024 024 Ustat će, doista, lažni kristi i lažni proroci i iznijeti znamenja velika i čudesa da, bude li moguće, zavedu i izabrane.” 040 MAT 024 025 “Eto, prorekao sam vam.” 040 MAT 024 026 “Reknu li vam dakle: 'Evo, u pustinji je!', ne izlazite; 'Evo ga u ložnicama!', ne vjerujte. 040 MAT 024 027 Jer kao što munja izlazi od istoka i bljesne do zapada, tako će biti i s dolaskom Sina Čovječjega.” 040 MAT 024 028 “Gdje bude strvine, ondje će se skupljati orlovi.” 040 MAT 024 029 “A odmah nakon nevolje onih dana sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti i zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati.” 040 MAT 024 030 “I tada će se pojaviti znak Sina Čovječjega na nebu. I tada će proplakati sva plemena zemlje. I ugledat će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom. 040 MAT 024 031 I razaslat će anđele svoje s trubljom velikom i sabrat će mu izabranike s četiri vjetra, s jednoga kraja neba do drugoga.” 040 MAT 024 032 “A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: blizu je ljeto. 040 MAT 024 033 Tako i vi kad sve to ugledate, znajte: blizu je, na vratima!” 040 MAT 024 034 “Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. 040 MAT 024 035 Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti.” 040 MAT 024 036 “A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli nebeski, ni Sin, nego samo Otac. 040 MAT 024 037 Kao u dane Noine, tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega. 040 MAT 024 038 Kao što su u dane one - prije potopa - jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju 040 MAT 024 039 i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije - tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega. 040 MAT 024 040 Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. 040 MAT 024 041 Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti.” 040 MAT 024 042 “Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. 040 MAT 024 043 A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. 040 MAT 024 044 Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.” 040 MAT 024 045 “Tko li je onaj vjerni i razumni sluga što ga gospodar postavi nad svojim ukućanima da im izda hranu u pravo vrijeme? 040 MAT 024 046 Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe nađe da tako radi! 040 MAT 024 047 Zaista, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim.” 040 MAT 024 048 “No rekne li taj zli sluga u srcu: 'Okasnit će gospodar moj' 040 MAT 024 049 pa stane tući sudrugove, jesti i piti s pijanicama, 040 MAT 024 050 doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; 040 MAT 024 051 rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među licemjerima. Ondje će biti plač i škrgut zubi.” 040 MAT 025 001 “Tada će kraljevstvo nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. 040 MAT 025 002 Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. 040 MAT 025 003 Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. 040 MAT 025 004 Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja.” 040 MAT 025 005 “Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. 040 MAT 025 006 O ponoći nasta vika: 'Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!' 040 MAT 025 007 Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. 040 MAT 025 008 Lude tada rekoše mudrima: 'Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!' 040 MAT 025 009 Mudre im odgovore: 'Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!'” 040 MAT 025 010 “Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. 040 MAT 025 011 Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: 'Gospodine! Gospodine! Otvori nam!' 040 MAT 025 012 A on im odgovori: 'Zaista kažem vam, ne poznam vas!' 040 MAT 025 013 Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!” 040 MAT 025 014 “Doista, kao kad ono čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. 040 MAT 025 015 Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan - svakomu po njegovoj sposobnosti. 040 MAT 025 016 I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. 040 MAT 025 017 Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. 040 MAT 025 018 Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov.” 040 MAT 025 019 “Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. 040 MAT 025 020 Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: 'Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!' 040 MAT 025 021 Reče mu gospodar: 'Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!'” 040 MAT 025 022 “Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: 'Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!' 040 MAT 025 023 Reče mu gospodar: 'Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.'” 040 MAT 025 024 “A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: 'Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. 040 MAT 025 025 Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!' 040 MAT 025 026 A gospodar mu reče: 'Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! 040 MAT 025 027 Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.'” 040 MAT 025 028 “'Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. 040 MAT 025 029 Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. 040 MAT 025 030 A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.'” 040 MAT 025 031 “Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. 040 MAT 025 032 I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. 040 MAT 025 033 Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.” 040 MAT 025 034 “Tada će kralj reći onima sebi zdesna: 'Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! 040 MAT 025 035 Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; 040 MAT 025 036 gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.'” 040 MAT 025 037 “Tada će mu pravednici odgovoriti: 'Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? 040 MAT 025 038 Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? 040 MAT 025 039 Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?' 040 MAT 025 040 A kralj će im odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!'” 040 MAT 025 041 “Zatim će reći i onima slijeva: 'Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! (aiōnios g166) 040 MAT 025 042 Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; 040 MAT 025 043 stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!'” 040 MAT 025 044 “Tada će mu i oni odgovoriti: 'Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?' 040 MAT 025 045 Tada će im on odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.'” 040 MAT 025 046 “I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.” (aiōnios g166) 040 MAT 026 001 I kad Isus završi sve te besjede, reče svojim učenicima: 040 MAT 026 002 “Znate da je za dva dana Pasha, i Sin Čovječji predaje se da se razapne.” 040 MAT 026 003 Uto se sabraše glavari svećenički i starješine narodne u dvoru velikoga svećenika imenom Kajfe 040 MAT 026 004 i zaključiše Isusa na prijevaru uhvatiti i ubiti. 040 MAT 026 005 Jer se govorilo: “Nikako ne o Blagdanu da ne nastane pobuna u narodu.” 040 MAT 026 006 Kad je Isus bio u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, 040 MAT 026 007 pristupi mu neka žena s alabastrenom posudicom skupocjene pomasti i polije ga po glavi, dok je on bio za stolom. 040 MAT 026 008 Vidjevši to, učenici negodovahu: “Čemu ta rasipnost? 040 MAT 026 009 Moglo se to skupo prodati i dati siromasima.” 040 MAT 026 010 Zapazio to Isus pa im reče: “Što dodijavate ženi? Dobro djelo učini prema meni. 040 MAT 026 011 Ta siromaha svagda imate uza se, a mene nemate svagda. 040 MAT 026 012 Izlila je tu pomast na moje tijelo - za ukop mi to učini. 040 MAT 026 013 Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo ovo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini - njoj na spomen.” 040 MAT 026 014 Tada jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim 040 MAT 026 015 i reče: “Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.” A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka. 040 MAT 026 016 Otada je tražio priliku da ga preda. 040 MAT 026 017 Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: “Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?” 040 MAT 026 018 On reče: “Idite u grad tomu i tomu i recite mu: 'Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.'” 040 MAT 026 019 I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu. 040 MAT 026 020 Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. 040 MAT 026 021 I dok su blagovali, reče: “Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.” 040 MAT 026 022 Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: “Da nisam ja, Gospodine?” 040 MAT 026 023 On odgovori: “Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. 040 MAT 026 024 Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije.” 040 MAT 026 025 A Juda, izdajnik, prihvati i reče: “Da nisam ja, učitelju?” Reče mu: “Ti kaza.” 040 MAT 026 026 I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: “Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!” 040 MAT 026 027 I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: “Pijte iz nje svi! 040 MAT 026 028 Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha. 040 MAT 026 029 A kažem vam: ne, neću od sada piti od ovog roda trsova do onoga dana kad ću ga - novoga - s vama piti u kraljevstvu Oca svojega.” 040 MAT 026 030 Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. 040 MAT 026 031 Tada im reče Isus: “Svi ćete se vi još ove noći sablazniti o mene. Ta pisano je: Udarit će pastira i stado će se razbjeći. 040 MAT 026 032 Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.' 040 MAT 026 033 Nato će mu Petar: “Ako se i svi sablazne o tebe, ja se nikada neću!” 040 MAT 026 034 Reče mu Isus: “Zaista, kažem ti, još ove noći, prije negoli se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti!” 040 MAT 026 035 Kaže mu Petar: “Bude li trebalo i umrijeti s tobom, ne, neću te zatajiti.” Tako rekoše i svi učenici. 040 MAT 026 036 Tada dođe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima: “Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se.” 040 MAT 026 037 I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba. 040 MAT 026 038 Tada im reče: “Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!” 040 MAT 026 039 I ode malo dalje, pade ničice moleći: “Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.” 040 MAT 026 040 I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: “Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? 040 MAT 026 041 Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.” 040 MAT 026 042 Opet, po drugi put, ode i pomoli se: “Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!” 040 MAT 026 043 I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale. 040 MAT 026 044 Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi. 040 MAT 026 045 Tada dođe učenicima i reče im: “Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke! 040 MAT 026 046 Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica.” 040 MAT 026 047 Dok je on još govorio, gle, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime silna svjetina s mačevima i toljagama poslana od glavara svećeničkih i starješina narodnih. 040 MAT 026 048 A izdajica im dao znak: “Koga poljubim, taj je, njega uhvatite!” 040 MAT 026 049 I odmah pristupi Isusu i reče: “Zdravo, Učitelju!” I poljubi ga. 040 MAT 026 050 A Isus mu reče: “Prijatelju, zašto ti ovdje!” Tada pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate ga. 040 MAT 026 051 I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom maši se rukom, trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. 040 MAT 026 052 Kaže mu tada Isus: “Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu. 040 MAT 026 053 Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela? 040 MAT 026 054 No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?” 040 MAT 026 055 U taj čas reče Isus svjetini: “Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite? Danomice sjeđah u Hramu naučavajući i ne uhvatiste me.” 040 MAT 026 056 A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proročka. Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu. 040 MAT 026 057 Nato uhvatiše Isusa i odvedoše ga velikomu svećeniku Kajfi, kod kojega se sabraše pismoznanci i starješine. 040 MAT 026 058 A Petar je išao za njim izdaleka do dvora velikog svećenika; i ušavši unutra, sjedne sa stražarima da vidi svršetak. 040 MAT 026 059 A glavari svećenički i cijelo Vijeće tražili su kakvo lažno svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga mogli pogubiti. 040 MAT 026 060 Ali ne nađoše premda pristupiše mnogi lažni svjedoci. Napokon pristupe dvojica 040 MAT 026 061 i reknu: “Ovaj reče: 'Mogu razvaliti Hram Božji i za tri ga dana sagraditi.'” 040 MAT 026 062 Usta nato veliki svećenik i reče mu: “Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi protiv tebe svjedoče?” 040 MAT 026 063 Isus je šutio. Reče mu veliki svećenik: “Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist, Sin Božji?” 040 MAT 026 064 Reče mu Isus: “Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim.” 040 MAT 026 065 Nato veliki svećenik razdrije haljine govoreći: “Pohulio je! Što nam još trebaju svjedoci! Evo, sada ste čuli hulu! 040 MAT 026 066 Što vam se čini?” Oni odgovoriše: “Smrt zaslužuje!” 040 MAT 026 067 Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga, a drugi ga pljuskali 040 MAT 026 068 govoreći: “Proreci nam, Kriste, tko te udario?” 040 MAT 026 069 A Petar je sjedio vani u dvorištu. I pristupi mu jedna sluškinja govoreći: “I ti bijaše s Isusom Galilejcem.” 040 MAT 026 070 On pred svima zanijeka: “Ne znam što govoriš.” 040 MAT 026 071 Kad iziđe u predvorje, spazi ga druga i kaže nazočnima: “Ovaj bijaše s Isusom Nazarećaninom.” 040 MAT 026 072 On opet zanijeka sa zakletvom: “Ne znam toga čovjeka.” 040 MAT 026 073 Malo zatim nazočni pristupiše Petru i rekoše: “Doista, i ti si od njih! Ta govor te tvoj izdaje!” 040 MAT 026 074 On se tada stane zaklinjati i preklinjati: “Ne znam toga čovjeka.” I odmah se oglasi pijetao. 040 MAT 026 075 I spomenu se Petar riječi koju mu Isus reče: “Prije nego se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti.” I iziđe te gorko zaplaka. 040 MAT 027 001 A kad objutri, svi su glavari svećenički i starješine narodne održali vijećanje protiv Isusa da ga pogube. 040 MAT 027 002 I svezana ga odveli i predali upravitelju Pilatu. 040 MAT 027 003 Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama 040 MAT 027 004 govoreći: “Sagriješih predavši krv nedužnu!” Odgovoriše: “Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!” 040 MAT 027 005 I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi. 040 MAT 027 006 Glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše: 040 MAT 027 007 “Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina.” Posavjetuju se i kupe za njih lončarovu njivu za ukop stranaca. 040 MAT 027 008 Stoga se ona njiva zove “Krvava njiva” sve do danas. 040 MAT 027 009 Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: Uzeše trideset srebrnjaka - cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi - 040 MAT 027 010 i dadoše ih za njivu lončarovu kako mi naredi Gospodin. 040 MAT 027 011 Dovedoše dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj: “Ti li si kralj židovski?” On odgovori: “Ti kažeš.” 040 MAT 027 012 I dok su ga glavari svećenički i starješine narodne optuživale, ništa nije odgovarao. 040 MAT 027 013 Tada mu reče Pilat: “Ne čuješ li što sve protiv tebe svjedoče?” 040 MAT 027 014 I ne odgovori mu ni na jednu riječ te se upravitelj silno čudio. 040 MAT 027 015 A o Blagdanu upravitelj je običavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi već htjeli. 040 MAT 027 016 Tada upravo bijaše u njih poznati uznik zvani Baraba. 040 MAT 027 017 Kad se dakle sabraše, reče im Pilat: “Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?” 040 MAT 027 018 Znao je doista da ga predadoše iz zavisti. 040 MAT 027 019 Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči nu njegova žena: “Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega.” 040 MAT 027 020 Međutim, glavari svećenički i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi. 040 MAT 027 021 Upita ih dakle upravitelj: “Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?” A oni rekoše: “Barabu!” 040 MAT 027 022 Kaže im Pilat: “Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?” Oni će: “Neka se razapne.” 040 MAT 027 023 A on upita: “A što je zla učinio?” Vikahu još jače: “Neka se razapne!” 040 MAT 027 024 Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: “Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!” 040 MAT 027 025 Sav narod nato odvrati: “Krv njegova na nas i na djecu našu!” 040 MAT 027 026 Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne. 040 MAT 027 027 Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu. 040 MAT 027 028 Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem. 040 MAT 027 029 Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: “Zdravo, kralju židovski!” 040 MAT 027 030 Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi. 040 MAT 027 031 Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu. 040 MAT 027 032 Izlazeći nađu nekoga čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ. 040 MAT 027 033 I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto, 040 MAT 027 034 dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htjede piti. 040 MAT 027 035 A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku. 040 MAT 027 036 I sjedeći ondje, čuvahu ga. 040 MAT 027 037 I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: “Ovo je Isus, kralj židovski.” 040 MAT 027 038 Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva. 040 MAT 027 039 A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: 040 MAT 027 040 “Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa!” 040 MAT 027 041 Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu: 040 MAT 027 042 “Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj! 040 MAT 027 043 Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: 'Sin sam Božji!'” 040 MAT 027 044 Tako ga vrijeđahu i s njim raspeti razbojnici. 040 MAT 027 045 Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji - do ure devete. 040 MAT 027 046 O devetoj uri povika Isus iza glasa: “Eli, Eli, lema sabahtani?” To će reći: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” 040 MAT 027 047 A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: “Ovaj zove Iliju.” 040 MAT 027 048 I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti. 040 MAT 027 049 A ostali rekoše: “Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.” 040 MAT 027 050 A Isus opet povika iz glasa i ispusti duh. 040 MAT 027 051 I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, 040 MAT 027 052 grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše 040 MAT 027 053 te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. 040 MAT 027 054 A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: “Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj.” 040 MAT 027 055 A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu; 040 MAT 027 056 među njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih. 040 MAT 027 057 Uvečer dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijaše učenik Isusov. 040 MAT 027 058 On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu se dadne. 040 MAT 027 059 Josip uze tijelo, povi ga u čisto platno 040 MAT 027 060 i položi u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otiđe. 040 MAT 027 061 A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su nasuprot grobu. 040 MAT 027 062 Sutradan, to jest dan nakon Priprave, sabraše se glavari svećenički i farizeji kod Pilata 040 MAT 027 063 te mu rekoše: “Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica još za života kaza: 'Nakon tri dana uskrsnut ću.' 040 MAT 027 064 Zapovjedi dakle da se grob osigura sve do trećega dana da ne bi možda došli njegovi učenici, ukrali ga pa rekli narodu: 'Uskrsnuo je od mrtvih!' I bit će posljednja prijevara gora od prve.” 040 MAT 027 065 Reče im Pilat: “Imate stražu! Idite i osigurajte kako znate!” 040 MAT 027 066 Nato oni odu i osiguraju grob: zapečate kamen i postave stražu. 040 MAT 028 001 Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, dođe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob. 040 MAT 028 002 I gle, nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj. 040 MAT 028 003 Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg. 040 MAT 028 004 Od straha pred njim zadrhtaše stražari i obamriješe. 040 MAT 028 005 A anđeo progovori ženama: “Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga tražite! 040 MAT 028 006 Nije ovdje! Uskrsnu kako reče. Hajde, vidite mjesto gdje je ležao 040 MAT 028 007 pa pođite žurno i javite njegovim učenicima da uskrsnu od mrtvih. I evo, ide pred vama u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti. Evo, rekoh vam.” 040 MAT 028 008 One otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima. 040 MAT 028 009 Kad eto im Isusa u susret! Reče im: “Zdravo!” One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone. 040 MAT 028 010 Tada im Isus reče: “Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!” 040 MAT 028 011 Dok su one odlazile, gle, neki od straže dođoše u grad i javiše glavarima svećeničkim sve što se dogodilo. 040 MAT 028 012 Oni se sabraše sa starješinama na vijećanje, uzeše mnogo novaca i dadoše vojnicima 040 MAT 028 013 govoreći: “Recite: 'Noću dok smo mi spavali, dođoše njegovi učenici i ukradoše ga.' 040 MAT 028 014 Ako to dočuje upravitelj, mi ćemo ga uvjeriti i sve učiniti da vi budete bez brige.” 040 MAT 028 015 Oni uzeše novac i učiniše kako bijahu poučeni. I razglasilo se to među Židovima - sve do danas. 040 MAT 028 016 Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. 040 MAT 028 017 Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. 040 MAT 028 018 Isus im pristupi i prozbori: “Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! 040 MAT 028 019 Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga 040 MAT 028 020 i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!” “I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta.” (aiōn g165) # # BOOK 041 MAR Mark Marko 041 MAR 001 001 Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. 041 MAR 001 002 Pisano je u Izaiji proroku: Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. 041 MAR 001 003 Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! 041 MAR 001 004 Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. 041 MAR 001 005 Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. 041 MAR 001 006 Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom. 041 MAR 001 007 I propovijedao je: “Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. 041 MAR 001 008 Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.” 041 MAR 001 009 Onih dana dođe Isus iz Nazareta galilejskoga i primi u Jordanu krštenje od Ivana. 041 MAR 001 010 I odmah, čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj, 041 MAR 001 011 a glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina! 041 MAR 001 012 I odmah ga Duh nagna u pustinju. 041 MAR 001 013 I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu. 041 MAR 001 014 A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: 041 MAR 001 015 “Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!” 041 MAR 001 016 I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. 041 MAR 001 017 I reče im Isus: “Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!” 041 MAR 001 018 Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim. 041 MAR 001 019 Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. 041 MAR 001 020 Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim. 041 MAR 001 021 I stignu u Kafarnaum. Odmah u subotu uđe on u sinagogu i poče naučavati. 041 MAR 001 022 Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci. 041 MAR 001 023 A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: 041 MAR 001 024 “Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!” 041 MAR 001 025 Isus mu zaprijeti: “Umukni i iziđi iz njega!” 041 MAR 001 026 Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega. 041 MAR 001 027 Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: “Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.” 041 MAR 001 028 I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj. 041 MAR 001 029 I odmah pošto iziđoše iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. 041 MAR 001 030 A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. 041 MAR 001 031 On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im. 041 MAR 001 032 Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. 041 MAR 001 033 I sav je grad nagrnuo k vratima. 041 MAR 001 034 I on ozdravi bolesnike - a bijahu mnogi i razne im bolesti - i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali. 041 MAR 001 035 Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. 041 MAR 001 036 Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. 041 MAR 001 037 Kad ga nađoše, rekoše mu: “Svi te traže.” 041 MAR 001 038 Kaže im: “Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.” 041 MAR 001 039 I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio. 041 MAR 001 040 I dođe k njemu neki gubavac, klekne i zamoli: “Ako hoćeš, možeš me očistiti!” 041 MAR 001 041 Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: “Hoću, budi čist!” 041 MAR 001 042 I odmah nesta s njega gube i očisti se. 041 MAR 001 043 Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi 041 MAR 001 044 riječima: “Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.” 041 MAR 001 045 Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud. 041 MAR 002 001 I pošto nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući. 041 MAR 002 002 I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ. 041 MAR 002 003 I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica. 041 MAR 002 004 Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao. 041 MAR 002 005 Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: “Sinko! Otpuštaju ti se grijesi.” 041 MAR 002 006 Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi: 041 MAR 002 007 “Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?” 041 MAR 002 008 Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa će im: “Što to mudrujete u sebi? 041 MAR 002 009 Ta što je lakše? Reći uzetomu: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reći: 'Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?' 041 MAR 002 010 Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!” I reče uzetomu: 041 MAR 002 011 “Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!” 041 MAR 002 012 I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: “Takvo što nikad još ne vidjesmo!” 041 MAR 002 013 Isus ponovno iziđe k moru. Sve je ono mnoštvo grnulo k njemu i on ih poučavaše. 041 MAR 002 014 Prolazeći ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: “Pođi za mnom!” On usta i pođe za njim. 041 MAR 002 015 Kada zatim Isus bijaše za stolom u njegovoj kući, nađoše se za stolom s njime i njegovim učenicima i mnogi carinici i grešnici. Bilo ih je uistinu mnogo. A slijedili su ga 041 MAR 002 016 i pismoznanci farizejske sljedbe pa vidjevši da jede s grešnicima i carinicima rekoše njegovim učenicima: “Zašto jede s carinicima i grešnicima?” 041 MAR 002 017 Čuvši to, Isus im reče: “Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.” 041 MAR 002 018 Ivanovi su učenici i farizeji postili. I dođu neki i kažu mu: “Zašto učenici Ivanovi i učenici farizejski poste, a tvoji učenici ne poste?” 041 MAR 002 019 Nato im Isus reče: “Mogu li svatovi postiti dok je zaručnik s njima? Dokle god imaju zaručnika sa sobom, ne mogu postiti. 041 MAR 002 020 Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik i tada će postiti u onaj dan!” 041 MAR 002 021 “Nitko ne prišiva krpe od sirova sukna na staro odijelo. Inače nova zakrpa vuče sa starog odijela pa nastane još veća rupa.” 041 MAR 002 022 “I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će vino poderati mješine pa propade i vino i mješine. Nego - novo vino u nove mješine!” 041 MAR 002 023 Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše: 041 MAR 002 024 “Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?” 041 MAR 002 025 Isus im odgovori: “Zar nikad niste čitali što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci? 041 MAR 002 026 Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u Dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima?” 041 MAR 002 027 I govoraše im: “Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. 041 MAR 002 028 Tako, Sin Čovječji gospodar je subote!” 041 MAR 003 001 Uđe ponovno u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke. 041 MAR 003 002 A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže. 041 MAR 003 003 On kaže čovjeku usahle ruke: “Stani na sredinu!” 041 MAR 003 004 A njima će: “Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?” No oni su šutjeli. 041 MAR 003 005 A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: “Ispruži ruku!” On ispruži - i ruka mu zdrava! 041 MAR 003 006 Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega kako da ga pogube. 041 MAR 003 007 Isus se s učenicima povuče k moru. Za njim je išao silan svijet iz Galileje. I iz Judeje, 041 MAR 003 008 iz Jeruzalema, iz Idumeje, iz Transjordanije i iz okolice Tira i Sidona - silno je mnoštvo čulo što čini i nagrnulo k njemu. 041 MAR 003 009 Stoga reče učenicima neka mu se zbog mnoštva pripravi lađica da ga ne bi zgnjeli. 041 MAR 003 010 Jer mnoge je ozdravio pa su se svi koji bijahu pogođeni kakvim zlom bacali na nj da bi ga se dotakli. 041 MAR 003 011 A nečisti duhovi, čim bi ga spazili, padali bi preda nj i vikali: “Ti si Sin Božji!” 041 MAR 003 012 A on im se oštro prijetio da ga ne prokazuju. 041 MAR 003 013 Uziđe na goru i pozove koje sam htjede. I dođoše k njemu. 041 MAR 003 014 I ustanovi dvanaestoricu da budu s njime i da ih šalje propovijedati 041 MAR 003 015 s vlašću da izgone đavle. 041 MAR 003 016 Ustanovi dakle dvanaestoricu: Šimuna, kojemu nadjenu ime Petar, 041 MAR 003 017 i Jakova Zebedejeva i Ivana, brata Jakovljeva, kojima nadjenu ime Boanerges, to jest Sinovi groma, 041 MAR 003 018 i Andriju i Filipa i Bartolomeja i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadeja i Šimuna Kananajca 041 MAR 003 019 i Judu Iškariotskoga, koji ga izda. 041 MAR 003 020 I dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. 041 MAR 003 021 Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: “Izvan sebe je!” 041 MAR 003 022 I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: “Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.” 041 MAR 003 023 A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: “Kako može Sotona Sotonu izgoniti? 041 MAR 003 024 Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. 041 MAR 003 025 Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. 041 MAR 003 026 Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. 041 MAR 003 027 Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti!” 041 MAR 003 028 Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. 041 MAR 003 029 No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.” (aiōn g165, aiōnios g166) 041 MAR 003 030 Jer govorahu: “Duha nečistoga ima.” 041 MAR 003 031 I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. 041 MAR 003 032 Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: “Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!” 041 MAR 003 033 On im odgovori: “Tko je majka moja i braća moja?” 041 MAR 003 034 I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: “Evo majke moje, evo braće moje! 041 MAR 003 035 Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.” 041 MAR 004 001 I poče opet poučavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uđe u lađu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu. 041 MAR 004 002 Poučavao ih je u prispodobama mnogočemu. Govorio im u pouci: 041 MAR 004 003 “Poslušajte! Gle, iziđe sijač sijati. 041 MAR 004 004 I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. 041 MAR 004 005 Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. 041 MAR 004 006 Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijenja, osuši se. 041 MAR 004 007 Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese. 041 MAR 004 008 Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnoži, te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko.” 041 MAR 004 009 I doda: “Tko ima uši da čuje, neka čuje!” 041 MAR 004 010 Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama. 041 MAR 004 011 I govoraše im: “Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama: 041 MAR 004 012 da gledaju, gledaju - i ne vide, slušaju, slušaju - i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti.” 041 MAR 004 013 I kaže im: “Zar ne znate tu prispodobu? Kako ćete onda razumjeti prispodobe uopće? 041 MAR 004 014 Sijač sije Riječ. 041 MAR 004 015 Oni uz put, gdje je Riječ posijana, jesu oni kojima, netom čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njih posijanu. 041 MAR 004 016 Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad čuju Riječ, odmah je s radošću prime, 041 MAR 004 017 ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne. 041 MAR 004 018 A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Riječ, 041 MAR 004 019 ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Riječ te ona ostane bez ploda. (aiōn g165) 041 MAR 004 020 A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji čuju i prime Riječ te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko. 041 MAR 004 021 I govoraše im: “Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijećnjak? 041 MAR 004 022 Ta ništa nije zastrto, osim zato da se očituje; i ništa skriveno, osim zato da dođe na vidjelo! 041 MAR 004 023 Ima li tko uši da čuje, neka čuje.” 041 MAR 004 024 I govoraše im: “Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. I nadodat će vam se. 041 MAR 004 025 Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima.” 041 MAR 004 026 I govoraše im: “Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. 041 MAR 004 027 Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste - sam ne zna kako; 041 MAR 004 028 zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. 041 MAR 004 029 A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.” 041 MAR 004 030 I govoraše: “Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? 041 MAR 004 031 Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, 041 MAR 004 032 jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.” 041 MAR 004 033 Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. 041 MAR 004 034 Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao. 041 MAR 004 035 Uvečer istoga dana kaže im: “Prijeđimo prijeko!” 041 MAR 004 036 Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. 041 MAR 004 037 Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. 041 MAR 004 038 A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: “Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?” 041 MAR 004 039 On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: “Utihni! Umukni!” I smiri se vjetar i nasta velika utiha. 041 MAR 004 040 Tada im reče: “Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?” 041 MAR 004 041 Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: “Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?” 041 MAR 005 001 Stigoše na onu stranu mora, u kraj gerazenski. 041 MAR 005 002 Čim iziđe iz lađe, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki čovjek s nečistim duhom. 041 MAR 005 003 Obitavalište je imao u grobnicama. I nitko ga više nije mogao svezati ni lancima 041 MAR 005 004 jer je već često bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti. 041 MAR 005 005 Po cijele bi noći i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem. 041 MAR 005 006 Kad izdaleka opazi Isusa, dotrči i pokloni mu se, 041 MAR 005 007 a onda u sav glas povika: “Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!” 041 MAR 005 008 Jer Isus mu bijaše rekao: “Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka!” 041 MAR 005 009 Isus ga nato upita: “Kako ti je ime?” Kaže mu: “Legija mi je ime! Ima nas mnogo!” 041 MAR 005 010 I uporno zaklinjaše Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja. 041 MAR 005 011 A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja. 041 MAR 005 012 Zaklinjahu ga dakle: “Pošalji nas u ove svinje da u njih uđemo!” 041 MAR 005 013 I on im dopusti. Tada iziđoše nečisti duhovi i uđoše u svinje. I krdo od oko dvije tisuće jurnu niz obronak u more i podavi se u moru. 041 MAR 005 014 Svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. A ljudi pođoše vidjeti što se dogodilo. 041 MAR 005 015 Dođu Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obučen i zdrave pameti - on koji ih je imao legiju. I prestraše se. 041 MAR 005 016 A očevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama. 041 MAR 005 017 Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja. 041 MAR 005 018 Kad je ulazio u lađu, onaj što bijaše opsjednut molio ga da bude uza nj. 041 MAR 005 019 No on mu ne dopusti, nego mu reče: “Pođi kući k svojima pa im javi što ti je učinio Gospodin, kako ti se smilovao.” 041 MAR 005 020 On ode i poče razglašavati po Dekapolu što mu učini Isus. I svi su se divili. 041 MAR 005 021 Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. 041 MAR 005 022 Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge 041 MAR 005 023 pa ga usrdno moljaše: “Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!” 041 MAR 005 024 I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga. 041 MAR 005 025 A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, 041 MAR 005 026 mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. 041 MAR 005 027 Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. 041 MAR 005 028 Mislila je: “Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.” 041 MAR 005 029 I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla. 041 MAR 005 030 Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: “Tko se to dotaknu mojih haljina?” 041 MAR 005 031 A učenici mu rekoše: “Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: 'Tko me se to dotaknu?'” 041 MAR 005 032 A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini. 041 MAR 005 033 Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. 041 MAR 005 034 On joj reče: “Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!” 041 MAR 005 035 Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom. “Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?” 041 MAR 005 036 Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: “Ne boj se! Samo vjeruj!” 041 MAR 005 037 I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. 041 MAR 005 038 I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. 041 MAR 005 039 Uđe i kaže im: “Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.” 041 MAR 005 040 A oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. 041 MAR 005 041 Primi dijete za ruku govoreći: “Talita, kum!” što znači: “Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!” 041 MAR 005 042 I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. 041 MAR 005 043 On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti. 041 MAR 006 001 I otišavši odande, dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici. 041 MAR 006 002 I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: “Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? 041 MAR 006 003 Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?” I sablažnjavahu se o njega. 041 MAR 006 004 A Isus im govoraše: “Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.” 041 MAR 006 005 I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. 041 MAR 006 006 I čudio se njihovoj nevjeri. Obilazio je selima uokolo i naučavao. 041 MAR 006 007 Dozva dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. 041 MAR 006 008 I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu, 041 MAR 006 009 nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina. 041 MAR 006 010 I govoraše im: “Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande. 041 MAR 006 011 Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo.” 041 MAR 006 012 Otišavši, propovijedali su obraćenje, 041 MAR 006 013 izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali. 041 MAR 006 014 Dočuo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: “Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu.” 041 MAR 006 015 A drugi govorahu: “Ilija je!” Treći opet: “Prorok, kao jedan od proroka.” 041 MAR 006 016 Herod pak na to govoraše: “Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu.” 041 MAR 006 017 Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio. 041 MAR 006 018 Budući da je Ivan govorio Herodu: “Ne smiješ imati žene brata svojega!”, 041 MAR 006 019 Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla 041 MAR 006 020 jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao. 041 MAR 006 021 I dođe zgodan dan kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim. 041 MAR 006 022 Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: “Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti!” 041 MAR 006 023 I zakle joj se: “Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva.” 041 MAR 006 024 Ona iziđe pa će svojoj materi: “Što da zaištem?” A ona će: “Glavu Ivana Krstitelja!” 041 MAR 006 025 I odmah žurno uđe kralju te zaište: “Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!” 041 MAR 006 026 Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti. 041 MAR 006 027 Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici, 041 MAR 006 028 donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi. 041 MAR 006 029 Kad za to dočuše Ivanovi učenici, dođu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob. 041 MAR 006 030 Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali. 041 MAR 006 031 I reče im: “Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo.” Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. 041 MAR 006 032 Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. 041 MAR 006 033 No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih. 041 MAR 006 034 Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu. 041 MAR 006 035 A u kasni već sat pristupe mu učenici pa mu reknu: “Pust je ovo kraj i već je kasno. 041 MAR 006 036 Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi što za jelo.” 041 MAR 006 037 No on im odgovori: “Podajte im vi jesti.” Kažu mu: “Da pođemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?” 041 MAR 006 038 A on će im: “Koliko kruhova imate? Idite i vidite!” Pošto izvidješe, kažu: “Pet, i dvije ribe.” 041 MAR 006 039 I zapovjedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi. 041 MAR 006 040 I pružiše se po sto i po pedeset na svaku lijehu. 041 MAR 006 041 On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi kruhove i davaše učenicima da posluže ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima. 041 MAR 006 042 I jeli su svi i nasitili se. 041 MAR 006 043 I od ulomaka nakupiše dvanaest punih košara, a i od riba. 041 MAR 006 044 A jelo je pet tisuća muškaraca. 041 MAR 006 045 On odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo. 041 MAR 006 046 I pošto se rasta s ljudima, otiđe u goru da se pomoli. 041 MAR 006 047 Uvečer pak lađa bijaše posred mora, a on sam na kraju. 041 MAR 006 048 Vidjevši kako se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar, oko četvrte noćne straže dođe k njima hodeći po moru. I htjede ih mimoići. 041 MAR 006 049 A oni, vidjevši kako hodi po moru, pomisliše da je utvara pa kriknuše. 041 MAR 006 050 Jer svi su ga vidjeli i prestrašili se. A on im odmah progovori: “Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!” 041 MAR 006 051 I uziđe k njima u lađu, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu; 041 MAR 006 052 još ne shvatiše ono o kruhovima, nego im srce bijaše stvrdnuto. 041 MAR 006 053 Pošto doploviše na kraj, dođu u Genezaret i pristanu. 041 MAR 006 054 Kad iziđu iz lađe, ljudi ga odmah prepoznaju 041 MAR 006 055 pa oblete sav onaj kraj. I počnu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi čuli da se on nalazi. 041 MAR 006 056 I kamo bi god ulazio - u sela, u gradove, u zaseoke - po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi. 041 MAR 007 001 Skupe se oko njega farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. 041 MAR 007 002 I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. 041 MAR 007 003 A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. 041 MAR 007 004 Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca. 041 MAR 007 005 Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: “Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?” 041 MAR 007 006 A on im reče: “Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. 041 MAR 007 007 Uzalud me štuju naučavajući nauke - uredbe ljudske. 041 MAR 007 008 Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.” 041 MAR 007 009 Još im govoraše: “Lijepo! Dokidate Božju zapovijed da biste sačuvali svoju predaju. 041 MAR 007 010 Mojsije doista reče: Poštuj oca svoga i majku svoju. I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni. 041 MAR 007 011 A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude 'korban', to jest sveti dar', 041 MAR 007 012 takvome više ne dopuštate ništa učiniti za oca ili majku. 041 MAR 007 013 Tako dokidate riječ Božju svojom predajom, koju sami sebi predadoste. I još štošta tomu slično činite.” 041 MAR 007 014 Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: “Poslušajte me svi i razumijte! 041 MAR 007 015 Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi - to ga onečišćuje. 041 MAR 007 016 Tko ima uši da čuje, neka čuje!” 041 MAR 007 017 I kad od mnoštva uđe u kuću, upitaše ga učenici za prispodobu. 041 MAR 007 018 I reče im: “Tako? Ni vi ne razumijete? Ne shvaćate li da čovjeka ne može onečistiti što u nj ulazi 041 MAR 007 019 jer mu ne ulazi u srce, nego u utrobu te izlazi u zahod?” Tako on očisti sva jela. 041 MAR 007 020 Još dometnu: “Što iz čovjeka izlazi, te onečišćuje čovjeka. 041 MAR 007 021 Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, 041 MAR 007 022 preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. 041 MAR 007 023 Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.” 041 MAR 007 024 Odande otiđe u kraj tirski. I uđe u neku kuću. Htio je da nitko ne sazna, ali se nije mogao sakriti, 041 MAR 007 025 nego odmah doču žena koje kćerkica imaše duha nečistoga. Ona dođe i pade mu pred noge. 041 MAR 007 026 A žena bijaše Grkinja, Sirofeničanka rodom. I moljaše ga da joj iz kćeri istjera zloduha. 041 MAR 007 027 A on joj govoraše: “Pusti da se prije nasite djeca! Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.” 041 MAR 007 028 A ona će mu: “Da, Gospodine! Ali i psići ispod stola jedu od mrvica dječjih.” 041 MAR 007 029 Reče joj: “Zbog te riječi idi, izišao je iz tvoje kćeri zloduh.” 041 MAR 007 030 I ode kući te nađe dijete gdje leži na postelji, a zloduh je bio izišao. 041 MAR 007 031 Zatim se ponovno vrati iz krajeva tirskih pa preko Sidona dođe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske. 041 MAR 007 032 Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku. 041 MAR 007 033 On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika. 041 MAR 007 034 Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: “Effata!” - to će reći: “Otvori se!” 041 MAR 007 035 I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno. 041 MAR 007 036 A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No što im je on više branio, oni su to više razglašavali 041 MAR 007 037 i preko svake mjere zadivljeni govorili: “Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!” 041 MAR 008 001 Onih se dana opet skupio silan svijet. Budući da nisu imali što jesti, dozva Isus učenike pa im reče: 041 MAR 008 002 “Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me i nemaju što jesti. 041 MAR 008 003 Ako ih otpravim gladne njihovim kućama, klonut će putom. A neki su od njih došli iz daleka.” 041 MAR 008 004 Učenici mu odgovore: “Otkuda bi ih tko ovdje u pustinji mogao nahraniti kruhom?” 041 MAR 008 005 On ih zapita: “Koliko kruhova imate?” Oni odgovore: “Sedam.” 041 MAR 008 006 Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji. I uze sedam kruhova, zahvali, razlomi i davaše svojim učenicima da posluže. I poslužiše mnoštvu. 041 MAR 008 007 A imali su i malo ribica. Blagoslovi i njih te reče da i to posluže. 041 MAR 008 008 I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka odniješe sedam košara. 041 MAR 008 009 Bilo ih je oko četiri tisuće. Tada ih otpusti, 041 MAR 008 010 a sam sa svojim učenicima odmah uđe u lađu i ode u kraj dalmanutski. 041 MAR 008 011 Tada istupiše farizeji i počeše raspravljati s njime. Iskušavajući ga, zatraže od njega znak s neba. 041 MAR 008 012 On uzdahnu iz sve duše i reče: “Zašto ovaj naraštaj traži znak? Zaista, kažem vam, ovome se naraštaju neće dati znak.” 041 MAR 008 013 Tada ih ostavi, ponovno uđe u lađu pa otiđe prijeko. 041 MAR 008 014 A zaboraviše ponijeti kruha; imali su samo jedan kruh sa sobom na lađi. 041 MAR 008 015 Nato ih Isus opomenu: “Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i kvasca Herodova!” 041 MAR 008 016 Oni, zamišljeni, među sobom govorahu: “Kruha nemamo.” 041 MAR 008 017 Zamijetio to Isus pa im reče: “Zašto ste zamišljeni što kruha nemate? Zar još ne shvaćate i ne razumijete? Zar vam je srce stvrdnuto? 041 MAR 008 018 Oči imate, a ne vidite; uši imate, a ne čujete? Zar se ne sjećate? 041 MAR 008 019 Kad sam ono razlomio pet kruhova na pet tisuća, koliko punih košara ulomaka odnijeste?” Kažu mu: “Dvanaest.” 041 MAR 008 020 “A kada razlomih sedam na četiri tisuće, koliko punih košara ulomaka odnijeste?” Odgovore: “Sedam.” 041 MAR 008 021 A on će njima: “I još ne razumijete?” 041 MAR 008 022 Dođu u Betsaidu, dovedu mu slijepca pa ga zamole da ga se dotakne. 041 MAR 008 023 On uhvati slijepca za ruku, izvede ga iz sela, pljunu mu u oči, stavi na nj ruke i zapita ga: “Vidiš li što?” 041 MAR 008 024 Slijepac upilji pogled i reče: “Opažam ljude; vidim nešto kao drveće ... hodaju.” 041 MAR 008 025 Tada mu Isus opet stavi ruke na oči i slijepac progleda i ozdravi te je mogao sve jasno na daleko vidjeti. 041 MAR 008 026 Tada ga posla kući i reče mu: “Ne ulazi u selo.” 041 MAR 008 027 I krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: “Što govore ljudi, tko sam ja?” 041 MAR 008 028 Oni mu rekoše: “Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka.” 041 MAR 008 029 On njih upita: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?” Petar prihvati i reče: “Ti si Pomazanik - Krist!” 041 MAR 008 030 I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu. 041 MAR 008 031 I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. 041 MAR 008 032 Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati. 041 MAR 008 033 A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: “Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!” 041 MAR 008 034 Tada dozva narod i učenike pa im reče: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. 041 MAR 008 035 Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga. 041 MAR 008 036 Ta što koristi čovjeku steći sav svijet, a životu svojemu nauditi? 041 MAR 008 037 Ta što da čovjek dadne u zamjenu za život svoj? 041 MAR 008 038 Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi u ovom preljubničkom i grešničkom naraštaju - njega će se stidjeti i Sin Čovječji kada dođe u slavi Oca svoga zajedno sa svetim anđelima.” 041 MAR 009 001 Još im govoraše: “Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide da je kraljevstvo Božje došlo u sili.” 041 MAR 009 002 Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. 041 MAR 009 003 I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma - nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. 041 MAR 009 004 I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. 041 MAR 009 005 A Petar prihvati i reče Isusu: “Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.” 041 MAR 009 006 Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. 041 MAR 009 007 I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!” 041 MAR 009 008 I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama. 041 MAR 009 009 Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. 041 MAR 009 010 Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo “od mrtvih ustati” 041 MAR 009 011 pa ga upitaju: “Zašto pismoznanci govore da prije treba da dođe Ilija?” 041 MAR 009 012 A on im reče: “Ilija će, doduše, prije doći i sve obnoviti. Pa kako ipak piše o Sinu Čovječjem da će mnogo pretrpjeti i biti prezren? 041 MAR 009 013 Ali, velim vam: Ilija je već došao i oni učiniše s njim što im se prohtjelo, kao što piše o njemu.” 041 MAR 009 014 Kada dođoše k učenicima, ugledaše oko njih silan svijet i pismoznance kako raspravljaju s njima. 041 MAR 009 015 Čim ga sve ono mnoštvo ugleda, iznenađeno brže pohrli pozdraviti ga. 041 MAR 009 016 A on ih upita: “Što to raspravljaste s njima?” 041 MAR 009 017 Odvrati netko iz mnoštva: “Učitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemoga duha. 041 MAR 009 018 Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i koči se. Rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, ali ne mogoše.” 041 MAR 009 019 On im odvrati: “O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!” 041 MAR 009 020 I dovedoše ga k njemu. Čim zloduh ugleda Isusa, potrese dječakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti. 041 MAR 009 021 Isus upita njegova oca: “Koliko je vremena kako mu se to događa?” On reče: “Od djetinjstva! 041 MAR 009 022 A često ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!” 041 MAR 009 023 Nato mu Isus reče: “Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!” 041 MAR 009 024 Dječakov otac brže povika: “Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!” 041 MAR 009 025 Vidjevši da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti nečistomu duhu: “Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i da nisi više u nj ušao!” 041 MAR 009 026 Zloduh nato zaviče, žestoko strese dječaka te iziđe, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da je umro. 041 MAR 009 027 No Isus ga dohvati za ruku, podiže ga i on ustade. 041 MAR 009 028 Kad Isus uđe u kuću, upitaše ga učenici nasamo: “Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?” 041 MAR 009 029 Odgovori im: “Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom.” 041 MAR 009 030 Otišavši odande, prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna. 041 MAR 009 031 Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im: “Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati.” 041 MAR 009 032 No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati. 041 MAR 009 033 I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: “Što ste putem raspravljali?” 041 MAR 009 034 A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći. 041 MAR 009 035 On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: “Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!” 041 MAR 009 036 I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: 041 MAR 009 037 “Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla.” 041 MAR 009 038 Reče mu Ivan: “Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama.” 041 MAR 009 039 A Isus reče: “Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. 041 MAR 009 040 Tko nije protiv nas, za nas je.” 041 MAR 009 041 “Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.” 041 MAR 009 042 “Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more.” 041 MAR 009 043 “Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život, nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. (Geenna g1067) 041 MAR 009 045 I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život, nego s obje noge bit bačen u pakao. (Geenna g1067) 041 MAR 009 047 I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje, nego s oba oka biti bačen u pakao, (Geenna g1067) 041 MAR 009 048 gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi. 041 MAR 009 049 Uistinu, ognjem će svaki od njih biti posoljen. 041 MAR 009 050 Dobra je sol. Ali ako sol postane neslana, čime ćete nju začiniti? Imajte sol u sebi, a mir među sobom!” 041 MAR 010 001 Krenuvši odande, dođe u judejski kraj i na onu stranu Jordana. I opet mnoštvo nagrnu k njemu, a on ih po svojem običaju ponovno poučavaše. 041 MAR 010 002 A pristupe farizeji pa, da ga iskušaju, upitaše: “Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?” 041 MAR 010 003 On im odgovori: “Što vam zapovjedi Mojsije?” 041 MAR 010 004 Oni rekoše: “Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i - otpustiti.” 041 MAR 010 005 A Isus će im: “Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. 041 MAR 010 006 Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. 041 MAR 010 007 Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; 041 MAR 010 008 i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. 041 MAR 010 009 Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!” 041 MAR 010 010 U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. 041 MAR 010 011 I reče im: “Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. 041 MAR 010 012 I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub.” 041 MAR 010 013 Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. 041 MAR 010 014 Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: “Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! 041 MAR 010 015 Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.” 041 MAR 010 016 Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke. 041 MAR 010 017 I dok je izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: “Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?” (aiōnios g166) 041 MAR 010 018 Isus mu reče: “Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! 041 MAR 010 019 Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!” 041 MAR 010 020 On mu odgovori: “Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.” 041 MAR 010 021 Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: “Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.” 041 MAR 010 022 On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak. 041 MAR 010 023 Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: “Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!” 041 MAR 010 024 Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: “Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! 041 MAR 010 025 Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.” 041 MAR 010 026 Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: “Pa tko se onda može spasiti?” 041 MAR 010 027 Isus upre u njih pogled i reče: “Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!” 041 MAR 010 028 Petar mu poče govoriti: “Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.” 041 MAR 010 029 Reče Isus: “Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, 041 MAR 010 030 a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja - i u budućem vijeku život vječni. (aiōn g165, aiōnios g166) 041 MAR 010 031 A mnogi prvi bit će posljednji i posljednji prvi.” 041 MAR 010 032 Putovali su tako uzlazeći u Jeruzalem. Isus je išao pred njima te bijahu zaprepašteni, a oni koji su išli za njima, prestrašeni. Tada Isus opet uze dvanaestoricu i poče im kazivati što će ga zadesiti: 041 MAR 010 033 “Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt, predati poganima, 041 MAR 010 034 izrugati i popljuvati. Izbičevat će ga, ubit će ga, ali on će nakon tri dana ustati.” 041 MAR 010 035 I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: “Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.” 041 MAR 010 036 A on će im: “Što hoćete da vam učinim?” 041 MAR 010 037 Oni mu rekoše: “Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.” 041 MAR 010 038 A Isus im reče: “Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?” 041 MAR 010 039 Oni mu rekoše: “Možemo.” A Isus će im: “Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, 041 MAR 010 040 ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati - to je onih kojima je pripravljeno.” 041 MAR 010 041 Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. 041 MAR 010 042 Zato ih Isus dozva i reče im: “Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. 041 MAR 010 043 Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! 041 MAR 010 044 I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. 041 MAR 010 045 Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.” 041 MAR 010 046 Dođu tako u Jerihon. Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. 041 MAR 010 047 Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: “Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!” 041 MAR 010 048 Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: “Sine Davidov, smiluj mi se!” 041 MAR 010 049 Isus se zaustavi i reče: “Pozovite ga!” I pozovu slijepca sokoleći ga: “Ustani! Zove te!” 041 MAR 010 050 On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. 041 MAR 010 051 Isus ga upita: “Što hoćeš da ti učinim?” Slijepac mu reče: “Učitelju moj, da progledam.” 041 MAR 010 052 Isus će mu: “Idi, vjera te tvoja spasila!” I on odmah progleda i uputi se za njim. 041 MAR 011 001 Kad se približe Jeruzalemu, Betfagi i Betaniji, do Maslinske gore, pošalje dva učenika 041 MAR 011 002 i kaže im: “Hajdete u selo pred vama. Čim u nj uđete, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i vodite. 041 MAR 011 003 Ako vam tko reče: 'Što to radite?' recite: 'Gospodinu treba', i odmah će ga ipak ovamo pustiti.” 041 MAR 011 004 Otiđoše i nađoše magare privezano uz vrata vani na cesti i odriješe ga. 041 MAR 011 005 A neki od nazočnih upitaše: “Što radite? Što driješite magare?” 041 MAR 011 006 Oni im odvrate kako im reče Isus. I pustiše ih. 041 MAR 011 007 I dovedu magare Isusu, prebace preko njega svoje haljine i on zajaha na nj. 041 MAR 011 008 Mnogi prostriješe svoje haljine po putu, a drugi narezaše zelenih grana po poljima. 041 MAR 011 009 I oni pred njim i oni za njim klicahu: “Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! 041 MAR 011 010 Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koji dolazi! Hosana u visinama!” 041 MAR 011 011 I uđe u Jeruzalem, u Hram. I sve uokolo razgleda, pa kako već bijaše kasno, pođe s dvanaestoricom u Betaniju. 041 MAR 011 012 Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje. 041 MAR 011 013 Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i priđe ne bi li na njoj što našao. Ali došavši bliže, ne nađe ništa osim lišća jer ne bijaše vrijeme smokvama. 041 MAR 011 014 Tada reče smokvi: “Nitko nikada više ne jeo s tebe!” Čuli su to njegovi učenici. (aiōn g165) 041 MAR 011 015 Stignu tako u Jeruzalem. On uđe u Hram i stane izgoniti one koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe. 041 MAR 011 016 I ne dopusti da itko išta pronese kroz Hram. 041 MAR 011 017 Učio ih je i govorio: “Nije li pisano: Dom će se moj zvati Dom molitve za sve narode? A vi od njega načinili pećinu razbojničku!” 041 MAR 011 018 Kada su za to dočuli glavari svećenički i pismoznanci, tražili su kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav narod bio očaran njegovim naukom. 041 MAR 011 019 A kad se uvečerilo, izlazili su iz grada. 041 MAR 011 020 Kad su ujutro prolazili mimo one smokve, opaze da je usahla do korijena. 041 MAR 011 021 Petar se prisjeti pa će Isusu: “Učitelju, pogledaj! Smokva koju si prokleo usahnu.” 041 MAR 011 022 Isus im odvrati: “Imajte vjeru Božju. 041 MAR 011 023 Zaista, kažem vam, rekne li tko ovoj gori: 'Digni se i baci u more!' i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da će se dogoditi to što kaže - doista, bit će mu! 041 MAR 011 024 Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam! 041 MAR 011 025 No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke.” 041 MAR 011 027 I dođu opet u Jeruzalem. Dok je obilazio Hramom, dođu k njemu glavari svećenički, pismoznanci i starješine. 041 MAR 011 028 I govorahu mu: “Kojom vlašću to činiš? Ili tko ti dade tu vlast da to činiš?” 041 MAR 011 029 A Isus im reče: “Jedno ću vas upitati. Odgovorite mi, pa ću vam kazati kojom vlašću ovo činim. 041 MAR 011 030 Krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi!” 041 MAR 011 031 A oni umovahu među sobom: “Reknemo li 'od Neba', odvratit će 'Zašto mu dakle ne povjerovaste?' 041 MAR 011 032 Nego, da reknemo 'od ljudi!'” - Bojahu se mnoštva. Ta svi Ivana smatrahu doista prorokom. 041 MAR 011 033 I odgovore Isusu: “Ne znamo.” A Isus će im: “Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim.” 041 MAR 012 001 I uze im zboriti u prispodobama: Čovjek vinograd posadi, ogradom ogradi, iskopa tijesak i kulu podiže pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. 041 MAR 012 002 I u svoje vrijeme posla vinogradarima slugu da od njih uzme dio uroda vinogradarskoga. 041 MAR 012 003 A oni ga pograbiše, istukoše i otposlaše praznih ruku. 041 MAR 012 004 I opet posla k njima drugog slugu: i njemu razbiše glavu i izružiše ga. 041 MAR 012 005 Trećega također posla: njega ubiše. Tako i mnoge druge: jedne istukoše, druge pobiše.” 041 MAR 012 006 “Još jednoga imaše, sina ljubljenoga. Njega naposljetku posla k njima misleći: 'Poštovat će sina moga.' 041 MAR 012 007 Ali ti vinogradari među sobom rekoše: 'Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i baština će biti naša.' 041 MAR 012 008 I pograbe ga, ubiju i izbace iz vinograda.” 041 MAR 012 009 “Što li će učiniti gospodar vinograda? Doći će i pobiti te vinogradare i dati vinograd drugima. 041 MAR 012 010 Niste li čitali ovo Pismo: Kamen što ga odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni. 041 MAR 012 011 Gospodnje je to djelo - kakvo čudo u očima našim!” 041 MAR 012 012 I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva. Razumješe da je protiv njih izrekao prispodobu pa ga ostave i odu. 041 MAR 012 013 I pošalju k njemu neke od farizeja i herodovaca da ga uhvate u riječi. 041 MAR 012 014 Oni dođu i kažu mu: “Učitelju, znamo da si istinit i ne mariš tko je tko jer nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjemu. Je li dopušteno dati porez caru ili nije? Da damo ili da ne damo?” 041 MAR 012 015 A on im reče prozirući njihovo licemjerje: “Što me iskušavate? Donesite mi denar da vidim!” 041 MAR 012 016 Oni doniješe. I reče im: “Čija je ovo slika i natpis?” A oni će mu: “Carev.” 041 MAR 012 017 A Isus im reče: “Caru podajte carevo, a Bogu Božje!” I divili su mu se. 041 MAR 012 018 Dođu k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaju ga: 041 MAR 012 019 “Učitelju, Mojsije nam napisa: Umre li čiji brat i ostavi ženu, a ne ostavi djeteta, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. 041 MAR 012 020 Sedmero braće bijaše. Prvi uze ženu i umrije ne ostavivši poroda. 041 MAR 012 021 I drugi je uze te umrije ne ostavivši poroda. I treći jednako tako. 041 MAR 012 022 I sedmorica ne ostaviše poroda. Najposlije i žena umrije. 041 MAR 012 023 Komu će biti žena o uskrsnuću, kad uskrsnu? Jer sedmorica su je imala za ženu.” 041 MAR 012 024 Reče im Isus: “Niste li u zabludi zbog toga što ne razumijete Pisama ni sile Božje? 041 MAR 012 025 Ta kad od mrtvih ustaju, niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebesima. 041 MAR 012 026 A što se tiče mrtvih, da ustaju, niste li čitali u knjizi Mojsijevoj ono o grmu, kako Mojsiju reče Bog: Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev? 041 MAR 012 027 Nije on Bog mrtvih, nego živih. Uvelike se varate.” 041 MAR 012 028 Tada pristupi jedan od pismoznanaca koji je slušao njihovu raspravu. Vidjevši da im je dobro odgovorio, upita ga: “Koja je zapovijed prva od sviju?” 041 MAR 012 029 Isus odgovori: “Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. 041 MAR 012 030 Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!” 041 MAR 012 031 “Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.” 041 MAR 012 032 Nato će mu pismoznanac: “Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. 041 MAR 012 033 Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga - više je nego sve paljenice i žrtve.” 041 MAR 012 034 Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: “Nisi daleko od kraljevstva Božjega!” I nitko se više nije usuđivao pitati ga. 041 MAR 012 035 A naučavajući u Hramu, uze Isus govoriti: “Kako pismoznanci kažu da je Krist sin Davidov? 041 MAR 012 036 A sam David reče u Duhu Svetome: Reče Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedni mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!' 041 MAR 012 037 Sam ga David zove Gospodinom. Kako mu je onda sin?” Silan ga je svijet s užitkom slušao. 041 MAR 012 038 A on im u pouci svojoj govoraše: “Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, 041 MAR 012 039 prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; 041 MAR 012 040 proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!” 041 MAR 012 041 Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo. 041 MAR 012 042 Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant. 041 MAR 012 043 Tada dozove svoje učenike i reče im: “Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. 041 MAR 012 044 Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.” 041 MAR 013 001 Kad je izlazio iz Hrama, rekne mu jedan od njegovih učenika: “Učitelju, gledaj! Kakva li kamenja, kakvih li zdanja!” 041 MAR 013 002 Isus mu odvrati: “Vidiš li ta veličanstvena zdanja? Ne, neće se ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.” 041 MAR 013 003 Dok je zatim na Maslinskoj gori sjedio sučelice Hramu, upitaju ga nasamo Petar, Jakov, Ivan i Andrija: 041 MAR 013 004 “Reci nam kada će to biti i na koji se znak sve to ima svršiti?” 041 MAR 013 005 Tada im Isus poče govoriti: “Pazite da vas tko ne zavede. 041 MAR 013 006 Mnogi će doći u moje ime i govoriti: Ja sam! I mnoge će zavesti. 041 MAR 013 007 Kada pak čujete za ratove i za glasove o ratovima, ne uznemirujte se. Treba da se to dogodi, ali to još nije svršetak.” 041 MAR 013 008 “Narod će ustati protiv naroda, kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit će potresa po raznim mjestima, bit će gladi. To je početak trudova.” 041 MAR 013 009 “Vi pak pazite sami na sebe. Predavat će vas vijećima i tući vas u sinagogama, pred upraviteljima i kraljevima stajat ćete zbog mene, njima za svjedočanstvo. 041 MAR 013 010 A treba da se najprije svim narodima propovijeda evanđelje.” 041 MAR 013 011 “Kad vas budu vodili na izručenje, ne brinite se unaprijed što ćete govoriti, nego govorite što vam bude dano u onaj čas. Ta niste vi koji govorite, nego Duh Sveti. 041 MAR 013 012 Predavat će na smrt brat brata i otac sina. Djeca će ustajati na roditelje i ubijati ih. 041 MAR 013 013 Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen.” 041 MAR 013 014 “I kad vidite da grozota pustoši stoluje gdje joj nije mjesto - tko čita, neka razumije - koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore! 041 MAR 013 015 Tko bude na krovu, neka ne silazi i ne ulazi u kuću da iz nje što uzme. 041 MAR 013 016 I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag da uzme ogrtač!” 041 MAR 013 017 “Jao trudnicama i dojiljama u one dane! 041 MAR 013 018 A molite da to ne bude zimi 041 MAR 013 019 jer će onih dana biti tjeskoba kakve ne bi od početka stvorenja, koje stvori Bog, sve do sada, a neće je ni biti. 041 MAR 013 020 I kad Gospodin ne bi skratio dane one, nitko se ne bi spasio. No poradi izabranih, koje on sebi izabra, skratio je on te dane.” 041 MAR 013 021 Ako vam tada tko rekne: 'Evo Krista ovdje! Eno ondje!' - ne vjerujte. 041 MAR 013 022 Ustat će doista lažni kristi i lažni proroci i tvorit će znamenja i čudesa da, bude li moguće, zavedu izabrane. 041 MAR 013 023 Vi dakle budite na oprezu! Evo, prorekao sam vam sve!” 041 MAR 013 024 Nego, u one dane, nakon one nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti 041 MAR 013 025 a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati. 041 MAR 013 026 Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. 041 MAR 013 027 I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba.” 041 MAR 013 028 A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: ljeto je blizu. 041 MAR 013 029 Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima! 041 MAR 013 030 Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. 041 MAR 013 031 Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti.” 041 MAR 013 032 “A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.” 041 MAR 013 033 “Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas. 041 MAR 013 034 Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. 041 MAR 013 035 Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti - da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro - 041 MAR 013 036 da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe.” 041 MAR 013 037 “Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!” 041 MAR 014 001 Za dva dana bijaše Pasha i Beskvasni kruhovi. Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da ga na prijevaru uhvate i ubiju. 041 MAR 014 002 Jer se govorilo: “Nikako ne na Blagdan da ne nastane pobuna naroda.” 041 MAR 014 003 I kad je u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, bio za stolom, dođe neka žena s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti. Razbi posudicu i poli ga po glavi. 041 MAR 014 004 A neki negodovahu te će jedan drugomu: “Čemu to rasipanje pomasti? 041 MAR 014 005 Mogla se pomast prodati za više od tristo denara i dati siromasima.” I otresahu se na nju. 041 MAR 014 006 A Isus reče: “Pustite je, što joj dodijavate? Dobro djelo učini na meni. 041 MAR 014 007 Ta siromaha svagda imate uza se i kad god hoćete možete im dobro činiti, a mene nemate svagda. 041 MAR 014 008 Učinila je što je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop. 041 MAR 014 009 Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini - njoj na spomen.” 041 MAR 014 010 A Juda Iškariotski, jedan od dvanaestorice, ode glavarima svećeničkim da im ga preda. 041 MAR 014 011 Kad su oni to čuli, obradovali su se i obećali mu dati novca. I tražio je zgodu da ga preda. 041 MAR 014 012 Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se žrtvovala pasha, upitaju učenici Isusa: “Gdje hoćeš blagovati pashu, da odemo i pripravimo?” 041 MAR 014 013 On pošalje dvojicu učenika i rekne im: “Idite u grad i namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim 041 MAR 014 014 pa gdje on uđe, recite domaćinu: 'Učitelj pita: Gdje mi je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?' 041 MAR 014 015 I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite.” 041 MAR 014 016 Učenici odu, dođu u grad i nađu kako im on reče te priprave pashu. 041 MAR 014 017 A uvečer dođe on s dvanaestoricom. 041 MAR 014 018 I dok bijahu za stolom te blagovahu, reče Isus: “Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati - koji sa mnom blaguje.” 041 MAR 014 019 Ožalošćeni, stanu mu govoriti jedan za drugim: “Da nisam ja?” 041 MAR 014 020 A on im reče: “Jedan od dvanaestorice koji umače sa mnom u zdjelicu. 041 MAR 014 021 Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije!” 041 MAR 014 022 I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: “Uzmite, ovo je tijelo moje.” 041 MAR 014 023 I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. 041 MAR 014 024 A on im reče: “Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva. 041 MAR 014 025 Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ću ga - novoga - piti u kraljevstvu Božjem.” 041 MAR 014 026 Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. 041 MAR 014 027 I reče im Isus: “Svi ćete se sablazniti. Ta pisano je: Udarit ću pastira i ovce će se razbjeći. 041 MAR 014 028 Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.” 041 MAR 014 029 Nato će mu Petar: “Ako se i svi sablazne, ja neću!” 041 MAR 014 030 A Isus mu reče: “Zaista, kažem ti, baš ti, danas, ove noći, prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti.” 041 MAR 014 031 Ali on je upornije uvjeravao: “Bude li trebalo i umrijeti s tobom - ne, neću te zatajiti.” A tako su svi govorili. 041 MAR 014 032 I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima: “Sjednite ovdje dok se ne pomolim.” 041 MAR 014 033 I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba 041 MAR 014 034 pa im reče: “Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!” 041 MAR 014 035 Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. 041 MAR 014 036 Govoraše: “Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!” 041 MAR 014 037 I dođe, nađe ih pozaspale pa reče Petru: “Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti? 041 MAR 014 038 Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.” 041 MAR 014 039 Opet ode i pomoli se istim riječima. 041 MAR 014 040 Ponovno dođe i nađe ih pozaspale. Oči im se sklapale i nisu znali što da mu odgovore. 041 MAR 014 041 Dođe i treći put i reče im: “Samo spavajte i počivajte! Gotovo je! Dođe čas! Evo, predaje se Sin Čovječji u ruke grešničke! 041 MAR 014 042 Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj približio!” 041 MAR 014 043 Uto, dok je on još govorio, stiže Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime svjetina s mačevima i toljagama, poslana od glavara svećeničkih, pismoznanaca i starješina. 041 MAR 014 044 A izdajica im njegov dade znak: “Koga poljubim, taj je! Uhvatite ga i oprezno odvedite!” 041 MAR 014 045 I kako dođe, odmah pristupi k njemu i reče: “Učitelju!” I poljubi ga. 041 MAR 014 046 Oni podignu na nj ruke i uhvate ga. 041 MAR 014 047 A jedan od nazočnih trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. 041 MAR 014 048 Isus im prozbori: “Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite. 041 MAR 014 049 Danomice bijah vam u Hramu, naučavah i ne uhvatiste me. No neka se ispune Pisma!” 041 MAR 014 050 I svi ga ostave i pobjegnu. 041 MAR 014 051 A jedan je mladić išao za njim, ogrnut samo plahtom. I njega htjedoše uhvatiti, 041 MAR 014 052 no on ostavi plahtu i gol pobježe. 041 MAR 014 053 Zatim odvedoše Isusa velikom svećeniku. I skupe se svi glavari svećenički, starješine i pismoznanci. 041 MAR 014 054 Petar je izdaleka išao za njim do u dvor velikog svećenika. Tu je sjedio sa stražarima i grijao se uz vatru. 041 MAR 014 055 A glavari svećenički i cijelo Vijeće, da bi mogli pogubiti Isusa, tražili su protiv njega kakvo svjedočanstvo, ali nikako da ga nađu. 041 MAR 014 056 Mnogi su doduše lažno svjedočili protiv njega, ali im se svjedočanstva ne slagahu. 041 MAR 014 057 Ustali su neki i lažno svjedočili protiv njega: 041 MAR 014 058 “Mi smo ga čuli govoriti: 'Ja ću razvaliti ovaj rukotvoreni Hram i za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoreni!'” 041 MAR 014 059 Ali ni u tom im svjedočanstvo ne bijaše složno. 041 MAR 014 060 Usta nato veliki svećenik na sredinu i upita Isusa: “Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe? 041 MAR 014 061 A on je šutio i ništa mu nije odgovarao. Veliki ga svećenik ponovo upita: “Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?” 041 MAR 014 062 A Isus mu reče: “Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim.” 041 MAR 014 063 Nato veliki svećenik razdrije haljine i reče: “Što nam još trebaju svjedoci? 041 MAR 014 064 Čuli ste hulu. Što vam se čini?” Oni svi presudiše da zaslužuje smrt. 041 MAR 014 065 I neki stanu pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati ga govoreći: “Proreci!” I sluge ga stadoše pljuskati. 041 MAR 014 066 I dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna sluškinja velikoga svećenika; 041 MAR 014 067 ugledavši Petra gdje se grije, upre u nj pogled i reče: “I ti bijaše s Nazarećaninom, Isusom.” 041 MAR 014 068 On zanijeka: “Niti znam niti razumijem što govoriš.” I iziđe van u predvorje, a pijetao se oglasi. 041 MAR 014 069 Sluškinja ga ugleda i poče opet govoriti nazočnima: “Ovaj je od njih!” 041 MAR 014 070 On opet nijekaše. Domalo nazočni opet stanu govoriti Petru: “Doista, i ti si od njih! Ta Galilejac si!” 041 MAR 014 071 On se tada stane kleti i preklinjati: “Ne znam čovjeka o kom govorite!” 041 MAR 014 072 I odmah se po drugi put oglasi pijetao. I spomenu se Petar one besjede, kako mu ono Isus reče: “Prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti.” I briznu u plač. 041 MAR 015 001 Odmah izjutra glavari svećenički zajedno sa starješinama i pismoznancima - cijelo Vijeće - upriličili su vijećanje pa Isusa svezali, odveli i predali Pilatu. 041 MAR 015 002 I upita ga Pilat: “Ti li si kralj židovski?” On mu odgovori: “Ti kažeš.” 041 MAR 015 003 I glavari ga svećenički teško optuživahu. 041 MAR 015 004 Pilat ga opet upita: “Ništa ne odgovaraš? Gle, koliko te optužuju.” 041 MAR 015 005 A Isus ništa više ne odgovori te se Pilat čudio. 041 MAR 015 006 O Blagdanu bi im pustio uznika koga bi zaiskali. 041 MAR 015 007 A zajedno s pobunjenicima koji u pobuni počiniše umorstvo bijaše u okove bačen čovjek zvani Baraba. 041 MAR 015 008 I uziđe svjetina te poče od Pilata iskati ono što im običavaše činiti. 041 MAR 015 009 A on im odgovori: “Hoćete li da vam pustim kralja židovskoga?” 041 MAR 015 010 Znao je doista da ga glavari svećenički bijahu predali iz zavisti. 041 MAR 015 011 Ali glavari svećenički podjare svjetinu da traži neka im radije pusti Barabu. 041 MAR 015 012 Pilat ih opet upita: “Što dakle da učinim s ovim kojega zovete kraljem židovskim?” 041 MAR 015 013 A oni opet povikaše: “Raspni ga!” 041 MAR 015 014 Reče im Pilat: “Ta što je zla učinio?” Povikaše još jače: “Raspni ga!” 041 MAR 015 015 Hoteći ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i preda da se razapne. 041 MAR 015 016 Vojnici ga odvedu u unutarnjost dvora, to jest u pretorij, pa sazovu cijelu četu 041 MAR 015 017 i zaogrnu ga grimizom; spletu trnov vijenac i stave mu na glavu 041 MAR 015 018 te ga stanu pozdravljati: “Zdravo, kralju židovski!” 041 MAR 015 019 I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu po njemu i klanjahu mu se prigibajući koljena. 041 MAR 015 020 A pošto ga izrugaše, svukoše mu grimiz i obukoše mu njegove haljine. I izvedu ga da ga razapnu. 041 MAR 015 021 I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ. 041 MAR 015 022 I dovuku ga na mjesto Golgotu, što znači Lubanjsko mjesto. 041 MAR 015 023 I nuđahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze. 041 MAR 015 024 Kad ga razapeše, razdijele među se haljine njegove bacivši za njih kocku - što će tko uzeti. 041 MAR 015 025 A bijaše treća ura kad ga razapeše. 041 MAR 015 026 Bijaše napisan i natpis o njegovoj krivici: “Kralj židovski.” 041 MAR 015 027 A zajedno s njime razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva. 041 MAR 015 029 Prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: “Ej, ti, koji razvaljuješ Hram i sagradiš ga za tri dana, 041 MAR 015 030 spasi sam sebe, siđi s križa!” 041 MAR 015 031 Slično i glavari svećenički s pismoznancima rugajući se govorahu jedni drugima: “Druge je spasio, sebe ne može spasiti! 041 MAR 015 032 Krist, kralj Izraelov! Neka sad siđe s križa da vidimo i povjerujemo!” Vrijeđahu ga i oni koji bijahu s njim raspeti. 041 MAR 015 033 A o šestoj uri tama nasta po svoj zemlji - sve do ure devete. 041 MAR 015 034 O devetoj uri povika Isus iza glasa: “Eloi, Eloi lama sabahtani?” To znači: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” 041 MAR 015 035 Neki od nazočnih čuvši to govorahu: “Gle, Iliju zove.” 041 MAR 015 036 A jedan otrča, natopi spužvu octom, natakne na trsku i pruži mu piti govoreći: “Pustite da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine.” 041 MAR 015 037 A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu. 041 MAR 015 038 I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje. 041 MAR 015 039 A kad satnik koji stajaše njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, reče: “Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!” 041 MAR 015 040 Izdaleka promatrahu i neke žene: među njima Marija Magdalena i Marija, majka Jakova Mlađega i Josipa, i Saloma - 041 MAR 015 041 te su ga pratile kad bijaše u Galileji i posluživale mu - i mnoge druge koje uziđoše s njim u Jeruzalem. 041 MAR 015 042 A uvečer, budući da je bila Priprava, to jest predvečerje subote, 041 MAR 015 043 dođe Josip iz Arimateje, ugledan vijećnik, koji također isčekivaše kraljevstvo Božje: odvaži se, uđe k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. 041 MAR 015 044 Pilat se začudi da je već umro pa dozva satnika i upita ga je li odavna umro. 041 MAR 015 045 Kad sazna od satnika, darova Josipu tijelo. 041 MAR 015 046 Josip kupi platno, skine tijelo i zavije ga u platno te položi u grob, koji bijaše izduben iz stijene. I dokotrlja kamen na grobna vrata. 041 MAR 015 047 A Marija Magdalena i Marija Josipova promatrahu kamo ga polažu. 041 MAR 016 001 Kad prođe subota, Marija Magdalena i Marija Jakovljeva i Saloma kupiše miomirisa da odu pomazati Isusa. 041 MAR 016 002 I prvoga dana u tjednu, veoma rano, o izlasku sunčevu, dođu na grob. 041 MAR 016 003 I razgovarahu među sobom: “Tko će nam otkotrljati kamen s vrata grobnih?” 041 MAR 016 004 Pogledaju, a ono kamen otkotrljan. Bijaše doista veoma velik. 041 MAR 016 005 I ušavši u grob, ugledaju mladića zaogrnuta bijelom haljinom gdje sjedi zdesna. I preplaše se. 041 MAR 016 006 A on će im: “Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga položiše. 041 MAR 016 007 Nego idite, recite njegovim učenicima i Petru: Ide pred vama u Galileju! Ondje ćete ga vidjeti, kamo vam reče!” 041 MAR 016 008 One iziđu i stanu bježati od groba: spopade ih strah i trepet. I nikomu ništa ne rekoše jer se bojahu. 041 MAR 016 009 (note: The most reliable and earliest manuscripts do not include Mark 16:9-20.) Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. 041 MAR 016 010 Ona ode i dojavi njegovima, tužnima i zaplakanima. 041 MAR 016 011 Kad su oni čuli da je živ i da ga je ona vidjela, ne povjerovaše. 041 MAR 016 012 Nakon toga ukazao se u drugome obličju dvojici od njih na putu dok su išli u selo. 041 MAR 016 013 I oni odu i dojave drugima. Ni njima ne povjerovaše. 041 MAR 016 014 Napokon se ukaza jedanaestorici dok bijahu za stolom. Prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca što ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih. 041 MAR 016 015 I reče im: “Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. 041 MAR 016 016 Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. 041 MAR 016 017 A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, 041 MAR 016 018 zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro.” 041 MAR 016 019 I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu. 041 MAR 016 020 Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše Riječ popratnim znakovima. # # BOOK 042 LUK Luke Luka 042 LUK 001 001 Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama - 042 LUK 001 002 kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi - 042 LUK 001 003 pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati 042 LUK 001 004 da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen. 042 LUK 001 005 U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta. 042 LUK 001 006 Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. 042 LUK 001 007 No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi. 042 LUK 001 008 Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom, 042 LUK 001 009 ždrijebom ga zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kad. 042 LUK 001 010 Za vrijeme kađenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo. 042 LUK 001 011 A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika. 042 LUK 001 012 Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade. 042 LUK 001 013 No anđeo mu reče: “Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. 042 LUK 001 014 Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati. 042 LUK 001 015 Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe. 042 LUK 001 016 Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. 042 LUK 001 017 Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan.” 042 LUK 001 018 Nato Zaharija reče anđelu: “Po čemu ću ja to razaznati. Ta star sam i žena mi poodmakle dobi.” 042 LUK 001 019 Anđeo mu odgovori: “Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku. 042 LUK 001 020 I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se to ne zbude.” 042 LUK 001 021 Narod je iščekivao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u Svetištu. 042 LUK 001 022 Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći pa zaključiše da je u Svetištu imao viđenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali osta nijem. 042 LUK 001 023 Kad se navršiše dani njegove službe, otiđe kući. 042 LUK 001 024 Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreći: 042 LUK 001 025 “Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima.” 042 LUK 001 026 U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret 042 LUK 001 027 k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. 042 LUK 001 028 Anđeo uđe k njoj i reče: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!” 042 LUK 001 029 Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. 042 LUK 001 030 No anđeo joj reče: “Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. 042 LUK 001 031 Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. 042 LUK 001 032 On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, 042 LUK 001 033 i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.” (aiōn g165) 042 LUK 001 034 Nato će Marija anđelu: “Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?” 042 LUK 001 035 Anđeo joj odgovori: “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. 042 LUK 001 036 A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. 042 LUK 001 037 Ta Bogu ništa nije nemoguće!” 042 LUK 001 038 Nato Marija reče: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” I anđeo otiđe od nje. 042 LUK 001 039 Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. 042 LUK 001 040 Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. 042 LUK 001 041 Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga 042 LUK 001 042 i povika iz svega glasa: “Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! 042 LUK 001 043 Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? 042 LUK 001 044 Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. 042 LUK 001 045 Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!” 042 LUK 001 046 Tada Marija reče: “Veliča duša moja Gospodina, 042 LUK 001 047 klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, 042 LUK 001 048 što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. 042 LUK 001 049 Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! 042 LUK 001 050 Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. 042 LUK 001 051 Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. 042 LUK 001 052 Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. 042 LUK 001 053 Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. 042 LUK 001 054 Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: 042 LUK 001 055 spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.” (aiōn g165) 042 LUK 001 056 Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući. 042 LUK 001 057 Elizabeti se međutim navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. 042 LUK 001 058 Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome. 042 LUK 001 059 Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca - Zaharija, 042 LUK 001 060 no mati se njegova usprotivi: “Nipošto, nego zvat će se Ivan!” 042 LUK 001 061 Rekoše joj na to: “Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.” 042 LUK 001 062 Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. 042 LUK 001 063 On zaiska pločicu i napisa “Ivan mu je ime!” Svi se začude, 042 LUK 001 064 a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga. 042 LUK 001 065 Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. 042 LUK 001 066 I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: “Što li će biti od ovoga djeteta?” Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime. 042 LUK 001 067 A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati: 042 LUK 001 068 “Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj! 042 LUK 001 069 Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega, 042 LUK 001 070 kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka: (aiōn g165) 042 LUK 001 071 spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze; 042 LUK 001 072 iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega, 042 LUK 001 073 zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da će nam dati 042 LUK 001 074 te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, služimo bez straha 042 LUK 001 075 u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje. 042 LUK 001 076 A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove, 042 LUK 001 077 da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih, 042 LUK 001 078 darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine 042 LUK 001 079 da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira.” 042 LUK 001 080 Dječak je međutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom. 042 LUK 002 001 U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. 042 LUK 002 002 Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. 042 LUK 002 003 Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. 042 LUK 002 004 Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju - u grad Davidov, koji se zove Betlehem - 042 LUK 002 005 da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna. 042 LUK 002 006 I dok se bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. 042 LUK 002 007 I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu. 042 LUK 002 008 A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada. 042 LUK 002 009 Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. 042 LUK 002 010 No anđeo im reče: “Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! 042 LUK 002 011 Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin. 042 LUK 002 012 I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.” 042 LUK 002 013 I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći: 042 LUK 002 014 “Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!” 042 LUK 002 015 Čim anđeli otiđoše od njih na nebo, pastiri stanu poticati jedni druge: “Hajdemo dakle do Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin.” 042 LUK 002 016 I pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. 042 LUK 002 017 Pošto sve pogledaše, ispripovijediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. 042 LUK 002 018 A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri. 042 LUK 002 019 Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu. 042 LUK 002 020 Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno. 042 LUK 002 021 Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća. 042 LUK 002 022 Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu - 042 LUK 002 023 kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! - 042 LUK 002 024 i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića. 042 LUK 002 025 Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. 042 LUK 002 026 Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. 042 LUK 002 027 Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, 042 LUK 002 028 primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: 042 LUK 002 029 “Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! 042 LUK 002 030 Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, 042 LUK 002 031 koje si pripravio pred licem svih naroda: 042 LUK 002 032 svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.” 042 LUK 002 033 Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. 042 LUK 002 034 Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: “Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan - 042 LUK 002 035 a i tebi će samoj mač probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca!” 042 LUK 002 036 A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, 042 LUK 002 037 a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. 042 LUK 002 038 Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu. 042 LUK 002 039 Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. 042 LUK 002 040 A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu. 042 LUK 002 041 Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. 042 LUK 002 042 Kad mu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. 042 LUK 002 043 Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. 042 LUK 002 044 Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. 042 LUK 002 045 I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga. 042 LUK 002 046 Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. 042 LUK 002 047 Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. 042 LUK 002 048 Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: “Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.” 042 LUK 002 049 A on im reče: “Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?” 042 LUK 002 050 Oni ne razumješe riječi koju im reče. 042 LUK 002 051 I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu. 042 LUK 002 052 A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi. 042 LUK 003 001 Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene, 042 LUK 003 002 za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. 042 LUK 003 003 On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha 042 LUK 003 004 kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! 042 LUK 003 005 Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! 042 LUK 003 006 I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje. 042 LUK 003 007 Govoraše dakle mnoštvu koje je dolazilo da se krsti: “Leglo gujinje! Tko vas samo upozori da bježite od skore srdžbe? 042 LUK 003 008 Donosite dakle plodove dostojne obraćenja. I nemojte početi u sebi govoriti: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, kažem vam: Bog iz ovog kamenja može podići djecu Abrahamovu. 042 LUK 003 009 Već je sjekira položena na korijen stablima: svako dakle stablo koje ne donosi dobra roda siječe se i u oganj baca.” 042 LUK 003 010 Pitalo ga mnoštvo: “Što nam je dakle činiti?” 042 LUK 003 011 On im odgovaraše: “Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako.” 042 LUK 003 012 Dođoše krstiti se i carinici pa ga pitahu: “Učitelju, što nam je činiti?” 042 LUK 003 013 Reče im: “Ne utjerujte više nego što vam je određeno.” 042 LUK 003 014 Pitahu ga i vojnici: “A nama, što je nama činiti?” I reče im: “Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom.” 042 LUK 003 015 Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. 042 LUK 003 016 Zato im Ivan svima reče: “Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. 042 LUK 003 017 U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim.” 042 LUK 003 018 I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navješćivao evanđelje. 042 LUK 003 019 A Heroda je tetrarha Ivan prekorio zbog Herodijade, žene njegova brata i zbog svih njegovih zlodjela. 042 LUK 003 020 Svemu tome nadoda Herod još i ovo: zatvori Ivana u tamnicu. 042 LUK 003 021 Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, 042 LUK 003 022 siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: “Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!” 042 LUK 003 023 Kad je Isus nastupio, bilo mu je oko trideset godina. Bijaše - kako se smatralo - sin Josipov, Elijev, 042 LUK 003 024 Matatov, Levijev, Malkijev, Janajev, Josipov. 042 LUK 003 025 Matatijin, Amosov, Naumov, Heslijev, Nagajev, 042 LUK 003 026 Mahatov, Matatijin, Šimijev, Josehov, Jodin, 042 LUK 003 027 Johananov, Resin, Zerubabelov, Šealtielov, Nerijev, 042 LUK 003 028 Malkijev, Adijev, Kosamov, Elmadamov, Erov, 042 LUK 003 029 Jošuin, Eliezerov, Jorimov, Matatov, Levijev, 042 LUK 003 030 Šimunov, Judin, Josipov, Jonamov, Elijakimov, 042 LUK 003 031 Melejin, Menin, Matatin, Natanov, Davidov, 042 LUK 003 032 Jišajev, Obedov, Boazov, Salin, Nahšonov, 042 LUK 003 033 Aminadabov, Adminov, Arnijev, Hesronov, Peresov, Judin, 042 LUK 003 034 Jakovljev, Izakov, Abrahamov, Terahov, Nahorov, 042 LUK 003 035 Serugov, Reuov, Pelegov, Eberov, Šelahov, 042 LUK 003 036 Kenanov, Arpakšadov, Šemov, Noin, Lamekov, 042 LUK 003 037 Metušalahov, Henokov, Jeredov, Mahalalelov, Kenanov, 042 LUK 003 038 Enošev, Šetov, Adamov, Božji. 042 LUK 004 001 Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, 042 LUK 004 002 gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje. 042 LUK 004 003 A đavao mu reče: “Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom.” 042 LUK 004 004 Isus mu odgovori: “Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu.” 042 LUK 004 005 I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje 042 LUK 004 006 i reče mu: “Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. 042 LUK 004 007 Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje.” 042 LUK 004 008 Isus mu odgovori: “Pisano je: Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!” 042 LUK 004 009 Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reče mu: “Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje! 042 LUK 004 010 Ta pisamo je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju. 042 LUK 004 011 I: Na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.” 042 LUK 004 012 Odgovori mu Isus: “Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!” 042 LUK 004 013 Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike. 042 LUK 004 014 A Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. 042 LUK 004 015 I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama. 042 LUK 004 016 I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. 042 LUK 004 017 Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano: 042 LUK 004 018 Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, 042 LUK 004 019 proglasiti godinu milosti Gospodnje. 042 LUK 004 020 Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. 042 LUK 004 021 On im progovori: “Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.” 042 LUK 004 022 I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: “Nije li ovo sin Josipov?” 042 LUK 004 023 A on im reče: “Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju.” 042 LUK 004 024 I nastavi: “Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. 042 LUK 004 025 Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji. 042 LUK 004 026 I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. 042 LUK 004 027 I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac.” 042 LUK 004 028 Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, 042 LUK 004 029 ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. 042 LUK 004 030 No on prođe između njih i ode. 042 LUK 004 031 I siđe u Kafarnaum, grad galilejski. I poučavaše ih subotom 042 LUK 004 032 te bijahu zaneseni njegovim naukom jer silna bijaše riječ njegova. 042 LUK 004 033 A zatekao se u sinagogi čovjek s duhom nečistoga đavla. On povika u sav glas: 042 LUK 004 034 “Hej, što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš! Znam ja tko si ti: Svetac Božji.” 042 LUK 004 035 Isus mu zaprijeti: “Umukni i iziđi iz njega!” Nato đavao čovjeka obori u sredinu te iziđe iz njega ne naudiv mu ništa. 042 LUK 004 036 I nasta opće zaprepaštenje te se među sobom razgovarahu: “Kakve li riječi! S vlašću i snagom zapovijeda nečistim dusima te izlaze!” 042 LUK 004 037 I glas se o njemu širio po svim okolnim mjestima. 042 LUK 004 038 Ustavši iz sinagoge, uđe u kuću Šimunovu. A Šimunovu je punicu mučila velika ognjica. I zamole ga za nju. 042 LUK 004 039 On se nadvi nad nju, zaprijeti ognjici i ona je pusti. I odmah ustade i posluživaše im. 042 LUK 004 040 O zalazu sunca svi koji su imali bolesnike od raznih bolesti dovedoše ih k njemu. A on bi na svakoga od njih stavljao ruke i ozdravljao ih. 042 LUK 004 041 A iz mnogih su izlazili i zlodusi vičući: “Ti si Sin Božji!” On im se prijetio i nije im dao govoriti jer su znali da je on Krist. 042 LUK 004 042 Kad osvanu dan, iziđe i pođe na samotno mjesto. I mnoštvo ga tražilo. Dođoše k njemu i zadržavahu ga da ne ode od njih. 042 LUK 004 043 A on im reče: “I drugim gradovima treba da navješćujem evanđelje o kraljevstvu Božjem. Jer za to sam poslan.” 042 LUK 004 044 I naučavaše po sinagogama judejskim. 042 LUK 005 001 Dok se jednom oko njega gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. 042 LUK 005 002 Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. 042 LUK 005 003 Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo. 042 LUK 005 004 Kada dovrši pouku, reče Šimunu: “Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.” 042 LUK 005 005 Odgovori Šimun: “Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.” 042 LUK 005 006 Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. 042 LUK 005 007 Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše. 042 LUK 005 008 Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: “Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!” 042 LUK 005 009 Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, 042 LUK 005 010 a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: “Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!” 042 LUK 005 011 Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim. 042 LUK 005 012 I dok bijaše u jednom gradu, gle čovjeka puna gube! Ugledavši Isusa, padne ničice i zamoli ga: “Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.” 042 LUK 005 013 Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: “Hoću, očisti se!” I odmah nesta gube s njega. 042 LUK 005 014 I zapovjedi mu: “Nikome ni riječi, nego otiđi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje kako propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.” 042 LUK 005 015 Glas se o njemu sve više širio i silan svijet grnuo k njemu da ga sluša i da ozdravi od svojih bolesti. 042 LUK 005 016 A on se sklanjao na samotna mjesta da moli. 042 LUK 005 017 I jednog je dana on naučavao. A sjeđahu ondje farizeji i učitelji Zakona koji bijahu došli iz svih galilejskih i judejskih sela i Jeruzalema. A sila ga je Gospodnja nukala da liječi. 042 LUK 005 018 I gle, ljudi doniješe na nosiljci čovjeka koji bijaše uzet. Tražili su da ga unesu i stave preda nj. 042 LUK 005 019 Budući da zbog mnoštva nisu našli kuda bi ga unijeli, popnu se na krov te ga između crepova s nosiljkom spuste u sredinu pred Isusa. 042 LUK 005 020 Vidjevši njihovu vjeru reče on: “Čovječe, otpušteni su ti grijesi!” 042 LUK 005 021 Pismoznanci i farizeji počeše mudrovati: “Tko je ovaj što huli? Tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?” 042 LUK 005 022 Proniknuvši njihovo mudrovanje, upita ih Isus: “Što mudrujete u sebi? 042 LUK 005 023 Što je lakše? Reći: 'Otpušteni su ti grijesi' ili reći: 'Ustani i hodi?' 042 LUK 005 024 Ali da znate: Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!” I reče uzetomu: “Tebi zapovijedam: ustani, uzmi nosiljku i idi kući!” 042 LUK 005 025 I on odmah usta pred njima, uze na čemu ležaše i ode kući slaveći Boga. 042 LUK 005 026 A sve obuze zanos te su slavili Boga i puni straha govorili: “Danas vidjesmo nešto neviđeno!” 042 LUK 005 027 Nakon toga iziđe i ugleda carinika imenom Levija gdje sjedi u carinarnici. I reče mu: “Pođi za mnom!” 042 LUK 005 028 On sve ostavi, usta i pođe za njim. 042 LUK 005 029 I Levi mu u svojoj kući priredi veliku gozbu. A s njime bijaše za stolom veliko mnoštvo carinika i drugih. 042 LUK 005 030 Farizeji i pismoznanci njihovi negodovahu i govorahu njegovim učenicima: “Zašto s carinicima i grešnicima jedete i pijete?” 042 LUK 005 031 Isus im odgovori: “Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. 042 LUK 005 032 Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraćenje.” 042 LUK 005 033 A oni mu rekoše: “Učenici Ivanovi, a tako i farizejski, počesto poste i obavljaju molitve, tvoji pak jedu i piju.” 042 LUK 005 034 Reče im Isus: “Ne možete svatove prisiliti da poste dok je zaručnik s njima. 042 LUK 005 035 Doći će već dani: kad im se ugrabi zaručnik, tada će postiti, u one dane!” 042 LUK 005 036 A kazivao im je i prispodobu: “Nitko neće otparati krpe s novog odijela da je stavi na staro odijelo. Inače će i novo rasparati, a starom neće pristajati krpa s novoga.” 042 LUK 005 037 “I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će novo vino proderati mješine pa će se i ono proliti i mješine će propasti. 042 LUK 005 038 Nego, novo vino neka se ulijeva u nove mješine!” 042 LUK 005 039 “I nitko pijuć staro, ne zaželi novoga. Ta veli se: 'Valja staro!'” 042 LUK 006 001 Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Učenici su njegovi trgali klasje, trli ga rukama i jeli. 042 LUK 006 002 A neki farizeji rekoše: “Zašto činite što subotom nije dopušteno?” 042 LUK 006 003 Odgovori im Isus: “Zar niste čitali što učini David kad ogladnje on i njegovi pratioci? 042 LUK 006 004 Kako uđe u Dom Božji, uze, pojede i svojim pratiocima dade prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko, nego samo svećenici?” 042 LUK 006 005 I govoraše im: “Sin Čovječji gospodar je subote!” 042 LUK 006 006 Druge subote uđe u sinagogu i stane naučavati. Bio je ondje čovjek kome desnica bijaše usahla. 042 LUK 006 007 Pismoznanci i farizeji vrebahu na nj da li subotom liječi kako bi našli u čemu da ga optuže. 042 LUK 006 008 A on je znao njihove namjere pa reče čovjeku s usahlom rukom: “Ustani i stani na sredinu!” On usta i stade. 042 LUK 006 009 A Isus im reče: “Pitam ja vas: je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo? Život spasiti ili upropastiti?” 042 LUK 006 010 Sve ih ošinu pogledom pa reče čovjeku: “Ispruži ruku!” On učini tako - i ruka mu zdrava. 042 LUK 006 011 A oni se, izbezumljeni, počnu dogovarati što da poduzmu protiv Isusa. 042 LUK 006 012 Onih dana iziđe na goru da se pomoli. I provede noć moleći se Bogu. 042 LUK 006 013 Kad se razdanilo, dozva k sebi učenike te između njih izabra dvanaestoricu, koje prozva apostolima: 042 LUK 006 014 Šimuna, koga prozva Petrom, i Andriju, brata njegova, i Jakova, i Ivana, i Filipa, i Bartolomeja, 042 LUK 006 015 i Mateja, i Tomu, i Jakova Alfejeva, i Šimuna zvanoga Revnitelj, 042 LUK 006 016 i Judu Jakovljeva, i Judu Iškariotskoga, koji posta izdajica. 042 LUK 006 017 Isus siđe s njima i zaustavi se na ravnu. I silno mnoštvo njegovih učenika i silno mnoštvo naroda iz cijele Judeje i Jeruzalema, iz primorja tirskog i sidonskog 042 LUK 006 018 nagrnuše da ga slušaju i da ozdrave od svojih bolesti. I ozdravljali su oni koje su mučili nečisti dusi. 042 LUK 006 019 Sve je to mnoštvo tražilo da ga se dotakne jer je snaga izlazila iz njega i sve ozdravljala. 042 LUK 006 020 On podigne oči prema učenicima i govoraše: “Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! 042 LUK 006 021 Blago vama koji sada gladujete: vi ćete se nasititi! Blago vama koji sada plačete: vi ćete se smijati! 042 LUK 006 022 Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega! 042 LUK 006 023 Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaća vaša velika je na nebu. Ta jednako su činili prorocima oci njihovi!” 042 LUK 006 024 “Ali jao vama, bogataši: imate svoju utjehu! 042 LUK 006 025 Jao vama koji ste sada siti: gladovat ćete! Jao vama koji se sada smijete: jadikovat ćete i plakati! 042 LUK 006 026 Jao vama kad vas svi budu hvalili! Ta tako su činili lažnim prorocima oci njihovi.” 042 LUK 006 027 “Nego, velim vama koji slušate: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, 042 LUK 006 028 blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju.” 042 LUK 006 029 “Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje. 042 LUK 006 030 Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko tvoje otima ne potražuj.” 042 LUK 006 031 “I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima.” 042 LUK 006 032 “Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje. 042 LUK 006 033 Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine. 042 LUK 006 034 Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati.” 042 LUK 006 035 “Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima.” 042 LUK 006 036 “Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.” 042 LUK 006 037 “Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. 042 LUK 006 038 Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.” 042 LUK 006 039 A kaza im i prispodobu: “Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti? 042 LUK 006 040 Nije učenik nad učiteljem. Pa i tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj.” 042 LUK 006 041 “Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? 042 LUK 006 042 Kako možeš kazati bratu svomu: 'Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku', a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu.” 042 LUK 006 043 “Nema dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom niti stabla nevaljala koje bi rađalo dobrim plodom. 042 LUK 006 044 Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve niti se s gloga grožđe trga.” 042 LUK 006 045 “Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.” 042 LUK 006 046 “Što me zovete 'Gospodine, Gospodine!', a ne činite što zapovijedam? 042 LUK 006 047 Tko god dolazi k meni te sluša moje riječi i vrši ih, pokazat ću vam kome je sličan: 042 LUK 006 048 sličan je čovjeku koji gradi kuću pa iskopa u dubinu i postavi temelj na kamen. A kad bude poplava, nahrupi bujica na tu kuću, ali je ne može uzdrmati jer je dobro sagrađena. 042 LUK 006 049 A koji čuje i ne izvrši, sličan je čovjeku koji sagradi kuću na tlu bez temelja; nahrupi na nju bujica i umah se sruši te bude od te kuće razvalina velika.” 042 LUK 007 001 Pošto dovrši sve te svoje besjede narodu, uđe u Kafarnaum. 042 LUK 007 002 Nekomu satniku bijaše bolestan sluga, samo što ne izdahnu, a bijaše mu veoma drag. 042 LUK 007 003 Kad je satnik čuo za Isusa, posla k njemu starješine židovske moleći ga da dođe i ozdravi mu slugu. 042 LUK 007 004 Kad oni dođoše Isusu, usrdno ga moljahu: “Dostojan je da mu to učiniš 042 LUK 007 005 jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio.” 042 LUK 007 006 Isus se uputi s njima. I kad bijaše već kući nadomak, posla satnik prijatelje s porukom: “Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš pod krov moj. 042 LUK 007 007 Zato se i ne smatrah dostojnim doći k tebi. Nego - reci riječ da ozdravi sluga moj. 042 LUK 007 008 Ta i ja, premda sam vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi' - i ode, drugomu: 'Dođi' - i dođe, a sluzi svomu: 'Učini to' - i učini.” 042 LUK 007 009 Čuvši to, zadivi mu se Isus pa se okrenu mnoštvu koje je išlo za njim i reče: “Kažem vam, ni u Izraelu na nađoh tolike vjere.” 042 LUK 007 010 Kad se oni koji su bili poslani vratiše kući, nađoše slugu zdrava. 042 LUK 007 011 Nakon toga uputi se Isus u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. 042 LUK 007 012 Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. 042 LUK 007 013 Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: “Ne plači!” 042 LUK 007 014 Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: “Mladiću, kažem ti, ustani!” 042 LUK 007 015 I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. 042 LUK 007 016 Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: “Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!” 042 LUK 007 017 I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici. 042 LUK 007 018 Sve to dojaviše Ivanu njegovi učenici. On dozva dvojicu svojih učenika 042 LUK 007 019 i posla ih Gospodinu da ga pitaju: “Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?” 042 LUK 007 020 Došavši k njemu, rekoše ti ljudi: “Ivan Krstitelj posla nas k tebi da pitamo: 'Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?'” 042 LUK 007 021 Upravo u taj čas Isus je ozdravio mnoge od bolesti, muka i zlih duhova i mnoge je slijepe podario vidom. 042 LUK 007 022 Tada im odgovori: “Pođite i javite Ivanu što ste vidjeli i čuli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje evanđelje. 042 LUK 007 023 I blago onom tko se ne sablazni o mene.” 042 LUK 007 024 Kad Ivanovi glasnici odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: “Što ste izašli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? 042 LUK 007 025 Ili što ste izašli vidjeti: Čovjeka u mekušaste haljine odjevena? Eno, oni u sjajnoj odjeći i raskošju po kraljevskim su dvorima. 042 LUK 007 026 Ili što ste izašli vidjeti? Proroka? Uistinu, kažem vam, i više nego proroka! 042 LUK 007 027 On je onaj o kome je pisano: Evo, šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom. 042 LUK 007 028 Kažem vam: među rođenima od žene nitko nije veći od Ivana. A ipak, i najmanji u kraljevstvu Božjem veći je od njega.” 042 LUK 007 029 Sav narod koji ga je slušao, pa i carinici, uvidješe pravednost Božju: pokrstiše se Ivanovim krstom. 042 LUK 007 030 Naprotiv, farizeji i zakonoznanci ometoše što je Bog s njima naumio jer ne htjedoše da ih Ivan krsti. 042 LUK 007 031 “S kime dakle da prispodobim ljude ovog naraštaja? Komu su nalik? 042 LUK 007 032 Nalik su djeci što sjede na trgu pa jedni drugima po poslovici dovikuju: 'Zasvirasmo vam i ne zaigraste! Zakukasmo i ne zaplakaste!' 042 LUK 007 033 Doista, došao je Ivan Krstitelj. Nije kruha jeo ni vina pio, a velite: 'Ðavla ima!' 042 LUK 007 034 Došao je Sin Čovječji koji jede i pije, a govorite: 'Evo izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!' 042 LUK 007 035 Ali opravda se Mudrost pred svom djecom svojom.” 042 LUK 007 036 Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. 042 LUK 007 037 Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti 042 LUK 007 038 i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću. 042 LUK 007 039 Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: “Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica.” 042 LUK 007 040 A Isus, da mu odgovori, reče: “Šimune, imam ti nešto reći.” A on će: “Učitelju, reci!” A on: 042 LUK 007 041 “Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. 042 LUK 007 042 Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?” 042 LUK 007 043 Šimun odgovori: “Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio.” Reče mu Isus: “Pravo si prosudio.” 042 LUK 007 044 I okrenut ženi reče Šimunu: “Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. 042 LUK 007 045 Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. 042 LUK 007 046 Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. 042 LUK 007 047 Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.” 042 LUK 007 048 A ženi reče: “Oprošteni su ti grijesi.” 042 LUK 007 049 Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: “Tko je ovaj da i grijehe oprašta?” 042 LUK 007 050 A on reče ženi: “Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!” 042 LUK 008 001 Zatim zareda obilaziti gradom i selom propovijedajući i navješćujući evanđelje o kraljevstvu Božjemu. Bila su s njim dvanaestorica 042 LUK 008 002 i neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam đavola; 042 LUK 008 003 zatim Ivana, žena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge. One su im posluživale od svojih dobara. 042 LUK 008 004 Kad se skupio silan svijet te iz svakoga grada nagrnuše k njemu, prozbori u prispodobi: 042 LUK 008 005 “Iziđe sijač sijati sjeme. Dok je sijao, jedno pade uz put, bi pogaženo i ptice ga nebeske pozobaše. 042 LUK 008 006 Drugo pade na kamen i, tek što je izniklo, osuši se jer ne imaše vlage. 042 LUK 008 007 Drugo opet pade među trnje i trnje ga preraste i uguši. 042 LUK 008 008 Drugo napokon pade u dobru zemlju, nikne i urodi stostrukim plodom.” Rekavši to, povika: “Tko ima uši da čuje, neka čuje!” 042 LUK 008 009 Upitaše ga učenici kakva bi to bila prispodoba. 042 LUK 008 010 A on im reče: “Vama je dano znati otajstva kraljevstva Božjega, a ostalima u prispodobama - da gledajući ne vide i slušajući ne razumiju.” 042 LUK 008 011 “A ovo je prispodoba: Sjeme je Riječ Božja. 042 LUK 008 012 Oni uz put slušatelji su. Zatim dolazi đavao i odnosi Riječ iz srca njihova da ne bi povjerovali i spasili se. 042 LUK 008 013 A na kamenu - to su oni koji kad čuju, s radošću prime Riječ, ali korijena nemaju: ti neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme kušnje otpadnu. 042 LUK 008 014 A što pade u trnje - to su oni koji poslušaju, ali poneseni brigama, bogatstvom i nasladama života, uguše se i ne dorode roda. 042 LUK 008 015 Ono pak u dobroj zemlji - to su oni koji u plemenitu i dobru srcu slušaju Riječ, zadrže je i donose rod u ustrajnosti.” 042 LUK 008 016 “Nitko ne užiže svjetiljke da je pokrije posudom ili stavi pod postelju, nego je stavlja na svijećnjak da oni koji ulaze vide svjetlost. 042 LUK 008 017 Ta ništa nije tajno što se neće očitovati; ništa skriveno što se neće saznati i na vidjelo doći.” 042 LUK 008 018 “Pazite dakle kako slušate. Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što misli da ima.” 042 LUK 008 019 A majka i braća njegova htjedoše k njemu, ali ne mogoše do njega zbog mnoštva. 042 LUK 008 020 Javiše mu: “Majka tvoja i braća tvoja stoje vani i žele te vidjeti.” 042 LUK 008 021 A on im odgovori: “Majka moja, braća moja - ovi su koji riječ Božju slušaju i vrše.” 042 LUK 008 022 Jednoga dana uđe u lađu on i učenici njegovi. I reče im: “Prijeđimo na onu stranu jezera.” I otisnuše se. 042 LUK 008 023 Dok su plovili, on zaspa. I spusti se oluja na jezero. Voda stane nadirati te bijahu u pogibli. 042 LUK 008 024 Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: “Učitelju, učitelju, propadosmo!” On se probudi, zaprijeti vjetru i valovlju; i oni se smire te nasta utiha. 042 LUK 008 025 A on će im: “Gdje vam je vjera?” A oni se prestrašeni u čudu zapitkivahu: “Tko li je ovaj da i vjetrovima zapovijeda i vodi, i pokoravaju mu se?” 042 LUK 008 026 Doploviše u gergezenski kraj koji je nasuprot Galileji. 042 LUK 008 027 Čim iziđe na kopno, eto mu iz grada u susret nekog čovjeka koji imaše zloduhe. Već dugo vremena nije se uopće odijevao niti stanovao u kući, nego po grobnicama. 042 LUK 008 028 Kad opazi Isusa, zastenja, pade ničice preda nj i u sav glas povika: “Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Molim te, ne muči me!” 042 LUK 008 029 Jer bijaše zapovjedio nečistom duhu da iziđe iz toga čovjeka. Da, dugo ga je već vremena držao u vlasti i makar su ga lancima vezali i u verigama čuvali, on bi raskidao spone i zloduh bi ga odagnao u pustinju. 042 LUK 008 030 Isus ga nato upita: “Kako ti je ime?” On reče: “Legija”, jer u nj uđoše mnogi zlodusi. 042 LUK 008 031 I zaklinjahu ga da im ne naredi vratiti se u Bezdan. (Abyssos g12) 042 LUK 008 032 A ondje u gori paslo je poveliko krdo svinja. Zaklinjahu ga dakle da im dopusti ući u njih. I on im dopusti. 042 LUK 008 033 Tada zlodusi iziđoše iz čovjeka i uđoše u svinje. Krdo jurnu niz obronak u jezero i podavi se. 042 LUK 008 034 Vidjevši što se dogodilo, svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. 042 LUK 008 035 A ljudi iziđoše vidjeti što se dogodilo. Dođoše Isusu i nađoše čovjeka iz kojega bijahu izašli zlodusi gdje do nogu Isusovih sjedi, obučen i zdrave pameti. I prestraše se. 042 LUK 008 036 A očevici im ispripovijediše kako je opsjednuti ozdravio. 042 LUK 008 037 I zamoli ga sve ono mnoštvo iz okolice gergezenske da ode od njih jer ih strah velik spopade. On uđe u lađu i vrati se. 042 LUK 008 038 A moljaše ga čovjek iz koga iziđoše zlodusi da može ostati s njim, ali ga on otpusti govoreći: 042 LUK 008 039 “Vrati se kući i pripovijedaj što ti učini Bog.” On ode razglašujući po svem gradu što mu učini Isus. 042 LUK 008 040 Na povratku Isusa dočeka mnoštvo jer su ga svi željno iščekivali. 042 LUK 008 041 I gle, dođe čovjek, ime mu Jair, koji bijaše predstojnik sinagoge. Baci se Isusu pred noge i stane ga moliti da dođe u njegovu kuću. 042 LUK 008 042 Imaše kćer jedinicu, otprilike od dvanaest godina, koja umiraše. Dok je onamo išao, mnoštvo ga guralo odasvud. 042 LUK 008 043 A neka žena koja je već dvanaest godina bolovala od krvarenja, sve svoje imanje potrošila na liječnike i nitko je nije mogao izliječiti, 042 LUK 008 044 priđe odostrag i dotaknu se skuta njegove haljine i umah joj se zaustavi krvarenje. 042 LUK 008 045 I reče Isus: “Tko me se to dotaknu?” Svi se branili, a Petar će: “Učitelju, mnoštvo te gura i pritišće.” 042 LUK 008 046 A Isus: “Netko me se dotaknuo. Osjetio sam kako snaga izlazi iz mene.” 042 LUK 008 047 A žena, vidjevši da se ne može kriti, sva u strahu pristupi i baci se preda nj te pred svim narodom ispripovjedi zašto ga se dotakla i kako je umah ozdravila. 042 LUK 008 048 A on joj reče: “Kćeri, vjera te tvoja spasila. Idi u miru!” 042 LUK 008 049 Dok je on još govorio, eto jednog od nadstojnikovih s porukom: “Umrla ti kći, ne muči više Učitelja.” 042 LUK 008 050 Čuo to Isus pa mu reče: “Ne boj se! Samo vjeruj i ona će se spasiti!” 042 LUK 008 051 Uđe u kuću, ali nikomu ne dopusti da s njim uđe osim Petra, Ivana, Jakova i djetetova oca i majke. 042 LUK 008 052 A svi plakahu i žalovahu za njom. A on im reče: “Ne plačite! Nije umrla, nego spava!” 042 LUK 008 053 No oni mu se podsmjehivahu znajući da je umrla. 042 LUK 008 054 On je uhvati za ruku i povika: “Dijete, ustani!” 042 LUK 008 055 I povrati joj se duh i umah ustade, a on naredi da joj dadu jesti. 042 LUK 008 056 Njezini se roditelji začudiše, a on zapovjedi da nikome ne reknu što se dogodilo. 042 LUK 009 001 Sazva dvanaestoricu i dade im moć i vlast nad svim zlodusima i da liječe bolesti. 042 LUK 009 002 I posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesnike. 042 LUK 009 003 I reče im: “Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra! I da niste imali više od dvije haljine! 042 LUK 009 004 U koju god kuću uđete, ondje ostanite pa odande dalje pođite. 042 LUK 009 005 Gdje vas ne prime, iziđite iz toga grada i stresite prašinu s nogu za svjedočanstvo protiv njih.” 042 LUK 009 006 Oni krenuše: obilazili su po selima, navješćivali evanđelje i liječili posvuda. 042 LUK 009 007 Dočuo Herod tetrarh sve što se događa te se nađe u nedoumici jer su neki govorili: “Ivan uskrsnu od mrtvih”; 042 LUK 009 008 drugi: “Pojavio se Ilija”; treći opet: “Ustao je neki od drevnih proroka.” 042 LUK 009 009 A Herod reče: “Ivanu ja odrubih glavu. Tko je onda ovaj o kom toliko čujem?” I tražio je priliku da ga vidi. 042 LUK 009 010 Apostoli se vrate i ispripovjede što su učinili. Isus ih povede sa sobom i povuče se nasamo u grad zvani Betsaida. 042 LUK 009 011 Saznalo to mnoštvo po pođe za njim. On ih primi te im govoraše o kraljevstvu Božjem i ozdravljaše sve koji su trebali ozdravljenja. 042 LUK 009 012 Dan bijaše na izmaku. Pristupe dakle dvanaestorica pa mu reknu: “Otpusti svijet, neka pođu po okolnim selima i zaseocima da se sklone i nađu jela jer smo ovdje u pustu kraju.” 042 LUK 009 013 A on im reče: “Podajte im vi jesti!” Oni rekoše: “Nemamo više od pet kruhova i dvije ribe, osim da odemo kupiti hrane za sav ovaj narod.” 042 LUK 009 014 A bijaše oko pet tisuća muškaraca. Nato će on svojim učenicima: “Posjedajte ih po skupinama, otprilike po pedeset.” 042 LUK 009 015 I učine tako: sve ih posjedaju. 042 LUK 009 016 A on uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, blagoslovi ih i razlomi pa davaše učenicima da posluže mnoštvo. 042 LUK 009 017 Jeli su i svi se nasitili. I od preteklih ulomaka nakupilo se dvanaest košara. 042 LUK 009 018 Dok je jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: “Što govori svijet, tko sam ja?” 042 LUK 009 019 Oni odgovoriše: “Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta.” 042 LUK 009 020 A on im reče: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?” Petar prihvati i reče: “Krist - Pomazanik Božji!” 042 LUK 009 021 A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju. 042 LUK 009 022 Reče: “Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.” 042 LUK 009 023 A govoraše svima: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. 042 LUK 009 024 Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. 042 LUK 009 025 Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?” 042 LUK 009 026 “Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi, toga će se i Sin Čovječji stidjeti kada dođe u slavi svojoj i Očevoj i svetih anđela.” 042 LUK 009 027 “A kažem vam uistinu: neki od nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide kraljevstva Božjega.” 042 LUK 009 028 Jedno osam dana nakon tih besjeda povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. 042 LUK 009 029 I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista. 042 LUK 009 030 I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. 042 LUK 009 031 Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. 042 LUK 009 032 No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. 042 LUK 009 033 I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: “Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.” Nije znao što govori. 042 LUK 009 034 Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. 042 LUK 009 035 A glas se začu iz oblaka: “Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!” 042 LUK 009 036 I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli. 042 LUK 009 037 A kad su sutradan sišli s gore, pohiti mu u susret silan svijet. 042 LUK 009 038 I gle, čovjek neki iz mnoštva povika: “Učitelju, molim te pogledaj mi sina: jedinac mi je, 042 LUK 009 039 a gle, duh ga spopada te on odmah udari u kriku; trza njime i on se pjeni te jedva da od njega odstupi dok ga nije posve satro. 042 LUK 009 040 Molio sam tvoje učenike da ga izagnaju, ali ne mogoše.” 042 LUK 009 041 Isus odvrati: “O rode nevjerni i opaki, dokle mi je biti s vama i podnositi vas? Dovedi ovamo svoga sina!” 042 LUK 009 042 I dok je prilazio, obori ga zloduh i potrese. A Isus zaprijeti nečistom duhu te izliječi dječaka i preda ga njegovu ocu. 042 LUK 009 043 Svi se zapanjiše zbog veličanstva Božjega. Dok su se svi divili svemu što je činio, reče on učenicima: 042 LUK 009 044 “Uzmite k srcu ove riječi: Sin Čovječji doista ima biti predan ljudima u ruke.” 042 LUK 009 045 Ali oni nerazumješe te besjede, bijaše im skrivena te ne shvatiše, a bojahu se upitati ga o tome. 042 LUK 009 046 U njima se porodi misao tko bi od njih bio najveći. 042 LUK 009 047 Znajući tu misao njihova srca, uzme Isus dijete, postavi ga uza se 042 LUK 009 048 i reče im: “Tko god primi ovo dijete u moje ime, mene prima. A tko mene prima, prima onoga koji me je poslao. Doista, tko je najmanji među vama svima, taj je velik!” 042 LUK 009 049 Prihvati Ivan i reče: “Učitelju, vidjesmo jednoga koji u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili, jer ne ide za nama.” 042 LUK 009 050 Reče mu Isus: “Ne branite! Ta tko nije protiv vas, za vas je!” 042 LUK 009 051 Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. 042 LUK 009 052 I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. 042 LUK 009 053 No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. 042 LUK 009 054 Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: “Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?” 042 LUK 009 055 No on se okrenu i prekori ih. 042 LUK 009 056 I odoše u drugo selo. 042 LUK 009 057 Dok su išli putom, reče mu netko: “Za tobom ću kamo god ti pošao.” 042 LUK 009 058 Reče mu Isus: “Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.” 042 LUK 009 059 Drugomu nekom reče: “Pođi za mnom!” A on će mu: “Dopusti mi da prije odem i pokopam oca.” 042 LUK 009 060 Reče mu: “Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje.” 042 LUK 009 061 I neki drugi reče: “Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima.” 042 LUK 009 062 Reče mu Isus: “Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje.” 042 LUK 010 001 Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. 042 LUK 010 002 Govorio im je: “Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. 042 LUK 010 003 Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. 042 LUK 010 004 Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. 042 LUK 010 005 U koju god kuću uđete, najprije recite: 'Mir kući ovoj!' 042 LUK 010 006 Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. 042 LUK 010 007 U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.” 042 LUK 010 008 “Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi 042 LUK 010 009 i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: 'Približilo vam se kraljevstvo Božje!' 042 LUK 010 010 A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: 042 LUK 010 011 'I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!' 042 LUK 010 012 Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu.” 042 LUK 010 013 “Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila čudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi već, sjedeć u kostrijeti i pepelu, činili pokoru. 042 LUK 010 014 Ali Tiru i Sidonu bit će na Sudu lakše negoli vama. 042 LUK 010 015 I ti Kafarnaume! Zar ćeš se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje ćeš se strovaliti. (Hadēs g86) 042 LUK 010 016 Tko vas sluša, mene sluša; tko vas prezire, mene prezire. A tko mene prezire, prezire onoga koji mene posla.” 042 LUK 010 017 Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreći: “Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!” 042 LUK 010 018 A on im reče: “Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. 042 LUK 010 019 Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi. 042 LUK 010 020 Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima.” 042 LUK 010 021 U taj isti čas uskliknu Isus u Duhu Svetom: “Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče! Tako se tebi svidjelo. 042 LUK 010 022 Sve mi preda Otac moj i nitko ne zna tko je Sin - doli Otac; niti tko je Otac - doli Sin i onaj kome Sin hoće da objavi.” 042 LUK 010 023 Tada se okrene učenicima pa im nasamo reče: “Blago očima koje gledaju što vi gledate! 042 LUK 010 024 Kažem vam: mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli!” 042 LUK 010 025 I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: “Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?” (aiōnios g166) 042 LUK 010 026 A on mu reče: “U Zakonu što piše? Kako čitaš?” 042 LUK 010 027 Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!” 042 LUK 010 028 Reče mu na to Isus: “Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš.” 042 LUK 010 029 Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: “A tko je moj bližnji?” 042 LUK 010 030 Isus prihvati i reče: “Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. 042 LUK 010 031 Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. 042 LUK 010 032 A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. 042 LUK 010 033 Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se 042 LUK 010 034 pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. 042 LUK 010 035 Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: 'Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.'” 042 LUK 010 036 “Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?” 042 LUK 010 037 On odgovori: “Onaj koji mu iskaza milosrđe.” Nato mu reče Isus: “Idi pa i ti čini tako!” 042 LUK 010 038 Dok su oni tako putovali, uđe on u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. 042 LUK 010 039 Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. 042 LUK 010 040 A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: “Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.” 042 LUK 010 041 Odgovori joj Gospodin: “Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, 042 LUK 010 042 a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.” 042 LUK 011 001 Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: “Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike.” 042 LUK 011 002 On im reče: “Kad molite, govorite: 'Oče! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! 042 LUK 011 003 Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan! 042 LUK 011 004 I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!'” 042 LUK 011 005 I reče im: “Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: 'Prijatelju, posudi mi tri kruha. 042 LUK 011 006 Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!' 042 LUK 011 007 A onaj mu iznutra odgovori: 'Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem...' 042 LUK 011 008 Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti.” 042 LUK 011 009 “I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! 042 LUK 011 010 Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se.” 042 LUK 011 011 “A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? 042 LUK 011 012 Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? 042 LUK 011 013 Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!” 042 LUK 011 014 I istjerivaše đavla koji bijaše nijem. Kad iziđe đavao, progovori njemak. I mnoštvo se divilo. 042 LUK 011 015 A neki od njih rekoše: “Po Beelzebulu, poglavici đavolskom, izgoni đavle!” 042 LUK 011 016 A drugi su iskušavajući ga, tražili od njega kakav znak s neba. 042 LUK 011 017 Ali on, znajući njihove misli, reče im: “Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će i kuća će na kuću pasti. 042 LUK 011 018 Ako je dakle Sotona u sebi razdijeljen, kako će opstati kraljevstvo njegovo? Jer vi kažete da ja po Beelzebulu izgonim đavle. 042 LUK 011 019 Ako dakle ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih vaši sinovi izgone? Zato će vam oni biti suci. 042 LUK 011 020 Ali ako ja prstom Božjim izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje.” 042 LUK 011 021 “Dokle god jaki i naoružani čuva svoj stan, u miru je sav njegov posjed. 042 LUK 011 022 Ali ako dođe jači od njega, svlada ga i otme mu sve njegovo oružje u koje se uzdao, a plijen razdijeli.” 042 LUK 011 023 “Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa.” 042 LUK 011 024 “Kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći spokoja. Kad ga ne nađe, rekne: 'Vratit ću se u kuću odakle iziđoh.' 042 LUK 011 025 Došavši, nađe je pometenu i uređenu. 042 LUK 011 026 Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i nastane se ondje. Na kraju bude onomu čovjeku gore nego na početku.” 042 LUK 011 027 Dok je on to govorio, povika neka žena iz mnoštva: “Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!” 042 LUK 011 028 On odgovori: “Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!” 042 LUK 011 029 Kad je nagrnulo mnoštvo, poče im Isus govoriti: “Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin. 042 LUK 011 030 Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji ovomu naraštaju.” 042 LUK 011 031 “Kraljica će Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona! 042 LUK 011 032 Ninivljani će ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!” 042 LUK 011 033 “Nitko ne užiže svjetiljku da je stavi u zakutak ili pod posudu, nego na svijećnjak da oni koji ulaze vide svjetlost. 042 LUK 011 034 Oko je svjetiljka tvomu tijelu. Kad ti je oko bistro, sve ti je tijelo svijetlo. A kad je ono nevaljalo, i tijelo ti je tamno. 042 LUK 011 035 Pazi dakle da svjetlost koja je u tebi ne bude tamna. 042 LUK 011 036 Ako ti dakle sve tijelo bude svijetlo, bez djelića tame, bit će posve svijetlo, kao kad te svjetiljka svojim sjajem rasvjetljuje.” 042 LUK 011 037 Dok je on govorio, pozva ga neki farizej k sebi na objed. On uđe i priđe k stolu. 042 LUK 011 038 Vidjevši to, farizej se začudi što se Isus prije objeda ne opra. 042 LUK 011 039 A Gospodin mu reče: “Da, vi farizeji čistite vanjštinu čaše u zdjele, a nutrina vam je puna grabeža i pakosti. 042 LUK 011 040 Bezumnici! Nije li onaj koji načini vanjštinu načinio i nutrinu. 042 LUK 011 041 Nego, dajte za milostinju ono iznutra i gle - sve vam je čisto.” 042 LUK 011 042 “Ali jao vama, farizeji! Namirujete desetinu od metvice i rutvice i svake vrste povrća, a ne marite za pravednost i ljubav Božju. Ovo je trebalo činiti, a ono ne zanemariti.” 042 LUK 011 043 “Jao vama farizeji! Volite prvo sjedalo u sinagogama i pozdrave na trgovima. 042 LUK 011 044 Jao vama! Vi ste kao nezamjetljivi grobovi po kojima ljudi ne znajući hode.” 042 LUK 011 045 Nato će neki zakonoznanac: “Učitelju, tako govoreći i nas vrijeđaš.” 042 LUK 011 046 A on reče: “Jao i vama, zakonoznanci! Tovarite na ljude terete nepodnosive, a sami ni da ih se jednim prstom dotaknete.” 042 LUK 011 047 “Jao vama! Podižete spomenike prorocima, a vaši ih oci ubiše. 042 LUK 011 048 Zato ste svjedoci i sumišljenici djela svojih otaca: oni ih ubiše, a vi spomenike podižete! 042 LUK 011 049 Zbog toga i kaza Mudrost Božja: 'Poslat ću k njima proroke i apostole. Neke će poubijati i prognati - 042 LUK 011 050 da se od ovog naraštaja zatraži krv svih proroka prolivena od postanka svijeta, 042 LUK 011 051 od krvi Abelove do krvi Zaharije, koji je pogubljen između žrtvenika i svetišta.' Da, kažem vam, tražit će se od ovoga naraštaja!” 042 LUK 011 052 “Jao vama, zakonoznanci! Uzeste ključ znanja: sami ne uđoste, a spriječiste one koji htjedoše ući.” 042 LUK 011 053 Kad Isus izađe odande, stadoše pismoznanci i farizeji žestoko na nj navaljivati i postavljati mu mnoga pitanja 042 LUK 011 054 vrebajući na nj, ne bi li štogod ulovili iz njegovih usta. 042 LUK 012 001 Kad se uto skupilo mnoštvo, tisuće i tisuće, te su jedni druge gazili, poče Isus govoriti najprije svojim učenicima: “Čuvajte se kvasca farizejskoga, to jest licemjerja. 042 LUK 012 002 Ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće saznati. 042 LUK 012 003 Naprotiv, sve što u tami rekoste, na svjetlu će se čuti; i što ste po skrovištima u uho šaptali, propovijedat će se po krovovima.” 042 LUK 012 004 “A kažem vama, prijateljima svojim: ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a nakon toga nemaju više što učiniti. 042 LUK 012 005 Pokazat ću vam koga vam se bojati: onoga se bojte koji pošto ubije, ima moć baciti u pakao. Da, velim vam, njega se bojte! (Geenna g1067) 042 LUK 012 006 Ne prodaje li se pet vrapčića za dva novčića? Pa ipak ni jednoga od njih Bog ne zaboravlja. 042 LUK 012 007 A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se! Vredniji ste nego mnogo vrabaca!” 042 LUK 012 008 “A kažem vam: tko se god prizna mojim pred ljudima, i Sin Čovječji priznat će se njegovim pred anđelima Božjim. 042 LUK 012 009 A tko mene zaniječe pred ljudima, bit će zanijekan pred anđelima Božjim.” 042 LUK 012 010 “I tko god rekne riječ na Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko pohuli protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti.” 042 LUK 012 011 “Nadalje, kad vas budu dovodili pred sinagoge i poglavarstva i vlasti, ne budite zabrinuti kako ćete se ili čime braniti, što li reći! 042 LUK 012 012 Ta Duh Sveti poučit će vas u taj čas što valja reći.” 042 LUK 012 013 Tada mu netko iz mnoštva reče: “Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.” 042 LUK 012 014 Nato mu on reče: “Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?” 042 LUK 012 015 I dometnu im: “Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.” 042 LUK 012 016 Kaza im i prispodobu: “Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja 042 LUK 012 017 pa u sebi razmišljaše: 'Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.' 042 LUK 012 018 I reče: 'Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. 042 LUK 012 019 Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!' 042 LUK 012 020 Ali Bog mu reče: 'Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?' 042 LUK 012 021 Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.” 042 LUK 012 022 Zatim reče svojim učenicima: “Zato vam kažem: ne budite zabrinuti za život: što ćete jesti; ni za tijelo: u što ćete se obući. 042 LUK 012 023 Ta život je vredniji od jela i tijelo od odijela. 042 LUK 012 024 Promotrite gavrane! Ne siju niti žanju, nemaju spremišta ni žitnice, pa ipak ih Bog hrani. Koliko li ste vi vredniji od ptica! 042 LUK 012 025 A tko od vas zabrinutošću može svojemu stasu dodati lakat? 042 LUK 012 026 Ako dakle ni ono najmanje ne možete, što ste onda za ostalo zabrinuti? 042 LUK 012 027 Promotrite ljiljane, kako niti predu niti tkaju, a kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. 042 LUK 012 028 Pa ako travu koja je danas u polju, a sutra se u peć baca Bog tako odijeva, koliko li će više vas, malovjerni!” 042 LUK 012 029 “Zato i vi: ne tražite što ćete jesti, što piti. Ne uznemirujte se! 042 LUK 012 030 Ta sve to traže pogani ovoga svijeta. Otac vaš zna da vam je sve to potrebno. 042 LUK 012 031 Nego, tražite kraljevstvo njegovo, a to će vam se nadodati!” 042 LUK 012 032 “Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo.” 042 LUK 012 033 “Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače. 042 LUK 012 034 Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti.” 042 LUK 012 035 “Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, 042 LUK 012 036 a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. 042 LUK 012 037 Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. 042 LUK 012 038 Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!” 042 LUK 012 039 “A ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. 042 LUK 012 040 I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.” 042 LUK 012 041 Nato će Petar: “Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?” 042 LUK 012 042 Reče Gospodin: “Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok? 042 LUK 012 043 Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe, nađe da tako radi. 042 LUK 012 044 Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim.” 042 LUK 012 045 “No rekne li taj sluga u srcu: 'Okasnit će gospodar moj' pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, 042 LUK 012 046 doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima.” 042 LUK 012 047 “I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. 042 LUK 012 048 A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati.” 042 LUK 012 049 “Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! 042 LUK 012 050 Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!” 042 LUK 012 051 “Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. 042 LUK 012 052 Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice - 042 LUK 012 053 otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.” 042 LUK 012 054 Zatim je govorio mnoštvu: “Kad opazite da se oblak diže na zapadu, odmah kažete: 'Kiša će!' I bude tako. 042 LUK 012 055 Kad zapuše južnjak, kažete: 'Bit će vrućine!' I bude. 042 LUK 012 056 Licemjeri! Lice zemlje i neba umijete rasuditi, kako onda ovo vrijeme ne rasuđujete?” 042 LUK 012 057 “Zašto sami od sebe ne sudite što je pravo? 042 LUK 012 058 Kad s protivnikom ideš glavaru, na putu sve uloži da ga se oslobodiš pa te ne odvuče k sucu. Sudac će te predati izvršitelju, a izvršitelj baciti u tamnicu. 042 LUK 012 059 Kažem ti: nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjega novčića.” 042 LUK 013 001 Upravo u taj čas dođoše neki te mu javiše što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. 042 LUK 013 002 Isus im odgovori: “Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? 042 LUK 013 003 Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! 042 LUK 013 004 Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? 042 LUK 013 005 Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti.” 042 LUK 013 006 Nato im pripovjedi ovu prispodobu: “Imao netko smokvu zasađenu u svom vinogradu. Dođe tražeć ploda na njoj i ne nađe 042 LUK 013 007 pa reče vinogradaru: 'Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?' 042 LUK 013 008 A on mu odgovori: 'Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. 042 LUK 013 009 Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je.'” 042 LUK 013 010 Jedne je subote naučavao u nekoj sinagogi. 042 LUK 013 011 Kad eto žene koja je osamnaest godina imala duha bolesti. Bila je zgrbljena i nikako se nije mogla uspraviti. 042 LUK 013 012 Kad je Isus opazi, dozva je i reče joj: “Ženo, oslobođena si svoje bolesti!” 042 LUK 013 013 I položi na nju ruke, a ona se umah uspravi i poče slaviti Boga. 042 LUK 013 014 Nadstojnik sinagoge - ozlovoljen što je Isus u subotu izliječio - govoraše mnoštvu: “Šest je dana u koje treba raditi! U te dakle dane dolazite i liječite se, a ne u dan subotni!” 042 LUK 013 015 Odgovori mu Gospodin: “Licemjeri! Ne driješi li svaki od vas u subotu svoga vola ili magarca od jasala da ga vodi na vodu? 042 LUK 013 016 Nije li dakle i ovu kćer Abrahamovu, koju Sotona sveza evo osamnaest je već godina, trebalo odriješiti od tih spona u dan subotni?” 042 LUK 013 017 Na te njegove riječi postidješe se svi protivnici njegovi, a sav se narod radovaše zbog svega čime se on proslavio. 042 LUK 013 018 Govoraše dakle: “Čemu je slično kraljevstvo Božje? Čemu da ga prispodobim? 042 LUK 013 019 Ono je kao kad čovjek uze gorušičino zrno i baci ga u svoj vrt. Uzraste i razvi se u stablo te mu se ptice nebeske gnijezde po granama.” 042 LUK 013 020 I opet im reče: “Čemu da prispodobim kraljevstvo Božje? 042 LUK 013 021 Ono je kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.” 042 LUK 013 022 Putujući tako u Jeruzalem, prolazio je i naučavao gradovima i selima. 042 LUK 013 023 Reče mu tada netko: “Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?” A on im reče: 042 LUK 013 024 “Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.” 042 LUK 013 025 “Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: 'Gospodine, otvori nam!', on će vam odgovoriti: 'Ne znam vas odakle ste!' 042 LUK 013 026 Tada ćete početi govoriti: 'Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!' 042 LUK 013 027 A on će vam reći: 'Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!'” 042 LUK 013 028 “Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. 042 LUK 013 029 I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. 042 LUK 013 030 Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.” 042 LUK 013 031 U taj čas pristupe neki farizeji i reknu mu: “Otiđi, otputuj odavde jer te Herod hoće ubiti.” 042 LUK 013 032 A on će njima: “Idite i kažite toj lisici: 'Evo, izgonim đavle i liječim danas i sutra, a treći dan dovršujem. 042 LUK 013 033 Ali danas, sutra i prekosutra moram nastaviti put jer ne priliči da prorok pogine izvan Jeruzalema.'” 042 LUK 013 034 “Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh skupiti djecu tvoju kao kvočka piliće pod krila i ne htjedoste! 042 LUK 013 035 Evo, napuštena vam kuća. A kažem vam, nećete me vidjeti dok ne dođe čas te reknete: “Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!” 042 LUK 014 001 Jedne subote dođe on u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. A oni ga vrebahu. 042 LUK 014 002 Kad evo: pred njim neki čovjek koji je imao vodenu bolest. 042 LUK 014 003 Nato Isus upita zakonoznance i farizeje: “Je li dopušteno subotom liječiti ili nije?” 042 LUK 014 004 A oni mukom ponikoše. On ga dotaknu, izliječi i otpusti. 042 LUK 014 005 A njima reče: “Ako komu od vas sin ili vol padne u bunar, neće li ga brže bolje izvući i u dan subotni?” 042 LUK 014 006 I ne mogoše mu na to odgovoriti. 042 LUK 014 007 Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu: 042 LUK 014 008 “Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, 042 LUK 014 009 te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: 'Ustupi mjesto ovome.' Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. 042 LUK 014 010 Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: 'Prijatelju, pomakni se naviše!' Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, 042 LUK 014 011 jer - svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.” 042 LUK 014 012 A i onome koji ga pozva, kaza: “Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. 042 LUK 014 013 Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. 042 LUK 014 014 Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih.” 042 LUK 014 015 Kad je to čuo jedan od sustolnika, reče mu: “Blago onome koji bude blagovao u kraljevstvu Božjem!” 042 LUK 014 016 A on mu reče: “Čovjek neki priredi veliku večeru i pozva mnoge. 042 LUK 014 017 I posla slugu u vrijeme večere da rekne uzvanicima: 'Dođite! Već je pripravljeno!' 042 LUK 014 018 A oni se odreda počeli ispričavati. Prvi mu reče: 'Njivu sam kupio i valja mi poći pogledati je. Molim te, ispričaj me.' 042 LUK 014 019 Drugi reče: 'Kupio sam pet jarmova volova pa idem okušati ih. Molim te, ispričaj me.' 042 LUK 014 020 Treći reče: 'Oženio sam se i zato ne mogu doći.'” 042 LUK 014 021 “Sluga se vrati i javi to domaćinu. Tada domaćin, gnjevan, reče sluzi: 'Iziđi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.' 042 LUK 014 022 I sluga reče: 'Gospodaru, učinjeno je što si naredio i još ima mjesta.' 042 LUK 014 023 Reče gospodar sluzi: 'Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća.' 042 LUK 014 024 A kažem vam: nijedan od onih pozvanih neće okusiti moje večere.” 042 LUK 014 025 S njim je zajedno putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: 042 LUK 014 026 “Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! 042 LUK 014 027 I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!” 042 LUK 014 028 “Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: 042 LUK 014 029 da ga ne bi - pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti - počeli ismjehivati svi koji to vide: 042 LUK 014 030 'Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!' 042 LUK 014 031 Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti da li s deset tisuća može presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? 042 LUK 014 032 Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir.” 042 LUK 014 033 “Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.” 042 LUK 014 034 “Dobra je sol. Ali ako i sol obljutavi, čime će se ona začiniti? 042 LUK 014 035 Nije prikladna ni za zemlju ni za gnojište. Van se baca. Tko ima uši da čuje, neka čuje!” 042 LUK 015 001 Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. 042 LUK 015 002 Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: “Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.” 042 LUK 015 003 Nato im Isus kaza ovu prispodobu: 042 LUK 015 004 “Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? 042 LUK 015 005 A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan 042 LUK 015 006 pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.' 042 LUK 015 007 Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.” 042 LUK 015 008 “Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? 042 LUK 015 009 A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.' 042 LUK 015 010 Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika.” 042 LUK 015 011 I nastavi: “Čovjek neki imao dva sina. 042 LUK 015 012 Mlađi reče ocu: 'Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.' I razdijeli im imanje. 042 LUK 015 013 Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno.” 042 LUK 015 014 “Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. 042 LUK 015 015 Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. 042 LUK 015 016 Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.” 042 LUK 015 017 “Došavši k sebi, reče: 'Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! 042 LUK 015 018 Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: 'Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! 042 LUK 015 019 Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.'” 042 LUK 015 020 “Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. 042 LUK 015 021 A sin će mu: 'Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.' 042 LUK 015 022 A otac reče slugama: 'Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! 042 LUK 015 023 Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo 042 LUK 015 024 jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!' I stadoše se veseliti.” 042 LUK 015 025 “A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru 042 LUK 015 026 pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. 042 LUK 015 027 A ovaj će mu: 'Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.' 042 LUK 015 028 A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. 042 LUK 015 029 A on će ocu: 'Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. 042 LUK 015 030 A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.' 042 LUK 015 031 Nato će mu otac: 'Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je. 042 LUK 015 032 No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!'” 042 LUK 016 001 Govoraše i svojim učenicima: “Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. 042 LUK 016 002 Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: 'Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!' 042 LUK 016 003 Nato upravitelj reče u sebi: 'Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. 042 LUK 016 004 Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.'” 042 LUK 016 005 “I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: 'Koliko duguješ gospodaru mojemu?' On reče: 'Sto bata ulja.' 042 LUK 016 006 A on će mu: 'Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.' 042 LUK 016 007 Zatim reče drugomu: 'A ti, koliko ti duguješ?' On odgovori: 'Sto kora pšenice.' Kaže mu: 'Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.'” 042 LUK 016 008 “I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti.” (aiōn g165) 042 LUK 016 009 “I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore.” (aiōnios g166) 042 LUK 016 010 “Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. 042 LUK 016 011 Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti? 042 LUK 016 012 I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati?” 042 LUK 016 013 “Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.” 042 LUK 016 014 Sve su to slušali farizeji, srebroljupci, i rugali mu se. 042 LUK 016 015 On im reče: “Vi se pravite pravedni pred ljudima, ali zna Bog srca vaša. Jer što je ljudima uzvišeno, odvratnost je pred Bogom.” 042 LUK 016 016 “Zakon i Proroci do Ivana su, a otada se navješćuje kraljevstvo Božje i svatko se u nj silom probija. 042 LUK 016 017 Lakše će nebo i zemlja proći, negoli propasti i jedan potezić Zakona.” 042 LUK 016 018 “Tko god otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini preljub. I tko se god oženi otpuštenom, čini preljub.” 042 LUK 016 019 “Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. 042 LUK 016 020 A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima 042 LUK 016 021 i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.” 042 LUK 016 022 “Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. 042 LUK 016 023 Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara (Hadēs g86) 042 LUK 016 024 pa zavapi: 'Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.' 042 LUK 016 025 Reče nato Abraham: 'Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. 042 LUK 016 026 K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.'” 042 LUK 016 027 “Nato će bogataš: 'Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. 042 LUK 016 028 Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.' 042 LUK 016 029 Kaže Abraham: 'Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!' 042 LUK 016 030 A on će: 'O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.' 042 LUK 016 031 Reče mu: 'Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.'” 042 LUK 017 001 I reče svojim učenicima: “Nije moguće da ne dođu sablazni, no jao onome po kom dolaze; 042 LUK 017 002 je li s mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more, korisnije mu je, nego da sablazni jednoga od ovih malenih. 042 LUK 017 003 Čuvajte se!” “Pogriješi li tvoj brat, prekori ga; ako se obrati, oprosti mu. 042 LUK 017 004 Pa ako se sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam se puta obrati tebi govoreći: 'Žao mi je!', oprosti mu.” 042 LUK 017 005 Apostoli zamole Gospodina: “Umnoži nam vjeru!” 042 LUK 017 006 Gospodin im odvrati: “Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: 'Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!' I on bi vas poslušao.” 042 LUK 017 007 “Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: 'Dođi brzo i sjedni za stol?' 042 LUK 017 008 Neće li mu naprotiv reći: 'Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti?' 042 LUK 017 009 Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? 042 LUK 017 010 Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: 'Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!'” 042 LUK 017 011 Dok je tako putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. 042 LUK 017 012 Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko 042 LUK 017 013 i zavape: “Isuse, Učitelju, smiluj nam se!” 042 LUK 017 014 Kad ih Isus ugleda, reče im: “Idite, pokažite se svećenicima!” I dok su išli, očistiše se. 042 LUK 017 015 Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. 042 LUK 017 016 Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. 042 LUK 017 017 Nato Isus primijeti: “Zar se ne očistiše desetorica? 042 LUK 017 018 A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?” 042 LUK 017 019 A njemu reče: “Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!” 042 LUK 017 020 Upitaju ga farizeji: “Kad će doći kraljevstvo Božje?” Odgovori im: “Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo. 042 LUK 017 021 Niti će se moći kazati: 'Evo ga ovdje!' ili: 'Eno ga ondje!' Ta evo - kraljevstvo je Božje među vama!” 042 LUK 017 022 Zatim reče učenicima: “Doći će dani kad ćete zaželjeti vidjeti i jedan dan Sina Čovječjega, ali ga nećete vidjeti. 042 LUK 017 023 Govorit će vam: 'Eno ga ondje, evo ovdje!' Ne odlazite i ne pomamite se! 042 LUK 017 024 Jer kao što munja sijevne na jednom kraju obzorja i odbljesne na drugom, tako će biti i sa Sinom Čovječjim u Dan njegov. 042 LUK 017 025 No prije treba da on mnogo pretrpi i da ga ovaj naraštaj odbaci.” 042 LUK 017 026 “I kao što bijaše u dane Noine, tako će biti i u dane Sina Čovječjega: 042 LUK 017 027 jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju. I dođe potop i sve uništi. 042 LUK 017 028 Slično kao što bijaše u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili. 042 LUK 017 029 A onog dana kad Lot iziđe iz Sodome, zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi. 042 LUK 017 030 Tako će isto biti u dan kad se Sin Čovječji objavi.” 042 LUK 017 031 “U onaj dan tko bude na krovu, a stvari mu u kući, neka ne siđe da ih uzme. 042 LUK 017 032 I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag. Sjetite se žene Lotove! 042 LUK 017 033 Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, živa će ga sačuvati.” 042 LUK 017 034 “Kažem vam, one će noći biti dvojica u jednoj postelji: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. 042 LUK 017 035 Dvije će mljeti zajedno: jedna će se uzeti, druga ostaviti.” 042 LUK 017 037 Upitaše ga na to: “Gdje to, Gospodine?” A on im reče: “Gdje bude trupla, ondje će se okupljati i orlovi.” 042 LUK 018 001 Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati: 042 LUK 018 002 “U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. 042 LUK 018 003 U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: 'Obrani me od mog tužitelja!' 042 LUK 018 004 No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: 'Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, 042 LUK 018 005 jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.'” 042 LUK 018 006 Nato reče Gospodin: “Čujte što govori nepravedni sudac! 042 LUK 018 007 Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? 042 LUK 018 008 Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?” 042 LUK 018 009 Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu: 042 LUK 018 010 “Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. 042 LUK 018 011 Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik.' 042 LUK 018 012 Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.' 042 LUK 018 013 A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: 'Bože milostiv budi meni grešniku!' 042 LUK 018 014 Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.” 042 LUK 018 015 A donosili mu i dojenčad da ih se dotakne. Vidjevši to, učenici im branili. 042 LUK 018 016 A Isus ih dozva i reče: “Pustite dječicu neka dolaze k meni i ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje.” 042 LUK 018 017 “Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.” 042 LUK 018 018 I upita ga neki uglednik: “Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?” (aiōnios g166) 042 LUK 018 019 Reče mu Isus: “Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar, doli Bog jedini. 042 LUK 018 020 Zapovijedi znaš: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca svoga i majku!” 042 LUK 018 021 A onaj će: “Sve sam to čuvao od mladosti.” 042 LUK 018 022 Čuvši to, Isus mu reče: “Još ti jedno preostaje: sve što imaš prodaj i razdaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.” 042 LUK 018 023 Kad je on to čuo, ražalosti se jer bijaše silno bogat. 042 LUK 018 024 Vidjevši ga, reče Isus: “Kako li je teško imućnicima u kraljevstvo Božje! 042 LUK 018 025 Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.” 042 LUK 018 026 Koji su to čuli, rekoše: “Pa tko se onda može spasiti?” 042 LUK 018 027 A on će: “Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu.” 042 LUK 018 028 Nato reče Petar: “Evo, mi ostavismo svoje i pođosmo za tobom.” 042 LUK 018 029 Isus će im: “Zaista, kažem vam, nema ga tko bi ostavio kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili djecu poradi kraljevstva Božjega, 042 LUK 018 030 a da ne bi primio mnogostruko već u ovom vremenu, i u budućem vijeku život vječni.” (aiōn g165, aiōnios g166) 042 LUK 018 031 I uzevši sa sobom dvanaestoricu, reče im: “Evo uzlazimo u Jeruzalem i na Sinu Čovječjem ispunit će se sve što su napisali proroci: 042 LUK 018 032 doista, bit će predan poganima, izrugan, zlostavljan i popljuvan; 042 LUK 018 033 i pošto ga izbičuju, ubit će ga, ali on će treći dan ustati.” 042 LUK 018 034 No oni ništa od toga ne razumješe. Te im riječi bijahu skrivene i ne shvaćahu što bijaše rečeno. 042 LUK 018 035 A kad se približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio. 042 LUK 018 036 Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to. 042 LUK 018 037 Rekoše mu: “Isus Nazarećanin prolazi.” 042 LUK 018 038 Tada povika: “Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!” 042 LUK 018 039 Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: “Sine Davidov, smiluj mi se!” 042 LUK 018 040 Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga: 042 LUK 018 041 “Što hoćeš da ti učinim?” A on će: “Gospodine, da progledam.” 042 LUK 018 042 Isus će mu: “Progledaj! Vjera te tvoja spasila.” 042 LUK 018 043 I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu. 042 LUK 019 001 I uđe u Jerihon. Dok je njime prolazio, 042 LUK 019 002 eto čovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik, i to bogat. 042 LUK 019 003 Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska stasa. 042 LUK 019 004 Potrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći. 042 LUK 019 005 Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: “Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.” 042 LUK 019 006 On žurno siđe i primi ga sav radostan. 042 LUK 019 007 A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: “Čovjeku se grešniku svratio!” 042 LUK 019 008 A Zakej usta i reče Gospodinu: “Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko.” 042 LUK 019 009 Reče mu na to Isus: “Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov! 042 LUK 019 010 Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!” 042 LUK 019 011 Kako su oni to slušali, dometnu on prispodobu - zato što bijaše nadomak Jeruzalemu i oni mislili da će se umah pojaviti kraljevstvo Božje. 042 LUK 019 012 Reče dakle: “Neki je ugledan čovjek imao otputovati u daleku zemlju da primi svoje kraljevstvo pa da se vrati. 042 LUK 019 013 Dozva svojih deset slugu, dade im deset mna i reče: 'Trgujte dok ne dođem.' 042 LUK 019 014 A njegovi ga građani mrzili te poslaše za njim poslanstvo s porukom: 'Nećemo da se ovaj zakralji nad nama.'” 042 LUK 019 015 “Kad je on primio kraljevstvo i vratio se, naredi da mu dozovu one sluge kojima je predao novac da sazna što su zaradili.” 042 LUK 019 016 “Pristupi prvi i reče: 'Gospodaru, tvoja mna donije deset mna.' 042 LUK 019 017 Reče mu: 'Valjaš, slugo dobri! U najmanjem si bio vjeran, vladaj nad deset gradova!' 042 LUK 019 018 Dođe i drugi govoreći: 'Mna je tvoja, gospodaru, donijela pet mna.' 042 LUK 019 019 I tomu reče: 'I ti budi nad pet gradova!'” 042 LUK 019 020 “Treći, opet dođe govoreći: 'Gospodaru, evo ti tvoje mne. Držao sam je pohranjenu u rupcu. 042 LUK 019 021 Bojao sam te se jer si čovjek strog: uzimaš što nisi pohranio, žanješ što nisi posijao.'” 042 LUK 019 022 “Kaže mu: 'Iz tvojih te usta sudim, zli slugo! Znao si da sam čovjek strog, da uzimam što nisam pohranio i žanjem što nisam posijao? 042 LUK 019 023 Zašto onda nisi uložio moj novac u novčarnicu? Ja bih ga po povratku podigao s dobitkom.' 042 LUK 019 024 Nato reče nazočnima: 'Uzmite od njega mnu i dajte onomu koji ih ima deset.' 042 LUK 019 025 Rekoše mu: 'Gospodaru, ta već ima deset mna!' 042 LUK 019 026 Kažem vam: svakomu koji ima još će se dati, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. 042 LUK 019 027 A moje neprijatelje - one koji me ne htjedoše za kralja - dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim očima!'” 042 LUK 019 028 Rekavši to, nastavi put uzlazeći u Jeruzalem. 042 LUK 019 029 Kad se približi Betfagi i Betaniji, uz goru koja se zove Maslinska, posla dvojicu učenika 042 LUK 019 030 govoreći: “Hajdete u selo pred vama. Čim uđete u nj, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i dovedite. 042 LUK 019 031 Upita li vas tko: 'Zašto driješite?', ovako recite: 'Gospodinu treba.'” 042 LUK 019 032 Oni koji bijahu poslani otiđoše i nađoše kako im bijaše rekao. 042 LUK 019 033 I dok su driješili magare, rekoše im gospodari: “Što driješite magare?” 042 LUK 019 034 Oni odgovore: “Gospodinu treba.” 042 LUK 019 035 I dovedoše ga Isusu i staviše svoje haljine na magare te posjednuše Isusa. 042 LUK 019 036 I kuda bi on prolazio, prostirali bi po putu svoje haljine. 042 LUK 019 037 A kad se već bio približio obronku Maslinske gore, sve ono mnoštvo učenika, puno radosti, poče iza glasa hvaliti Boga za sva silna djela što ih vidješe: 042 LUK 019 038 “Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama!” 042 LUK 019 039 Nato mu neki farizeji iz mnoštva rekoše: “Učitelju, prekori svoje učenike.” 042 LUK 019 040 On odgovori: “Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje će vikati!” 042 LUK 019 041 Kad se približi i ugleda grad, zaplaka nad njim 042 LUK 019 042 govoreći: “O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir! 042 LUK 019 043 Ali sada je sakriveno tvojim očima. Doći će dani na tebe kad će te neprijatelji tvoji opkoliti opkopom, okružit će te i pritijesniti odasvud. 042 LUK 019 044 Smrskat će o zemlju tebe i djecu tvoju u tebi. I neće ostaviti u tebi ni kamena na kamenu zbog toga što nisi upoznao časa svoga pohođenja.” 042 LUK 019 045 Ušavši u Hram, stane izgoniti prodavače. 042 LUK 019 046 Kaže im: “Pisano je: Dom moj bit će Dom molitve, a vi od njega načiniste pećinu razbojničku!” 042 LUK 019 047 I danomice naučavaše u Hramu. A glavari su svećenički i pismoznanci tražili kako da ga pogube, a tako i prvaci narodni, 042 LUK 019 048 ali nikako naći što da učine jer je sav narod visio o njegovoj riječi. 042 LUK 020 001 Jednog dana dok je naučavao narod u Hramu i naviještao evanđelje, ispriječe se glavari svećenički i pismoznanci sa starješinama 042 LUK 020 002 pa mu dobace: “Reci nam kojom vlašću to činiš ili tko ti dade tu vlast?” 042 LUK 020 003 On odgovori: “Upitat ću i ja vas. Recite mi: 042 LUK 020 004 krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi?” 042 LUK 020 005 A oni smišljahu među sobom: “Reknemo li 'od Neba', odvratit će 'Zašto mu ne povjerovaste?' 042 LUK 020 006 A reknemo li 'od ljudi', sav će nas narod kamenovati. Ta uvjeren je da je Ivan prorok.” 042 LUK 020 007 I odgovore da ne znaju odakle. 042 LUK 020 008 I Isus reče njima: “Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim.” 042 LUK 020 009 Zatim uze narodu kazivati ovu prispodobu: “Čovjek posadi vinograd, iznajmi ga vinogradarima i otputova na dulje vrijeme.” 042 LUK 020 010 “Kada dođe doba, posla slugu vinogradarima da mu dadnu od uroda vinogradskoga. No vinogradari ga istukoše i otposlaše praznih ruku. 042 LUK 020 011 Nato on posla drugoga slugu. Ali oni i toga istukoše, izružiše i otposlaše praznih ruku. 042 LUK 020 012 Posla i trećega. A oni i njega izraniše i izbaciše.” 042 LUK 020 013 “Nato reče gospodar vinograda: 'Što da učinim? Poslat ću im sina svoga ljubljenoga. Njega će valjda poštovati.' 042 LUK 020 014 Ali kada ga vinogradari ugledaju, stanu među sobom umovati: 'Ovo je baštinik. Ubijmo ga da baština bude naša.' 042 LUK 020 015 Izbaciše ga iz vinograda i ubiše.” “Što će dakle učiniti s njima gospodar vinograda? 042 LUK 020 016 Doći će i pogubiti te vinogradare i dati vinograd drugima.” Koji ga slušahu rekoše: “Bože sačuvaj!” 042 LUK 020 017 A on ih ošinu pogledom i reče: “A što ono piše: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni? 042 LUK 020 018 Tko god padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne, satrt će ga.” 042 LUK 020 019 Pismoznanci i glavari svećenički gledahu da istog časa stave ruke na nj, ali se pobojaše naroda. Dobro razumješe da o njima kaza tu prispodobu. 042 LUK 020 020 Vrebajući na nj, poslaše uhode koji su se pravili pravednicima da ga uhvate u riječi pa da ga predaju oblasti i vlasti upraviteljevoj. 042 LUK 020 021 Upitaše ga dakle: “Učitelju, znamo da pravo zboriš i naučavaš te nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjem. 042 LUK 020 022 Je li nam dopušteno dati porez caru ili nije?” 042 LUK 020 023 Proničući njihovu lukavost, reče im: 042 LUK 020 024 “Pokažite mi denar.” “Čiju ima sliku i natpis?” 042 LUK 020 025 A oni će: “Carevu.” On im reče: “Stoga dajte caru carevo, a Bogu Božje.” 042 LUK 020 026 I ne mogoše ga uhvatiti u riječi pred narodom, nego umuknuše zadivljeni njegovim odgovorom. 042 LUK 020 027 Pristupe mu neki od saduceja, koji niječu uskrsnuće. Upitaše ga: 042 LUK 020 028 “Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. 042 LUK 020 029 Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. 042 LUK 020 030 Drugi uze njegovu ženu, 042 LUK 020 031 onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. 042 LUK 020 032 Naposljetku umrije i žena. 042 LUK 020 033 Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu.” 042 LUK 020 034 Reče im Isus: “Djeca se ovog svijeta žene i udaju. (aiōn g165) 042 LUK 020 035 No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. (aiōn g165) 042 LUK 020 036 Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.” 042 LUK 020 037 “A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. 042 LUK 020 038 A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!” 042 LUK 020 039 Neki pismoznanci primijete: “Učitelju! Dobro si rekao!” 042 LUK 020 040 I nisu se više usuđivali upitati ga bilo što. 042 LUK 020 041 A on im reče: “Kako kažu da je Krist sin Davidov? 042 LUK 020 042 Ta sam David veli u Knjizi psalama: Reče Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna 042 LUK 020 043 dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!' 042 LUK 020 044 David ga dakle naziva Gospodinom. Kako mu je onda sin?” 042 LUK 020 045 I pred svim narodom reče svojim učenicima: 042 LUK 020 046 “Čuvajte se pismoznanaca, koji rado hodaju u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama, 042 LUK 020 047 proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda.” 042 LUK 021 001 Pogleda i vidje kako bogataši bacaju u riznicu svoje darove. 042 LUK 021 002 A ugleda i neku ubogu udovicu kako baca onamo dva novčića. 042 LUK 021 003 I reče: “Uistinu, kažem vam: ova je sirota udovica ubacila više od sviju. 042 LUK 021 004 Svi su oni zapravo među darove ubacili od svog suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sav žitak što ga imaše.” 042 LUK 021 005 I dok su neki razgovarali o Hramu, kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, reče: 042 LUK 021 006 “Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.” 042 LUK 021 007 Upitaše ga: “Učitelju, a kada će to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?” 042 LUK 021 008 A on reče: “Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: 'Ja sam' i: 'Vrijeme se približilo!' Ne idite za njima. 042 LUK 021 009 A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak.” 042 LUK 021 010 Tada im kaza: “Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. 042 LUK 021 011 I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba.” 042 LUK 021 012 “No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. 042 LUK 021 013 Zadesit će vas to radi svjedočenja.” 042 LUK 021 014 “Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! 042 LUK 021 015 Ta ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. 042 LUK 021 016 A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti.” 042 LUK 021 017 “Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. 042 LUK 021 018 Ali ni vlas vam s glave neće propasti. 042 LUK 021 019 Svojom ćete se postojanošću spasiti.” 042 LUK 021 020 “Kad ugledate da vojska opkoljuje Jeruzalem, tada znajte: približilo se njegovo opustošenje. 042 LUK 021 021 Koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore; a koji u Gradu, neka ga napuste; koji pak po poljima, neka se u nj ne vraćaju 042 LUK 021 022 jer to su dani odmazde, da se ispuni sve što je pisano.” 042 LUK 021 023 “Jao trudnicama i dojiljama u one dane jer bit će jad velik na zemlji i gnjev nad ovim narodom. 042 LUK 021 024 Padat će od oštrice mača, odvodit će ih kao roblje po svim narodima. I Jeruzalem će gaziti pogani sve dok se ne navrše vremena pogana.” 042 LUK 021 025 “I bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba naroda zbog huke mora i valovlja. 042 LUK 021 026 Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati. 042 LUK 021 027 Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom. 042 LUK 021 028 Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje.” 042 LUK 021 029 I reče im prispodobu: “Pogledajte smokvu i sva stabla. 042 LUK 021 030 Kad već propupaju, i sami vidite i znate: blizu je već ljeto. 042 LUK 021 031 Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je kraljevstvo Božje. 042 LUK 021 032 Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve ne zbude. 042 LUK 021 033 Nebo će i zemlja uminuti, ali moje riječi ne, neće uminuti.” 042 LUK 021 034 “Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan 042 LUK 021 035 jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji.” 042 LUK 021 036 “Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega.” 042 LUK 021 037 Danju je učio u Hramu, a noću bi izlazio i noćio na gori zvanoj Maslinska. 042 LUK 021 038 A sav bi narod rano hrlio k njemu u Hram da ga sluša. 042 LUK 022 001 Bližio se Blagdan beskvasnih kruhova zvan Pasha. 042 LUK 022 002 Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da Isusa smaknu jer se bojahu naroda. 042 LUK 022 003 A Sotona uđe u Judu zvanog Iškariotski koji bijaše iz broja dvanaestorice. 042 LUK 022 004 On ode i ugovori s glavarima svećeničkim i zapovjednicima kako da im ga preda. 042 LUK 022 005 Oni se povesele i ugovore da će mu dati novca. 042 LUK 022 006 On pristade. Otada je tražio priliku da im ga preda mimo naroda. 042 LUK 022 007 Kada dođe Dan beskvasnih kruhova, u koji je trebalo žrtvovati pashu, 042 LUK 022 008 posla Isus Petra i Ivana i reče: “Hajdete, pripravite nam da blagujemo pashu.” 042 LUK 022 009 Rekoše mu: “Gdje hoćeš da pripravimo?” 042 LUK 022 010 On im reče: “Evo, čim uđete u grad, namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim u kuću u koju uniđe 042 LUK 022 011 i recite domaćinu te kuće: 'Učitelj veli: Gdje je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?' 042 LUK 022 012 I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište prostrto: ondje pripravite.” 042 LUK 022 013 Oni odu, nađu kako im je rekao i priprave pashu. 042 LUK 022 014 Kada dođe čas, sjede Isus za stol i apostoli s njim. 042 LUK 022 015 I reče im: “Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke. 042 LUK 022 016 Jer kažem vam, neću je više blagovati dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem.” 042 LUK 022 017 I uze čašu, zahvali i reče: “Uzmite je i razdijelite među sobom. 042 LUK 022 018 Jer kažem vam, ne, neću više piti od roda trsova dok kraljevstvo Božje ne dođe.” 042 LUK 022 019 I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: “Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen.” 042 LUK 022 020 Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: “Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva.” 042 LUK 022 021 “A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu. 042 LUK 022 022 Sin Čovječji, istina, ide kako je određeno, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje.” 042 LUK 022 023 I oni se počeše ispitivati tko bi od njih mogao takvo što učiniti. 042 LUK 022 024 Uto nasta među njima prepirka tko bi od njih bio najveći. 042 LUK 022 025 A on im reče: “Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodršci nazivaju sebe dobrotvorima. 042 LUK 022 026 Vi nemojte tako! Naprotiv, najveći među vama neka bude kao najmlađi; i predstojnik kao poslužitelj. 042 LUK 022 027 Ta tko je veći? Koji je za stolom ili koji poslužuje? Zar ne onaj koji je za stolom? A ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje.” 042 LUK 022 028 “Da, vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama. 042 LUK 022 029 Ja vam stoga u baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao moj Otac: 042 LUK 022 030 da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu i sjedite na prijestoljima sudeći dvanaest plemena Izraelovih.” 042 LUK 022 031 “Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. 042 LUK 022 032 Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću.” 042 LUK 022 033 Petar mu reče: “Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt.” 042 LUK 022 034 A Isus će mu: “Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao dok triput ne zatajiš da me poznaš.” 042 LUK 022 035 I reče: “Kad sam vas poslao bez kese i bez torbe i bez sandala, je li vam što nedostajalo?” Oni odgovore: “Ništa.” 042 LUK 022 036 Nato će im: “No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mač 042 LUK 022 037 jer kažem vam, ono što je napisano treba se ispuniti na meni: Među zlikovce bi ubrojen. Uistinu, sve što se odnosi na mene ispunja se.” 042 LUK 022 038 Oni mu rekoše: “Gospodine, evo ovdje dva mača!” Reče im: “Dosta je!” 042 LUK 022 039 Tada iziđe te se po običaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim pođoše i njegovi učenici. 042 LUK 022 040 Kada dođe onamo, reče im: “Molite da ne padnete u napast!” 042 LUK 022 041 I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio: 042 LUK 022 042 “Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!” 042 LUK 022 043 A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. 042 LUK 022 044 I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju. 042 LUK 022 045 Usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti 042 LUK 022 046 pa im reče: “Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!” 042 LUK 022 047 Dok je on još govorio, eto svjetine, a pred njom jedan od dvanaestorice, zvani Juda. On se približi Isusu da ga poljubi. 042 LUK 022 048 Isus mu reče: “Juda, poljupcem Sina Čovječjeg predaješ?” 042 LUK 022 049 A oni oko njega, vidjevši što se zbiva, rekoše: “Gospodine, da udarimo mačem?” 042 LUK 022 050 I jedan od njih udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. 042 LUK 022 051 Isus odgovori: “Pustite! Dosta!” Onda se dotače uha i zacijeli ga. 042 LUK 022 052 Nato Isus reče onima koji se digoše na nj, glavarima svećeničkim, zapovjednicima hramskim i starješinama: “Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama! 042 LUK 022 053 Danomice bijah s vama u Hramu i ne digoste ruke na me. No ovo je vaš čas i vlast Tmina.” 042 LUK 022 054 Uhvatiše ga dakle, odvedoše i uvedoše u dom velikoga svećenika. Petar je išao za njim izdaleka. 042 LUK 022 055 A posred dvorišta naložiše vatru i posjedaše uokolo. Među njih sjedne Petar. 042 LUK 022 056 Ugleda ga neka sluškinja gdje sjedi kraj vatre, oštro ga pogleda i reče: “I ovaj bijaše s njim!” 042 LUK 022 057 A on zanijeka: “Ne znam ga, ženo!” 042 LUK 022 058 Malo zatim opazi ga netko drugi i reče: “I ti si od njih!” A Petar reče: “Čovječe, nisam!” 042 LUK 022 059 I nakon otprilike jedne ure drugi neki navaljivaše: “Doista, i ovaj bijaše s njim! Ta Galilejac je!” 042 LUK 022 060 A Petar će: “Čovječe, ne znam što govoriš!” I umah, dok je on još govorio, oglasi se pijetao. 042 LUK 022 061 Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu riječi Gospodinove, kako mu ono reče: “Prije nego se danas pijetao oglasi, zatajit ćeš me tri puta.” 042 LUK 022 062 I iziđe te gorko zaplaka. 042 LUK 022 063 A ljudi koji su Isusa čuvali udarajući ga poigravali se njime 042 LUK 022 064 i zastirući mu lice, zapitkivali ga: “Proreci tko te udario!” 042 LUK 022 065 I mnogim se drugim pogrdama nabacivali na nj. 042 LUK 022 066 A kad se razdanilo, sabra se starješinstvo narodno, glavari svećenički i pismoznanci te ga dovedoše pred svoje Vijeće 042 LUK 022 067 i rekoše: “Ako si ti Krist, reci nam!” A on će im: “Ako vam reknem, nećete vjerovati; 042 LUK 022 068 ako vas zapitam, nećete odgovoriti. 042 LUK 022 069 No od sada će Sin Čovječji sjedjeti zdesna Sile Božje.” 042 LUK 022 070 Nato svi rekoše: “Ti si, dakle, Sin Božji!” On im reče: “Vi velite! Ja jesam!” 042 LUK 022 071 Nato će oni: “Što nam još svjedočanstvo treba? Ta sami smo čuli iz njegovih usta!” 042 LUK 023 001 I ustade sva ona svjetina. Odvedoše ga Pilatu 042 LUK 023 002 i stadoše ga optuživati: “Ovoga nađosmo kako zavodi naš narod i brani davati caru porez te za sebe tvrdi da je Krist, kralj.” 042 LUK 023 003 Pilat ga upita: “Ti li si kralj židovski?” On mu odgovori: “Ti kažeš!” 042 LUK 023 004 Tada Pilat reče glavarima svećeničkim i svjetini: “Nikakve krivnje ne nalazim na ovom čovjeku!” 042 LUK 023 005 No oni navaljivahu: “Buni narod naučavajući po svoj Judeji, počevši od Galileje pa dovde!” 042 LUK 023 006 Čuvši to, Pilat propita da li je taj čovjek Galilejac. 042 LUK 023 007 Saznavši da je iz oblasti Herodove, posla ga Herodu, koji i sam bijaše onih dana u Jeruzalemu. 042 LUK 023 008 A kad Herod ugleda Isusa, veoma se obradova jer ga je već odavna želo vidjeti zbog onoga što je o njemu slušao te se nadao od njega vidjeti koje čudo. 042 LUK 023 009 Postavljao mu je mnoga pitanja, ali mu Isus uopće nije odgovarao. 042 LUK 023 010 A stajahu ondje i glavari svećenički i pismoznanci optužujući ga žestoko. 042 LUK 023 011 Herod ga zajedno sa svojom vojskom prezre i ismija: obuče ga u bijelu haljinu i posla natrag Pilatu. 042 LUK 023 012 Onoga se dana Herod i Pilat sprijateljiše, jer prije bijahu neprijatelji. 042 LUK 023 013 A Pilat dade sazvati glavare svećeničke, vijećnike i narod 042 LUK 023 014 te im reče: “Doveli ste mi ovoga čovjeka kao da buni narod. Ja ga evo ispitah pred vama pa ne nađoh na njemu ni jedne krivice za koju ga optužujete. 042 LUK 023 015 A ni Herod jer ga posla natrag nama. Evo, on nije počinio ništa čime bi zaslužio smrt. 042 LUK 023 016 Kaznit ću ga dakle i pustiti.” 042 LUK 023 018 I povikaše svi uglas: “Smakni ovoga, a pusti nam Barabu!” 042 LUK 023 019 A taj bijaše bačen u tamnicu zbog neke pobune u gradu i ubojstva. 042 LUK 023 020 Pilat im stoga ponovno progovori hoteći osloboditi Isusa. 042 LUK 023 021 Ali oni vikahu: “Raspni, raspni ga!” 042 LUK 023 022 On im treći put reče: “Ta što je on zla učinio? Ne nađoh na njemu smrtne krivice. Kaznit ću ga dakle i pustiti.” 042 LUK 023 023 Ali oni navaljivahu iza glasa ištući da se razapne. I vika im bivala sve jača. 042 LUK 023 024 Pilat presudi da im bude što ištu. 042 LUK 023 025 Pusti onoga koji zbog pobune i ubojstva bijaše bačen u tamnicu, koga su iskali, a Isusa preda njima na volju. 042 LUK 023 026 Kad ga odvedoše, uhvatiše nekog Šimuna Cirenca koji je dolazio s polja i stave na nj križ da ga nosi za Isusom. 042 LUK 023 027 Za njim je išlo silno mnoštvo svijeta, napose žena, koje su plakale i naricale za njim. 042 LUK 023 028 Isus se okrenu prema njima pa im reče: “Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. 042 LUK 023 029 Jer evo idu dani kad će se govoriti: 'Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.' 042 LUK 023 030 Tad će početi govoriti gorama: 'Padnite na nas!' i bregovima: 'Pokrijte nas!' 042 LUK 023 031 Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?” 042 LUK 023 032 A vodili su i drugu dvojicu, zločince, da ih s njime pogube. 042 LUK 023 033 I kada dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše njega i te zločince, jednoga zdesna, drugoga slijeva. 042 LUK 023 034 A Isus je govorio: “Oče, oprosti im, ne znaju što čine!” I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke. 042 LUK 023 035 Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govoreći: “Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!” 042 LUK 023 036 Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom 042 LUK 023 037 govoreći: “Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!” 042 LUK 023 038 A bijaše i natpis ponad njega: “Ovo je kralj židovski.” 042 LUK 023 039 Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: “Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!” 042 LUK 023 040 A drugi ovoga prekoravaše: “Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? 042 LUK 023 041 Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on - on ništa opako ne učini.” 042 LUK 023 042 Onda reče: “Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.” 042 LUK 023 043 A on će mu: “Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!” 042 LUK 023 044 Bijaše već oko šeste ure kad nasta tama po svoj zemlji - sve do ure devete, 042 LUK 023 045 jer sunce pomrča, a hramska se zavjesa razdrije po sredini. 042 LUK 023 046 I povika Isus iza glasa: “Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!” To rekavši, izdahnu. 042 LUK 023 047 Kad satnik vidje što se zbiva, stane slaviti Boga: “Zbilja, čovjek ovaj bijaše pravednik!” 042 LUK 023 048 I kad je sav svijet koji se zgrnuo na taj prizor vidio što se zbiva, vraćao se bijući se u prsa. 042 LUK 023 049 Stajahu podalje i gledahu to svi znanci njegovi i žene koje su za njim išle iz Galileje. 042 LUK 023 050 I dođe čovjek imenom Josip, vijećnik, čovjek čestit i pravedan; 042 LUK 023 051 on ne privoli njihovoj odluci i postupku. Bijaše iz Arimateje, grada judejskoga i iščekivaše kraljevstvo Božje. 042 LUK 023 052 Taj dakle pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. 042 LUK 023 053 Zatim ga skinu, povi u platno i položi u grob isklesan u koji još ne bijaše nitko položen. 042 LUK 023 054 Bijaše dan Priprave; subota je svitala. 042 LUK 023 055 A pratile to žene koje su s Isusom došle iz Galileje: motrile grob i kako je položeno tijelo njegovo. 042 LUK 023 056 Zatim se vrate i priprave miomirise i pomasti. U subotu mirovahu po propisu. 042 LUK 024 001 Prvoga dana u tjednu, veoma rano, dođoše one na grob s miomirisima što ih pripraviše. 042 LUK 024 002 Kamen nađoše otkotrljan od groba. 042 LUK 024 003 Uđoše, ali ne nađoše tijela Gospodina Isusa. 042 LUK 024 004 I dok su stajale zbunjene nad tim, gle, dva čovjeka u blistavoj odjeći stadoše do njih. 042 LUK 024 005 Zastrašene obore lica k zemlji, a oni će im: “Što tražite Živoga među mrtvima? 042 LUK 024 006 Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji: 042 LUK 024 007 'Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i treći dan da ustane.'” 042 LUK 024 008 I sjetiše se one riječi njegovih, 042 LUK 024 009 vratiše se s groba te javiše sve to jedanaestorici i svima drugima. 042 LUK 024 010 A bile su to: Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva. I ostale zajedno s njima govorahu to apostolima, 042 LUK 024 011 ali njima se te riječi pričiniše kao tlapnja, te im ne vjerovahu. 042 LUK 024 012 A Petar usta i potrča na grob. Sagnuvši se, opazi samo povoje. I vrati se kući čudeći se tome što se zbilo. 042 LUK 024 013 I gle, dvojica su od njih toga istog dana putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. 042 LUK 024 014 Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. 042 LUK 024 015 I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. 042 LUK 024 016 Ali prepoznati ga - bijaše uskraćeno njihovim očima. 042 LUK 024 017 On ih upita: “Što to putem pretresate među sobom?” Oni se snuždeni zaustave 042 LUK 024 018 te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: “Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?” 042 LUK 024 019 A on će: “Što to?” Odgovore mu: “Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok - silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: 042 LUK 024 020 kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. 042 LUK 024 021 A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. 042 LUK 024 022 A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, 042 LUK 024 023 ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. 042 LUK 024 024 Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.” 042 LUK 024 025 A on će im: “O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! 042 LUK 024 026 Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?” 042 LUK 024 027 Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. 042 LUK 024 028 Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. 042 LUK 024 029 No oni navaljivahu: “Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!” I uniđe da ostane s njima. 042 LUK 024 030 Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. 042 LUK 024 031 Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. 042 LUK 024 032 Tada rekoše jedan drugome: “Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?” 042 LUK 024 033 U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. 042 LUK 024 034 Oni im rekoše: “Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!” 042 LUK 024 035 Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. 042 LUK 024 036 Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: “Mir vama!” 042 LUK 024 037 Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. 042 LUK 024 038 Reče im Isus: “Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? 042 LUK 024 039 Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.” 042 LUK 024 040 Rekavši to, pokaza im ruke i noge. 042 LUK 024 041 I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: “Imate li ovdje što za jelo?” 042 LUK 024 042 Oni mu pruže komad pečene ribe. 042 LUK 024 043 On uzme i pred njima pojede. 042 LUK 024 044 Nato im reče: “To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.” 042 LUK 024 045 Tada im otvori pamet da razumiju Pisma 042 LUK 024 046 te im reče: “Ovako je pisano: 'Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, 042 LUK 024 047 i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.' 042 LUK 024 048 Vi ste tomu svjedoci. 042 LUK 024 049 I evo, ja šaljem na vas Obećanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u Silu odozgor.” 042 LUK 024 050 Zatim ih izvede do Betanije, podiže ruke pa ih blagoslovi. 042 LUK 024 051 I dok ih blagoslivljaše, rasta se od njih i uznesen bi na nebo. 042 LUK 024 052 Oni mu se ničice poklone pa se s velikom radosti vrate u Jeruzalem 042 LUK 024 053 te sve vrijeme u Hramu blagoslivljahu Boga. # # BOOK 043 JOH John Ivan 043 JOH 001 001 U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. 043 JOH 001 002 Ona bijaše u početku u Boga. 043 JOH 001 003 Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade 043 JOH 001 004 u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; 043 JOH 001 005 i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. 043 JOH 001 006 Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. 043 JOH 001 007 On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. 043 JOH 001 008 Ne bijaše on Svjetlo, nego - da posvjedoči za Svjetlo. 043 JOH 001 009 Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; 043 JOH 001 010 bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. 043 JOH 001 011 K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. 043 JOH 001 012 A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, 043 JOH 001 013 koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga. 043 JOH 001 014 I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine. 043 JOH 001 015 Ivan svjedoči za njega. Viče: “To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!” 043 JOH 001 016 Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. 043 JOH 001 017 Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. 043 JOH 001 018 Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani. 043 JOH 001 019 A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: “Tko si ti?”, 043 JOH 001 020 on prizna; ne zanijeka, nego prizna: “Ja nisam Krist.” 043 JOH 001 021 Upitaše ga nato: “Što dakle? Jesi li Ilija?” Odgovori: “Nisam.” “Jesi li Prorok?” Odgovori: “Ne.” 043 JOH 001 022 Tada mu rekoše: “Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?” 043 JOH 001 023 On odgovori: “Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji! - kako reče prorok Izaija.” 043 JOH 001 024 A neki izaslanici bijahu farizeji. 043 JOH 001 025 Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: “Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?” 043 JOH 001 026 Ivan im odgovori: “Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate - 043 JOH 001 027 onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.” 043 JOH 001 028 To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio. 043 JOH 001 029 Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: “Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!” 043 JOH 001 030 To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene!” 043 JOH 001 031 “Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu.” 043 JOH 001 032 I posvjedoči Ivan: “Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. 043 JOH 001 033 Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: 'Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.' 043 JOH 001 034 I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.” 043 JOH 001 035 Sutradan opet stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika. 043 JOH 001 036 Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: “Evo Jaganjca Božjega!” 043 JOH 001 037 Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom. 043 JOH 001 038 Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: “Što tražite?” Oni mu rekoše: “Rabbi” - što znači: “Učitelju - gdje stanuješ?” 043 JOH 001 039 Reče im: “Dođite i vidjet ćete.” Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura. 043 JOH 001 040 Jedan od one dvojice, koji su čuvši Ivana pošli za Isusom, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. 043 JOH 001 041 On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: “Našli smo Mesiju!” - što znači “Krist - Pomazanik”. 043 JOH 001 042 Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: “Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!” - što znači “Petar - Stijena”. 043 JOH 001 043 Sutradan naumi Isus poći u Galileju. Nađe Filipa i reče mu: “Pođi za mnom!” 043 JOH 001 044 Filip je bio iz Betsaide, iz grada Andrijina i Petrova. 043 JOH 001 045 Filip nađe Natanaela i javi mu: “Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta.” 043 JOH 001 046 Reče mu Natanael: “Iz Nazareta da može biti što dobro?” Kaže mu Filip: “Dođi i vidi.” 043 JOH 001 047 Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reče za njega: “Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!” 043 JOH 001 048 Kaže mu Natanael: “Odakle me poznaješ?” Odgovori mu Isus: “Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom.” 043 JOH 001 049 Nato će mu Natanael: “Učitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!” 043 JOH 001 050 Odgovori mu Isus: “Stoga što ti rekoh: 'Vidjeh te pod smokvom', vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti!” 043 JOH 001 051 I nadoda: “Zaista, zaista, kažem vam: gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega.” 043 JOH 002 001 Trećeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. 043 JOH 002 002 Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. 043 JOH 002 003 Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: “Vina nemaju.” 043 JOH 002 004 Kaže joj Isus: “Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!” 043 JOH 002 005 Nato će njegova mati poslužiteljima: “Što god vam rekne, učinite!” 043 JOH 002 006 A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. 043 JOH 002 007 Kaže Isus poslužiteljima: “Napunite posude vodom!” I napune ih do vrha. 043 JOH 002 008 Tada im reče: “Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.” Oni odnesu. 043 JOH 002 009 Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je - znale su sluge koje zagrabiše vodu - ravnatelj stola pozove zaručnika 043 JOH 002 010 i kaže mu: “Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.” 043 JOH 002 011 Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici. 043 JOH 002 012 Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana. 043 JOH 002 013 Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. 043 JOH 002 014 U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. 043 JOH 002 015 I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, 043 JOH 002 016 a prodavačima golubova reče: “Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.” 043 JOH 002 017 Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj. 043 JOH 002 018 Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: “Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?” 043 JOH 002 019 Odgovori im Isus: “Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.” 043 JOH 002 020 Rekoše mu nato Židovi: “Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?” 043 JOH 002 021 No on je govorio o hramu svoga tijela. 043 JOH 002 022 Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče. 043 JOH 002 023 Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. 043 JOH 002 024 No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao 043 JOH 002 025 i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku. 043 JOH 003 001 Bijaše među farizejima čovjek imenom Nikodem, ugledan Židov. 043 JOH 003 002 On dođe Isusu obnoć i reče mu: “Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj jer nitko ne može činiti znamenja kakva ti činiš ako Bog nije s njime.” 043 JOH 003 003 Odgovori mu Isus: “Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!” 043 JOH 003 004 Kaže mu Nikodem: “Kako se čovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se?” 043 JOH 003 005 Odgovori Isus: “Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. 043 JOH 003 006 Što je od tijela rođeno, tijelo je; i što je od Duha rođeno, duh je. 043 JOH 003 007 Ne čudi se što ti rekoh: 'Treba da se rodite nanovo, odozgor.' 043 JOH 003 008 Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha.” 043 JOH 003 009 Upita ga Nikodem: “Kako se to može zbiti?” 043 JOH 003 010 Odgovori mu Isus: “Ti si učitelj u Izraelu pa to da ne razumiješ? 043 JOH 003 011 Zaista, zaista, kažem ti: govorimo što znamo, svjedočimo za ono što vidjesmo, ali svjedočanstva našega ne primate. 043 JOH 003 012 Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati kad vam budem govorio nebesko? 043 JOH 003 013 Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji. 043 JOH 003 014 I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji 043 JOH 003 015 da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. (aiōnios g166) 043 JOH 003 016 Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. (aiōnios g166) 043 JOH 003 017 Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. 043 JOH 003 018 Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. 043 JOH 003 019 A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. 043 JOH 003 020 Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; 043 JOH 003 021 a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.” 043 JOH 003 022 Poslije toga ode Isus sa svojim učenicima u Judejsku zemlju. Tu je boravio s njima i krstio. 043 JOH 003 023 A krstio je i Ivan, u Enonu blizu Salima, jer ondje bijaše mnogo vode. Ljudi su dolazili i krstili se. 043 JOH 003 024 Jer Ivan još nije bio bačen u tamnicu. 043 JOH 003 025 Između Ivanovih učenika i nekog Židova nastade tako prepirka o čišćenju. 043 JOH 003 026 Dođoše Ivanu i rekoše mu: “Učitelju, onaj koji s tobom bijaše s onu stranu Jordana i za kojega si ti svjedočio - on eno krsti i svi hrle k njemu.” 043 JOH 003 027 Ivan odgovori: “Nitko ne može sebi uzeti ništa ako mu nije dano s neba. 043 JOH 003 028 Vi ste mi sami svjedoci da sam rekao: 'Nisam ja Krist, nego poslan sam pred njim.' 043 JOH 003 029 Tko ima zaručnicu, zaručnik je. A prijatelj zaručnikov, koji stoji uza nj i sluša ga, klikće od radosti na glas zaručnikov. Ta se moja radost upravo ispunila. 043 JOH 003 030 On treba da raste, a ja da se umanjujem. 043 JOH 003 031 Tko odozgor dolazi, on je iznad sviju; tko je sa zemlje, zemaljski je i zemaljski govori. Tko dolazi s neba, on je iznad sviju: 043 JOH 003 032 što je vidio i čuo - za to svjedoči, a svjedočanstva njegova nitko ne prima. 043 JOH 003 033 Tko primi njegovo svjedočanstvo, potvrđuje da je Bog istinit. 043 JOH 003 034 Uistinu, onaj koga Bog posla Božje riječi govori jer Bog Duha ne daje na mjeru. 043 JOH 003 035 Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu. 043 JOH 003 036 Tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu.” (aiōnios g166) 043 JOH 004 001 Kad Gospodin dozna da su farizeji dočuli kako on, Isus, okuplja i krsti više učenika nego Ivan - 043 JOH 004 002 iako zapravo nije krstio sam Isus, nego njegovi učenici - 043 JOH 004 003 ode iz Judeje i ponovno se vrati u Galileju. 043 JOH 004 004 Morao je proći kroza Samariju. 043 JOH 004 005 Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. 043 JOH 004 006 Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura. 043 JOH 004 007 Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: “Daj mi piti!” 043 JOH 004 008 Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. 043 JOH 004 009 Kaže mu na to Samarijanka: “Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?” Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. 043 JOH 004 010 Isus joj odgovori: “Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: 'Daj mi piti', ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive.” 043 JOH 004 011 Odvrati mu žena: “Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? 043 JOH 004 012 Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?” 043 JOH 004 013 Odgovori joj Isus: “Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. 043 JOH 004 014 A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni.” (aiōn g165, aiōnios g166) 043 JOH 004 015 Kaže mu žena: “Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati.” 043 JOH 004 016 Nato joj on reče: “Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo.” 043 JOH 004 017 Odgovori mu žena: “Nemam muža.” Kaže joj Isus: “Dobro si rekla: 'Nemam muža!' 043 JOH 004 018 Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla.” 043 JOH 004 019 Kaže mu žena: “Gospodine, vidim da si prorok. 043 JOH 004 020 Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.” 043 JOH 004 021 A Isus joj reče: “Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. 043 JOH 004 022 Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. 043 JOH 004 023 Ali dolazi čas - sada je! - kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. 043 JOH 004 024 Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.” 043 JOH 004 025 Kaže mu žena: “Znam da ima doći Mesija zvani Krist - Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve.” 043 JOH 004 026 Kaže joj Isus: “Ja sam, ja koji s tobom govorim!” 043 JOH 004 027 Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: “Što tražiš?” ili: “Što razgovaraš s njom?” 043 JOH 004 028 Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: 043 JOH 004 029 “Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?” 043 JOH 004 030 Oni iziđu iz grada te se upute k njemu. 043 JOH 004 031 Učenici ga dotle nudili: “Učitelju, jedi!” 043 JOH 004 032 A on im reče: “Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete.” 043 JOH 004 033 Učenici se nato zapitkivahu: “Da mu nije tko donio jesti?” 043 JOH 004 034 Kaže im Isus: “Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo. 043 JOH 004 035 Ne govorite li vi: 'Još četiri mjeseca i evo žetve?' Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za žetvu. 043 JOH 004 036 Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju. (aiōnios g166) 043 JOH 004 037 Tu se obistinjuje izreka: 'Jedan sije, drugi žanje.' 043 JOH 004 038 Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov.” 043 JOH 004 039 Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: “Kazao mi je sve što sam počinila.” 043 JOH 004 040 Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. 043 JOH 004 041 Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi 043 JOH 004 042 pa govorahu ženi: “Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.” 043 JOH 004 043 Nakon dva dana ode odande u Galileju. 043 JOH 004 044 Sam je Isus doduše izjavio da prorok nema časti u svom zavičaju. 043 JOH 004 045 Kad je dakle stigao u Galileju, Galilejci ga lijepo primiše jer bijahu vidjeli što je sve učinio u Jeruzalemu za blagdana. Jer su i oni bili uzišli na blagdan. 043 JOH 004 046 Dođe dakle ponovno u Kanu Galilejsku, gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik koji je imao bolesna sina u Kafarnaumu. 043 JOH 004 047 Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode k njemu pa ga moljaše da siđe i ozdravi mu sina jer već samo što nije umro. 043 JOH 004 048 Nato mu Isus reče: “Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!” 043 JOH 004 049 Kaže mu kraljevski službenik: “Gospodine, siđi dok mi ne umre dijete.” 043 JOH 004 050 Kaže mu Isus: “Idi, sin tvoj živi!” Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i ode. 043 JOH 004 051 Dok je on još silazio, pohite mu u susret sluge s viješću da mu sin živi. 043 JOH 004 052 Upita ih dakle za uru kad mu je krenulo nabolje. Rekoše mu: “Jučer oko sedme ure pustila ga ognjica.” 043 JOH 004 053 Tada razabra otac da je to bilo upravo onog časa kad mu Isus reče: “Sin tvoj živi.” I povjerova on i sav dom njegov. 043 JOH 004 054 Bijaše to drugo znamenje što ga učini Isus po povratku iz Judeje u Galileju. 043 JOH 005 001 Nakon toga bijaše židovski blagdan pa Isus uziđe u Jeruzalem. 043 JOH 005 002 U Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata nalazi kupalište koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova. 043 JOH 005 003 U njima je ležalo mnoštvo bolesnika - slijepih, hromih, uzetih: čekali su da izbije voda. 043 JOH 005 004 Anđeo bi Gospodnji, naime, silazio od vremena do vremena u ribnjak i pokrenuo vodu: tko bi prvi ušao pošto je voda izbila, ozdravio bi makar bolovao od bilo kakve bolesti. 043 JOH 005 005 Bijaše ondje neki čovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina. 043 JOH 005 006 Kad ga Isus opazi gdje leži i kada dozna da je već dugo u tome stanju, kaže mu: “Želiš li ozdraviti?” 043 JOH 005 007 Odgovori mu bolesnik: “Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe.” 043 JOH 005 008 Kaže mu Isus: “Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!” 043 JOH 005 009 Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda. Toga dana bijaše subota. 043 JOH 005 010 Židovi su stoga govorili ozdravljenomu: “Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!” 043 JOH 005 011 On im odvrati: “Onaj koji me ozdravi reče mi: 'Uzmi svoju postelju i hodi!'” 043 JOH 005 012 Upitaše ga dakle: “Tko je taj čovjek koji ti je rekao: 'Uzmi i hodi?'” 043 JOH 005 013 No ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao u mnoštvu što se ondje nalazilo. 043 JOH 005 014 Nakon toga nađe ga Isus u Hramu i reče mu: “Eto, ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne snađe!” 043 JOH 005 015 Čovjek ode i javi Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio. 043 JOH 005 016 Zbog toga su Židovi počeli Isusa napadati što to radi subotom. 043 JOH 005 017 Isus im odgovori: “Otac moj sve do sada radi pa i ja radim.” 043 JOH 005 018 Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom. 043 JOH 005 019 Isus nato odvrati: “Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe činiti ništa, doli što vidi da čini Otac; što on čini, to jednako i Sin čini. 043 JOH 005 020 Jer Otac Ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih te ćete se čudom čuditi. 043 JOH 005 021 Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće. 043 JOH 005 022 Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu 043 JOH 005 023 da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla.” 043 JOH 005 024 “Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. (aiōnios g166) 043 JOH 005 025 Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas - sada je! - kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će. 043 JOH 005 026 Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; 043 JOH 005 027 i ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji. 043 JOH 005 028 Ne čudite se tome jer dolazi čas kad će svi koji su u grobovima, čuti njegov glas. 043 JOH 005 029 I izići će: koji su dobro činili - na uskrsnuće života, a koji su radili zlo - na uskrsnuće osude. 043 JOH 005 030 Ja sam od sebe ne mogu učiniti ništa: kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla.” 043 JOH 005 031 “Ako ja svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito. 043 JOH 005 032 Drugi svjedoči za mene i znam: istinito je svjedočanstvo kojim on svjedoči za mene. 043 JOH 005 033 Vi ste poslali k Ivanu i on je posvjedočio za istinu. 043 JOH 005 034 Ja ne primam svjedočanstva od čovjeka, već govorim to da se vi spasite. 043 JOH 005 035 On bijaše svjetiljka što gori i svijetli, a vi se htjedoste samo za čas naslađivati njegovom svjetlosti. 043 JOH 005 036 Ali ja imam svjedočanstvo veće od Ivanova: djela koja mi je dao izvršiti Otac, upravo ta djela koja činim, svjedoče za mene - da me poslao Otac. 043 JOH 005 037 Pa i Otac koji me posla sam je svjedočio za mene. Niti ste glasa njegova ikada čuli niti ste lica njegova ikada vidjeli, 043 JOH 005 038 a ni riječ njegova ne prebiva u vama jer ne vjerujete onomu kojega on posla. 043 JOH 005 039 Vi istražujete Pisma jer mislite po njima imati život vječni. I ona svjedoče za mene, (aiōnios g166) 043 JOH 005 040 a vi ipak nećete da dođete k meni da život imate. 043 JOH 005 041 Slave od ljudi ne tražim, 043 JOH 005 042 ali vas dobro upoznah: ljubavi Božje nemate u sebi. 043 JOH 005 043 Ja sam došao u ime Oca svoga i vi me ne primate. Dođe li tko drugi u svoje ime, njega ćete primiti. 043 JOH 005 044 Ta kako biste vi vjerovali kad tražite slavu jedni od drugih, a slave od Boga jedinoga ne tražite! 043 JOH 005 045 Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu. Vaš je tužitelj Mojsije u koga se uzdate. 043 JOH 005 046 Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali: ta o meni je on pisao. 043 JOH 005 047 Ali ako njegovim pismima ne vjerujete, kako da mojim riječima vjerujete?” 043 JOH 006 001 Nakon toga ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. 043 JOH 006 002 Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. 043 JOH 006 003 A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. 043 JOH 006 004 Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan. 043 JOH 006 005 Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: “Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?” 043 JOH 006 006 To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. 043 JOH 006 007 Odgovori mu Filip: “Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.” 043 JOH 006 008 Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: 043 JOH 006 009 “Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?” 043 JOH 006 010 Reče Isus: “Neka ljudi posjedaju!” A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. 043 JOH 006 011 Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica - koliko su god htjeli. 043 JOH 006 012 A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: “Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!” 043 JOH 006 013 Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali. 043 JOH 006 014 Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: “Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!” 043 JOH 006 015 Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam. 043 JOH 006 016 Kad nasta večer, siđoše njegovi učenici k moru, 043 JOH 006 017 uđoše u lađicu i krenuše na onu stranu mora, u Kafarnaum. Već se i smrklo, a Isusa još nikako k njima. 043 JOH 006 018 More se uzburkalo od silnog vjetra što je zapuhao. 043 JOH 006 019 Pošto su dakle isplovili oko dvadeset i pet do trideset stadija, ugledaju Isusa gdje ide po moru i približava se lađici. Prestraše se, 043 JOH 006 020 a on će njima: “Ja sam! Ne bojte se!” 043 JOH 006 021 Htjedoše ga uzeti u lađicu, kadli se lađica odmah nađe na obali kamo su se zaputili. 043 JOH 006 022 Sutradan mnoštvo, koje osta s onu stranu mora, zapazi da ondje bijaše samo jedna lađica i da Isus nije bio ušao zajedno sa svojim učenicima u lađicu, nego da oni odoše sami. 043 JOH 006 023 Iz Tiberijade pak stigoše druge lađice blizu onog mjesta gdje jedoše kruh pošto je Gospodin izrekao zahvalnicu. 043 JOH 006 024 Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđu u lađice i odu u Kafarnaum tražeći Isusa. 043 JOH 006 025 Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: “Učitelju, kad si ovamo došao?” 043 JOH 006 026 Isus im odgovori: “Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. 043 JOH 006 027 Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac - Bog - opečati.” (aiōnios g166) 043 JOH 006 028 Rekoše mu dakle: “Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?” 043 JOH 006 029 Odgovori im Isus: “Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.” 043 JOH 006 030 Rekoše mu onda: “Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? 043 JOH 006 031 Očevi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim.” 043 JOH 006 032 Reče im Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; 043 JOH 006 033 jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.” 043 JOH 006 034 Rekoše mu nato: “Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.” 043 JOH 006 035 Reče im Isus: “Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada. 043 JOH 006 036 No rekoh vam: vidjeli ste me, a opet ne vjerujete. 043 JOH 006 037 Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću izbaciti; 043 JOH 006 038 jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla. 043 JOH 006 039 A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan. 043 JOH 006 040 Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan.” (aiōnios g166) 043 JOH 006 041 Židovi nato mrmljahu protiv njega što je rekao: “Ja sam kruh koji je sišao s neba.” 043 JOH 006 042 Govorahu: “Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: 'Sišao sam s neba?'” 043 JOH 006 043 Isus im odvrati: “Ne mrmljajte među sobom! 043 JOH 006 044 Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. 043 JOH 006 045 Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni. 043 JOH 006 046 Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca. 043 JOH 006 047 Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni. (aiōnios g166) 043 JOH 006 048 Ja sam kruh života. 043 JOH 006 049 Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. 043 JOH 006 050 Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. 043 JOH 006 051 Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje - za život svijeta.” (aiōn g165) 043 JOH 006 052 Židovi se nato među sobom prepirahu: “Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?” 043 JOH 006 053 Reče im stoga Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! 043 JOH 006 054 Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. (aiōnios g166) 043 JOH 006 055 Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. 043 JOH 006 056 Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. 043 JOH 006 057 Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. 043 JOH 006 058 Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.” (aiōn g165) 043 JOH 006 059 To reče Isus naučavajući u sinagogi u Kafarnaumu. 043 JOH 006 060 Mnogi od njegovih učenika čuvši to rekoše: “Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?” 043 JOH 006 061 A Isus znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: “Zar vas to sablažnjava? 043 JOH 006 062 A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?” 043 JOH 006 063 “Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su.” 043 JOH 006 064 “A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.” Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. 043 JOH 006 065 I doda: “Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.” 043 JOH 006 066 Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. 043 JOH 006 067 Reče stoga Isus dvanaestorici: “Da možda i vi ne kanite otići?” 043 JOH 006 068 Odgovori mu Šimun Petar: “Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! (aiōnios g166) 043 JOH 006 069 I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.” 043 JOH 006 070 Odgovori im Isus: “Nisam li ja vas dvanaestoricu izabrao? A ipak, jedan je od vas đavao.” 043 JOH 006 071 Govoraše to o Judi, sinu Šimuna Iškariotskoga, jednom od dvanaestorice, jer on ga je imao izdati. 043 JOH 007 001 Nakon toga Isus je obilazio po Galileji; nije htio u Judeju jer su Židovi tražili da ga ubiju. 043 JOH 007 002 Bijaše blizu židovski Blagdan sjenica. 043 JOH 007 003 Rekoše mu stoga njegova braća: “Otiđi odavle i pođi u Judeju da i tvoji učenici vide djela što činiš. 043 JOH 007 004 Ta tko želi biti javno poznat, ne čini ništa u tajnosti. Ako već činiš sve to, očituj se svijetu.” 043 JOH 007 005 Jer ni braća njegova nisu vjerovala u njega. 043 JOH 007 006 Reče im nato Isus: “Moje vrijeme još nije došlo, a za vas je vrijeme svagda pogodno. 043 JOH 007 007 Vas svijet ne može mrziti, ali mene mrzi jer ja svjedočim protiv njega: da su mu djela opaka. 043 JOH 007 008 Vi samo uziđite na blagdan. Ja još ne uzlazim na ovaj blagdan jer moje se vrijeme još nije ispunilo.” 043 JOH 007 009 To im reče i ostade u Galileji. 043 JOH 007 010 Ali pošto njegova braća uziđoše na blagdan, uziđe i on, ne javno, nego potajno. 043 JOH 007 011 A Židovi su ga tražili o blagdanu pitajući: “Gdje je onaj?” 043 JOH 007 012 I među mnoštvom o njemu se mnogo šaptalo. Jedni govorahu: “Dobar je!” Drugi pak: “Ne, nego zavodi narod.” 043 JOH 007 013 Ipak nitko nije otvoreno govorio o njemu zbog straha od Židova. 043 JOH 007 014 Usred blagdana uziđe Isus u Hram i stade naučavati. 043 JOH 007 015 Židovi se u čudu pitahu: “Kako ovaj znade Pisma, a nije učio?” 043 JOH 007 016 Nato im Isus odvrati: “Moj nauk nije moj, nego onoga koji me posla. 043 JOH 007 017 Ako tko hoće vršiti volju njegovu, prepoznat će da li je taj nauk od Boga ili ja sam od sebe govorim. 043 JOH 007 018 Tko sam od sebe govori, svoju slavu traži, a tko traži slavu onoga koji ga posla, taj je istinit i nema u njemu nepravednosti. 043 JOH 007 019 Nije li vam Mojsije dao Zakon? Pa ipak nitko od vas ne vrši Zakona.” “Zašto tražite da me ubijete?” 043 JOH 007 020 Odgovori mnoštvo: “Zloduha imaš! Tko traži da te ubije?” 043 JOH 007 021 Uzvrati im Isus: “Jedno djelo učinih i svi se čudite. 043 JOH 007 022 Mojsije vam dade obrezanje - ne, ono i nije od Mojsija, nego od otaca - i vi u subotu obrezujete čovjeka. 043 JOH 007 023 Ako čovjek može primiti obrezanje u subotu da se ne prekrši Mojsijev zakon, zašto se ljutite na mene što sam svega čovjeka ozdravio u subotu? 043 JOH 007 024 Ne sudite po vanjštini, nego sudite sudom pravednim!” 043 JOH 007 025 Rekoše tada neki Jeruzalemci: “Nije li to onaj koga traže da ga ubiju? 043 JOH 007 026 A evo, posve otvoreno govori i ništa mu ne kažu. Da nisu možda i glavari doista upoznali da je on Krist? 043 JOH 007 027 Ali za njega znamo odakle je, a kad Krist dođe, nitko neće znati odakle je!” 043 JOH 007 028 Nato Isus, koji je učio u Hramu, povika: “Da! Poznajete me i znate odakle sam! A ipak ja nisam došao sam od sebe: postoji jedan istiniti koji me posla. Njega vi ne znate. 043 JOH 007 029 Ja ga znadem jer sam od njega i on me poslao.” 043 JOH 007 030 Židovi su otad vrebali da ga uhvate. Ipak nitko ne stavi na nj ruke jer još nije bio došao njegov čas. 043 JOH 007 031 A mnogi iz mnoštva povjerovaše u nj te govorahu: “Zar će Krist, kada dođe, činiti više znamenja nego što ih ovaj učini?” 043 JOH 007 032 Dočuli farizeji da se to u mnoštvu o njemu šapće. Stoga glavari svećenički i farizeji poslaše stražare da ga uhvate. 043 JOH 007 033 Tada Isus reče: “Još sam malo vremena s vama i odlazim onomu koji me posla. 043 JOH 007 034 Tražit ćete me i nećete me naći; gdje sam ja, vi ne možete doći.” 043 JOH 007 035 Rekoše nato Židovi među sobom: “Kamo to ovaj kani da ga mi nećemo naći? Da ne kani poći raseljenima među Grcima i naučavati Grke? 043 JOH 007 036 Što li znači besjeda koju reče: 'Tražit ćete me i nećete me naći; gdje sam ja, vi ne možete doći'?” 043 JOH 007 037 U posljednji, veliki dan blagdana Isus stade i povika: “Ako je tko žedan, neka dođe k meni! Neka pije 043 JOH 007 038 koji vjeruje u mene! Kao što reče Pismo: 'Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe!'” 043 JOH 007 039 To reče o Duhu kojega su imali primiti oni što vjeruju u njega. Tada doista ne bijaše još došao Duh jer Isus nije bio proslavljen. 043 JOH 007 040 Kad su neki iz naroda čuli te riječi, govorahu: “Ovo je uistinu Prorok.” 043 JOH 007 041 Drugi govorahu: “Ovo je Krist.” A bilo ih je i koji su pitali: “Pa zar Krist dolazi iz Galileje? 043 JOH 007 042 Ne kaže li Pismo da Krist dolazi iz potomstva Davidova, i to iz Betlehema, mjesta gdje bijaše David?” 043 JOH 007 043 Tako je u narodu nastala podvojenost zbog njega. 043 JOH 007 044 Neki ga čak htjedoše uhvatiti, ali nitko ne stavi na nj ruke. 043 JOH 007 045 Dođoše dakle stražari glavarima svećeničkim i farizejima, a ovi im rekoše: “Zašto ga ne dovedoste?” 043 JOH 007 046 Stražari odgovore: “Nikada nitko nije ovako govorio.” 043 JOH 007 047 Nato će im farizeji: “Zar ste se i vi dali zavesti? 043 JOH 007 048 Je li itko od glavara ili farizeja povjerovao u njega? 043 JOH 007 049 Ali ta svjetina koja ne pozna Zakona - to je prokleto!” 043 JOH 007 050 Kaže im Nikodem - onaj koji ono prije dođe k Isusu, a bijaše jedan od njih: 043 JOH 007 051 “Zar naš Zakon sudi čovjeku ako ga prije ne sasluša i ne dozna što čini?” 043 JOH 007 052 Odgovoriše mu: “Da nisi i ti iz Galileje? Istraži pa ćeš vidjeti da iz Galileje ne ustaje prorok.” 043 JOH 007 053 I otiđoše svaki svojoj kući. 043 JOH 008 001 A Isus se uputi na Maslinsku goru. 043 JOH 008 002 U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. 043 JOH 008 003 Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu 043 JOH 008 004 i kažu mu: “Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. 043 JOH 008 005 U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?” 043 JOH 008 006 To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. 043 JOH 008 007 A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.” 043 JOH 008 008 I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. 043 JOH 008 009 A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam - i žena koja stajaše u sredini. 043 JOH 008 010 Isus se uspravi i reče joj: “Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?” 043 JOH 008 011 Ona reče: “Nitko, Gospodine.” Reče joj Isus: “Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.” 043 JOH 008 012 Isus im zatim ponovno progovori: “Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.” 043 JOH 008 013 Farizeji mu nato rekoše: “Ti svjedočiš sam za sebe: svjedočanstvo tvoje nije istinito!” 043 JOH 008 014 Odgovori im Isus: “Ako ja i svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo je moje istinito jer znam odakle dođoh i kamo idem. A vi ne znate ni odakle dolazim ni kamo idem. 043 JOH 008 015 Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga; 043 JOH 008 016 no ako i sudim, sud je moj istinit jer nisam sam, nego - ja i onaj koji me posla, Otac. 043 JOH 008 017 Ta i u vašem zakonu piše da je svjedočanstvo dvojice istinito. 043 JOH 008 018 Ja svjedočim za sebe, a svjedoči za mene i onaj koji me posla, Otac.” 043 JOH 008 019 Nato ga upitaju: “Gdje je tvoj Otac?” Odgovori Isus: “Niti mene poznajete niti Oca mojega. Kad biste poznavali mene, i Oca biste moga poznavali.” 043 JOH 008 020 Te riječi rekao je Isus u riznici dok je naučavao u Hramu. I nitko ga ne uhvati jer još ne bijaše došao njegov čas. 043 JOH 008 021 Reče im ponovno Isus: “Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i u svojem ćete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete doći.” 043 JOH 008 022 Židovi se nato stanu pitati: “Da se možda ne kani ubiti kad govori: 'Kamo ja odlazim, vi ne možete doći'?” 043 JOH 008 023 A Isus nastavi: “Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta. 043 JOH 008 024 Stoga vam i rekoh: 'Umrijet ćete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim.” 043 JOH 008 025 Nato mu oni rekoše: “A tko si ti?” Odvrati Isus: 043 JOH 008 026 “Ta što da vam s početka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i što sam čuo od njega, to ja zborim svijetu.” 043 JOH 008 027 Ne shvatiše da im govori o Ocu. 043 JOH 008 028 Isus im nato reče: “Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne činim ništa, nego da onako zborim kako me naučio Otac. 043 JOH 008 029 Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama jer ja uvijek činim što je njemu milo.” 043 JOH 008 030 Na te njegove riječi mnogi povjerovaše u njega. 043 JOH 008 031 Tada Isus progovori Židovima koji mu povjerovaše: “Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; 043 JOH 008 032 upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.” 043 JOH 008 033 Odgovore mu: “Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to ti govoriš: 'Postat ćete slobodni?'” 043 JOH 008 034 Odgovori im Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha. 043 JOH 008 035 Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek. (aiōn g165) 043 JOH 008 036 Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni. 043 JOH 008 037 Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete jer moja riječ nema mjesta u vama. 043 JOH 008 038 Ja govorim što vidjeh kod Oca, a vi činite što čuste od svog oca.” 043 JOH 008 039 Odgovoriše mu: “Naš je otac Abraham”. Kaže im Isus: “Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili. 043 JOH 008 040 A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga čuo. Takvo što Abraham nije učinio! 043 JOH 008 041 Vi činite djela oca svojega.” Rekoše mu: “Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac - Bog.” 043 JOH 008 042 Reče im Isus: “Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla. 043 JOH 008 043 Zašto moje besjede ne razumijete? Zato što niste kadri slušati moju riječ. 043 JOH 008 044 Vama je otac đavao i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži. 043 JOH 008 045 A meni, jer istinu govorim, meni ne vjerujete. 043 JOH 008 046 Tko će mi od vas dokazati grijeh? Ako istinu govorim, zašto mi ne vjerujete? 043 JOH 008 047 Tko je od Boga, riječi Božje sluša; vi zato ne slušate jer niste od Boga.” 043 JOH 008 048 Odgovoriše mu Židovi: “Ne kažemo li pravo da si ti Samarijanac i da imaš zloduha?” 043 JOH 008 049 Odgovori Isus: “Ja nemam zloduha, nego častim svoga Oca, a vi me obeščašćujete. 043 JOH 008 050 No ja ne tražim svoje slave; ima tko traži i sudi. 043 JOH 008 051 Zaista, zaista, kažem vam: ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka.” (aiōn g165) 043 JOH 008 052 Rekoše mu Židovi: “Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: 'Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka.' (aiōn g165) 043 JOH 008 053 Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?” 043 JOH 008 054 Odgovori Isus: “Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi - Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog, 043 JOH 008 055 no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit ću lažac jednak vama. No znam ga i riječ njegovu čuvam. 043 JOH 008 056 Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se.” 043 JOH 008 057 Rekoše mu nato Židovi: “Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?” 043 JOH 008 058 Reče im Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!” 043 JOH 008 059 Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama. 043 JOH 009 001 Prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. 043 JOH 009 002 Zapitaše ga njegovi učenici: “Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?” 043 JOH 009 003 Odgovori Isus: “Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja.” 043 JOH 009 004 “Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla. Dolazi noć, kad nitko ne može raditi. 043 JOH 009 005 Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta.” 043 JOH 009 006 To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. 043 JOH 009 007 I reče mu: “Idi, operi se u kupalištu Siloamu!” - što znači “Poslanik.” Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući. 043 JOH 009 008 Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: “Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?” 043 JOH 009 009 Jedni su govorili: “On je.” Drugi opet: “Nije, nego mu je sličan.” On je sam tvrdio: “Da, ja sam!” 043 JOH 009 010 Nato ga upitaše: “Kako su ti se otvorile oči?” 043 JOH 009 011 On odgovori: “Čovjek koji se zove Isus načini kal, premaza mi oči i reče mi: 'Idi u Siloam i operi se.' Odoh dakle, oprah se i progledah.” 043 JOH 009 012 Rekoše mu: “Gdje je on?” Odgovori: “Ne znam.” 043 JOH 009 013 Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. 043 JOH 009 014 A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota. 043 JOH 009 015 Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: “Stavio mi kal na oči i ja se oprah - i evo vidim.” 043 JOH 009 016 Nato neki između farizeja rekoše: “Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu.” Drugi su pak govorili: “A kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja?” I nastade među njima podvojenost. 043 JOH 009 017 Zatim ponovno upitaju slijepca: “A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči!” On odgovori: “Prorok je!” 043 JOH 009 018 Židovi ipak ne vjerovahu da on bijaše slijep i da je progledao dok ne dozvaše roditelje toga koji je progledao 043 JOH 009 019 i upitaše ih: “Je li ovo vaš sin za kojega tvrdite da se slijep rodio? Kako sada vidi?” 043 JOH 009 020 Njegovi roditelji odvrate: “Znamo da je ovo naš sin i da se slijep rodio. 043 JOH 009 021 A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio oči, ne znamo. Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govori!” 043 JOH 009 022 Rekoše tako njegovi roditelji jer su se bojali Židova. Židovi se doista već bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopćiti svaki koji njega prizna Kristom. 043 JOH 009 023 Zbog toga rekoše njegovi roditelji: “Punoljetan je, njega pitajte!” 043 JOH 009 024 Pozvaše stoga po drugi put čovjeka koji bijaše slijep i rekoše mu: “Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj čovjek grešnik!” 043 JOH 009 025 Nato im on odgovori: “Je li grešnik, ja ne znam. Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim.” 043 JOH 009 026 Rekoše mu opet: “Što ti učini? Kako ti otvori oči?” 043 JOH 009 027 Odgovori im: “Već vam rekoh i ne poslušaste me. Što opet hoćete čuti? Da ne kanite i vi postati njegovim učenicima?” 043 JOH 009 028 Nato ga oni izgrdiše i rekoše: “Ti si njegov učenik, a mi smo učenici Mojsijevi. 043 JOH 009 029 Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle je.” 043 JOH 009 030 Odgovori im čovjek: “Pa to i jest čudnovato da vi ne znate odakle je, a meni je otvorio oči. 043 JOH 009 031 Znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego je li tko bogobojazan i vrši li njegovu volju, toga uslišava. 043 JOH 009 032 Odvijeka se nije čulo da bi tko otvorio oči slijepcu od rođenja. (aiōn g165) 043 JOH 009 033 Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao činiti ništa”. 043 JOH 009 034 Odgovore mu: “Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?” i izbaciše ga. 043 JOH 009 035 Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: “Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?” 043 JOH 009 036 On odgovori: “A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?” 043 JOH 009 037 Reče mu Isus: “Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!” 043 JOH 009 038 A on reče: “Vjerujem, Gospodine!” I baci se ničice preda nj. 043 JOH 009 039 Tada Isus reče: “Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!” 043 JOH 009 040 Čuli to neki od farizeja koji su bili s njime pa ga upitaju: “Zar smo i mi slijepi?” 043 JOH 009 041 Isus im odgovori: “Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: 'Vidimo' pa grijeh vaš ostaje.” 043 JOH 010 001 “Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. 043 JOH 010 002 A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. 043 JOH 010 003 Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. 043 JOH 010 004 A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. 043 JOH 010 005 Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.” 043 JOH 010 006 Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati. 043 JOH 010 007 Stoga im Isus ponovno reče: “Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. 043 JOH 010 008 Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. 043 JOH 010 009 Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. 043 JOH 010 010 Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.” 043 JOH 010 011 “Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. 043 JOH 010 012 Najamnik - koji nije pastir i nije vlasnik ovaca - kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: 043 JOH 010 013 najamnik je i nije mu do ovaca. 043 JOH 010 014 Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, 043 JOH 010 015 kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. 043 JOH 010 016 Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. 043 JOH 010 017 Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. 043 JOH 010 018 Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.” 043 JOH 010 019 Među Židovima ponovno nasta podvojenost zbog tih riječi. 043 JOH 010 020 Mnogi su od njih govorili: “Zloduha ima pa mahnita! Što ga slušate?” 043 JOH 010 021 Drugi su govorili: “Nisu to riječi opsjednuta. Zar zloduh može slijepima oči otvoriti?” 043 JOH 010 022 Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bila je zima. 043 JOH 010 023 Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu. 043 JOH 010 024 Okružili ga Židovi i govorili mu: “Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!” 043 JOH 010 025 Isus im odgovori: “Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela što ih ja činim u ime Oca svoga - ona svjedoče za mene. 043 JOH 010 026 Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca. 043 JOH 010 027 Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. 043 JOH 010 028 Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. (aiōn g165, aiōnios g166) 043 JOH 010 029 Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. 043 JOH 010 030 Ja i Otac jedno smo.” 043 JOH 010 031 Židovi ponovno pograbiše kamenje da ga kamenuju. 043 JOH 010 032 Isus im odgovori: “Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?” 043 JOH 010 033 Odgovoriše mu Židovi: “Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti - čovjek - sebe Bogom praviš.” 043 JOH 010 034 Odgovori im Isus: “Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh: bogovi ste! 043 JOH 010 035 Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena - a Pismo se ne može dokinuti - 043 JOH 010 036 kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet možete reći: 'Huliš!' - zbog toga što rekoh: 'Sin sam Božji!' 043 JOH 010 037 Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. 043 JOH 010 038 Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu.” 043 JOH 010 039 Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku. 043 JOH 010 040 I ode ponovno na onu stranu Jordana - na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje. 043 JOH 010 041 A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: “Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome.” 043 JOH 010 042 Mnogi ondje povjerovaše u njega. 043 JOH 011 001 Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. 043 JOH 011 002 Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. 043 JOH 011 003 Sestre stoga poručiše Isusu: “Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.” 043 JOH 011 004 Čuvši to, Isus reče: “Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.” 043 JOH 011 005 A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. 043 JOH 011 006 Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. 043 JOH 011 007 Istom nakon toga reče učenicima: “Pođimo opet u Judeju!” 043 JOH 011 008 Kažu mu učenici: “Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?” 043 JOH 011 009 Odgovori Isus: “Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. 043 JOH 011 010 Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu.” 043 JOH 011 011 To reče, a onda im dometnu: “Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.” 043 JOH 011 012 Rekoše mu nato učenici: “Gospodine, ako spava, ozdravit će.” 043 JOH 011 013 No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. 043 JOH 011 014 Tada im Isus reče posve otvoreno: “Lazar je umro. 043 JOH 011 015 Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!” 043 JOH 011 016 Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: “Hajdemo i mi da umremo s njime!” 043 JOH 011 017 Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. 043 JOH 011 018 Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. 043 JOH 011 019 A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. 043 JOH 011 020 Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. 043 JOH 011 021 Marta reče Isusu: “Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. 043 JOH 011 022 Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.” 043 JOH 011 023 Kaza joj Isus: “Uskrsnut će brat tvoj!” 043 JOH 011 024 A Marta mu odgovori: “Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.” 043 JOH 011 025 Reče joj Isus: “Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. 043 JOH 011 026 I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?” (aiōn g165) 043 JOH 011 027 Odgovori mu: “Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!” 043 JOH 011 028 Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: “Učitelj je ovdje i zove te.” 043 JOH 011 029 A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. 043 JOH 011 030 Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. 043 JOH 011 031 Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. 043 JOH 011 032 A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: “Gospodine, da si bio ovjde, brat moj ne bi umro.” 043 JOH 011 033 Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen 043 JOH 011 034 upita: “Kamo ste ga položili?” Odgovoriše mu: “Gospodine, dođi i pogledaj!” 043 JOH 011 035 I zaplaka Isus. 043 JOH 011 036 Nato su Židovi govorili: “Gle, kako ga je ljubio!” 043 JOH 011 037 A neki između njih rekoše: “Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?” 043 JOH 011 038 Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. 043 JOH 011 039 Isus zapovjedi: “Odvalite kamen!” Kaže mu pokojnikova sestra Marta: “Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.” 043 JOH 011 040 Kaže joj Isus: “Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?” 043 JOH 011 041 Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: “Oče, hvala ti što si me uslišao. 043 JOH 011 042 Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.” 043 JOH 011 043 Rekavši to povika iza glasa: “Lazare, izlazi!” 043 JOH 011 044 I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: “Odriješite ga i pustite neka ide!” 043 JOH 011 045 Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj. 043 JOH 011 046 A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini. 043 JOH 011 047 Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: “Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja. 043 JOH 011 048 Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!” 043 JOH 011 049 A jedan od njih - Kajfa, veliki svećenik one godine - reče im: “Vi ništa ne znate. 043 JOH 011 050 I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!” 043 JOH 011 051 To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; 043 JOH 011 052 ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno. 043 JOH 011 053 Toga dana dakle odluče da ga ubiju. 043 JOH 011 054 Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima. 043 JOH 011 055 Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste. 043 JOH 011 056 Iskahu dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: “Što vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan?” 043 JOH 011 057 A glavari svećenički i farizeji izdadoše naredbu: ako tko sazna gdje je, neka dojavi da ga uhvate. 043 JOH 012 001 Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. 043 JOH 012 002 Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. 043 JOH 012 003 Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti. 043 JOH 012 004 Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: 043 JOH 012 005 “Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?” 043 JOH 012 006 To ne reče zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo. 043 JOH 012 007 Nato Isus odvrati: “Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! 043 JOH 012 008 Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek.” 043 JOH 012 009 Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa, već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. 043 JOH 012 010 A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti 043 JOH 012 011 jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa. 043 JOH 012 012 Kad je sutradan silan svijet koji dođe na Blagdan čuo da Isus dolazi u Jeruzalem, 043 JOH 012 013 uze palmove grančice i iziđe mu u susret. Vikahu: “Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov.” 043 JOH 012 014 A Isus nađe magarčića i sjede na nj kao što je pisano: 043 JOH 012 015 Ne boj se, kćeri Sionska! Evo, kralj tvoj dolazi jašuć na mladetu magaričinu! 043 JOH 012 016 To učenici njegovi isprva ne razumješe. Ali pošto je Isus bio proslavljen, prisjetiše se da je to bilo o njemu napisano i da mu baš to učiniše. 043 JOH 012 017 Mnoštvo koje bijaše s njime kad Lazara pozva iz groba i uskrisi od mrtvih pronosilo je svjedočanstvo o tome. 043 JOH 012 018 Stoga mu je i izišao u susret silan svijet: pročulo se da je on učinio to znamenje. 043 JOH 012 019 Farizeji nato rekoše među sobom: “Vidite da ništa ne postižete. Eno, svijet ode za njim!” 043 JOH 012 020 A među onima koji su se došli klanjati na Blagdan bijahu i neki Grci. 043 JOH 012 021 Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: “Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.” 043 JOH 012 022 Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. 043 JOH 012 023 Isus im odgovori: “Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. 043 JOH 012 024 Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. 043 JOH 012 025 Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. (aiōnios g166) 043 JOH 012 026 Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac.” 043 JOH 012 027 “Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! 043 JOH 012 028 Oče, proslavi ime svoje!” Uto dođe glas s neba: “Proslavio sam i opet ću proslaviti!” 043 JOH 012 029 Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: “Zagrmjelo je!” Drugi govorahu: “Anđeo mu je zborio.” 043 JOH 012 030 Isus na to reče: “Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas.” 043 JOH 012 031 “Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. 043 JOH 012 032 A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.” 043 JOH 012 033 To reče da označi kakvom će smrću umrijeti. 043 JOH 012 034 Nato mu mnoštvo odgovori: “Mi smo iz Zakona čuli da Krist ostaje zauvijek. Kako onda ti govoriš da Sin Čovječji treba da bude uzdignut? Tko je taj Sin Čovječji?” (aiōn g165) 043 JOH 012 035 Isus im nato reče: “Još je malo vremena svjetlost među vama. Hodite dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne zna kamo ide. 043 JOH 012 036 Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sinovi svjetlosti!” To Isus doreče, a onda ode i sakri se od njih. 043 JOH 012 037 Iako je Isus pred njima učinio tolika znamenja, oni ne povjerovaše u njega, 043 JOH 012 038 da se ispuni riječ koju kaza prorok Izaija: Gospodine! Tko povjerova našoj poruci? Kome li se otkri ruka Gospodnja? 043 JOH 012 039 Stoga i ne mogahu vjerovati, jer Izaija dalje kaže: 043 JOH 012 040 Zaslijepi im oči, stvrdnu srca; da očima ne vide, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih ozdravim. 043 JOH 012 041 Reče to Izaija jer je vidio slavu njegovu te o njemu zborio. 043 JOH 012 042 Ipak, mnogi su i od glavara vjerovali u njega, ali zbog farizeja nisu to priznavali: da ne budu izopćeni iz sinagoge. 043 JOH 012 043 Jer više im je bilo do slave ljudske, nego do slave Božje. 043 JOH 012 044 A Isus povika: “Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla; 043 JOH 012 045 i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla. 043 JOH 012 046 Ja - Svjetlost - dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane. 043 JOH 012 047 I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih, ja ga ne sudim. Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti. 043 JOH 012 048 Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio - ona će mu suditi u posljednji dan. 043 JOH 012 049 Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla - Otac - on mi dade zapovijed što da kažem, što da zborim. 043 JOH 012 050 I znam: zapovijed njegova jest život vječni. Što ja dakle zborim, tako zborim kako mi je rekao Otac.” (aiōnios g166) 043 JOH 013 001 Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. 043 JOH 013 002 I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. 043 JOH 013 003 A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa 043 JOH 013 004 usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. 043 JOH 013 005 Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan. 043 JOH 013 006 Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: “Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?” 043 JOH 013 007 Odgovori mu Isus: “Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.” 043 JOH 013 008 Reče mu Petar: “Nećeš mi prati nogu nikada!” Isus mu odvrati: “Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.” (aiōn g165) 043 JOH 013 009 Nato će mu Šimun Petar: “Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!” 043 JOH 013 010 Kaže mu Isus: “Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge - i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!” 043 JOH 013 011 Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: “Niste svi čisti.” 043 JOH 013 012 Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: “Razumijete li što sam vam učinio? 043 JOH 013 013 Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! 043 JOH 013 014 Ako dakle ja - Gospodin i Učitelj - vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. 043 JOH 013 015 Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.” 043 JOH 013 016 Zaista, zaista, kažem vam: nije sluga veći od gospodara niti poslanik od onoga koji ga posla. 043 JOH 013 017 Ako to znate, blago vama budete li tako i činili!” 043 JOH 013 018 “Ne govorim o svima vama! Ja znam koje izabrah! Ali - neka se ispuni Pismo: Koji blaguje kruh moj, petu na me podiže.” 043 JOH 013 019 “Već vam sada kažem, prije negoli se dogodi, da kad se dogodi vjerujete da Ja jesam. 043 JOH 013 020 Zaista, zaista, kažem vam: Tko primi onoga kojega ja šaljem, mene prima. A tko mene primi, prima onoga koji je mene poslao.” 043 JOH 013 021 Rekavši to, potresen u duhu Isus posvjedoči: “Zaista, zaista, kažem vam: jedan će me od vas izdati!” 043 JOH 013 022 Učenici se zgledahu među sobom u nedoumici o kome to govori. 043 JOH 013 023 A jedan od njegovih učenika - onaj kojega je Isus ljubio - bijaše za stolom Isusu do krila. 043 JOH 013 024 Šimun Petar dade mu znak i reče: “Pitaj tko je taj o kome govori.” 043 JOH 013 025 Ovaj se privine Isusu uz prsa i upita: “Gospodine, tko je taj?” 043 JOH 013 026 Isus odgovori: “Onaj je kome ja dadnem umočen zalogaj.” 043 JOH 013 027 Tada umoči zalogaj, uze ga i dade Judi Šimuna Iškariotskoga. Nakon zalogaja uđe u nj Sotona. Nato mu Isus reče: “Što činiš, učini brzo!” 043 JOH 013 028 Nijedan od sustolnika nije razumio zašto mu je to rekao. 043 JOH 013 029 Budući da je Juda imao kesu, neki su mislili da mu je Isus rekao: “Kupi što nam treba za blagdan!” - ili neka poda nešto siromasima. 043 JOH 013 030 On dakle uzme zalogaj i odmah iziđe. A bijaše noć. 043 JOH 013 031 Pošto Juda iziđe, reče Isus: “Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! 043 JOH 013 032 Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! 043 JOH 013 033 Dječice, još sam malo s vama. Tražit ćete me, ali kao što rekoh Židovima, kažem sada i vama: kamo ja odlazim, vi ne možete doći. 043 JOH 013 034 Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. 043 JOH 013 035 Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.” 043 JOH 013 036 Kaže mu Šimun Petar: “Gospodine, kamo to odlaziš?” Isus mu odgovori: “Kamo ja odlazim, ti zasad ne možeš poći za mnom. No poći ćeš poslije.” 043 JOH 013 037 Nato će mu Petar: “Gospodine, a zašto sada ne bih mogao poći za tobom? Život ću svoj položiti za tebe!” 043 JOH 013 038 Odgovori Isus: “Život ćeš svoj položiti za mene? Zaista, zaista, kažem ti: Pijetao neće zapjevati dok me triput ne zatajiš.” 043 JOH 014 001 “Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! 043 JOH 014 002 U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: 'Idem pripraviti vam mjesto'? 043 JOH 014 003 Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. 043 JOH 014 004 A kamo ja odlazim, znate put.” 043 JOH 014 005 Reče mu Toma: “Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?” 043 JOH 014 006 Odgovori mu Isus: “Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. 043 JOH 014 007 Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.” 043 JOH 014 008 Kaže mu Filip: “Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!” 043 JOH 014 009 Nato će mu Isus: “Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?” “Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: 'Pokaži nam Oca'? 043 JOH 014 010 Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. 043 JOH 014 011 Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. 043 JOH 014 012 Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; da veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu. 043 JOH 014 013 I što god zaištete u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. 043 JOH 014 014 Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću.” 043 JOH 014 015 “Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. 043 JOH 014 016 I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: (aiōn g165) 043 JOH 014 017 Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. 043 JOH 014 018 Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. 043 JOH 014 019 Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti. 043 JOH 014 020 U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama. 043 JOH 014 021 Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.” 043 JOH 014 022 Kaže mu Juda, ne Iškariotski: “Gospodine, kako to da ćeš se očitovati nama, a ne svijetu?” 043 JOH 014 023 Odgovori mu Isus: “Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. 043 JOH 014 024 Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla. 043 JOH 014 025 To sam vam govorio dok sam boravio s vama. 043 JOH 014 026 Branitelj - Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh. 043 JOH 014 027 Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. 043 JOH 014 028 Čuli ste, rekoh vam: 'Odlazim i vraćam se k vama.' Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene. 043 JOH 014 029 Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi. 043 JOH 014 030 Neću više s vama mnogo govoriti jer dolazi knez svijeta. Protiv mene ne može on ništa. 043 JOH 014 031 Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca i da tako činim kako mi je zapovjedio Otac. Ustanite, pođimo odavde!” 043 JOH 015 001 “Ja sam istinski trs, a Otac moj - vinogradar. 043 JOH 015 002 Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. 043 JOH 015 003 Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. 043 JOH 015 004 Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. 043 JOH 015 005 Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. 043 JOH 015 006 Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. 043 JOH 015 007 Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. 043 JOH 015 008 Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici. 043 JOH 015 009 Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. 043 JOH 015 010 Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. 043 JOH 015 011 To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna. 043 JOH 015 012 Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! 043 JOH 015 013 Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. 043 JOH 015 014 Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. 043 JOH 015 015 Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. 043 JOH 015 016 Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. 043 JOH 015 017 Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.” 043 JOH 015 018 “Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas. 043 JOH 015 019 Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi. 043 JOH 015 020 Sjećajte se riječi koju vam rekoh: 'Nije sluga veći od svoga gospodara.' Ako su mene progonili, i vas će progoniti; ako su moju riječ čuvali, da vašu će čuvati. 043 JOH 015 021 A sve će to poduzimati protiv vas poradi imena moga jer ne znaju onoga koji mene posla. 043 JOH 015 022 Da nisam došao i da im nisam govorio, ne bi imali grijeha; no sada nemaju izgovora za svoj grijeh. 043 JOH 015 023 Tko mene mrzi, mrzi i Oca mojega. 043 JOH 015 024 Da nisam učinio među njima djela kojih nitko drugi ne čini, ne bi imali grijeha; a sada vidješe pa ipak zamrziše i mene i Oca mojega. 043 JOH 015 025 No neka se ispuni riječ napisana u njihovu Zakonu: Mrze me nizašto. 043 JOH 015 026 A kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca - Duh Istine koji od Oca izlazi - on će svjedočiti za mene. 043 JOH 015 027 I vi ćete svjedočiti jer ste od početka sa mnom. 043 JOH 016 001 To sam vam govorio da se ne sablaznite. 043 JOH 016 002 Izopćavat će vas iz sinagoga. Štoviše, dolazi čas kad će svaki koji vas ubije misliti da služi Bogu. 043 JOH 016 003 A to će činiti jer ne upoznaše ni Oca ni mene. 043 JOH 016 004 Govorio sam vam ovo da se, kada dođe vrijeme, sjetite da sam vam rekao.” “S početka vam ne rekoh ovo jer bijah s vama. 043 JOH 016 005 A sada odlazim k onome koji me posla i nitko me od vas ne pita: 'Kamo ideš?' 043 JOH 016 006 Naprotiv, žalošću se ispunilo vaše srce što vam ovo kazah. 043 JOH 016 007 No kažem vam istinu: bolje je za vas da ja odem: jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama; ako pak odem, poslat ću ga k vama. 043 JOH 016 008 A kad on dođe, pokazat će svijetu što je grijeh, što li pravednost, a što osuda: 043 JOH 016 009 grijeh je što ne vjeruju u mene; 043 JOH 016 010 pravednost - što odlazim k Ocu i više me ne vidite; 043 JOH 016 011 a osuda - što je knez ovoga svijeta osuđen. 043 JOH 016 012 Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. 043 JOH 016 013 No kada dođe on - Duh Istine - upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. 043 JOH 016 014 On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. 043 JOH 016 015 Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i - navješćivat će vama.” 043 JOH 016 016 “Malo, i više me nećete vidjeti; i opet malo, pa ćete me vidjeti.” 043 JOH 016 017 Nato se neki od učenika zapitkivahu: “Što je to što nam kaže: 'Malo, i nećete me vidjeti, i opet malo, pa ćete me vidjeti' i 'Odlazim Ocu'?” 043 JOH 016 018 Govorahu dakle: “Što je to što kaže 'Malo'? Ne znamo što govori.” 043 JOH 016 019 Isus spozna da su ga htjeli pitati pa im reče: “Pitate se među sobom o tome što kazah: 'Malo, i nećete me vidjeti; i opet malo, pa ćete me vidjeti'? 043 JOH 016 020 Zaista, zaista, kažem vam: vi ćete plakati i jaukati, a svijet će se veseliti. Vi ćete se žalostiti, ali žalost će se vaša okrenuti u radost. 043 JOH 016 021 Žena kad rađa, žalosna je jer je došao njezin čas; ali kad rodi djetešce, ne spominje se više muke od radosti što se čovjek rodio na svijet. 043 JOH 016 022 Tako dakle i vi: sad ste u žalosti, no ja ću vas opet vidjeti; i srce će vam se radovati i radosti vaše nitko vam oteti neće. 043 JOH 016 023 U onaj me dan nećete ništa više pitati. Zaista, zaista, kažem vam: što god zaištete u Oca, dat će vam u moje ime. 043 JOH 016 024 Dosad niste iskali ništa u moje ime. Ištite i primit ćete da radost vaša bude potpuna!” 043 JOH 016 025 “To sam vam govorio u poredbama. Dolazi čas kad vam više neću govoriti u poredbama, nego ću vam otvoreno navješćivati Oca. 043 JOH 016 026 U onaj dan iskat ćete u moje ime i ne velim vam da ću ja moliti Oca za vas. 043 JOH 016 027 Ta sam vas Otac ljubi jer vi ste mene ljubili i vjerovali da sam ja od Boga izišao. 043 JOH 016 028 Izišao sam od Oca i došao na svijet. Opet ostavljam svijet i odlazim Ocu.” 043 JOH 016 029 Kažu mu učenici: “Evo, sad otvoreno zboriš i nikakvon se poredbom ne služiš. 043 JOH 016 030 Sada znamo da sve znaš i ne treba da te tko pita. Stoga vjerujemo da si izišao od Boga.” 043 JOH 016 031 Odgovori im Isus: “Sada vjerujete? 043 JOH 016 032 Evo dolazi čas i već je došao: raspršit ćete se svaki na svoju stranu i mene ostaviti sama. No ja nisam sam jer Otac je sa mnom. 043 JOH 016 033 To vam rekoh da u meni mir imate. U svijetu imate muku, ali hrabri budite - ja sam pobijedio svijet!” 043 JOH 017 001 To Isus doreče, a onda podiže oči k nebu i progovori: “Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe 043 JOH 017 002 i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. (aiōnios g166) 043 JOH 017 003 A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao - Isusa Krista. (aiōnios g166) 043 JOH 017 004 Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. 043 JOH 017 005 A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. 043 JOH 017 006 Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. 043 JOH 017 007 Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao 043 JOH 017 008 jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. 043 JOH 017 009 Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. 043 JOH 017 010 I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. 043 JOH 017 011 Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi. Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. 043 JOH 017 012 Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni. 043 JOH 017 013 A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi. 043 JOH 017 014 Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. 043 JOH 017 015 Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. 043 JOH 017 016 Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. 043 JOH 017 017 Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. 043 JOH 017 018 Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet. 043 JOH 017 019 I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini. 043 JOH 017 020 Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: 043 JOH 017 021 da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. 043 JOH 017 022 I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno - 043 JOH 017 023 ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio. 043 JOH 017 024 Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta. 043 JOH 017 025 Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. 043 JOH 017 026 I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima - i ja u njima.” 043 JOH 018 001 To rekavši, zaputi se Isus sa svojim učenicima na drugu stranu potoka Cedrona. Ondje bijaše vrt u koji uđe Isus i njegovi učenici. 043 JOH 018 002 A poznavaše to mjesto i Juda, njegov izdajica, jer se Isus tu često sastajao sa svojim učenicima. 043 JOH 018 003 Juda onda uze četu i od svećeničkih glavara i farizeja sluge te dođe onamo sa zubljama, svjetiljkama i oružjem. 043 JOH 018 004 Znajući sve što će s njim biti, istupi Isus naprijed te ih upita: “Koga tražite?” 043 JOH 018 005 Odgovore mu: “Isusa Nazarećanina.” Reče im Isus: “Ja sam!” A stajaše s njima i Juda, njegov izdajica. 043 JOH 018 006 Kad im dakle reče: “Ja sam!” - oni ustuknuše i popadaše na zemlju. 043 JOH 018 007 Ponovno ih tada upita: “Koga tražite?” Oni odgovore: “Isusa Nazarećanina.” 043 JOH 018 008 Isus odvrati: “Rekoh vam da sam ja. Ako dakle mene tražite, pustite ove da odu” - 043 JOH 018 009 da se ispuni riječ koju reče: “Ne izgubih ni jednoga od onih koje si mi dao.” 043 JOH 018 010 A Šimun Petar isuče mač koji je imao uza se pa udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Sluga se zvao Malho. 043 JOH 018 011 Nato Isus reče Petru: “Djeni mač u korice! Čašu koju mi dade Otac zar da ne pijem?” 043 JOH 018 012 Tada četa, zapovjednik i židovski sluge uhvatiše Isusa te ga svezaše. 043 JOH 018 013 Odvedoše ga najprije Ani jer on bijaše tast Kajfe, velikoga svećenika one godine. 043 JOH 018 014 Kajfa pak ono svjetova Židove: “Bolje da jedan čovjek umre za narod.” 043 JOH 018 015 Za Isusom su išli Šimun Petar i drugi učenik. Taj učenik bijaše poznat s velikim svećenikom pa s Isusom uđe u dvorište velikoga svećenika. 043 JOH 018 016 Petar osta vani kod vrata. Tada taj drugi učenik, znanac velikoga svećenika, iziđe i reče vratarici te uvede Petra. 043 JOH 018 017 Nato će sluškinja, vratarica, Petru: “Da nisi i ti od učenika toga čovjeka?” On odvrati: “Nisam!” 043 JOH 018 018 A stajahu ondje sluge i stražari, raspirivahu žeravicu jer bijaše studeno i grijahu se. S njima je stajao i Petar i grijao se. 043 JOH 018 019 Veliki svećenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o njegovu nauku. 043 JOH 018 020 Odgovori mu Isus: “Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam naučavao u sinagogi i u Hramu gdje se skupljaju svi Židovi. Ništa nisam u tajnosti govorio. 043 JOH 018 021 Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Oni eto znaju što sam govorio.” 043 JOH 018 022 Na te njegove riječi jedan od nazočnih slugu pljusne Isusa govoreći: “Tako li odgovaraš velikom svećeniku?” 043 JOH 018 023 Odgovori mu Isus: “Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?” 043 JOH 018 024 Ana ga zatim posla svezana Kajfi, velikom svećeniku. 043 JOH 018 025 Šimun Petar stajao je ondje i grijao se. Rekoše mu: “Da nisi i ti od njegovih učenika?” On zanijeka: “Nisam!” 043 JOH 018 026 Nato će jedan od slugu velikog svećenika, rođak onoga komu je Petar bio odsjekao uho: “Nisam li te ja vidio u vrtu s njime?” 043 JOH 018 027 I Petar opet zanijeka, a pijetao odmah zapjeva. 043 JOH 018 028 Nato odvedoše Isusa od Kajfe u dvor upraviteljev. Bilo je rano jutro. I oni ne uđoše da se ne okaljaju, već da mognu blagovati pashu. 043 JOH 018 029 Pilat tada iziđe pred njih i upita: “Kakvu tužbu iznosite protiv ovoga čovjeka?” 043 JOH 018 030 Odgovore mu: “Kad on ne bi bio zločinac, ne bismo ga predali tebi.” 043 JOH 018 031 Reče im nato Pilat: “Uzmite ga vi i sudite mu po svom zakonu.” Odgovoriše mu Židovi: “Nama nije dopušteno nikoga pogubiti” - 043 JOH 018 032 da se ispuni riječ Isusova kojom je označio kakvom mu je smrću umrijeti. 043 JOH 018 033 Nato Pilat uđe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: “Ti li si židovski kralj?” 043 JOH 018 034 Isus odgovori: “Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?” 043 JOH 018 035 Pilat odvrati: “Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?” 043 JOH 018 036 Odgovori Isus: “Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.” 043 JOH 018 037 Nato mu reče Pilat: “Ti si dakle kralj?” Isus odgovori: “Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.” 043 JOH 018 038 Reče mu Pilat: “Što je istina?” 043 JOH 018 039 Rekavši to, opet iziđe pred Židove i reče im: “Ja ne nalazim na njemu nikakve krivice. A u vas je običaj da vam o Pashi nekoga pustim. Hoćete li dakle da vam pustim kralja židovskoga?” 043 JOH 018 040 Povikaše nato opet: “Ne toga, nego Barabu!” A Baraba bijaše razbojnik. 043 JOH 019 001 Tada Pilat uze i izbičeva Isusa. 043 JOH 019 002 A vojnici spletoše vijenac od trnja i staviše mu ga na glavu; i zaogrnuše ga grimiznim plaštem. 043 JOH 019 003 I prilazili su mu i govorili: “Zdravo kralju židovski!” I pljuskali su ga. 043 JOH 019 004 A Pilat ponovno iziđe i reče im: “Evo vam ga izvodim da znate: ne nalazim na njemu nikakve krivice.” 043 JOH 019 005 Iziđe tada Isus s trnovim vijencem, u grimiznom plaštu. A Pilat im kaže: “Evo čovjeka!” 043 JOH 019 006 I kad ga ugledaše glavari svećenički i sluge, povikaše: “Raspni, raspni!” Kaže im Pilat: “Uzmite ga vi i raspnite jer ja ne nalazim na njemu krivice.” 043 JOH 019 007 Odgovoriše mu Židovi: “Mi imamo Zakon i po Zakonu on mora umrijeti jer se pravio Sinom Božjim.” 043 JOH 019 008 Kad je Pilat čuo te riječi, još se više prestraši 043 JOH 019 009 pa ponovno uđe u dvor i kaže Isusu: “Odakle si ti?” No Isus mu ne dade odgovora. 043 JOH 019 010 Tada mu Pilat reče: “Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast da te pustim i da imam vlast da te razapnem?” 043 JOH 019 011 Odgovori mu Isus: “Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti da ti nije dano odozgor. Zbog toga ima veći grijeh onaj koji me predao tebi.” 043 JOH 019 012 Od tada ga je Pilat nastojao pustiti. No Židovi vikahu: “Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru. Tko se god pravi kraljem, protivi se caru.” 043 JOH 019 013 Čuvši te riječi, Pilat izvede Isusa i posadi na sudačku stolicu na mjestu koje se zove Litostrotos - Pločnik, hebrejski Gabata - 043 JOH 019 014 a bijaše upravo priprava za Pashu, oko šeste ure - i kaže Židovima: “Evo kralja vašega!” 043 JOH 019 015 Oni na to povikaše: “Ukloni! Ukloni! Raspni ga!” Kaže im Pilat: “Zar kralja vašega da razapnem?” Odgovoriše glavari svećenički: “Mi nemamo kralja osim cara!” 043 JOH 019 016 Tada im ga preda da se razapne. Uzeše dakle Isusa. 043 JOH 019 017 I noseći svoj križ, iziđe on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota. 043 JOH 019 018 Ondje ga razapeše, a s njim i drugu dvojicu, s jedne i druge strane, a Isusa u sredini. 043 JOH 019 019 A napisa Pilat i natpis te ga postavi na križ. Bilo je napisano: “Isus Nazarećanin, kralj židovski.” 043 JOH 019 020 Taj su natpis čitali mnogi Židovi jer mjesto gdje je Isus bio raspet bijaše blizu grada, a bilo je napisano hebrejski, latinski i grčki. 043 JOH 019 021 Nato glavari svećenički rekoše Pilatu: “Nemoj pisati: 'Kralj židovski', nego da je on rekao: 'Kralj sam židovski.'” 043 JOH 019 022 Pilat odgovori: “Što napisah, napisah!” 043 JOH 019 023 Vojnici pak, pošto razapeše Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela - svakom vojniku po dio. A uzeše i donju haljinu, koja bijaše nešivena, otkana u komadu odozgor dodolje. 043 JOH 019 024 Rekoše zato među sobom: “Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku pa komu dopane” - da se ispuni Pismo koje veli: Razdijeliše među se haljine moje, za odjeću moju baciše kocku. I vojnici učiniše tako. 043 JOH 019 025 Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. 043 JOH 019 026 Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: “Ženo! Evo ti sina!” Zatim reče učeniku: “Evo ti majke!” 043 JOH 019 027 I od toga časa uze je učenik k sebi. 043 JOH 019 028 Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, reče: “Žedan sam.” 043 JOH 019 029 A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima. 043 JOH 019 030 Čim Isus uze ocat, reče: “Dovršeno je!” I prignuvši glavu, preda duh. 043 JOH 019 031 Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. 043 JOH 019 032 Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. 043 JOH 019 033 Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, 043 JOH 019 034 nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda. 043 JOH 019 035 Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete 043 JOH 019 036 jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: Nijedna mu se kost neće slomiti. 043 JOH 019 037 I drugo opet Pismo veli: Gledat će onoga koga su proboli. 043 JOH 019 038 Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je - kriomice, u strahu od Židova - bio učenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo. I dopusti mu Pilat. Josip dakle ode i skine Isusovo tijelo. 043 JOH 019 039 A dođe i Nikodem - koji je ono prije bio došao Isusu noću - i donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja. 043 JOH 019 040 Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako je u Židova običaj za ukop. 043 JOH 019 041 A na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još nitko ne bijaše položen. 043 JOH 019 042 Ondje dakle zbog židovske Priprave, jer grob bijaše blizu, polože Isusa. 043 JOH 020 001 Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. 043 JOH 020 002 Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: “Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.” 043 JOH 020 003 Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. 043 JOH 020 004 Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. 043 JOH 020 005 Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. 043 JOH 020 006 Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže 043 JOH 020 007 i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. 043 JOH 020 008 Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. 043 JOH 020 009 Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih. 043 JOH 020 010 Potom se učenici vratiše kući. 043 JOH 020 011 A Marija je stajala vani kod groba i plakala. 043 JOH 020 012 Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo - jedan kod glave, drugi kod nogu. 043 JOH 020 013 Kažu joj oni: “Ženo, što plačeš?” Odgovori im: “Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.” 043 JOH 020 014 Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus. 043 JOH 020 015 Kaže joj Isus: “Ženo, što plačeš? Koga tražiš?” Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: “Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti.” 043 JOH 020 016 Kaže joj Isus: “Marijo!” Ona se okrene te će mu hebrejski: “Rabbuni!” - što znači: “Učitelju!” 043 JOH 020 017 Kaže joj Isus: “Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.” 043 JOH 020 018 Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: “Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao.” 043 JOH 020 019 I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: “Mir vama!” 043 JOH 020 020 To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. 043 JOH 020 021 Isus im stoga ponovno reče: “Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.” 043 JOH 020 022 To rekavši, dahne u njih i kaže im: “Primite Duha Svetoga. 043 JOH 020 023 Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.” 043 JOH 020 024 Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. 043 JOH 020 025 Govorili su mu dakle drugi učenici: “Vidjeli smo Gospodina!” On im odvrati: “Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.” 043 JOH 020 026 I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: “Mir vama!” 043 JOH 020 027 Zatim će Tomi: “Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.” 043 JOH 020 028 Odgovori mu Toma: “Gospodin moj i Bog moj!” 043 JOH 020 029 Reče mu Isus: “Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!” 043 JOH 020 030 Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. 043 JOH 020 031 A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu. 043 JOH 021 001 Poslije toga očitova se Isus ponovno učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: 043 JOH 021 002 Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. 043 JOH 021 003 Kaže im Šimun Petar: “Idem ribariti.” Rekoše: “Idemo i mi s tobom.” Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa. 043 JOH 021 004 Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. 043 JOH 021 005 Kaže im Isus: “Dječice, imate li što za prismok?” Odgovoriše mu: “Nemamo.” 043 JOH 021 006 A on im reče: “Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.” Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. 043 JOH 021 007 Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: “Gospodin je!” Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. 043 JOH 021 008 Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata. 043 JOH 021 009 Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. 043 JOH 021 010 Kaže im Isus: “Donesite riba što ih sada uloviste.” 043 JOH 021 011 Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. 043 JOH 021 012 Kaže im Isus: “Hajde, doručkujte!” I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: “Tko si ti?” Znali su da je Gospodin. 043 JOH 021 013 Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu. 043 JOH 021 014 To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih. 043 JOH 021 015 Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: “Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?” Odgovori mu: “Da, Gospodine, ti znaš da te volim.” 043 JOH 021 016 Kaže mu: “Pasi jaganjce moje!” Upita ga po drugi put: “Šimune Ivanov, ljubiš li me?” Odgovori mu: “Da, Gospodine, ti znaš da te volim!” Kaže mu: “Pasi ovce moje!” 043 JOH 021 017 Upita ga treći put: “Šimune Ivanov, voliš li me?” Ražalosti se Petar što ga upita treći put: “Voliš li me?” pa mu odgovori: “Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.” Kaže mu Isus: “Pasi ovce moje!” 043 JOH 021 018 “Zaista, zaista kažem ti: Dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš.” 043 JOH 021 019 A to mu reče nagovješćujući kakvom će smrću proslaviti Boga. Rekavši to doda: “Idi za mnom!” 043 JOH 021 020 Petar se okrene i opazi da ga slijedi onaj učenik kojega je Isus ljubio i koji se za večere bijaše privio Isusu uz prsa i upitao ga: “Gospodine, tko će te to izdati?” 043 JOH 021 021 Vidjevši ga, Petar kaže Isusu: “Gospodine, a što s ovim?” 043 JOH 021 022 Odgovori mu Isus: “Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga? Ti idi za mnom!” 043 JOH 021 023 Stoga se pronese među braćom glas da onaj učenik neće umrijeti. No Isus mu nije rekao: “Neće umrijeti”, nego: “Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga?” 043 JOH 021 024 Taj učenik za ovo svjedoči i ovo napisa. I znamo da je istinito svjedočanstvo njegovo. 043 JOH 021 025 A ima još mnogo toga što učini Isus i kad bi se sve redom popisalo, sav svijet, mislim, ne bi obuhvatio knjiga koje bi se napisale. # # BOOK 044 ACT Acts Djela apostolska 044 ACT 001 001 Prvu sam knjigu, Teofile, sastavio o svemu što je Isus činio i učio 044 ACT 001 002 do dana kad je uznesen pošto je dao upute apostolima koje je izabrao po Duhu Svetome. 044 ACT 001 003 Njima je poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao da je živ, četrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Božjem. 044 ACT 001 004 I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalema, nego neka čekaju Obećanje Očevo “koje čuste od mene: 044 ACT 001 005 Ivan je krstio vodom, a vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim.” 044 ACT 001 006 Nato ga sabrani upitaše: “Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?” 044 ACT 001 007 On im odgovori: “Nije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti. 044 ACT 001 008 Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje.” 044 ACT 001 009 Kada to reče, bi uzdignut njima naočigled i oblak ga ote njihovim očima. 044 ACT 001 010 I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva čovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjeći 044 ACT 001 011 i rekoše im: “Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo.” 044 ACT 001 012 Onda se vratiše u Jeruzalem s brda zvanoga Maslinsko, koje je blizu Jeruzalema, udaljeno jedan subotni hod. 044 ACT 001 013 I pošto uđu u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili: Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Juda Jakovljev - 044 ACT 001 014 svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom. 044 ACT 001 015 U one dane ustade Petar među braćom - a bijaše sakupljenog naroda oko sto i dvadeset duša - i reče: 044 ACT 001 016 “Braćo! Trebalo je da se ispuni Pismo što ga na usta Davidova proreče Duh Sveti o Judi koji bijaše vođa onih što uhvatiše Isusa. 044 ACT 001 017 A Juda se ubrajao među nas i imao udio u ovoj službi. 044 ACT 001 018 On, eto, steče predio cijenom nepravednosti pa se stropošta, raspuče po sredini i razli mu se sva utroba. 044 ACT 001 019 I svim je Jeruzalemcima znano da se onaj predio njihovim jezikom zove Akeldama, to jest Predio smrti. 044 ACT 001 020 Pisano je doista u Knjizi psalama: Njegova kuća nek opusti, nek ne bude stanovnika u njoj! Njegovo nadgledništvo nek dobije drugi! 044 ACT 001 021 Jedan dakle od ovih ljudi što bijahu s nama za sve vrijeme što je među nama živio Gospodin Isus - 044 ACT 001 022 počevši od krštenja Ivanova pa sve do dana kad bi uzet od nas - treba da bude svjedokom njegova uskrsnuća. 044 ACT 001 023 I postaviše dvojicu: Josipa koji se zvao Barsaba a prozvao se Just, i Matiju. 044 ACT 001 024 Onda se pomoliše: “Ti, Gospodine, poznavaoče svih srdaca, pokaži koga si od ove dvojice izabrao 044 ACT 001 025 da primi mjesto ove apostolske službe kojoj se iznevjeri Juda da ode na svoje mjesto.” 044 ACT 001 026 Onda baciše kocke i kocka pade na Matiju; tako bi pribrojen jedanaestorici apostola. 044 ACT 002 001 Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. 044 ACT 002 002 I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. 044 ACT 002 003 I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. 044 ACT 002 004 Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti. 044 ACT 002 005 A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. 044 ACT 002 006 Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smetÄe jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. 044 ACT 002 007 Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: “Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? 044 ACT 002 008 Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? 044 ACT 002 009 Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, 044 ACT 002 010 Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, 044 ACT 002 011 Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi - svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja.” 044 ACT 002 012 Svi su izvan sebe zbunjeno jedan drugog pitali: “Što bi to moglo biti?” 044 ACT 002 013 Drugi su pak, podrugujući se, govorili: “Slatkog su se vina ponapili!” 044 ACT 002 014 A Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podiže glas i prozbori: “Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: 044 ACT 002 015 Nisu ovi pijani, kako vi mislite - ta istom je treća ura dana - 044 ACT 002 016 nego to je ono što je rečeno po proroku Joelu: 044 ACT 002 017 “U posljednje dane, govori Bog: Izlit ću Duha svoga na svako tijelo i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će mladići gledati viđenja, a starci vaši sne sanjati. 044 ACT 002 018 Čak ću i na sluge i sluškinje svoje izliti Duha svojeg u dane one i proricat će. 044 ACT 002 019 Pokazat ću čudesa na nebu gore i znamenja na zemlji dolje, krv i oganj i stupove dima. 044 ACT 002 020 Sunce će se prometnut u tminu, a mjesec u krv prije nego svane Dan Gospodnji velik i slavan. 044 ACT 002 021 I tko god prizove ime Gospodnje bit će spašen.” 044 ACT 002 022 “Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama - 044 ACT 002 023 njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. 044 ACT 002 024 Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada. 044 ACT 002 025 David doista za nj kaže: Gospodin mi je svagda pred očima jer mi je zdesna da ne posrnem. 044 ACT 002 026 Stog mi se raduje srce i kliče jezik, pa i tijelo mi spokojno počiva. 044 ACT 002 027 Jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. (Hadēs g86) 044 ACT 002 028 Pokazat ćeš mi stazu života, ispuniti me radošću lica svoga. 044 ACT 002 029 Braćo, dopustite da vam otvoreno kažem: praotac je David umro, pokopan je i eno mu među nama groba sve do današnjeg dana. 044 ACT 002 030 Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo, 044 ACT 002 031 unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuće Kristovo: Nije ostavljen u Podzemlju niti mu tijelo truleži ugleda. (Hadēs g86) 044 ACT 002 032 Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci. 044 ACT 002 033 Desnicom dakle Božjom uzvišen, primio je od Oca Obećanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i slušate. 044 ACT 002 034 Ta David nije bio uznesen na nebesa, a veli: Reče Gospodin Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna' 044 ACT 002 035 dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim! 044 ACT 002 036 Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog učinio i Gospodinom i Kristom.” 044 ACT 002 037 Kad su to čuli, duboko potreseni rekoše Petru i drugim apostolima: “Što nam je činiti, braćo?” 044 ACT 002 038 Petar će im: “Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga. 044 ACT 002 039 Ta za vas je ovo obećanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog naš.” 044 ACT 002 040 I mnogim je drugim riječima još svjedočio i hrabrio ih: “Spasite se od naraštaja ovog opakog!” 044 ACT 002 041 I oni prigrliše riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuće duša. 044 ACT 002 042 Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. 044 ACT 002 043 Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu: apostoli su činili mnoga čudesa i znamenja. 044 ACT 002 044 Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko. 044 ACT 002 045 Sva bi imanja i dobra prodali porazdijelili svima kako bi tko trebao. 044 ACT 002 046 Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kućama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu 044 ACT 002 047 hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda. Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spasenike. 044 ACT 003 001 Petar i Ivan uzlazili su u Hram na devetu molitvenu uru. 044 ACT 003 002 Upravo su donosili nekog čovjeka, hroma od majčine utrobe; njega bi svaki dan postavljali kod hramskih vrata, zvanih Divna, da prosi milostinju od onih koji ulaze u Hram. 044 ACT 003 003 On ugleda Petra i Ivana upravo kad zakoračiše u Hram te zamoli milostinju. 044 ACT 003 004 Petar ga zajedno s Ivanom prodorno pogleda i reče: “Pogledaj u nas!” 044 ACT 003 005 Dok ih je molećivo motrio očekujući od njih nešto dobiti, 044 ACT 003 006 reče mu Petar: “Srebra i zlata nema u mene, ali što imam - to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj!” 044 ACT 003 007 I uhvativši ga za desnu ruku, pridiže ga: umah mu omoćaše noge i gležnjevi 044 ACT 003 008 pa skoči, uspravi se, stane hodati te uđe s njima u Hram hodajući, poskakujući i hvaleći Boga. 044 ACT 003 009 Sav ga narod vidje kako hoda i hvali Boga. 044 ACT 003 010 Razabraše da je to on - onaj koji je na Divnim vratima Hrama prosio milostinju - i ostadoše zapanjeni i izvan sebe zbog onoga što se s njim dogodilo. 044 ACT 003 011 Kako se pak on držao Petra i Ivana, sav se narod zapanjen strča k njima u trijem zvani Salomonov. 044 ACT 003 012 Kada to vidje Petar, obrati se narodu: “Izraelci, što se ovomu čudite? Ili što nas gledate kao da smo svojom snagom ili pobožnošću postigli da ovaj prohoda? 044 ACT 003 013 Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi slugu svoga, Isusa kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom kad već bijaše odlučio pustiti ga. 044 ACT 003 014 Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. 044 ACT 003 015 Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci.” 044 ACT 003 016 “I po vjeri u njegovo ime, to je ime dalo snagu ovomu kojega gledate i poznate: vjera u Njega vratila je ovomu potpuno zdravlje naočigled vas sviju.” 044 ACT 003 017 “I sada, braćo, znam da ste ono uradili iz neznanja kao i glavari vaši. 044 ACT 003 018 Ali Bog tako ispuni što unaprijed navijesti po ustima svih proroka: da će njegov Pomazanik trpjeti. 044 ACT 003 019 Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši 044 ACT 003 020 pa od Gospodina dođu vremena rashlade te on pošalje vama unaprijed namijenjenog Pomazanika, Isusa.” 044 ACT 003 021 Njega treba da nebo pridrži do vremena uspostave svega što obeća Bog na usta svetih proroka svojih odvijeka.” (aiōn g165) 044 ACT 003 022 “Mojsije tako reče: Proroka poput mene od vaše braće podignut će vam Gospodin, Bog vaš. Njega slušajte u svemu što vam god reče. 044 ACT 003 023 I svaka duša koja ne posluša toga proroka, neka se iskorijeni iz naroda.” 044 ACT 003 024 “I svi Proroci koji su - od Samuela dalje - govorili, također su navijestili ove dane.” 044 ACT 003 025 “Vi ste sinovi proroka i Saveza koji sklopi Bog s ocima vašim govoreći Abrahamu: Potomstvom će se tvojim blagoslivljati sva plemena zemlje. 044 ACT 003 026 Vama najprije podiže Bog Slugu svoga i posla ga blagoslivljati vas da se svatko obrati od opačina svojih.” 044 ACT 004 001 Dok su oni još govorili narodu, priđu im svećenici, hramski zapovjednik i saduceji, 044 ACT 004 002 ozlovoljeni što uče narod i navješćuju - u Isusu - uskrsnuće od mrtvih; 044 ACT 004 003 pograbe ih i bace u tamnicu do sutra jer već bijaše večer. 044 ACT 004 004 Ipak mnogi od onih koji su čuli Riječ, povjerovaše te broj vjernika poraste nekako do pet tisuća. 044 ACT 004 005 Sutradan se sastadoše u Jeruzalemu glavari, starješine i pismoznanci - 044 ACT 004 006 i veliki svećenik Ana, i Kajfa, i Ivan, i Aleksandar, i svi od roda velikosvećeničkoga. 044 ACT 004 007 Izvedoše apostole preda se pa ih stadoše ispitivati: “Kojom snagom ili po kojem imenu vi to učiniste?” 044 ACT 004 008 Onda Petar pun Duha Svetoga reče: “Glavari narodni i starješine! 044 ACT 004 009 Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela učinjena bolesnu čovjeku? Po kome je ovaj spašen? 044 ACT 004 010 Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav! 044 ACT 004 011 On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. 044 ACT 004 012 I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.” 044 ACT 004 013 Kad vidješe neustrašivost Petrovu i Ivanovu, a znajući da su to ljudi nepismeni i neuki, bijahu u čudu; znali su ih, da bijahu s Isusom, ali 044 ACT 004 014 videći gdje s njima stoji izliječeni čovjek, nisu mogli ništa protusloviti. 044 ACT 004 015 Stoga zapovjediše da izađu iz vijećnice pa stadoše raspravljati: 044 ACT 004 016 “Što ćemo s tim ljudima? Ta učinili su očit znak, poznat svim Jeruzalemcima, ne možemo ga nijekati; 044 ACT 004 017 ali da se još više ne razglasi u narod, zaprijetimo im da nikomu živom o tom Imenu više ne govore.” 044 ACT 004 018 Pozvaše ih i zapovjediše im da podnipošto ne zbore niti naučavaju u ime Isusovo. 044 ACT 004 019 Ali im Petar i Ivan odgovoriše: “Sudite je li pred Bogom pravo slušati radije vas nego Boga. 044 ACT 004 020 Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo.” 044 ACT 004 021 Ali oni ne našavši kako da ih kazne, opet im zaprijete pa ih otpuste poradi naroda jer su svi slavili Boga zbog onoga što se dogodilo. 044 ACT 004 022 Jer čovjeku na kom se dogodi čudo ozdravljenja bijaše više od četrdeset godina. 044 ACT 004 023 Otpušteni, odoše svojima i javiše što im rekoše veliki svećenici i starješine. 044 ACT 004 024 Kad su oni to čuli, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: “Gospodine, ti si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima! 044 ACT 004 025 Ti si na usta oca našega, sluge svoga Davida, po Duhu Svetom rekao: Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju? 044 ACT 004 026 Ustaju kraljevi zemaljski, Knezovi se rotÄe protiv Gospodina i protiv Pomazanika njegova. 044 ACT 004 027 RotÄe se, uistinu, u ovome gradu na svetog Slugu tvoga Isusa, kog pomaza, rotÄe se Herod i Poncije Pilat zajedno s narodima i pucima izraelskim 044 ACT 004 028 da učine što tvoja ruka i tvoja volja predodredi da se zbude. 044 ACT 004 029 I evo sada, Gospodine, promotri prijetnje njihove i daj slugama svojim sa svom smjelošću navješćivati riječ tvoju! 044 ACT 004 030 Pruži ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i čudesa po imenu svetoga Sluge tvoga Isusa.” 044 ACT 004 031 I pošto se pomoliše, potrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i svi se napuniše Duha Svetoga te stanu navješćivati riječ Božju smjelo. 044 ACT 004 032 U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko. 044 ACT 004 033 Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost. 044 ACT 004 034 Doista, nitko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi ih i utržak donosili 044 ACT 004 035 i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao. 044 ACT 004 036 A Josip, od apostola prozvan Barnaba, što znači Sin utjehe, levit, rodom Cipranin, 044 ACT 004 037 posjedovaše jednu njivu; proda je pa donese novac i postavi pred noge apostolima. 044 ACT 005 001 Neki pak čovjek po imenu Ananija, zajedno sa svojom ženom Safirom proda imanje 044 ACT 005 002 pa u dogovoru sa ženom odvoji nešto od utrška, a samo jedan dio donese i postavi pred noge apostolima. 044 ACT 005 003 Petar mu reče: “Ananija, zašto ti Sotona ispuni srce te si slagao Duhu Svetomu i odvojio od utrška imanja? 044 ACT 005 004 Da je ostalo neprodano, ne bi li tvoje ostalo; i jednoć prodano, nije li u tvojoj vlasti? Zašto si se na takvo što odlučio? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!” 044 ACT 005 005 Kako Ananija ču te riječi, sruši se i izdahnu. I silan strah spopade sve koji su to čuli. 044 ACT 005 006 Nato ustanu mladići, poviju ga, iznesu i pokopaju. 044 ACT 005 007 Nakon otprilike tri sata uđe njegova žena ne znajući što se dogodilo. 044 ACT 005 008 Petar joj reče: “Reci mi, jeste li za toliko dali imanje?” Ona odgovori: “Da, za toliko.” 044 ACT 005 009 A Petar će joj: “Što vam bi da se složiste iskušati Duha Gospodnjega? Eto na vratima nogu onih koji ti pokopaše muža! I tebe će iznijeti!” 044 ACT 005 010 Ona se umah sruši do njegovih nogu i izdahnu. Oni mladići uđu, nađu je mrtvu, iznesu je i pokopaju uz muža. 044 ACT 005 011 I silan strah spopade cijelu Crkvu i sve koji su to čuli. 044 ACT 005 012 Po rukama se apostolskim događala mnoga znamenja i čudesa u narodu. Svi su se jednodušno okupljali u Trijemu Salomonovu. 044 ACT 005 013 Nitko se drugi nije usuđivao pridružiti im se, ali ih je narod veličao. 044 ACT 005 014 I sve se više povećavalo mnoštvo muževa i žena što vjerovahu Gospodinu 044 ACT 005 015 tako da su na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na ležaljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od njih. 044 ACT 005 016 A slijegalo bi se i mnoštvo iz gradova oko Jeruzalema: donosili bi bolesnike i opsjednute od nečistih duhova, i svi bi ozdravljali. 044 ACT 005 017 Onda se podiže veliki svećenik i sve njegove pristaše - sljedba saducejska. 044 ACT 005 018 Puni zavisti, pohvataju apostole i strpaju ih u javnu tamnicu. 044 ACT 005 019 Ali anđeo Gospodnji noću otvori vrata tamnice, izvede ih i reče: 044 ACT 005 020 “Pođite i postojano u Hramu navješćujte narodu sve riječi Života ovoga.” 044 ACT 005 021 Poslušni, u praskozorje su ušli u Hram te naučavali. Uto stiže veliki svećenik i njegove pristaše, sazovu Vijeće i sve starješinstvo sinova Izraelovih pa pošalju u zatvor da ih dovedu. 044 ACT 005 022 Kad stražari stigoše onamo, ne nađoše ih u tamnici pa se vrate i jave: 044 ACT 005 023 “Zatvor smo našli sa svom pomnjom zatvoren i čuvare na straži pred vratima, ali kad smo otvorili, nikoga unutra ne nađosmo.” 044 ACT 005 024 Kad su hramski zapovjednik i veliki svećenici čuli te riječi, u nedoumici su se pitali što bi to moglo biti. 044 ACT 005 025 Nato netko pristigne i dojavi im: “Eno, ljudi koje baciste u tamnicu, u Hramu stoje i uče narod.” 044 ACT 005 026 Tada zapovjednik sa stražarima ode te ih dovede - ne na silu jer se bojahu da ih narod ne kamenuje. 044 ACT 005 027 Dovedoše ih i privedoše pred Vijeće. Veliki ih svećenik zapita: 044 ACT 005 028 “Nismo li vam strogo zabranili učiti u to Ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoćete na nas navući krv toga čovjeka.” 044 ACT 005 029 Petar i apostoli odvrate: “Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima! 044 ACT 005 030 Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo. 044 ACT 005 031 Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha. 044 ACT 005 032 I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju.” 044 ACT 005 033 Nato se oni razgnjeviše i htjedoše ih ubiti. 044 ACT 005 034 Ali ustade u Vijeću neki farizej imenom Gamaliel, zakonoznanac, kojega je poštovao sav narod. On zapovjedi da ljude načas izvedu 044 ACT 005 035 pa će vijećnicima: “Izraelci, dobro promislite što ćete s tim ljudima. 044 ACT 005 036 Ta prije nekog vremena podiže se Teuda tvrdeći da je netko, i uza nj prista oko četiri stotine ljudi. Bi smaknut i sve mu se pristaše razbjegoše i netragom ih nesta. 044 ACT 005 037 Nakon toga se u dane popisa podiže Juda Galilejac i odvuče narod za sobom. I on propade i sve mu se pristaše raspršiše. 044 ACT 005 038 I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast će; 044 ACT 005 039 ako li je pak od Boga, nećete ga moći uništiti - da se i s Bogom u ratu ne nađete.” Poslušaju ga 044 ACT 005 040 pa dozovu apostole, išibaju ih, zapovjede im da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste. 044 ACT 005 041 Oni pak odu ispred Vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime. 044 ACT 005 042 I svaki su dan u Hramu i po kućama neprestance učili i navješćivali Krista, Isusa. 044 ACT 006 001 U one dane, kako se broj učenika množio, Židovi grčkog jezika stadoše mrmljati protiv domaćih Židova što se u svagdanjem služenju zanemaruju njihove udovice. 044 ACT 006 002 Dvanaestorica nato sazvaše mnoštvo učenika i rekoše: “Nije pravo da mi napustimo riječ Božju da bismo služili kod stolova. 044 ACT 006 003 De pronađite, braćo, između sebe sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih ćemo postaviti nad ovom službom, 044 ACT 006 004 a mi ćemo se posvetiti molitvi i posluživanju Riječi.” 044 ACT 006 005 Prijedlog se svidje svemu mnoštvu pa izabraše Stjepana, muža puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te antiohijskog pridošlicu Nikolu. 044 ACT 006 006 Njih postave pred apostole, a oni pomolivši se, polože na njih ruke. 044 ACT 006 007 I riječ je Božja rasla, uvelike se množio broj učenika u Jeruzalemu i veliko je mnoštvo svećenika prihvaćalo vjeru. 044 ACT 006 008 Stjepan je pun milosti i snage činio velika čudesa i znamenja u narodu. 044 ACT 006 009 Nato se digoše neki iz takozvane sinagoge Slobodnjaka, Cirenaca, Aleksandrinaca te onih iz Cilicije i Azije pa počeše raspravljati sa Stjepanom, 044 ACT 006 010 ali nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio. 044 ACT 006 011 Onda podmetnuše neke ljude koji rekoše: “Čuli smo ga govoriti pogrdne riječi protiv Mojsija i Boga.” 044 ACT 006 012 Podjare i narod, starješine i pismoznance pa priđu, zgrabe ga i odvuku u Vijeće. 044 ACT 006 013 Ondje namjestiše lažne svjedoke koji rekoše: “Ovaj čovjek neprestance govori protiv svetog Mjesta i Zakona. 044 ACT 006 014 Čuli smo ga doista govoriti: 'Isus Nazarećanin razvalit će ovo Mjesto i izmijeniti običaje koje nam predade Mojsije'.” 044 ACT 006 015 A svi koji su sjedili u Vijeću upriješe pogled u Stjepana te opaziše - lice mu kao u anđela. 044 ACT 007 001 Veliki svećenik upita: “Je li to tako?” 044 ACT 007 002 Stjepan odgovori: “Braćo i oci, čujte! Bog slave ukaza se ocu našemu Abrahamu dok bijaše u Mezopotamiji, prije negoli se nastani u Haranu, 044 ACT 007 003 i reče mu: Iziđi iz zemlje svoje, iz zavičaja svoga, hajde u zemlju koju ću ti pokazati. 044 ACT 007 004 On nato iziđe iz zemlje kaldejske i nastani se u Haranu. Odande ga nakon smrti oca njegova Bog preseli u ovu zemlju u kojoj vi sada boravite. 044 ACT 007 005 U njoj mu ne dade ni stope baštine, nego obeća dati je u posjed njemu i potomstvu njegovu nakon njega, premda još nije imao djeteta. 044 ACT 007 006 Bog isto tako reče da će potomci njegovi biti pridošlice u zemlji tuđoj, da će ih porobljavati i tlačiti četiri stotine godina. 044 ACT 007 007 Ali narod kojemu budu robovali ja ću suditi, reče Bog. A nakon toga izići će i iskazati mi štovanje na ovome mjestu. 044 ACT 007 008 Dade mu i Savez obrezanja. Tako rodi Izaka i obreza ga osmi dan, Izak Jakova, Jakov dvanaest rodozačetnika.” 044 ACT 007 009 “Rodozačetnici pak, iz zavisti, Josipa predadoše u Egipat. Ali Bog bijaše s njim 044 ACT 007 010 te ga izbavljaše iz svih nevolja, podari ga naklonošću i mudrošću pred faraonom, kraljem egipatskim koji ga postavi za upravitelja nad Egiptom i nad cijelim dvorom svojim. 044 ACT 007 011 Onda u cijeloj zemlji egipatskoj i kanaanskoj nasta glad i nevolja velika: oci naši ne mogahu naći hrane. 044 ACT 007 012 Kad Jakov doču da u Egiptu ima žita, posla onamo najprije oce naše. 044 ACT 007 013 Drugi se put Josip očitova braći svojoj pa faraon dozna za podrijetlo Josipovo. 044 ACT 007 014 Josip tada posla po Jakova, oca svoga, i svu rodbinu, sedamdeset i pet duša. 044 ACT 007 015 Jakov tako siđe u Egipat. I umrije on i oci naši. 044 ACT 007 016 Preneseni su u Sihem i položeni u grob koji je Abraham za srebro kupio od sinova Hamorovih u Sihemu.” 044 ACT 007 017 “Kako se bližilo vrijeme obećanja koje Bog obreče Abrahamu, rastao je u Egiptu narod i množio se 044 ACT 007 018 dok ondje ne zavlada drugi kralj koji nije poznavao Josipa. 044 ACT 007 019 Lukav prema rodu našemu, tlačio je on oce naše da bi djecu svoju izlagali da ne ostanu na životu. 044 ACT 007 020 U taj se čas rodi Mojsije. Bijaše božanski lijep. Tri je mjeseca hranjen u kući očinskoj, 044 ACT 007 021 a onda, kad je bio izložen, prigrli ga kći faraonova i othrani sebi za sina. 044 ACT 007 022 Tako Mojsije, odgojen u svoj mudrosti egipatskoj, bijaše silan na riječima i djelima.” 044 ACT 007 023 “Kad mu bijaše četrdeset godina, ponuka ga srce da pohodi braću svoju, sinove Izraelove. 044 ACT 007 024 I kad vidje kako je jednomu nanesena nepravda, suprotstavi se i osveti zlostavljenoga ubivši Egipćanina. 044 ACT 007 025 Mislio je da će braća njegova shvatiti kako će im Bog po njegovoj ruci pružiti spasenje, ali oni ne shvatiše. 044 ACT 007 026 Sutradan se pojavi pred onima koji su se tukli te ih stade nagovarati da se izmire: 'Ljudi, braća ste! Zašto zlostavljate jedan drugoga?' 044 ACT 007 027 Ali ga onaj što je zlostavljao svoga bližnjega odbi riječima: Tko te postavi glavarom i sucem nad nama? 044 ACT 007 028 Kaniš li ubiti i mene kao što si jučer ubio onog Egipćanina? 044 ACT 007 029 Na te riječi pobježe Mojsije i skloni se u zemlju midjansku, gdje mu se rodiše dva sina.” 044 ACT 007 030 “Nakon četrdeset godina ukaza mu se Anđeo u pustinji brda Sinaja u rasplamtjeloj vatri jednoga grma. 044 ACT 007 031 Opazivši to, zadivi se Mojsije viđenju. Dok je prilazio da bolje promotri, eto glasa Gospodnjega: 044 ACT 007 032 Ja sam Bog Otaca tvojih, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev. Sav preplašen, Mojsije se ne usudi pogledati. 044 ACT 007 033 A Gospodin će mu: Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš, sveto je tlo. 044 ACT 007 034 Vidio sam, vidio nevolju naroda svoga u Egiptu i uzdisaj mu čuo pa siđoh izbaviti ga. I sad hajde! Šaljem te u Egipat!” 044 ACT 007 035 “Toga Mojsija - kojega su se odrekli rekavši: Tko te postavi glavarom i sucem? - toga im Bog kao glavara i otkupitelja posla po Anđelu koji mu se ukaza u grmu. 044 ACT 007 036 On ih izvede učinivši čudesa i znamenja u zemlji egipatskoj, u Crvenome moru i u pustinji kroz četrdeset godina. 044 ACT 007 037 To je onaj Mojsije koji reče sinovima Izraelovim: Proroka poput mene od vaše braće podići će vam Bog. 044 ACT 007 038 To je onaj koji za skupa u pustinji bijaše između Anđela što mu govoraše na brdu Sinaju i otaca naših; onaj koji je primio riječi životne da ih nama preda. 044 ACT 007 039 Njemu se ne htjedoše pokoriti oci naši, nego ga odbiše i u srcima se svojima vratiše u Egipat 044 ACT 007 040 rekavši Aronu: 'Napravi nam bogove koji će ići pred nama! Ta ne znamo što se dogodi s tim Mojsijem koji nas izvede iz zemlje egipatske.' 044 ACT 007 041 Tele načiniše u dane one, prinesoše žrtvu tom kumiru i veseljahu se djelima ruku svojih. 044 ACT 007 042 Bog se pak odvrati i prepusti ih da časte vojsku nebesku, kao što piše u Knjizi proročkoj: Prinosiste li mi žrtve i prinose četrdeset godina u pustinji, dome Izraelov? 044 ACT 007 043 Poprimiste šator Molohov i zvijezdu boga Refana - likove koje napraviste da biste im se klanjali. Odvest ću vas stoga u progonstvo onkraj Babilona!” 044 ACT 007 044 “Oci naši imahu u pustinji Šator svjedočanstva kako odredi Onaj koji reče Mojsiju da se on načini po praliku koji je vidio. 044 ACT 007 045 Taj su Šator preuzeli oci naši i pod Jošuom ga unijeli u posjed s kojega Bog pred licem njihovim rastjera narode. Tako bijaše sve do dana Davida, 044 ACT 007 046 koji je našao milost pred Bogom te molio da nađe boravište Bogu Jakovljevu. 044 ACT 007 047 Istom Salomon izgradi mu Dom. 044 ACT 007 048 Ali Svevišnji u rukotvorinama ne prebiva, kao što veli prorok: 044 ACT 007 049 Nebesa su moje prijestolje, a zemlja podnožje nogama. Kakav dom da mi sagradite, govori Gospodin, i gdje da bude mjesto mog počinka? 044 ACT 007 050 Nije li ruka moja načinila sve to? 044 ACT 007 051 Tvrdovrati i neobrezanih srdaca i ušiju, vi se uvijek opirete Duhu Svetomu: kako oci vaši tako i vi! 044 ACT 007 052 Kojega od proroka nisu progonili oci vaši? I pobiše one koji su unaprijed navijestili dolazak Pravednika čiji ste vi sada izdajice i ubojice, 044 ACT 007 053 vi koji po anđeoskim uredbama primiste Zakon, ali ga se niste držali.” 044 ACT 007 054 Kad su to čuli, uskipješe u srcima i počeše škripati zubima na njega. 044 ACT 007 055 Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu 044 ACT 007 056 pa reče: “Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.” 044 ACT 007 057 Vičući iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega. 044 ACT 007 058 Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovahu. Svjedoci odložiše haljine do nogu mladića koji se zvao Savao. 044 ACT 007 059 I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: “Gospodine Isuse, primi duh moj!” 044 ACT 007 060 Onda se baci na koljena i povika iza glasa: “Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!” Kada to reče, usnu. 044 ACT 008 001 Savao je pristao da se Stjepan smakne. U onaj dan navali velik progon na Crkvu u Jeruzalemu. Svi se osim apostola raspršiše po krajevima judejskim i samarijskim. 044 ACT 008 002 Bogobojazni su ljudi pokopali Stjepana i održali veliko žalovanje za njim. 044 ACT 008 003 Savao je pak pustošio Crkvu: ulazio je u kuće, odvlačio muževe i žene i predavao ih u tamnicu. 044 ACT 008 004 Oni dakle što su se raspršili obilazili su navješćujući Riječ. 044 ACT 008 005 Filip tako siđe u grad samarijski i stade im propovijedati Krista. 044 ACT 008 006 Mnoštvo je jednodušno prihvaćalo što je Filip govorio slušajući ga i gledajući znamenja koja je činio. 044 ACT 008 007 Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili nečisti duhovi vičući iza glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi. 044 ACT 008 008 Nasta tako velika radost u onome gradu. 044 ACT 008 009 Čovjek se neki, imenom Šimun, u gradu već duže bavio čarobnjaštvom i opčaravao narod tvrdeći da je neki veliki. 044 ACT 008 010 Priklanjalo mu se sve, malo i veliko, te govorilo: “Ovaj je Snaga Božja, zvana Velika.” 044 ACT 008 011 A priklanjahu mu se jer ih je duže vremena opčaravao svojim vradžbinama. 044 ACT 008 012 Ali kad povjerovaše Filipu koji navješćivaše evanđelje o kraljevstvu Božjemu i o imenu Isusa Krista, krštavahu se - muževi i žene. 044 ACT 008 013 Povjerova i Šimun te se krsti i osta uz Filipa: bio je zanesen promatrajući znamenja i čudesa koja su se događala. 044 ACT 008 014 Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prigrlila riječ Božju, poslaše k njima Petra i Ivana. 044 ACT 008 015 Oni siđoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga. 044 ACT 008 016 Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa. 044 ACT 008 017 Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga. 044 ACT 008 018 Kad Šimun vidje da se polaganjem ruku apostolskih daje Duh, ponudi apostolima novaca 044 ACT 008 019 govoreći: “Dajte i meni tu moć da svatko na koga položim ruke primi Duha Svetoga.” 044 ACT 008 020 Petar mu odvrati: “Novac tvoj zajedno s tobom propao kad si mislio dar Božji novcima steći! 044 ACT 008 021 Nema tebi ovdje dijela ni udjela jer tvoje srce nije pravo pred Bogom! 044 ACT 008 022 Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako oprostila namisao srca tvoga. 044 ACT 008 023 Ta gledam te: žučju si gorak i nepravdom okovan.” 044 ACT 008 024 Šimun odgovori: “Molite i vi za me Gospodina da me ne snađe ništa od toga što rekoste!” 044 ACT 008 025 Oni pak pošto posvjedočiše i dorekoše riječ Gospodnju, vratiše se u Jeruzalem navješćujući evanđelje mnogim selima samarijskim. 044 ACT 008 026 Anđeo se Gospodnji obrati Filipu: “Ustani i pođi na jug putom što iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust.” 044 ACT 008 027 On usta i pođe. Odjednom eto nekog Etiopljanina, dvoranina, visokog dostojanstvenika kandake, kraljice etiopske koji bijaše nad svom njezinom riznicom. 044 ACT 008 028 Vraćao se iz Jeruzalema, kamo je bio pošao pokloniti se; sjeđaše na svojim kolima i čitaše proroka Izaiju. 044 ACT 008 029 Duh reče Filipu: “Pođi i pridruži se tim kolima!” 044 ACT 008 030 Filip pritrča i ču gdje onaj čita Izaiju proroka pa će mu: “Razumiješ li što čitaš?” 044 ACT 008 031 On odvrati: “Kako bih mogao ako me tko ne uputi?” Onda zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj. 044 ACT 008 032 A čitao je ovaj odlomak Pisma: Ko ovcu na klanje odvedoše ga, ko janje nijemo pred onim što ga striže on ne otvara svojih usta. 044 ACT 008 033 U poniženju sud mu je uskraćen. Naraštaj njegov tko da opiše? Da, uklonjen je sa zemlje život njegov. 044 ACT 008 034 Dvoranin se obrati Filipu pa će mu: “Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugom? 044 ACT 008 035 Filip prozbori te mu, pošavši od toga Pisma, navijesti evanđelje: Isusa. 044 ACT 008 036 Putujući tako, stigoše do neke vode pa će dvoranin: “Evo vode! Što priječi da se krstim?” 044 ACT 008 038 Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, siđoše u vodu te ga Filip krsti. 044 ACT 008 039 A kad iziđoše iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga dvoranin više ne vidje. On radosno nastavi svojim putom, 044 ACT 008 040 a Filip se nađe u Azotu. I kako je prolazio, navješćivaše evanđelje svim gradovima dok ne stiže u Cezareju. 044 ACT 009 001 Savao pak, sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem prema učenicima Gospodnjim, pođe k velikomu svećeniku, 044 ACT 009 002 zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje nađe od ovoga Puta, muževe i žene, okovane dovede u Jeruzalem. 044 ACT 009 003 Kad se putujući približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba. 044 ACT 009 004 Sruši se na zemlju i začu glas što mu govoraše: “Savle, Savle, zašto me progoniš?” 044 ACT 009 005 On upita: “Tko si, Gospodine?” A on će: “Ja sam Isus kojega ti progoniš! 044 ACT 009 006 Nego ustani, uđi u grad i reći će ti se što ti je činiti.” 044 ACT 009 007 Njegovi suputnici ostadoše bez riječi: čuli su doduše glas, ali ne vidješe nikoga. 044 ACT 009 008 Savao usta sa zemlje. Otvorenih očiju nije ništa vidio pa ga povedu za ruku i uvedu u Damask. 044 ACT 009 009 Tri dana nije vidio, nije jeo ni pio. 044 ACT 009 010 U Damasku bijaše neki učenik imenom Ananija. Njemu u viđenju reče Gospodin: “Ananija!” On se odazva: “Evo me, Gospodine!” 044 ACT 009 011 A Gospodin će mu: “Ustani, pođi u ulicu zvanu Ravna i u kući Judinoj potraži Taržanina imenom Savla. Eno, moli se; 044 ACT 009 012 i u viđenju vidje čovjeka imenom Ananiju gdje ulazi i polaže na nj ruke da bi progledao.” 044 ACT 009 013 Ananija odgovori: “Gospodine, od mnogih sam čuo o tom čovjeku kolika je zla tvojim svetima učinio u Jeruzalemu. 044 ACT 009 014 On ima od velikih svećenika i punomoć okovati sve koji prizivlju ime tvoje.” 044 ACT 009 015 Gospodin mu odvrati: “Pođi jer on mi je oruđe izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove. 044 ACT 009 016 Ja ću mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti.” 044 ACT 009 017 Ananija ode, uđe u kuću, položi na nj ruke i reče: “Savle, brate! Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si išao, posla me da progledaš i napuniš se Duha Svetoga.” 044 ACT 009 018 I odmah mu s očiju spade nešto kao ljuske te on progleda pa usta, krsti se 044 ACT 009 019 i uzevši hrane, okrijepi se. Nekoliko dana provede s učenicima u Damasku. 044 ACT 009 020 te odmah stade po sinagogama propovijedati Isusa, da je on Sin Božji. 044 ACT 009 021 Koji ga god slušahu, izvan sebe govorahu: “Nije li ovo onaj koji je u Jeruzalemu istrebljivao sve koji Ime ovo prizivlju, pa i ovamo zato došao da ih okovane odvede pred velike svećenike?” 044 ACT 009 022 Savao pak, sve silniji, zbunjivaše Židove koji prebivahu u Damasku dokazujući: “Ovo je Krist!” 044 ACT 009 023 Pošto je minulo podosta vremena, odluče Židovi pogubiti ga, 044 ACT 009 024 ali Savao dozna za njihov naum. Nadzirahu i vrata danju i noću da bi ga pogubili, 044 ACT 009 025 ali ga učenici noću uzeše i preko zidina oprezno spustiše u košari. 044 ACT 009 026 Kad je Savao došao u Jeruzalem, gledao se pridružiti učenicima, ali ga se svi bojahu: nisu vjerovali da je učenik. 044 ACT 009 027 Tada ga Barnaba uze i povede k apostolima te im pripovjedi kako je Savao na putu vidio Gospodina koji mu je govorio i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo. 044 ACT 009 028 Od tada se s njima slobodno kretao po Jeruzalemu i smjelo propovijedao u ime Gospodnje. 044 ACT 009 029 Govorio je i raspravljao sa Židovima grčkog jezika pa i oni snovahu pogubiti ga. 044 ACT 009 030 Saznala to braća pa ga odvedoše u Cezareju i uputiše u Tarz. 044 ACT 009 031 Crkva je po svoj Judeji, Galileji i Samariji uživala mir, izgrađivala se i napredovala u strahu Gospodnjem te rasla utjehom Svetoga Duha. 044 ACT 009 032 Jednom Petar, obilazeći posvuda, siđe i k svetima u Lidi. 044 ACT 009 033 Ondje nađe nekog čovjeka imenom Eneja, koji je osam godina ležao na postelji: bijaše uzet. 044 ACT 009 034 Reče mu Petar: “Eneja, ozdravlja te Isus Krist! Ustani i prostri sam sebi!” On umah usta. 044 ACT 009 035 Vidješe to svi žitelji Lide i Šarona te se obratiše Gospodinu. 044 ACT 009 036 U Jopi pak bijaše učenica imenom Tabita, što prevedeno znači Košuta. Bijaše ona bogata dobrim djelima i milostinjama što ih je dijelila. 044 ACT 009 037 Upravo u one dane obolje i umrije. Pošto je operu, izlože je u gornjoj sobi. 044 ACT 009 038 A kako je Lida blizu Jope, učenici čuše da je Petar ondje i poslaše k njemu dva čovjeka s molbom: “Dođi k nama, ne oklijevaj!” 044 ACT 009 039 Petar usta i krenu s njima. Čim stiže, odvedoše ga u gornju sobu. Okružiše ga sve udovice te mu plačući pokazivahu haljine i odijela što ih je Košuta izrađivala dok je još bila s njima. 044 ACT 009 040 Petar sve istjera van, kleknu, pomoli se pa se okrenu prema tijelu i reče: “Tabita, ustani!” Ona otvori oči, pogleda Petra i sjede. 044 ACT 009 041 On joj pruži ruku i pridiže je. Onda pozove svete i udovice pa im je pokaza živu. 044 ACT 009 042 Dozna se za to po svoj Jopi te mnogi povjerovaše u Gospodina. 044 ACT 009 043 Petar osta neko vrijeme u Jopi u nekog Šimuna kožara. 044 ACT 010 001 U Cezareji bijaše neki čovjek imenom Kornelije, satnik takozvane italske čete, 044 ACT 010 002 pobožan i bogobojazan sa svim svojim domom. Dijelio je mnoge milostinje narodu i bez prestanka se molio Bogu. 044 ACT 010 003 U viđenju negdje oko devete ure dana ugleda on jasno anđela Božjega gdje dolazi k njemu i veli mu: “Kornelije!” 044 ACT 010 004 Zagleda se u nj pa mu prestrašen reče: “Što je, Gospodine?” A on njemu: “Molitve su tvoje i milostinje uzišle kao žrtva podsjetnica pred Boga. 044 ACT 010 005 Zato sada pošalji ljude u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar. 044 ACT 010 006 On je gost u nekog Šimuna kožara čija je kuća uz more.” 044 ACT 010 007 Čim ode anđeo koji mu je govorio, pozove on dvojicu slugu i jednoga pobožna, privržena vojnika, 044 ACT 010 008 sve im ispripovjedi i posla ih u Jopu. 044 ACT 010 009 Sutradan, dok su oni putovali i približavali se gradu, oko šeste ure uziđe Petar na krov moliti. 044 ACT 010 010 Ogladnje i zaželje se jela. Dok mu pripremahu, pade on u zanos. 044 ACT 010 011 Gleda on nebo rastvoreno i posudu neku poput velika platna: uleknuta s četiri okrajka, silazi na zemlju. 044 ACT 010 012 U njoj bijahu svakovrsni četveronošci, gmazovi zemaljski i ptice nebeske. 044 ACT 010 013 I glas će mu neki: “Ustaj, Petre! Kolji i jedi!” 044 ACT 010 014 Petar odvrati: “Nipošto, Gospodine! Ta nikad još ne okusih ništa okaljano i nečisto”. 044 ACT 010 015 A glas će mu opet, po drugi put: “Što Bog očisti, ti ne zovi okaljanim!” 044 ACT 010 016 To se ponovi do triput, a onda je posuda ponesena na nebo. 044 ACT 010 017 Dok se Petar dvoumio što bi imalo značiti viđenje koje vidje, eto ljudi koje je poslao Kornelije: pošto se raspitaše za Šimunovu kuću, pojave se na vratima, 044 ACT 010 018 zovnu te upitaju je li ondje ugošćen neki Šimun, nazvan Petar. 044 ACT 010 019 Dok je Petar sveudilj razmišljao o viđenju, reče mu Duh: “Evo, neka te trojica traže. 044 ACT 010 020 De ustani, siđi i pođi s njima ne skanjujući se jer ja sam ih poslao.” 044 ACT 010 021 Petar siđe k ljudima i reče: “Evo me! Ja sam onaj kojega tražite! Zbog čega ste došli?” 044 ACT 010 022 Oni odgovore: “Satnik Kornelije, muž pravedan i bogobojazan, za kojega svjedoči sav narod židovski, primi od svetog anđela naputak da te dozove u dom svoj i čuje od tebe riječi.” 044 ACT 010 023 Tada ih Petar pozva unutra i ugosti. Sutradan usta i krenu s njima; pratila ga neka braća iz Jope. 044 ACT 010 024 Drugi dan stiže u Cezareju. Kornelije ih je čekao sazvavši rodbinu i prisne prijatelje. 044 ACT 010 025 Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije u susret, padne mu k nogama i pokloni se. 044 ACT 010 026 Petar ga pridigne govoreći: “Ustani! I ja sam čovjek.” 044 ACT 010 027 I razgovarajući s njime, uđe i nađe sabrane mnoge 044 ACT 010 028 te im reče: “Vi znate kako je Židovu zabranjeno družiti se sa strancem ili k njemu ulaziti, ali meni Bog pokaza da nikoga ne zovem okaljanim ili nečistim. 044 ACT 010 029 Stoga, pozvan, i dođoh bez pogovora. Da čujemo dakle zbog čega me pozvaste!” 044 ACT 010 030 Kornelije reče: “Prije četiri dana baš u ovo doba, o devetoj uri, molio sam se u kući kad gle: čovjek neki u sjajnoj odjeći stane preda me 044 ACT 010 031 i reče: 'Kornelije, uslišana ti je molitva i milostinje su tvoje spomenute pred Bogom! 044 ACT 010 032 Pošalji dakle u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar. On je gost u kući Šimuna kožara uz more.' 044 ACT 010 033 Odmah sam dakle poslao k tebi, a ti si dobro učinio što si došao. Evo nas dakle sviju pred Bogom da čujemo sve što ti zapovjedi Gospodin!” 044 ACT 010 034 Petar tada prozbori i reče: “Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, 044 ACT 010 035 nego - u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu. 044 ACT 010 036 Riječ posla sinovima Izraelovim navješćujući im evanđelje: mir po Isusu Kristu; on je Gospodar sviju. 044 ACT 010 037 Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: 044 ACT 010 038 kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao.” 044 ACT 010 039 “Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! 044 ACT 010 040 Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje - 044 ACT 010 041 ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima - nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih.” 044 ACT 010 042 “On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih!” 044 ACT 010 043 “Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha.” 044 ACT 010 044 Dok je Petar još govorio te riječi, siđe Duh Sveti na sve koji su slušali tu besjedu. 044 ACT 010 045 A vjernici iz obrezanja, koji dođoše zajedno s Petrom, začudiše se što se i na pogane izlio dar Duha Svetoga. 044 ACT 010 046 Jer čuli su ih govoriti drugim jezicima i veličati Boga. Tada Petar reče: 044 ACT 010 047 “Može li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?” 044 ACT 010 048 I zapovjedi da se krste u ime Isusa Krista. Tada ga zamole da ostane ondje nekoliko dana. 044 ACT 011 001 Dočuli apostoli i braća po Judeji da i pogani primiše riječ Božju 044 ACT 011 002 pa kad Petar uziđe u Jeruzalem, uzeše mu obrezanici prigovarati: 044 ACT 011 003 “Ušao si, dobacivahu, k ljudima neobrezanima i jeo s njima!” 044 ACT 011 004 Onda započe Petar te im izloži sve po redu: 044 ACT 011 005 “Molio sam se, reče, u Jopi kadli u zanosu ugledam viđenje: posudu neku poput velika platna, uleknuta s četiri okrajka, gdje silazi s neba i dolazi do mene. 044 ACT 011 006 Zagledah se, promotrih je i vidjeh četvoronošce zemaljske, zvijeri i gmazove te ptice nebeske. 044 ACT 011 007 Začuh i glas koji mi govoraše: 'Ustaj, Petre! Kolji i jedi!' 044 ACT 011 008 Ja odvratih: 'Nipošto, Gospodine! Ta nikad mi još ništa okaljano ili nečisto ne uđe u usta.' 044 ACT 011 009 A glas će s neba po drugi put: 'Što Bog očisti, ti ne zovi nečistim.' 044 ACT 011 010 To se ponovi do triput, a onda se sve opet povuče na nebo.” 044 ACT 011 011 “I odmah se, evo, pred kućom u kojoj bijah pojaviše tri čovjeka poslana iz Cezareje k meni. 044 ACT 011 012 A Duh mi reče da pođem s njima ništa ne premišljajući. Sa mnom pođoše i ova šestorica braće te uđosmo u kuću tog čovjeka. 044 ACT 011 013 On nam pripovjedi kako je u svojoj kući vidio anđela koji je stao preda nj i rekao: 'Pošalji u Jopu i dozovi Šimuna nazvanog Petar; 044 ACT 011 014 on će ti navijestiti riječi po kojima ćeš se spasiti ti i sav dom tvoj.'” 044 ACT 011 015 “I kad počeh govoriti, siđe na njih Duh Sveti kao ono na nas u početku. 044 ACT 011 016 Sjetih se tada riječi Gospodnje: 'Ivan je, govoraše on, krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim.' 044 ACT 011 017 Ako im je dakle Bog dao isti dar kao i nama koji povjerovasmo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih se smio oprijeti Bogu?” 044 ACT 011 018 Kad su to čuli, umiriše se te stadoše slaviti Boga govoreći: “Dakle i poganima Bog dade obraćenje na život!” 044 ACT 011 019 Oni dakle što ih rasprši nevolja nastala u povodu Stjepana dopriješe do Fenicije, Cipra i Antiohije, nikomu ne propovijedajući Riječi doli samo Židovima. 044 ACT 011 020 Neki su od njih bili Ciprani i Cirenci. Kad stigoše u Antiohiju, propovijedahu i Grcima navješćujući evanđelje: Gospodina, Isusa. 044 ACT 011 021 Ruka Gospodnja bijaše s njima te velik broj ljudi povjerova i obrati se Gospodinu. 044 ACT 011 022 Vijest o tome doprije do Crkve u Jeruzalemu pa poslaše Barnabu u Antiohiju. 044 ACT 011 023 Kad on stiže i vidje milost Božju, obradova se te potaknu sve da u odlučnosti srca ostanu uz Gospodina. 044 ACT 011 024 Ta bijaše to muž čestit, pun Duha Svetoga i vjere. Znatno se mnoštvo prikloni Gospodinu. 044 ACT 011 025 Barnaba se zatim zaputi u Tarz potražiti Savla. 044 ACT 011 026 Kad ga nađe, odvede ga u Antiohiju. Punu su se godinu dana sastajali u toj Crkvi i poučavali poveće mnoštvo te se u Antiohiji učenici najprije prozvaše kršćanima. 044 ACT 011 027 U one dane dođoše u Antiohiju neki proroci iz Jeruzalema. 044 ACT 011 028 Jedan od njih, imenom Agab, usta i po Duhu pretkaza da će uskoro nastati velika glad po svem svijetu. Ona i nasta za Klaudija. 044 ACT 011 029 Stoga će svatko od učenika, odlučiše, koliko smogne poslati da se posluži braći u Judeji. 044 ACT 011 030 To i učiniše te poslaše starješinama po Barnabi i Savlu. 044 ACT 012 001 U to vrijeme uze Herod zlostavljati neke od Crkve. 044 ACT 012 002 Mačem pogubi Jakova, brata Ivanova. 044 ACT 012 003 Kad vidje da je to drago Židovima, uhvati i Petra (bijahu upravo Dani beskvasnih kruhova). 044 ACT 012 004 Uhiti ga, baci u tamnicu i dade da ga čuvaju četiri vojničke četverostraže, nakan izvesti ga nakon Pashe pred narod. 044 ACT 012 005 Petra su dakle čuvali u tamnici, a Crkva se svesrdno moljaše Bogu za njega. 044 ACT 012 006 One noći kad ga je Herod kanio privesti, spavao je Petar između dva vojnika, okovan dvojim verigama, a stražari pred vratima čuvahu stražu. 044 ACT 012 007 Kad eto: pojavi se anđeo Gospodnji te svjetlost obasja ćeliju. Anđeo udari Petra u rebra, probudi ga i reče: “Ustaj brzo!” I spadoše mu verige s ruku. 044 ACT 012 008 Anđeo mu reče: “Opaši se i priveži obuću!” On učini tako. Onda će mu anđeo: “Zaogrni se i hajde za mnom!” 044 ACT 012 009 Petar izađe, pođe za njim, a nije znao da je zbilja što se događa po anđelu: činilo mu se da gleda viđenje. 044 ACT 012 010 Prošavši prvu stražu, i drugu, dođoše do željeznih vrata koja vode u grad. Ona im se sama otvore te oni izađu, prođu jednu ulicu, a onda anđeo odjednom odstupi od njega. 044 ACT 012 011 Petar pak, došavši k sebi, reče: “Sad uistinu znam da je Gospodin poslao anđela svoga i izbavio me iz Herodove ruke i od svega što je očekivao židovski narod.” 044 ACT 012 012 Kad je to uočio, zaputi se kući Marije, majke Ivana nazvanog Marko. Ondje se mnogi bijahu sabrali i molili. 044 ACT 012 013 Kad Petar pokuca na dvorišna vrata, dođe prisluhnuti sluškinja imenom Ruža. 044 ACT 012 014 Kad prepozna Petrov glas, od radosti i ne otvori vrata, nego utrča i javi da je Petar pred vratima. 044 ACT 012 015 Oni joj rekoše: “Mahnitaš!” Ali je ona uporno tvrdila da je tako. Nato će oni: “Bit će njegov anđeo!” 044 ACT 012 016 Petar nastavi kucati. Kad napokon otvoriše i ugledaše ga, ostadoše izvan sebe. 044 ACT 012 017 On im rukom mahnu neka šute pa im pripovjedi kako ga Gospodin izvede iz tamnice te dometnu: “Javite to Jakovu i braći!” Onda izađe i ode u drugo mjesto. 044 ACT 012 018 Kad se razdani, nasta među vojnicima uzbuna nemalena što li se s Petrom dogodilo. 044 ACT 012 019 Herod ga stade tražiti, a kad ga ne nađe, sasluša stražare i naredi da se smaknu. Onda siđe iz Judeje u Cezareju i ondje osta. 044 ACT 012 020 A bio je u žestoku sukobu s Tircima i Sidoncima. Oni zajednički dođoše k njemu i pošto pridobiše kraljevskoga komornika Blasta, zaiskaše mir, jer je njihova zemlja dobivala živež od kraljeve. 044 ACT 012 021 U određeni dan sjede Herod odjeven u kraljevsko ruho na prijestol i stade im govoriti. 044 ACT 012 022 Narod izvikivaše: “Božji glas, a ne ljudski!” 044 ACT 012 023 Umah ga, zbog toga što ne dade slavu Bogu, udari anđeo Gospodnji te on rascrvotočen izdahnu. 044 ACT 012 024 Riječ je pak Božja rasla i širila se. 044 ACT 012 025 Barnaba i Savao, pošto obaviše služenje u Jeruzalemu, vratiše se uzevši sa sobom Ivana zvanog Marko. 044 ACT 013 001 U antiohijskoj je Crkvi bilo proroka i učitelja: Barnaba, Šimun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manahen, suothranjenik Heroda četverovlasnika, i Savao. 044 ACT 013 002 Dok su jednom obavljali službu Božju i postili, reče Duh Sveti: “De mi odlučite Barnabu i Savla za djelo na koje sam ih pozvao.” 044 ACT 013 003 Onda su postili, molili, položili na njih ruke i otpustili ih. 044 ACT 013 004 Poslani od Svetoga Duha siđu u Seleuciju, a odande odjedre na Cipar. 044 ACT 013 005 Kad se nađoše u Salamini, navješćivahu riječ Božju u židovskim sinagogama. Imali su i Ivana za poslužitelja. 044 ACT 013 006 Pošto pak prođoše sav otok do Pafa, nađoše nekog vračara, nazoviproroka, Židova, imenom Barjesu. 044 ACT 013 007 On bijaše uz namjesnika Sergija Pavla, čovjeka razborita. Sergije dozva Barnabu i Savla te zaiska čuti riječ Božju, 044 ACT 013 008 ali im se usprotivi Elim, Vračar - tako mu se ime prevodi - nastojeći odvratiti namjesnika od vjere. 044 ACT 013 009 Savao pak, zvan i Pavao, pun Duha Svetoga, ošinu ga pogledom 044 ACT 013 010 i reče: “Pun svake lukavosti i prevrtljivosti, sine đavolski, neprijatelju svake pravednosti, zar nikako da prestaneš iskrivljavati ravne putove Gospodnje? 044 ACT 013 011 Evo stoga sada ruke Gospodnje na tebi: oslijepljet ćeš i neko vrijeme nećeš gledati sunca!” Odmah pade na nj mrak i tama te on glavinjajući stade tražiti ruke vodilje. 044 ACT 013 012 Videći što se dogodilo, povjerova tada namjesnik, zanesen naukom Gospodnjim. 044 ACT 013 013 Pošto se Pavao i oni oko njega otisnuše od Pafa, stigoše u Pergu pamfilijsku. Ivan ih napusti te se vrati u Jeruzalem. 044 ACT 013 014 Oni pak krenuše iz Perge i stigoše u Antiohiju pizidijsku. U dan subotni ušli su u sinagogu i sjeli. 044 ACT 013 015 Nakon čitanja Zakona i Proroka pošalju nadstojnici sinagoge k njima: “Braćo, rekoše, ima li u vas koja riječ utjehe za narod, govorite!” 044 ACT 013 016 Nato usta Pavao, dadne rukom znak i reče: “Izraelci i vi koji se Boga bojite, čujte! 044 ACT 013 017 Bog naroda ovoga, Izraela, izabra oce naše i uzdiže narod za boravka u zemlji egipatskoj te ga ispruženom rukom izvede iz nje. 044 ACT 013 018 Oko četrdeset ga je godina na rukama nosio u pustinji 044 ACT 013 019 pa pošto zatre sedam naroda u zemlji kanaanskoj, ubaštini ga u zemlji njihovoj 044 ACT 013 020 za kakve četiri stotine i pedeset godina. Nakon toga dade im suce - do Samuela proroka. 044 ACT 013 021 Onda zaiskaše kralja pa im Bog za četrdeset godina dade Šaula, sina Kiševa, iz plemena Benjaminova. 044 ACT 013 022 Pošto svrgnu njega, podiže im za kralja Davida za kojega posvjedoči: Nađoh Davida, sina Jišajeva, čovjeka po svom srcu, koji će ispuniti sve moje želje. 044 ACT 013 023 Iz njegova potomstva izvede Bog po svom obećanju Izraelu Spasitelja, Isusa. 044 ACT 013 024 Pred njegovim je dolaskom Ivan propovijedao krštenje obraćenja svemu narodu izraelskomu. 044 ACT 013 025 A kad je Ivan dovršavao svoju trku, govorio je: 'Nisam ja onaj za koga me vi držite. Nego za mnom evo dolazi onaj komu ja nisam dostojan odriješiti obuće na nogama.'” 044 ACT 013 026 “Braćo, sinovi roda Abrahamova, vi i oni koji se među vama Boga boje, nama je upravljena ova Riječ spasenja. 044 ACT 013 027 Doista, žitelji Jeruzalema i glavari njihovi ne upoznaše njega ni riječi proročkih što se čitaju svake subote pa ih, osudivši ga, ispuniše. 044 ACT 013 028 Premda ne nađoše nikakva razloga smrti, zatražiše od Pilata da ga smakne. 044 ACT 013 029 Pošto pak izvršiše sve što je o njemu napisano, skinuše ga s drveta i položiše u grob. 044 ACT 013 030 Ali Bog ga uskrisi od mrtvih. 044 ACT 013 031 On se mnogo dana ukazivao onima koji s njim bijahu uzašli iz Galileje u Jeruzalem. Oni su sada njegovi svjedoci pred narodom.” 044 ACT 013 032 “I mi vam navješćujemo evanđelje: obećanje dano ocima 044 ACT 013 033 Bog je ispunio djeci, nama, uskrisivši Isusa, kao što je i pisano u Psalmu drugom: Ti si Sin moj, danas te rodih. 044 ACT 013 034 Da ga pak uskrisi od mrtvih te se on više nikad neće vratiti u trulež, rekao je ovime: Dat ću vama svetinje Davidove, pouzdane. 044 ACT 013 035 Zato i na drugome mjestu kaže: Nećeš dati da Svetac tvoj ugleda truleži. 044 ACT 013 036 David doista, pošto u svom naraštaju posluži volji Božjoj, preminu, pridruži se ocima svojim i vidje trulež, 044 ACT 013 037 a Onaj koga Bog uskrisi ne vidje truleži. 044 ACT 013 038 Neka vam dakle braćo, znano bude: po Ovome vam se navješćuje oproštenje grijeha! 044 ACT 013 039 Po Ovome se tko god vjeruje, opravdava od svega od čega se po Mojsijevu zakonu niste mogli opravdati! 044 ACT 013 040 Pazite da se ne zbude što je rečeno u Prorocima: 044 ACT 013 041 Obazrite se, preziratelji, snebijte se i nestanite! Jer djelo činim u dane vaše, djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko ispriča.” 044 ACT 013 042 Na izlasku su ih molili da im iduće subote o tome govore. 044 ACT 013 043 A pošto se skup raspustio, mnogi Židovi i bogobojazne pridošlice pođoše za Pavlom i Barnabom koji su ih nagovarali ustrajati u milosti Božjoj. 044 ACT 013 044 Iduće se subote gotovo sav grad zgrnu čuti riječ Gospodnju. 044 ACT 013 045 Kad su Židovi ugledali mnoštvo, puni zavisti psujući suprotstavljali su se onomu što je Pavao govorio. 044 ACT 013 046 Na to im Pavao i Barnaba smjelo rekoše: “Trebalo je da se najprije vama navijesti riječ Božja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima života vječnoga, obraćamo se evo poganima. (aiōnios g166) 044 ACT 013 047 Jer ovako nam je zapovjedio Gospodin: Postavih te za svjetlost poganima, da budeš na spasenje do nakraj zemlje. 044 ACT 013 048 Pogani koji su slušali radovali su se i slavili riječ Gospodnju te povjerovaše oni koji bijahu određeni za život vječni. (aiōnios g166) 044 ACT 013 049 Riječ se pak Gospodnja pronese po svoj onoj pokrajini. 044 ACT 013 050 Ali Židovi potakoše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske te zametnuše progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbaciše iz svoga kraja. 044 ACT 013 051 Oni pak stresu prašinu s nogu protiv njih pa odu u Ikonij. 044 ACT 013 052 A učenici su se ispunjali radošću i Duhom Svetim. 044 ACT 014 001 U Ikoniju isto tako uđoše u židovsku sinagogu i govorahu tako da povjerova veliko mnoštvo Židova i Grka. 044 ACT 014 002 Ali nepokorni Židovi razdražiše i podjariše pogane protiv braće. 044 ACT 014 003 Oni se ipak zadržaše duže vremena, smjeli u Gospodinu koji je svjedočio za Riječ milosti svoje, davao da se po njihovim rukama događaju znamenja i čudesa. 044 ACT 014 004 Mnoštvo se gradsko podvoji: jedni bijahu za Židove, drugi za apostole. 044 ACT 014 005 Pogani i Židovi sa svojim glavarima navališe da zlostave i kamenuju apostole. 044 ACT 014 006 Kada to opaziše, prebjegoše oni u likaonske gradove Listru i Derbu i okolicu. 044 ACT 014 007 Ondje su navješćivali evanđelje. 044 ACT 014 008 U Listri je sjedio neki čovjek uzetih nogu, hrom od majčine utrobe; nikada nije hodao. 044 ACT 014 009 Čuo je Pavla gdje govori. 044 ACT 014 010 Pavao ga pronikne pogledom, vidje da ima vjeru u spasenje pa mu iza glasa reče: “Uspravi se na noge!” On skoči i prohoda. 044 ACT 014 011 Kad mnoštvo ugleda što učini Pavao, povika likaonski: “Bogovi u ljudskom obličju siđoše k nama!” 044 ACT 014 012 I nazvaše Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom jer je Pavao vodio riječ. 044 ACT 014 013 A svećenik Zeusa Predgradskoga dovede pred vrata bikove i vijence te u zajednici s narodom htjede žrtvovati. 044 ACT 014 014 Kada su to dočuli apostoli Barnaba i Pavao, razdriješe haljine i uletješe u narod vičući: 044 ACT 014 015 “Ljudi, što to radite? I mi smo smrtnici, baš kao i vi! Navješćujemo vam da se od tih ispraznosti obratite k Bogu živomu koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima. 044 ACT 014 016 On je u prošlim naraštajima pustio da svi pogani pođu svojim putovima. 044 ACT 014 017 Ipak ne ostavi sebe neposvjedočena: dobročinstva iskazuje, s neba vam kišu daje i vremena plodonosna, napunja hranom i radošću srca vaša.” 044 ACT 014 018 I tako govoreći, jedva sklonuše mnoštvo da im ne žrtvuje. 044 ACT 014 019 Uto iz Antiohije i Ikonija nadođu neki Židovi, pridobiju svjetinu te kamenuju Pavla i odvuku ga izvan grada misleći da je mrtav. 044 ACT 014 020 Kad ga pak okružiše učenici, usta on i uđe u grad. Sutradan ode s Barnabom u Derbu. 044 ACT 014 021 Pošto navijestiše evanđelje tomu gradu i mnoge učiniše učenicima, vratiše se u Listru, u Ikonij i u Antiohiju. 044 ACT 014 022 Učvršćivali su duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje. 044 ACT 014 023 Postavljali su im po crkvama starješine te ih, nakon molitve i posta, povjeravahu Gospodinu u kojega su povjerovali. 044 ACT 014 024 Pošto su prešli Pizidiju, stigoše u Pamfiliju. 044 ACT 014 025 U Pergi navijestiše Riječ pa siđu u Ataliju. 044 ACT 014 026 Odande pak odjedriše u Antiohiju, odakle ono bijahu povjereni milosti Božjoj za djelo koje izvršiše. 044 ACT 014 027 Kada stigoše, sabraše Crkvu i pripovjediše što sve učini Bog po njima: da i poganima otvori vrata vjere. 044 ACT 014 028 I proveli su nemalo vremena s učenicima. 044 ACT 015 001 Uto neki siđoše iz Judeje i počeše učiti braću: “Ako se ne obrežete po običaju Mojsijevu, ne možete se spasiti.” 044 ACT 015 002 Kad između njih te Pavla i Barnabe nasta prepirka i raspra nemalena, odrediše da Pavao i Barnaba i još neki drugi između njih uzađu u Jeruzalem k apostolima i starješinama poradi tog pitanja. 044 ACT 015 003 Oni su dakle, ispraćeni od Crkve, prolazili kroz Feniciju i Samariju pripovijedajući o obraćenju pogana i donoseći svoj braći veliku radost. 044 ACT 015 004 Kada pak stigoše u Jeruzalem, primi ih Crkva, apostoli i starješine. Ispripovjediše što sve Bog učini po njima. 044 ACT 015 005 Onda ustanu neki od onih što iz farizejske sljedbe bijahu prigrlili vjeru pa reknu: “Treba ih obrezati i zapovjediti im da opslužuju Zakon Mojsijev.” 044 ACT 015 006 Nato se apostoli i starješine sastanu da to razmotre. 044 ACT 015 007 Nakon duge raspre ustade Petar i reče im: “Braćo, vi znate kako me Bog od najprvih dana između vas izabra da iz mojih usta pogani čuju riječ evanđelja i uzvjeruju. 044 ACT 015 008 I Bog, Poznavatelj srdaca, posvjedoči za njih: dade im Duha Svetoga kao i nama. 044 ACT 015 009 Nikakve razlike nije pravio između nas i njih: vjerom očisti njihova srca. 044 ACT 015 010 Što dakle sada iskušavate Boga stavljajući učenicima na vrat jaram kojeg ni oci naši ni mi nismo mogli nositi? 044 ACT 015 011 Vjerujemo, naprotiv: po milosti smo Gospodina Isusa spašeni, baš kao i oni.” 044 ACT 015 012 Nato sve mnoštvo umuknu. Slušali su Barnabu i Pavla koji pripovjedahu kolika je znamenja i čudesa Bog po njima učinio među poganima. 044 ACT 015 013 Kad oni ušutješe, progovori Jakov: “Poslušajte me, braćo! 044 ACT 015 014 Šimun je izložio kako se Bog već na početku pobrinu između pogana uzeti narod imenu svojemu. 044 ACT 015 015 S time su u skladu riječi Proroka. Ovako je doista pisano: 044 ACT 015 016 Nakon toga vratit ću se i opet podići pali šator Davidov, iz ruševina ga podići, opet ga sazidati 044 ACT 015 017 da preostali ljudi potraže Gospodina i svi pogani na koje je zazvano ime moje, govori Gospodin, koji to 044 ACT 015 018 obznanjuje odvijeka. (aiōn g165) 044 ACT 015 019 Zato smatram da ne valja dodijavati onima koji se s poganstva obraćaju k Bogu, 044 ACT 015 020 nego im poručiti da se uzdržavaju od mesa okaljana idolima, od bludništva, od udavljenoga i od krvi. 044 ACT 015 021 Ta Mojsije od pradavnih naraštaja ima po gradovima propovjednike koji ga u sinagogama svake subote čitaju.” 044 ACT 015 022 Tad apostoli i starješine zajedno sa svom Crkvom zaključe izabrati neke muževe između sebe i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i Barnabom. Bijahu to Juda zvani Barsaba, i Sila, muževi vodeći među braćom. 044 ACT 015 023 Po njima pošalju ovo pismo: “Apostoli i starješine, braća, braći iz poganstva po Antiohiji, Siriji i Ciliciji - pozdrav!” 044 ACT 015 024 “Budući da smo čuli kako vas neki od naših, ali bez našega naloga, nekakvim izjavama smetoše i duše vam uznemiriše, 044 ACT 015 025 zaključismo jednodušno izabrati neke muževe i poslati ih k vama zajedno s našim ljubljenim Barnabom i Pavlom, 044 ACT 015 026 ljudima koji su svoje živote izložili za ime Gospodina našega Isusa Krista. 044 ACT 015 027 Šaljemo vam dakle Judu i Silu. Oni će vam i usmeno priopćiti to isto. 044 ACT 015 028 Zaključismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga što je potrebno: 044 ACT 015 029 uzdržavati se od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva. Budete li se toga držali, dobro ćete učiniti. Živjeli!” 044 ACT 015 030 Oni su se dakle oprostili i sišli u Antiohiju; sabrali su mnoštvo i predali pismo. 044 ACT 015 031 Kad ga pročitaše, svi se obradovaše zbog ohrabrenja. 044 ACT 015 032 Juda i Sila, i sami proroci, mnogim riječima ohrabriše i utvrdiše braću. 044 ACT 015 033 Neko se vrijeme zadrže pa se onda s mirom od braće vrate onima koji ih poslaše. 044 ACT 015 035 A Pavao i Barnaba ostadoše u Antiohiji naučavajući i navješćujući zajedno s mnogima drugima riječ Gospodnju. 044 ACT 015 036 Nakon nekog vremena reče Pavao Barnabi: “Vratimo se i pohodimo braću po svim gradovima u kojima smo navješćivali riječ Gospodnju, da vidimo kako su!” 044 ACT 015 037 Barnaba je htio povesti i Ivana zvanog Marko. 044 ACT 015 038 Pavao pak nije smatrao uputnim sa sobom voditi onoga koji se u Pamfiliji odvojio od njih te nije s njima pošao na djelo. 044 ACT 015 039 Spopade ih takva ogorčenost da se raziđoše: Barnaba povede Marka i otplovi na Cipar, 044 ACT 015 040 a Pavao sebi izabra Silu pa od braće povjeren milosti Gospodnjoj 044 ACT 015 041 proputova Siriju i Ciliciju, utvrđujući Crkve. 044 ACT 016 001 Stiže tako u Derbu i Listru. Ondje, gle, bijaše učenik neki imenom Timotej, sin neke pokrštene Židovke i oca Grka. 044 ACT 016 002 Uživao je dobar glas među braćom u Listri i Ikoniju. 044 ACT 016 003 Pavao htjede da on pođe s njime pa ga uze i obreza zbog Židova koji bijahu u onim mjestima. Jer svi su znali da mu je otac Grk. 044 ACT 016 004 I kako su prolazili gradovima, predavali su im za opsluživanje odredbe koje su apostoli i starješine utvrdili u Jeruzalemu. 044 ACT 016 005 Tako se Crkve učvršćivahu u vjeri i broj im se danomice povećavao. 044 ACT 016 006 Prođoše Frigiju i galacijski kraj jer ih je Duh Sveti spriječio propovijedati riječ u Aziji. 044 ACT 016 007 Kad su došli do Mizije, htjedoše u Bitiniju, ali im ne dopusti Duh Isusov. 044 ACT 016 008 Onda prođoše Miziju i siđoše u Troadu. 044 ACT 016 009 Noću je Pavao imao viđenje: Makedonac neki stajaše i zaklinjaše ga: “Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam!” 044 ACT 016 010 Nakon viđenja nastojasmo odmah otputovati u Makedoniju, uvjereni da nas Bog zove navješćivati im evanđelje. 044 ACT 016 011 Otplovismo iz Troade i zaputismo se ravno u Samotraku pa sutradan u Neapol, 044 ACT 016 012 a odande u naseobinu Filipe - grad prvog dijela Makedonije. U tom se gradu zadržasmo nekoliko dana. 044 ACT 016 013 U dan subotni iziđosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da će biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim ženama. 044 ACT 016 014 Slušala je tako i neka bogobojazna žena imenom Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce, te ona prihvati što je Pavao govorio. 044 ACT 016 015 Pošto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: “Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i ostanite u njemu.” I prisili nas. 044 ACT 016 016 Jednom nas na putu u bogomolju sretne neka ropkinja koja je imala duha vračarskoga i gatajući donosila veliku dobit svojim gospodarima. 044 ACT 016 017 Pošla je za Pavlom i za nama te vikala: “Ovi su ljudi sluge Boga Svevišnjega; navješćuju vam put spasenja.” 044 ACT 016 018 To je činila mnogo dana. Pavlu to napokon dodija pa se okrenu i reče duhu: “Zapovijedam ti u ime Isusa Krista: iziđi iz nje!” I iziđe toga časa. 044 ACT 016 019 Kad njezini gospodari vidješe da im nesta nade u dobit, pograbiše Pavla i Silu te ih odvukoše na trg pred glavare. 044 ACT 016 020 Privedoše ih pretorima i rekoše: “Ovi ljudi uznemiruju naš grad. Židovi su 044 ACT 016 021 te šire običaje kojih mi Rimljani ne smijemo ni prihvatiti ni držati.” 044 ACT 016 022 Nato svjetina nahrupi na njih, a pretori trgoše s njih odijelo i zapovjediše da se išibaju. 044 ACT 016 023 Pošto ih izudaraše, bace ih u tamnicu i zapovjede tamničaru da ih pomno čuva. 044 ACT 016 024 Primivši takvu zapovijed, uze ih on i baci u nutarnju tamnicu, a noge im stavi u klade. 044 ACT 016 025 Oko ponoći su Pavao i Sila molili pjevajući hvalu Bogu, a uznici ih slušali. 044 ACT 016 026 Odjednom nasta potres velik te se poljuljaše temelji zatvora, umah se otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi. 044 ACT 016 027 Tamničar se prenu oda sna pa kad ugleda tamnička vrata otvorena, trgnu mač i samo što se ne ubi misleći da su uznici pobjegli. 044 ACT 016 028 Ali Pavao povika iza glasa: “Ne čini sebi nikakva zla! Svi smo ovdje!” 044 ACT 016 029 Onaj nato zaiska svjetlo, uleti i dršćući baci se pred Pavla i Silu; 044 ACT 016 030 izvede ih i upita: “Gospodo, što mi je činiti da se spasim?” 044 ACT 016 031 Oni će mu: “Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se - ti i dom tvoj!” 044 ACT 016 032 Onda navijestiše riječ Gospodnju njemu i svima u domu njegovu. 044 ACT 016 033 Te iste noćne ure uze ih, opra im rane pa se odmah krsti - on i svi njegovi. 044 ACT 016 034 Onda ih uvede u dom, prostre stol te se zajedno sa svim domom obradova što je povjerovao Bogu. 044 ACT 016 035 Kad se razdani, poslaše pretori liktore s porukom: “Pusti te ljude!” 044 ACT 016 036 Tamničar to priopći Pavlu: “Pretori, reče, poručiše da vas pustim. Iziđite dakle sad i pođite u miru!” 044 ACT 016 037 Nato im Pavao odvrati: “Javno su nas neosuđene išibali, nas rimske građane, i bacili u tamnicu. A sada da nas potajno izbace? Nipošto, nego neka oni sami dođu i izvedu nas!” 044 ACT 016 038 Liktori to jave pretorima. Oni su se uplašili kada doznaše da su Rimljani. 044 ACT 016 039 Zato dođu da ih nagovore pa ih izvedu i zamole da odu iz grada. 044 ACT 016 040 Izišavši iz tamnice, oni pođu k Lidiji, pogledaju i obodre braću pa odu. 044 ACT 017 001 Prošavši kroz Amfipol i Apoloniju, stigoše u Solun, gdje bijaše židovska sinagoga. 044 ACT 017 002 Po običaju uđe Pavao onamo. Tri je subote s njima raspravljao na temelju Pisama. 044 ACT 017 003 Tumačio je i izlagao: “Trebalo je da Krist trpi i uskrsne od mrtvih. Taj Krist jest Isus koga vam ja navješćujem.” 044 ACT 017 004 Neki se od njih uvjeriše pa se pridružiše Pavlu i Sili; tako i veliko mnoštvo bogobojaznih Grka i nemalo uglednih žena. 044 ACT 017 005 Židove nato spopade zavist pa pridobiše neke opake uličnjake, potakoše ih i pobuniše grad te nahrupiše u kuću Jasonovu tražeći da se Pavao i Sila izvedu pred narod. 044 ACT 017 006 Kako ih ne nađoše, odvukoše Jasona i neke od braće pred gradske glavare vičući: “Evo i ovdje onih koji pobuniše sav svijet. 044 ACT 017 007 Jason ih je ugostio. Svi oni rade protiv carskih odredaba: tvrde da postoji drugi kralj - Isus.” 044 ACT 017 008 Time uzbuniše svjetinu i glavare koji su to čuli 044 ACT 017 009 te oni od Jasona i ostalih uzeše jamčevinu pa ih pustiše. 044 ACT 017 010 Braća su pak brže-bolje noću odaslala Pavla i Silu u Bereju. Kad su stigli, odoše u židovsku sinagogu. 044 ACT 017 011 Ovi su Židovi bili plemenitiji od solunskih: primili su Riječ sa svom spremnošću i danomice istraživali Pisma, da li je to tako. 044 ACT 017 012 Mnogi od njih stoga povjerovaše, a tako i nemalo uglednih grčkih žena i muževa. 044 ACT 017 013 Ali kad su solunski Židovi doznali da Pavao i u Bereji navješćuje riječ Božju, odoše te i ondje podjariše i uzbuniše svjetinu. 044 ACT 017 014 Braća tada brže-bolje uputiše Pavla k moru. Sila pak i Timotej ostadoše ondje. 044 ACT 017 015 Pratioci dovedoše Pavla do Atene pa se vratiše noseći Sili i Timoteju zapovijed da što prije dođu k njemu. 044 ACT 017 016 Dok ih je u Ateni iščekivao, ogorči se Pavao u duši promatrajući kako je grad pokumiren. 044 ACT 017 017 Međutim raspravljaše u sinagogi sa Židovima i bogobojaznima, a na trgu svaki dan s onima koji bi se ondje zatekli. 044 ACT 017 018 Dobacivahu mu i neki od epikurejskih i stoičkih filozofa. Jedni su govorili: “Što bi htjela reći ta čavka?” Drugi pak: “Navješćuje, čini se, neke tuđe bogove.” Jer navješćivaše Isusa i uskrsnuće. 044 ACT 017 019 Onda su ga uzeli i odveli na Areopag i upitali: “Bismo li mogli znati kakav to nov nauk naučavaš? 044 ACT 017 020 Čudnovatim nam nekim tvrdnjama uši puniš. Željeli bismo stoga znati što bi to imalo biti.” 044 ACT 017 021 Nijedan Atenjanin ni doseljeni stranac ni na što drugo ne trati vrijeme nego na pripovijedanje i slušanje novosti. 044 ACT 017 022 Tada Pavao stade posred Areopaga i reče: “Atenjani! U svemu ste, vidim, nekako veoma bogoljubni. 044 ACT 017 023 Doista, prolazeći i promatrajući vaše svetinje nađoh i žrtvenik s natpisom: Nepoznatom Bogu. Što dakle ne poznajete, a štujete, to vam ja navješćujem.” 044 ACT 017 024 “Bog koji stvori svijet i sve na njemu, on, neba i zemlje Gospodar, ne prebiva u rukotvorenim hramovima; 044 ACT 017 025 i ne poslužuju ga ljudske ruke, kao da bi što trebao, on koji svima daje život, dah i - sve. 044 ACT 017 026 Od jednoga sazda cijeli ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje; ustanovi određena vremena i međe prebivanja njihova 044 ACT 017 027 da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli. Ta nije daleko ni od koga od nas. 044 ACT 017 028 U njemu doista živimo, mičemo se i jesmo, kao što i neki od vaših pjesnika rekoše: “Njegov smo čak i rod!” 044 ACT 017 029 “Ako smo dakle rod Božji, ne smijemo smatrati da je božanstvo slično zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umijećem i maštom ljudskom.” 044 ACT 017 030 “I ne obazirući se na vremena neznanja, nutka sada Bog ljude da se svi i posvuda obrate 044 ACT 017 031 jer ustanovi Dan u koji će suditi svijetu po pravdi, po Čovjeku kojega odredi, pred svima ovjerovi uskrisivši ga od mrtvih.” 044 ACT 017 032 Kad čuše “uskrsnuće od mrtvih”, jedni se stadoše rugati, a drugi rekoše: “Još ćemo te o tom slušati!” 044 ACT 017 033 Tako se Pavao povuče od njih. 044 ACT 017 034 Neki ipak prionuše uza nj i povjerovaše; među njima i Dionizije Areopagit, neka žena imenom Damara i drugi s njima. 044 ACT 018 001 Nakon toga napusti Pavao Atenu i ode u Korint. 044 ACT 018 002 Ondje nađe nekog Židova imenom Akvilu, rodom iz Ponta, koji netom bijaše došao iz Italije sa svojom ženom Priscilom jer je Klaudije naredio da svi Židovi napuste Rim. Pohodio ih je 044 ACT 018 003 i, kako bijahu istog zanimanja, ostao kod njih i radio. Po zanimanju bijahu šatorari. 044 ACT 018 004 Svake je pak subote raspravljao u sinagogi i uvjeravao Židove i Grke. 044 ACT 018 005 Kad iz Makedonije pristigoše Sila i Timotej, Pavao se potpuno posveti Riječi svjedočeći Židovima da Isus jest Krist. 044 ACT 018 006 Kako se pak oni stadoše protiviti i huliti, otrese on haljine i reče im: “Krv vaša na glave vaše! Ja sam nedužan. Od sada idem k poganima.” 044 ACT 018 007 I ode odande te prijeđe u kuću nekoga bogobojazna čovjeka, imenom Ticija Justa, čija kuća bijaše tik do sinagoge. 044 ACT 018 008 A nadstojnik sinagoge Krisp povjerova Gospodinu zajedno sa svim svojim domom. I mnogi od Korinćana koji su to slušali povjerovaše i pokrstiše se. 044 ACT 018 009 Jedne noći reče Gospodin Pavlu u viđenju: “Ne boj se, nego govori i ne daj se ušutkati! 044 ACT 018 010 Ta ja sam s tobom i nitko se neće usuditi da ti naudi. Jer mnogo je naroda mojega u ovome gradu.” 044 ACT 018 011 Tako se zadrža godinu i šest mjeseci naučavajući među njima riječ Božju. 044 ACT 018 012 Ali dok je Galion bio prokonzul Ahaje, navališe Židovi jednodušno na Pavla, dovukoše ga u sudnicu 044 ACT 018 013 i rekoše: “Ovaj potiče ljude da protiv zakona štuju Boga.” 044 ACT 018 014 Pavao samo što nije zaustio kadli Galion reče Židovima: “Da je posrijedi zločin kakav ili nedjelo opako, saslušao bih vas, Židovi, kako je pravo; 044 ACT 018 015 je li pak raspra o riječi i imenima i o nekom vašem zakonu, proviđajte sami; u tome ja ne želim biti sudac.” 044 ACT 018 016 I otpremi ih iz sudnice. 044 ACT 018 017 A oni svi pograbiše nadstojnika sinagoge Sostena i stadoše ga šibati pred sudnicom. Galion nije za to ništa mario. 044 ACT 018 018 Pavao osta još podosta vremena, a onda se oprosti s braćom pa pošto se u Kenhreji ošiša jer imaše zavjet, zaplovi prema Siriji, a s njime i Priscila i Akvila. 044 ACT 018 019 Stigoše u Efez. Tu ih ostavi, a on uđe u sinagogu i stade raspravljati sa Židovima. 044 ACT 018 020 Oni ga zamole da ostanu duže vremena, ali on ne pristade, 044 ACT 018 021 nego se oprosti: “Još ću se, reče, vratiti k vama, bude li Božja volja.” I otplovi iz Efeza. 044 ACT 018 022 Kad stiže u Cezareju, uziđe pozdraviti Crkvu pa onda siđe u Antiohiju. 044 ACT 018 023 Neko se vrijeme zadrža pa onda ode i zareda galacijskim područjem i Frigijom utvrđujući sve učenike. 044 ACT 018 024 Uto neki Židov imenom Apolon, rodom Aleksandrijac, čovjek rječit i upućen u Pisma, stiže u Efez. 044 ACT 018 025 On bijaše upućen u Put Gospodnji pa je vatrene duše govorio i naučavao pomno o Isusu, premda je znao samo za Ivanovo krštenje. 044 ACT 018 026 Poče on tako smjelo govoriti u sinagogi. Čuše ga Priscila i Akvila, uzeše ga k sebi i pomnije mu izložiše Put Božji. 044 ACT 018 027 A kad je nakanio otići u Ahaju, ohrabriše ga braća i napisaše učenicima da ga prime. Kad je stigao onamo, uvelike je koristio vjernicima po milosti 044 ACT 018 028 jer je snažno pobijao Židove javno pokazujući iz Pisama da Isus jest Krist. 044 ACT 019 001 Dok je Apolon bio u Korintu, Pavao, pošto prođe gornje krajeve, dođe u Efez, nađe neke učenike 044 ACT 019 002 pa ih upita: “Jeste li primili Duha Svetoga kad ste povjerovali?” Oni će mu: “Ta ni čuli nismo da ima Duh Sveti.” 044 ACT 019 003 Nato će on: “Kako ste onda kršteni?” “Krštenjem Ivanovim”, odvrate oni. 044 ACT 019 004 Nato će Pavao: “Ivan je krstio krštenjem obraćenja govoreći narodu da vjeruje u Onoga koji za njim dolazi, to jest u Isusa.” 044 ACT 019 005 Čuvši to, krste se u ime Gospodina Isusa, 044 ACT 019 006 pa kad Pavao položi na njih ruke, dođe Duh Sveti na njih te stanu govoriti drugim jezicima i prorokovati. 044 ACT 019 007 Bijaše u svemu dvanaestak muževa. 044 ACT 019 008 Onda Pavao uđe u sinagogu te je tri mjeseca hrabro raspravljao i uvjeravao o kraljevstvu Božjem. 044 ACT 019 009 Ali kako neki, okorjeli i nepokorni, ocrnjivahu ovaj Put pred mnoštvom, odstupi od njih, odvoji učenike i danomice raspravljaše u školi nekog Tirana. 044 ACT 019 010 Trajalo je to dvije godine, tako da su svi azijski žitelji, Židovi i Grci, čuli riječ Božju. 044 ACT 019 011 Bog je pak činio čudesa nesvakidašnja po rukama Pavlovima 044 ACT 019 012 tako da bi na bolesnike stavljali rupce ili rublje s Pavlova tijela pa bi s njih nestajalo bolesti i zli duhovi iz njih izlazili. 044 ACT 019 013 Zato i neki Židovi zaklinjaoci-potukači pokušaše zazvati ime Gospodina Isusa nad one koji imahu zle duhove. Govorili su: “Zaklinjem vas Isusom koga Pavao propovijeda.” 044 ACT 019 014 To činjaše sedam sinova nekog Skeve, židovskoga velikog svećenika. 044 ACT 019 015 Zli im duh odvrati: “Isusa poznajem i Pavla znam, ali tko ste vi?” 044 ACT 019 016 I čovjek u kome bijaše zli duh, nasrnu na njih i nadjača ih te oni goli i izranjeni pobjegoše iz one kuće. 044 ACT 019 017 Doznaše to svi žitelji efeški, Židovi i Grci, pa ih sve obuze strah te se stade veličati ime Gospodina Isusa. 044 ACT 019 018 Mnogi pak od onih koji su povjerovali dolazili su ispovijedati i očitovati svoja djela. 044 ACT 019 019 I podosta onih koji su se bavili praznovjerjem donosili su knjige i spaljivali ih pred svima. Procijeniše ih te nađoše da vrijede pedeset tisuća srebrnjaka. 044 ACT 019 020 TAko se snagom Gospodnjom Riječ širila i jačala. 044 ACT 019 021 Pošto se to ispuni, naumi Pavao preko Makedonije i Ahaje otići u Jeruzalem te reče: “Pošto budem ondje, trebat će da i Rim vidim.” 044 ACT 019 022 Onda posla u Makedoniju dvojicu svojih poslužitelja, Timoteja i Erasta, a on provede još neko vrijeme u Aziji. 044 ACT 019 023 Nekako u ono doba nasta nemalena pobuna protiv ovog Puta. 044 ACT 019 024 Neki srebrar, imenom Demetrije, izrađivao je srebrne hramiće Artemidine i namicao obrtnicima nemalu dobit. 044 ACT 019 025 Skupi on njih i sve koji su se bavili takvim poslom te im reče: “Ljudi, vi znate, u ovom je umijeću naše blagostanje. 044 ACT 019 026 A vidite i čujete da je taj Pavao ne samo u Efezu nego gotovo i u svoj Aziji uvjerio i preokrenuo poveliko mnoštvo govoreći da nema bogova rukama izdjeljanih. 044 ACT 019 027 Tako prijeti opasnost ne samo da na zao glas dođe naše zanimanje, nego i to da se ništa neće držati do hrama velike božice Artemide te će nestati veličanstva one koju štuje sva Azija i sav svijet.” 044 ACT 019 028 Čuvši to, razgnjeve se pa poviču: “Velika je Artemida efeška!” 044 ACT 019 029 Sav se grad uskomeša; jednodušno nahrupe u kazalište vukući sa sobom Makedonce Gaja i Aristarha, suputnike Pavlove. 044 ACT 019 030 Kad je Pavao htio među narod, ne dopustiše mu učenici. 044 ACT 019 031 Čak i neki azijarsi, njegovi prijatelji, poslaše k njemu i zamoliše da ne dolazi u kazalište. 044 ACT 019 032 Jedni su izvikivali jedno, drugi drugo jer je skup bio uskomešan te mnogi nisu ni znali zašto su se strčali. 044 ACT 019 033 Neki iz svjetine uputiše nekog Aleksandra jer su ga Židovi gurali naprijed. Aleksandar pak mahnu rukom i htjede se obraniti pred narodom. 044 ACT 019 034 Ali kada doznaše da je Židov, udarahu gotovo dva sata svi u jedan glas: “Velika je Artemida efeška!” 044 ACT 019 035 Onda tajnik umiri svjetinu pa reče: “Efežani! Tko to od ljudi ne zna da je grad Efez čuvar hrama velike Artemide i kipa s neba palog? 044 ACT 019 036 Budući dakle da je to neporecivo, valja da budete mirni te ništa brzopleto ne činite. 044 ACT 019 037 Doveli ste ove ljude, a nisu ni svetokradice ni hulitelji naše božice. 044 ACT 019 038 Ako pak Demetrije i njegovi obrtnici imaju protiv koga kakvu tužbu, sudovi se sastaju, a tu su i prokonzuli. Neka se tuže! 044 ACT 019 039 Ištete li pak što drugo, u zakonitu će se skupu riješiti. 044 ACT 019 040 Ta izlažemo se opasnosti da za ovo današnje budemo optuženi s pobune jer nema nikakva razloga kojim bismo mogli opravdati ovu strku.” 044 ACT 019 041 To rekavši, raspusti skup. 044 ACT 020 001 Kad se sleže metež, posla Pavao po učenike, ohrabri ih, pozdravi i otputova u Makedoniju. 044 ACT 020 002 Prešavši one krajeve, hrabreći braću besjedom mnogom, dođe u Grčku 044 ACT 020 003 i provede ondje tri mjeseca. Upravo kad je htio otploviti u Siriju, postaviše mu Židovi zasjedu pa odluči vratiti se preko Makedonije. 044 ACT 020 004 Pratili su ga: Sopater Pirov, Berejac, Solunjani Aristarh i Sekund, Gaj Derbanin, Timotej i Azijci Tihik i Trofim. 044 ACT 020 005 Oni odoše prije te nas dočekaše u Troadi. 044 ACT 020 006 Mi pak nakon dana Beskvasnih kruhova otplovismo iz Filipa i nakon pet dana dođosmo k njima u Troadu gdje proboravismo sedam dana. 044 ACT 020 007 U prvi dan tjedna, kad se sabrasmo lomiti kruh, Pavao im govoraše i kako je sutradan kanio otputovati, probesjedi sve do ponoći. 044 ACT 020 008 U gornjoj sobi gdje smo se sabrali bijaše dosta svjetiljaka. 044 ACT 020 009 Na prozoru je sjedio neki mladić imenom Eutih. Kako je Pavao dulje govorio, utone on u dubok san. Svladan snom, pade s trećeg kata dolje. Digoše ga mrtva. 044 ACT 020 010 Pavao siđe, nadnese se nad dječaka, obujmi ga i reče: “Ne uznemirujte se! Duša je još u njemu!” 044 ACT 020 011 Zatim se pope pa pošto razlomi kruh i blagova, dugo je još zborio, sve do zore. Tad otputova. 044 ACT 020 012 Mladića odvedoše živa, neizmjerno utješeni. 044 ACT 020 013 Mi pak pođosmo naprijed lađom: otplovismo u As. Odande smo imali povesti Pavla - tako je odredio kad se spremao poći pješice. 044 ACT 020 014 Kad nam se u Asu pridruži, uzesmo ga i stigosmo u Mitilenu. 044 ACT 020 015 Odande odjedrismo sutradan i stigosmo nadomak Hija, prekosutra krenusmo u Sam, a idućeg dana stigosmo u Milet. 044 ACT 020 016 Jer Pavao je odlučio mimoići Efez da se ne bi zadržao u Aziji: žurio se da, uzmogne li, na dan Pedesetnice bude u Jeruzalemu. 044 ACT 020 017 Ipak iz Mileta posla u Efez po starješine Crkve. 044 ACT 020 018 Kad stigoše, reče im: “Vi znate kako sam se sve vrijeme, od prvog dana kada stupih u Aziju, ponašao među vama: 044 ACT 020 019 služio sam Gospodinu sa svom poniznošću u suzama i kušnjama koje me zadesiše zbog zasjeda židovskih; 044 ACT 020 020 ništa korisno nisam propustio navijestiti vam i naučiti vas - javno i po kućama; 044 ACT 020 021 upozoravao sam Židove i Grke da se obrate k Bogu i da vjeruju u Gospodina našega Isusa.” 044 ACT 020 022 “A sad, evo, okovan Duhom idem u Jeruzalem. Što će me u njemu zadesiti, ne znam, 044 ACT 020 023 osim što mi Duh Sveti u svakom gradu jamči da me čekaju okovi i nevolje. 044 ACT 020 024 Ali ni najmanje mi nije do života, samo da dovršim trku svoju i službu koju primih od Gospodina Isusa: svjedočiti za evanđelje milosti Božje.” 044 ACT 020 025 “I sad, evo, znam: nećete više vidjeti lica moga, svi vi posred kojih prođoh propovijedajući Kraljevstvo. 044 ACT 020 026 Zato vam u ovaj dan današnji jamčim: čist sam od krvi sviju 044 ACT 020 027 jer nisam propustio navijestiti vam ništa od svega nauma Božjega.” 044 ACT 020 028 “Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima, da pasete Crkvu Božju koju steče krvlju svojom.” 044 ACT 020 029 “Ja znam da će nakon mog odlaska među vas uljesti vuci okrutni koji ne štede stada, 044 ACT 020 030 a između vas će samih ustati ljudi koji će iskrivljavati nauk da bi odvukli učenike za sobom. 044 ACT 020 031 Zato bdijte imajući na pameti da sam tri godine bez prestanka noću i danju suze lijevajući urazumljivao svakoga od vas.” 044 ACT 020 032 “I sada vas povjeravam Bogu i Riječi milosti njegove koja je kadra izgraditi vas i dati vam baštinu među svima posvećenima.” 044 ACT 020 033 “Ni za čijim srebrom, zlatom ili ruhom nisam hlepio. 044 ACT 020 034 Sami znate: za potrebe moje i onih koji su sa mnom zasluživale su ove ruke. 044 ACT 020 035 U svemu vam pokazah: tako se trudeći treba se zauzimati za nemoćne i na pameti imati riječi Gospodina Isusa jer on reče: 'Blaženije je davati nego primati.'” 044 ACT 020 036 Kada to doreče, klekne te se zajedno sa svima njima pomoli. 044 ACT 020 037 Tad svi briznuše u velik plač, obisnuše Pavlu oko vrata i stadoše ga cjelivati, 044 ACT 020 038 ražalošćeni nadasve riječju koju im reče: da više neće vidjeti lica njegova. Zatim ga ispratiše na lađu. 044 ACT 021 001 Pošto se otrgosmo od njih, zaplovismo. Jedreći ravno, stigosmo na Kos, a sutradan na Rod pa odande u Pataru. 044 ACT 021 002 Kad nađosmo lađu za Feniciju, popesmo se i otplovismo. 044 ACT 021 003 Kad bijasmo napomol Cipru, ostavismo ga slijeva jedreći prema Siriji. Pristadosmo u Tiru jer je ondje lađa imala iskrcati tovar. 044 ACT 021 004 Pronađosmo učenike i ostadosmo ondje sedam dana. Oni po Duhu nagovarahu Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem. 044 ACT 021 005 Ali kad nam istekoše dani, ipak otputovasmo. Ispratiše nas svi, sa ženama i djecom, do izvan grada. Na žalu klekosmo i pomolismo se. 044 ACT 021 006 Pozdravismo se, popesmo se na lađu, a oni se vratiše kući. 044 ACT 021 007 Tako dovršismo plovidbu. Iz Tira stigosmo u Ptolemaidu. Pozdravili smo braću i ostali jedan dan u njih. 044 ACT 021 008 Sutradan otputovasmo i stigosmo u Cezareju. Uđosmo u kuću Filipa evanđelista, jednog od sedmorice, i ostadosmo kod njega. 044 ACT 021 009 On je imao četiri kćeri djevice koje su prorokovale. 044 ACT 021 010 Kako smo se zadržali mnogo dana, siđe iz Judeje neki prorok imenom Agab, 044 ACT 021 011 dođe k nama, uze Pavlov pojas, sveza sebi noge i ruke te reče: “Ovo govori Duh Sveti: Čovjeka čiji je ovo pojas ovako će svezati Židovi u Jeruzalemu i predati u ruke pogana.” 044 ACT 021 012 Kada smo to čuli, stadosmo mi i mještani zaklinjati Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem. 044 ACT 021 013 Nato on odvrati: “Što plačete i parate mi srce? Ta spreman sam ne samo biti svezan nego i umrijeti u Jeruzalemu za ime Gospodina Isusa.” 044 ACT 021 014 A kako se nije dao nagovoriti, ušutjesmo rekavši: “Gospodnja budi volja!” 044 ACT 021 015 Nakon tih dana spremismo se i uzađosmo u Jeruzalem. 044 ACT 021 016 S nama pođoše i učenici iz Cezareje pa nas odvedoše k nekomu Mnasonu Cipraninu, starom učeniku, da u njega odsjednemo. 044 ACT 021 017 Kad stigosmo u Jeruzalem, primiše nas braća radosno. 044 ACT 021 018 Sutradan ode Pavao zajedno s nama k Jakovu. Nađoše se ondje i sve starješine. 044 ACT 021 019 Pošto ih pozdravi, stade im potanko izlagati što učini Bog među poganima po njegovoj službi. 044 ACT 021 020 Pošto su ga oni poslušali, dadoše slavu Bogu pa mu rekoše: “Vidiš, brate: deseci su tisuća Židova povjerovali i svi su revnitelji Zakona. 044 ACT 021 021 A o tebi im je dojavljeno da sve Židove koji su među poganima upućuješ na otpad od Mojsija učeći ih da ne obrezuju djece i ne žive po običajima. 044 ACT 021 022 Što dakle? Čut će svakako da si došao. 044 ACT 021 023 Učini stoga što ti kažemo. U nas su četiri čovjeka koji imaju zavjet. 044 ACT 021 024 Njih uzmi, s njima se zajedno posveti, plati za njih da se ošišaju pa će svi spoznati da nema ništa od onoga što im je o tebi dojavljeno, nego da si i ti na pravu putu i da opslužuješ Zakon. 044 ACT 021 025 A što se tiče pogana koji povjerovaše - poslali smo što odlučismo: da se klone mesa žrtvovana idolima, krvi, udavljenoga i bludništva.” 044 ACT 021 026 Nato Pavao uze one ljude, sutradan se s njima zajedno posveti, uđe u Hram, oglasi svršetak dana posvećenja nakon kojih će se za svakoga od njih prinijeti prinos. 044 ACT 021 027 Kad se upravo navršavalo tih sedam dana, neki ga Židovi iz Azije opaze u Hramu, uzbune sav narod pa podignu na nj ruke 044 ACT 021 028 vičući: “Izraelci, u pomoć! Evo čovjeka koji sve posvuda poučava protiv naroda, Zakona i ovoga mjesta pa je još i Grke uveo u Hram i oskvrnuo ovo sveto mjesto.” 044 ACT 021 029 Jer prije su s njime u Gradu vidjeli Trofima Efežanina i mislili da je Pavao njega uveo u Hram. 044 ACT 021 030 Sav se grad uskomeša, nasta strka naroda. Pograbe Pavla i odvuku ga izvan Hrama pa odmah pozatvaraju vrata. 044 ACT 021 031 Dok su mu o glavi radili, dođe do tisućnika čete glas da je sav Jeruzalem uzavreo. 044 ACT 021 032 On odmah uze vojnike i satnike pa otrča dolje k njima. Oni pak kako ugledaše tisućnika i vojnike, prestadoše udarati Pavla. 044 ACT 021 033 Onda se tisućnik približi, uhvati ga, zapovjedi da ga okuju dvojim verigama pa stade ispitivati tko je i što je učinio. 044 ACT 021 034 Iz svjetine su jedni izvikivali ovo, drugi ono. Kako zbog graje nije mogao saznati ništa pouzdano, zapovjedi da se odvede u vojarnu. 044 ACT 021 035 Kad se Pavao pojavi na stubama, morali su ga vojnici nositi zbog silovitosti svjetine. 044 ACT 021 036 Jer mnoštvo je naroda išlo za njima i vikalo: “Smakni ga!” 044 ACT 021 037 Upravo na ulazu u vojarnu reče Pavao tisućniku: “Smijem li nešto reći?” On ga upita: “Zar znaš grčki? 044 ACT 021 038 Ti dakle nisi onaj Egipćanin koji je prije nekoliko dana pobunio i u pustinju odveo one četiri tisuće bodežara?” 044 ACT 021 039 Pavao odvrati: “Ja sam Židov iz Tarza cilicijskoga, građanin grada znamenitoga. Molim te, dopusti mi progovoriti narodu.” 044 ACT 021 040 Kad mu on dopusti, Pavao stojeći na stubama mahnu rukom narodu pa kad nasta velika tišina, prozbori hebrejskim jezikom: 044 ACT 022 001 “Braćo i oci, poslušajte što ću vam sad u svoju obranu reći.” 044 ACT 022 002 Kad čuše da im govori hebrejskim jezikom, još većma utihnuše. On nastavi: 044 ACT 022 003 “Ja sam Židov, rođen u Tarzu cilicijskom, ali odrastao u ovom gradu, do nogu Gamalielovih odgojen točno po otačkom Zakonu; bijah revnitelj Božji kao što ste svi vi još danas. 044 ACT 022 004 Ovaj sam Put na smrt progonio, u okove bacao i predavao u tamnice muževe i žene, 044 ACT 022 005 kako mi to može posvjedočiti i veliki svećenik i sve starješinstvo. Od njih sam i pisma dobio za braću u Damasku pa se zaputio da i one ondje okovane dovedem u Jeruzalem da se kazne.” 044 ACT 022 006 “Dok sam tako putovao i približavao se Damasku, s neba me oko podneva iznenada obasja svjetlost velika. 044 ACT 022 007 Sruših se na tlo i začuh glas što mi govoraše: 'Savle, Savle, zašto me progoniš?' 044 ACT 022 008 Ja odgovorih: 'Tko si, Gospodine?' Reče mi: 'Ja sam Isus Nazarećanin koga ti progoniš.' 044 ACT 022 009 Oni koji bijahu sa mnom svjetlost doduše primijetiše, ali ne čuše glasa Onoga koji mi govoraše. 044 ACT 022 010 Rekoh nato: 'Što mi je činiti, Gospodine?' Gospodin će mi: 'Ustani, pođi u Damask i ondje će ti se reći što ti je određeno učiniti.' 044 ACT 022 011 Kako od sjaja one svjetlosti obnevidjeh, pratioci me povedoše za ruku te stigoh u Damask.” 044 ACT 022 012 “Neki Ananija, čovjek po Zakonu pobožan i na dobru glasu u Židova ondje nastanjenih - 044 ACT 022 013 dođe k meni, pristupi mi i reče: 'Savle, brate, progledaj!' I ja se u taj čas zagledah u nj. 044 ACT 022 014 A on će: 'Bog otaca naših predodredi te da upoznaš volju njegovu, da vidiš Pravednika i čuješ glas iz usta njegovih 044 ACT 022 015 jer bit ćeš mu pred svim ljudima svjedokom onoga što si vidio i čuo. 044 ACT 022 016 I što sad oklijevaš? Ustani, krsti se i operi grijehe svoje, prizivljući Ime njegovo!'” 044 ACT 022 017 “Pošto se vratih u Jeruzalem, dok sam se jednom molio u Hramu, padoh u zanos 044 ACT 022 018 i vidjeh Gospodina gdje mi govori: 'Pohiti, žurno izađi iz Jeruzalema jer neće primiti tvoga svjedočanstva o meni.' 044 ACT 022 019 Ja rekoh: 'Gospodine, oni znaju da sam ja u tamnice bacao i bičevao po sinagogama one koji vjeruju u te. 044 ACT 022 020 I dok se prolijevala krv Stjepana, svjedoka tvoga, i ja sam ondje stajao i odobravao te čuvao haljine onih koji ga ubijahu.' 044 ACT 022 021 Nato mi reče: 'Pođi jer ću te poslati daleko k poganima!' 044 ACT 022 022 Slušali su ga sve do te riječi, a tada podigoše glas: “Ukloni takva sa zemlje! Nije pravo da živi!” 044 ACT 022 023 Kako oni stadoše bučiti, odbacivati haljine i vitlati prašinu u zrak, 044 ACT 022 024 zapovjedi tisućnik da Pavla uvedu u vojarnu pa odredi da ga bičevima ispitaju kako bi doznao zašto tako viču protiv njega. 044 ACT 022 025 Kad ga remenjem rastegoše, reče on nazočnom satniku: “Rimskoga građanina, i još neosuđena, smijete bičevati?” 044 ACT 022 026 Kad je to čuo satnik, priđe tisućniku i dojavi mu: “Što si to nakanio? Ovaj je čovjek Rimljanin!” 044 ACT 022 027 Tisućnik tada priđe Pavlu pa mu reče: “Reci mi, jesi li Rimljanin!” On odvrati: “Da.” 044 ACT 022 028 Tisućnik dometnu: “Ja stekoh to građanstvo za skupe novce.” Pavao nato reče: “Ja sam se pak s njim i rodio.” 044 ACT 022 029 Brže stoga odstupe od njega oni koji su ga imali ispitivati. I tisućnik se preplaši kad sazna da je Pavao Rimljanin, a on ga bijaše okovao. 044 ACT 022 030 Sutradan pak kad je htio točno saznati za što ga Židovi optužuju, odriješi ga pa zapovjedi da se sastanu veliki svećenici i sve Vijeće te privede Pavla i postavi ga pred njih. 044 ACT 023 001 Pavao uprije pogled u Vijeće i reče: “Braćo, ja sam posve mirne savjesti živio pred Bogom sve do dana današnjega.” 044 ACT 023 002 Nato veliki svećenik Ananija naredi onima što stajahu uza nj da ga udare po ustima. 044 ACT 023 003 Onda mu Pavao reče: “Udarit će Bog tebe, zide obijeljeni! Ti li sjediš da me po Zakonu sudiš, a protuzakonito zapovijedaš da me biju?” 044 ACT 023 004 Oni što su ondje stajali rekoše nato: “Zar velikog svećenika Božjega da pogrđuješ?” 044 ACT 023 005 Pavao odvrati: “Nisam znao, braćo, da je veliki svećenik. Ta pisano je: Glavara naroda svoga ne proklinji.” 044 ACT 023 006 Pavao je znao da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji pa povika u Vijeću: “Braćo, ja sam farizej, sin farizeja. Sudi mi se zbog nade, uskrsnuća mrtvih.” 044 ACT 023 007 Tek što je on to rekao, nasta razmirica između farizeja i saduceja i mnoštvo se razdijeli. 044 ACT 023 008 Jer saduceji vele da nema uskrsnuća, ni anđela, ni duha, a farizeji sve to priznaju. 044 ACT 023 009 Nasta velika graja te ustadoše neki pismoznanci farizejske stranke i zaoštre boj govoreći: “Ništa zlo ne nalazimo na tom čovjeku! A što ako mu je duh govorio, ili anđeo?” 044 ACT 023 010 Kad razmirica posta još većom, poboja se tisućnik da Pavla ne rastrgaju pa zapovjedi da vojska siđe, otme ga ispred njih i povede u vojarnu. 044 ACT 023 011 Iduće noći pristupi mu Gospodin i reče: “Hrabro samo! Jer kao što si za me svjedočio u Jeruzalemu tako treba da i u Rimu posvjedočiš!” 044 ACT 023 012 Kad osvanu dan, skovaše Židovi urotu i zakleše se da neće ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla. 044 ACT 023 013 Bilo je više od četrdeset onih koji su skovali tu zavjeru. 044 ACT 023 014 Oni odu k velikim svećenicima i starješinama pa reknu: “Zakletvom se zaklesmo ništa ne okusiti dok ne ubijemo Pavla. 044 ACT 023 015 Stoga vi sada zajedno s Vijećem predočite tisućniku neka vam ga dovede kao da kanite točnije razaznati njegov slučaj. A mi smo spremni pogubiti ga prije negoli se i približi.” 044 ACT 023 016 Ali sin Pavlove sestre doču za zavjeru, približi se i uđe u vojarnu dojaviti Pavlu. 044 ACT 023 017 Pavao pak pozove jednog satnika i reče mu: “Ovog mladića odvedi k tisućniku: ima mu nešto dojaviti.” 044 ACT 023 018 On ga uze, odvede k tisućniku i reče mu: “Uznik me Pavao pozva i zaiska da ovog mladića privedem k tebi; ima ti nešto reći.” 044 ACT 023 019 Tisućnik ga prihvati za ruku, povede nasamo pa ga upita: “Što mi imaš dojaviti?” 044 ACT 023 020 “Židovi su se, reče on, dogovorili da te zamole da im sutra Pavla dovedeš u Vijeće kao da se kane točnije raspitati o njemu. 044 ACT 023 021 Ne vjeruj im! U zasjedi ga čeka više od četrdeset onih koji se zakleše da neće jesti ni piti dok ga ne smaknu. Već su spremni, samo čekaju tvoju privolu.” 044 ACT 023 022 Tisućnik onda otpusti mladića i zapovjedi mu: “Nikomu ne kazuj da si mi to dojavio.” 044 ACT 023 023 Zatim dozva dva satnika i reče im: “Pripravite dvjesta vojnika, sedamdeset konjanika i dvjesta strijelaca da nakon treće noćne ure pođu u Cezareju. 044 ACT 023 024 Neka se pripravi živina na koju će se posaditi Pavao te živ i zdrav dovesti k upravitelju Feliksu.” 044 ACT 023 025 Napisa i pismo ovoga sadržaja: 044 ACT 023 026 “Klaudije Lizija vrlom upravitelju Feliksu - pozdrav! 044 ACT 023 027 Ovoga čovjeka Židovi uhvatiše i tek što ga ne smakoše kadli s vojskom pritrčah i istrgoh im ga kada doznah da je Rimljanin. 044 ACT 023 028 Htjedoh saznati za što ga okrivljuju pa ga dovedoh u njihovo Vijeće. 044 ACT 023 029 Utvrdih da ga okrivljuju za nešto prijeporno u njihovu zakonu i da nema nikakve krivnje kojom bi zaslužio smrt ili okove. 044 ACT 023 030 Kad mi pak dojaviše da su protiv njega skovali zavjeru, poslah ga k tebi, a tužitelje uputih neka se tebi obrate protiv njega.” 044 ACT 023 031 Vojnici dakle, po primljenoj naredbi uzeše Pavla i odvedoše ga noću u Antipatridu. 044 ACT 023 032 Sutradan ostave konjanike da s njime pođu dalje, a oni se vratiše u vojarnu. 044 ACT 023 033 Kad konjanici stigoše u Cezareju, uručiše upravitelju pismo i privedoše mu Pavla. 044 ACT 023 034 Pošto upravitelj pročita pismo, zapita iz koje je pokrajine. Kad sazna da je iz Cilicije: 044 ACT 023 035 “Saslušat ću te, reče, kad pristignu i tužitelji tvoji.” Onda zapovjedi čuvati ga u dvoru Herodovu. 044 ACT 024 001 Nakon pet dana siđe veliki svećenik Ananija s nekim starješinama i odvjetnikom, nekim Tertulom te izniješe upravitelju tužbu protiv Pavla. 044 ACT 024 002 Pošto dozvaše Pavla, poče ga Tertul optuživati: “Veliki mir što ga po tebi, vrli Felikse, uživamo i boljitak što tvojom providnošću narodu ovomu nastaje, 044 ACT 024 003 u svemu i posvuda primamo sa svom zahvalnošću. 044 ACT 024 004 Ali, da ti dulje ne dodijavam, molim te da nas u svojoj blagonaklonosti ukratko poslušaš. 044 ACT 024 005 Utvrdismo da je ovaj čovjek kuga, da pokreće bune među svim Židovima po svijetu, da je kolovođa nazaretske sljedbe, 044 ACT 024 006 da je čak i Hram pokušao oskvrnuti pa ga uhitismo. 044 ACT 024 008 Od njega, ako ga o svemu tomu ispitaš, možeš saznati za što ga mi optužujemo.” 044 ACT 024 009 Podržaše ga i Židovi tvrdeći da je tako. 044 ACT 024 010 Nato Pavao odvrati pošto mu upravitelj kimnu da govori: “Kako znam da si već mnogo godina sudac narodu ovomu, mirne se duše branim. 044 ACT 024 011 Ta možeš se osvjedočiti da nema više od dvanaest dana otkad uzađoh u Jeruzalem da se poklonim. 044 ACT 024 012 A nisu me našli ni u Hramu da s kim raspravljam ili bunu podižem, ni u sinagogama, ni po gradu. 044 ACT 024 013 I ne mogu ti dokazati ono za što me sada optužuju.” 044 ACT 024 014 “Jamčim ti, naprotiv, ovo: Putom koji nazivaju sljedbom služim otačkom Bogu vjerujući u sve što je u Zakonu i u Prorocima napisano, 044 ACT 024 015 uzdajući se u Boga da će uskrsnuti pravednici i nepravednici, što oni i sami očekuju. 044 ACT 024 016 Zato se i ja trudim uvijek imati savjest besprijekornu pred Bogom i pred ljudima.” 044 ACT 024 017 “Nakon više godina dođoh da donesem milostinju za svoj narod i prinose; 044 ACT 024 018 dok sam ih prinosio, nađoše me posvećena u Hramu, a ne sa svjetinom ni u metežu. 044 ACT 024 019 Ali neki Židovi iz Azije - da, trebalo bi da se oni pojave pred tobom i optuže me ako što imaju protiv mene. 044 ACT 024 020 Ili neka ovi sami kažu: koji su zločin na meni našli kad sam stajao pred Vijećem, 044 ACT 024 021 osim možda one jedne riječi koju doviknuh među njima stojeći: Zbog uskrsnuća mrtvih sudi mi se danas pred vama!” 044 ACT 024 022 Nato Feliks, koji je točno znao sve o ovom Putu, odgodi njihovu parnicu rekavši: “Kada dođe tisućnik Lizija, riješit ću vaš spor.” 044 ACT 024 023 Satniku pak naredi da se Pavao čuva, ali da uživa olakšice i da se nikomu od njegovih ne brani posluživati ga. 044 ACT 024 024 Nakon nekoliko dana stigne i Feliks sa svojom ženom Druzilom koja bijaše Židovka; posla po Pavla i posluša ga o vjeri u Isusa Krista. 044 ACT 024 025 Kad Pavao stade raspravljati o pravednosti, uzdržljivosti i budućem Sudu, Feliks uplašen reče: “Zasad idi, a kad nađem vremena, pozvat ću te.” 044 ACT 024 026 Ujedno se nadao da će mu Pavao dati novaca. Zato ga je češće pozivao i s njim razgovarao. 044 ACT 024 027 Nakon dvije godine dobi Feliks za nasljednika Porcija Festa. Hoteći ugoditi Židovima, ostavi Feliks Pavla u okovima. 044 ACT 025 001 Fest dakle tri dana nakon dolaska u provinciju uziđe iz Cezareje u Jeruzalem. 044 ACT 025 002 Veliki mu svećenici i prvaci židovski izniješe tužbu protiv Pavla te ga zaklinjahu 044 ACT 025 003 ištući milost protiv Pavla: da ga pošalje u Jeruzalem. Jer spremali su zasjedu da ga putom smaknu. 044 ACT 025 004 Ali Fest odvrati kako Pavao treba da ostane zatvoren u Cezareji, a i on da će uskoro onamo. 044 ACT 025 005 “Ovlašteni dakle među vama, reče, neka sa mnom siđu pa ako na tom čovjeku ima krivnje, neka ga tuže.” 044 ACT 025 006 Pošto se u njih zadrži najviše osam ili deset dana, siđe u Cezareju. Sutradan sjede na sudačku stolicu i zapovjedi da se dovede Pavao. 044 ACT 025 007 Kad se on pojavi, okružiše ga Židovi koji su sišli iz Jeruzalema i izniješe protiv njega mnoge i teške optužbe kojih ne mogahu dokazati. 044 ACT 025 008 Pavao se branio: “Ničim se nisam ogriješio ni o židovski Zakon, ni o Hram, ni o cara.” 044 ACT 025 009 Nato Fest hoteći ugoditi Židovima, odvrati Pavlu: “Hoćeš li u Jeruzalem da ti se ondje za to sudi preda mnom?” 044 ACT 025 010 A Pavao će: “Stojim pred sudom carevim, gdje treba da mi se sudi. Židovima ništa ne skrivih, kao što i ti veoma dobro znaš. 044 ACT 025 011 Ako sam pak doista što skrivio i učinio štogod što zavređuje smrt, ne izmičem smrti; ako li pak ne stoji ono za što me ovi tuže, nitko me ne može njima izručiti. Na cara se prizivljem!” 044 ACT 025 012 Tada se Fest posavjetova s vijećem pa odgovori: “Na cara si se prizvao, pred cara ćeš ići!” 044 ACT 025 013 Nekoliko dana poslije dođu kralj Agripa i Berenika u Cezareju da pozdrave Festa. 044 ACT 025 014 Kako se ondje zadržaše nekoliko dana, izloži Fest kralju to o Pavlu: “Ima neki čovjek, reče, što ga je Feliks ostavio uznikom. 044 ACT 025 015 Kad bijah u Jeruzalemu, izniješe veliki svećenici i starješine protiv njega tužbu i zatražiše osudu. 044 ACT 025 016 Odgovorih im da u Rimljana nije običaj izručivati kojega čovjeka prije negoli se, optužen, suoči s tužiteljima i dobije prigodu da se brani od optužbe. 044 ACT 025 017 Pošto zajedno dođosmo ovamo, bez ikakva odgađanja sjedoh ja sutradan na sudačku stolicu i zapovjedih dovesti toga čovjeka. 044 ACT 025 018 Tužitelji ga okružiše, ali ne izniješe tužbe ni za jedno od zlodjela koja sam ja naslućivao, 044 ACT 025 019 nego su protiv njega imali nešto prijeporno o svojoj vjeri i o nekom Isusu koji je umro, a Pavao tvrdi da je živ. 044 ACT 025 020 Ne snalazeći se u takvoj raspravi, upitah bi li htio u Jeruzalem da mu se ondje za to sudi. 044 ACT 025 021 Budući da se Pavao prizivom podložio presudi njegova Veličanstva, zapovjedih da ga čuvaju dok ga ne pošaljem caru.” 044 ACT 025 022 Na to će Agripa Festu: “Htio bih i ja čuti toga čovjeka.” “Sutra ćeš ga, reče, čuti.” 044 ACT 025 023 Sutradan dakle dođu Agripa i Berenika s velikim sjajem te uđu u dvoranu zajedno s tisućnicima i najuglednijim gradskim muževima. Kad na zapovijed Festovu dovedu Pavla, 044 ACT 025 024 reče Fest: “Agripa, kralju, i vi svi ovdje s nama nazočni, gledajte ovoga čovjeka! Zbog njega me sav narod židovski salijetao i u Jeruzalemu i ovdje vičući da on ne smije više živjeti. 044 ACT 025 025 Ali ja nađoh da nije učinio ništa čime bi zaslužio smrt pa kad se on sam prizvao na njegovo Veličanstvo, odlučih poslati mu ga. 044 ACT 025 026 Ja nemam ništa pouzdano o njemu napisati Gospodaru. Zato ga izvedoh pred vas, ponajpače preda te, kralju Agripa, da bih nakon ove istrage imao što napisati. 044 ACT 025 027 Čini mi se doista besmislenim poslati uznika, a ne naznačiti optužbu protiv njega.” 044 ACT 026 001 Nato Agripa reče Pavlu: “Dopušta ti se o sebi govoriti.” Pavao ispruži ruku i stade se braniti: 044 ACT 026 002 “Smatram se sretnim što se u svemu za što me Židovi optužuju mogu, evo, danas braniti pred tobom, kralju Agripa, 044 ACT 026 003 jer ti najbolje poznaješ židovske običaje i zadjevice. Zato me, molim, velikodušno poslušaj.” 044 ACT 026 004 “Dakle, život moj od najranije mladosti proveden u narodu mojem, u Jeruzalemu, znaju svi Židovi. 044 ACT 026 005 Poznaju me odavna te mogu, ako samo hoće, svjedočiti da sam po najstrožoj sljedbi naše vjere živio kao farizej. 044 ACT 026 006 I sada stojim pred sudom zbog nade u obećanje koje Bog dade ocima našim 044 ACT 026 007 i kojemu se dovinuti nada dvanaest plemena naših, svesrdno noću i danju služeći Bogu. Za tu me nadu, kralju, tuže Židovi. 044 ACT 026 008 Zašto nevjerojatnim smatrate da Bog mrtve uskrisuje?” 044 ACT 026 009 “Pa i ja sam nekoć smatrao da mi se svim silama boriti protiv imena Isusa Nazarećanina. 044 ACT 026 010 To sam i činio u Jeruzalemu: mnoge sam svete, pošto od velikih svećenika dobih punomoć, u tamnice zatvorio, dao svoj glas kad su ih ubijali 044 ACT 026 011 i po svim ih sinagogama često mučenjem prisiljavao psovati i, prekomjerno bijesan na njih, progonio sam ih čak i u tuđim gradovima.” 044 ACT 026 012 “Radi toga pođoh u Damask s punomoći i ovlaštenjem velikih svećenika 044 ACT 026 013 kadli u pol bijela dana na putu vidjeh, kralju, kako s neba svjetlost od sunca sjajnija obasja mene i moje suputnike. 044 ACT 026 014 Pošto popadasmo na zemlju, začuh glas što mi govoraše hebrejskim jezikom: 'Savle, Savle, zašto me progoniš? Teško ti se protiv ostana praćakati.' 044 ACT 026 015 Ja odvratih: 'Tko si, Gospodine?' Gospodin će mi: 'Ja sam Isus koga ti progoniš! 044 ACT 026 016 Nego ustani, na noge se jer zato ti se ukazah da te postavim za poslužitelja i svjedoka onoga što si vidio i što ću ti pokazati. 044 ACT 026 017 Izbavit ću te od naroda i od pogana kojima te šaljem 044 ACT 026 018 da im otvoriš oči pa se obrate od tame k svjetlosti, od vlasti Sotonine k Bogu te po vjeri u mene prime oproštenje grijeha i baštinu među posvećenima.'” 044 ACT 026 019 “Otada, kralju Agripa, ne bijah neposlušan nebeskom viđenju. 044 ACT 026 020 Nego najprije onima u Damasku pa onda i u Jeruzalemu, svoj zemlji židovskoj i poganima navješćivah da se pokaju i obrate k Bogu i čine djela dostojna obraćenja. 044 ACT 026 021 Zbog toga me Židovi uhvatiše u Hramu i pokušaše ubiti. 044 ACT 026 022 Ali s pomoću Božjom sve do dana današnjega svjedočim, evo, malu i veliku, ne govoreći ništa osim onoga što Proroci govorahu i Mojsije da se ima zbiti: 044 ACT 026 023 da će Krist trpjeti i da će on, prvouskrsli od mrtvih, svjetlost navješćivati narodu i poganima.” 044 ACT 026 024 Dok se on tako branio, Fest će mu u sav glas: “Mahnitaš, Pavle! Veliko ti znanje mozgom zavrnulo.” 044 ACT 026 025 “Ne mahnitam, vrli Feste, odvrati Pavao, nego riječi istine i razbora kazujem. 044 ACT 026 026 Ta znade za to kralj komu s pouzdanjem govorim. Ništa mu od toga, uvjeren sam, nije nepoznato; jer nije se to dogodilo u kakvu zakutku. 044 ACT 026 027 Vjeruješ li, kralju Agripa, Prorocima? Znam da vjeruješ!” 044 ACT 026 028 Agripa će Pavlu: “Zamalo pa me uvjeri te kršćaninom postah!” 044 ACT 026 029 Pavao pak: “Dao Bog te i za malo i za mnogo, ne samo ti nego i svi koji me danas slušaju postali ovakvima kakav sam ja, osim ovih okova!” 044 ACT 026 030 Nato usta kralj, upravitelj, Berenika i oni koji su s njima zasjedali. 044 ACT 026 031 Udaljujući se govorili su među sobom: “Ovaj čovjek ne čini ništa čime bi zaslužio smrt ili okove.” 044 ACT 026 032 Agripa pak reče Festu: “Ovaj bi čovjek mogao biti pušten da se nije prizvao na cara.” 044 ACT 027 001 Kad je odlučeno da odjedrimo u Italiju, predadoše i Pavla i neke druge uznike satniku carske čete, imenom Juliju. 044 ACT 027 002 Popesmo se na neku adramitsku lađu koja je imala ploviti u azijska mjesta pa otplovismo. S nama je bio Aristarh Makedonac, Solunjanin. 044 ACT 027 003 Sutradan doplovismo u Sidon. Julije, koji je s Pavlom čovječno postupao, dopusti mu poći k prijateljima da se pobrinu za nj. 044 ACT 027 004 Odande smo otplovili, jedrili uz Cipar - jer su nam vjetrovi bili protivni - 044 ACT 027 005 pa preplovili more duž Cilicije i Pamfilije i stigli u Miru licijsku. 044 ACT 027 006 Ondje satnik nađe neku aleksandrijsku lađu za Italiju i ukrca nas na nju. 044 ACT 027 007 Više smo dana plovili sporo i jedva doprli do Knida. Kako nam vjetar ne dade pristati, doplovismo pod Kretu kod Salmone 044 ACT 027 008 pa jedva jedvice ploveći uza nju, stigosmo na neko mjesto zvano Dobra pristaništa, blizu kojega je grad Laseja. 044 ACT 027 009 Kad je nakon duljeg vremena plovidba već postala pogibeljna jer je Post već bio izminuo, opominjaše Pavao: 044 ACT 027 010 “Ljudi, govorio im je, vidim da će plovidba biti nezgodna i na veliku štetu ne samo za tovar i lađu nego i za naše živote.” 044 ACT 027 011 Ali je satnik više vjerovao kormilaru i brodovlasniku negoli Pavlovim riječima. 044 ACT 027 012 A kako luka nije bila prikladna za zimovanje, većina je predlagala da odande otplove ne bi li kako doprli do kretske luke Feniksa, što gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu, pa ondje prezimili. 044 ACT 027 013 Uto duhne blagi južnjak i oni, misleći da bi mogli ostvariti naum, digoše sidro i zaploviše tik uz Kretu. 044 ACT 027 014 Ali nedugo zatim razbjesni se žestok vjetar zvan sjeveroistočnjak. 044 ACT 027 015 Zahvati lađu te mu nije mogla odoljeti pa se prepustismo da nas nosi. 044 ACT 027 016 Prolazeći ispod nekog otočića zvanog Kauda, jedva uspjesmo dohvatiti čamac. 044 ACT 027 017 Podigoše ga pa upotrijebiše snast da potpašu lađu. Bojeći se pak da se ne nasuču u Sirti, spustiše prvenjaču. Tako ih je nosilo. 044 ACT 027 018 Budući da nas je oluja silovito udarala, sutradan se riješiše tovara, 044 ACT 027 019 a treći dan svojim rukama izbaciše brodsku opremu. 044 ACT 027 020 Kako se pak više dana nije pomaljalo ni sunce ni zvijezde, a oluja bjesnjela nemalena, bila je već propala svaka nada da ćemo se spasiti. 044 ACT 027 021 Ni jelo se već dugo nije. Onda usta Pavao posred njih i reče: “Trebalo je, ljudi, poslušati me, ne se otiskivati od Krete i izbjeći ovu nepogodu i štetu. 044 ACT 027 022 Sada vas pak opominjem: razvedrite se jer ni živa duša između vas neće stradati, nego samo lađa. 044 ACT 027 023 Noćas mi se ukaza anđeo Boga čiji sam i komu služim 044 ACT 027 024 te reče: 'Ne boj se, Pavle! Pred cara ti je stati i evo Bog ti daruje sve koji plove s tobom.' 044 ACT 027 025 Zato razvedrite se, ljudi! Vjerujem Bogu: bit će kako mi je rečeno. 044 ACT 027 026 Ali treba da se nasučemo na neki otok.” 044 ACT 027 027 Bijaše već četrnaesta noć što smo bili tamo-amo gonjani po Jadranu kad oko ponoći naslutiše mornari da im se primiče neka zemlja. 044 ACT 027 028 Bacivši olovnicu, nađoše dvadeset hvati dubine; malo poslije baciše je opet i nađoše ih petnaest. 044 ACT 027 029 Kako se bojahu da ne naletimo na grebene, baciše s krme četiri sidra iščekujući da se razdani. 044 ACT 027 030 Kad su mornari bili naumili uteći iz lađe i počeli spuštati čamac u more pod izlikom da s pramca kane spustiti sidra, 044 ACT 027 031 reče Pavao satniku i vojnicima: “Ako ovi ne ostanu na lađi, vi se spasiti ne možete!” 044 ACT 027 032 Nato vojnici presjekoše užad čamca i pustiše da padne. 044 ACT 027 033 Do pred svanuće nutkao je Pavao sve da uzmu hrane: “Četrnaesti je danas dan, reče, što bez jela čekate, ništa ne okusivši. 044 ACT 027 034 Stoga vas molim: založite nešto jer to je za vaš spas. Ta nikome od vas ni vlas s glave neće propasti.” 044 ACT 027 035 Rekavši to, uze kruh, pred svima zahvali Bogu, razlomi i stade jesti. 044 ACT 027 036 Svi se razvedre te i oni uzmu hrane. 044 ACT 027 037 A svih nas je u lađi bilo dvjesta sedamdeset i šest duša. 044 ACT 027 038 Jednom nasićeni, stanu rasterećivati lađu bacajući žito u more. 044 ACT 027 039 Kad osvanu, mornari ne prepoznaše zemlje; razabraše neki zaljev ravne obale pa odluče, bude li moguće, u nj zavesti lađu. 044 ACT 027 040 Odriješe sidra i ostave ih u moru. Istodobno popuste i spone kormila, razapnu prvenjaču prema vjetru pa udare k obali. 044 ACT 027 041 Ali naletješe na plićak i nasukaše brod: pramac, nasađen, osta nepomičan, a krmu razdiraše žestina valova. 044 ACT 027 042 Tada vojnici naumiše poubijati sužnje da ne bi koji isplivao i pobjegao, 044 ACT 027 043 ali im satnik, hoteći spasiti Pavla, omete naum: zapovjedi da oni koji znaju plivati najprvi poskaču i izađu na kraj, 044 ACT 027 044 a ostali će, tko na daskama, tko na olupinama lađe. Tako svi živi i zdravi prispješe na kopno. 044 ACT 028 001 Jednom spašeni, doznasmo da se otok zove Malta. 044 ACT 028 002 Urođenici nam iskazivahu nesvakidašnje čovjekoljublje. Zapališe krijes i okupiše nas oko njega jer je počela kiša i bilo zima. 044 ACT 028 003 Pavao nakupi naramak granja i baci na krijes kadli zbog vrućine izađe zmija i pripije mu se za ruku. 044 ACT 028 004 Kad su urođenici vidjeli gdje mu životinja visi o ruci, govorili su među sobom: “Ovaj je čovjek zacijelo ubojica: umakao je moru i Pravda mu ne da živjeti.” 044 ACT 028 005 Ali on otrese životinju u vatru i ne bi mu ništa; 044 ACT 028 006 a oni očekivahu da će oteći i umah se srušiti mrtav. Pošto su dugo čekali i vidjeli da mu se ništa neobično nije dogodilo, promijeniše mišljenje te stadoše govoriti da je bog. 044 ACT 028 007 U okolici onoga mjesta bilo je imanje prvaka otoka, imenom Publija. On nas je primio i tri dana uljudno gostio. 044 ACT 028 008 A Publijeva je oca uhvatila ognjica i srdobolja pa je ležao. Pavao uđe k njemu, pomoli se, stavi na nj ruke i izliječi ga. 044 ACT 028 009 Nakon toga su dolazili i drugi koji na otoku bijahu bolesni te ozdravljali. 044 ACT 028 010 Oni nas mnogim počastima počastiše i na odlasku nam priskrbiše što je potrebno. 044 ACT 028 011 Nakon tri mjeseca otplovismo aleksandrijskom lađom koja je prezimila na otoku i imala za znak Dioskure. 044 ACT 028 012 Doplovismo u Sirakuzu i ostadosmo ondje tri dana. 044 ACT 028 013 Odande ploveći uz obalu, stigosmo u Regij. Sutradan okrenu južnjak te za dva dana stigosmo u Puteole. 044 ACT 028 014 Ondje nađosmo braću koja nas zamoliše da ostanemo u njih sedam dana. Tako stigosmo u Rim. 044 ACT 028 015 Kada su tamošnja braća čula za nas, iziđoše nam u susret do Apijeva trga i Triju gostionica. Kad ih Pavao ugleda, zahvali Bogu i ohrabri se. 044 ACT 028 016 A kad uđosmo u Rim, Pavlu su dopustili stanovati zasebno, zajedno s vojnikom koji ga je čuvao. 044 ACT 028 017 Nakon tri dana sazva on židovske prvake. Kad se sabraše, reče im: “Ja, braćo, ne učinih ništa protiv naroda ni običaja otačkih, a ipak me okovana u Jeruzalemu predadoše u ruke Rimljana. 044 ACT 028 018 Oni me nakon istrage htjedoše pustiti jer nije na meni bilo ništa čime bih bio zaslužio smrt. 044 ACT 028 019 Kako se Židovi tome opriješe, bio sam prisiljen prizvati se na cara; ne dakle stoga što bih imao bilo za što tužiti svoj narod. 044 ACT 028 020 S toga dakle razloga zamolih vidjeti vas i obratiti vam se jer zbog nade Izraelove nosim ove verige.” 044 ACT 028 021 Oni mu odvrate: “Mi o tebi nismo primili nikakva pisma iz Judeje niti nam je tko od pristigle braće o tebi što zlo javio ili rekao. 044 ACT 028 022 Nego htjeli bismo od tebe čuti što misliš jer o toj sljedbi znamo samo da joj se posvuda proturječi.” 044 ACT 028 023 Nato urekoše dan pa dođoše mnogi k njemu u stan. Izlagao im je i svjedočio o kraljevstvu Božjemu te ih od jutra do večeri iz Mojsijeva Zakona i Proroka uvjeravao o Isusu. 044 ACT 028 024 I jedne uvjeriše njegove riječi, a drugi nisu vjerovali. 044 ACT 028 025 Nesložni tako među sobom, stadoše se razilaziti kadli im Pavao reče još jednu riječ: “Lijepo Duh Sveti po Izaiji proroku reče ocima vašim: 044 ACT 028 026 Idi k tomu narodu i reci mu: Slušat ćete, slušati - i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati - i nećete vidjeti! 044 ACT 028 027 Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. 044 ACT 028 028 Neka vam je dakle svima znano: poganima je poslano ovo spasenje Božje; oni će poslušati!” 044 ACT 028 030 Pavao osta pune dvije godine u svom unajmljenom stanu gdje je primao sve koji su dolazili k njemu, 044 ACT 028 031 propovijedao kraljevstvo Božje i naučavao o Gospodinu Isusu Kristu sa svom slobodom, nesmetano. # # BOOK 045 ROM Romans Rimljanima 045 ROM 001 001 Pavao, sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odlučen za evanđelje Božje - 045 ROM 001 002 koje Bog unaprijed obećavaše po svojim prorocima u Pismima svetim 045 ROM 001 003 o Sinu svome, potomku Davidovu po tijelu, 045 ROM 001 004 postavljenu Sinom Božjim, u snazi, po Duhu posvetitelju uskrsnućem od mrtvih, o Isusu Kristu, Gospodinu našemu, 045 ROM 001 005 po komu primismo milost i apostolstvo da na slavu imena njegova k poslušnosti vjere privodimo sve pogane 045 ROM 001 006 među kojima ste i vi pozvanici Isusa Krista: 045 ROM 001 007 svima u Rimu, miljenicima Božjim, pozvanicima, svetima. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista. 045 ROM 001 008 Ponajprije zahvaljujem Bogu mojemu po Isusu Kristu za sve vas: što se vaša vjera navješćuje po svem svijetu. 045 ROM 001 009 Doista, svjedok mi je Bog - komu duhom svojim služim u evanđelju Sina njegova - da vas se 045 ROM 001 010 u svojim molitvama neprekidno spominjem i uvijek molim ne bi li mi se već jednom s voljom Božjom nekako posrećilo doći k vama. 045 ROM 001 011 Jer čeznem vidjeti vas da vam predam nešto dara duhovnoga te se ojačate, zapravo - 045 ROM 001 012 da se zajedno s vama ohrabrim zajedničkom vjerom, vašom i mojom. 045 ROM 001 013 A ne bih htio, braćo, da ne znate: često sam bio nakanio doći k vama - i sve dosad bio spriječen - da i među vama uberem koji plod kao i među drugim narodima. 045 ROM 001 014 Dužnik sam Grcima i barbarima, mudracima i neznalicama. 045 ROM 001 015 Odatle moja nakana da i vama u Rimu navijestim evanđelje. 045 ROM 001 016 Ne stidim se, uistinu, evanđelja: ono je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje - Židovu najprije, pa Grku. 045 ROM 001 017 Jer pravednost se Božja od vjere k vjeri u njemu otkriva kao što je pisano: Pravednik će od vjere živjeti. 045 ROM 001 018 Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. 045 ROM 001 019 Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. 045 ROM 001 020 Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. (aïdios g126) 045 ROM 001 021 Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. 045 ROM 001 022 Gradeći se mudrima, poludješe i 045 ROM 001 023 zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmazova. 045 ROM 001 024 Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela, 045 ROM 001 025 oni što su Istinu - Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen. (aiōn g165) 045 ROM 001 026 Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim, 045 ROM 001 027 a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja. 045 ROM 001 028 I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje, 045 ROM 001 029 puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zlonamjernosti; došaptavači, 045 ROM 001 030 klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišljači zala, roditeljima neposlušni, 045 ROM 001 031 nerazumni, nevjerni, bešćutni, nemilosrdni. 045 ROM 001 032 Znaju za odredbu Božju - da smrt zaslužuju koji takvo što čine - a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine. 045 ROM 002 001 Zato nemaš isprike, čovječe koji sudiš, tko god ti bio. Jer time što drugoga sudiš, sebe osuđuješ: ta to isto činiš ti što sudiš. 045 ROM 002 002 Znamo pak: Bog po istini sudi one koji takvo što čine. 045 ROM 002 003 Misliš li da ćeš izbjeći sudu Božjemu, ti čovječe što sudiš one koji takvo što čine, a sam to isto činiš? 045 ROM 002 004 Ili prezireš bogatstvo dobrote, strpljivosti i velikodušnosti njegove ne shvaćajući da te dobrota Božja k obraćenju privodi? 045 ROM 002 005 Tvrdokornošću svojom i srcem koje neće obraćenja zgrćeš na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga 045 ROM 002 006 koji će uzvratiti svakom po djelima: 045 ROM 002 007 onima koji postojanošću u dobrim djelima ištu slavu, čast i neraspadljivost - život vječni; (aiōnios g166) 045 ROM 002 008 buntovnicima pak i nepokornima istini, a pokornima nepravdi - gnjev i srdžba! 045 ROM 002 009 Nevolja i tjeskoba na svaku dušu čovječju koja čini zlo, na Židova najprije, pa na Grka; 045 ROM 002 010 a slava, čast i mir svakomu koji čini dobro, Židovu najprije, pa Grku! 045 ROM 002 011 Ta u Boga nema pristranosti. 045 ROM 002 012 Uistinu koji bez Zakona sagriješiše, bez Zakona će i propasti; i koji pod Zakonom sagriješiše, po Zakonu će biti suđeni. 045 ROM 002 013 Ne, pred Bogom nisu pravedni slušatelji Zakona, nego - izvršitelji će Zakona biti opravdani. 045 ROM 002 014 Ta kad se god pogani, koji nemaju Zakona, po naravi drže Zakona, i nemajući Zakona, oni su sami sebi Zakon: 045 ROM 002 015 pokazuju da je ono što Zakon nalaže upisano u srcima njihovim. O tom svjedoči i njihova savjest, a i prosuđivanja kojima se među sobom optužuju ili brane. 045 ROM 002 016 To će se očitovati na Dan u koji će, po mojem evanđelju, Bog po Isusu Kristu suditi ono što je skriveno u ljudima. 045 ROM 002 017 Ako pak ti koji se Židovom nazivaš, koji mirno počivaš na Zakonu i dičiš se Bogom, 045 ROM 002 018 koji poznaješ Volju i iz Zakona poučen razlučuješ što je bolje 045 ROM 002 019 te si uvjeren da si vođa slijepih, svjetlo onih u tami, 045 ROM 002 020 odgojitelj nerazumnih, učitelj nejačadi jer u Zakonu imaš oličenje znanja i istine; 045 ROM 002 021 ti, dakle, koji drugoga učiš, sam sebe ne učiš! Ti koji propovijedaš da se ne krade, kradeš! 045 ROM 002 022 Ti koji zabranjuješ preljub, preljub počinjaš! Ti komu su odvratni kumiri, pljačkaš hramove! 045 ROM 002 023 Ti koji se Zakonom dičiš, kršenjem toga Zakona Boga obeščašćuješ! 045 ROM 002 024 Doista, kako je pisano, ime se Božje zbog vas huli među narodima. 045 ROM 002 025 Da, obrezanje koristi ako vršiš Zakon; ako pak kršiš Zakon, obrezanje tvoje postalo je neobrezanje. 045 ROM 002 026 Ako dakle neobrezani opslužuje propise Zakona, neće li se njegovo neobrezanje smatrati obrezanjem? 045 ROM 002 027 I onaj koji je podrijetlom neobrezanik, a ispunja Zakon, sudit će tebi koji si, uza sve slovo i obrezanje, prijestupnik Zakona. 045 ROM 002 028 Ta nije Židov tko je Židov naizvana i nije obrezanje ono izvana, 045 ROM 002 029 na tijelu, nego pravi je Židov u nutrini i pravo je obrezanje u srcu, po duhu, ne po slovu. Pohvala mu nije od ljudi, nego od Boga. 045 ROM 003 001 Koja je dakle prednost Židova? Ili kakva korist od obrezanja? 045 ROM 003 002 Velika u svakom pogledu. Ponajprije: povjerena su im obećanja Božja. 045 ROM 003 003 Da, a što ako su se neki iznevjerili? Neće li njihova nevjernost obeskrijepiti vjernost Božju? 045 ROM 003 004 Nipošto! Nego neka Bog bude istinit, a svaki čovjek lažac, kao što je pisano: Da pravedan budeš po obećanjima svojim i pobijediš kada te sudili budu. 045 ROM 003 005 Ako pak naša nepravednost ističe Božju pravednost, što ćemo na to reći? Nije li onda - po ljudsku govorim - nepravedan Bog koji daje maha gnjevu? 045 ROM 003 006 Nipošto! Ta kako će inače Bog suditi svijet? 045 ROM 003 007 Ako je, doista, istina Božja po mojoj lažljivosti obilno zasjala njemu na slavu, zašto da ja još budem suđen kao grešnik? 045 ROM 003 008 I zar da ne “činimo zlo da dođe dobro”, kako nas kleveću i kako neki kažu da govorimo? Sud ih pravedni čeka! 045 ROM 003 009 Što dakle? Imamo li prednost? Ne baš! Jer upravo optužismo sve, i Židove i Grke, da su pod grijehom, 045 ROM 003 010 kao što je pisano: Nema pravedna ni jednoga, 045 ROM 003 011 nema razumna, nema ga tko bi Boga tražio. 045 ROM 003 012 Svi skrenuše, svi se zajedno pokvariše, nitko da čini dobro - nijednoga nema. 045 ROM 003 013 Grob otvoren grlo je njihovo, jezikom lažno laskaju, pod usnama im je otrov ljutičin, 045 ROM 003 014 usta im puna kletve i grkosti; 045 ROM 003 015 noge im hitre da krv proliju, 045 ROM 003 016 razvaline i nevolja na njinim su putima, 045 ROM 003 017 put mira oni ne poznaju, 045 ROM 003 018 straha Božjega nemaju pred očima. 045 ROM 003 019 A znamo: što god Zakon veli, govori onima pod Zakonom, da svaka usta umuknu i sav svijet bude krivac pred Bogom. 045 ROM 003 020 Zato se po djelima Zakona nitko neće opravdati pred njim. Uistinu, po Zakonu - samo spoznaja grijeha! 045 ROM 003 021 Sada se pak izvan Zakona očitovala pravednost Božja, posvjedočena Zakonom i Prorocima, 045 ROM 003 022 pravednost Božja po vjeri Isusa Krista, prema svima koji vjeruju. Ne, nema razlike! 045 ROM 003 023 Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja; 045 ROM 003 024 opravdani su besplatno, njegovom milošću po otkupljenju u Kristu Isusu. 045 ROM 003 025 Njega je Bog izložio da krvlju svojom bude Pomirilište po vjeri. Htio je tako očitovati svoju pravednost kojom je u svojoj božanskoj strpljivosti propuštao dotadašnje grijehe; 045 ROM 003 026 htio je očitovati svoju pravednost u sadašnje vrijeme - da bude pravedan i da opravdava onoga koji je od vjere Isusove. 045 ROM 003 027 Gdje je dakle hvastanje? Isključeno je. Po kojem zakonu? Po zakonu djela? Ne, nego po zakonu vjere. 045 ROM 003 028 Smatramo zaista da se čovjek opravdava vjerom bez djela Zakona. 045 ROM 003 029 Ili je Bog samo Bog Židova? Nije li i pogana? Da, i pogana. 045 ROM 003 030 Jer jedan je Bog: on će opravdati obrezane zbog vjere i neobrezane po vjeri. 045 ROM 003 031 Obeskrepljujemo li dakle Zakon po vjeri? Nipošto! Naprotiv, Zakon utvrđujemo. 045 ROM 004 001 Što ćemo dakle reći? Što je Abraham, otac naš, našao po tijelu? 045 ROM 004 002 Doista, ako je Abraham po djelima opravdan, ima se čime dičiti - ali ne pred Bogom. 045 ROM 004 003 Ta što veli Pismo? Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost. 045 ROM 004 004 Onomu tko radi ne računa se plaća kao milost, nego kao dug. 045 ROM 004 005 Onomu tko ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava bezbožnika, vjera se uračunava u pravednost, 045 ROM 004 006 kao što i David blaženim proglašuje čovjeka kojemu Bog uračunava pravednost bez djela: 045 ROM 004 007 Blaženi oni kojima je zločin otpušten, kojima je grijeh pokriven! 045 ROM 004 008 Blago čovjeku komu Gospodin ne ubraja krivnju. 045 ROM 004 009 Ide li dakle ovo blaženstvo samo obrezane ili i neobrezane? Ta velimo: Vjera se Abrahamu uračuna u pravednost. 045 ROM 004 010 A kako mu se uračuna? Već obrezanu ili još neobrezanu? Ne obrezanu, nego neobrezanu! 045 ROM 004 011 I znak obrezanja primi kao pečat pravednosti koju je po vjeri zadobio još neobrezan, da bude ocem svih vjernika: neobrezanih - te im se uračuna pravednost - 045 ROM 004 012 i ocem obrezanih, ne onih koji su samo obrezani, nego onih koji uz to idu stopama vjere još neobrezana oca našeg Abrahama. 045 ROM 004 013 Doista, obećanje da će biti baštinik svijeta nije Abrahamu ili njegovu potomstvu dano na temelju nekog zakona, nego na temelju pravednosti vjere. 045 ROM 004 014 Jer ako su baštinici oni iz Zakona, prazna je vjera, jalovo obećanje. 045 ROM 004 015 Ta Zakon rađa gnjev; gdje pak nema Zakona, nema ni prekršaja. 045 ROM 004 016 Zato - zbog vjere da bude po milosti to obećanje zajamčeno svemu potomstvu, ne potomstvu samo po Zakonu, nego i po vjeri Abrahama, koji je otac svih nas - 045 ROM 004 017 kao što je pisano: Ocem mnoštva naroda ja te postavljam - pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije. 045 ROM 004 018 U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem naroda mnogih po onom što je rečeno: Toliko će biti tvoje potomstvo. 045 ROM 004 019 Nepokolebljivom vjerom promotri on tijelo svoje već obamrlo - bilo mu je blizu sto godina - i obamrlost krila Sarina. 045 ROM 004 020 Ali pred Božjim obećanjem nije nevjeran dvoumio, nego se vjerom ojačao davši slavu Bogu, 045 ROM 004 021 posve uvjeren da on može učiniti što je obećao. 045 ROM 004 022 Zato mu se i uračuna u pravednost. 045 ROM 004 023 Ali nije samo za nj napisano: Uračuna mu se, 045 ROM 004 024 nego i za nas kojima se ima uračunati, nama što vjerujemo u Onoga koji od mrtvih uskrisi Isusa, Gospodina našega, 045 ROM 004 025 koji je predan za opačine naše i uskrišen radi našeg opravdanja. 045 ROM 005 001 Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. 045 ROM 005 002 Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje. 045 ROM 005 003 I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, 045 ROM 005 004 postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. 045 ROM 005 005 Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! 045 ROM 005 006 Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. 045 ROM 005 007 Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. 045 ROM 005 008 A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. 045 ROM 005 009 Koliko li ćemo se više sada, pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe? 045 ROM 005 010 Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo ćemo se više, pomireni, spasiti životom njegovim. 045 ROM 005 011 I ne samo to! Dičimo se u Bogu po Gospodinu našemu Isusu Kristu po kojem zadobismo pomirenje. 045 ROM 005 012 Zbog toga, kao što po jednom Čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt... 045 ROM 005 013 Doista, do Zakona bilo je grijeha u svijetu, ali se grijeh ne ubraja kad nema zakona. 045 ROM 005 014 Da, ali smrt je od Adama do Mojsija doista kraljevala i nad onima koji ne sagriješiše prekršajem sličnim kao Adam, koji je pralik Onoga koji ima doći. 045 ROM 005 015 Ali s darom nije kao s grijehom. Jer ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom čovjeku, Isusu Kristu. 045 ROM 005 016 I dar - to nije kao kad je ono jedan sagriješio: jer presuda nakon jednoga grijeha posta osudom, a dar nakon mnogih grijeha - opravdanjem. 045 ROM 005 017 Uistinu, ako grijehom jednoga smrt zakraljeva - po jednome, mnogo će više oni koji primaju izobilje milosti i dara pravednosti kraljevati u životu - po Jednome, Isusu Kristu. 045 ROM 005 018 Dakle, grijeh jednoga - svim ljudima na osudu, tako i pravednost Jednoga - svim ljudima na opravdanje, na život! 045 ROM 005 019 Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici. 045 ROM 005 020 A zakon nadođe da se umnoži grijeh. Ali gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost: 045 ROM 005 021 kao što grijeh zakraljeva smrću, da tako i milost kraljuje pravednošću za život vječni po Isusu Kristu Gospodinu našemu. (aiōnios g166) 045 ROM 006 001 Što ćemo dakle reći? Da ostanemo u grijehu da milost izobiluje? 045 ROM 006 002 Nipošto! Jednom umrli grijehu, kako da još živimo u njemu? 045 ROM 006 003 Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. 045 ROM 006 004 Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života. 045 ROM 006 005 Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. 045 ROM 006 006 Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. 045 ROM 006 007 Ta tko umre, opravdan je od grijeha. 045 ROM 006 008 Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. 045 ROM 006 009 Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. 045 ROM 006 010 Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. 045 ROM 006 011 Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu! 045 ROM 006 012 Neka dakle ne kraljuje grijeh u vašem smrtnom tijelu da slušate njegove požude; 045 ROM 006 013 i ne predajite grijehu udova svojih za oružje nepravde, nego sebe, od mrtvih oživjele, predajte Bogu i udove svoje dajte Bogu za oružje pravednosti. 045 ROM 006 014 Valjda grijeh neće vama gospodovati! Ta niste pod Zakonom nego pod milošću! 045 ROM 006 015 Što dakle? Da griješimo jer nismo pod Zakonom nego pod milošću? Nipošto! 045 ROM 006 016 Ne znate li: ako se komu predate za robove, na poslušnost, robovi ste onoga koga slušate: bilo grijeha - na smrt, bilo poslušnosti - na pravednost. 045 ROM 006 017 Bijaste robovi grijeha, ali ste, hvala Bogu, od srca poslušali ono pravilo nauka kojemu ste povjereni; 045 ROM 006 018 da, oslobođeni grijeha, postadoste sluge pravednosti. 045 ROM 006 019 Po ljudsku govorim zbog vaše ljudske slabosti: kao što nekoć predadoste udove svoje za robove nečistoći i bezakonju - do bezakonja, tako sada predajte udove svoje za robove pravednosti - do posvećenja. 045 ROM 006 020 Uistinu, kad bijaste robovi grijeha, “slobodni” bijaste od pravednosti. 045 ROM 006 021 Pa kakav ste plod onda imali? Onoga se sada stidite jer svršetak je tomu - smrt. 045 ROM 006 022 Sada pak pošto ste oslobođeni grijeha i postali sluge Božje, imate plod svoj za posvećenje, a svršetak - život vječni. (aiōnios g166) 045 ROM 006 023 Jer plaća je grijeha smrt, a dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našem. (aiōnios g166) 045 ROM 007 001 Ili zar ne znate, braćo - poznavaocima zakona govorim - da zakon gospodari čovjekom samo za vrijeme njegova života. 045 ROM 007 002 Doista, udana je žena vezana zakonom dok joj muž živi; umre li joj muž, riješena je zakona o mužu. 045 ROM 007 003 Dakle: dok joj muž živi, zvat će se, očito, preljubnicom pođe li za drugoga. Ako li joj pak muž umre, slobodna je od zakona te nije preljubnica pođe li za drugoga. 045 ROM 007 004 Tako, braćo moja, i vi po tijelu Kristovu umrijeste Zakonu da pripadnete drugomu, Onomu koji je od mrtvih uskrišen, te plodove donosimo Bogu. 045 ROM 007 005 Doista, dok bijasmo u tijelu, grešne su strasti, Zakonom izazvane, djelovale u našim udovima te smrti donosile plodove; 045 ROM 007 006 sada pak umrijevši onomu što nas je sputavalo, riješeni smo Zakona te služimo u novosti Duha, a ne u stareži slova. 045 ROM 007 007 Što ćemo dakle reći? Je li Zakon grijeh? Nipošto! Nego: grijeha ne spoznah doli po Zakonu jer za požudu ne bih znao da Zakon nije govorio: Ne poželi! 045 ROM 007 008 A grijeh je, uhvativši priliku, po zapovijedi u meni prouzročio svakovrsnu požudu. Ta bez zakona grijeh je mrtav. 045 ROM 007 009 Da, ja sam nekoć živio bez zakona. Ali kad je došla zapovijed, grijeh oživje. 045 ROM 007 010 Ja pak umrijeh i ustanovi se: zapovijed dana za život bi mi na smrt. 045 ROM 007 011 Doista grijeh, uhvativši priliku, zapovijeđu me zavede, njome me i ubi. 045 ROM 007 012 Tako: Zakon je svet, i zapovijed je sveta, i pravedna, i dobra. 045 ROM 007 013 Pa zar se to dobro meni u smrt prometnu? Nipošto! Nego: grijeh, da se grijehom očituje, po tom dobru uzrokuje mi smrt - da grijeh po zapovijedi postane najvećim grešnikom. 045 ROM 007 014 Zakon je, znamo, duhovan; ja sam pak tjelesan, prodan pod grijeh. 045 ROM 007 015 Zbilja ne razumijem što radim: ta ne činim ono što bih htio, nego što mrzim - to činim. 045 ROM 007 016 Ako li pak činim što ne bih htio, slažem se sa Zakonom, priznajem da je dobar. 045 ROM 007 017 Onda to ne činim više ja, nego grijeh koji prebiva u meni. 045 ROM 007 018 Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro. 045 ROM 007 019 Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio - to činim. 045 ROM 007 020 Ako li pak činim ono što ne bih htio, nipošto to ne radim ja, nego grijeh koji prebiva u meni. 045 ROM 007 021 Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio činiti dobro, nameće mi se zlo. 045 ROM 007 022 Po nutarnjem čovjeku s užitkom se slažem sa Zakonom Božjim, 045 ROM 007 023 ali opažam u svojim udovima drugi zakon koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima. 045 ROM 007 024 Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga? 045 ROM 007 025 Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našem! Ja, dakle, umom ja služim zakonu Božjemu, a tijelom zakonu grijeha. 045 ROM 008 001 Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu! 045 ROM 008 002 Ta zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodi me zakona grijeha i smrti. 045 ROM 008 003 Uistinu, što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela onemoćao, Bog je učinio: poslavši Sina svoga u obličju grešnoga tijela i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu 045 ROM 008 004 da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po Duhu. 045 ROM 008 005 Da, oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno; a koji po Duhu, za onim što je Duhovo: 045 ROM 008 006 težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir. 045 ROM 008 007 Jer težnja je tijela protivna Bogu: zakonu se Božjemu ne podvrgava, a i ne može. 045 ROM 008 008 Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. 045 ROM 008 009 A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. 045 ROM 008 010 I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. 045 ROM 008 011 Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama. 045 ROM 008 012 Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo! 045 ROM 008 013 Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete. 045 ROM 008 014 Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. 045 ROM 008 015 Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: “Abba! Oče!” 045 ROM 008 016 Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; 045 ROM 008 017 ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo. 045 ROM 008 018 Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama. 045 ROM 008 019 Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih: 045 ROM 008 020 stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti - ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu - ali u nadi. 045 ROM 008 021 Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje. 045 ROM 008 022 Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada. 045 ROM 008 023 Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela. 045 ROM 008 024 Ta u nadi smo spašeni! Nada pak koja se vidi nije nada. Jer što tko gleda, kako da se tomu i nada? 045 ROM 008 025 Nadamo li se pak onomu čega ne gledamo, postojano to iščekujemo. 045 ROM 008 026 Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima. 045 ROM 008 027 A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha - da se on po Božju zauzima za svete. 045 ROM 008 028 Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. 045 ROM 008 029 Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom. 045 ROM 008 030 Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi. 045 ROM 008 031 Što ćemo dakle na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? 045 ROM 008 032 Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati? 045 ROM 008 033 Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! 045 ROM 008 034 Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu - on se baš zauzima za nas! 045 ROM 008 035 Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? 045 ROM 008 036 Kao što je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje. 045 ROM 008 037 U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. 045 ROM 008 038 Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, 045 ROM 008 039 ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem. 045 ROM 009 001 Istinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom: 045 ROM 009 002 silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu. 045 ROM 009 003 Da, htio bih ja sam proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu. 045 ROM 009 004 Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja; 045 ROM 009 005 njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen. (aiōn g165) 045 ROM 009 006 Ali ne kao da se izjalovila riječ Božja. Jer nisu Izrael svi koji potječu od Izraela; 045 ROM 009 007 i nisu svi djeca Abrahamova zato što su njegovo potomstvo, nego po Izaku će ti se nazivati potomstvo; 045 ROM 009 008 to jest: djeca tijela nisu i djeca Božja, nego - djeca obećanja računaju se u potomstvo. 045 ROM 009 009 Evo doista riječi obećanja: U ovo ću doba doći i Sara će imati sina. 045 ROM 009 010 Ali ne samo to! I Rebeka je s jednim, s Izakom, ocem našim, zanijela. 045 ROM 009 011 Pa kad još blizanci ne bijahu rođeni niti učiniše što dobro ili zlo - da bi trajnom ostala odluka Božja o izabranju: 045 ROM 009 012 ne po djelima, nego po onome tko poziva - rečeno joj je: Stariji će služiti mlađemu, 045 ROM 009 013 kako je pisano: Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu. 045 ROM 009 014 Što ćemo dakle reći? Možda da u Boga ima nepravde? Nipošto! 045 ROM 009 015 Ta Mojsiju veli: Smilovat ću se komu hoću da se smilujem; sažalit ću se nad kim hoću da se sažalim. 045 ROM 009 016 Nije dakle do onoga koji hoće ni do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje. 045 ROM 009 017 Jer Pismo veli faraonu: Zato te upravo podigoh da na tebi pokažem svoju moć i da se razglasi ime moje po svoj zemlji. 045 ROM 009 018 Tako dakle: smiluje se komu hoće, a otvrdnjuje koga hoće. 045 ROM 009 019 Da, reći ćeš mi: Što se onda još tuži? Ta tko se to volji njegovoj odupro? 045 ROM 009 020 Čovječe, tko si ti zapravo da se pravdaš s Bogom? Zar da djelo rekne tvorcu: “Što si me ovakvim načinio?” 045 ROM 009 021 Ili zar lončar nema vlasti nad glinom da od istoga tijesta načini posudu sad časnu, sad nečasnu. 045 ROM 009 022 A što ako je Bog, hoteći očitovati gnjev i obznaniti svoju moć u silnoj strpljivosti podnosio posude gnjeva, dozrele za propast, 045 ROM 009 023 da obznani bogatstvo slave svoje na posudama milosrđa, koje unaprijed pripravi za slavu, 045 ROM 009 024 na nama koje pozva ne samo između Židova nego i između pogana? 045 ROM 009 025 Tako i u Hošeji veli: Ne-narod moj prozvat ću narodom mojim i Neljubljenu ljubljenom. 045 ROM 009 026 Na mjestu gdje im je rečeno: Vi niste moj narod prozvat će se sinovi Boga živoga. 045 ROM 009 027 Izaija pak proglasuje o Izraelu: Zaista, sinova će Izraelovih brojem biti kao pijeska morskog - Ostatak će se spasiti; 045 ROM 009 028 jer riječ će ispuniti i uskoro izvršiti Gospodin na zemlji. 045 ROM 009 029 Tako je Izaija i prorekao: Da nam Gospodin nad Vojskama ne ostavi sjeme, ko Sodoma bismo bili i Gomori nalik. 045 ROM 009 030 Što ćemo dakle reći? Da pogani koji nisu tražili pravednosti stekoše pravednost, pravednost po vjeri. 045 ROM 009 031 Izrael pak koji je tražio neki zakon pravednosti, nije do zakona dopro. 045 ROM 009 032 Zašto? Jer nije tražio po vjeri, nego kao po djelima. Spotakoše se o kamen spoticanja, 045 ROM 009 033 kao što je pisano: Evo postavljam na Sionu kamen spoticanja i stijenu posrtanja. Ali tko u nj vjeruje, neće se postidjeti. 045 ROM 010 001 Braćo! Želja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase. 045 ROM 010 002 Svjedočim doista za njih: imaju revnosti Božje, ali ne u pravom razumijevanju. 045 ROM 010 003 Ne priznajući, doista, Božje pravednosti i tražeći uspostaviti svoju, pravednosti se Božjoj ne podložiše. 045 ROM 010 004 Jer dovršetak je Zakona Krist - na opravdanje svakomu tko vjeruje. 045 ROM 010 005 Da, Mojsije piše o onoj pravednosti iz Zakona: Tko je vrši, naći će život u njoj. 045 ROM 010 006 A pravednost iz vjere ovako veli: Nemoj reći u srcu svom: Tko će se popeti na nebo - to jest Krista svesti? 045 ROM 010 007 Ili: Tko će sići u bezdan - to jest izvesti Krista od mrtvih? (Abyssos g12) 045 ROM 010 008 Nego što veli? Blizu ti je Riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome - to jest Riječ vjere koju propovijedamo. 045 ROM 010 009 Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. 045 ROM 010 010 Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava. 045 ROM 010 011 Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti. 045 ROM 010 012 Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju. 045 ROM 010 013 Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen. 045 ROM 010 014 Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika? 045 ROM 010 015 A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra. 045 ROM 010 016 Ali nisu svi poslušali blagovijesti - evanđelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci? 045 ROM 010 017 Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom. 045 ROM 010 018 Nego pitam: Zar nisu čuli? Dapače! Po svoj zemlji razliježe se jeka, riječi njihove sve do nakraj svijeta. 045 ROM 010 019 Onda pitam: Zar Izrael nije shvatio? Najprije Mojsije veli: Ja ću vas na ljubomor izazvati pukom ništavnim, razdražit ću vas glupim nekim narodom. 045 ROM 010 020 Izaija pak hrabro veli: Nađoše me koji me ne tražahu, objavih se onima koji me ne pitahu. 045 ROM 010 021 A Izraelu veli: Cio dan pružah ruku narodu nepokornom i buntovnom. 045 ROM 011 001 Pitam dakle: Zar je Bog odbacio narod svoj? Nipošto? Ta i ja sam Izraelac, iz potomstva Abrahamova, plemena Benjaminova. 045 ROM 011 002 Nije Bog odbacio naroda svojega koga predvidje. Ili zar ne znate što veli Pismo, ono o Iliji - kako se tuži Bogu na Izraela: 045 ROM 011 003 Gospode, proroke tvoje pobiše, žrtvenike tvoje porušiše; ja ostadoh sam i još mi o glavi rade. 045 ROM 011 004 Pa što mu veli Božji glas? Ostavih sebi sedam tisuća ljudi koji ne prignuše koljena pred Baalom. 045 ROM 011 005 Tako dakle i u sadašnje vrijeme postoji Ostatak po milosnom izboru. 045 ROM 011 006 Ako pak po milosti, nije po djelima; inače milost nije više milost! 045 ROM 011 007 Što dakle? Što Izrael ište, to nije postigao, ali izabrani postigoše. Ostali pak otvrdnuše, 045 ROM 011 008 kao što je pisano: Dade im Bog duh obamrlosti, oči da ne vide, uši da ne čuju sve do dana današnjega. 045 ROM 011 009 I David veli: Nek im stol pred njima bude zamkom, i mrežom, i stupicom, i plaćom. 045 ROM 011 010 Nek im potamne oči da ne vide i leđa im zauvijek pogni! 045 ROM 011 011 Pitam dakle: jesu li posrnuli da propadnu? Nipošto! Naprotiv: po njihovu posrtaju spasenje poganima da se tako oni, Židovi, izazovu na ljubomor. 045 ROM 011 012 Pa ako je njihov posrtaj bogatstvo za svijet, i njihovo smanjenje bogatstvo za pogane, koliko li će više to biti njihov puni broj? 045 ROM 011 013 Vama pak, poganima, velim: ja kao apostol pogana službu svoju proslavljam 045 ROM 011 014 ne bih li na ljubomor izazvao njih, tijelo svoje, i spasio neke od njih. 045 ROM 011 015 Jer ako je njihovo odbačenje izmirenje svijeta, što li će biti njihovo prihvaćanje ako ne oživljenje od mrtvih? 045 ROM 011 016 Ako li su prvine svete, sveto je i tijesto; ako li je korijen svet, svete su i grane. 045 ROM 011 017 Pa ako su neke grane odlomljene, a ti, divlja maslina, pricijepljen umjesto njih, postao suzajedničar korijena, sočnosti masline, 045 ROM 011 018 ne uznosi se nad grane. Ako li se hoćeš uznositi - ne nosiš ti korijena, nego korijen tebe. 045 ROM 011 019 Reći ćeš na to: grane su odlomljene da se ja pricijepim. 045 ROM 011 020 Dobro! Oni su zbog nevjere odlomljeni, a ti po vjeri stojiš. Ne uznosi se, nego strahuj! 045 ROM 011 021 Jer ako Bog ne poštedje prirodnih grana, ni tebe neće poštedjeti. 045 ROM 011 022 Promotri dakle dobrotu i strogost Božju: strogost na palima, a dobrotu Božju na sebi ako ostaneš u toj dobroti, inače ćeš i ti biti odsječen. 045 ROM 011 023 A i oni, ako ne ostanu u nevjeri, bit će pricijepljeni; ta moćan je Bog da ih opet pricijepi. 045 ROM 011 024 Doista, ako si ti, po naravi divlja maslina, odsječen pa mimo narav pricijepljen na pitomu maslinu, koliko li će lakše oni po naravi biti pricijepljeni na vlastitu maslinu! 045 ROM 011 025 Jer ne bih htio, braćo, da budete sami po sebi pametni, a da ne znate ovo otajstvo: djelomično je otvrdnuće zadesilo Izraela dok punina pogana ne uđe. 045 ROM 011 026 I tako će se cio Izrael spasiti, kako je pisano: Doći će sa Siona Otkupitelj, odvratit će bezbožnost od Jakova. 045 ROM 011 027 I to će biti moj Savez s njima, kad uklonim grijehe njihove. 045 ROM 011 028 U pogledu evanđelja oni su, istina, protivnici poradi vas, ali u pogledu izabranja oni su ljubimci poradi otaca. 045 ROM 011 029 Ta neopozivi su dari i poziv Božji! 045 ROM 011 030 Doista, kao što vi nekoć bijaste neposlušni Bogu, a sada po njihovoj neposlušnosti zadobiste milosrđe 045 ROM 011 031 tako i oni sada po milosrđu vama iskazanu postadoše neposlušni da i oni sada zadobiju milosrđe. 045 ROM 011 032 Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje. (eleēsē g1653) 045 ROM 011 033 O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi! 045 ROM 011 034 Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom? 045 ROM 011 035 Ili: tko ga darom preteče da bi mu se uzvratiti moralo? 045 ROM 011 036 Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen. (aiōn g165) 045 ROM 012 001 Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu - kao svoje duhovno bogoslužje. 045 ROM 012 002 Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno. (aiōn g165) 045 ROM 012 003 Da, po milosti koja mi je dana svakomu između vas velim: ne precjenjujte se više no što se treba cijeniti, nego cijenite se razumno, kako je već komu Bog odmjerio mjeru vjere. 045 ROM 012 004 Jer kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, a nemaju svi isto djelovanje, 045 ROM 012 005 tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu. 045 ROM 012 006 Dare pak imamo različite po milosti koja nam je dana: je li to prorokovanje - neka je primjereno vjeri; 045 ROM 012 007 je li služenje - neka je u služenju; je li poučavanje - u poučavanju; 045 ROM 012 008 je li hrabrenje - u hrabrenju; tko dijeli, neka je darežljiv; tko je predstojnik - revan; tko iskazuje milosrđe - radostan! 045 ROM 012 009 Ljubav nehinjena! Zazirite oda zla, prianjajte uz dobro! 045 ROM 012 010 Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge poštovanjem! 045 ROM 012 011 U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu služite! 045 ROM 012 012 U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani! 045 ROM 012 013 Pritječite u pomoć svetima u nuždi, gajite gostoljubivost! 045 ROM 012 014 Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite! 045 ROM 012 015 Radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima! 045 ROM 012 016 Budite istomišljenici među sobom! Neka vas ne zanosi što je visoko, nego privlači što je ponizno. Ne umišljajte si da ste mudri! 045 ROM 012 017 Nikome zlo za zlo ne vraćajte; zauzimajte se za dobro pred svim ljudima! 045 ROM 012 018 Ako je moguće, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima! 045 ROM 012 019 Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je: Moja je odmazda, ja ću je vratiti, veli Gospodin. 045 ROM 012 020 Naprotiv: Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga, i ako je žedan, napoj ga! Činiš li tako, ugljevlje mu ražareno zgrćeš na glavu. 045 ROM 012 021 Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo. 045 ROM 013 001 Svaka duša neka se podlaže vlastima nad sobom. Jer nema vlasti doli od Boga: koje postoje, od Boga su postavljene. 045 ROM 013 002 Stoga tko se suprotstavlja vlasti, Božjoj se odredbi protivi; koji se pak protive, sami će na se navući osudu. 045 ROM 013 003 Vladari doista nisu strah i trepet zbog dobra, nego zbog zla djela. Hoćeš li se ne bojati vlasti? Dobro čini pa ćeš imati pohvalu od nje! 045 ROM 013 004 Ta Božji je ona poslužitelj - tebi na dobro. Ako li zlo činiš, strahuj! Ne nosi uzalud mača! Božji je ona poslužitelj: gnjev njegov iskaljuje na onome koji zlo čini. 045 ROM 013 005 Treba se stoga podlagati, ne samo zbog gnjeva nego i zbog savjesti. 045 ROM 013 006 Zato i poreze plaćate: ta službenici su Božji oni koji se time bave. 045 ROM 013 007 Dajte svakomu što mu pripada: komu porez - porez, komu carina - carina, komu poštovanje - poštovanje, komu čast - čast. 045 ROM 013 008 Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon. 045 ROM 013 009 Uistinu: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poželi! i ima li koja druga zapovijed, sažeta je u ovoj riječi: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. 045 ROM 013 010 Ljubav bližnjemu zla ne čini. Punina dakle Zakona jest ljubav. 045 ROM 013 011 To tim više što shvaćate ovaj čas: vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo. 045 ROM 013 012 Noć poodmače, dan se približi! Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti. 045 ROM 013 013 Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru, 045 ROM 013 014 nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom i, u brizi za tijelo, ne pogodujte požudama. 045 ROM 014 001 Slaboga u vjeri prigrlite, ali ne da se prepirete o mišljenjima. 045 ROM 014 002 Netko vjeruje da smije sve jesti, slabi opet jede samo povrće. 045 ROM 014 003 Tko jede, neka ne prezire onoga tko ne jede; tko pak ne jede, neka ne sudi onoga tko jede. Ta Bog ga je prigrlio. 045 ROM 014 004 Tko si ti da sudiš tuđega slugu? Svojemu Gospodaru i stoji i pada! A stajat će jer moćan je Gospodin da ga podrži. 045 ROM 014 005 Netko razlikuje dan od dana, nekomu je opet svaki dan jednak. Samo nek je svatko posve uvjeren u svoje mišljenje. 045 ROM 014 006 Tko na dan misli, poradi Gospodina misli; i tko jede, poradi Gospodina jede: zahvaljuje Bogu. I tko ne jede, poradi Gospodina ne jede i - zahvaljuje Bogu. 045 ROM 014 007 Jer nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire. 045 ROM 014 008 Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li dakle ili umiremo - Gospodinovi smo. 045 ROM 014 009 Ta Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima. 045 ROM 014 010 A ti, što sudiš brata svoga? Ili ti, što prezireš brata svoga? Ta svi ćemo stati pred sudište Božje. 045 ROM 014 011 Jer pisano je: Života mi moga, govori Gospodin, prignut će se preda mnom svako koljeno i svaki će jezik priznati Boga. 045 ROM 014 012 Svaki će dakle od nas za sebe Bogu dati račun. 045 ROM 014 013 Dakle, ne sudimo više jedan drugoga, nego radije sudite o tome da ne valja postavljati bratu stupice ili spoticala. 045 ROM 014 014 Znam i uvjeren sam u Gospodinu: ništa samo od sebe nije nečisto. Samo je onomu nečisto tko to smatra nečistim. 045 ROM 014 015 Doista, ako je poradi hrane tvoj brat ražalošćen, već nisi na putu ljubavi. Ne upropašćuj tom svojom hranom onoga za koga je Krist umro! 045 ROM 014 016 Nemojte da se pogrđuje vaše dobro! 045 ROM 014 017 Ta kraljevstvo Božje nije jelo ili piće, nego pravednost, mir i radost u Duhu Svetome. 045 ROM 014 018 Da, tko tako Kristu služi, mio je Bogu i cijene ga ljudi. 045 ROM 014 019 Nastojmo stoga promicati mir i uzajamno izgrađivanje! 045 ROM 014 020 Ne razaraj djela Božjega poradi hrane! Sve je, istina, čisto, ali je zlo za onoga tko na sablazan jede. 045 ROM 014 021 Dobro je ne jesti mesa i ne piti vina i ne uzimati ništa o što se tvoj brat spotiče. 045 ROM 014 022 Ti imaš uvjerenje. Za sebe ga imaj pred Bogom. Blago onomu tko samoga sebe ne osuđuje u onom na što se odlučuje! 045 ROM 014 023 Jede li tko dvoumeći, osudio se jer ne radi iz uvjerenja. A sve što nije iz uvjerenja, grijeh je. 045 ROM 015 001 Mi jaki treba da nosimo slabosti slabih, a ne da sebi ugađamo. 045 ROM 015 002 Svaki od nas neka ugađa bližnjemu na dobro, na izgrađivanje. 045 ROM 015 003 Ta ni Krist nije sebi ugađao, nego kao što je pisano: Poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me. 045 ROM 015 004 Uistinu, što je nekoć napisano, nama je za pouku napisano da po postojanosti i utjesi Pisama imamo nadu. 045 ROM 015 005 A Bog postojanosti i utjehe dao vam da međusobno budete složni po Kristu Isusu 045 ROM 015 006 te jednodušno, iz jednoga grla, slavite Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista. 045 ROM 015 007 Prigrljujte jedni druge kao što je Krist prigrlio vas na slavu Božju. 045 ROM 015 008 Krist je, velim, postao poslužitelj obrezanika za istinu Božju da ispuni obećanja dana ocima, 045 ROM 015 009 a pogani da za milosrđe proslave Boga, kao što je pisano: Zato ću te slaviti među pucima i psalam pjevati tvome imenu. 045 ROM 015 010 I još veli: Kličite, puci, s njegovim narodom. 045 ROM 015 011 I još: Hvalite, svi puci, Gospodina, slavili ga svi narodi! 045 ROM 015 012 Izaija opet veli: Pojavit će se Jišajev izdanak, dignut da vlada narodima, u njemu je nada narodima. 045 ROM 015 013 A Bog nade napunio vas svakom radošću i mirom u vjeri da izobilujete u nadi snagom Duha Svetoga. 045 ROM 015 014 Ja sam, braćo moja, uvjeren: vi ste i sami puni čestitosti, ispunjeni svakim znanjem, sposobni jedni druge urazumljivati. 045 ROM 015 015 Ipak vam djelomično smionije napisah da vas na poznato nekako podsjetim poradi milosti koja mi je dana od Boga - 045 ROM 015 016 da budem bogoslužnik Krista Isusa među poganima, svećenik evanđelja Božjega te prinos pogana postane ugodan, posvećen Duhom Svetim. 045 ROM 015 017 Imam se dakle čime dičiti u Kristu Isusu s obzirom na ono što je Božje. 045 ROM 015 018 Jer ne bih se usudio govoriti o nečemu što Krist riječju i djelom, 045 ROM 015 019 snagom znamenja i čudesa, snagom Duha nije po meni učinio da k poslušnosti privede pogane. Tako sam od Jeruzalema pa uokolo sve do Ilirika pronio evanđelje Kristovo, 045 ROM 015 020 i to tako da sam se trsio navješćivati evanđelje ne gdje se već spominjao Krist - da ne bih gradio na temeljima drugih - 045 ROM 015 021 nego, kako je pisano: Vidjet će ga oni kojima nije naviješten, shvatiti oni koji za nj nisu čuli. 045 ROM 015 022 Time sam ponajčešće i bio spriječen doći k vama. 045 ROM 015 023 Sad mi pak više nema mjesta u ovim krajevima, a živa mi je želja, ima već mnogo godina, doći k vama 045 ROM 015 024 kad pođem u Španjolsku. Nadam se doista da ću vas na proputovanju posjetiti i da ćete me onamo otpraviti pošto mi se najprije bar donekle ispuni želja biti s vama. 045 ROM 015 025 Ali sad idem u Jeruzalem da poslužim svetima. 045 ROM 015 026 Makedonija i Ahaja odlučiše očitovati neko zajedništvo prema siromašnim svetima u Jeruzalemu. 045 ROM 015 027 Da, odlučiše, a i dužnici su im. Jer ako su pogani postali sudionicima njihovih duhovnih dobara, dužni su im u tjelesnima poslužiti. 045 ROM 015 028 Pošto dakle to obavim - ovaj im plod zapečaćen uručim - uputit ću se u Španjolsku i usput k vama. 045 ROM 015 029 A kada dođem k vama, doći ću, znam, s puninom blagoslova Kristova. 045 ROM 015 030 Ali zaklinjem vas, braćo, Gospodinom Isusom Kristom i ljubavlju Duha: suborci mi budite u molitvama Bogu upravljenima za me, 045 ROM 015 031 da umaknem onim nevjernima u Judeji i da moja pomoć Jeruzalemu bude po volji svetima 045 ROM 015 032 te s Božjom voljom radosno dođem k vama i s vama zajedno odahnem. 045 ROM 015 033 Bog mira sa svima vama! Amen. 045 ROM 016 001 Preporučujem vam Febu, sestru našu, poslužiteljicu Crkve u Kenhreji: 045 ROM 016 002 primite je u Gospodinu kako dolikuje svetima i priskočite joj u pomoć u svemu što od vas ustreba jer je i ona bila zaštitnicom mnogima i meni samomu. 045 ROM 016 003 Pozdravite Prisku i Akvilu, suradnike moje u Kristu Isusu. 045 ROM 016 004 Oni su za moj život podmetnuli svoj vrat; zahvaljujem im ne samo ja nego i sve Crkve pogana. 045 ROM 016 005 Pozdravite i Crkvu u njihovoj kući. Pozdravite ljubljenog mi Epeneta koji je prvina Azije za Krista. 045 ROM 016 006 Pozdravite Mariju koja se mnogo trudila za vas. 045 ROM 016 007 Pozdravite Andronika i Juniju, rođake i suuznike moje; oni su ugledni među apostolima i prije mene bili su u Kristu. 045 ROM 016 008 Pozdravite Amplijata, ljubljenoga moga u Gospodinu. 045 ROM 016 009 Pozdravite Urbana, suradnika moga u Kristu, i ljubljenog mi Staha. 045 ROM 016 010 Pozdravite Apela, prokušanoga u Kristu. Pozdravite Aristobulove. 045 ROM 016 011 Pozdravite Herodiona, rođaka moga. Pozdravite Narcisove koji su u Gospodinu. 045 ROM 016 012 Pozdravite Trifenu i Trifozu koje se trude u Gospodinu. Pozdravite ljubljenu Persidu koja se mnogo trudila u Gospodinu. 045 ROM 016 013 Pozdravite Rufa, izabranika u Gospodinu, i majku njegovu i moju. 045 ROM 016 014 Pozdravite Asinkrita, Flegonta, Herma, Patrobu, Hermu i braću koja su s njima. 045 ROM 016 015 Pozdravite Filologa i Juliju, Nereja i njegovu sestru, i Olimpu, i sve svete koji su s njima. 045 ROM 016 016 Pozdravite jedni druge cjelovom svetim. Pozdravljaju vas sve Crkve Kristove. 045 ROM 016 017 Zaklinjem vas, braćo, čuvajte se onih koji siju razdore i sablazni mimo nauk u kojem ste poučeni, i klonite ih se. 045 ROM 016 018 Jer takvi ne služe Gospodinu našemu Kristu, nego svom trbuhu te lijepim i laskavim riječima zavode srca nedužnih. 045 ROM 016 019 Doista, vaša je poslušnost doprla do sviju. Zbog vas se dakle radujem i htio bih da budete mudri za dobro, a bezazleni za zlo. 045 ROM 016 020 Bog mira satrt će ubrzo Sotonu pod vašim nogama. Milost Gospodina Isusa s vama! 045 ROM 016 021 Pozdravlja vas Timotej, suradnik moj, i Lucije, Jason i Sosipater, rođaci moji. 045 ROM 016 022 Pozdravljam vas u Gospodinu ja, Tercije, koji napisah ovu poslanicu. 045 ROM 016 023 Pozdravlja vas Gaj, gostoprimac moj i cijele Crkve. Pozdravlja vas Erast, gradski blagajnik, i brat Kvart. 045 ROM 016 025 Onomu koji vas može učvrstiti - po mojem evanđelju i propovijedanju Isusa Krista, po objavljenju Otajstva prešućenog drevnim vremenima, (aiōnios g166) 045 ROM 016 026 a sada očitovanog i po proročkim pismima odredbom vječnoga Boga svim narodima obznanjenog za poslušnost, vjeru - (aiōnios g166) 045 ROM 016 027 jedinomu Mudromu, Bogu, po Isusu Kristu: Njemu slava u vijeke! Amen. (aiōn g165) # # BOOK 046 1CO 1 Corinthians 1 Korinčanima 046 1CO 001 001 Pavao, po Božjoj volji pozvan za apostola Krista Isusa, i brat Sosten 046 1CO 001 002 Crkvi Božjoj u Korintu - posvećenima u Kristu Isusu, pozvanicima, svetima, sa svima što na bilo kojemu mjestu prizivlju ime Isusa Krista, Gospodina našega, njihova i našega. 046 1CO 001 003 Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista! 046 1CO 001 004 Zahvaljujem Bogu svojemu svagda za vas zbog milosti Božje koja vam je dana u Kristu Isusu: 046 1CO 001 005 u njemu se obogatiste u svemu - u svakoj riječi i svakom spoznanju. 046 1CO 001 006 Kako li se svjedočanstvo o Kristu utvrdilo u vama 046 1CO 001 007 te ne oskudijevate ni na jednom daru čekajući Objavljenje Gospodina našega Isusa Krista! 046 1CO 001 008 On će vas učiniti i postojanima do kraja, besprigovornima u Dan Gospodina našega Isusa Krista. 046 1CO 001 009 Vjeran je Bog koji vas pozva u zajedništvo Sina svojega Isusa Krista, Gospodina našega. 046 1CO 001 010 Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista: svi budite iste misli; neka ne bude među vama razdora, nego budite savršeno istog osjećanja i istog mišljenja. 046 1CO 001 011 Jer Klojini mi, braćo moja, o vama rekoše da među vama ima svađa. 046 1CO 001 012 Mislim to što svaki od vas govori: “Ja sam Pavlov”, “A ja Apolonov”, “A ja Kefin”, “A ja Kristov”. 046 1CO 001 013 Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u Pavlovo ime kršteni? 046 1CO 001 014 Hvala Bogu što ne krstih nikoga od vas, osim Krispa i Gaja; 046 1CO 001 015 da ne bi tko rekao da ste u moje ime kršteni. 046 1CO 001 016 A da, krstih i Stefanin dom. Inače ne znam krstih li koga drugoga. 046 1CO 001 017 Jer ne posla me Krist krstiti, nego navješćivati evanđelje, i to ne mudrošću besjede, da se ne obeskrijepi križ Kristov. 046 1CO 001 018 Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja. 046 1CO 001 019 Ta pisano je: Upropastit ću mudrost mudrih, i odbacit ću umnost umnih. 046 1CO 001 020 Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje je istraživač ovoga svijeta? Zar ne izludi Bog mudrost svijeta? (aiōn g165) 046 1CO 001 021 Doista, kad svijet u mudrosti Božjoj Boga ne upozna mudrošću, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti vjernike. 046 1CO 001 022 Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, 046 1CO 001 023 a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, 046 1CO 001 024 pozvanima pak - i Židovima i Grcima - Krista, Božju snagu i Božju mudrost. 046 1CO 001 025 Jer ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi. 046 1CO 001 026 Ta gledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih. 046 1CO 001 027 Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; 046 1CO 001 028 i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, 046 1CO 001 029 da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom. 046 1CO 001 030 Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje, 046 1CO 001 031 da bude kako je pisano: Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali. 046 1CO 002 001 I ja kada dođoh k vama, braćo, ne dođoh s uzvišenom besjedom ili mudrošću navješćivati vam svjedočanstvo Božje 046 1CO 002 002 jer ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga. 046 1CO 002 003 I ja priđoh k vama slab, u strahu i u veliku drhtanju. 046 1CO 002 004 I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage 046 1CO 002 005 da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj nego na snazi Božjoj. 046 1CO 002 006 Mudrost doduše navješćujemo među zrelima, ali ne mudrost ovoga svijeta, ni knezova ovoga svijeta koji propadaju, (aiōn g165) 046 1CO 002 007 nego navješćujemo Mudrost Božju, u Otajstvu, sakrivenu; onu koju predodredi Bog prije vjekova za slavu našu, (aiōn g165) 046 1CO 002 008 a koje nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao. Jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli. (aiōn g165) 046 1CO 002 009 Nego, kako je pisano: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube. 046 1CO 002 010 A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve proniče, i dubine Božje. 046 1CO 002 011 Jer tko od ljudi zna što je u čovjeku osim duha čovječjega u njemu? Tako i što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega. 046 1CO 002 012 A mi, mi ne primismo duha svijeta, nego Duha koji je od Boga da znamo čime nas je obdario Bog. 046 1CO 002 013 To i navješćujemo, ne naučenim riječima čovječje mudrosti, nego naukom Duha izlažući duhovno duhovnima. 046 1CO 002 014 Naravan čovjek ne prima što je od Duha Božjega; njemu je to ludost i ne može spoznati jer po Duhu valja prosuđivati. 046 1CO 002 015 Duhovan pak prosuđuje sve, a njega nitko ne prosuđuje. 046 1CO 002 016 Jer tko spozna misao Gospodnju, tko da ga pouči? A mi imamo misao Kristovu. 046 1CO 003 001 I ja, braćo, nisam mogao govoriti vama kao duhovnima, nego kao tjelesnima, kao nejačadi u Kristu. 046 1CO 003 002 Mlijekom vas napojih, ne jelom: još ne mogoste, a ni sada još ne možete 046 1CO 003 003 jer još ste tjelesni. Doista, dok je među vama zavist i prepiranje, zar niste tjelesni, zar po ljudsku ne postupate? 046 1CO 003 004 Jer kad jedan govori: “Ja sam Pavlov”, a drugi: “Ja Apolonov”, niste li odveć ljudi? 046 1CO 003 005 Ta što je Apolon? Što je Pavao? Poslužitelji po kojima povjerovaste - kako već komu Gospodin dade. 046 1CO 003 006 Ja zasadih, Apolon zali, ali Bog dade rasti. 046 1CO 003 007 Tako niti je što onaj tko sadi ni onaj tko zalijeva, nego Bog koji daje rasti. 046 1CO 003 008 Tko sadi i tko zalijeva, jedno su; a svaki će po svome trudu primiti plaću. 046 1CO 003 009 Jer Božji smo suradnici: Božja ste njiva, Božja građevina. 046 1CO 003 010 Po milosti Božjoj koja mi je dana ja kao mudri graditelj postavih temelj, a drugi naziđuje; ali svaki neka pazi kako naziđuje. 046 1CO 003 011 Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist. 046 1CO 003 012 Naziđuje li tko na ovom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvom, sijenom, slamom - 046 1CO 003 013 svačije će djelo izići na svjetlo. Onaj će Dan pokazati jer će se u ognju očitovati. I kakvo je čije djelo, oganj će iskušati. 046 1CO 003 014 Ostane li djelo, primit će plaću onaj tko ga je nazidao. 046 1CO 003 015 Izgori li čije djelo, taj će štetovati; ipak, on će se sam spasiti, ali kao kroz oganj. 046 1CO 003 016 Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. 046 1CO 003 017 Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi. 046 1CO 003 018 Nitko neka se ne vara. Ako tko misli da je mudar među vama na ovome svijetu, neka bude lud da bude mudar. (aiōn g165) 046 1CO 003 019 Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom. Ta pisano je: On hvata mudre u njihovu lukavstvu. 046 1CO 003 020 I opet: Gospodin poznaje namisli mudrih, one su isprazne. 046 1CO 003 021 Zato neka se nitko ne hvasta ljudima jer sve je vaše. 046 1CO 003 022 Bio Pavao, ili Apolon, ili Kefa, bio svijet, ili život, ili smrt, ili sadašnje, ili buduće: sve je vaše, 046 1CO 003 023 vi Kristovi, a Krist Božji. 046 1CO 004 001 Tako, neka nas svatko smatra službenicima Kristovim i upraviteljima otajstava Božjih. 046 1CO 004 002 A od upravitelja iziskuje se napokon da budu vjerni. 046 1CO 004 003 Meni pak nije nimalo do toga da me sudite vi ili bilo koji ljudski sud; a ni ja sam sebe ne sudim. 046 1CO 004 004 Doista, ničega sebi nisam svjestan, no time nisam opravdan: moj je sudac Gospodin. 046 1CO 004 005 Zato ne sudite ništa prije vremena dok ne dođe Gospodin koji će iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami i razotkriti nakane srdaca. I tada će svatko primiti pohvalu od Boga. 046 1CO 004 006 Time, braćo, smjerah na sebe i Apolona radi vas: da na nama naučite onu “Ne preko onoga što je pisano” te se ne nadimate jednim protiv drugoga. 046 1CO 004 007 Ta tko tebi daje prednost? Što imaš da nisi primio? Ako si primio, što se hvastaš kao da nisi primio? 046 1CO 004 008 Već ste siti, već se obogatiste, bez nas se zakraljiste! Kamo sreće da se zakraljiste da i mi s vama zajedno kraljujemo! 046 1CO 004 009 Jer Bog je, čini mi se, nas apostole prikazao posljednje, kao na smrt osuđene, jer postali smo prizor svijetu, i anđelima, i ljudima - 046 1CO 004 010 mi ludi poradi Krista, vi mudri u Kristu; mi slabi, vi jaki; vi čašćeni, mi prezreni; 046 1CO 004 011 sve do ovoga časa i gladujemo, i žeđamo, i goli smo, i pljuskaju nas, i beskućnici smo, 046 1CO 004 012 i patimo se radeći svojim rukama. Proklinjani blagoslivljamo, proganjani ustrajavamo, 046 1CO 004 013 pogrđivani tješimo. Kao smeće svijeta postasmo, svačiji izmet sve do sada. 046 1CO 004 014 Ne pišem ovoga da vas postidim, nego da vas kao ljubljenu svoju djecu urazumim. 046 1CO 004 015 Jer da imate u Kristu i deset tisuća učitelja, ipak ne biste imali više otaca. Ta u Kristu Isusu po evanđelju ja vas rodih! 046 1CO 004 016 Zaklinjem vas, dakle: nasljedovatelji moji budite. 046 1CO 004 017 Zato upravo poslah k vama Timoteja, koji mi je dijete ljubljeno i vjerno u Gospodinu, da vas podsjeti na naputke moje, u Kristu, kako posvuda u svakoj crkvi učim. 046 1CO 004 018 Neki se uzniješe kao da ja neću doći k vama. 046 1CO 004 019 Ipak, eto me ubrzo k vama, ako Gospodin htjedne, i rasudit ću ne riječi onih nadutih, nego krepost. 046 1CO 004 020 Ta nije u riječi kraljevstvo Božje, nego u kreposti. 046 1CO 004 021 Što želite? Da k vama dođem sa šibom ili s ljubavlju i duhom blagosti? 046 1CO 005 001 Općenito se čuje o bludnosti među vama, i to takvoj bludnosti kakve nema ni među poganima: da netko ima očevu ženu. 046 1CO 005 002 I vi mi se uznijeli, mjesto da žalujete pa da se iskorijeni iz vaše sredine onaj koji takvo djelo počini. 046 1CO 005 003 A ja, i nenazočan tijelom, ali nazočan duhom, već sam presudio kao nazočan onoga koji je takvo što počinio. 046 1CO 005 004 Pošto se u ime Gospodina našega Isusa Krista okupite vi i moj duh, snagom Gospodina našega Isusa, 046 1CO 005 005 neka se takav preda Sotoni na propast tijela da bi se spasio duh u Dan Gospodina Isusa. 046 1CO 005 006 Ne valja vam hvastanje! Zar ne znate da malo kvasca sve tijesto ukvasa? 046 1CO 005 007 Očistite stari kvasac da budete novo tijesto, kao što i jeste beskvasni jer već je žrtvovana Pasha naša, Krist. 046 1CO 005 008 Zato svetkujmo, ne sa starim kvascem ni s kvascem zloće i pakosti, nego s beskvasnim kruhovima čistoće i istine. 046 1CO 005 009 Napisah vam u poslanici da se ne miješate s bludnicima - 046 1CO 005 010 ne općenito s bludnicima ovoga svijeta, ili lakomcima, ili razbojnicima, ili idolopoklonicima jer biste inače morali iz svijeta izići. 046 1CO 005 011 Napisah vam zapravo da se ne miješate s nazovibratom koji bi bio bludnik, ili lakomac, ili idolopoklonik, ili pogrđivač, ili pijanica, ili razbojnik. S takvim ni za stol! 046 1CO 005 012 Što spada na me suditi one vani? Ne sudite li vi one koji su unutra? 046 1CO 005 013 A one vani sudit će Bog. Iskorijenite opakoga iz svoje sredine. 046 1CO 006 001 Tko bi se od vas u sporu s drugim usudio parničiti se pred nepravednima, a ne pred svetima? 046 1CO 006 002 Ili zar ne znate da će sveti suditi svijet? Pa ako ćete vi suditi svijet, zar niste vrijedni suditi sitnice? 046 1CO 006 003 Ne znate li da ćemo suditi anđele, kamo li ne ono svagdanje? 046 1CO 006 004 A vi, kad imate sporove o svagdanjem, sucima postavljate one do kojih Crkva ništa ne drži! 046 1CO 006 005 Vama na sramotu govorim. Tako? Zar nema među vama ni jednoga mudra koji bi mogao rasuditi među braćom? 046 1CO 006 006 Nego brat se s bratom parniči, i to pred nevjernicima? 046 1CO 006 007 Zapravo, već vam je to nedostatak što se parničite među sobom. Zašto radije ne trpite nepravdu? Zašto se radije ne pustite oplijeniti? 046 1CO 006 008 Nego vi činite nepravdu i plijenite, i to braću. 046 1CO 006 009 Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, 046 1CO 006 010 ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega. 046 1CO 006 011 To evo, bijahu neki od vas, ali oprali ste se, ali posvetili ste se, ali opravdali ste se u imenu Gospodina našega Isusa Krista i u Duhu Boga našega. 046 1CO 006 012 “Sve mi je dopušteno!” Ali - sve ne koristi. “Sve mi je dopušteno!” Ali - neću da mnome išta vlada. 046 1CO 006 013 “Jela trbuhu, a trbuh jelima; Bog će i jedno i drugo uništiti.” Ali ne tijelo bludnosti, nego Gospodinu, i Gospodin tijelu! 046 1CO 006 014 Ta Bog koji je Gospodina uskrisio i nas će uskrisiti snagom njegovom. 046 1CO 006 015 Ne znate li da su tijela vaša udovi Kristovi? Hoću li dakle uzeti udove Kristove i učiniti ih udovima bludničinim? Nipošto! 046 1CO 006 016 Ili zar ne znate: tko uz bludnicu prione, jedno je tijelo? Jer veli se: Bit će njih dvoje jedno tijelo. 046 1CO 006 017 A tko prione uz Gospodina, jedan je duh. 046 1CO 006 018 Bježite od bludnosti! Svaki grijeh koji učini čovjek, izvan tijela je, a bludnik griješi protiv svojega tijela. 046 1CO 006 019 Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. 046 1CO 006 020 Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem! 046 1CO 007 001 Sada o onome što ste mi pisali. Dobro je čovjeku ne dotaći ženu. 046 1CO 007 002 Ipak, zbog bludnosti, neka svaki ima svoju ženu i svaka neka ima svoga muža. 046 1CO 007 003 Muž neka vrši dužnost prema ženi, a tako i žena prema mužu. 046 1CO 007 004 Žena nije gospodar svoga tijela, nego muž, a tako ni muž nije gospodar svoga tijela, nego žena. 046 1CO 007 005 Ne uskraćujte se jedno drugome, osim po dogovoru, povremeno, da se posvetite molitvi pa se opet združite da vas Sotona ne bi napastovao zbog vaše neizdržljivosti. 046 1CO 007 006 Ali to velim kao dopuštenje, ne kao zapovijed. 046 1CO 007 007 A htio bih da svi ljudi budu kao i ja; ali svatko ima svoj dar od Boga, ovaj ovako, onaj onako. 046 1CO 007 008 Neoženjenima pak i udovicama velim: dobro im je ako ostanu kao i ja. 046 1CO 007 009 Ako li se ne mogu uzdržati, neka se žene, udaju. Jer bolje je ženiti se negoli izgarati. 046 1CO 007 010 A oženjenima zapovijedam, ne ja, nego Gospodin: žena neka se od muža ne rastavlja - 046 1CO 007 011 ako se ipak rastavi, neka ostane neudana ili neka se s mužem pomiri - i muž neka ne otpušta žene. 046 1CO 007 012 Ostalima pak velim - ja, ne Gospodin: ima li koji brat ženu nevjernicu i ona privoli stanovati s njime, neka je ne otpušta. 046 1CO 007 013 I žena koja ima muža nevjernika te on privoli stanovati s njome, neka ne otpušta muža. 046 1CO 007 014 Ta muž nevjernik posvećen je ženom i žena nevjernica posvećena je bratom. Inače bi djeca vaša bila nečista, a ovako - sveta su. 046 1CO 007 015 Ako li se nevjernik hoće rastaviti, neka se rastavi; brat ili sestra u takvim prilikama nisu vezani: ta na mir nas je pozvao Bog. 046 1CO 007 016 Jer što znaš, ženo, hoćeš li spasiti muža? Ili što znaš, mužu, hoćeš li spasiti ženu? 046 1CO 007 017 U drugome svatko neka živi kako mu je Gospodin dodijelio, kako ga je Bog pozvao. Tako određujem po svim crkvama. 046 1CO 007 018 Je li tko pozvan kao obrezan, neka ne prepravlja obrezanja. Ako je pozvan kao neobrezan, neka se ne obrezuje. 046 1CO 007 019 Obrezanje nije ništa i neobrezanje nije ništa, nego - držanje Božjih zapovijedi. 046 1CO 007 020 Svatko neka ostane u onom zvanju u koje je pozvan. 046 1CO 007 021 Jesi li pozvan kao rob? Ne brini! Nego, ako i možeš postati slobodan, radije se okoristi. 046 1CO 007 022 Jer tko je u Gospodinu pozvan kao rob, slobodnjak je Gospodnji. Tako i tko je pozvan kao slobodnjak, rob je Kristov. 046 1CO 007 023 Otkupninom ste kupljeni: ne budite robovi ljudima. 046 1CO 007 024 Svatko u čemu je pozvan, braćo, u tome neka i ostane pred Bogom. 046 1CO 007 025 O djevicama nemam zapovijedi, nego dajem savjet kao čovjek po milosrđu Gospodnjem vrijedan povjerenja. 046 1CO 007 026 Smatram dakle: dobro je to zbog sadašnje nevolje, dobro je čovjeku tako biti. 046 1CO 007 027 Jesi li vezan za ženu? Ne traži rastave. Jesi li slobodan od žene? Ne traži žene. 046 1CO 007 028 Ali ako se i oženiš, nisi sagriješio; i djevica ako se uda, nije sagriješila. Ali takvi će imati tjelesnu nevolju, a ja bih vas rado poštedio. 046 1CO 007 029 Ovo hoću reći, braćo: Vrijeme je kratko. Odsele i koji imaju žene, neka budu kao da ih nemaju; 046 1CO 007 030 i koji plaču, kao da ne plaču; i koji se vesele, kao da se ne vesele; i koji kupuju, kao da ne posjeduju; 046 1CO 007 031 i koji uživaju ovaj svijet, kao da ga ne uživaju, jer - prolazi obličje ovoga svijeta. 046 1CO 007 032 A rado bih da budete bezbrižni. Neoženjen se brine za Gospodnje, kako da ugodi Gospodinu. 046 1CO 007 033 A oženjen se brine za svjetovno, kako da ugodi ženi, 046 1CO 007 034 pa je razdijeljen. I žena neudana i djevica brine se za Gospodnje, da bude sveta i tijelom i duhom; a udana se brine za svjetovno, kako da ugodi mužu. 046 1CO 007 035 Ovo pak govorim vama na korist, ne da vam postavim zamku, nego da primjerno i nesmetano budete privrženi Gospodinu. 046 1CO 007 036 Misli li tko da je nepriličan prema svojoj djevici kad je preživotan i s njome mora biti, neka čini što je nakanio, ne griješi: neka se uzmu. 046 1CO 007 037 Tko je pak nepokolebljivo stalan u srcu te nema potrebe, a u vlasti mu je volja pa to odluči u svom srcu - čuvati svoju djevicu - dobro čini. 046 1CO 007 038 Tako, tko se oženi svojom djevicom, dobro čini, a tko se ne oženi, bolje čini. 046 1CO 007 039 Žena je vezana dokle živi muž njezin. Umre li muž, slobodna je: neka se uda za koga hoće, samo u Gospodinu. 046 1CO 007 040 Bit će ipak blaženija ostane li onako, po mojem savjetu. A mislim da i ja imam Duha Božjega. 046 1CO 008 001 U pogledu mesa žrtvovana idolima, znamo, svi posjedujemo znanje. Ali znanje nadima, a ljubav izgrađuje. 046 1CO 008 002 Ako tko misli da što zna, još ne zna kako treba znati. 046 1CO 008 003 A ljubi li tko Boga, Bog ga poznaje. 046 1CO 008 004 Dakle, u pogledu blagovanja mesa žrtvovana idolima, znamo: nema idola na svijetu i nema Boga do Jednoga. 046 1CO 008 005 Jer sve kad bi i bilo nazovibogova ili na nebu ili na zemlji - kao što ima mnogo “bogova” i mnogo “gospodara”! - 046 1CO 008 006 nama je jedan Bog, Otac, od koga je sve, a mi za njega; i jedan Gospodin, Isus Krist, po kome je sve, i mi po njemu. 046 1CO 008 007 Ali nemaju svi toga znanja. Neki, navikli na idole, još jedu meso kao idolima žrtvovano i njihova se savjest kalja jer je nejaka. 046 1CO 008 008 A k Bogu nas ne privodi jelo. Niti što gubimo ako ne jedemo; niti što dobivamo ako jedemo. 046 1CO 008 009 A pazite da ne bi možda ta vaša sloboda bila spoticaj nejakima. 046 1CO 008 010 Jer vidi li tko tebe koji imaš znanje za stolom u hramu idolskomu, neće li se njegova savjest, jer je nejaka, “izgraditi” da jede žrtvovano idolima? 046 1CO 008 011 I s tvoga znanja propada nejaki, brat za kojega je Krist umro. 046 1CO 008 012 Tako griješeći protiv braće i ranjavajući njihovu nejaku savjest, protiv Krista griješite. 046 1CO 008 013 Zato ako jelo sablažnjava brata moga, ne, neću jesti mesa dovijeka da brata svoga ne sablaznim. (aiōn g165) 046 1CO 009 001 Nisam li ja slobodan? Nisam li apostol? Nisam li vidio Isusa, Gospodina našega? Niste li vi djelo moje u Gospodinu? 046 1CO 009 002 Ako drugima nisam apostol, vama svakako jesam. Ta vi ste pečat mojega apostolstva u Gospodinu. 046 1CO 009 003 Moj odgovor mojim tužiteljima jest ovo: 046 1CO 009 004 Zar nemamo prava jesti i piti? 046 1CO 009 005 Zar nemamo prava ženu vjernicu voditi sa sobom kao i drugi apostoli i braća Gospodnja i Kefa? 046 1CO 009 006 Ili samo ja i Barnaba nemamo prava ne raditi? 046 1CO 009 007 Tko ikada vojuje o svojem trošku? Tko sadi vinograd pa roda njegova ne jede? Ili tko pase stado pa od mlijeka stada ne jede? 046 1CO 009 008 Zar to govorim po ljudsku? Ne kaže li to i Zakon? 046 1CO 009 009 Jer u Mojsijevu zakonu piše: Ne zavezuj usta volu koji vrši! Zar je Bogu do volova? 046 1CO 009 010 Ne govori li on baš radi nas? Doista, radi nas je napisano, jer tko ore, u nadi treba da ore; i tko vrši, u nadi da će dobiti dio. 046 1CO 009 011 Ako smo mi vama sijali dobra duhovna, veliko li je nešto ako vam požanjemo tjelesna? 046 1CO 009 012 Ako drugi sudjeluju u vašim dobrima, zašto ne bismo mi mogli još većma. Ali nismo se poslužili tim pravom, nego sve teglimo da ne bismo postavili kakvu zapreku evanđelju Kristovu? 046 1CO 009 013 Ne znate li: koji obavljaju svetinje, od svetišta se hrane; i koji žrtveniku služe, sa žrtvenikom dijele? 046 1CO 009 014 Tako je i Gospodin onima koji evanđelje navješćuju odredio od evanđelja živjeti. 046 1CO 009 015 No ja se ničim od toga nisam poslužio. A i ne napisah toga da bi se tako postupilo prema meni. Radije umrijeti, nego... Te mi slave nitko neće oduzeti! 046 1CO 009 016 Jer što navješćujem evanđelje, nije mi na hvalu, ta dužnost mi je. Doista, jao meni ako evanđelja ne navješćujem. 046 1CO 009 017 Jer ako to činim iz vlastite pobude, ide me plaća; ako li ne iz vlastite pobude - služba je to koja mi je povjerena. 046 1CO 009 018 Koja mi je dakle plaća? Da propovijedajući pružam evanđelje besplatno ne služeći se svojim pravom u evanđelju. 046 1CO 009 019 Jer premda slobodan od sviju, sam sebe svima učinih slugom da ih što više steknem. 046 1CO 009 020 Bijah Židovima Židov da Židove steknem; onima pod Zakonom, kao da sam pod Zakonom - premda ja nisam pod Zakonom - da one pod Zakonom steknem; 046 1CO 009 021 onima bez Zakona, kao da sam bez zakona - premda nisam bez Božjega zakona, nego u Kristovu zakonu - da steknem one bez Zakona; 046 1CO 009 022 bijah nejakima nejak da nejake steknem. Svima bijah sve da pošto-poto neke spasim. 046 1CO 009 023 A sve činim poradi evanđelja da bih i ja bio suzajedničar u njemu. 046 1CO 009 024 Ne znate li: trkači u trkalištu svi doduše trče, ali jedan prima nagradu? Tako trčite da dobijete. 046 1CO 009 025 Svaki natjecatelj sve moguće izdržava; oni da dobiju raspadljiv vijenac, mi neraspadljiv. 046 1CO 009 026 Ja dakle tako trčim - ne kao besciljno, tako udaram šakom - ne kao da mlatim vjetar, 046 1CO 009 027 nego krotim svoje tijelo i zarobljavam da sam ne budem isključen pošto sam drugima propovijedao. 046 1CO 010 001 Jer ne bih, braćo, htio da budete u neznanju: oci naši svi bijahu pod oblakom, i svi prijeđoše kroz more, 046 1CO 010 002 i svi su se na Mojsija krstili u oblaku i u moru, 046 1CO 010 003 i svi su isto duhovno jelo jeli, 046 1CO 010 004 i svi su isto duhovno piće pili. A pili su iz duhovne stijene koja ih je pratila; stijena bijaše Krist. 046 1CO 010 005 Ali većina njih nije bila po volji Bogu: ta poubijani su po pustinji. 046 1CO 010 006 To bijahu pralikovi naši: da ne žudimo za zlima kao što su žudjeli oni. 046 1CO 010 007 I ne budite idolopoklonici kao neki od njih, kako je pisano: Posjeda narod da jede i pije pa ustadoše da igraju. 046 1CO 010 008 I ne podajimo se bludu kao što se neki od njih bludu podaše i padoše u jednom danu dvadeset i tri tisuće. 046 1CO 010 009 I ne iskušavajmo Gospodina kao što su ga neki od njih iskušavali te od zmija izginuli. 046 1CO 010 010 I ne mrmljajte kao što neki od njih mrmljahu te izgiboše od Zatornika. 046 1CO 010 011 Sve se to, kao pralik, događalo njima, a napisano je za upozorenje nama, koje su zapala posljednja vremena. (aiōn g165) 046 1CO 010 012 Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne. 046 1CO 010 013 Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati. 046 1CO 010 014 Zato, ljubljeni moji, bježite od idolopoklonstva. 046 1CO 010 015 Kao razumnima velim: sudite sami što govorim. 046 1CO 010 016 Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? 046 1CO 010 017 Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha. 046 1CO 010 018 Gledajte Izraela po tijelu! Koji blaguju žrtve nisu li zajedničari žrtvenika? 046 1CO 010 019 Što dakle hoću reći? Idolska žrtva da je nešto? Ili idol da je nešto? 046 1CO 010 020 Naprotiv, da pogani vrazima žrtvuju, ne Bogu. A neću da budete zajedničari vražji. 046 1CO 010 021 Ne možete piti čašu Gospodnju i čašu vražju. Ne možete biti sudionici stola Gospodnjega i stola vražjega. 046 1CO 010 022 Ili da izazivamo ljubomor Gospodnji? Zar smo jači od njega? 046 1CO 010 023 “Sve je slobodno!” Ali - sve ne koristi. “Sve je dopušteno!” Ali - sve ne saziđuje. 046 1CO 010 024 Nitko neka ne traži svoje, nego dobro drugoga. 046 1CO 010 025 Sve što se prodaje na tržnici, jedite ništa ne ispitujući poradi savjesti. 046 1CO 010 026 Ta Gospodnja je zemlja i sve na njoj! 046 1CO 010 027 Pozove li vas koji nevjernik i želite se odazvati, jedite što vam se ponudi ništa ne ispitujući poradi savjesti. 046 1CO 010 028 Ako vam tko reče: “To je žrtvovano”, ne jedite poradi onoga koji vas je upozorio, i savjesti. 046 1CO 010 029 Savjesti mislim, ne svoje, nego onoga drugoga. Ta zašto da moju slobodu druga savjest sudi? 046 1CO 010 030 Ako sa zahvalom sudjelujem, zašto da me grde zbog onoga za što zahvaljujem? 046 1CO 010 031 Dakle, ili jeli, ili pili, ili drugo što činili, sve na slavu Božju činite. 046 1CO 010 032 Ne budite na sablazan ni Židovima, ni Grcima, ni Crkvi Božjoj, 046 1CO 010 033 kao što i ja svima u svemu ugađam ne tražeći svoju korist, nego što koristi mnogima na spasenje. 046 1CO 011 001 Nasljedovatelji moji budite, kao što sam i ja Kristov. 046 1CO 011 002 Hvalim vas što me se u svemu sjećate i držite se predaja kako vam predadoh. 046 1CO 011 003 Ali htio bih da znate: svakomu je mužu glava Krist, glava ženi muž, a glava Kristu Bog. 046 1CO 011 004 Svaki muž koji se moli ili prorokuje pokrivene glave sramoti glavu svoju. 046 1CO 011 005 Svaka pak žena koja se moli ili prorokuje gologlava sramoti glavu svoju. Ta to je isto kao da je obrijana. 046 1CO 011 006 Jer ako se žena ne pokriva, neka se šiša; ako li je pak ružno ženi šišati se ili brijati, neka se pokrije. 046 1CO 011 007 A muž ne mora pokrivati glave, ta slika je i slava Božja; a žena je slava muževa. 046 1CO 011 008 Jer nije muž od žene, nego žena od muža. 046 1CO 011 009 I nije stvoren muž radi žene, nego žena radi muža. 046 1CO 011 010 Zato žena treba da ima “vlast” na glavi poradi anđela. 046 1CO 011 011 Ipak, u Gospodinu - ni žena bez muža, ni muž bez žene! 046 1CO 011 012 Jer kao što je žena od muža, tako je i muž po ženi; a sve je od Boga. 046 1CO 011 013 Sami sudite dolikuje li da se žena gologlava Bogu moli? 046 1CO 011 014 Ne uči li nas i sama narav da je mužu sramota ako goji kosu? 046 1CO 011 015 A ženi je dika ako je goji jer kosa joj je dana mjesto prijevjesa. 046 1CO 011 016 Ako je kome do prepirke, takva običaja mi nemamo, a ni Crkve Božje. 046 1CO 011 017 Kad već dajem ta upozorenja, ne mogu pohvaliti što se ne sastajete na bolje, nego na gore. 046 1CO 011 018 Ponajprije čujem, djelomično i vjerujem: kad se okupite na Sastanak, da su među vama razdori. 046 1CO 011 019 Treba doista da i podjela bude među vama da se očituju prokušani među vama. 046 1CO 011 020 Kad se dakle tako zajedno sastajete, to nije blagovanje Gospodnje večere: 046 1CO 011 021 ta svatko se pri blagovanju prihvati svoje večere te jedan gladuje, a drugi se opija. 046 1CO 011 022 Zar nemate kuća da jedete i pijete? Ili Crkvu Božju prezirete i postiđujete one koji nemaju? Što da vam kažem? Da vas pohvalim? U tom vas ne hvalim. 046 1CO 011 023 Doista, ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, 046 1CO 011 024 zahvalivši razlomi i reče: “Ovo je tijelo moje - za vas. Ovo činite meni na spomen.” 046 1CO 011 025 Tako i čašu po večeri govoreći: “Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.” 046 1CO 011 026 Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe. 046 1CO 011 027 Stoga, tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje. 046 1CO 011 028 Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije. 046 1CO 011 029 Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela. 046 1CO 011 030 Zato su među vama mnogi nejaki i nemoćni, i spavaju mnogi. 046 1CO 011 031 Jer kad bismo sami sebe sudili, ne bismo bili suđeni. 046 1CO 011 032 A kad nas sudi Gospodin, odgaja nas da ne budemo sa svijetom osuđeni. 046 1CO 011 033 Zato, braćo moja, kad se sastajete na blagovanje, pričekajte jedni druge. 046 1CO 011 034 Je li tko gladan, kod kuće neka jede da se ne sastajete na osudu. Drugo ću urediti kada dođem. 046 1CO 012 001 O darima Duha ne bih, braćo, htio da budete u neznanju. 046 1CO 012 002 Znate kako ste se dok bijaste pogani, zavedeni, zanosili nijemim idolima. 046 1CO 012 003 Zato vam obznanjujem: nitko tko u Duhu Božjem govori ne kaže: “Prokletstvo Isusu”. I nitko ne može reći: “Gospodin Isus” osim u Duhu Svetom. 046 1CO 012 004 Različiti su dari, a isti Duh; 046 1CO 012 005 i različite službe, a isti Gospodin; 046 1CO 012 006 i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. 046 1CO 012 007 A svakomu se daje očitovanje Duha na korist. 046 1CO 012 008 Doista, jednomu se po Duhu daje riječ mudrosti, drugomu riječ spoznanja po tom istom Duhu; 046 1CO 012 009 drugomu vjera u tom istom Duhu, drugomu dari liječenja u tom jednom Duhu; 046 1CO 012 010 drugomu čudotvorstva, drugomu prorokovanje, drugomu razlučivanje duhova, drugomu različiti jezici, drugomu tumačenje jezika. 046 1CO 012 011 A sve to djeluje jedan te isti Duh dijeleći svakomu napose kako hoće. 046 1CO 012 012 Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo - tako i Krist. 046 1CO 012 013 Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni. 046 1CO 012 014 Ta ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi. 046 1CO 012 015 Rekne li noga: “Nisam ruka, nisam od tijela”, zar zbog toga nije od tijela? 046 1CO 012 016 I rekne li uho: “Nisam oko, nisam od tijela”, zar zbog toga nije od tijela? 046 1CO 012 017 Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Kad bi sve bilo sluh, gdje bi bio njuh? 046 1CO 012 018 A ovako, Bog je rasporedio udove, svaki od njih u tijelu, kako je htio. 046 1CO 012 019 Kad bi svi bili jedan ud, gdje bio bilo tijelo? 046 1CO 012 020 A ovako, mnogi udovi - jedno tijelo! 046 1CO 012 021 Ne može oko reći ruci: “Ne trebam te”, ili pak glava nogama: “Ne trebam vas.” 046 1CO 012 022 Naprotiv, mnogo su potrebniji udovi tijela koji izgledaju slabiji. 046 1CO 012 023 A udove koje smatramo nečasnijima, okružujemo većom čašću. I s nepristojnima se pristojnije postupa, 046 1CO 012 024 a pristojni toga ne trebaju. Nego, Bog je tako sastavio tijelo da je posljednjem udu dao izobilniju čast 046 1CO 012 025 da ne bude razdora u tijelu, nego da se udovi jednako brinu jedni za druge. 046 1CO 012 026 I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi. 046 1CO 012 027 A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi. 046 1CO 012 028 I neke postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, treće za učitelje; onda čudesa, onda dari liječenja; zbrinjavanja, upravljanja, razni jezici. 046 1CO 012 029 Zar su svi apostoli? Zar svi proroci? Zar svi učitelji? Zar svi čudotvorci? 046 1CO 012 030 Zar svi imaju dare liječenja? Zar svi govore jezike? Zar svi tumače? 046 1CO 012 031 Čeznite za višim darima! A evo vam puta najizvrsnijega! 046 1CO 013 001 Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. 046 1CO 013 002 Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam! 046 1CO 013 003 I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo. 046 1CO 013 004 Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; 046 1CO 013 005 nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; 046 1CO 013 006 ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; 046 1CO 013 007 sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. 046 1CO 013 008 Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će. 046 1CO 013 009 Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje. 046 1CO 013 010 A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično. 046 1CO 013 011 Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko. 046 1CO 013 012 Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat! 046 1CO 013 013 A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav. 046 1CO 014 001 Težite za ljubavlju, čeznite za darima Duha, a najvećma da prorokujete. 046 1CO 014 002 Jer tko govori drugim jezikom, ne govori ljudima nego Bogu: nitko ga ne razumije jer Duhom govori stvari tajanstvene. 046 1CO 014 003 Tko pak prorokuje, ljudima govori: izgrađuje, hrabri, tješi. 046 1CO 014 004 Tko govori drugim jezikom, sam sebe izgrađuje, a tko prorokuje, Crkvu izgrađuje. 046 1CO 014 005 A htio bih da vi svi govorite drugim jezicima, ali većma da prorokujete. Jer veći je tko prorokuje, negoli tko govori drugim jezicima, osim ako protumači Crkvi radi izgrađivanja. 046 1CO 014 006 A sada, braćo, kad bih došao k vama govoreći drugim jezicima, što bi vam koristilo kad vam ne bih priopćio bilo otkrivenje, bilo spoznanje, bilo proroštvo, bilo nauk? 046 1CO 014 007 Ako neživa glazbala, svirala ili citra, ne daju razgovijetna glasa, kako će se razabrati što se to izvodi na svirali ili citri? 046 1CO 014 008 Ili ako trublja daje nejasan glas, tko će se spremiti na boj? 046 1CO 014 009 Tako i vi, ako jezikom ne budete jasno zborili, kako će se razabrati što se govori? Govorit ćete u vjetar. 046 1CO 014 010 Toliko, recimo, ima na svijetu vrsta glasova i - nijedan bez značenja. 046 1CO 014 011 Ako dakle ne znam značenja glasa, bit ću sugovorniku tuđinac, a sugovornik tuđinac meni. 046 1CO 014 012 Tako i vi, budući da čeznete za darima Duha, nastojte njima obilovati radi izgrađivanja Crkve. 046 1CO 014 013 Stoga tko govori drugim jezikom, neka se moli da može protumačiti. 046 1CO 014 014 Jer ako se drugim jezikom molim, moj se duh moli, ali um je moj neplodan. 046 1CO 014 015 Što dakle? Molit ću se duhom, molit ću se i umom; pjevat ću hvalospjeve duhom, ali pjevat ću ih i umom. 046 1CO 014 016 Jer ako Boga blagoslivljaš duhom, kako će neupućen reći “Amen” na tvoju zahvalnicu? Ne zna što govoriš. 046 1CO 014 017 Ti doduše lijepo zahvaljuješ, ali se drugi ne izgrađuje. 046 1CO 014 018 Hvala Bogu, ja govorim drugim jezicima većma nego svi vi. 046 1CO 014 019 Ali draže mi je u Crkvi reći pet riječi po svojoj pameti, da i druge poučim, negoli deset tisuća riječi drugim jezikom. 046 1CO 014 020 Braćo, ne budite djeca pameću, nego nejačad pakošću, a zreli pameću! 046 1CO 014 021 U Zakonu je pisano: Drugim jezicima i drugim usnama govorit ću ovomu narodu pa me ni tako neće poslušati, govori Gospodin. 046 1CO 014 022 Tako drugi jezici nisu znak vjernicima, nego nevjernicima; a prorokovanje vjernicima, ne nevjernicima. 046 1CO 014 023 Ako se dakle skupi sva Crkva zajedno i svi govore drugim jezicima, a uđu neupućeni ili nevjernici, neće li reći da mahnitate? 046 1CO 014 024 Ako pak svi prorokuju, a uđe koji nevjernik ili neupućen, sve ga prekorava, sve ga osuđuje. 046 1CO 014 025 Tajne se njegova srca očituju te će pasti ničice i pokloniti se Bogu priznajući: Zaista, Bog je u vama. 046 1CO 014 026 Što dakle braćo? Kad se skupite te poneki ima hvalospjev, poneki ima nauk, ima otkrivenje, ima jezik, ima tumačenje - sve neka bude radi izgrađivanja. 046 1CO 014 027 Ako tko govori drugim jezikom - dvojica, najviše trojica, i to jedan za drugim - jedan neka tumači; 046 1CO 014 028 ako pak ne bi bilo tumača, neka šuti u Crkvi, neka govori sam sebi i Bogu. 046 1CO 014 029 Od proroka pak neka govore dvojica ili trojica, drugi neka rasuđuju. 046 1CO 014 030 Ali ako drugomu uza nj bude što objavljeno, prvi neka šuti. 046 1CO 014 031 A možete jedan po jedan svi prorokovati da svi budu poučeni i svi ohrabreni. 046 1CO 014 032 Proročki su duhovi prorocima podložni 046 1CO 014 033 jer Bog nije Bog nesklada, nego Bog mira. Kao u svim Crkvama svetih, žene na Sastancima neka šute. 046 1CO 014 034 Nije im dopušteno govoriti, nego neka budu podložne, kako i Zakon govori. 046 1CO 014 035 Žele li što saznati, neka kod kuće pitaju svoje muževe jer ružno je da žena govori na Sastanku. 046 1CO 014 036 Ili zar je riječ Božja od vas proizašla, zar je samo k vama došla? 046 1CO 014 037 Smatra li tko da je prorok ili duhom obdaren, neka zna: što vam pišem, Gospodnja je zapovijed. 046 1CO 014 038 Tko to ne prizna, ne priznaje se. 046 1CO 014 039 Zato, braćo moja, težite prorokovati i ne priječite da se govori drugim jezicima! 046 1CO 014 040 A sve neka bude dostojno i uredno. 046 1CO 015 001 Dozivljem vam, braćo, u pamet evanđelje koje vam navijestih, koje primiste, u kome stojite, 046 1CO 015 002 po kojem se spasavate, ako držite što sam vam navijestio; osim ako uzalud povjerovaste. 046 1CO 015 003 Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; 046 1CO 015 004 bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; 046 1CO 015 005 ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici. 046 1CO 015 006 Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše. 046 1CO 015 007 Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima. 046 1CO 015 008 Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni. 046 1CO 015 009 Da, ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom jer sam progonio Crkvu Božju. 046 1CO 015 010 Ali milošću Božjom jesam što jesam i njegova milost prema meni ne bijaše zaludna; štoviše, trudio sam se više nego svi oni - ali ne ja, nego milost Božja sa mnom. 046 1CO 015 011 Ili dakle ja ili oni: tako propovijedamo, tako vjerujete. 046 1CO 015 012 No ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih? 046 1CO 015 013 Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo. 046 1CO 015 014 Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša. 046 1CO 015 015 Zatekli bismo se i kao lažni svjedoci Božji što posvjedočismo protiv Boga: da je uskrisio Krista, kojega nije uskrisio, ako doista mrtvi ne uskršavaju. 046 1CO 015 016 Jer ako mrtvi ne uskršavaju, ni Krist nije uskrsnuo. 046 1CO 015 017 A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima. 046 1CO 015 018 Onda i oni koji usnuše u Kristu, propadoše. 046 1CO 015 019 Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi. 046 1CO 015 020 Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih! 046 1CO 015 021 Doista po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih! 046 1CO 015 022 Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni. 046 1CO 015 023 Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu Dolasku; 046 1CO 015 024 potom - svršetak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, pošto obeskrijepi svako Vrhovništvo, svaku Vlast i Silu. 046 1CO 015 025 Doista, on treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje. 046 1CO 015 026 Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena Smrt 046 1CO 015 027 jer sve podloži nogama njegovim. A kad veli: Sve je podloženo, jasno - sve osim Onoga koji mu je sve podložio. 046 1CO 015 028 I kad mu sve bude podloženo, tada će se i on sam, Sin, podložiti Onomu koji je njemu sve podložio da Bog bude sve u svemu. 046 1CO 015 029 Što onda čine oni koji se krste za mrtve? Ako mrtvi uopće ne uskršavaju, što se krste za njih? 046 1CO 015 030 Što se onda i mi svaki čas izlažemo pogiblima? 046 1CO 015 031 Dan za danom umirem, tako mi slave vaše, braćo, koju imam u Kristu Isusu, Gospodinu našem! 046 1CO 015 032 Ako sam se po ljudsku borio sa zvijerima u Efezu, kakva mi korist? Ako mrtvi ne uskršavaju, jedimo i pijmo jer sutra nam je umrijeti. 046 1CO 015 033 Ne varajte se: “Zli razgovori kvare dobre običaje.” 046 1CO 015 034 Otrijeznite se kako valja i ne griješite jer neki, na sramotu vam kažem, ne znaju za Boga. 046 1CO 015 035 Ali reći će netko: Kako uskršavaju mrtvi? I s kakvim li će tijelom doći? 046 1CO 015 036 Bezumniče! Što siješ, ne oživljuje ako ne umre. 046 1CO 015 037 I što siješ, ne siješ tijelo buduće, već golo zrno, pšenice - recimo - ili čega drugoga. 046 1CO 015 038 A Bog mu daje tijelo kakvo hoće, i to svakom sjemenu svoje tijelo. 046 1CO 015 039 Nije svako tijelo isto tijelo; drugo je tijelo čovječje, drugo tijelo stoke, drugo tijelo ptičje, a drugo riblje. 046 1CO 015 040 Ima tjelesa nebeskih i tjelesa zemaljskih, ali drugi je sjaj nebeskih, a drugi zemaljskih. 046 1CO 015 041 Drugi je sjaj sunca, drugi sjaj mjeseca i drugi sjaj zvijezda; jer zvijezda se od zvijezde razlikuje u sjaju. 046 1CO 015 042 Tako i uskrsnuće mrtvih: sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti; 046 1CO 015 043 sije se u sramoti, uskršava u slavi; sije se u slabosti, uskršava u snazi; 046 1CO 015 044 sije se tijelo naravno, uskršava tijelo duhovno. Ako ima tijelo naravno, ima i duhovno. 046 1CO 015 045 Tako je i pisano: Prvi čovjek, Adam, postade živa duša, posljednji Adam - duh životvorni. 046 1CO 015 046 Ali ne bi najprije duhovno, nego naravno pa onda duhovno. 046 1CO 015 047 Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi čovjek - s neba. 046 1CO 015 048 Kakav je zemljani takvi su i zemljani, a kakav je nebeski takvi su i nebeski. 046 1CO 015 049 I kao što smo nosili sliku zemljanoga, nosit ćemo i sliku nebeskoga. 046 1CO 015 050 A ovo, braćo, tvrdim: tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstva Božjega i raspadljivost ne baštini neraspadljivosti. 046 1CO 015 051 Evo otajstvo vam kazujem: svi doduše nećemo usnuti, ali svi ćemo se izmijeniti. 046 1CO 015 052 Odjednom, u tren oka, na posljednju trublju - jer zatrubit će - i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi i mi ćemo se izmijeniti. 046 1CO 015 053 Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost. 046 1CO 015 054 A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost, tada će se obistiniti riječ napisana: Pobjeda iskapi smrt. 046 1CO 015 055 Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj? (Hadēs g86) 046 1CO 015 056 Žalac je smrti grijeh, snaga je grijeha Zakon. 046 1CO 015 057 A hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našem Isusu Kristu! 046 1CO 015 058 Tako, braćo moja ljubljena, budite postojani, nepokolebljivi, i obilujte svagda u djelu Gospodnjem znajući da trud vaš nije neplodan u Gospodinu. 046 1CO 016 001 U pogledu sabiranja za svete, i vi činite kako odredih crkvama galacijskim. 046 1CO 016 002 Svakoga prvog dana u tjednu neka svaki od vas kod sebe na stranu stavlja i skuplja što uzmogne da se ne sabire istom kada dođem. 046 1CO 016 003 A kada dođem, poslat ću s preporučnicom one koje odaberete da odnesu vašu ljubav u Jeruzalem. 046 1CO 016 004 Bude li vrijedno da i ja pođem, poći će sa mnom. 046 1CO 016 005 A k vama ću doći kad prođem Makedoniju; Makedonijom ću samo proći, 046 1CO 016 006 a kod vas ću se možda zadržati ili čak zimovati da me otpratite kamo god pođem. 046 1CO 016 007 Ne bih vas doista htio tek na prolazu vidjeti jer se nadam neko vrijeme proboraviti kod vas, dopusti li Gospodin. 046 1CO 016 008 U Efezu ću ostati do Pedesetnice 046 1CO 016 009 jer vrata mi se otvoriše velika i uspješna, a protivnika mnogo. 046 1CO 016 010 Ako dođe Timotej, gledajte da bude kod vas bez bojazni jer radi djelo Gospodnje kao i ja. 046 1CO 016 011 Neka ga dakle nitko ne prezre. A ispratite ga u miru da dođe k meni jer ga s braćom iščekujem. 046 1CO 016 012 A što se tiče brata Apolona: mnogo sam ga nagovarao da ode k vama s braćom. I nikako mu ne bijaše s voljom da sada dođe, no doći će kad mu bude zgodno. 046 1CO 016 013 Bdijte postojani u vjeri, muževni budite, čvrsti. 046 1CO 016 014 Sve vaše neka bude u ljubavi! 046 1CO 016 015 Zaklinjem vas, braćo - znate dom Stefanin, da je prvina Ahaje i da se posvetiše posluživanju svetih - 046 1CO 016 016 da se i vi pokoravate takvima i svakomu tko surađuje i trudi se. 046 1CO 016 017 Radujem se s dolaska Stefanina i Fortunatova i Ahajikova jer oni nadoknadiše vašu nenazočnost: 046 1CO 016 018 umiriše duh moj i vaš. Cijenite dakle takve. 046 1CO 016 019 Pozdravljaju vas crkve azijske. Pozdravljaju vas mnogo u Gospodinu Akvila i Priska zajedno s Crkvom u njihovu domu. 046 1CO 016 020 Pozdravljaju vas sva braća. Pozdravite jedni druge cjelovom svetim. 046 1CO 016 021 Pozdrav mojom rukom, Pavlovom. 046 1CO 016 022 Ako tko ne ljubi Gospodina, neka bude proklet. Marana tha! 046 1CO 016 023 Milost Gospodina Isusa s vama! 046 1CO 016 024 Ljubav moja sa svima vama u Kristu Isusu! # # BOOK 047 2CO 2 Corinthians 2 Korinčanima 047 2CO 001 001 Pavao, po volji Božjoj apostol Krista Isusa, i brat Timotej: Crkvi Božjoj u Korintu sa svima svetima u svoj Ahaji. 047 2CO 001 002 Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista! 047 2CO 001 003 Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe! 047 2CO 001 004 On nas tješi u svakoj našoj nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tješiti onom utjehom kojom nas same tješi Bog. 047 2CO 001 005 Jer kao što su obilate patnje Kristove u nama, tako je po Kristu obilata i utjeha naša. 047 2CO 001 006 Bili mi nevoljama pritisnuti za vašu je to utjehu i spasenje; bili utješeni, za vašu je utjehu - djelotvornu: da strpljivo podnesete iste patnje koje i mi podnosimo. 047 2CO 001 007 I tako je stamena nada naša o vama jer znamo: kao što ste zajedničari patnja tako ste i utjehe. 047 2CO 001 008 Ne bismo doista htjeli, braćo, da ne znate za nevolju koja nas je snašla u Aziji. Bijasmo prekomjerno, preko snage, opterećeni te smo već strepili i za život. 047 2CO 001 009 Ali u sebi prihvatismo i smrtnu osudu da se ne bismo uzdali u same sebe, nego u Boga koji uskrisuje mrtve. 047 2CO 001 010 On nas je od takve smrti izbavio i izbavit će nas; u njega se uzdamo, on će nas i dalje izbavljati. 047 2CO 001 011 A i vi ćete nam pomagati molitvom da bi mnogi za nas zahvaljivali Bogu na milosti koja nam je darovana posredovanjem mnogih. 047 2CO 001 012 A ovo je naša slava: svjedočansto naše savjesti da smo u svijetu živjeli - osobito prema vama - u svetosti i iskrenosti Božjoj, ne u mudrosti tjelesnoj, nego u Božjoj milosti. 047 2CO 001 013 Ta i ne pišemo vam drugo doli ovo što čitate i razumijete; a nadam se da ćete i do kraja razumjeti, 047 2CO 001 014 kao što nas djelomično i razumjeste: da smo mi vaša slava kao i vi naša u Dan Gospodina našega Isusa. 047 2CO 001 015 U tom uvjerenju namjeravao sam najprije doći k vama 047 2CO 001 016 i preko vas prijeći u Makedoniju pa se opet, da biste imali i drugu milost, iz Makedonije vratiti k vama da me vi otpratite u Judeju. 047 2CO 001 017 Pa jesam li možda bio lakomislen kad sam to namjeravao? Ili što namjeravam, po tijelu namjeravam te je u mene istodobno “Da, da!” i “Ne, ne!”? 047 2CO 001 018 Bog je svjedok: naša riječ vama nije “Da!” i “Ne!” 047 2CO 001 019 jer Sin Božji, Isus Krist, koga mi - ja i Silvan i Timotej - vama navijestismo nije bio “Da!” i “Ne!” nego u njemu bijaše “Da!”. 047 2CO 001 020 Doista, sva obećanja Božja u njemu su “Da!”. I stoga po njemu i naš “Amen!” Bogu na slavu! 047 2CO 001 021 A Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvrđuje za Krista; on nas i pomaza, 047 2CO 001 022 on nas i zapečati i u srca naša dade zalog - Duha. 047 2CO 001 023 A ja prizivljem Boga za svjedoka: duše mi, da vas poštedim, nisam više dolazio u Korint. 047 2CO 001 024 Ta mi nismo gospodari vaše vjere, nego suradnici vaše radosti. Ta u vjeri ste postojani. 047 2CO 002 001 Odlučih dakle u sebi da neću k vama opet sa žalošću. 047 2CO 002 002 Jer ako ja vas ražalostim, a tko će mene obradovati ako ne onaj koga ja žalostim? 047 2CO 002 003 Zato vam to i napisah da me, kada dođem, ne ražaloste oni koji bi mi imali biti na radost. Uzdam se doista u sve vas, da je moja radost - radost svih vas. 047 2CO 002 004 Pisah vam uistinu uz mnoge suze, iz velike nevolje i tjeskobe srca, ne da se ražalostite, nego da upoznate moju preveliku ljubav prema vama. 047 2CO 002 005 Ako me tko ražalostio, nije ražalostio mene, nego u neku ruku - da ne pretjeram - sve vas. 047 2CO 002 006 Dosta je takvu ona kazna od većine 047 2CO 002 007 pa ga vi radije pomilujte i utješite da ga pretjerana žalost ne shrva. 047 2CO 002 008 Zato vas molim, iskažite mu ljubav. 047 2CO 002 009 Ta zato vam i pisah da vidim jeste li prokušani, jeste li u svemu poslušni. 047 2CO 002 010 Komu dakle vi što oprostite, tomu i ja; jer i ja, ako kome što oprostih, oprostih poradi vas - pred Kristom, 047 2CO 002 011 da nas ne nadmudri Sotona. Ta znamo njegove namjere! 047 2CO 002 012 Kada dođoh u Troadu poradi evanđelja Kristova, premda mi se otvoriše vrata u Gospodinu, 047 2CO 002 013 ne bijaše mi duši spokoja što ne nađoh Tita, brata svoga; oprostih se stoga s njima i pođoh u Makedoniju. 047 2CO 002 014 Ali hvala Bogu koji nas u Kristu uvijek proslavlja te širi po nama na svakome mjestu miris svoga spoznanja. 047 2CO 002 015 Da, Kristov smo miomiris Bogu i među onima koji se spasavaju i među onima koji propadaju: 047 2CO 002 016 ovima miris iz smrti za smrt, onima miris iz života za život. A tko je za to podoban? 047 2CO 002 017 Uistinu, mi nismo kao mnogi koji trguju riječju Božjom, nego iskreno - kao od Boga pred Bogom - u Kristu govorimo. 047 2CO 003 001 Počinjemo li opet sami sebe preporučivati? Ili trebamo li, kao neki, preporučna pisma na vas ili od vas? 047 2CO 003 002 Vi ste pismo naše, upisano u srcima vašim; znaju ga i čitaju svi ljudi. 047 2CO 003 003 Vi ste, očito, pismo Kristovo kojemu mi poslužismo, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga živoga; ne na pločama kamenim, nego na pločama od mesa, u srcima. 047 2CO 003 004 Takvo pouzdanje imamo po Kristu u Boga. 047 2CO 003 005 Ne kao da smo sami sobom, kao od sebe, sposobni što pomisliti, nego naša je sposobnost od Boga. 047 2CO 003 006 On nas osposobi za poslužitelje novoga Saveza, ne slova, nego Duha; jer slovo ubija, a Duh oživljuje. 047 2CO 003 007 Pa ako je smrtonosna služba, slovima uklesana u kamenju, bila tako slavna da sinovi Izraelovi nisu mogli pogledati u lice Mojsijevo zbog prolazne slave lica njegova, 047 2CO 003 008 koliko li će slavnija biti služba Duha. 047 2CO 003 009 Jer ako je služba osude bila slavna, mnogo je slavnija služba pravednosti. 047 2CO 003 010 I zbilja, nije ni bilo proslavljeno ono što je u toj mjeri proslavljeno, ako se usporedi s uzvišenijom slavom. 047 2CO 003 011 Jer ako je ono prolazno bilo slavno, mnogo je slavnije ovo što ostaje. 047 2CO 003 012 Imajući dakle takvo pouzdanje, nastupamo sa svom otvorenošću, 047 2CO 003 013 a ne kao Mojsije koji je stavljao prijevjes na lice da sinovi Izraelovi ne vide svršetak prolaznoga. 047 2CO 003 014 Ali otvrdnu im pamet. Doista, do dana današnjega zastire taj prijevjes čitanje Staroga zavjeta: nije im otkriveno da je u Kristu prestao. 047 2CO 003 015 Naprotiv, kad god se čita Mojsije, do danas prijevjes zastire srce njihovo. 047 2CO 003 016 Ali kad se Izrael obrati Gospodinu, skinut će se prijevjes. 047 2CO 003 017 Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda. 047 2CO 003 018 A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku - iz slave u slavu. 047 2CO 004 001 Zato, budući da po milosrđu imamo ovu službu, ne malakšemo. 047 2CO 004 002 Ali odrekosmo se sramotnoga prikrivanja: ne nastupamo lukavo niti izopačujemo riječ Božju, nego se objavljivanjem istine preporučujemo svakoj savjesti ljudskoj pred Bogom. 047 2CO 004 003 Ako je i zastrto evanđelje naše, u onima je zastrto koji propadaju: 047 2CO 004 004 u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjerničke da ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Krista koji je slika Božja. (aiōn g165) 047 2CO 004 005 Jer ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa Gospodinom, a sebe slugama vašim poradi Isusa. 047 2CO 004 006 Ta Bog koji reče: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu. 047 2CO 004 007 To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas. 047 2CO 004 008 U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeći, ali ne zdvajajući; 047 2CO 004 009 progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni - 047 2CO 004 010 uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem očituje. 047 2CO 004 011 Doista, mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i život Isusov očituje u našem smrtnom tijelu. 047 2CO 004 012 Tako smrt djeluje u nama, život u vama. 047 2CO 004 013 A budući da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo. 047 2CO 004 014 Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti. 047 2CO 004 015 A sve je to za vas: da milost - umnožena - zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu. 047 2CO 004 016 Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. 047 2CO 004 017 Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave (aiōnios g166) 047 2CO 004 018 jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo - vječno. (aiōnios g166) 047 2CO 005 001 Znamo doista: ako se razruši naš zemaljski dom, šator, imamo zdanje od Boga, dom nerukotvoren, vječan na nebesima. (aiōnios g166) 047 2CO 005 002 U ovome doista stenjemo i čeznemo da se povrh njega zaodjenemo svojim nebeskim obitavalištem; 047 2CO 005 003 dakako, ako se nađemo obučeni, ne goli. 047 2CO 005 004 Da, i mi koji smo u ovom šatoru, stenjemo opterećeni jer nećemo da budemo svučeni, nego da se još obučemo da život iskapi što je smrtno. 047 2CO 005 005 A zato nas je sazdao Bog - on koji nam dade zalog Duha. 047 2CO 005 006 Uvijek smo stoga puni pouzdanja makar i znamo: naseljeni u tijelu, iseljeni smo od Gospodina. 047 2CO 005 007 Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju. 047 2CO 005 008 Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina. 047 2CO 005 009 Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni. 047 2CO 005 010 Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo. 047 2CO 005 011 Prožeti dakle strahom Gospodnjim uvjeravamo ljude; razotkriveni smo Bogu, a nadam se - i vašim savjestima. 047 2CO 005 012 Ne preporučujemo vam opet sami sebe, nego vam dajemo prigodu ponositi se nama, da imate odgovor za one koji se diče licem, a ne srcem. 047 2CO 005 013 Doista, ako bijasmo “izvan sebe” - Bogu bijasmo; ako li “pri sebi” - vama bijasmo. 047 2CO 005 014 Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe; 047 2CO 005 015 i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu. 047 2CO 005 016 Stoga mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i poznavali po tijelu Krista, sada ga tako više ne poznajemo. 047 2CO 005 017 Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! 047 2CO 005 018 A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja. 047 2CO 005 019 Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja. 047 2CO 005 020 Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom! 047 2CO 005 021 Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu. 047 2CO 006 001 Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Božje. 047 2CO 006 002 Jer on veli: U vrijeme milosti usliših te i u dan spasa pomogoh ti. Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa. 047 2CO 006 003 Ni u čemu ne dajemo nikakve sablazni da se ne kudi ova služba, 047 2CO 006 004 nego se u svemu iskazujemo kao poslužitelji Božji: velikom postojanošću u nevoljama, u potrebama, u tjeskobama, 047 2CO 006 005 pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdjenjima, u postovima, 047 2CO 006 006 u čistoći, u spoznanju, u velikodušnosti, u dobroti, u Duhu Svetomu, u ljubavi nehinjenoj, 047 2CO 006 007 u riječi istinitoj, u snazi Božjoj; oružjem pravde zdesna i slijeva; 047 2CO 006 008 slavom i sramotom; zlim i dobrim glasom; kao zavodnici, a istiniti; 047 2CO 006 009 kao nepoznati, a poznati; kao umirući, a evo živimo; kao kažnjeni, a ne ubijeni; 047 2CO 006 010 kao žalosni, a uvijek radosni; kao siromašni, a mnoge obogaćujemo; kao oni koji ništa nemaju, a sve posjeduju. 047 2CO 006 011 Usta su naša otvorena vama, Korinćani, srce naše rašireno. 047 2CO 006 012 Nije vam tijesno u nama, ali je tijesno u vašim grudima. 047 2CO 006 013 Za uzdarje - kao djeci govorim - raširite se i vi. 047 2CO 006 014 Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedništvo svjetlo s tamom? 047 2CO 006 015 Kakvu slogu Krist s Belijarom? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom? 047 2CO 006 016 Kakav sporazum hram Božji s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga, kao što reče Bog: Prebivat ću u njima i hoditi među njima; i bit ću Bog njihov, a oni narod moj. 047 2CO 006 017 Zato iziđite iz njihove sredine i odvojite se, govori Gospodin, i ništa nečisto ne dotičite i ja ću vas primiti. 047 2CO 006 018 I bit ću vam otac i vi ćete mi biti sinovi i kćeri, veli Gospodin Svemogući. 047 2CO 007 001 Dakle, budući da imamo ta obećanja, očistimo se, ljubljeni, od svake ljage tijela i duha te dovršimo posvećenje u strahu Božjemu. 047 2CO 007 002 Shvatite nas! Nikomu nismo nanijeli nepravde, nikoga nismo upropastili, nikoga zakinuli. 047 2CO 007 003 Ne govorim da osudim. Ta rekoh već: u srcima ste našim te umiremo i živimo zajedno. 047 2CO 007 004 Veliko je moje pouzdanje u vas, uvelike se vama ponosim. Pun sam utjehe, obilujem radošću uza svu nevolju našu. 047 2CO 007 005 Doista, i kada dođosmo u Makedoniju, nikakva spokoja nije imalo tijelo naše, nego nevolje odasvud: izvana borbe, iznutra strepnje. 047 2CO 007 006 Ali Bog, tješitelj poniznih, utješi nas dolaskom Titovim. 047 2CO 007 007 Ne samo dolaskom njegovim, nego i utjehom kojom se utješi zbog vas: obavijesti nas o vašoj čežnji, vašem jadikovanju, vašoj žarkoj ljubavi prema meni tako da se još većma obradovah. 047 2CO 007 008 Doista, ako sam vas i ožalostio onom poslanicom, nije mi žao; ako mi i bijaše žao - vidim uistinu da vas je ta poslanica makar i načas ožalostila - 047 2CO 007 009 sad se radujem, ne što ste se ožalostili, nego što ste se ožalostili na obraćenje. Jer ožalostili ste se po Božju te zbog nas ni u čemu niste štetovali. 047 2CO 007 010 Jer žalost po Božju rađa neopozivo spasonosnim obraćenjem, a žalost svjetovna rađa smrću. 047 2CO 007 011 Gle, doista baš to što ste se po Božju ožalostili, kolikom gorljivošću urodi među vama, pa opravdavanjem, pa ogorčenjem, pa strahom, pa čežnjom, pa revnošću, pa kažnjavanjem. Svime ste time pokazali da ste u onome nedužni. 047 2CO 007 012 Ako sam vam dakle pisao, nisam to zbog uvreditelja ni zbog uvrijeđenoga, nego zbog toga da vam se očituje vaša gorljivost za nas pred Bogom. 047 2CO 007 013 To nas je utješilo. A povrh te naše utjehe još se mnogo više obradovasmo zbog radosti Titove jer svi vi okrijepiste duh njegov. 047 2CO 007 014 Doista, ako sam mu se što vama pohvalio, ne postidjeh se, nego kao što smo po istini vama govorili, tako je istina bila i pohvala naša pred Titom. 047 2CO 007 015 I njegovo je srce prema vama još nježnije kad se sjeti poslušnosti svih vas, kako ga sa strahom i trepetom primiste. 047 2CO 007 016 Radujem se što se u svemu mogu pouzdati u vas. 047 2CO 008 001 Priopćujemo vam, braćo, milost Božju koja je dana crkvama makedonskim: 047 2CO 008 002 unatoč mnogim kušnjama i nevoljama izobilna njihova radost i skrajnje siromaštvo preli se u bogatstvo darežljivosti. 047 2CO 008 003 Svjedočim uistinu: oni su nas dragovoljno - po svojim mogućnostima i preko mogućnosti - 047 2CO 008 004 veoma usrdno molili za milost zajedništva u ovom posluživanju svetih. 047 2CO 008 005 I to ne samo kako se nadasmo, nego same sebe predadoše najprvo Gospodinu, a onda nama, po volji Božjoj. 047 2CO 008 006 Zato zamolismo Tita da kao što je započeo, tako i dovrši među vama i to djelo darežljivosti. 047 2CO 008 007 Stoga kao što se u svemu odlikujete - u vjeri, i riječi, i spoznanju, i svakoj gorljivosti, i u ljubavi svojoj prema nama - odlikujte se i u ovoj darežljivosti. 047 2CO 008 008 Ne zapovijedam, nego gorljivošću drugih prokušavam istinitost vaše ljubavi. 047 2CO 008 009 Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite. 047 2CO 008 010 Time dajem samo savjet: to doista dolikuje vama koji već prošle godine prvi to započeste, ne samo činom nego i odlukom. 047 2CO 008 011 Sada dovršite to djelo da kao što spremno odlučiste, tako prema mogućnostima i dovršite. 047 2CO 008 012 Jer ima li spremnosti, mila je po onom što ima, a ne po onom čega nema. 047 2CO 008 013 Ne dakako: drugima olakšica, vama oskudica, nego - jednakost! 047 2CO 008 014 U sadašnjem trenutku vaš suvišak za njihovu oskudicu da jednom njihov suvišak bude za vašu oskudicu - te bude jednakost, 047 2CO 008 015 kao što je pisano: Nije ništa preteklo onome koji bijaše nakupio mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bijaše nakupio manje. 047 2CO 008 016 A hvala Bogu koji je stavio jednaku gorljivost za vas u srce Titovo. 047 2CO 008 017 On je prihvatio i molbu, ali budući da je veoma revan, otiđe k vama i dragovoljno. 047 2CO 008 018 S njime pak šaljemo brata kojega s evanđelja slave sve crkve. 047 2CO 008 019 Štoviše, crkve ga izabraše za našeg suputnika u ovom djelu darežljivosti kojemu služimo - na slavu samoga Gospodina i na našu želju 047 2CO 008 020 kako bismo izbjegli da nas tko ne prekori zbog ovog obilja kojim raspolažemo. 047 2CO 008 021 Doista, revno nastojimo oko dobra ne samo pred Gospodinom nego i pred ljudima. 047 2CO 008 022 Šaljemo s njima i našega brata koji je, kako smo u mnogome često iskusili, gorljiv, a sada je još mnogo gorljiviji zbog velikoga pouzdanja u vas. 047 2CO 008 023 A Tito? Moj je drug i suradnik za vas. A braća naša? Poslanici su crkava, slava Kristova. 047 2CO 008 024 Pružite im dakle pred crkvama dokaz svoje ljubavi i toga da se s pravom vama ponosimo. 047 2CO 009 001 A o posluživanju svetih suvišno je da vam pišem. 047 2CO 009 002 Ta poznajem vašu spremnost s koje se vama ponosim pred Makedoncima: “Ahaja je spremna od prošle godine.” I vaša gorljivost potaknu mnoge. 047 2CO 009 003 Ipak šaljem braću da se u tome pogledu ne opovrgne što se vama ponosimo; da budete spremni kao što sam tvrdio te se - 047 2CO 009 004 ako sa mnom dođu Makedonci i nađu vas nespremne - ne osramotimo s preuzetnosti mi, da ne kažemo vi. 047 2CO 009 005 Smatrao sam dakle potrebnim zamoliti braću da unaprijed pođu k vama i da pripreme vaš još prije obećani dar te bude pripravan - kao dar darežljivosti, a ne škrtosti. 047 2CO 009 006 Ta eno: tko sije oskudno, oskudno će i žeti; a tko sije obilato, obilato će i žeti. 047 2CO 009 007 Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja. 047 2CO 009 008 A Bog vas može obilato obdariti svakovrsnim darom da u svemu svagda imate svega dovoljno za se i izobilno za svako dobro djelo - 047 2CO 009 009 kao što je pisano: Rasipno dijeli, daje sirotinji, pravednost njegova ostaje dovijeka. (aiōn g165) 047 2CO 009 010 A onaj koji pribavlja sjeme sijaču i kruh za jelo, pribavit će i umnožiti sjeme vaše i povećati plodove pravednosti vaše. 047 2CO 009 011 Tako ćete se u svemu obogatiti za svakovrsnu darežljivost koja se, našim posredovanjem, izvija u zahvalnicu Bogu. 047 2CO 009 012 Jer ovo bogoslužno posluživanje ne samo da podmiruje oskudicu svetih nego se i obilno prelijeva u mnoge zahvalnice Bogu. 047 2CO 009 013 Osvjedočeni ovim posluživanjem, slave Boga zbog vašega pokornog ispovijedanja evanđelja Kristova i zbog velikodušnog zajedništva prema njima i prema svima. 047 2CO 009 014 A moleći se za vas, čeznu za vama zbog preobilne milosti Božje na vama. 047 2CO 009 015 Hvala Bogu na njegovu neizrecivom daru! 047 2CO 010 001 Ja, Pavao, osobno vas zaklinjem blagošću i obazrivošću Kristovom - ja koji sam licem u lice među vama “skroman”, a nenazočan prema vama “odvažan” - 047 2CO 010 002 molim da, jednom nazočan, ne moram biti odvažan smionošću kojom se kanim osmjeliti protiv nekih što smatraju da mi po tijelu živimo. 047 2CO 010 003 Jer iako živimo u tijelu, ne vojujemo po tijelu. 047 2CO 010 004 Ta oružje našega vojevanja nije tjelesno, nego božanski snažno za rušenje utvrda. Obaramo mudrovanja 047 2CO 010 005 i svaku oholost koja se podiže protiv spoznanja Boga i zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu; 047 2CO 010 006 i spremni smo kazniti svaku nepokornost čim bude savršena vaša pokornost. 047 2CO 010 007 Gledajte što je očito! Ako je tko uvjeren da je “Kristov”, neka sam ponovno promisli ovo: kako je on Kristov, tako smo i mi. 047 2CO 010 008 Kad bih se doista i malo više pohvalio našom vlašću - koju nam Gospodin dade za vaše izgrađivanje, a ne rušenje - ne bih se morao stidjeti. 047 2CO 010 009 Samo da se ne bi činilo kao da vas zastrašujem poslanicama! 047 2CO 010 010 Jer “poslanice su, kaže, stroge i snažne, ali tjelesna nazočnost nemoćna i riječ bezvrijedna”. 047 2CO 010 011 Takav neka promisli ovo: kakvi smo nenazočni riječju u poslanicama, takvi smo i nazočni djelom. 047 2CO 010 012 Ne usuđujemo se, doista, izjednačiti ili usporediti s nekima koji sami sebe preporučuju, ali nisu razumni jer sami sebe sobom mjere i sami sebe sa sobom uspoređuju. 047 2CO 010 013 Mi se pak nećemo hvaliti u bezmjerje, nego po mjeri, mjerilu što nam ga odmjeri Bog kao mjeru: doprijeti sve do vas. 047 2CO 010 014 Jer mi ne posežemo preko svoga, kao da još nismo stigli do vas. Ta prvi doista doprijesmo do vas s evanđeljem Kristovim. 047 2CO 010 015 Ne hvalimo se u bezmjerje, tuđim naporima. A nadamo se da ćemo s uzrastom vaše vjere među vama i mi - po našem mjerilu - prerasti u izobilje: 047 2CO 010 016 i preko vaših granica navijestiti evanđelje, a ne hvastati se onim što je već učinjeno na tuđem području. 047 2CO 010 017 Tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali. 047 2CO 010 018 Ta nije prokušan tko sam sebe preporučuje, nego koga preporučuje Gospodin. 047 2CO 011 001 O kad biste podnijeli nešto malo bezumlja mojega! Da, podnesite me! 047 2CO 011 002 Ljubomoran sam doista na vas Božjim ljubomorom: ta zaručih vas s jednim mužem, kao čistu djevicu privedoh vas Kristu. 047 2CO 011 003 Ali se bojim da se - kao što zmija zavede Evu svojom lukavštinom - misli vaše ne pokvare i odmetnu od iskrenosti prema Kristu. 047 2CO 011 004 Uistinu, ako tko dođe i propovijeda drugog Isusa, kojega mi nismo propovijedali - ili ako drugoga Duha primate, kojega niste primili; ili drugo evanđelje, koje niste prigrlili - takva lijepo podnosÄite. 047 2CO 011 005 Smatram, eto, da ni u čemu nisam manji od “nadapostola”. 047 2CO 011 006 Jer ako sam i nevješt u govoru, nisam u znanju; naprotiv, u svemu vam ga i pred svima očitovasmo. 047 2CO 011 007 Ili sam grijeh počinio što sam vam - ponizujući sebe da se vi uzvisite - besplatno navješćivao Božje evanđelje? 047 2CO 011 008 Druge sam crkve plijenio, od njih primao potporu da bih mogao vama služiti. I dok bijah u vas, premda u oskudici, nikomu nisam bio na teret. 047 2CO 011 009 U oskudici su mi pomogla braća koja dođoše iz Makedonije. U svemu sam se čuvao da vam ne budem težak, a i čuvat ću se. 047 2CO 011 010 Istine mi Kristove u meni, ove mi hvale nitko neće oduzeti u ahajskim krajevima. 047 2CO 011 011 Zašto? Jer vas ne ljubim? Bog znade! 047 2CO 011 012 A što činim, i dalje ću činiti da izbijem izliku onima koji izliku traže ne bi li se s nama izjednačili u onom čime se hvastaju. 047 2CO 011 013 Jer takvi su ljudi lažni apostoli, himbeni radnici, prerušuju se u apostole Kristove. 047 2CO 011 014 I nikakvo čudo! Ta sam se Sotona prerušuje u anđela svjetla. 047 2CO 011 015 Ništa osobito dakle ako se i službenici njegovi prerušuju u službenike pravednosti. Svršetak će im biti po djelima njihovim. 047 2CO 011 016 Opet velim: da me tko ne bi smatrao bezumnim! Uostalom, primite me makar i kao bezumna da se i ja nešto malo pohvalim. 047 2CO 011 017 Što govorim, ne govorim po Gospodnju, nego kao u bezumlju, u ovoj hvalisavoj smionosti. 047 2CO 011 018 Budući da se mnogi hvale po ljudsku, i ja ću se hvaliti. 047 2CO 011 019 Ta rado podnosÄite bezumne, vi umni! 047 2CO 011 020 Da, podnosÄite ako vas tko zarobljava, ako vas tko proždire, ako tko otima, ako se tko uznosi, ako vas tko po obrazu bije. 047 2CO 011 021 Na sramotu govorim: bili smo, biva, slabi! Ipak, čime se god tko osmjeljuje - u bezumlju govorim - osmjeljujem se i ja! 047 2CO 011 022 Hebreji su? I ja sam! Izraelci su? I ja sam! Potomstvo su Abrahamovo? I ja sam! 047 2CO 011 023 Poslužitelji su Kristovi? Kao mahnit govorim: ja još više! U naporima - preobilno; u tamnicama - preobilno; u batinama - prekomjerno; u smrtnim pogiblima - često. 047 2CO 011 024 Od Židova primio sam pet puta po četrdeset manje jednu. 047 2CO 011 025 Triput sam bio šiban, jednom kamenovan, triput doživio brodolom, jednu noć i dan proveo sam u bezdanu. 047 2CO 011 026 Česta putovanja, pogibli od rijeka, pogibli od razbojnika, pogibli od sunarodnjaka, pogibli od pogana, pogibli u gradu, pogibli u pustinji, pogibli na moru, pogibli od lažne braće; 047 2CO 011 027 u trudu i naporu, često u nespavanju, u gladu i žeđi, često u postovima, u studeni i golotinji! 047 2CO 011 028 Osim toga, uz drugo, salijetanje svakodnevno, briga za sve crkve. 047 2CO 011 029 Tko je slab, a ja da ne budem slab? Tko se sablažnjuje, a ja da ne izgaram? 047 2CO 011 030 Treba li se hvaliti, svojom ću se slabošću hvaliti. 047 2CO 011 031 Bog i Otac Gospodina Isusa, blagoslovljen u vijeke, zna da ne lažem. (aiōn g165) 047 2CO 011 032 U Damasku namjesnik kralja Arete čuvaše grad damaščanski hoteći me uhvatiti. 047 2CO 011 033 Ali kroz prozor spustiše me u košari preko zida te umakoh njegovim rukama. 047 2CO 012 001 Hvaliti se treba? Ne koristi doduše ali - dolazim na viđenje i objave Gospodnje. 047 2CO 012 002 Znam čovjeka u Kristu: prije četrnaest godina - da li u tijelu, ne znam; da li izvan tijela, ne znam, Bog zna - taj je bio ponesen do trećeg neba. 047 2CO 012 003 I znam da je taj čovjek - da li u tijelu, da li izvan tijela, ne znam, Bog zna - 047 2CO 012 004 bio ponesen u raj i čuo neizrecive riječi, kojih čovjek ne smije govoriti. 047 2CO 012 005 Time ću se hvaliti, a samim se sobom neću hvaliti osim slabostima svojim. 047 2CO 012 006 Uistinu, kad bih se i htio hvaliti, ne bih bio bezuman; istinu bih govorio. Ali se uzdržavam da ne bi tko mislio o meni više nego što vidi na meni ili što čuje od mene. 047 2CO 012 007 I da se zbog uzvišenosti objava ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, anđeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim. 047 2CO 012 008 Za to sam triput molio Gospodina, da odstupi od mene. A on mi reče: 047 2CO 012 009 “Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.” Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. 047 2CO 012 010 Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak. 047 2CO 012 011 Postao sam bezuman! Vi me natjeraste. Ta trebalo je da me vi preporučite jer ni u čemu nisam manji od “nadapostola”, premda nisam ništa. 047 2CO 012 012 Znamenja apostolstva moga ostvarena su među vama u posvemašnjoj postojanosti: znakovima i čudesima i silnim djelima. 047 2CO 012 013 Ta u čemu ste to manji od drugih crkava, osim što vam ja nisam bio na teret? Oprostite mi ovu “nepravdu”. 047 2CO 012 014 Evo, spremam se treći put doći k vama i neću vam biti na teret jer ne ištem vaše, nego vas. Djeca doista nisu dužna stjecati roditeljima, nego roditelji djeci. 047 2CO 012 015 A ja ću najradije trošiti i istrošiti se za duše vaše. Ako vas više ljubim, zar da budem manje ljubljen? 047 2CO 012 016 Ali neka! Ja vas nisam opterećivao, nego, “lukav” kako jesam, “na prijevaru vas uhvatih”. 047 2CO 012 017 Da vas možda nisam zakinuo po kome od onih koje poslah k vama? 047 2CO 012 018 Zamolio sam Tita i poslao s njime brata. Da vas možda Tit nije u čemu zakinuo? Zar nismo hodili u istom duhu? I istim stopama? 047 2CO 012 019 Odavna smatrate da se pred vama branimo. Pred Bogom u Kristu govorimo: sve je to, ljubljeni, za vaše izgrađivanje. 047 2CO 012 020 Bojim se doista da vas kada dođem, možda neću naći kakve bih htio i da ćete vi mene naći kakva ne biste htjeli: da ne bi možda bilo svađa, zavisti, žestina, spletkarenja, klevetanja, došaptavanja, nadimanja, buna; 047 2CO 012 021 da me opet kada dođem, ne bi ponizio Bog moj kod vas kako ne bih morao oplakivati mnoge koji su prije sagriješili, a nisu se pokajali za nečistoću i bludnost i razvratnost koju počiniše. 047 2CO 013 001 Evo treći put idem k vama. Svaka presuda neka počiva na iskazu dvojice ili trojice svjedoka. 047 2CO 013 002 Onima koji su prije sagriješili i svima drugima rekoh već i opet - kao onda drugi put nazočan, tako i sada nenazočan - unaprijed velim: ako opet dođem, neću štedjeti. 047 2CO 013 003 Jer vi tražite dokaz da u meni govori Krist koji prema vama nije nemoćan, nego je snažan među vama. 047 2CO 013 004 I raspet bi, istina, po slabosti, ali živi po snazi Božjoj. I mi smo, istina, slabi u njemu, ali ćemo po snazi Božjoj živjeti s njime za vas. 047 2CO 013 005 Same sebe ispitujte, jeste li u vjeri! Same sebe provjeravajte! Zar ne spoznajete sami sebe: da je Isus Krist u vama? Inače niste pravi. 047 2CO 013 006 A spoznat ćete, nadam se, da smo mi pravi. 047 2CO 013 007 Molimo se Bogu da ne činite nikakva zla; ne da se mi pokažemo pravi, nego da vi dobro činite, pa izašli mi i kao nepravi. 047 2CO 013 008 Ta ništa ne možemo protiv istine, nego samo za istinu. 047 2CO 013 009 Da, radujemo se kad smo mi slabi, a vi jaki. Za to se i molimo, za vaše usavršavanje. 047 2CO 013 010 To vam nenazočan pišem zato da nazočan ne bih morao oštro nastupiti vlašću koju mi Gospodin dade za izgrađivanje, a ne za rušenje. 047 2CO 013 011 Uostalom, braćo, radujte se, usavršujte se, tješite se, složni budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit će s vama. 047 2CO 013 012 Pozdravite jedni druge svetim cjelovom. 047 2CO 013 013 Pozdravljaju vas svi sveti. 047 2CO 013 014 Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama! # # BOOK 048 GAL Galatians Galačanima 048 GAL 001 001 Pavao, apostol - ne od ljudi ni po kojem čovjeku, nego po Isusu Kristu i Bogu Ocu koji ga uskrisi od mrtvih - 048 GAL 001 002 i sva braća koja su sa mnom: Crkvama u Galaciji. 048 GAL 001 003 Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista, 048 GAL 001 004 koji sam sebe dade za grijehe naše da nas istrgne iz sadašnjega svijeta opakoga kao što je volja Boga i Oca našega, (aiōn g165) 048 GAL 001 005 komu slava u vijeke vjekova! Amen. (aiōn g165) 048 GAL 001 006 Čudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanđelje, 048 GAL 001 007 koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoće prevratiti evanđelje Kristovo. 048 GAL 001 008 Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! 048 GAL 001 009 Što smo već rekli, to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet. 048 GAL 001 010 Doista, nastojim li ovo pridobiti ljude ili Boga? Ili idem li za tim da ljudima ugodim? Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugađati, ne bih bio Kristov sluga. 048 GAL 001 011 Obznanjujem vam, braćo: evanđelje koje sam navješćivao nije od ljudi, 048 GAL 001 012 niti ga ja od kojeg čovjeka primih ili naučih, nego objavom Isusa Krista. 048 GAL 001 013 Ta čuli ste za moje negdašnje ponašanje u židovstvu: preko svake sam mjere progonio i pustošio Crkvu Božju 048 GAL 001 014 te sam u židovstvu, prerevno odan otačkim predajama, nadmašio mnoge vršnjake u svojem narodu. 048 GAL 001 015 Ali kad se Onomu koji me odvoji već od majčine utrobe i pozva milošću svojom, svidjelo 048 GAL 001 016 otkriti mi Sina svoga da ga navješćujem među poganima, odmah, ne posavjetovah se s tijelom i krvlju 048 GAL 001 017 i ne uziđoh u Jeruzalem k onima koji bijahu apostoli prije mene, nego odoh u Arabiju pa se opet vratih u Damask. 048 GAL 001 018 Onda nakon tri godine uziđoh u Jeruzalem potražiti Kefu i ostadoh kod njega petnaest dana. 048 GAL 001 019 Od apostola ne vidjeh nikoga drugog osim Jakova, brata Gospodinova. 048 GAL 001 020 Što vam pišem, Bog mi je svjedok, ne lažem. 048 GAL 001 021 Zatim dođoh u krajeve sirijske i cilicijske. 048 GAL 001 022 Osobno pak bijah nepoznat Kristovim crkvama u Judeji. 048 GAL 001 023 One su samo čule: “Negdašnji naš progonitelj sada navješćuje vjeru koju je nekoć pustošio” 048 GAL 001 024 i slavile su Boga zbog mene. 048 GAL 002 001 Zatim nakon četrnaest godina opet uziđoh u Jeruzalem s Barnabom, a povedoh sa sobom i Tita. 048 GAL 002 002 Uziđoh po objavi i izložih im - napose uglednijima - evanđelje koje propovijedam među poganima da ne bih možda, ili da nisam, trčao uzalud. 048 GAL 002 003 Čak ni Tit, pratilac moj, premda Grk, nije bio prisiljen obrezati se, 048 GAL 002 004 i to radi uljeza, lažne braće, koja se ušuljaše da vrebaju slobodu koju imamo u Kristu Isusu, ne bi li nas učinili robovima. 048 GAL 002 005 Ne, ni načas im nismo popustili, nismo se podložili: da istina evanđelja ostane kod vas! 048 GAL 002 006 A oni koji štogod znače - bili oni što bili, nije mi do toga, Bog ne gleda tko je tko - ti uglednici, uistinu, ništa nisu pridometnuli. 048 GAL 002 007 Nego naprotiv, vidjevši da mi je povjereno evanđelje za neobrezane, kao Petru za obrezane - 048 GAL 002 008 jer Onaj koji je bio na djelu po Petrovu apostolstvu među obrezanima, bio je na djelu i po meni među poganima - 048 GAL 002 009 i spoznavši milost koja mi je dana, Jakov, Kefa i Ivan, smatrani stupovima, pružiše meni i Barnabi desnice zajedništva: mi ćemo među pogane, a oni među obrezane! 048 GAL 002 010 Samo neka se sjećamo siromaha, što sam revno i činio. 048 GAL 002 011 A kad Kefa stiže u Antiohiju, u lice mu se usprotivih jer je zavrijedio osudu: 048 GAL 002 012 doista, prije nego stigoše neki od Jakova, blagovao je zajedno s poganima; a kad oni dođoše, počeo se povlačiti i odvajati bojeći se onih iz obrezanja. 048 GAL 002 013 Za njim se povedoše i ostali Židovi te je i Barnaba zaveden tom prijetvornošću. 048 GAL 002 014 Ali kad vidjeh da ne hode ravno, po istini evanđelja, rekoh Kefi pred svima: “Ako ti, Židov, poganski živiš, a ne židovski, kako možeš siliti pogane da se požidove?” 048 GAL 002 015 Mi smo podrijetlom Židovi, a ne “grešnici iz poganstva”. 048 GAL 002 016 Ali znamo: čovjek se ne opravdava po djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista. Zato i mi u Krista Isusa povjerovasmo da se opravdamo po vjeri u Krista, a ne po djelima Zakona jer se po djelima Zakona nitko neće opravdati. 048 GAL 002 017 Ako se pak po tome što zaiskasmo opravdati se u Kristu očitovalo da smo i mi grešnici, nije li onda Krist u službi grijeha? Nipošto! 048 GAL 002 018 Doista, ako ponovno gradim što sam bio srušio, pokazujem da sam prijestupnik. 048 GAL 002 019 Ta po Zakonu ja Zakonu umrijeh da Bogu živim. S Kristom sam razapet. 048 GAL 002 020 Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene. 048 GAL 002 021 Ne dokidam milosti Božje! Doista, ako je opravdanje po Zakonu, onda je Krist uzalud umro. 048 GAL 003 001 O bezumni Galaćani, tko li vas opčara? A pred očima vam je Isus Krist bio ocrtan kao Raspeti. 048 GAL 003 002 Ovo bih samo htio doznati od vas: jeste li primili Duha po djelima Zakona ili po vjeri u Poruku? 048 GAL 003 003 Tako li ste bezumni? Započeli ste u Duhu pa da sada u tijelu dovršite? 048 GAL 003 004 Zar ste toliko toga uzalud doživjeli? A kad bi doista bilo uzalud! 048 GAL 003 005 Onaj dakle koji vam daje Duha i čini među vama silna djela, čini li to zbog djela Zakona ili zbog vjere u Poruku? 048 GAL 003 006 Tako Abraham povjerova Bogu i uračuna mu se u pravednost. 048 GAL 003 007 Shvatite dakle: oni od vjere, to su sinovi Abrahamovi. 048 GAL 003 008 A Pismo, predvidjevši da Bog po vjeri opravdava pogane, unaprijed navijesti Abrahamu: U tebi će blagoslovljeni biti svi narodi. 048 GAL 003 009 Tako: oni od vjere blagoslivlju se s vjernikom Abrahamom. 048 GAL 003 010 Doista, koji su god od djela Zakona, pod prokletstvom su. Ta pisano je: Proklet tko se god ne drži i tko ne vrši svega što je napisano u Knjizi Zakona. 048 GAL 003 011 A da se pred Bogom nitko ne opravdava Zakonom, očito je jer: Pravednik će od vjere živjeti. 048 GAL 003 012 Zakon pak nije od vjere, nego veli: Tko ga vrši, u njemu će naći život. 048 GAL 003 013 Krist nas otkupi od prokletstva Zakona, postavši za nas prokletstvom - jer pisano je: Proklet je tko god visi na drvetu - 048 GAL 003 014 da u Kristu Isusu na pogane dođe blagoslov Abrahamov: da Obećanje, Duha, primimo po vjeri. 048 GAL 003 015 Braćo, po ljudsku govorim: već i ljudski valjan savez nitko ne poništava niti mu što dodaje. 048 GAL 003 016 A ova su obećanja dana Abrahamu i potomstvu njegovu. Ne veli se: “i potomcima” kao o mnogima, nego kao o jednomu: I potomstvu tvojem, to jest Kristu. 048 GAL 003 017 Ovo hoću kazati: Saveza koji je Bog valjano sklopio ne obeskrepljuje Zakon, koji je nastao četiri stotine i trideset godina poslije, i ne dokida obećanja. 048 GAL 003 018 Doista, ako se baština zadobiva po Zakonu, ne zadobiva se po obećanju. A Abrahama je Bog po obećanju obdario. 048 GAL 003 019 Čemu onda Zakon? Dometnut je poradi prekršaja dok ne dođe potomstvo komu je namijenjeno obećanje; sastavljen je po anđelima preko posrednika. 048 GAL 003 020 Posrednika pak nema gdje je samo jedan. A Bog je jedan. 048 GAL 003 021 Zar je dakle Zakon protiv obećanja Božjih? Nipošto! Jer da je dan Zakon koji bi mogao oživljavati, pravednost bi doista proizlazila iz Zakona. 048 GAL 003 022 Ali je Pismo sve zatvorilo pod grijeh da se, po vjeri u Isusa Krista, obećano dade onima koji vjeruju. 048 GAL 003 023 Prije dolaska vjere, pod Zakonom zatvoreni, bili smo čuvani za vjeru koja se imala objaviti. 048 GAL 003 024 Tako nam je Zakon bio nadzirateljem sve do Krista da se po vjeri opravdamo. 048 GAL 003 025 A otkako je nadošla vjera, nismo više pod nadzirateljem. 048 GAL 003 026 Uistinu, svi ste sinovi Božji, po vjeri u Kristu Isusu. 048 GAL 003 027 Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste. 048 GAL 003 028 Nema više: Židov - Grk! Nema više: rob - slobodnjak! Nema više: muško - žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu! 048 GAL 003 029 Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obećanju. 048 GAL 004 001 Hoću reći: sve dok je baštinik maloljetan, ništa se ne razlikuje od roba premda je gospodar svega: 048 GAL 004 002 pod skrbnicima je i upraviteljima sve do dana koji je odredio otac. 048 GAL 004 003 Tako i mi: dok bijasmo maloljetni, robovasmo počelima svijeta. 048 GAL 004 004 A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan 048 GAL 004 005 da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo. 048 GAL 004 006 A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: “Abba! Oče!” 048 GAL 004 007 Tako više nisi rob nego sin; ako pak sin, onda i baštinik po Bogu. 048 GAL 004 008 Onda dok još niste poznavali Boga, služili ste bogovima koji po naravi to nisu. 048 GAL 004 009 Ali sada kad ste spoznali Boga - zapravo, kad je Bog spoznao vas - kako se sad opet vraćate k nemoćnim i bijednim počelima i opet im, ponovno, hoćete robovati? 048 GAL 004 010 Dane pomno opslužujete, i mjesece, i vremena, i godine! 048 GAL 004 011 Sve se bojim za vas! Da se možda nisam uzalud trudio oko vas! 048 GAL 004 012 Postanite, braćo, molim vas, kao ja jer i ja postadoh kao vi. Ničim me niste povrijedili. 048 GAL 004 013 Znate: prvi sam vam put za bolesti navješćivao evanđelje. 048 GAL 004 014 Svoju kušnju, moje tijelo, niste ni prezreli ni odbacili, nego ste me primili kao anđela Božjega, kao Krista Isusa. 048 GAL 004 015 Gdje je sada ono vaše blaženstvo? Svjedočim vam doista: kad bi bilo moguće, oči biste svoje bili iskopali i dali mi ih. 048 GAL 004 016 Tako? Postadoh li vam neprijateljem propovijedajući vam istinu? 048 GAL 004 017 Oni revnuju za vas, ne časno, nego - odvojiti vas hoće da onda vi za njih revnujete. 048 GAL 004 018 Dobro je da se za vas revnuje u dobru uvijek, a ne samo kad sam nazočan kod vas, 048 GAL 004 019 dječice moja, koju ponovno u trudovima rađam dok se Krist ne oblikuje u vama. 048 GAL 004 020 Htio bih sada biti kod vas, pa i jezik promijeniti, jer ne znam što bih s vama. 048 GAL 004 021 Recite mi vi, koji želite biti pod Zakonom, zar ne čujete Zakona? 048 GAL 004 022 Ta pisano je da je Abraham imao dva sina, jednoga od ropkinje i jednoga od slobodne. 048 GAL 004 023 Ali onaj od ropkinje rođen je po tijelu, a onaj od slobodne snagom obećanja. 048 GAL 004 024 To je slika. Doista, te žene dva su Saveza: jedan s brda Sinaja, koji rađa za ropstvo - to je Hagara. 048 GAL 004 025 Jer Hagara znači brdo Sinaj u Arabiji i odgovara sadašnjem Jeruzalemu jer robuje zajedno sa svojom djecom. 048 GAL 004 026 Onaj pak Jeruzalem gore slobodan je; on je majka naša. 048 GAL 004 027 Pisano je doista: Kliči, nerotkinjo, koja ne rađaš, podvikuj od radosti, ti što ne znaš za trudove! Jer osamljena više djece ima negoli udana. 048 GAL 004 028 Vi ste, braćo, kao Izak, djeca obećanja. 048 GAL 004 029 I kao što je onda onaj po tijelu rođeni progonio onoga po duhu rođenoga, tako je i sada. 048 GAL 004 030 Nego, što veli Pismo? Otjeraj sluškinju i sina njezina jer sin sluškinje ne smije biti baštinik sa sinom slobodne. 048 GAL 004 031 Zato, braćo, nismo djeca ropkinje nego slobodne. 048 GAL 005 001 Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva! 048 GAL 005 002 Evo ja, Pavao, velim vam: ako se obrežete, Krist vam ništa neće koristiti. 048 GAL 005 003 I ponovno jamčim svakom čovjeku koji se obreže: dužan je opsluživati sav Zakon. 048 GAL 005 004 Prekinuli ste s Kristom vi koji se u Zakonu mislite opravdati; iz milosti ste ispali. 048 GAL 005 005 Jer mi po Duhu iz vjere očekujemo pravednost, nadu svoju. 048 GAL 005 006 Uistinu, u Kristu Isusu ništa ne vrijedi ni obrezanje ni neobrezanje, nego - vjera ljubavlju djelotvorna. 048 GAL 005 007 Dobro ste trčali; tko li vas je samo spriječio da se više ne pokoravate istini? 048 GAL 005 008 Ta pobuda nije od Onoga koji vas zove! 048 GAL 005 009 Malo kvasca cijelo tijesto ukvasa. 048 GAL 005 010 Ja se uzdam u vas u Gospodinu: vi nećete drukčije misliti. A tko vas zbunjuje, snosit će osudu, tko god bio. 048 GAL 005 011 A ja, braćo, ako sveudilj propovijedam obrezanje, zašto me sveudilj progone? Onda je obeskrijepljena sablazan križa! 048 GAL 005 012 Uškopili se oni koji vas podbunjuju! 048 GAL 005 013 Doista vi ste, braćo, na slobodu pozvani! Samo neka ta sloboda ne bude izlikom tijelu, nego - ljubavlju služite jedni drugima. 048 GAL 005 014 Ta sav je Zakon ispunjen u jednoj jedinoj riječi, u ovoj: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga! 048 GAL 005 015 Ako li pak jedni druge grizete i glođete, pazite da jedni druge ne proždrete. 048 GAL 005 016 Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! 048 GAL 005 017 Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete. 048 GAL 005 018 Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom. 048 GAL 005 019 A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, 048 GAL 005 020 idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, 048 GAL 005 021 zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti. 048 GAL 005 022 Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, 048 GAL 005 023 blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona. 048 GAL 005 024 Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama. 048 GAL 005 025 Ako živimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo! 048 GAL 005 026 Ne hlepimo za taštom slavom! Ne izazivajmo jedni druge, ne zaviđajmo jedni drugima! 048 GAL 006 001 Braćo, ako se tko i zatekne u kakvu prijestupu, vi, duhovni, takva ispravljajte u duhu blagosti. A pazi na samoga sebe da i ti ne podlegneš napasti. 048 GAL 006 002 Nosite jedni bremena drugih i tako ćete ispuniti zakon Kristov! 048 GAL 006 003 Jer misli li tko da jest štogod, a nije ništa, sam sebe vara. 048 GAL 006 004 Svatko neka ispita sam svoje djelo pa će onda u samom sebi imati čime se dičiti, a ne u usporedbi s drugim. 048 GAL 006 005 Ta svatko će nositi svoj teret. 048 GAL 006 006 Koji se uči Riječi, neka sva dobra dijeli sa svojim učiteljem. 048 GAL 006 007 Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! 048 GAL 006 008 Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni. (aiōnios g166) 048 GAL 006 009 Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti! 048 GAL 006 010 Dakle, dok imamo vremena, činimo dobro svima, ponajpače domaćima u vjeri. 048 GAL 006 011 Gledajte kolikim vam slovima pišem svojom rukom. 048 GAL 006 012 Svi koji se hoće praviti važni tijelom, sile vas na obrezanje, samo da zbog križa Kristova ne bi trpjeli progonstvo. 048 GAL 006 013 Ta ni sami obrezani ne opslužuju Zakona, ali hoće da se vi obrežete da bi se mogli ponositi vašim tijelom. 048 GAL 006 014 A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu. 048 GAL 006 015 Uistinu, niti je što obrezanje niti neobrezanje, nego - novo stvorenje. 048 GAL 006 016 A na sve koji se ovoga pravila budu držali, i na sveg Izraela Božjega - mir i milosrđe! 048 GAL 006 017 Ubuduće neka mi nitko ne dodijava jer ja na svom tijelu nosim biljege Isusove! 048 GAL 006 018 Milost Gospodina našega Isusa Krista s duhom vašim, braćo! Amen # # BOOK 049 EPH Ephesians Efežanima 049 EPH 001 001 Pavao, po volji Božjoj apostol Krista Isusa: svetima koji su u Efezu i vjernima u Isusu Kristu. 049 EPH 001 002 Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista! 049 EPH 001 003 Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. 049 EPH 001 004 Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; 049 EPH 001 005 u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, 049 EPH 001 006 na hvalu Slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome 049 EPH 001 007 u kome, njegovom krvlju, imamo otkupljenje, otpuštenje prijestupa po bogatstvu njegove milosti. 049 EPH 001 008 Nju preobilno u nas uli zajedno sa svom mudrošću i razumijevanjem 049 EPH 001 009 obznanivši nam otajstvo svoje volje po dobrohotnom naumu svojem što ga prije u njemu zasnova 049 EPH 001 010 da se provede punina vremena: uglaviti u Kristu sve - na nebesima i na zemlji. 049 EPH 001 011 U njemu, u kome i nama - predodređenima po naumu Onoga koji sve izvodi po odluci svoje volje - u dio pade 049 EPH 001 012 da budemo na hvalu Slave njegove - mi koji smo se već prije nadali u Kristu. 049 EPH 001 013 U njemu ste i vi, pošto ste čuli Riječ istine - evanđelje spasenja svoga - u njemu ste, prigrlivši vjeru, opečaćeni Duhom obećanim, Svetim, 049 EPH 001 014 koji je zalog naše baštine: otkupljenja, posvojenja - na hvalu Slave njegove. 049 EPH 001 015 Zato i ja, otkad sam čuo za vašu vjeru u Gospodinu Isusu i za ljubav prema svima svetima, 049 EPH 001 016 ne prestajem zahvaljivati za vas i sjećati vas se u svojim molitvama: 049 EPH 001 017 Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac Slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; 049 EPH 001 018 prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima 049 EPH 001 019 i koje li prekomjerne veličine u moći njegovoj prema nama koji vjerujemo: ona je primjerena djelotvornosti sile i snage njegove 049 EPH 001 020 koju na djelu pokaza u Kristu, kad ga uskrisi od mrtvih i posjede sebi zdesna na nebesima 049 EPH 001 021 iznad svakog Vrhovništva i Vlasti i Moći i Gospodstva i svakog imena imenovana ne samo na ovom svijetu nego i u budućemu. (aiōn g165) 049 EPH 001 022 Sve mu podloži pod noge, a njega postavi - nad svime - Glavom Crkvi, 049 EPH 001 023 koja je Tijelo njegovo, punina Onoga koji sve u svima ispunja. 049 EPH 002 001 I vi bijaste mrtvi zbog prijestupa i grijeha 049 EPH 002 002 u kojima ste nekoć živjeli po Eonu ovoga svijeta, po Knezu vlasti zraka, po tomu duhu koji sada djeluje u sinovima neposlušnima. (aiōn g165) 049 EPH 002 003 Među njima smo i mi nekoć živjeli u požudama tijela svoga, udovoljavajući prohtjevima tijela i ćudi, te po naravi bijasmo djeca gnjeva kao i drugi. 049 EPH 002 004 Ali Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, 049 EPH 002 005 nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom - milošću ste spašeni! - 049 EPH 002 006 te nas zajedno s njim uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu: 049 EPH 002 007 da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu pokaže budućim vjekovima preobilno bogatstvo milosti svoje. (aiōn g165) 049 EPH 002 008 Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! 049 EPH 002 009 Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. 049 EPH 002 010 Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo. 049 EPH 002 011 Spominjite se stoga da nekoć bijaste neznabošci u tijelu - neobrezanicima su vas zvali oni koji se zovu obrezani, rukom, na tijelu - 049 EPH 002 012 i da u ono vrijeme bijaste izvan Krista, udaljeni od građanstva izraelskoga, tuđi Savezima obećanja, bez nade bijaste i neznabošci na svijetu. 049 EPH 002 013 Sada pak, u Kristu Isusu, vi koji nekoć bijaste daleko, dođoste blizu - po Krvi Kristovoj. 049 EPH 002 014 Doista, on je mir naš, on koji od dvoga učini jedno: pregradu razdvojnicu, neprijateljstvo razori u svome tijelu. 049 EPH 002 015 Zakon zapovijedi s propisima obeskrijepi da u sebi, uspostavljajući mir, od dvojice sazda jednoga novog čovjeka 049 EPH 002 016 te obojicu u jednome Tijelu izmiri s Bogom po križu, ubivši u sebi neprijateljstvo. 049 EPH 002 017 I dođe te navijesti mir vama daleko i mir onima blizu, 049 EPH 002 018 jer po njemu jedni i drugi u jednome Duhu imamo pristup Ocu. 049 EPH 002 019 Tako dakle više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji 049 EPH 002 020 nazidani na temelju apostola i proroka, a zaglavni je kamen sam Krist Isus. 049 EPH 002 021 U njemu je sva građevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu. 049 EPH 002 022 U njemu ste i vi ugrađeni u prebivalište Božje u Duhu. 049 EPH 003 001 Radi toga ja, Pavao, sužanj Krista Isusa za vas pogane... 049 EPH 003 002 Zacijelo ste čuli za rasporedbu milosti Božje koja mi je dana za vas: 049 EPH 003 003 objavom mi je obznanjeno otajstvo, kako netom ukratko opisah. 049 EPH 003 004 Čitajući to, možete dokučiti kako ja shvaćam Kristovo otajstvo, 049 EPH 003 005 koje nije bilo obznanjeno sinovima ljudskim drugih naraštaja. Ono je sada u Duhu objavljeno svetim njegovim apostolima i prorocima: 049 EPH 003 006 da su pogani subaštinici i “sutijelo” i sudionici obećanja u Kristu Isusu - po evanđelju, 049 EPH 003 007 kojega postadoh poslužiteljem darom milosti Božje koja mi je dana djelotvornošću snage njegove. 049 EPH 003 008 Meni, najmanjemu od svih svetih, dana je ova milost: poganima biti blagovjesnikom neistraživog bogatstva Kristova 049 EPH 003 009 i osvijetliti rasporedbu otajstva, pred vjekovima skrivena u Bogu, koji sve stvori, (aiōn g165) 049 EPH 003 010 da sada - po Crkvi - Vrhovništvima i Vlastima na nebesima bude obznanjena mnogolika mudrost Božja 049 EPH 003 011 zasnovana - po naumu o vjekovima - u Kristu Isusu Gospodinu našemu. (aiōn g165) 049 EPH 003 012 U njemu, s pouzdanjem po vjeri u njega, imamo slobodan pristup. 049 EPH 003 013 Zato ne klonite, molim, s nevolja mojih za vas! One su slava vaša! 049 EPH 003 014 Zato prigibam koljena pred Ocem, 049 EPH 003 015 od koga ime svakom očinstvu na nebu i na zemlji: 049 EPH 003 016 neka vam dadne po bogatstvu Slave svoje ojačati se po Duhu njegovu u snazi za unutarnjeg čovjeka 049 EPH 003 017 da po vjeri Krist prebiva u srcima vašim te u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni 049 EPH 003 018 mognete shvatiti sa svima svetima što je Dužina i Širina i Visina i Dubina 049 EPH 003 019 te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu da se ispunite do sve Punine Božje. 049 EPH 003 020 Onomu pak koji snagom u nama djelatnom može učiniti mnogo izobilnije nego li mi moliti ili zamisliti - 049 EPH 003 021 Njemu slava u Crkvi i u Kristu Isusu za sva pokoljenja vijeka vjekovječnoga! Amen. (aiōn g165) 049 EPH 004 001 Zaklinjem vas dakle ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! 049 EPH 004 002 Podnosite jedni druge u ljubavi; 049 EPH 004 003 trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! 049 EPH 004 004 Jedno tijelo i jedan Duh - kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! 049 EPH 004 005 Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! 049 EPH 004 006 Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima! 049 EPH 004 007 A svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova. 049 EPH 004 008 Zato veli: Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima. 049 EPH 004 009 Ono “uzađe” - što drugo znači doli to da i siđe u donje krajeve, na zemlju? 049 EPH 004 010 Koji siđe, isti je onaj koji i uzađe ponad svih nebesa da sve ispuni. 049 EPH 004 011 On i “dade” jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje 049 EPH 004 012 da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova 049 EPH 004 013 dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove: 049 EPH 004 014 da više ne budemo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krči zabludi. 049 EPH 004 015 Nego, istinujući u ljubavi da poradimo te sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist, 049 EPH 004 016 od kojega sve Tijelo, usklađeno i povezano svakovrsnim zglobom zbrinjavanja po djelotvornosti primjerenoj svakomu pojedinom dijelu, promiče svoj rast na saziđivanje u ljubavi. 049 EPH 004 017 Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive - u ispraznosti pameti njihove: 049 EPH 004 018 zamračena uma, udaljeni od života Božjega, sve zbog neznanja koje je u njima, zbog okorjelosti srca njihova. 049 EPH 004 019 Sami su sebe otupili i podali se razvratnosti da bi u pohlepi počinjali svaku nečistoću. 049 EPH 004 020 Vi pak ne naučiste tako Krista, 049 EPH 004 021 ako ste ga doista čuli i u njemu bili poučeni kako je istina u Isusu: 049 EPH 004 022 da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjeka, koga varave požude vode u propast, 049 EPH 004 023 a obnavljati se duhom svoje pameti 049 EPH 004 024 i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine. 049 EPH 004 025 Zato odložite laž i govorite istinu jedan drugomu jer udovi smo jedni drugima. 049 EPH 004 026 Srdite se, ali ne griješite! Sunce nek ne zađe nad vašom srdžbom 049 EPH 004 027 i ne dajite mjesta đavlu. 049 EPH 004 028 Tko je krao, neka više ne krade, nego neka se radije trudi svojim rukama priskrbljivati da ima što podijeliti s potrebnim. 049 EPH 004 029 Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra, da prema potrebi saziđuje i milost iskaže slušateljima. 049 EPH 004 030 I ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni za Dan otkupljenja! 049 EPH 004 031 Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću! 049 EPH 004 032 Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti. 049 EPH 005 001 Budite dakle nasljedovatelji Božji kao djeca ljubljena 049 EPH 005 002 i hodite u ljubavi kao što je i Krist ljubio vas i sebe predao za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris. 049 EPH 005 003 A bludnost i svaka nečistoća ili pohlepa neka se i ne spominje među vama, kako dolikuje svetima! 049 EPH 005 004 Ni prostota, ni ludorija, ni dvosmislica, što se ne priliči, nego radije zahvaljivanje! 049 EPH 005 005 Jer dobro znajte ovo: nijedan bludnik, ili bestidnik, ili pohlepnik - taj idolopoklonik - nema baštine u kraljevstvu Kristovu i Božjemu. 049 EPH 005 006 Nitko neka vas ispraznim riječima ne zavarava: zbog toga dolazi gnjev Božji na sinove neposlušne. 049 EPH 005 007 Nemajte dakle ništa s njima! 049 EPH 005 008 Da, nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite - 049 EPH 005 009 plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina - 049 EPH 005 010 i odlučite se za ono što je milo Gospodinu. 049 EPH 005 011 A nemajte udjela u jalovim djelima tame, nego ih dapače raskrinkavajte, 049 EPH 005 012 jer što potajno čine, sramota je i govoriti. 049 EPH 005 013 A sve što se raskrinka, pod svjetlošću postaje sjajno; što je pak sjajno, svjetlost je. 049 EPH 005 014 Zato veli: “Probudi se, ti što spavaš, ustani od mrtvih i zasvijetljet će ti Krist.” 049 EPH 005 015 Razmotrite dakle pomno kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri! 049 EPH 005 016 Iskupljujte vrijeme jer dani su zli! 049 EPH 005 017 Zato ne budite nerazumni, nego shvatite što je volja Gospodnja! 049 EPH 005 018 I ne opijajte se vinom u kojem je razuzdanost, nego - punite se Duhom! 049 EPH 005 019 Razgovarajte među sobom psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama! Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu! 049 EPH 005 020 Svagda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu u imenu Gospodina našega Isusa Krista! 049 EPH 005 021 Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! 049 EPH 005 022 Žene svojim muževima kao Gospodinu! 049 EPH 005 023 Jer muž je glava žene kao i Krist Glava Crkve - On, Spasitelj Tijela. 049 EPH 005 024 Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu! 049 EPH 005 025 Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju 049 EPH 005 026 da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ 049 EPH 005 027 te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane. 049 EPH 005 028 Tako treba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi. 049 EPH 005 029 Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu. 049 EPH 005 030 Doista, mi smo udovi njegova Tijela! 049 EPH 005 031 Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit će jedno tijelo. 049 EPH 005 032 Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu. 049 EPH 005 033 Dakle, neka svaki od vas ljubi svoju ženu kao samog sebe, a žena neka poštuje svog muža. 049 EPH 006 001 Djeco, slušajte svoje roditelje u Gospodinu jer to je pravedno. 049 EPH 006 002 Poštuj oca svoga i majku - to je prva zapovijed s obećanjem: 049 EPH 006 003 da ti dobro bude i da dugo živiš na zemlji. 049 EPH 006 004 A vi, očevi, ne srdite djece svoje, nego ih odgajajte stegom i urazumljivanjem Gospodnjim! 049 EPH 006 005 Robovi, slušajte svoje zemaljske gospodare kao Krista - sa strahom i trepetom, u jednostavnosti srca. 049 EPH 006 006 Ne naoko, kao oni koji se ulaguju ljudima, nego kao sluge Kristove koje zdušno vrše volju Božju; 049 EPH 006 007 dragovoljno služe - kao Gospodinu, a ne ljudima, 049 EPH 006 008 znajući da će svatko, bio on rob ili slobodnjak, učini li što dobro, za to dobiti plaću od Gospodina. 049 EPH 006 009 I vi, gospodari, isto se tako vladajte prema njima: kanite se prijetnje, znajući da je i njihov i vaš Gospodar na nebesima i da u njega nema pristranosti. 049 EPH 006 010 Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. 049 EPH 006 011 Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. 049 EPH 006 012 Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. (aiōn g165) 049 EPH 006 013 Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate. 049 EPH 006 014 Držite se dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, 049 EPH 006 015 potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! 049 EPH 006 016 U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. 049 EPH 006 017 Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju. 049 EPH 006 018 Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete, 049 EPH 006 019 i za me, da mi se otvore usta i dade riječ hrabro obznaniti otajstvo evanđelja 049 EPH 006 020 kojeg sam poslanik u okovima, da se ohrabrim o njemu kako treba govoriti. 049 EPH 006 021 A da i vi znate što je sa mnom, kako mi je, o svemu će vas obavijestiti Tihik, ljubljeni brat i vjerni poslužitelj u Gospodinu. 049 EPH 006 022 Njega šaljem k vama baš zato da znate kako smo i da ohrabri srca vaša. 049 EPH 006 023 Mir braći i ljubav, s vjerom, od Boga Oca i Gospodina Isusa Krista! 049 EPH 006 024 Milost sa svima koji ljube Gospodina našega Isusa Krista - u neraspadljivosti. # # BOOK 050 PHI Philippians Filipljanima 050 PHI 001 001 Pavao i Timotej, sluge Krista Isusa, svima svetima u Kristu Isusu koji su u Filipima, s nadglednicima i poslužiteljima. 050 PHI 001 002 Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista! 050 PHI 001 003 Zahvaljujem Bogu svomu kad vas se god sjetim. 050 PHI 001 004 Uvijek se u svakoj svojoj molitvi za vas s radošću molim 050 PHI 001 005 zbog vašeg udjela u evanđelju od onoga prvog dana sve do sada - 050 PHI 001 006 uvjeren u ovo: Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do Dana Krista Isusa. 050 PHI 001 007 I pravo je da tako osjećam o svima vama! Ta ja vas nosim u srcu jer u okovima mojim i u obrani i utvrđivanju evanđelja svi ste vi suzajedničari moje milosti. 050 PHI 001 008 Bog mi je doista svjedok koliko žudim za svima vama srcem Isusa Krista! 050 PHI 001 009 I molim za ovo: da ljubav vaša sve više i više raste u spoznanju i potpunu pronicanju 050 PHI 001 010 te mognete prosuditi što je najbolje da budete čisti i besprijekorni za Dan Kristov, 050 PHI 001 011 puni ploda pravednosti po Isusu Kristu - na slavu i hvalu Božju. 050 PHI 001 012 A hoću da znate, braćo: ovaj se moj udes pače okrenuo u napredovanje evanđelja 050 PHI 001 013 tako da se moji okovi u Kristu razglasiše u svem pretoriju i među svima drugima, 050 PHI 001 014 a većina braće u Gospodinu, ohrabrena mojim okovima, još se više usuđuje neustrašivo zboriti Riječ. 050 PHI 001 015 Neki, istina, propovijedaju Krista iz zavisti i nadmetanja, a neki iz dobre volje: 050 PHI 001 016 ovi iz ljubavi jer znaju da sam ovdje za obranu evanđelja; 050 PHI 001 017 oni pak Krista navješćuju iz suparništva, neiskreno - misleći da će tako otežati nevolju mojih okova. 050 PHI 001 018 Pa što onda? Samo se na svaki način, bilo himbeno, bilo istinito, Krist navješćuje. I tome se radujem, a i radovat ću se. 050 PHI 001 019 Jer znadem: po vašoj molitvi i pomoći Duha Isusa Krista to će mi biti na spasenje, 050 PHI 001 020 kako željno i očekujem i nadam se da se ni zbog čega neću smesti, nego da će se mojom posvemašnjom odvažnošću - kako uvijek tako i sada - Krist uzveličati u mome tijelu, bilo životom, bilo smrću. 050 PHI 001 021 Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak! 050 PHI 001 022 A ako mi živjeti u tijelu omogućuje plodno djelovanje, što da odaberem? Ne znam! 050 PHI 001 023 Pritiješnjen sam od ovoga dvoga: želja mi je otići i s Kristom biti jer to je mnogo, mnogo bolje; 050 PHI 001 024 ali ostati u tijelu potrebnije je poradi vas. 050 PHI 001 025 U to uvjeren, znam da ću ostati i biti uz vas sve, za vaš napredak i na radost vjere, 050 PHI 001 026 da ponos vaš mnome poraste u Kristu Isusu kad opet dođem k vama. 050 PHI 001 027 Samo se ponašajte dostojno evanđelja Kristova, pa - došao ja i vidio vas ili nenazočan slušao što je s vama - da mogu utvrditi kako ste postojani u jednome duhu i jednodušno se zajednički borite za evanđeosku vjeru 050 PHI 001 028 ne plašeći se ni u čemu protivnika. To je njima najava njihove propasti, a vašega spasenja, i to od Boga. 050 PHI 001 029 Jer vama je dana milost: “za Krista”, ne samo u njega vjerovati nego za njega i trpjeti, 050 PHI 001 030 isti boj bijući koji na meni vidjeste i sada o meni čujete. 050 PHI 002 001 Ima li dakle u Kristu kakve utjehe, ima li kakva ljubazna bodrenja, ima li kakva zajedništva Duha, ima li kakva srca i samilosti, 050 PHI 002 002 ispunite me radošću: složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite; 050 PHI 002 003 nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego - u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; 050 PHI 002 004 ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih! 050 PHI 002 005 Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu: 050 PHI 002 006 On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, 050 PHI 002 007 nego sam sebe “oplijeni” uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, 050 PHI 002 008 ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. 050 PHI 002 009 Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, 050 PHI 002 010 da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. 050 PHI 002 011 I svaki će jezik priznati: “Isus Krist jest Gospodin!” - na slavu Boga Oca. 050 PHI 002 012 Tako, ljubljeni moji, poslušni kako uvijek bijaste, ne samo kao ono za moje nazočnosti nego mnogo više sada, za moje nenazočnosti, sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja! 050 PHI 002 013 Da, Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati. 050 PHI 002 014 Sve činite bez mrmljanja i oklijevanja 050 PHI 002 015 da budete besprijekorni i čisti, djeca Božja neporočna posred poroda izopačena i lukava u kojem svijetlite kao svjetlila u svijetu 050 PHI 002 016 držeći riječ Života meni na ponos za Dan Kristov, što nisam zaludu trčao niti se zaludu trudio. 050 PHI 002 017 Naprotiv, ako se ja i izlijevam za žrtvu i bogoslužje, za vjeru vašu, radostan sam i radujem se sa svima vama. 050 PHI 002 018 A tako i vi budite radosni i radujte se sa mnom. 050 PHI 002 019 Nadam se u Gospodinu Isusu da ću vam uskoro poslati Timoteja da mi odlane kad saznam što je s vama. 050 PHI 002 020 Nikoga doista nemam tako srodne duše tko bi se kao on svojski za vas pobrinuo 050 PHI 002 021 jer svi traže svoje, a ne ono što je Isusa Krista. 050 PHI 002 022 A prokušanost vam je njegova poznata: kao dijete s ocem služio je sa mnom evanđelju. 050 PHI 002 023 Njega se dakle nadam poslati tek što razvidim što je sa mnom. 050 PHI 002 024 A uvjeren sam u Gospodinu da ću i sam uskoro doći. 050 PHI 002 025 Smatrao sam potrebnim poslati k vama Epafrodita, brata, suradnika i suborca moga kojega ste poslali da mi poslužuje u potrebi. 050 PHI 002 026 Jer je čeznuo za svima vama i bio zabrinut što ste saznali da je obolio. 050 PHI 002 027 I doista je gotovo na smrt bio obolio, ali Bog mu se smilovao, ne samo njemu nego i meni, da me ne zadesi žalost na žalost. 050 PHI 002 028 Brže ga dakle poslah da se, pošto ga vidite, opet obradujete, i ja da budem manje žalostan. 050 PHI 002 029 Primite ga dakle u Gospodinu sa svom radosti i poštujte takve 050 PHI 002 030 jer se za djelo Kristovo smrti sasvim približio, životnoj se pogibli izložio da nadopuni ono u čemu me vi ne mogoste poslužiti. 050 PHI 003 001 Uostalom, braćo moja, radujte se u Gospodinu! Pisati vam jedno te isto meni nije dosadno, a za vas je sigurnije. 050 PHI 003 002 Čuvajte se tih pasa, čuvajte se tih opakih radnika, čuvajte se te osakaćenosti! 050 PHI 003 003 Jer mi smo obrezanje, mi koji u Duhu Božjemu obavljamo bogoslužje i dičimo se Kristom Isusom, a ne pouzdajemo se u tijelo, 050 PHI 003 004 iako bih se ja mogao pouzdati i u tijelo. Smatra li tko drugi da se može uzdati u tijelo, ja još više: 050 PHI 003 005 obrezan osmog dana, od roda sam Izraelova, plemena Benjaminova, Hebrej od Hebreja; po Zakonu farizej, 050 PHI 003 006 po revnosti progonitelj Crkve, po pravednosti zakonskoj besprijekoran. 050 PHI 003 007 Ali što mi god bijaše dobitak, to poradi Krista smatram gubitkom. 050 PHI 003 008 Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem 050 PHI 003 009 i u njemu se nađem - ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj - 050 PHI 003 010 da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim, 050 PHI 003 011 ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih. 050 PHI 003 012 Ne kao da sam već postigao ili dopro do savršenstva, nego - hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista. 050 PHI 003 013 Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, 050 PHI 003 014 k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu. 050 PHI 003 015 Koji smo god zreli, ovako mislimo! I ako što drukčije mislite, Bog će vam ovako objaviti. 050 PHI 003 016 Samo, držimo se onoga do čega smo stigli! 050 PHI 003 017 Braćo! Nasljedovatelji moji budite i promatrajte one koji žive po uzoru koji imate u nama. 050 PHI 003 018 Jer često sam vam govorio, a sada i plačući govorim: mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova. 050 PHI 003 019 Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti - jer misle na zemaljsko. 050 PHI 003 020 Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista: 050 PHI 003 021 snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu. 050 PHI 004 001 Stoga, braćo moja ljubljena i željkovana, radosti moja i vijenče moj, tako - čvrsto stojte u Gospodinu. 050 PHI 004 002 Evodiju zaklinjem, i Sintihu zaklinjem da budu složne u Gospodinu. 050 PHI 004 003 Da, molim i tebe, čestiti druže, pomaži im jer su se one u evanđelju borile zajedno sa mnom, i s Klementom i ostalim mojim suradnicima, kojih su imena u knjizi Života. 050 PHI 004 004 Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! 050 PHI 004 005 Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu! 050 PHI 004 006 Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu - molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem - očitujte svoje molbe Bogu. 050 PHI 004 007 I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu. 050 PHI 004 008 Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala - to nek vam je na srcu! 050 PHI 004 009 Što ste naučili, i primili, i čuli, i vidjeli na meni - to činite i Bog mira bit će s vama! 050 PHI 004 010 Uvelike se obradovah u Gospodinu što ste napokon procvali te mislite na me; mislili ste i prije, ali niste imali prigode. 050 PHI 004 011 Govorim to ne zbog oskudice, ta naučen sam u svakoj prigodi biti zadovoljan. 050 PHI 004 012 Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati. 050 PHI 004 013 Sve mogu u Onome koji me jača! 050 PHI 004 014 Ipak, lijepo je od vas što sa mnom podijeliste moju nevolju. 050 PHI 004 015 A i vi, Filipljani, znate: u početku evanđelja, kad otputovah iz Makedonije, nijedna mi se Crkva nije pridružila u pogledu izdataka i primitaka, doli vi jedini. 050 PHI 004 016 Čak ste mi i u Solun i jednom, i dvaput, za potrebe poslali. 050 PHI 004 017 Ne, ne tražim dara; tražim samo plod izobilan u vašu korist. 050 PHI 004 018 Imam svega i u izobilju; namiren sam otkad po Epafroditu primih ono od vas, miris ugodan, žrtvu milu, ugodnu Bogu. 050 PHI 004 019 A Bog moj ispunit će svaku vašu potrebu po bogatstvu svome, veličanstveno, u Kristu Isusu. 050 PHI 004 020 Bogu pak, Ocu našemu, slava u vijeke vjekova! Amen. (aiōn g165) 050 PHI 004 021 Pozdravite svakoga svetog u Kristu Isusu. Pozdravljaju vas braća koja su sa mnom. 050 PHI 004 022 Pozdravljaju vas svi sveti, ponajpače oni iz careva dvora. 050 PHI 004 023 Milost Gospodina Isusa Krista s duhom vašim! # # BOOK 051 COL Colossians Kološanima 051 COL 001 001 Pavao, po volji Božjoj apostol Krista Isusa, i brat Timotej: 051 COL 001 002 Kološanima, svetoj i vjernoj braći u Kristu. Milost vam i mir od Boga, Oca našega! 051 COL 001 003 Zahvaljujemo Bogu, Ocu Gospodina našega Isusa Krista, svagda za vas moleći. 051 COL 001 004 Jer čuli smo za vašu vjeru u Kristu Isusu i za ljubav koju gajite prema svima svetima 051 COL 001 005 poradi nade koja vam je pohranjena u nebesima. Za nju ste već čuli u Riječi istine - 051 COL 001 006 evanđelju koje je do vas doprlo te plodove nosi i raste, kao što po svem svijetu, tako i među vama od dana kad ste čuli i spoznali milost Božju po istini, 051 COL 001 007 kako ste naučili od ljubljenog Epafre, sluge zajedno s nama; on je umjesto nas, vjeran poslužitelj Kristov, 051 COL 001 008 on nas je i obavijestio o vašoj ljubavi u Duhu. 051 COL 001 009 Zato i mi, od dana kada to čusmo, neprestano za vas molimo i ištemo da se ispunite spoznajom volje Njegove u svoj mudrosti i shvaćanju duhovnome: 051 COL 001 010 da živite dostojno Gospodina i posve mu ugodite, plodni svakim dobrim djelom i rastući u spoznaji Božjoj; 051 COL 001 011 osnaženi svakom snagom, po sili Slave njegove, za svaku postojanost i strpljivost; 051 COL 001 012 s radošću zahvaljujući Ocu koji vas osposobi za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti. 051 COL 001 013 On nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje, 051 COL 001 014 u kome imamo otkupljenje, otpuštenje grijeha. 051 COL 001 015 On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. 051 COL 001 016 Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno: 051 COL 001 017 on je prije svega i sve stoji u njemu. 051 COL 001 018 On je Glava Tijela, Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak. 051 COL 001 019 Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu 051 COL 001 020 i po njemu - uspostavivši mir krvlju križa njegova - izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima. 051 COL 001 021 I vas, nekoć po zlim djelima udaljene i neprijateljski raspoložene, 051 COL 001 022 sada u ljudskom tijelu Kristovu, po smrti, sa sobom izmiri da vas k sebi privede svete, bez mane i besprigovorne. 051 COL 001 023 Samo ako ostanete u vjeri utemeljeni, stalni i nepoljuljani u nadi evanđelja koje čuste, koje se propovijeda svakom stvorenju pod nebom, a ja mu, Pavao, postadoh poslužiteljem. 051 COL 001 024 Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu. 051 COL 001 025 Njoj ja postadoh poslužiteljem po rasporedbi Božjoj koja mi je dana za vas da potpuno pronesem Riječ Božju - 051 COL 001 026 otajstvo pred vjekovima i pred naraštajima skriveno, a sada očitovano svetima njegovim. (aiōn g165) 051 COL 001 027 Njima Bog htjede obznaniti kako li je slavom bogato to otajstvo među poganima: to jest Krist u vama, nada slave! 051 COL 001 028 Njega mi navješćujemo, opominjući svakoga čovjeka, poučavajući svakoga čovjeka u svoj mudrosti da bismo svakoga čovjeka doveli do savršenstva u Kristu. 051 COL 001 029 Za to se i trudim i borim njegovom djelotvornošću koja u meni snažno djeluje. 051 COL 002 001 Htio bih uistinu da znate koliko mi se boriti za vas, za one u Laodiceji i za sve koji me nisu vidjeli licem u lice: 051 COL 002 002 da se ohrabre srca njihova, povezana u ljubavi, te se vinu do svega bogatstva, punine shvaćanja, do spoznanja otajstva Božjega - Krista, 051 COL 002 003 u kojem su sva bogatstva mudrosti i spoznaje skrivena. 051 COL 002 004 To govorim zato da vas tko ne prevari zavodljivim riječima. 051 COL 002 005 Jer ako sam tijelom nenazočan, duhom sam ipak s vama: s radošću promatram vaš red i čvrstoću vaše vjere u Krista. 051 COL 002 006 Kao što primiste Krista Isusa, Gospodina, tako u njemu živite: 051 COL 002 007 ukorijenjeni i nazidani na njemu i učvršćeni vjerom kako ste poučeni, obilujte zahvaljivanjem. 051 COL 002 008 Pazite da vas tko ne odvuče mudrovanjem i ispraznim zavaravanjem što se oslanja na predaju ljudsku, na “počela svijeta”, a ne na Krista. 051 COL 002 009 Jer u njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva; te ste i vi 051 COL 002 010 ispunjeni u njemu, koji je glava svakoga Vrhovništva i Vlasti. 051 COL 002 011 U njemu ste i obrezani obrezanjem nerukotvorenim - svukoste tijelo puteno - obrezanjem Kristovim: 051 COL 002 012 s njime suukopani u krštenju, u njemu ste i suuskrsli po vjeri u snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih. 051 COL 002 013 On i vas, koji bijaste mrtvi zbog prijestupa i neobrezanosti svoga tijela, i vas on oživi zajedno s njime. Milostivo nam je oprostio sve prijestupe, 051 COL 002 014 izbrisao zadužnicu koja propisima bijaše protiv nas, protivila nam se. Nju on ukloni pribivši je na križ. 051 COL 002 015 Skinu Vrhovništva i Vlasti, javno to pokaza: u pobjedničkoj ih povorci s njime vodi. 051 COL 002 016 Neka vas dakle nitko ne sudi po jelu ili po piću, po blagdanima, mlađacima ili subotama. 051 COL 002 017 To je tek sjena onoga što dolazi, a zbiljnost jest - tijelo Kristovo. 051 COL 002 018 Nitko neka vas ne podcjenjuje zato što on sam uživa u “poniznosti i štovanju anđela”, zadubljuje se u svoja viđenja, bezrazložno se nadima tjelesnom pameću svojom, 051 COL 002 019 a ne drži se Glave, Njega od kojeg sve Tijelo, zglobovima i svezama zbrinuto i povezano, raste rastom Božjim. 051 COL 002 020 Ako ste s Kristom umrli za počela svijeta, zašto se, kao da još u ovom svijetu živite, dajete pod propise: 051 COL 002 021 “Ne diraj, ne kušaj, ne dotiči”? 051 COL 002 022 Sve će to uporabom propasti. Uredbe i nauci ljudski! 051 COL 002 023 Po samozvanu bogoštovlju, poniznosti i trapljenju tijela sve to doduše slovi kao mudrost, ali nema nikakve vrijednosti, samo zasićuje tijelo. 051 COL 003 001 Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! 051 COL 003 002 Za onim gore težite, ne za zemaljskim! 051 COL 003 003 Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! 051 COL 003 004 Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi. 051 COL 003 005 Umrtvite dakle udove svoje zemaljske: bludnost, nečistoću, strasti, zlu požudu i pohlepu - to idolopoklonstvo! 051 COL 003 006 Zbog toga dolazi gnjev Božji na sinove neposlušne. 051 COL 003 007 Tim ste putom i vi nekoć hodili, kad ste u tome živjeli. 051 COL 003 008 Ali sada i vi odložite sve! Gnjev, srdžba, opakost, hula, prostota van iz vaših usta! 051 COL 003 009 Ne varajte jedni druge! Jer svukoste staroga čovjeka s njegovim djelima 051 COL 003 010 i obukoste novoga, koji se obnavlja za spoznanje po slici svoga Stvoritelja! 051 COL 003 011 Tu više nema: Grk - Židov, obrezanje - neobrezanje, barbar - skit, rob - slobodnjak, nego sve i u svima - Krist. 051 COL 003 012 Zaodjenite se dakle - kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni - u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost 051 COL 003 013 te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi! 051 COL 003 014 A povrh svega - ljubav! To je sveza savršenstva. 051 COL 003 015 I mir Kristov neka upravlja srcima vašim - mir na koji ste pozvani u jednom tijelu! I zahvalni budite! 051 COL 003 016 Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! U svakoj se mudrosti poučavajte i urazumljujte! Psalmima, hvalospjevima, pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu! 051 COL 003 017 I sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu! 051 COL 003 018 Žene, pokoravajte se svojim muževima kao što dolikuje u Gospodinu! 051 COL 003 019 Muževi, ljubite svoje žene i ne budite osorni prema njima. 051 COL 003 020 Djeco, slušajte roditelje u svemu, ta to je milo u Gospodinu! 051 COL 003 021 Očevi, ne ogorčujte svoje djece da ne klonu duhom. 051 COL 003 022 Robovi, slušajte u svemu svoje zemaljske gospodare! Ne naoko, kao oni koji se ulaguju ljudima, nego u jednostavnosti srca, bojeći se Gospodina. 051 COL 003 023 Što god radite, zdušno činite, kao Gospodinu, a ne ljudima, 051 COL 003 024 znajući da ćete od Gospodina primiti nagradu, baštinu. Gospodinu Kristu služite. 051 COL 003 025 Doista, nepravedniku će se uzvratiti što je nepravedno učinio. Ne, nema pristranosti! 051 COL 004 001 Gospodari, pružajte svojim robovima što je pravo i pravično, znajući da i vi imate Gospodina na nebu! 051 COL 004 002 U molitvi ustrajte, bdijte u njoj u zahvaljivanju! 051 COL 004 003 Molite ujedno i za nas: da nam Bog otvori vrata riječi te propovijedamo otajstvo Kristovo, za koje sam i okovan; 051 COL 004 004 da ga očitujem propovijedajući kako treba. 051 COL 004 005 Mudro se ponašajte prema onima vani: iskupljujte vrijeme! 051 COL 004 006 Riječ neka vam je uvijek ljubazna, solju začinjena: znajte svakomu odgovoriti kako treba. 051 COL 004 007 Što je sa mnom - o svemu će vas obavijestiti Tihik, ljubljeni brat, vjerni poslužitelj i sa mnom sluga u Gospodinu. 051 COL 004 008 Njega šaljem k vama baš zato da znate kako smo i da ohrabri srca vaša. 051 COL 004 009 Šaljem ga s Onezimom, vjernim i ljubljenim bratom, koji je vaš zemljak: oni će vam priopćiti kako je ovdje. 051 COL 004 010 Pozdravlja vas Aristarh, suuznik moj. I Marko, nećak Barnabin, o kome primiste naredbe: dođe li k vama, lijepo ga primite. 051 COL 004 011 Pozdravlja vas i Isus, zvani Just. Od onih koji su iz obrezanja samo su mi ovi suradnici na kraljevstvu Božjemu, oni mi bijahu utjehom. 051 COL 004 012 Pozdravlja vas Epafra, vaš zemljak, sluga Krista Isusa; on se uvijek bori za vas u molitvama: da se održite, savršeni i ispunjeni, u posvemašnjoj volji Božjoj. 051 COL 004 013 Svjedočim doista za nj: mnogo se trudi za vas i za one u Laodiceji i one u Hierapolu. 051 COL 004 014 Pozdravlja vas Luka, ljubljeni liječnik, i Dema. 051 COL 004 015 Pozdravite braću u Laodiceji, i Nimfu i Crkvu u njezinoj kući. 051 COL 004 016 A kad se ova poslanica pročita kod vas, pobrinite se da se pročita i u Laodicejskoj crkvi, i vi da pročitate onu iz Laodiceje. 051 COL 004 017 I recite Arhipu: “Pazi na službu koju si primio u Gospodinu: ispuni je!” 051 COL 004 018 Pozdrav mojom rukom, Pavlovom! Spominjite se mojih okova! Milost s vama! # # BOOK 052 1TH 1 Thessalonians 1 Solunjanima 052 1TH 001 001 Pavao, Silvan i Timotej Crkvi Solunjana u Bogu Ocu i Gospodinu Isusu Kristu. Milost vam i mir! 052 1TH 001 002 Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama 052 1TH 001 003 spominjući se vaše djelotvorne vjere, zauzete ljubavi i postojane nade u Gospodinu našem Isusu Kristu, pred Bogom i Ocem našim. 052 1TH 001 004 Svjesni smo, braćo od Boga ljubljena, vašeg izabranja 052 1TH 001 005 jer evanđelje naše nije k vama došlo samo u riječi nego i u snazi, u Duhu Svetome i mnogostrukoj punini. Takvi smo, kao što znate, poradi vas među vama bili. 052 1TH 001 006 I vi postadoste nasljedovatelji naši i Gospodinovi: sve u nevolji mnogoj prigrliste Riječ s radošću Duha Svetoga 052 1TH 001 007 tako da postadoste uzorom svim vjernicima u Makedoniji i Ahaji. 052 1TH 001 008 Od vas je doista ne samo riječ Gospodnja odjeknula po Makedoniji i Ahaji, nego se i vaša vjera u Boga posvuda tako proširila te nije potrebno da o tome govorimo. 052 1TH 001 009 Oni sami o nama pripovijedaju: kako dođosmo k vama, kako se od idola obratiste k Bogu da biste služili Bogu živomu i istinskomu 052 1TH 001 010 i iščekivali s nebesa Sina njegova koga uskrisi od mrtvih, Isusa koji nas izbavlja od gnjeva što dolazi. 052 1TH 002 001 Sami doista znate, braćo: naš dolazak k vama nije bio uzaludan. 052 1TH 002 002 Naprotiv, i pošto smo, kako znate, u Filipima trpjeli i bili pogrđeni, odvažismo se u Bogu našemu iznijeti vam, uz tešku borbu, evanđelje Božje. 052 1TH 002 003 Uistinu, naše poticanje ne proistječe iz zablude, ni nečistoće, ni prijevare, 052 1TH 002 004 nego kako je Bog prosudio povjeriti nam evanđelje, tako ga i navješćujemo - ne kao da želimo ugoditi ljudima, nego Bogu koji prosuđuje srca naša. 052 1TH 002 005 Nikada se zaista kako znate, ne poslužismo ni laskavom riječju ni - Bog nam je svjedok - prikrivenom pohlepom. 052 1TH 002 006 Niti smo od ljudi iskali slavu - ni od vas, ni od drugih - 052 1TH 002 007 premda smo se mogli nametnuti kao Kristovi apostoli. Ali bili smo među vama nježni kao majka što hrani i njeguje svoju djecu. 052 1TH 002 008 Tako, puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam predati ne samo evanđelje Božje nego i naše duše jer ste nam omiljeli. 052 1TH 002 009 Sjećate se doista, braćo, našega truda i napora. Propovijedali smo vam evanđelje Božje i radili noću i danju da ne bismo opteretili koga od vas. 052 1TH 002 010 Svjedoci ste vi i Bog kako smo se sveto, pravedno i besprijekorno vladali prema vama, vjernicima. 052 1TH 002 011 Kao što znate, svakoga smo od vas kao otac svoju djecu, 052 1TH 002 012 poticali, sokolili i zaklinjali da živite dostojno Boga koji vas pozva u svoje kraljevstvo i slavu. 052 1TH 002 013 Zato, eto, i mi bez prestanka zahvaljujemo Bogu što ste, kad od nas primiste riječ poruke Božje, primili ne riječ ljudsku, nego kakva uistinu jest, riječ Božju koja i djeluje u vama, vjernicima. 052 1TH 002 014 Doista, vi ste, braćo, postali nasljedovatelji crkava Božjih koje su u Judeji u Kristu Isusu: i vi isto trpite od svojih suplemenika što i oni od Židova, 052 1TH 002 015 koji su i Gospodina Isusa i proroke ubili, i nas progonili, te Bogu ne ugađaju i svim se ljudima protive 052 1TH 002 016 kad nam priječe propovijedati poganima da se spase, da bi tako u svako vrijeme navršili mjeru zlodjela svojih. Ali sručio se na njih konačni gnjev. 052 1TH 002 017 A mi, braćo, pošto smo za kratko vrijeme ostali bez vas - licem, ne srcem - brže se bolje, u silnoj čežnji, požurismo ugledati vaše lice. 052 1TH 002 018 Zaista, htjedosmo k vama - ja, Pavao, i jednom i dvaput - ali nas je spriječio Sotona. 052 1TH 002 019 Ta tko li će biti naša nada, radost ili vijenac dični - zar možda ne i vi? - pred Gospodinom našim Isusom o njegovu Dolasku? 052 1TH 002 020 Vi ste doista slava naša i radost! 052 1TH 003 001 Zato kad više ne mogosmo izdržati, pristadosmo ostati u Ateni sami 052 1TH 003 002 te poslasmo Timoteja, brata našega i suradnika Božjega u Kristovu evanđelju, da vas učvrsti i ohrabri u vjeri 052 1TH 003 003 da se nitko ne pokoleba u tim nevoljama. Ta i sami znate da smo za to određeni: 052 1TH 003 004 doista, kad smo bili kod vas, pretkazivali smo kako nas imaju zadesiti nevolje, što se, kako znate, i dogodilo. 052 1TH 003 005 Zbog toga i ja, ne mogavši više izdržati, poslah da saznam o vašoj vjeri, da vas možda Zavodnik nije zaveo te je naš trud postao uzaludan. 052 1TH 003 006 A sada kad se Timotej od vas k nama vratio i donio nam radosnu vijest o vašoj vjeri i ljubavi, i da nas se sveudilj ugodno sjećate i čeznete vidjeti nas, kao i mi vas - 052 1TH 003 007 zbog toga smo, braćo, nad vama, vašom vjerom, bili utješeni uza svu svoju tjeskobu i nevolju. 052 1TH 003 008 Da, sada živimo kada ste vi postojani u Gospodinu! 052 1TH 003 009 I kojom bismo zahvalom mogli Bogu uzvratiti za vas, za svu radost kojom se zbog vas radujemo pred Bogom svojim, 052 1TH 003 010 dok noću i danju najusrdnije molimo da vidimo vaše lice i nadoknadimo manjkavosti vaše vjere? 052 1TH 003 011 A sam Bog i Otac naš i Gospodin naš Isus upravio naš put prema vama! 052 1TH 003 012 Vama pak Gospodin dao te jedni prema drugima i prema svima rasli i obilovali ljubavlju kakva je i naša prema vama. 052 1TH 003 013 Učvrstio vam srca da budu besprijekorno sveta pred Bogom i Ocem našim o Dolasku Gospodina našega Isusa i svih svetih njegovih s njime. 052 1TH 004 001 Uostalom, braćo, molimo vas i zaklinjemo u Gospodinu Isusu: primili ste od nas kako treba da živite da biste ugodili Bogu. Vi tako i živite pa sve više napredujete! 052 1TH 004 002 Ta znate koje smo vam zapovijedi dali u Gospodinu Isusu. 052 1TH 004 003 Doista, ovo je volja Božja: vaše posvećenje - da se uzdržavate od bludnosti, 052 1TH 004 004 da svatko od vas zna svoje tijelo posjedovati u svetosti i poštovanju, 052 1TH 004 005 a ne u pohotnoj strasti kao pogani koji ne poznaju Boga, 052 1TH 004 006 pa time ne prikraćivati i varati svoga brata. Jer Gospodin je osvetnik za sve to, kao što vam već rekosmo i posvjedočismo. 052 1TH 004 007 Bog nas, doista, nije pozvao na nečistoću, nego na svetost. 052 1TH 004 008 Prema tome, tko to odbacuje, ne odbacuje čovjeka nego Boga koji svoga Duha Svetoga udahnjuje u vas. 052 1TH 004 009 A o bratoljublju vam nije potrebno pisati. Ta i sami ste od Boga naučili ljubiti jedni druge, 052 1TH 004 010 a to doista i činite prema svoj braći u cijeloj Makedoniji. Samo vas, braćo, potičemo da u tom još više uznapredujete 052 1TH 004 011 pa da se trsite mirno živjeti, svoje činiti i raditi svojim rukama, kako smo vam zapovijedili, 052 1TH 004 012 te tako časno živite prema onima vani i nikoga ne trebate. 052 1TH 004 013 Nećemo da budete u neznanju, braćo, o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade. 052 1TH 004 014 Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime. 052 1TH 004 015 Ovo vam uistinu velimo po riječi Gospodnjoj: mi živi, preostali za Dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su usnuli. 052 1TH 004 016 Jer sam će Gospodin - na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje - sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu, 052 1TH 004 017 a zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom. 052 1TH 004 018 Tješite se dakle uzajamno ovim riječima! 052 1TH 005 001 A o vremenima i trenucima nije, braćo, potrebno pisati vam. 052 1TH 005 002 Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi baš kao kradljivac u noći. 052 1TH 005 003 Dok još budu govorili: “Mir i sigurnost”, zadesit će ih iznenadna propast kao trudovi trudnicu i neće umaći. 052 1TH 005 004 Ali vi, braćo, niste u tami, da bi vas Dan mogao zaskočiti kao kradljivac: 052 1TH 005 005 ta svi ste vi sinovi svjetlosti i sinovi dana. Nismo doista od noći ni od tame. 052 1TH 005 006 Onda i ne spavajmo kao ostali, nego bdijmo i trijezni budimo. 052 1TH 005 007 Jer koji spavaju, noću spavaju; i koji se opijaju, noću se opijaju. 052 1TH 005 008 A mi koji smo od dana, budimo trijezni, obucimo oklop vjere i ljubavi i stavimo kacigu, nadu spasenja! 052 1TH 005 009 Ta Bog nas nije odredio za gnjev, nego da imamo spasenje po Gospodinu našem Isusu Kristu, 052 1TH 005 010 koji je za nas umro da - bdjeli ili spavali - zajedno s njime živimo. 052 1TH 005 011 Zato, tješite se uzajamno i izgrađujte jedan drugoga, kako i činite. 052 1TH 005 012 Molimo vas, braćo: priznajte one koji se trude među vama, koji su vam predstojnici u Gospodinu i opominju vas; 052 1TH 005 013 s ljubavlju ih nadasve cijenite poradi njihova djela! Gajite mir među sobom! 052 1TH 005 014 Potičemo vas, braćo: opominjite neuredne, sokolite malodušne, podržavajte slabe, budite velikodušni prema svima! 052 1TH 005 015 Pazite da tko komu zlo zlom ne uzvrati, nego uvijek promičite dobro jedni prema drugima i prema svima. 052 1TH 005 016 Uvijek se radujte! 052 1TH 005 017 Bez prestanka se molite! 052 1TH 005 018 U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu. 052 1TH 005 019 Duha ne trnite, 052 1TH 005 020 proroštava ne prezirite! 052 1TH 005 021 Sve provjeravajte: dobro zadržite, 052 1TH 005 022 svake se sjene zla klonite! 052 1TH 005 023 A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće - duh vaš i duša i tijelo - neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista. 052 1TH 005 024 Vjeran je Onaj tko vas poziva: on će to i učiniti. 052 1TH 005 025 Braćo, molite i za nas! 052 1TH 005 026 Pozdravite svu braću cjelovom svetim. 052 1TH 005 027 Zaklinjem vas u Gospodinu: neka se ova poslanica pročita svoj braći. 052 1TH 005 028 Milost Gospodina našega Isusa Krista s vama! # # BOOK 053 2TH 2 Thessalonians 2 Solunjanima 053 2TH 001 001 Pavao, Silvan i Timotej Crkvi Solunjana u Bogu Ocu našemu i Gospodinu Isusu Kristu. 053 2TH 001 002 Milost vam i mir od Boga Oca i Gospodina Isusa Krista! 053 2TH 001 003 Zahvaljivati moramo Bogu uvijek za vas, braćo, kao što dolikuje jer izvanredno raste vaša vjera i množi se ljubav svakoga od vas prema drugima, 053 2TH 001 004 tako da se mi sami po crkvama Božjim vama ponosimo zbog vaše postojanosti i vjere u svim progonstvima i nevoljama koje podnosite. 053 2TH 001 005 One su najava pravednog Suda Božjega: da ćete se naći dostojni kraljevstva Božjega za koje i trpite. 053 2TH 001 006 Jer pravo je da Bog vašim mučiteljima mukom, 053 2TH 001 007 a vama, mučenima, zajedno s nama spokojem uzvrati kad se Gospodin Isus objavi s nama, zajedno s anđelima svoje moći, 053 2TH 001 008 u ognju žarkome i osveti se onima koji ne poznaju Boga i ne pokoravaju se evanđelju Gospodina našega Isusa. 053 2TH 001 009 Oni će biti kažnjeni vječnom propašću, daleko od lica Gospodnjega i od slave njegova veličanstva, (aiōnios g166) 053 2TH 001 010 kada - u onaj Dan - dođe da se proslavi u svojim svetima i da se prodiči u svima koji povjerovaše. Jer povjerovalo se svjedočanstvu našemu među vama. 053 2TH 001 011 Zato i molimo uvijek za vas da vas Bog učini dostojnima poziva i snažno dovede do punine svako vaše nastojanje oko dobra i djelo vaše vjere 053 2TH 001 012 te da se proslavi ime Gospodina našega Isusa u vama i vi u njemu - po milosti Boga našega i Gospodina Isusa Krista. 053 2TH 002 001 A što se tiče Dolaska Gospodina našega Isusa Krista i našeg okupljanja oko njega, molimo vas, braćo: 053 2TH 002 002 ne dajte se brzo pokolebati u svom shvaćanju niti uznemiriti ni nekim duhom, ni nekom riječju, ni nekim tobože našim pismom, kao da će sad-na Dan Gospodnji. 053 2TH 002 003 Neka vas nitko ne zavede ni na koji način. Jer ako prije ne dođe onaj otpad i ne otkrije se Čovjek bezakonja, Sin propasti, 053 2TH 002 004 Protivnik, onaj koji uzdiže sebe protiv svega što se zove Bog ili svetinja, dotle da i u Božji hram zasjedne gradeći se Bogom... 053 2TH 002 005 Ne sjećate li se, to sam vam govorio dok sam još bio među vama? 053 2TH 002 006 I sada znate što ga zadržava da bi se pojavio tek u svoje vrijeme. 053 2TH 002 007 Doista, otajstvo bezakonja već je na djelu, samo ima tko da ga sada zadržava dok ne bude uklonjen. 053 2TH 002 008 Tada će se otkriti Bezakonik. Njega će Gospodin Isus pogubiti dahom usta i uništiti pojavkom Dolaska svoga - 053 2TH 002 009 njega koji djelovanjem Sotoninim dolazi sa svom silom, lažnim znamenjima i čudesima 053 2TH 002 010 i sa svim nepravednim zavaravanjem onih koji propadaju poradi toga što ne prihvatiše ljubavi prema istini da bi se spasili. 053 2TH 002 011 I zato im Bog šalje djelovanje zavodničko da povjeruju laži 053 2TH 002 012 te budu osuđeni svi koji nisu povjerovali istini, nego su se odlučili za nepravednost. 053 2TH 002 013 Mi pak moramo uvijek zahvaljivati Bogu za vas, braćo od Gospodina ljubljena, što vas je od početka odabrao za spasenje, posvećenjem u Duhu i vjerom u istinu. 053 2TH 002 014 Da, na to vas pozva po našem evanđelju - na posjedovanje slave Gospodina našega Isusa Krista. 053 2TH 002 015 Stoga braćo, čvrsto stojte i držite se predaja u kojima ste poučeni bilo našom riječju, bilo pismom. 053 2TH 002 016 A sam Gospodin naš Isus Krist i Bog, Otac naš, koji nas uzljubi i koji nam po milosti dade trajno ohrabrenje i dobru nadu, (aiōnios g166) 053 2TH 002 017 neka ohrabri vaša srca i neka ih učvrsti u svakom dobru djelu i riječi! 053 2TH 003 001 Uostalom, molite, braćo, za nas da riječ Gospodnja trči i proslavlja se kao i u vas 053 2TH 003 002 i da se oslobodimo nezgodnih i opakih ljudi. Jer nemaju svi vjere! 053 2TH 003 003 Ali, vjeran je Gospodin koji će nas učvrstiti i sačuvati od Zloga. 053 2TH 003 004 A uzdamo se, u Gospodinu, u vas: da vršite i da ćete vršiti ono što vam zapovijedamo. 053 2TH 003 005 A Gospodin neka upravi srca vaša k ljubavi Božjoj i postojanosti Kristovoj. 053 2TH 003 006 Zapovijedamo vam, braćo, u ime Gospodina Isusa Krista da se klonite svakoga brata što živi neuredno i ne po predaji koju primiste od nas. 053 2TH 003 007 Ta sami znate kako nas treba nasljedovati. Jer dok bijasmo među vama, nismo živjeli neuredno: 053 2TH 003 008 ničiji kruh nismo badava jeli, nego smo u trudu i naporu noću i danju radili da ne bismo opteretili koga od vas. 053 2TH 003 009 Ne što ne bismo imali prava, nego da vam sebe damo za uzor koji ćete nasljedovati. 053 2TH 003 010 Doista, dok bijasmo u vas, ovo vam zapovijedasmo: Tko neće da radi, neka i ne jede! 053 2TH 003 011 A čujemo da neki od vas žive neuredno: ništa ne rade, nego dangube. 053 2TH 003 012 Takvima zapovijedamo i zaklinjemo ih u Gospodinu Isusu Kristu: neka s mirom rade i svoj kruh jedu. 053 2TH 003 013 Vama pak, braćo, neka ne dodija činiti dobro. 053 2TH 003 014 Ako li se tko ne pokorava našoj riječi u ovoj poslanici, zabilježite ga, ne drugujte s njime, da se postidi, 053 2TH 003 015 ali ga ne smatrajte neprijateljem, nego ga urazumljujte kao brata. 053 2TH 003 016 A sam Gospodin mira dao vam mir zauvijek i na svaki način! Gospodin sa svima vama! 053 2TH 003 017 Pozdrav mojom rukom, Pavlovom. Ovo je znak u svakoj poslanici: ovako pišem. 053 2TH 003 018 Milost Gospodina našega Isusa Krista sa svima vama! # # BOOK 054 1TI 1 Timothy 1 Timoteju 054 1TI 001 001 Pavao, apostol Krista Isusa po nalogu Boga, Spasitelja našega, i Krista Isusa, nade naše, 054 1TI 001 002 Timoteju, pravomu sinu u vjeri: milost, milosrđe i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Gospodina našega! 054 1TI 001 003 Kao što sam te zamolio kad sam odlazio u Makedoniju, ostani u Efezu da zapovijediš nekima neka ne naučavaju drugih nauka 054 1TI 001 004 i neka se ne zanose beskrajnim bajkama i rodoslovljima, koja više pogoduju rasprama negoli rasporedbi Božjoj po vjeri. 054 1TI 001 005 Svrha je te zapovijedi ljubav iz čista srca, dobre savjesti i vjere neprijetvorne. 054 1TI 001 006 To su neki promašili i zastranili u praznorječje; 054 1TI 001 007 htjeli bi biti učitelji Zakona, a ne razumiju ni što govore ni što tvrde. 054 1TI 001 008 A mi znamo da je Zakon dobar ako se tko njime služi zakonito, 054 1TI 001 009 svjestan toga da je Zakon tu ne za pravednika nego za bezakonike i nepokornike, nepobožnike i grešnike, bezbožnike i svetogrdnike, ocoubojice i materoubojice, koljače, 054 1TI 001 010 bludnike, muškoložnike, trgovce ljudima, varalice, krivokletnike, i ima li još što protivno zdravom nauku - 054 1TI 001 011 po evanđelju Slave blaženoga Boga koje je meni povjereno. 054 1TI 001 012 Zahvalan sam Onome koji mi dade snagu - Kristu Isusu, Gospodinu našemu - jer me smatrao vrijednim povjerenja, kad u službu postavi mene 054 1TI 001 013 koji prije bijah hulitelj, progonitelj i nasilnik. Ali pomilovan sam jer sam to u neznanju učinio, još u nevjeri. 054 1TI 001 014 I milost Gospodina našega preobilovala je zajedno s vjerom i ljubavlju, u Kristu Isusu. 054 1TI 001 015 Vjerodostojna je riječ i vrijedna da se posve prihvati: Isus Krist dođe na svijet spasiti grešnike, od kojih sam prvi ja. 054 1TI 001 016 A pomilovan sam zato da na meni prvome Isus Krist pokaže svu strpljivost i pruži primjer svima koji će povjerovati u njega za život vječni. (aiōnios g166) 054 1TI 001 017 A Kralju vjekova, besmrtnome, nevidljivome, jedinome Bogu čast i slava u vijeke vjekova. Amen. (aiōn g165) 054 1TI 001 018 Taj ti zadatak predajem, sine Timoteju, u skladu s proroštvima nekoć nad tobom izrečenima: na njih oslonjen, bij boj plemeniti 054 1TI 001 019 imajući vjeru i dobru savjest, koju su neki odbacili i doživjeli brodolom vjere. 054 1TI 001 020 Među njima je Himenej i Aleksandar, koje sam predao Sotoni da nauče ne huliti. 054 1TI 002 001 Dakle, preporučujem prije svega da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude, 054 1TI 002 002 za kraljeve i sve koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan život u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti. 054 1TI 002 003 To je dobro i ugodno pred Spasiteljem našim Bogom, 054 1TI 002 004 koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine. 054 1TI 002 005 Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek - Krist Isus, 054 1TI 002 006 koji sebe samoga dade kao otkup za sve. To je u svoje vrijeme dano svjedočanstvo, 054 1TI 002 007 za koje sam ja postavljen propovjednikom i apostolom - istinu govorim, ne lažem - učiteljem naroda u vjeri i istini. 054 1TI 002 008 Hoću dakle da muškarci mole na svakome mjestu, podižući čiste ruke bez srdžbe i raspre; 054 1TI 002 009 isto tako žene - u doličnu držanju: neka se rese stidljivošću i razborom, ne pletenicama i zlatom ili biserjem ili skupocjenim odijelom, 054 1TI 002 010 nego - dobrim djelima, kako dolikuje ženama koje ispovijedaju bogoljubnost. 054 1TI 002 011 Žena neka u miru prima pouku sa svom podložnošću. 054 1TI 002 012 Poučavati pak ženi ne dopuštam, ni vladati nad mužem, nego - neka bude na miru. 054 1TI 002 013 Jer prvi je oblikovan Adam, onda Eva; 054 1TI 002 014 i Adam nije zaveden, a žena je, zavedena, učinila prekršaj. 054 1TI 002 015 A spasit će se rađanjem djece ako ustraje u vjeri, ljubavi i posvećivanju, s razborom. 054 1TI 003 001 Vjerodostojna je riječ: teži li tko za nadgledništvom, časnu službu želi. 054 1TI 003 002 Treba stoga da nadglednik bude besprijekoran, jedne žene muž, trijezan, razuman, sređen, gostoljubiv, sposoban poučavati, 054 1TI 003 003 ne vinu sklon, ne nasilan nego popustljiv, ne ratoboran, ne srebroljubac; 054 1TI 003 004 da svojom kućom dobro upravlja i sinove drži u pokornosti sa svom ozbiljnošću - 054 1TI 003 005 a ne zna li netko svojom kućom upravljati, kako će se brinuti za Crkvu Božju? - 054 1TI 003 006 ne novoobraćenik da se ne bi uzoholio i pao pod osudu đavlovu. 054 1TI 003 007 A treba da ima i lijepo svjedočanstvo od onih vani, da ne bi u rug upao i zamku đavlovu. 054 1TI 003 008 Ðakoni isto tako treba da budu ozbiljni, ne dvolični, ne odani mnogom vinu ni prljavu dobitku - 054 1TI 003 009 imajući otajstvo vjere u čistoj savjesti. 054 1TI 003 010 I neka se najprije iskušavaju, pa onda, budu li besprigovorni, neka obavljaju službu. 054 1TI 003 011 Žene isto tako neka budu ozbiljne, ne klevetnice nego trijezne, vjerne u svemu. 054 1TI 003 012 đakoni neka budu jedne žene muževi, neka dobro upravljaju djecom i svojim kućama. 054 1TI 003 013 Jer oni koji dobro obavljaju službu, stječu častan položaj i veliku smjelost u vjeri, vjeri u Isusu Kristu. 054 1TI 003 014 Ovo ti pišem u nadi da ću ubrzo doći k tebi, 054 1TI 003 015 a okasnim li, da znaš kako se treba vladati u kući Božjoj, koja je Crkva Boga živoga, stup i uporište istine. 054 1TI 003 016 Da, po sveopćem uvjerenju, veliko je Otajstvo pobožnosti: On, očitovan u tijelu, opravdan u Duhu, viđen od anđela, propovijedan među narodima, vjerovan u svijetu, uznesen u slavu. 054 1TI 004 001 Duh izričito govori da će u posljednja vremena neki otpasti od vjere i prikloniti se prijevarnim duhovima i zloduhovskim naucima. 054 1TI 004 002 A sve to pod utjecajem himbe lažljivaca otupjele savjesti 054 1TI 004 003 koji zabranjuju ženiti se i nameću uzdržavati se od jela što ih je Bog stvorio da ih sa zahvalnošću uzimaju oni koji vjeruju i znaju istinu. 054 1TI 004 004 Doista, svako je Božje stvorenje dobro i ne valja odbaciti ništa što se uzima sa zahvalnošću 054 1TI 004 005 jer se posvećuje riječju Božjom i molitvom. 054 1TI 004 006 To izlaži braći i bit ćeš dobar poslužitelj Krista Isusa, hranjen riječima vjere i dobroga nauka za kojim postojano ideš. 054 1TI 004 007 Svjetovne pak i bablje priče odbijaj! Vježbaj se u pobožnosti! 054 1TI 004 008 Uistinu, tjelesno vježbanje malo čemu koristi, a pobožnost je svemu korisna jer joj je obećan život - sadašnji i budući. 054 1TI 004 009 Vjerodostojna je to riječ i vrijedna da se posve prihvati. 054 1TI 004 010 Ta za to se trudimo i borimo jer se pouzdajemo u Boga živoga koji je Spasitelj svih ljudi, ponajpače vjernika. 054 1TI 004 011 Zapovijedaj to i naučavaj! 054 1TI 004 012 Nitko neka ne prezire tvoje mladosti, nego budi uzor vjernicima u riječi, u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u čistoći. 054 1TI 004 013 Dok ne dođem, posveti se čitanju, poticanju, poučavanju. 054 1TI 004 014 Ne zanemari milosnog dara koji je u tebi, koji ti je dan po proroštvu zajedno s polaganjem ruku starješinstva. 054 1TI 004 015 Oko toga nastoj, sav u tom budi da tvoj napredak bude svima očit. 054 1TI 004 016 Pripazi na samog sebe i na poučavanje! Ustraj u tome! Jer to vršeći, spasit ćeš i sebe i one koji te slušaju. 054 1TI 005 001 Na starca se ne otresaj, nego ga nagovaraj kao oca, mladiće kao braću, 054 1TI 005 002 starice kao majke, djevojke kao sestre - u svoj čistoći. 054 1TI 005 003 Udovice poštuj - one koje su zaista udovice. 054 1TI 005 004 Ako li ipak koja udovica ima djecu ili unuke, neka najprije oni znaju očitovati svoju pobožnost prema vlastitom domu i uzdarjem uzvraćati roditeljima jer to je ugodno Bogu. 054 1TI 005 005 A ona koja je zaista udovica, posve sama, pouzdaje se u Boga, odana prošnjama i molitvama noć i dan; 054 1TI 005 006 ona, naprotiv, koja provodi lagodan život, živa je već umrla. 054 1TI 005 007 I to naglašuj da budu besprijekorne. 054 1TI 005 008 Ako li se tkogod za svoje, navlastito za ukućane, ne stara, zanijekao je vjeru i gori je od nevjernika. 054 1TI 005 009 U popis neka se unosi udovica ne mlađa od šezdeset godina, jednog muža žena, 054 1TI 005 010 koja ima svjedočanstvo dobrih djela: da je djecu odgojila, da je bila gostoljubiva, da je svetima noge prala, da je nevoljnima pomagala, da se svakom dobru djelu posvećivala. 054 1TI 005 011 Mlađe pak udovice odbijaj jer kad ih požuda odvrati od Krista, hoće se udati, 054 1TI 005 012 pa zasluže osudu što su pogazile prvotnu vjernost. 054 1TI 005 013 A uz to se, obilazeći po kućama, nauče biti besposlene, i ne samo besposlene, nego i brbljave i nametljive, govoreći što ne bi smjele. 054 1TI 005 014 Hoću dakle da se mlađe udaju, djecu rađaju, da budu kućevne te ne daju protivniku nikakva povoda za pogrđivanje. 054 1TI 005 015 Jer već su neke zastranile za Sotonom. 054 1TI 005 016 Ako koja vjernica ima udovica, neka im pomaže, a neka se ne opterećuje Crkva, da uzmogne pomoći onima koje su zaista udovice. 054 1TI 005 017 Starješine koji su dobri predstojnici dostojni su dvostruke časti, ponajpače oni koji se trude oko Riječi i poučavanja. 054 1TI 005 018 Pismo doista veli: Volu koji vrši ne zavezuj usta! I: Vrijedan je radnik plaće svoje. 054 1TI 005 019 Protiv starješine ne primaj tužbe, osim na osnovi dvaju ili triju svjedoka. 054 1TI 005 020 One koji griješe, pred svima ukori da i drugi imaju straha! 054 1TI 005 021 Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom i izabranim anđelima da se toga držiš bez predrasude i ništa ne činiš po naklonosti. 054 1TI 005 022 Ruku prebrzo ni na koga ne polaži i ne budi dionikom tuđih grijeha! Sebe čistim čuvaj! 054 1TI 005 023 Ne pij više samo vode, nego uzimaj malo vina poradi želuca i čestih svojih slabosti. 054 1TI 005 024 Grijesi nekih ljudi očiti su i prije suda, nekih pak samo nakon njega. 054 1TI 005 025 Tako su i dobra djela očita, a bila i drukčija, ne mogu se sakriti. 054 1TI 006 001 Koji su pod jarmom, robovi, neka svoje gospodare smatraju svake časti dostojnima da se ne bi pogrđivalo ime Božje i nauk. 054 1TI 006 002 A oni kojima su gospodari vjernici, neka ih ne cijene manje zato što su braća, nego neka im još više služe jer ti koji primaju njihovo dobročinstvo vjernici su i ljubljena braća. To naučavaj i preporučuj! 054 1TI 006 003 A tko drukčije naučava i ne prianja uza zdrave riječi, riječi Gospodina našega Isusa Krista, i nauk u skladu s pobožnošću, 054 1TI 006 004 nadut je, puka neznalica, samo boluje od raspra i rječoborstava, od kojih nastaje zavist, svađa, pogrde, zla sumnjičenja, 054 1TI 006 005 razračunavanja ljudi pokvarene pameti i lišenih istine, što pobožnost smatraju dobitkom. 054 1TI 006 006 Pa i jest dobitak velik pobožnost, zadovoljna onim što ima! 054 1TI 006 007 Ta ništa nismo donijeli na svijet te iz njega ništa ni iznijeti ne možemo! 054 1TI 006 008 Imamo li dakle hranu i odjeću, zadovoljimo se time. 054 1TI 006 009 Jer oni koji se hoće bogatiti, upadaju u napast, zamku i mnoge nerazumne i štetne požude što ljude strovaljuju u zator i propast. 054 1TI 006 010 Zaista, korijen svih zala jest srebroljublje; njemu odani, mnogi odlutaše od vjere i sami sebe isprobadaše mukama mnogima. 054 1TI 006 011 A ti se, Božji čovječe, toga kloni! Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću! 054 1TI 006 012 Bij dobar boj vjere, osvoji vječni život na koji si pozvan i radi kojega si dao ono lijepo svjedočanstvo pred mnogim svjedocima! (aiōnios g166) 054 1TI 006 013 Zapovijedam pred Bogom koji svemu život daje i pred Kristom Isusom koji pred Poncijem Pilatom posvjedoči lijepo svjedočanstvo: 054 1TI 006 014 čuvaj Zapovijed, neokaljano i besprijekorno, do Pojavka Gospodina našega Isusa Krista. 054 1TI 006 015 Njega će u svoje vrijeme pokazati On, Blaženi i jedini Vladar, Kralj kraljeva i Gospodar gospodara, 054 1TI 006 016 koji jedini ima besmrtnost, prebiva u svjetlu nedostupnu, koga nitko od ljudi ne vidje niti ga vidjeti može. Njemu čast i vlast vjekovječna! Amen. (aiōnios g166) 054 1TI 006 017 Onima koji su u sadašnjem svijetu bogati zapovijedaj neka ne budu bahati i neka se ne uzdaju u nesigurno bogatstvo, nego u Boga koji nam sve bogato daje na uživanje; (aiōn g165) 054 1TI 006 018 neka dobro čine, neka se bogate dobrim djelima, neka budu darežljivi, zajedničari - 054 1TI 006 019 prikupljajući sebi lijepu glavnicu za budućnost da osvoje onaj pravi život. (aiōnios g166) 054 1TI 006 020 Timoteju, poklad čuvaj kloneći se svjetovnoga praznoglasja i proturječja nekog nazovispoznanja, 054 1TI 006 021 koje su neki ispovijedali pa od vjere zastranili. Milost s vama # # BOOK 055 2TI 2 Timothy 2 Timoteju 055 2TI 001 001 Pavao, apostol Krista Isusa voljom Božjom, po obećanju života, života u Kristu Isusu, 055 2TI 001 002 Timoteju, ljubljenom sinu: milost, milosrđe i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Gospodina našega. 055 2TI 001 003 Zahvalan sam Bogu, kojemu onamo od predaka čiste savjesti služim, dok te se neprestano spominjem u svojim molitvama noć i dan. 055 2TI 001 004 Sjetim se tvojih suza i zaželim vidjeti te da se napunim radosti 055 2TI 001 005 imajući na pameti neprijetvornu vjeru koja je u tebi - onu vjeru koja je najprije prebivala u tvojoj baki Loidi i tvojoj majci Euniki, a uvjeren sam, i u tebi. 055 2TI 001 006 Poradi toga podsjećam te: raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi po polaganju mojih ruku. 055 2TI 001 007 Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora. 055 2TI 001 008 Ne stidi se stoga svjedočanstva za Gospodina našega, ni mene, sužnja njegova. Nego zlopati se zajedno sa mnom za evanđelje, po snazi Boga 055 2TI 001 009 koji nas je spasio i pozvao pozivom svetim - ne po našim djelima, nego po svojem naumu i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu prije vremena vjekovječnih, (aiōnios g166) 055 2TI 001 010 a očitovana je sada pojavkom Spasitelja našega Krista Isusa, koji obeskrijepi smrt i učini da zasja život i neraspadljivost - po evanđelju 055 2TI 001 011 za koje sam ja postavljen propovjednikom, apostolom i učiteljem. 055 2TI 001 012 Poradi toga i ovo trpim, ali se ne stidim jer znam komu sam povjerovao i uvjeren sam da je on moćan poklad moj sačuvati za onaj Dan. 055 2TI 001 013 Uzorom neka ti budu zdrave riječi koje si od mene čuo u vjeri i ljubavi u Kristu Isusu. 055 2TI 001 014 Lijepi poklad čuvaj po Duhu Svetom koji prebiva u nama. 055 2TI 001 015 Napustiše me, to znaš, svi u Aziji, među njima i Figel i Hermogen. 055 2TI 001 016 Neka Gospodin milosrđem podari Oneziforov dom jer me često osvježivao i nije se stidio mojih okova, 055 2TI 001 017 nego kad je bio u Rimu, brižljivo me potražio i našao. 055 2TI 001 018 Dao mu Gospodin naći milosrđe u Gospodina u onaj Dan! A koliko je usluga u Efezu iskazao, to ti najbolje znaš. 055 2TI 002 001 Ti se dakle, dijete moje, jačaj milošću u Kristu Isusu 055 2TI 002 002 i što si od mene po mnogim svjedocima čuo, to predaj vjernim ljudima koji će biti podobni i druge poučiti. 055 2TI 002 003 S njima se zlopati kao dobar vojnik Krista Isusa. 055 2TI 002 004 Tko vojuje, ne zapleće se u svagdanje poslove kako bi se vojskovođi svidio. 055 2TI 002 005 I natječe li se tko, ne ovjenčava se ako se zakonito ne natječe. 055 2TI 002 006 Ratar koji se trudi treba da prvi primi od uroda. 055 2TI 002 007 Shvati što govorim! Ta dat će ti Gospodin razum u svemu. 055 2TI 002 008 Spominji se Isusa Krista, uskrsla od mrtvih, od potomstva Davidova - po mojem evanđelju. 055 2TI 002 009 Za nj se ja zlopatim sve do okova, kao zločinac. Ali riječ Božja nije okovana! 055 2TI 002 010 Stoga sve podnosim radi izabranih, da i oni postignu spasenje, spasenje u Kristu Isusu, zajedno s vječnom slavom. (aiōnios g166) 055 2TI 002 011 Vjerodostojna je riječ: Ako s njime umrijesmo, s njime ćemo i živjeti. 055 2TI 002 012 Ako ustrajemo, s njime ćemo i kraljevati. Ako ga zaniječemo, i on će zanijekati nas. 055 2TI 002 013 Ako ne budemo vjerni, on vjeran ostaje. Ta ne može sebe zanijekati! 055 2TI 002 014 Na to podsjećaj zaklinjući pred Bogom neka ne bude rječoborstva: ničemu ne koristi, a na propast je onima koji slušaju. 055 2TI 002 015 Uznastoj da kao prokušan staneš pred Boga kao radnik koji se nema čega stidjeti, koji ispravno reže riječ istine. 055 2TI 002 016 Svjetovnih se pak praznorječja kloni: sve će više provaljivati prema bezbožnosti 055 2TI 002 017 i riječ će njihova kao rak-rana izgrizati. Od njih su Himenej i Filet, 055 2TI 002 018 koji zastraniše od istine tvrdeći da je uskrsnuće već bilo te nekima prevraćaju vjeru. 055 2TI 002 019 Ipak čvrsti temelj Božji stoji - pod ovim je pečatom: Poznaje Gospodin one koji su njegovi i neka se kloni zloće tko god imenuje ime Gospodnje. 055 2TI 002 020 Pa u velikoj kući ima posuda ne samo zlatnih i srebrnih, nego i drvenih i glinenih; i jedne su časne, druge pak nečasne. 055 2TI 002 021 Očisti li se dakle tko od toga, bit će posuda časna, posvećena, korisna Gospodaru, za svako dobro djelo prikladna. 055 2TI 002 022 A mladenačkih se strastvenosti kloni! Teži za pravednošću, vjerom, ljubavlju, mirom sa svima koji iz čista srca prizivlju Gospodina. 055 2TI 002 023 Lude pak i neobuzdane raspre odbijaj znajući da rađaju svađama. 055 2TI 002 024 A sluga Gospodnji treba da se ne svađa, nego da bude nježan prema svima, sposoban poučavati, zlo podnositi, 055 2TI 002 025 da s blagošću preodgaja protivnike, ne bi li ih Bog podario obraćenjem te spoznaju istinu 055 2TI 002 026 i ponovno budu trijezni izvan zamke đavla koji ih drži robljem svoje volje. 055 2TI 003 001 A ovo znaj: u posljednjim danima nastat će teška vremena. 055 2TI 003 002 Ljudi će doista biti sebeljupci, srebroljupci, preuzetnici, oholice, hulitelji, roditeljima neposlušni, nezahvalnici, bezbožnici, 055 2TI 003 003 bešćutnici, nepomirljivci, klevetnici, neobuzdanici, goropadnici, neljubitelji dobra, 055 2TI 003 004 izdajice, brzopletnici, naduti, ljubitelji užitka više nego ljubitelji Boga. 055 2TI 003 005 Imaju obličje pobožnosti, ali snage su se njezine odrekli. I njih se kloni! 055 2TI 003 006 Od njih su doista oni što se uvlače u kuće i zarobljuju ženice, natovarene grijesima, vodane najrazličitijim strastima: 055 2TI 003 007 one uvijek uče, a nikako ne mogu doći do spoznaje istine. 055 2TI 003 008 Kao što se Janes i Jambres suprotstaviše Mojsiju, tako se i ovi, ljudi pokvarena uma, u vjeri neprokušani, suprotstavljaju istini. 055 2TI 003 009 Ali neće više napredovati jer bezumlje će ovih postati očito, kako se to i onima dogodilo. 055 2TI 003 010 A ti si pošao za nmom u poučavanju, u ponašanju, u naumu, u vjeri, u strpljivosti, u ljubavi, u postojanosti; 055 2TI 003 011 u progonstvima, u patnjama koje su me zadesile u Antiohiji, u Ikoniju, u Listri. Kakva li sam progonstva podnio! I iz svih me izbavio Gospodin! 055 2TI 003 012 A i svi koji hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit će progonjeni. 055 2TI 003 013 Zli pak ljudi i vračari napredovat će sve više u zlu - kao zavodnici i zavedeni. 055 2TI 003 014 Ti, naprotiv, ostani u onome u čemu si poučen i čemu si vjeru dao, svjestan od koga si sve poučen 055 2TI 003 015 i da od malena poznaješ Sveta pisma koja su vrsna učiniti te mudrim tebi na spasenje po vjeri, vjeri u Kristu Isusu. 055 2TI 003 016 Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, 055 2TI 003 017 da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban. 055 2TI 004 001 Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom, koji će suditi žive i mrtve, zaklinjem te pojavkom njegovim i kraljevstvom njegovim: 055 2TI 004 002 propovijedaj Riječ, uporan budi - bilo to zgodno ili nezgodno - uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom. 055 2TI 004 003 Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; 055 2TI 004 004 od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati. 055 2TI 004 005 Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu, zlopati se, djelo izvrši blagovjesničko, služenje svoje posve ispuni! 055 2TI 004 006 Jer ja se već prinosim za žrtvu ljevanicu, prispjelo je vrijeme moga odlaska. 055 2TI 004 007 Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. 055 2TI 004 008 Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak. 055 2TI 004 009 Nastoj što prije doći k meni! 055 2TI 004 010 Jer Dema me, zaljubljen u sadašnji svijet, napustio i otišao u Solun; Krescencije u Galaciju, Tit u Dalmaciju. (aiōn g165) 055 2TI 004 011 Luka je jedini sa mnom. Marka uzmi i dovedi sa sobom jer mi je koristan za služenje. 055 2TI 004 012 Tihika sam poslao u Efez. 055 2TI 004 013 Kabanicu koju ostavih u Troadi kod Karpa, kada dođeš, donesi. I knjige, osobito pergamene. 055 2TI 004 014 Aleksandar kovač nanio mi je mnogo zla. Uzvratio mu Gospodin po njegovim djelima! 055 2TI 004 015 Njega se i ti čuvaj jer se veoma usprotivio našim riječima. 055 2TI 004 016 Za prve moje obrane nitko ne bijaše uza me, svi me napustiše. Ne uračunalo im se! 055 2TI 004 017 Ali Gospodin je stajao uza me, on me krijepio da se po meni potpuno razglasi Poruka te je čuju svi narodi; i izbavljen sam iz usta lavljih. 055 2TI 004 018 Izbavit će me Gospodin od svakoga zla djela i spasiti za svoje nebesko kraljevstvo. Njemu slava u vijeke vjekova! Amen! (aiōn g165) 055 2TI 004 019 Pozdravi Prisku i Akvilu i Oneziforov dom! 055 2TI 004 020 Erast osta u Korintu, a Trofima ostavih u Miletu bolesna. 055 2TI 004 021 Nastoj doći prije zime. Pozdravlja te Eubul, Pudencije, Lino, Klaudija i sva braća. 055 2TI 004 022 Gospodin s duhom tvojim. Milost s vama! # # BOOK 056 TIT Titus Titu 056 TIT 001 001 Pavao, sluga Božji i apostol Isusa Krista poradi vjere izabranika Božjih i spoznanja istine usmjerene k pobožnosti 056 TIT 001 002 u nadi života vječnoga što ga, prije vremena vjekovječnih, obeća Bog, On koji ne laže, (aiōnios g166) 056 TIT 001 003 a u svoje doba očitova riječ svoju u propovijedanju koje je meni povjereno po odredbi Spasitelja našega, Boga: 056 TIT 001 004 Titu, pravomu sinu po zajedničkoj vjeri, milost i mir od Boga i Krista Isusa, Spasitelja našega! 056 TIT 001 005 Poradi toga ostavih te na Kreti da urediš preostalo te po gradovima postaviš starješine kako sam ti ja odredio: 056 TIT 001 006 je li tko besprigovoran, jedne žene muž, jesu li mu djeca vjernici i ne pod optužbom raskalašenosti ili nepokorna... 056 TIT 001 007 Jer nadstojnik kao Božji upravitelj treba da bude besprigovoran: ne samoživ, ne jedljiv, ne vinu sklon, ni nasilju, ni prljavu dobitku, 056 TIT 001 008 nego gostoljubiv, ljubitelj dobra, razuman, pravedan, svet, uzdržljiv, 056 TIT 001 009 priljubljen uz vjerodostojnu riječ nauka da može i hrabriti u zdravom nauku i uvjeravati protivnike. 056 TIT 001 010 Jer mnogi su nepokorni, praznorječni i zavodnici, ponajpače oni iz obrezanja. 056 TIT 001 011 Njima treba začepiti usta jer cijele domove prevraćaju naučavajući što ne bi smjeli, i to poradi prljava dobitka. 056 TIT 001 012 Reče netko od njih, njihov vlastiti prorok: “Krećani uvijek lašci, opake zvijeri, trbusi dangubni.” 056 TIT 001 013 Svjedočanstvo je to istinito. Zato ih karaj oštro da budu zdravi u vjeri, 056 TIT 001 014 da ne prianjaju uza židovske bajke i propise ljudi koji se odvraćaju od istine. 056 TIT 001 015 Sve je čisto čistima; okaljanima pak i nevjernima ništa čisto, nego su im okaljani i razum i savjest. 056 TIT 001 016 Ispovijedaju da Boga poznaju, ali djelima ga niječu - odvratni, neposlušni i za koje god dobro djelo nepodesni. 056 TIT 002 001 Ti, naprotiv, govori što se priliči zdravu nauku: 056 TIT 002 002 starci da budu trijezni, ozbiljni, razumni, zdrave vjere, ljubavi, postojanosti; 056 TIT 002 003 starice isto tako - vladanja kakvo dolikuje svetima: ne klevetnice, ne ropkinje mnogog vina, nego učiteljice dobra 056 TIT 002 004 da urazumljuju mlađe neka ljube svoje muževe, djecu, 056 TIT 002 005 neka budu razumne, čiste, kućevne, dobre, podložne svojim muževima da se riječ Božja ne bi pogrđivala. 056 TIT 002 006 Mladiće isto tako potiči da budu razumni. 056 TIT 002 007 U svemu se pokaži uzorom dobrih djela: u poučavanju - nepokvarljivost, ozbiljnost, 056 TIT 002 008 riječ zdrava, besprigovorna da se onaj nasuprot postidi nemajući o nama reći ništa zlo. 056 TIT 002 009 Robovi neka se svojim gospodarima u svemu podlažu, ugađaju im, ne proturječe, 056 TIT 002 010 ne pronevjeruju, nego neka im iskazuju svaku dobru vjernost da u svemu budu ures nauku Spasitelja našega, Boga. 056 TIT 002 011 Pojavila se doista milost Božja, spasiteljica svih ljudi; 056 TIT 002 012 odgojila nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, (aiōn g165) 056 TIT 002 013 iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista. 056 TIT 002 014 On sebe dade za nas da nas otkupi od svakoga bezakonja i očisti sebi Narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela. 056 TIT 002 015 To govori, zapovijedaj, karaj sa svom vlašću. Nitko neka te ne prezire. 056 TIT 003 001 Podsjećaj ih da se podlažu poglavarstvima, vlastima, da slušaju, da budu spremni na svako dobro djelo, 056 TIT 003 002 nikoga da ne pogrđuju, da budu neratoborni, popustljivi, da očituju svaku blagost prema svim ljudima. 056 TIT 003 003 Jer i mi nekoć bijasmo nerazumni, nepokorni, lutalice, robovi raznih požuda i naslada, živjeli smo u zlu i zavisti, odvratni bili, mrzili jedni druge. 056 TIT 003 004 Ali kad se pojavila dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega, Boga, 056 TIT 003 005 on nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego po svojem milosrđu: kupelji novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom 056 TIT 003 006 koga bogato izli na nas po Isusu Kristu, Spasitelju našemu, 056 TIT 003 007 da opravdani njegovom milošću budemo, po nadi, baštinici života vječnoga. (aiōnios g166) 056 TIT 003 008 Vjerodostojna je ovo riječ i hoću da to uporno tvrdiš te da oni koji su povjerovali Bogu uznastoje prednjačiti dobrim djelima. To je dobro i korisno ljudima. 056 TIT 003 009 A ludih se raspra, i rodoslovlja, i svađa, i sukoba zakonskih kloni: beskorisni su i isprazni. 056 TIT 003 010 S krivovjercem nakon prvoga i drugog upozorenja prekini 056 TIT 003 011 znajući da je izopačen i da griješi: on sam sebe osuđuje. 056 TIT 003 012 Kad pošaljem k tebi Artemu ili Tihika, požuri se k meni u Nikopol jer sam odlučio ondje prezimiti. 056 TIT 003 013 Zenu, pravnika, i Apolona brižljivo opremi da im ništa ne ponestane. 056 TIT 003 014 A i naši neka se uče prednjačiti dobrim djelima u životnim potrebama da ne budu neplodni. 056 TIT 003 015 Pozdravljaju te svi koji su sa mnom. Pozdravi one koji nas ljube u vjeri. Milost sa svima vama! # # BOOK 057 PHM Philemon Filemonu 057 PHM 001 001 Pavao, sužanj Isusa Krista, i brat Timotej: ljubljenom Filemonu, suradniku našemu, 057 PHM 001 002 i sestri Apiji, i Arhipu, suborcu našem, i Crkvi u tvojoj kući. 057 PHM 001 003 Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista! 057 PHM 001 004 Zahvaljujem svagda Bogu svojemu spominjući te se u svojim molitvama 057 PHM 001 005 jer čujem za tvoju ljubav i vjeru koju imaš prema Gospodinu Isusu Kristu i prema svima svetima. 057 PHM 001 006 Nek zajedništvo tvoje vjere bude djelotvorno u spoznanju svakoga mogućeg dobra među vama poradi Krista! 057 PHM 001 007 Uvelike si me doista obradovao i utješio svojom ljubavlju jer si, brate, okrijepio srca svetih. 057 PHM 001 008 Stoga, premda imam punu slobodu u Kristu da ti zapovjedim što ti je činiti, 057 PHM 001 009 poradi ljubavi radije molim, kakav već jesam, Pavao, starac, a sada i sužanj Krista Isusa. 057 PHM 001 010 Molim te za svoje dijete koje rodih u okovima, za Onezima, 057 PHM 001 011 negda tebi nekorisna, a sada i tebi i meni veoma korisna. 057 PHM 001 012 Šaljem ti ga - njega, srce svoje. 057 PHM 001 013 Htjedoh ga zadržati kod sebe da mi mjesto tebe posluži u okovima evanđelja. 057 PHM 001 014 Ali ne htjedoh preko tvoje volje da ne bi tvoja dobrota bila od nevolje, nego od dobre volje. 057 PHM 001 015 Možda baš zato bi za čas odijeljen da ga dobiješ zauvijek - (aiōnios g166) 057 PHM 001 016 ne kao roba, nego više od roba, kao brata ljubljenoga, osobito meni, a koliko više tebi, i po tijelu i po Gospodinu. 057 PHM 001 017 Smatraš li me dakle drugom, primi ga kao mene. 057 PHM 001 018 Ako ti je u čemu skrivio ili ti je što dužan, to meni upiši. 057 PHM 001 019 Ja, Pavao, potpisujem svojom rukom: ja ću platiti. Da ti ne reknem da mi i samoga sebe duguješ! 057 PHM 001 020 Hajde, brate, da se tobom okoristim u Gospodinu: okrijepi srce moje u Kristu! 057 PHM 001 021 Uzdajući se u tvoju poslušnost, napisah ti uvjeren da ćeš još više učiniti, nego te molim. 057 PHM 001 022 K tome, pripravi mi obitavalište jer se nadam da ću vam po vašim molitvama biti darovan. 057 PHM 001 023 Pozdravlja te Epafra, moj suuznik u Kristu Isusu, 057 PHM 001 024 Marko, Aristarh, Dema i Luka, moji suradnici. 057 PHM 001 025 Milost Gospodina našega Isusa Krista s duhom vašim! # # BOOK 058 HEB Hebrews Jevrejima 058 HEB 001 001 Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; 058 HEB 001 002 konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove. (aiōn g165) 058 HEB 001 003 On, koji je odsjaj Slave i otisak Bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje, pošto očisti grijehe, sjede zdesna Veličanstvu u visinama; 058 HEB 001 004 postade toliko moćniji od anđela koliko je uzvišenije nego oni baštinio ime. 058 HEB 001 005 Ta kome od anđela ikad reče: Ti si sin moj, danas te rodih; ili pak: Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin. 058 HEB 001 006 A opet, kad uvodi Prvorođenca u svijet, govori: Nek pred njim nice padnu svi anđeli Božji. 058 HEB 001 007 Za anđele veli: Anđele čini vjetrovima, sluge svoje plamenom ognjenim, 058 HEB 001 008 ali za Sina: Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo - žezlo je tvog kraljevstva. (aiōn g165) 058 HEB 001 009 Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, stoga Bog, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova. 058 HEB 001 010 I: Ti u početku, Gospodine, utemelji zemlju i nebo je djelo ruku tvojih. 058 HEB 001 011 Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća. 058 HEB 001 012 Mijenjaš ih poput haljine, kao odjeću, i nestaju. A ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja. 058 HEB 001 013 Za koga pak od anđela ikad reče: Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim! 058 HEB 001 014 Svi ti zar nisu služnički duhovi što se šalju služiti za one koji imaju baštiniti spasenje? 058 HEB 002 001 Zato treba da mi svesrdnije prianjamo uz ono što čusmo da ne bismo promašili. 058 HEB 002 002 Jer ako je riječ po anđelima izrečena bila čvrsta te je svaki prijestup i neposluh primio pravednu plaću, 058 HEB 002 003 kako li ćemo mi umaći ako zanemarimo toliko spasenje? Spasenje koje je počeo propovijedati Gospodin, koje su nam potvrdili slušatelji, 058 HEB 002 004 a suposvjedočio Bog znamenjima i čudesima, najrazličitijim silnim djelima i darivanjima Duha Svetoga po svojoj volji. 058 HEB 002 005 Nije doista anđelima podložio budući svijet o kojem govorimo. 058 HEB 002 006 Netko negdje posvjedoči: Što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohađaš. 058 HEB 002 007 Ti ga tek za malo učini manjim od anđela, slavom i časti njega ovjenča, 058 HEB 002 008 njemu pod noge sve podloži. Kad mu, doista, sve podloži, ništa ne ostavi što mu ne bi bilo podloženo. Sad još ne vidimo da mu je sve podloženo, 058 HEB 002 009 ali Njega, za malo manjeg od anđela, Isusa, vidimo zbog pretrpljene smrti slavom i časti ovjenčana da milošću Božjom bude svakome na korist što je on smrt okusio. 058 HEB 002 010 Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve - kako bi mnoge sinove priveo k slavi - po patnjama do savršenstva dovede Početnika njihova spasenja. 058 HEB 002 011 Ta i Posvetitelj i posvećeni - svi su od jednoga! Zato se on i ne stidi zvati ih braćom, 058 HEB 002 012 kad veli: Braći ću svojoj naviještat ime tvoje, hvalit ću te usred zbora. 058 HEB 002 013 I još: Ja ću se u njega uzdati, i još: Evo, ja i djeca koju mi Bog dade. 058 HEB 002 014 Pa budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, i sam on tako postade u tome sudionikom da smrću obeskrijepi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla, 058 HEB 002 015 pa oslobodi one koji - od straha pred smrću - kroza sav život bijahu podložni ropstvu. 058 HEB 002 016 Ta ne zauzima se dašto za anđele, nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo. 058 HEB 002 017 Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda. 058 HEB 002 018 Doista, u čemu je iskušan trpio, može iskušavanima pomoći. 058 HEB 003 001 Stoga, braćo sveta, sudionici nebeskoga poziva, promotrite Apostola i Velikoga svećenika naše vjere - Isusa: 058 HEB 003 002 on je ovjerovljen kod Onoga koji ga postavi kao ono i Mojsije u svoj kući njegovoj. 058 HEB 003 003 Dostojan je doista toliko veće slave od Mojsija koliko veću čast od kuće ima onaj tko ju je sagradio. 058 HEB 003 004 Jer svaku kuću tkogod gradi, a sve je sagradio Bog. 058 HEB 003 005 Da, i Mojsije bijaše ovjerovljen u svoj kući njegovoj kao služnik da posvjedoči za ono što je imalo biti rečeno, 058 HEB 003 006 ali Krist - kao Sin, nad kućom njegovom. Njegova smo kuća mi ako sačuvamo smjelost i ponos nade. 058 HEB 003 007 Zato, kao što veli Duh Sveti: Danas ako glas mu čujete, 058 HEB 003 008 ne budite srca tvrda kao u Pobuni, kao u dan iskušenja u pustinji 058 HEB 003 009 gdje me kušnjom iskušavahu očevi vaši premda gledahu djela moja 058 HEB 003 010 četrdeset godina. Zato mi dodija naraštaj onaj pa rekoh: Uvijek su nestalna srca i ne proniču moje putove. 058 HEB 003 011 Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad neće ući u moj počinak! 058 HEB 003 012 Pazite, braćo, da ne bi u koga od vas srce bilo opako, nevjerno, odmetnulo se od Boga živoga. 058 HEB 003 013 Pače hrabrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono Danas da ne otvrdne tko od vas zaveden grijehom. 058 HEB 003 014 Doista, sudionici smo Kristovi postali ako, dakako, ono prvo imanje stalnim sačuvamo 058 HEB 003 015 kad je rečeno: Danas ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda kao u Pobuni! 058 HEB 003 016 Jer, koji su to čuli pa se pobunili? Zar ne svi koji su pod Mojsijem izašli iz Egipta? 058 HEB 003 017 Koji li mu dodijavahu četrdeset godina? Zar ne oni koji sagriješiše, kojih mrtva tijela popadaše u pustinji? 058 HEB 003 018 Kojima se zakle da neće ući u njegov počinak, ako li ne nepokornima? 058 HEB 003 019 I vidimo da ne mogoše ući zbog nevjere. 058 HEB 004 001 Bojmo se dakle da se, dok ostaje obećanje o ulasku u njegov Počinak, za koga od vas ne bi utvrdilo kako je zakasnio. 058 HEB 004 002 Jer nama je naviještena blagovijest kao i njima, ali njima Riječ poruke nije uskoristila jer se vjerom nisu pridružili onima koji su poslušali. 058 HEB 004 003 U Počinak doista ulazimo mi koji povjerovasmo, prema onom što je rekao: Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad neće ući u moj počinak, premda su djela od postanka svijeta dovršena. 058 HEB 004 004 Rekao je doista negdje o sedmom danu ovako: I počinu Bog sedmoga dana od svih djela svojih. 058 HEB 004 005 A ovdje opet: Nikad neće ući u moj počinak. 058 HEB 004 006 Preostaje dakle da neki imaju u nj ući, a oni koji su prvi primili blagovijest ne uđoše zbog nepokornosti. 058 HEB 004 007 Zato Bog ponovno određuje jedan dan, Danas, u Davidu nakon toliko vremena govoreći, kako je već rečeno: Danas ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda. 058 HEB 004 008 Zbilja, da je Jošua njih u Počinak uveo, ne bi Bog nakon toga govorio o drugome danu. 058 HEB 004 009 Dakle: preostaje neki subotni počinak narodu Božjemu! 058 HEB 004 010 Zaista, tko uđe u njegov počinak, počinuo je od djela svojih kao ono i Bog od svojih. 058 HEB 004 011 Pohitimo dakle ući u taj Počinak da nitko ne padne po uzoru na takvu nepokornost. 058 HEB 004 012 Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca. 058 HEB 004 013 Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno očima Onoga komu nam je dati račun. 058 HEB 004 014 Imajući dakle velikoga Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa - Isusa, Sina Božjega - čvrsto se držimo vjere. 058 HEB 004 015 Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom. 058 HEB 004 016 Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas! 058 HEB 005 001 Svaki veliki svećenik, zaista, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe. 058 HEB 005 002 On može primjereno suosjećati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sam zaogrnut slabošću. 058 HEB 005 003 Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnice. 058 HEB 005 004 I nitko sam sebi ne prisvaja tu čast, nego je prima od Boga, pozvan kao Aron. 058 HEB 005 005 Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavši svećenik, nego ga proslavi Onaj koji mu reče: Ti si sin moj, danas te rodih, 058 HEB 005 006 po onome što pak drugdje veli: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu. (aiōn g165) 058 HEB 005 007 On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti: 058 HEB 005 008 premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati 058 HEB 005 009 i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja - (aiōnios g166) 058 HEB 005 010 proglašen od Boga Velikim svećenikom po redu Melkisedekovu. 058 HEB 005 011 O tome nas čeka besjeda velika, ali teško ju je riječima izložiti jer ste tvrdih ušiju. 058 HEB 005 012 Pa trebalo bi doista da nakon toliko vremena već budete učitelji, a ono treba da tkogod vas ponovno poučava početnička počela kazivanja Božjih. Takvi ste: mlijeka vam treba, a ne tvrde hrane. 058 HEB 005 013 Doista, tko je god još pri mlijeku, ne zna ništa o nauku pravednosti jer - nejače je. 058 HEB 005 014 A za zrele je tvrda hrana, za one koji imaju iskustvom izvježbana čula za rasuđivanje dobra i zla. 058 HEB 006 001 Stoga mimoiđimo početnički nauk o Kristu i uzdignimo se k savršenome ne postavljajući iznovice temelja: obraćenje od mrtvih djela i vjera u Boga, 058 HEB 006 002 naučavanje o krštenjima i polaganje ruku, uskrsnuće mrtvih i vječni sud. (aiōnios g166) 058 HEB 006 003 To ćemo pak učiniti, dakako, ako Bog da. 058 HEB 006 004 Zaista, onima koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dar nebeski, i postali dionici Duha Svetoga, 058 HEB 006 005 i okusili Lijepu riječ Božju i snage budućega svijeta, (aiōn g165) 058 HEB 006 006 pa otpali, nemoguće je opet se obnoviti na obraćenje kad oni sami ponovno razapinju Sina Božjega i ruglu ga izvrgavaju. 058 HEB 006 007 Jer zemlja koja se napije kiše što na nju često pada i rađa raslinjem korisnim onima za koje se i obrađuje, prima blagoslov od Boga; 058 HEB 006 008 ona pak koja donosi trnje i drač, odbačena je, blizu prokletstvu a svršetak joj je: “U oganj!” 058 HEB 006 009 A uvjereni smo, ljubljeni, sve ako tako i govorimo, da je s vama dobro i da ste na putu spasenja. 058 HEB 006 010 Ta Bog nije nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i ljubav što je iskazaste njegovu imenu posluživši i poslužujući svetima. 058 HEB 006 011 Želimo ipak da svatko od vas sve do svršetka pokazuje tu istu gorljivost za ispunjenje nade 058 HEB 006 012 te ne omlitavite, nego budete nasljedovatelji onih koji po vjeri i strpljivosti baštine obećano. 058 HEB 006 013 Doista, kad je Bog Abrahamu davao obećanje, jer se nije imao kime većim zakleti, zakle se samim sobom: 058 HEB 006 014 Uistinu, blagosloviti, blagoslovit ću te i umnožiti, umnožit ću te. 058 HEB 006 015 I tako Abraham, strpljiv, postiže obećano. 058 HEB 006 016 Ljudi se doista kunu onim tko je veći i zakletva im je, kao potkrepa, kraj svake raspre. 058 HEB 006 017 Tako i Bog: htio je baštinicima obećanja obilatije pokazati nepromjenljivost svoje odluke pa zato zajamči zakletvom 058 HEB 006 018 da bismo po dva nepromjenljiva čina - u kojima je nemoguće da bi Bog prevario - mi pribjeglice imali snažno ohrabrenje da se držimo ponuđene nade. 058 HEB 006 019 Ona nam je kao pouzdano i čvrsto sidro duše što ulazi u unutrašnjost iza zavjese, 058 HEB 006 020 kamo je kao preteča za nas ušao Isus postavši zauvijek Veliki svećenik po redu Melkisedekovu. (aiōn g165) 058 HEB 007 001 Doista, taj Melkisedek, kralj šalemski, svećenik Boga Svevišnjega što je izašao u susret Abrahamu koji se vraćao s poraza kraljeva i blagoslovio ga, 058 HEB 007 002 i komu Abraham odijeli desetinu od svega; on koji u prijevodu znači najprije “kralj pravednosti”, a zatim i kralj šalemski, to jest “kralj mira”; 058 HEB 007 003 on, bez oca, bez majke, bez rodoslovlja; on, kojemu dani nemaju početka ni život kraja - sličan Sinu Božjemu, ostaje svećenik zasvagda. 058 HEB 007 004 Pa promotrite koliki li je taj komu Abraham, rodozačetnik, dade desetinu od najboljega. 058 HEB 007 005 Istina, i oni sinovi Levijevi, koji primaju svećeništvo imaju zakonsku zapovijed da ubiru desetinu od naroda, to jest od svoje braće premda su i ona izašla iz boka Abrahamova. 058 HEB 007 006 Ali on, koji nije iz njihova rodoslovlja, ubra desetinu od Abrahama i blagoslovi njega, nosioca obećanja! 058 HEB 007 007 A posve je neprijeporno: veći blagoslivlja manjega. 058 HEB 007 008 K tome, ovdje desetinu primaju smrtni ljudi, a ondje onaj, za kojega se svjedoči da živi. 058 HEB 007 009 I u Abrahamu se, tako reći, ubire desetina i od Levija koji inače desetinu prima 058 HEB 007 010 jer još bijaše u boku očevu kad mu u susret iziđe Melkisedek. 058 HEB 007 011 Da se dakle savršenstvo postiglo po levitskom svećeništvu - jer na temelju njega narod je dobio Zakon - koja bi onda bila potreba da se po redu Melkisedekovu postavi drugi svećenik i da se ne imenuje po redu Aronovu? 058 HEB 007 012 Doista kad se mijenja svećeništvo, nužno se mijenja i Zakon. 058 HEB 007 013 Jer onaj o kojemu se to veli pripadao je drugom plemenu, od kojega se nitko nije posvetio žrtveniku. 058 HEB 007 014 Poznato je da je Gospodin naš potekao od Jude, plemena za koje Mojsije ništa ne reče s obzirom na svećenike. 058 HEB 007 015 To je još očitije ako se drugi svećenik postavlja po sličnosti s Melkisedekom: 058 HEB 007 016 postao je svećenikom ne po Zakonu tjelesne uredbe, nego snagom neuništiva života. 058 HEB 007 017 Ta svjedoči se: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu. (aiōn g165) 058 HEB 007 018 Dokida se dakle prijašnja uredba zbog njezine nemoći i beskorisnosti - 058 HEB 007 019 jer Zakon nije ništa priveo k savršenstvu - a uvodi se bolja nada, po kojoj se približujemo Bogu. 058 HEB 007 020 I to se nije zbilo bez zakletve. Jer oni su bez zakletve postali svećenicima, 058 HEB 007 021 a on sa zakletvom Onoga koji mu reče: Zakleo se Gospodin i neće se pokajati: “Zauvijek ti si svećenik”. (aiōn g165) 058 HEB 007 022 Utoliko je Isus i postao jamac boljega Saveza. 058 HEB 007 023 K tomu, mnogo je bilo svećenika jer ih je smrt priječila trajno ostati. 058 HEB 007 024 A on, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno svećeništvo. (aiōn g165) 058 HEB 007 025 Zato i može do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu - uvijek živ da se za njih zauzima. 058 HEB 007 026 Takav nam Veliki svećenik i bijaše potreban - svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i uzvišeniji od nebesa - 058 HEB 007 027 koji ne treba da kao oni veliki svećenici danomice prinosi žrtve najprije za svoje grijehe, a onda za grijehe naroda. To on učini jednom prinijevši samoga sebe. 058 HEB 007 028 Zakon doista postavi za velike svećenike ljude podložne slabosti, a riječ zakletve - nakon Zakona - Sina zauvijek usavršena. (aiōn g165) 058 HEB 008 001 A glavno u ovom izlaganju jest: takva imamo Velikog svećenika koji sjede zdesna prijestolja Veličanstva na nebesima 058 HEB 008 002 kao bogoslužnik Svetinje i Šatora istinskoga što ga podiže Gospodin, a ne čovjek. 058 HEB 008 003 Doista, svaki se veliki svećenik postavlja da prinosi darove i žrtve. Odatle je potrebno da i on ima što bi prinio. 058 HEB 008 004 Svakako, da je na zemlji, ne bi bio svećenik jer postoje oni koji po Zakonu prinose darove. 058 HEB 008 005 Oni služe slici i sjeni onoga nebeskoga, kako je upućen Mojsije kad se spremao praviti šator: Pazi, veli doista, načini sve po praliku koji ti je pokazan na brdu. 058 HEB 008 006 Ovako mu pak dopalo uzvišenije bogosluženje koliko je Posrednik boljega Saveza, koji je uzakonjen na boljim obećanjima. 058 HEB 008 007 Da je, zbilja, onaj prvi bio besprijekoran, ne bi se drugome tražilo mjesto. 058 HEB 008 008 Doista, kudeći ih veli: Evo dolaze dani - govori Gospodin - kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim dovršiti novi Savez. 058 HEB 008 009 Ne Savez kakav učinih s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske jer oni ne ustrajaše u mom Savezu pa i ja zanemarih njih - govori Gospodin. 058 HEB 008 010 Nego, ovo je Savez kojim ću se svezati s domom Izraelovim nakon ovih dana - govori Gospodin: Zakone ću svoje staviti u dušu njihovu i upisati ih u njihova srca. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. 058 HEB 008 011 I neće više nitko učiti sugrađanina i nitko brata svoga govoreći: “Spoznaj Gospodina”, ta svi će me poznavati, malo i veliko, 058 HEB 008 012 jer ću se smilovati bezakonjima njihovim i grijeha se njihovih neću više spominjati. 058 HEB 008 013 Kad veli novi, ostari onaj prvi. Što pak stÓari i dotrajava, blizu je nestanku. 058 HEB 009 001 I onaj prvi je, svakako, imao bogoštovne uredbe i Svetinju, ali ovosvjetsku. 058 HEB 009 002 Šator je uistinu bio uređen: prvi, u kojem bijaše svijećnjak, stol i prinos kruhova, a zove se Svetinja; 058 HEB 009 003 iza druge pak zavjese bio je Šator zvan Svetinja nad svetinjama - 058 HEB 009 004 u njoj zlatni kadionik i Kovčeg saveza, sav optočen zlatom, a u njemu zlatna posuda s manom i štap Aronov, koji je ono procvao, i ploče Saveza; 058 HEB 009 005 povrh njega pak kerubi Slave što osjenjuju Pomirilište. O tom ne treba sada potanko govoriti. 058 HEB 009 006 Pošto je to tako uređeno, u prvi Šator stalno ulaze svećenici obavljati bogoslužje, 058 HEB 009 007 a u drugi jednom godišnje samo veliki svećenik, i to ne bez krvi koju prinosi za sebe i za nepažnje naroda. 058 HEB 009 008 Time Duh Sveti očituje da još nije otkriven put u Svetinju dok još postoji prvi Šator. 058 HEB 009 009 To je slika za sadašnje vrijeme: prinose se darovi i žrtve koje ne mogu u savjesti usavršiti bogoslužnika - 058 HEB 009 010 sve same na ićima i pićima i raznim pranjima utemeljene tjelesne uredbe, nametnute do časa ispravka. 058 HEB 009 011 Krist se pak pojavi kao Veliki svećenik budućih dobara pa po većem i savršenijem Šatoru - nerukotvorenu, koji nije od ovoga stvorenja - 058 HEB 009 012 i ne po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj uđe jednom zauvijek u Svetinju i nađe vječno otkupljenje. (aiōnios g166) 058 HEB 009 013 Doista, ako već poškropljena krv jaraca i bikova i pepeo juničin posvećuje onečišćene, daje tjelesnu čistoću, 058 HEB 009 014 koliko će više krv Krista - koji po Duhu vječnom samoga sebe bez mane prinese Bogu - očistiti savjest našu od mrtvih djela, na službu Bogu živomu! (aiōnios g166) 058 HEB 009 015 A radi ovoga je Posrednik novoga Saveza: da po smrti za otkupljenje prekršaja iz starog Saveza pozvani zadobiju obećanu vječnu baštinu. (aiōnios g166) 058 HEB 009 016 Jer gdje je posrijedi savez-oporuka, potrebno je dokazati smrt oporučitelja. 058 HEB 009 017 Oporuka je doista valjana tek nakon smrti: nikad ne vrijedi dok oporučitelj živi. 058 HEB 009 018 Stoga ni onaj prvi Savez nije bez krvi ustanovljen. 058 HEB 009 019 Pošto je svemu narodu priopćio svaku zapovijed zakonsku, uze Mojsije krv junaca i jaraca s vodom i grimiznom vunom i izopom te samu Knjigu i sav narod poškropi 058 HEB 009 020 govoreći: Ovo je krv Saveza koji vam odredi Bog; 058 HEB 009 021 a onda krvlju slično poškropi i Šator i sve bogoslužno posuđe. 058 HEB 009 022 I gotovo se sve po zakonu čisti krvlju i bez prolijevanja krvi nema oproštenja. 058 HEB 009 023 Ako se dakle time čiste slike onoga što je na nebu, potrebno je da se samo to nebesko čisti žrtvama od tih uspješnijima. 058 HEB 009 024 Krist doista ne uđe u rukotvorenu Svetinju, protulik one istinske, nego u samo nebo: da se sada pojavi pred licem Božjim za nas. 058 HEB 009 025 Ne da mnogo puta prinosi samoga sebe kao što veliki svećenik svake godine ulazi u Svetinju s tuđom krvlju; 058 HEB 009 026 inače bi bilo trebalo da trpi mnogo puta od postanka svijeta. No sada se pojavio, jednom na svršetku vjekova, da grijeh dokine žrtvom svojom. (aiōn g165) 058 HEB 009 027 I kao što je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud, 058 HEB 009 028 tako i Krist: jednom se prinese da grijehe mnogih ponese, a drugi će se put - bez obzira na grijeh - ukazati onima koji ga iščekuju sebi na spasenje. 058 HEB 010 001 Budući da Zakon ima tek sjenu budućih dobara, a ne sam lik zbiljnosti, on uistinu žrtvama koje se - iz godine u godinu iste - neprestano prinose ne može nikada usavršiti one što pristupaju. 058 HEB 010 002 Ta ne bi li se prestale prinositi kad bogoslužnici, jednom očišćeni, ne bi više imali nikakve svijesti grijeha? 058 HEB 010 003 Ali po njima se iz godine u godinu podsjeća na grijehe. 058 HEB 010 004 Jer krv bikova i jaraca nikako ne može odnijeti grijeha. 058 HEB 010 005 Zato On ulazeći u svijet veli: Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio; 058 HEB 010 006 paljenice i okajnice ne sviđaju ti se. 058 HEB 010 007 Tada rekoh: “Evo dolazim!” U svitku knjige piše za mene: “Vršiti, Bože, volju tvoju!” 058 HEB 010 008 Pošto gore reče: Žrtve i prinosi, paljenice i okajnice - koje se po Zakonu prinose - ne mile ti se i ne sviđaju, 058 HEB 010 009 veli zatim: Evo dolazim vršiti volju tvoju! Dokida prvo da uspostavi drugo. 058 HEB 010 010 U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek. 058 HEB 010 011 I svaki je svećenik dan za danom u bogoslužju te učestalo prinosi iste žrtve, koje nikako ne mogu odnijeti grijeha. 058 HEB 010 012 A ovaj, pošto je prinio jednu jedincatu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu 058 HEB 010 013 čekajući otad dok se neprijatelji ne podlože za podnožje nogama njegovim. 058 HEB 010 014 Jednim uistinu prinosom zasvagda usavrši posvećene. 058 HEB 010 015 A to nam svjedoči i Duh Sveti. Pošto je doista rekao: 058 HEB 010 016 “Ovo je Savez kojim ću se svezati s njima nakon ovih dana”, Gospodin govori: “Zakone ću svoje staviti u njihova srca i upisati ih u dušu njihovu. 058 HEB 010 017 I grijeha se njihovih i bezakonja njihovih neću više spominjati.” 058 HEB 010 018 A gdje su grijesi oprošteni, nema više prinosa za njih. 058 HEB 010 019 Imamo dakle, braćo, slobodan ulaz u Svetinju po krvi Isusovoj - 058 HEB 010 020 put nov i živ što nam ga On otvori kroz zavjesu, to jest svoje tijelo; 058 HEB 010 021 imamo i Velikog svećenika nad kućom Božjom. 058 HEB 010 022 Pristupajmo stoga s istinitim srcem u punini vjere, srdaca škropljenjem očišćenih od zle savjesti i tijela oprana čistom vodom. 058 HEB 010 023 Čuvajmo nepokolebljivu vjeru nade jer je vjeran Onaj koji dade obećanje. 058 HEB 010 024 I pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela 058 HEB 010 025 te ne propuštamo svojih sastanaka, kako je u nekih običaj, nego se hrabrimo, to više što više vidite da se bliži Dan. 058 HEB 010 026 Jer ako svojevoljno griješimo pošto primismo spoznanje istine, nema više žrtve za grijehe, 058 HEB 010 027 nego strašno isčekivanje suda i bijesa ognja što će proždrijeti protivnike. 058 HEB 010 028 Je li tko prekršio Zakon Mojsijev, bez milosrđa biva pogubljen na osnovi dvojice ili trojice svjedoka. 058 HEB 010 029 Zamislite koliko li će goru kaznu zavrijediti tko Sina Božjega pogazi, i nečistom smatra krv Saveza kojom je posvećen, i Duha milosti pogrdi? 058 HEB 010 030 Ta poznajemo Onoga koji je rekao: Moja je odmazda, ja ću je vratiti; i još: Sudit će Gospodin svome puku. 058 HEB 010 031 Strašno je upasti u ruke Boga živoga. 058 HEB 010 032 A spomenite se onih prvih dana kada ste, tek prosvijetljeni, izdržali veliku patničku borbu: 058 HEB 010 033 ovamo javno izvrgnuti porugama i nevoljama, onamo postavši zajedničari onih s kojima se tako postupalo. 058 HEB 010 034 I doista, sa sužnjevima ste suosjećali i s radošću prihvatili otimanje dobara znajući da imate bolji, trajan posjed. 058 HEB 010 035 Ne gubite dakle pouzdanja! Pripada mu velika plaća! 058 HEB 010 036 Postojanosti vam uistinu treba da biste vršeći volju Božju zadobili obećano. 058 HEB 010 037 Jer još malo, sasvim malo, i Onaj koji dolazi doći će i neće zakasniti 058 HEB 010 038 A pravednik će moj od vjere živjeti, ako li pak otpadne, ne mili se on duši mojoj. 058 HEB 010 039 A mi nismo od onih koji otpadaju, sebi na propast, nego od onih koji vjeruju na spas duše. 058 HEB 011 001 A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo. 058 HEB 011 002 Zbog nje stari primiše svjedočanstvo. 058 HEB 011 003 Vjerom spoznajemo da su svjetovi uređeni riječju Božjom tako te ovo vidljivo ne posta od nečega pojavnoga. (aiōn g165) 058 HEB 011 004 Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kain. Po njoj primi svjedočanstvo da je pravedan - Bog nad njegovim darovima posvjedoči - po njoj i mrtav još govori. 058 HEB 011 005 Vjerom Henok bi prenesen da ne vidi smrti te iščeznu jer ga je prenio Bog. Doista, prije prijenosa primio je svjedočanstvo da omilje Bogu. 058 HEB 011 006 A bez vjere nemoguće je omiljeti Bogu jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji i da je platac onima koji ga traže. 058 HEB 011 007 Vjerom Noa, upućen u ono što još ne bijaše vidljivo, predano sagradi korablju na spasenje svoga doma. Time osudi svijet i postade baštinikom vjerničke pravednosti. 058 HEB 011 008 Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide. 058 HEB 011 009 Vjerom se kao pridošlica naseli u obećanoj zemlji kao u tuđini, prebivajući pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja, 058 HEB 011 010 jer iščekivaše onaj utemeljeni Grad kojemu je graditelj i tvorac Bog. 058 HEB 011 011 Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje. 058 HEB 011 012 Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj. 058 HEB 011 013 U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanja, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji. 058 HEB 011 014 Doista, koji tako govore, jasno očituju da domovinu traže. 058 HEB 011 015 Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju. 058 HEB 011 016 Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad. 058 HEB 011 017 Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje, 058 HEB 011 018 kome bi rečeno: Po Izaku će ti se nazivati potomstvo! - 058 HEB 011 019 uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi. 058 HEB 011 020 Vjerom baš u pogledu budućnosti Izak blagoslovi Jakova i Ezava. 058 HEB 011 021 Vjerom Jakov, umirući, blagoslovi oba sina Josipova i duboko se prignu oslonjen na vrh svojega štapa. 058 HEB 011 022 Vjerom Josip na umoru napomenu ono o izlasku sinova Izraelovih i dade zapovijed o svojim kostima. 058 HEB 011 023 Vjerom su Mojsija netom rođena tri mjeseca krili njegovi roditelji jer vidješe da je djetešce lijepo i nisu se bojali kraljeve naredbe. 058 HEB 011 024 Vjerom Mojsije, već odrastao, odbi zvati se sinom kćeri faraonove. 058 HEB 011 025 Radije izabra biti zlostavljan zajedno s Božjim narodom, nego se časovito okoristiti grijehom. 058 HEB 011 026 Većim je bogatstvom od blaga egipatskih smatrao muku Kristovu jer je gledao na plaću. 058 HEB 011 027 Vjerom napusti Egipat, ne bojeći se bijesa kraljeva, postojan kao da Nevidljivoga vidi. 058 HEB 011 028 Vjerom je obavio pashu i škropljenje krvlju da Zatornik ne dotakne prvenaca Izraelovih. 058 HEB 011 029 Vjerom prođoše Crvenim morem kao po suhu, što i Egipćani pokušaše, ali se potopiše. 058 HEB 011 030 Vjerom zidine jerihonske padoše nakon sedmodnevnoga ophoda. 058 HEB 011 031 Vjerom Rahaba, bludnica, ne propade zajedno s nepokornicima jer s mirom primi uhode. 058 HEB 011 032 I što još da kažem? Ta ponestat će mi vremena, počnem li raspredati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, pa Samuelu i prorocima, 058 HEB 011 033 koji su po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obećano, začepili ralje lavovima, 058 HEB 011 034 pogasili žestinu ognja, umakli oštrici mača, oporavili se od slabosti, ojačali u boju, odbili navale tuđinaca. 058 HEB 011 035 Žene su po uskrsnuću ponovno zadobile svoje pokojne. Drugi pak, stavljeni na muke, ne prihvatiše oslobođenja da bi ih zapalo bolje uskrsnuće. 058 HEB 011 036 Drugi su opet iskusili izrugivanja i bičeve, pa i okove i tamnicu. 058 HEB 011 037 Kamenovani su, piljeni, poubijani oštricom mača, potucali se u runima, u kozjim kožusima, u oskudici, potlačeni, zlostavljani - 058 HEB 011 038 svijet ih ne bijaše dostojan - vrludali po pustinjama, gorama, pećinama i pukotinama zemaljskim. 058 HEB 011 039 I svi oni po vjeri, istina, primiše svjedočanstvo, ali ne zadobiše obećano 058 HEB 011 040 jer Bog je za nas predvidio nešto bolje da oni bez nas ne dođu do savršenstva. 058 HEB 012 001 Zato i mi, okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama! 058 HEB 012 002 Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega. 058 HEB 012 003 Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da - premoreni - ne klonete duhom. 058 HEB 012 004 Ta još se do krvi ne oduprijeste u borbi protiv grijeha. 058 HEB 012 005 Pa zar ste zaboravili opomenu koja vam je kao sinovima upravljena: Sine moj, ne omalovažavaj stege Gospodnje i ne kloni kad te on ukori. 058 HEB 012 006 Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli. 058 HEB 012 007 Poradi vašega odgajanja trpite. Bog s vama postupa kao sa sinovima: a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja? 058 HEB 012 008 Pa ako niste pod stegom, na kojoj su svi imali udjela, onda ste kopilad, a ne djeca. 058 HEB 012 009 Zatim, tjelesne smo oce imali odgojiteljima i poštovali ih. Pa nećemo li se kudikamo više podlagati Ocu duhova te živjeti? 058 HEB 012 010 Oni su nas doista nešto malo dana stegom odgajali kako se njima činilo, a On - nama na korist, da postanemo sudionici njegove svetosti. 058 HEB 012 011 Isprva se doduše čini da nijedno odgajanje nije radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti. 058 HEB 012 012 Zato uspravite ruke klonule i koljena klecava, 058 HEB 012 013 poravnite staze za noge svoje da se hromo ne iščaši, nego, štoviše, da ozdravi. 058 HEB 012 014 Nastojte oko mira sa svima! I oko posvećenja bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina! 058 HEB 012 015 Pripazite da se tko ne sustegne od milosti Božje, da kakav gorki korijen ne proklija pa ne unese zabunu i ne zarazi mnoge, 058 HEB 012 016 da tko ne postane bludnik ili svetogrdnik kao Ezav, koji za jedan jedini obrok proda svoje prvorodstvo. 058 HEB 012 017 Ta znate da je i poslije, kad je htio baštiniti blagoslov, odbačen jer nije našao mogućnosti promjene premda ju je sa suzama tražio. 058 HEB 012 018 Jer niste pristupili opipljivoj gori i usplamtjelu ognju, ni mraku, tami i vihoru, 058 HEB 012 019 ni ječanju trublje i tutnjavi riječi. - Koji su je slušali, zamoliše da im se više ne govori 058 HEB 012 020 jer nisu podnosili naredbe: Ako se ma i živinče dotakne brda, neka se kamenuje! 058 HEB 012 021 I prizor bijaše tako strašan da Mojsije reče: “Strah me je i dršćem!” - 058 HEB 012 022 Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisućama anđela, svečanom skupu, 058 HEB 012 023 Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih pravednika 058 HEB 012 024 i Posredniku novog Saveza - Isusu - i krvi škropljeničkoj što snažnije govori od Abelove. 058 HEB 012 025 Pazite da ne odbijete Onoga koji vam govori! Jer ako ne umakoše oni što su odbili onoga koji je na zemlji davao upute, kudikamo ćemo manje mi ako se okrenemo od Onoga koji ih daje s nebesa. 058 HEB 012 026 Njegov glas tada zemlju uzdrma, sada pak obećava: Još jednom ja ću potresti ne samo zemlju nego i nebo. 058 HEB 012 027 Ono “još jednom” pokazuje da će, kao stvoreno, uminuti ono uzdrmano da ostane ono neuzdrmljivo. 058 HEB 012 028 Zato jer smo primili kraljevstvo neuzdrmljivo, iskazujmo zahvalnost iz koje služimo Bogu kako je njemu milo, s predanjem i strahopoštovanjem. 058 HEB 012 029 Jer Bog je naš oganj što proždire. 058 HEB 013 001 Bratoljublje neka je trajno! 058 HEB 013 002 Gostoljublja ne zaboravljajte: njime neki, i ne znajući, ugostiše anđele! 058 HEB 013 003 Sjećajte se uznika kao suuznici; zlostavljanih - ta i sami ste u tijelu! 058 HEB 013 004 Ženidba neka bude u časti u sviju i postelja neokaljana! Jer bludnicima će i preljubnicima suditi Bog. 058 HEB 013 005 U življenju ne budite srebroljupci, zadovoljni onim što imate! Ta on je rekao: Ne, neću te zapustiti i neću te ostaviti. 058 HEB 013 006 Zato možemo pouzdano reći: Gospodin mi je pomoćnik, ja ne strahujem: što mi tko može? 058 HEB 013 007 Spominjite se svojih glavara koji su vam nevješćivali riječ Božju: promatrajući kraj njihova života, nasljedujte njihovu vjeru. 058 HEB 013 008 Isus Krist jučer i danas isti je - i uvijeke. (aiōn g165) 058 HEB 013 009 Ne dajte se zanijeti različitim tuđim naucima! Jer bolje je srce utvrđivati milošću nego jelima, koja nisu koristila onima što su ih obdržavali. 058 HEB 013 010 Imamo žrtvenik s kojega nemaju pravo jesti služitelji Šatora. 058 HEB 013 011 Jer tijela životinja, kojih krv veliki svećenik unosi za grijeh u Svetinju, spaljuju se izvan tabora. 058 HEB 013 012 Zato i Isus, da bi vlastitom krvlju posvetio narod, trpio je izvan vrata. 058 HEB 013 013 Stoga iziđimo k njemu izvan tabora noseći njegovu muku 058 HEB 013 014 jer nemamo ovdje trajna grada, nego onaj budući tražimo. 058 HEB 013 015 Po njemu dakle neprestano prinosimo Bogu žrtvu hvalbenu, to jest plod usana što ispovijedaju ime njegovo. 058 HEB 013 016 Dobrotvornosti i zajedništva ne zaboravljajte jer takve su žrtve mile Bogu! 058 HEB 013 017 Poslušni budite svojim glavarima i podložni jer oni bdiju nad vašim dušama kao oni koji će polagati račun; neka to čine s radošću, a ne uzdišući jer vam to ne bi bilo korisno. 058 HEB 013 018 Molite za nas! Uvjereni smo doista da imamo dobru savjest i u svemu se želimo dobro ponašati. 058 HEB 013 019 Usrdnije vas pak molim: učinite to kako bih vam se što brže vratio. 058 HEB 013 020 A Bog mira, koji po krvi vječnoga Saveza od mrtvih izvede velikoga Pastira ovaca, Gospodina našega Isusa, (aiōnios g166) 058 HEB 013 021 osposobio vas za svako dobro djelo da vršite volju njegovu, činio u nama što je njemu milo, po Isusu Kristu, komu slava u vijeke vjekova. Amen. (aiōn g165) 058 HEB 013 022 Molim vas, braćo, podnesite ovu riječ ohrabrenja: ta samo vam ukratko napisah! 058 HEB 013 023 Znajte: naš je brat Timotej oslobođen. Ako uskoro stigne, s njime ću vas pohoditi. 058 HEB 013 024 Pozdravite sve svoje glavare i sve svete! Pozdravljaju vas ovi iz Italije. 058 HEB 013 025 Milost sa svima vama! # # BOOK 059 JAM James Jakovljeva 059 JAM 001 001 Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista: dvanaestorma plemena Raseljeništva pozdrav. 059 JAM 001 002 Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje 059 JAM 001 003 znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću. 059 JAM 001 004 Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostataka. 059 JAM 001 005 Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se. 059 JAM 001 006 Ali neka ište s vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je sličan morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu. 059 JAM 001 007 Neka takav ne misli da će primiti što od Gospodina - 059 JAM 001 008 čovjek duše dvoumne, nepostojan na svim putovima svojim. 059 JAM 001 009 Neka se brat niska soja ponosi svojim uzvišenjem, 059 JAM 001 010 a bogataš svojim poniženjem. Ta proći će kao cvijet trave: 059 JAM 001 011 sunce ogranu žarko te usahnu trava i cvijet njezin uvenu; dražest mu lica propade. Tako će i bogataš na stazama svojim usahnuti. 059 JAM 001 012 Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube. 059 JAM 001 013 Neka nitko u napasti ne rekne: “Bog me napastuje.” Ta Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga. 059 JAM 001 014 Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami. 059 JAM 001 015 Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću. 059 JAM 001 016 Ne varajte se, braćo moja ljubljena! 059 JAM 001 017 Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlila u kome nema promjene ni sjene od mijene. 059 JAM 001 018 Po svom naumu on nas porodi riječju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova. 059 JAM 001 019 Znajte, braćo moja ljubljena! Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori, spor na srdžbu. 059 JAM 001 020 Jer srdžba čovjekova ne čini pravde Božje. 059 JAM 001 021 Zato odložite svaku prljavštinu i preostalu zloću i sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše. 059 JAM 001 022 Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe. 059 JAM 001 023 Jer ako je tko slušatelj riječi, a ne i izvršitelj, sličan je čovjeku koji motri svoje rođeno lice u zrcalu: 059 JAM 001 024 promotri se, ode i odmah zaboravi kakav bijaše. 059 JAM 001 025 A koji se oglÄedÄa u savršenom zakonu slobode i uza nj prione, ne kao zaboravan slušatelj nego djelotvoran izvršitelj, blažen će biti u svem djelovanju svome. 059 JAM 001 026 Smatra li se tko bogoljubnim, a ne obuzdava svoga jezika, nego zavarava srce svoje, isprazna je njegova bogoljubnost. 059 JAM 001 027 Bogoljubnost čista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, čuvati se neokaljanim od ovoga svijeta. 059 JAM 002 001 Braćo moja, vjeru Gospodina našega Isusa Krista slavnoga ne miješajte s pristranošću! 059 JAM 002 002 Dođe li na vaš sastanak čovjek sa zlatnim prstenjem, u sjajnoj odjeći, a dođe i siromah u bijednoj odjeći 059 JAM 002 003 i vi se zagledate u onoga što nosi sjajnu odjeću te reknete: “Ti lijepo ovdje sjedni!”, a siromahu reknete: “Ti stani - ili sjedni - ondje, podno podnožja moga!”, 059 JAM 002 004 niste li u sebi pristrano sudili te postali suci što naopako sude? 059 JAM 002 005 Čujte, braćo moja ljubljena: nije li Bog one koji su svijetu siromašni izabrao da budu bogataši u vjeri i baštinici Kraljevstva što ga je obećao onima koji ga ljube? 059 JAM 002 006 A vi prezreste siromaha! Ne tlače li vas upravo bogataši? Ne vuku li vas baš oni na sudove? 059 JAM 002 007 Ne psuju li oni lijepo Ime na vas zazvano? 059 JAM 002 008 Ako doista izvršujete kraljevski zakon po Pismu: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga, dobro činite; 059 JAM 002 009 ako li ste pristrani, grijeh činite i Zakon vas osuđuje kao prijestupnike. 059 JAM 002 010 Ta tko sav Zakon uščuva, a u jednome samo posrne, postao je krivac svega. 059 JAM 002 011 Jer tko reče: Ne čini preljuba, reče i: Ne ubij. Ako dakle i ne činiš preljuba, a ubiješ, postao si prijestupnik Zakona. 059 JAM 002 012 Tako govorite i tako činite kao oni koji imaju biti suđeni po zakonu slobode. 059 JAM 002 013 Jer nemilosrdan je sud onomu tko ne čini milosrđa; a milosrđe likuje nad sudom. 059 JAM 002 014 Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Može li ga vjera spasiti? 059 JAM 002 015 Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje 059 JAM 002 016 pa im tkogod od vas rekne: “Hajdete u miru, grijte se i sitite”, a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist? 059 JAM 002 017 Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi. 059 JAM 002 018 Inače, mogao bi tko reći: “Ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi svoju vjeru bez djela, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru. 059 JAM 002 019 Ti vjeruješ da je jedan Bog? Dobro činiš! I đavli vjeruju, i dršću.” 059 JAM 002 020 Hoćeš li spoznati, šuplja glavo, da je vjera bez djela jalova? 059 JAM 002 021 Zar se Abraham, otac naš, ne opravda djelima, kad na žrtvenik prinese Izaka, sina svoga? 059 JAM 002 022 Vidiš: vjera je surađivala s djelima njegovim i djelima se vjera usavršila 059 JAM 002 023 te se ispunilo Pismo koje veli: Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost pa prijatelj Božji posta. 059 JAM 002 024 Gledajte: čovjek se opravdava djelima, a ne samom vjerom. 059 JAM 002 025 Ne opravda li se slično, djelima, i Rahaba bludnica kad primi glasnike i drugim ih putom izvede? 059 JAM 002 026 Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva. 059 JAM 003 001 Neka vas, braćo moja, ne bude mnogo učitelja! Ta znate: bit ćemo strože suđeni. 059 JAM 003 002 Doista, svi mnogo griješimo. Ako tko u govoru ne griješi, savršen je čovjek, vrstan zauzdati i cijelo tijelo. 059 JAM 003 003 Ubacimo li uzde u usta konjima da ih sebi upokorimo, upravljamo i cijelim tijelom njihovim. 059 JAM 003 004 Evo i lađa: tolike su i silni ih vjetrovi gone, a neznatno ih kormilo upravlja kamo kormilarova volja hoće. 059 JAM 003 005 Tako i jezik: malen je ud, a velikim se može ponositi. Evo: kolicna vatra koliku šumu zapali! 059 JAM 003 006 I jezik je vatra, svijet nepravda jezik je među našim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotač života. (Geenna g1067) 059 JAM 003 007 Doista, sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih životinja dade se ukrotiti, i rod ih je ljudski ukrotio, 059 JAM 003 008 a jezik - zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog - nitko od ljudi ne može ukrotiti. 059 JAM 003 009 Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene: 059 JAM 003 010 iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Ne smije se, braćo moja, tako događati! 059 JAM 003 011 Zar vrelo na isti otvor šiklja slatko i gorko? 059 JAM 003 012 Može li, braćo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama? Ni slan izvor ne može dati slatke vode. 059 JAM 003 013 Je li tko mudar i razborit među vama? Neka dobrim življenjem pokaže svoja djela u mudroj blagosti. 059 JAM 003 014 Ako u srcu imate gorku zavist i svadljivost, ne uznosite se i ne lažite protiv istine! 059 JAM 003 015 Nije to mudrost koja odozgor silazi, nego zemaljska, ljudska, đavolska. 059 JAM 003 016 Ta gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo. 059 JAM 003 017 A mudrost odozgor ponajprije čista je, zatim mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena. 059 JAM 003 018 Plod se pak pravednosti u miru sije onima koji tvore mir. 059 JAM 004 001 Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim? 059 JAM 004 002 Žudite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne možete postići; borite se i ratujete. Nemate jer ne ištete. 059 JAM 004 003 Ištete, a ne primate jer rđavo ištete: da u pohotama svojim potratite. 059 JAM 004 004 Preljubnici! Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo prema Bogu? Tko god dakle hoće da bude prijatelj svijeta, promeće se u neprijatelja Božjega. 059 JAM 004 005 Ili mislite da Pismo uzalud veli: Ljubomorno čezne za duhom što ga nastani u nama? 059 JAM 004 006 A daje on i veću milost. Zato govori: Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost. 059 JAM 004 007 Podložite se dakle Bogu! Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas! 059 JAM 004 008 Približite se Bogu i on će se približiti vama! Očistite ruke, grešnici! Očistite srca, dvoličnjaci! 059 JAM 004 009 Zakukajte, protužite, proplačite! Smijeh vaš nek se u plač obrati i radost u žalost! 059 JAM 004 010 Ponizite se pred Gospodinom i on će vas uzvisiti! 059 JAM 004 011 Ne ogovarajte, braćo, jedni druge! Tko ogovara ili sudi brata svoga, ogovara i sudi Zakon. A sudiš li Zakon, nisi vršitelj nego sudac Zakona. 059 JAM 004 012 Jedan je Zakonodavac i Sudac: Onaj koji može spasiti i pogubiti. A tko si ti da sudiš bližnjega? 059 JAM 004 013 De sada, vi što govorite: “Danas ili sutra otići ćemo u taj i taj grad, provesti ondje godinu, trgovati i zaraditi”, 059 JAM 004 014 a ne znate što će sutra biti. Ta što je vaš život? Dašak ste što se načas pojavi i zatim nestane! 059 JAM 004 015 Umjesto da govorite: “Htjedne li Gospodin, živjet ćemo i učiniti ovo ili ono”, 059 JAM 004 016 vi se razmećete svojim hvastanjima! Svako je takvo hvastanje opako. 059 JAM 004 017 Znati dakle dobro činiti, a ne činiti - grijeh je. 059 JAM 005 001 De sada, bogataši, proplačite i zakukajte zbog nevolja koje će vas zadesiti! 059 JAM 005 002 Bogatstvo vam istrunu, haljine vaše postadoše hrana moljcima, 059 JAM 005 003 zlato vam i srebro zarđa i rđa će njihova biti svjedočanstvo protiv vas te će kao vatra izjesti tijela vaša! Zgrnuste blago u posljednje dane! 059 JAM 005 004 Evo: plaća kosaca vaših njiva - koju im uskratiste - viče i vapaji žetelaca dopriješe do ušiju Gospoda nad Vojskama. 059 JAM 005 005 Raskošno ste na zemlji i razvratno živjeli, utoviste srca svoja za dan klanja! 059 JAM 005 006 Osudiste i ubiste pravednika: on vam se ne suprotstavlja! 059 JAM 005 007 Strpite se dakle, braćo, do Dolaska Gospodnjega! Evo: ratar iščekuje dragocjeni urod zemlje, strpljiv je s njime dok ne dobije kišu ranu i kasnu. 059 JAM 005 008 Strpite se i vi, očvrsnite srca jer se Dolazak Gospodnji približio! 059 JAM 005 009 Ne tužite se jedni na druge da ne budete osuđeni! Evo: sudac stoji pred vratima! 059 JAM 005 010 Za uzor strpljivosti i podnošenja zala uzmite, braćo, proroke koji su govorili u ime Gospodnje. 059 JAM 005 011 Eto: blaženima nazivamo one koji ustrajaše. Za postojanost Jobovu čuste i nakanu Gospodnju vidjeste jer milostiv je Gospodin i milosrdan! 059 JAM 005 012 Prije svega, braćo moja, ne zaklinjite se ni nebom ni zemljom, ni ikojom drugom zakletvom. Vaše “da” neka bude “da”, i “ne” - “ne”, da ne padnete pod sud. 059 JAM 005 013 Pati li tko među vama? Neka moli! Je li tko radostan? Neka pjeva hvalospjeve! 059 JAM 005 014 Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje 059 JAM 005 015 pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se. 059 JAM 005 016 Ispovijedajte dakle jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da ozdravite! Mnogo može žarka molitva pravednikova. 059 JAM 005 017 Ilija bijaše čovjek baš kao i mi; usrdno se pomoli da ne bude kiše i kiše nije bilo na zemlji tri godine i šest mjeseci. 059 JAM 005 018 Zatim se ponovno pomoli te nebo dade kišu i zemlja iznese urod svoj. 059 JAM 005 019 Braćo moja, odluta li tko od vas od istine pa ga tkogod vrati, 059 JAM 005 020 znajte: tko vrati grešnika s lutalačkog puta njegova, spasit će dušu njegovu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha. # # BOOK 060 1PE 1 Peter 1 Petrova 060 1PE 001 001 Petar, apostol Isusa Krista: putnicima Raseljeništva u Pontu, Galaciji, Kapadociji, Aziji i Bitiniji, 060 1PE 001 002 po predznanju Boga Oca, posvećenjem Duha izabranima da budu poslušni te poškropljeni krvlju Isusa Krista. Punina vam milosti i mira! 060 1PE 001 003 Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas po velikom milosrđu svojemu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu, 060 1PE 001 004 za baštinu neraspadljivu, neokaljanu i neuvelu, pohranjenu na nebesima za vas, 060 1PE 001 005 vas koje snaga Božja po vjeri čuva za spasenje, spremno da se objavi u posljednje vrijeme. 060 1PE 001 006 Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: 060 1PE 001 007 da prokušanost vaše vjere - dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša - stekne hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista. 060 1PE 001 008 Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene 060 1PE 001 009 što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša. 060 1PE 001 010 To su spasenje istraživali i pronicali proroci koji prorokovahu o milosti vama namijenjenoj. 060 1PE 001 011 Pronicali su na koje ili kakvo je vrijeme smjerao Duh Kristov u njima koji je unaprijed svjedočio o Kristovim patnjama te slavama što su nakon njih imale doći: 060 1PE 001 012 bi im objavljeno da ne sebi nego vama poslužuju ono što vam sada u Duhu Svetom s neba poslanom navijestiše vaši blagovjesnici, a nada što se i anđeli žude nadviti. 060 1PE 001 013 Zato opašite bokove pameti svoje, trijezni budite i savršeno se pouzdajte u milost koju vam donosi Objavljenje Isusa Krista. 060 1PE 001 014 Kao poslušna djeca ne supriličujte se prijašnjim požudama iz doba neznanja. 060 1PE 001 015 Naprotiv, kao što je svet Onaj koji vas pozva, i vi budite sveti u svemu življenju. 060 1PE 001 016 Ta pisano je: Budite sveti jer sam ja svet. 060 1PE 001 017 Ako dakle Ocem nazivate njega koji nepristrano svakoga po djelu sudi, vrijeme svoga proputovanja proživite u bogobojaznosti. 060 1PE 001 018 Ta znate da od svog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, 060 1PE 001 019 nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane. 060 1PE 001 020 On bijaše doduše predviđen prije postanka svijeta, ali se očitova na kraju vremena radi vas 060 1PE 001 021 koji po njemu vjerujete u Boga koji ga uskrisi od mrtvih te mu dade slavu da vjera vaša i nada bude u Bogu. 060 1PE 001 022 Pošto ste posluhom istini očistili duše svoje za nehinjeno bratoljublje, od srca žarko ljubite jedni druge. 060 1PE 001 023 Ta nanovo ste rođeni, ne iz sjemena raspadljiva nego neraspadljiva: riječju Boga koji živi i ostaje. (aiōn g165) 060 1PE 001 024 Doista, svako je tijelo kao trava, sva mu slava ko cvijet poljski: sahne trava, vene cvijet, 060 1PE 001 025 ali Riječ Gospodnja ostaje dovijeka. Ta pak riječ jest evanđelje koje vam je naviješteno. (aiōn g165) 060 1PE 002 001 Odložite dakle svaku zloću i svaku prijevaru, himbe i zavisti i sva klevetanja. 060 1PE 002 002 Kao novorođenčad žudite za duhovnim, nepatvorenim mlijekom da po njemu uzrastete za spasenje, 060 1PE 002 003 ako ste doista okusili kako je dobar Gospodin. 060 1PE 002 004 Pristupite k njemu, Kamenu živomu što ga, istina, ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, dragocjen, 060 1PE 002 005 pa se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni Dom za sveto svećenstvo da prinosite žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu. 060 1PE 002 006 Stoga stoji u Pismu: Evo postavljam na Sionu kamen odabrani, dragocjeni kamen ugaoni: Tko u nj vjeruje, ne, neće se postidjeti. 060 1PE 002 007 Vama dakle koji vjerujete - čast! A onima koji ne vjeruju - kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni 060 1PE 002 008 i kamen spoticanja, stijena posrtanja; oni se o nj spotiču, neposlušni Riječi, za što su i određeni. 060 1PE 002 009 A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu; 060 1PE 002 010 vi, nekoć Ne-narod, a sada Narod Božji; vi Ne-mili, a sada Mili. 060 1PE 002 011 Ljubljeni! Zaklinjem vas da se kao pridošlice i putnici klonite putenih požuda koje vojuju protiv duše; 060 1PE 002 012 življenje vaše među poganima neka bude uzorno da upravo onim za što vas sada potvaraju kao zločince, pošto promotre vaša dobra djela, proslave Boga u dan pohoda. 060 1PE 002 013 Pokoravajte se svakoj ljudskoj ustanovi radi Gospodina: bilo kralju kao vrhovniku, 060 1PE 002 014 bilo upraviteljima jer ih on šalje da kazne zločince, a pohvale one koji dobro čine. 060 1PE 002 015 Doista, ovo je Božja volja: da čineći dobro ušutkate neznanje bezumnika. 060 1PE 002 016 Kao slobodni ljudi - ali ne kao oni kojima je sloboda tek pokrivalom zloće, već kao Božje sluge - 060 1PE 002 017 sve poštujte, bratstvo ljubite, Boga se bojte, kralja častite! 060 1PE 002 018 Sluge, budite sa svim poštovanjem pokorni gospodarima, ne samo dobrima i blagima nego i naopakima. 060 1PE 002 019 To je uistinu milost ako tko radi savjesti, radi Boga podnosi nevolje trpeći nepravedno. 060 1PE 002 020 Kakve li slave doista ako za grijehe udarani strpljivo podnosite? No ako dobro čineći trpite pa strpljivo podnosite, to je Bogu milo. 060 1PE 002 021 Ta na to ste pozvani jer i Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim. 060 1PE 002 022 On koji grijeha ne učini nit mu usta prijevaru izustiše; 060 1PE 002 023 on koji na uvredu nije uvredom uzvraćao i mučen nije prijetio, prepuštajući to Sucu pravednom; 060 1PE 002 024 on koji u tijelu svom grijehe naše ponese na drvo da umrijevši grijesima pravednosti živimo; on čijom se modricom izliječiste. 060 1PE 002 025 Doista, poput ovaca lutaste, ali se sada obratiste k pastiru i čuvaru duša svojih. 060 1PE 003 001 Tako i vi, žene, pokoravajte se svojim muževima: ako su neki od njih možda neposlušni Riječi, da i bez riječi budu pridobiveni življenjem vas žena, 060 1PE 003 002 pošto promotre vaše bogoljubno i čisto življenje. 060 1PE 003 003 Vaš nakit neka ne bude izvanjski - pletenje kose, kićenje zlatom ili oblačenje haljina. 060 1PE 003 004 Nego: čovjek skrovita srca, neprolazne ljepote, blaga i smirena duha. To je pred Bogom dragocjeno. 060 1PE 003 005 Tako su se doista i nekoć svete žene, zaufane u Boga, resile: pokoravale su se muževima. 060 1PE 003 006 Sara se tako pokori Abrahamu te ga nazva gospodarom. Njezina ste djeca ako činite dobro ne bojeći se nikakva zastrašivanja. 060 1PE 003 007 Tako i vi, muževi, obazrivo živite sa svojim ženama, kao sa slabijim spolom, te im iskazujte čast kao subaštinicima milosti Života da ne spriječite svojih molitava. 060 1PE 003 008 Napokon, budite svi jednodušni, puni suosjećanja i bratske ljubavi, milosrdni, ponizni! 060 1PE 003 009 Ne vraćajte zlo za zlo ni uvredu za uvredu! Naprotiv, blagoslivljajte jer ste na to i pozvani da baštinite blagoslov! 060 1PE 003 010 Doista, tko želi ljubiti život i naužit se dana sretnih, nek suspregne jezik oda zla i usne od riječi prijevarnih; 060 1PE 003 011 zla nek se kloni, a čini dobro, mir neka traži i za njim ide: 060 1PE 003 012 jer oči Gospodnje gledaju pravedne, uši mu slušaju vapaje njihove, a lice se Gospodnje okreće protiv zločinaca. 060 1PE 003 013 Pa tko da vam naudi ako revnujete za dobro? 060 1PE 003 014 Nego, morali i trpjeti zbog svoje pravednosti, blago vama! No ne bojte se njihova zastrašivanja i ne plašite se! 060 1PE 003 015 Naprotiv, Gospodin - Krist neka vam bude svet, u srcima vašim, te budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama, 060 1PE 003 016 ali blago i s poštovanjem, dobre savjesti da oni koji ozloglašuju vaš dobar život u Kristu, upravo onim budu postiđeni za što vas potvaraju. 060 1PE 003 017 Ta uspješnije je trpjeti, ako je to Božja volja, čineći dobro, nego čineći zlo. 060 1PE 003 018 Doista, i Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu - ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu. 060 1PE 003 019 U njemu otiđe i propovijedati duhovima u tamnici 060 1PE 003 020 koji bijahu nekoć nepokorni, kad ih ono Božja strpljivost iščekivaše, u vrijeme Noino, dok se gradila korablja u kojoj nekolicina, to jest osam duša, bi spašena vodom. 060 1PE 003 021 Njezin protulik, krštenje - ne odlaganje tjelesne nečistoće, nego molitva za dobru savjest upravljena Bogu - i vas sada spasava po uskrsnuću Isusa Krista 060 1PE 003 022 koji, uzašavši na nebo, jest zdesna Bogu, pošto mu bijahu pokoreni anđeli, vlasti i sile. 060 1PE 004 001 Dakle, budući da je Krist trpio u tijelu, i vi se oboružajte istim mišljenjem - jer tko trpi u tijelu okanio se grijeha - 060 1PE 004 002 da vrijeme što vam u tijelu još preostaje proživite ne više po ljudskim požudama nego po Božjoj volji. 060 1PE 004 003 Dosta je uistinu što ste u prošlom vremenu vršili volju pogana, hodeći u razvratnostima, požudama, pijančevanjima, pijankama, opijanjima i bezakoničkim idolopoklonstvima. 060 1PE 004 004 Stoga se čude što se ne slijevate u tu istu rijeku raskalašenosti te proklinju. 060 1PE 004 005 Polagat će oni račun Onomu tko je već spreman suditi žive i mrtve. 060 1PE 004 006 Zato je i mrtvima naviješteno evanđelje da osuđeni doduše po ljudsku, u tijelu, žive po Božju - u duhu. 060 1PE 004 007 Približio se svršetak svega! Osvijestite se i otrijeznite za molitvu! 060 1PE 004 008 Prije svega imajte žarku ljubav jedni prema drugima jer ljubav pokriva mnoštvo grijeha! 060 1PE 004 009 Gostoljubivo primajte jedni druge bez mrmljanja! 060 1PE 004 010 Jedni druge poslužujte - svatko po primljenom daru - kao dobri upravitelji različitih Božjih milosti! 060 1PE 004 011 Govori li tko? Neka govori kao riječi Božje! Poslužuje li tko? Neka poslužuje kao snagom koju daje Bog da se u svemu slavi Bog po Isusu Kristu, komu slava i vlast u vijeke vijekova! Amen. (aiōn g165) 060 1PE 004 012 Ljubljeni! Ne čudite se požaru što bukti među vama da vas iskuša, kao da vam se događa štogod neobično! 060 1PE 004 013 Naprotiv, radujte se kao zajedničari Kristovih patnja da i o Objavljenju njegove slave mognete radosno klicati. 060 1PE 004 014 Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama, jer Duh Slave, Duh Božji u vama počiva. 060 1PE 004 015 Tek neka nitko od vas ne trpi kao ubojica, ili kradljivac, ili zločinac, ili makar i kao nametljivac; 060 1PE 004 016 ako li kao kršćanin, neka se ne stidi, nego slavi Boga zbog tog imena. 060 1PE 004 017 Ta vrijeme je da započne Sud - od doma Božjega. No ako već od vas započinje, kakav je onda svršetak onih što nisu poslušni Božjem evanđelju? 060 1PE 004 018 I ako se pravednik jedva spasava, opak i grešnik gdje da se pojavi? 060 1PE 004 019 Stoga oni koji po volji Božjoj trpe, neka dobrim djelima povjere duše svoje vjernom Stvoritelju. 060 1PE 005 001 Starješine dakle među vama opominjem, ja sustarješina i svjedok Kristovih patnja, a zato i zajedničar slave koja se ima očitovati: 060 1PE 005 002 pasite povjereno vam stado Božje, nadgledajte ga - ne prisilno, nego dragovoljno, po Božju; ne radi prljava dobitka, nego oduševljeno; 060 1PE 005 003 i ne kao gospodari Baštine nego kao uzori stada. 060 1PE 005 004 Pa kad se pojavi Natpastir, primit ćete neuveli vijenac slave. 060 1PE 005 005 Tako i vi, mladići, podložite se starješinama; svi se jedni prema drugima pripašite poniznošću jer Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost. 060 1PE 005 006 Ponizite se dakle pod snažnom rukom Božjom da vas uzvisi u pravo vrijeme. 060 1PE 005 007 Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine za vas. 060 1PE 005 008 Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre. 060 1PE 005 009 Oprite mu se stameni u vjeri znajući da takve iste patnje podnose vaša braća po svijetu. 060 1PE 005 010 A Bog svake milosti, koji vas pozva na vječnu slavu u Kristu, on će vas, pošto malo potrpite, usavršiti, učvrstiti, ojačati, utvrditi. (aiōnios g166) 060 1PE 005 011 Njemu vlast u vijeke vjekova! Amen. (aiōn g165) 060 1PE 005 012 Pišem vam ukratko, po Silvanu, koga smatram bratom vjernim, da vas ohrabrim i posvjedočim kako je ovo istinska milost Božja. Nje se držite! 060 1PE 005 013 Pozdravlja vas suizabranica u Babilonu i Marko, sin moj. 060 1PE 005 014 Pozdravite jedni druge cjelovom ljubavi! Mir svima vama koji ste u Kristu! # # BOOK 061 2PE 2 Peter 2 Petrova 061 2PE 001 001 Šimun Petar, sluga i apostol Isusa Krista, onima koje pravednošću Boga našega i Spasitelja Isusa Krista zapade ista dragocjena vjera kao i nas. 061 2PE 001 002 Punina vam milosti i mira po spoznaji Boga i Isusa, Gospodina našega! 061 2PE 001 003 Doista, po spoznaji njega, koji nas pozva slavom svojom i krepošću, božanska nas je snaga njegova obdarila svime za život i pobožnost. 061 2PE 001 004 Time smo obdareni dragocjenim, najvećim obećanjima da po njima postanete zajedničari božanske naravi umakavši pokvarenosti koja je u svijetu zbog požude. 061 2PE 001 005 Zbog toga svim marom prionite: vjerom osigurajte krepost, krepošću spoznaje, 061 2PE 001 006 spoznanjem uzdržljivost, uzdržljivošću postojanost, postojanošću pobožnost, 061 2PE 001 007 pobožnošću bratoljublje, bratoljubljem ljubav. 061 2PE 001 008 Jer ako to imate i u tom napredujete, nećete biti besposleni i neplodni za spoznanje Isusa Krista. 061 2PE 001 009 A tko toga nema, slijep je, kratkovidan; zaboravio je da je očišćen od svojih prijašnjih grijeha. 061 2PE 001 010 Zato, braćo, to revnije uznastojte učvrstiti svoj poziv i izabranje: to čineći - ne, nećete posrnuti nikada! 061 2PE 001 011 Tako će vam se bogato osigurati ulazak u vječno kraljevstvo Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista. (aiōnios g166) 061 2PE 001 012 Zato ću vas uvijek na to podsjećati premda to znate i utvrđeni ste u primljenoj istini. 061 2PE 001 013 Pravo je, mislim, da vas dok sam u ovom šatoru, budim opomenom, 061 2PE 001 014 svjestan da ću brzo napustiti svoj šator, kako mi i Gospodin naš Isus Krist očitova. 061 2PE 001 015 A pobrinut ću se da se i nakon mojeg izlaska uvijek toga sjećate. 061 2PE 001 016 Ta nismo vam navijestili snagu i Dolazak Gospodina našega Isusa Krista slijedeći izmudrene priče, nego kao očevici njegova veličanstva. 061 2PE 001 017 Od Oca je doista primio čast i slavu kad mu ono od uzvišene Slave doprije ovaj glas: Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, u njemu mi sva milina! 061 2PE 001 018 Taj glas, koji s neba dopiraše, čusmo mi koji bijasmo s njime na Svetoj gori. 061 2PE 001 019 Tako nam je potvrđena proročka riječ te dobro činite što uza nju prianjate kao uza svjetiljku što svijetli na mrklu mjestu - dok Dan ne osvane i Danica se ne pomoli u srcima vašim. 061 2PE 001 020 Ponajprije znajte ovo: nijedno se proroštvo Pisma ne može tumačiti samovoljno 061 2PE 001 021 jer nikada proroštvo ne bi ljudskom voljom doneseno, nego su Duhom Svetim poneseni ljudi od Boga govorili. 061 2PE 002 001 Bilo je u narodu i lažnih proroka, kao što će i među vama biti lažnih učitelja, onih koji će prokrijumčariti pogubna krivovjerja, zanijekati Gospodina koji ih otkupi, i navući na se brzu propast. 061 2PE 002 002 I mnogi će se povesti za njihovim razvratnostima. Zbog njih će se kuditi put istine. 061 2PE 002 003 U svojoj će vas lakomosti kupovati izmišljotinama. Njihova osuda već odavna nije dokona i propast im ne drijema. 061 2PE 002 004 Doista, ako Bog anđela koji sagriješiše nije poštedio nego ih je sunovratio u Tartar i predao mračnom bezdanu da budu čuvani za sud; (Tartaroō g5020) 061 2PE 002 005 ako staroga svijeta ne poštedje, nego sačuva - osmoga - Nou, glasnika pravednosti, sručivši potop na svijet bezbožni; 061 2PE 002 006 ako gradove Sodomu i Gomoru u pepeo pretvori, osudi i za primjer budućim bezbožnicima postavi; 061 2PE 002 007 ako pravednog Lota, premorena razvratnim življenjem onih razularenika, oslobodi - 061 2PE 002 008 pravedniku se doista dan za danom duša razdirala dok je gledao i slušao bezakonička djela onih među kojima je boravio - 061 2PE 002 009 umije Gospod i pobožnike iz napasti izbaviti, a nepravednike za kaznu na Dan sudnji sačuvati, 061 2PE 002 010 ponajpače one koji u prljavoj požudi idu za puti i preziru Veličanstvo. Preuzetnici, drznici i ne trepnu pogrđujući Slave, 061 2PE 002 011 dok anđeli, iako jakošću i snagom od njih veći, ne izriču protiv njih pred Gospodinom pogrdna suda. 061 2PE 002 012 Oni pak kao nerazumne životinje, po naravi rođene za lov i istrebljenje, pogrđuju što ne poznaju. Istim će istrebljenjem i oni biti istrebljeni; 061 2PE 002 013 zadesit će ih nepravda, plaća nepravednosti. Užitkom smatraju razvratnost u pol bijela dana. Ljage i sramote! Naslađuju se prijevarama svojim dok se s vama goste. 061 2PE 002 014 Oči su im pune preljubnice, nikako da se nasite grijeha; mame duše nepostojane, srce im je uvježbano u lakomstvu, prokleti sinovi! 061 2PE 002 015 Zabludiše, napustivši ravan put, te pođoše putom Bosorova sina Bileama, koji prigrli plaću nepravednosti, 061 2PE 002 016 ali primi i ukor za svoje nedjelo: nijemo živinče ljudskim glasom prozbori i spriječi prorokovo bezumlje. 061 2PE 002 017 Oni su izvori bezvodni, oblaci vjetrom gonjeni; za njih se čuva mrkla tmina. 061 2PE 002 018 Naklapajući naduvene ispraznosti, požudama putenim, razvratnostima mame one što netom odbjegoše od onih koji žive u zabludi. 061 2PE 002 019 Obećavaju im slobodu, a sami su robovi pokvarenosti. Jer svatko robuje onomu tko ga svlada. 061 2PE 002 020 Doista, pošto su po spoznaji Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista odbjegli od prljavština svijeta, ako se opet u njih upleću i daju se svladati, ovo im je potonje gore od onoga prvoga. 061 2PE 002 021 Bilo bi im doista bolje da nisu spoznali puta pravednosti, negoli, pošto ga spoznaše, okrenuti leđa svetoj zapovijedi koja im je predana. 061 2PE 002 022 Dogodilo im se što veli istinita izreka: “Pas se vraća svojoj bljuvotini i okupana svinja valjanju u blatu.” 061 2PE 003 001 Ljubljeni, pišem evo već drugu poslanicu. U objema opomenom budim vaš zdrav razbor 061 2PE 003 002 da se sjetite riječi što ih prorekoše sveti proroci i zapovijedi apostola vaših, zapovijedi Gospodinove i Spasiteljeve. 061 2PE 003 003 Znajte ponajprije ovo: u posljednje će se dane pojaviti podrugljivi izrugivači; povoditi će se za svojim požudama 061 2PE 003 004 i pitati: “Što je s obećanjem njegova Dolaska? Jer i otkad Oci pomriješe, sve ostaje kao što bijaše od početka stvorenja.” 061 2PE 003 005 Ta oni naumice zaboravljaju da nebesa bijahu odavna i da zemlja na Božju riječ posta iz vode i po vodi. 061 2PE 003 006 Na isti način ondašnji svijet propade vodom potopljen. 061 2PE 003 007 A sadašnja nebesa i zemlja istom su riječju pohranjena za oganj i čuvaju se za Dan suda i propasti bezbožnih ljudi. 061 2PE 003 008 Jedno, ljubljeni, ne smetnite s uma: jedan je dan kod Gospodina kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan. 061 2PE 003 009 Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju. 061 2PE 003 010 Kao tat će doći Dan Gospodnji u koji će nebesa trijeskom uminuti, počela se, užarena, raspasti, a zemlja i djela na njoj razotkriti. 061 2PE 003 011 Kad se sve tako ima raspasti, kako li treba da se svi vi ističete u svetu življenju i pobožnosti 061 2PE 003 012 iščekujući i pospješujući dolazak Dana Božjega u koji će se nebesa, zapaljena, raspasti i počela, užarena, rastaliti. 061 2PE 003 013 Ta po obećanju njegovu iščekujemo nova nebesa i zemlju novu, gdje pravednost prebiva. 061 2PE 003 014 Zato, ljubljeni, dok to iščekujete, uznastojte da mu budete neokaljani i besprijekorni, u miru. 061 2PE 003 015 A strpljivost Gospodina našega spasenjem smatrajte, kako vam i ljubljeni brat naš Pavao napisa po mudrosti koja mu je dana. 061 2PE 003 016 Tako u svim poslanicama gdje o tome govori. U njima ima ponešto nerazumljivo, što neupućeni i nepostojani iskrivljuju, kao i ostala Pisma - sebi na propast. 061 2PE 003 017 Vi dakle, ljubljeni pošto ste upozoreni, čuvajte se da ne biste, zavedeni bludnjom razularenika, otpali od svoje postojanosti. 061 2PE 003 018 A rastite u milosti i spoznanju Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista! Njemu slava i sada i do u dan vječnosti! Amen! (aiōn g165) # # BOOK 062 1JO 1 John 1 Ivanova 062 1JO 001 001 Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše o Riječi, Životu - 062 1JO 001 002 da, Život se očitova, i vidjeli smo i svjedočimo, i navješćujemo vam Život vječni, koji bijaše kod Oca i očitova se nama - (aiōnios g166) 062 1JO 001 003 što smo vidjeli i čuli, navješćujemo i vama da i vi imate zajedništvo s nama. A naše je zajedništvo s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom. 062 1JO 001 004 I to vam pišemo da radost naša bude potpuna. 062 1JO 001 005 A ovo je navještaj koji smo čuli od njega i navješćujemo vama: Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve! 062 1JO 001 006 Reknemo li da imamo zajedništvo s njim, a u tami hodimo, lažemo i ne činimo istine. 062 1JO 001 007 Ako u svjetlosti hodimo, kao što je on u svjetlosti, imamo zajedništvo jedni s drugima i krv Isusa, Sina njegova, čisti nas od svakoga grijeha. 062 1JO 001 008 Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama. 062 1JO 001 009 Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde. 062 1JO 001 010 Reknemo li da nismo zgriješili, pravimo ga lašcem i riječi njegove nema u nama. 062 1JO 002 001 Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca - Isusa Krista, Pravednika. 062 1JO 002 002 On je pomirnica za grijeha naše, i ne samo naše, nego i svega svijeta. 062 1JO 002 003 I po ovom znamo da ga poznajemo: ako zapovijedi njegove čuvamo. 062 1JO 002 004 Tko veli: “Poznajem ga”, a zapovijedi njegovih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine. 062 1JO 002 005 A tko čuva riječ njegovu, u njemu je zaista savršena ljubav Božja. Po tom znamo da smo u njemu. 062 1JO 002 006 Tko veli da u njemu ostaje, valja mu ići putom kojim je on hodio. 062 1JO 002 007 Ljubljeni, pišem vam ne novu zapovijed, nego staru zapovijed, koju ste imali od početka. Ta stara zapovijed jest riječ koju ste čuli. 062 1JO 002 008 A opet, novu vam zapovijed pišem - obistinjuje se u njemu i vama - jer tama prolazi, svjetlost istinita već svijetli. 062 1JO 002 009 Tko veli da je u svjetlosti, a mrzi brata svojega, u tami je sve do sada. 062 1JO 002 010 Tko ljubi brata svojega, u svjetlosti ostaje i sablazni u njemu nema. 062 1JO 002 011 A tko mrzi brata svojega, u tami je, u tami hodi i ne zna kamo ide jer mu tama zaslijepi oči. 062 1JO 002 012 Pišem vama, dječice, jer su vam grijesi oprošteni po njegovu imenu. 062 1JO 002 013 Pišem vama, oci, jer upoznaste onoga koji je od početka. Pišem vama, mladići, jer ste pobijedili Zloga. 062 1JO 002 014 Napisah vama, djeco, jer upoznaste Oca. Napisah vama, oci, jer upoznaste onoga koji je od početka. Napisah vama, mladići, jer ste jaki i riječ Božja u vama ostaje i pobijedili ste Zloga. 062 1JO 002 015 Ne ljubite svijeta ni što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, nema u njemu ljubavi Očeve. 062 1JO 002 016 Jer što je god svjetovno - požuda tijela, i požuda očiju, i oholost života - nije od Oca, nego od svijeta. 062 1JO 002 017 Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka. (aiōn g165) 062 1JO 002 018 Djeco, posljednji je čas! I, kako ste čuli, dolazi Antikrist. I sad su se već mnogi antikristi pojavili. Odatle znamo da je posljednji čas. 062 1JO 002 019 Od nas iziđoše, ali ne bijahu od nas. Jer kad bi bili od nas, ostali bi s nama; ali neka se očituje da nisu od nas. 062 1JO 002 020 A vi imate Pomazanje od Svetoga, i znanje svi imate. 062 1JO 002 021 Ne pisah vam zato što ne biste znali istine, nego jer je znate i jer znate da nikakva laž nije od istine. 062 1JO 002 022 Tko je lažac, ako ne onaj koji tvrdi da Isus nije Krist? Antikrist je onaj 062 1JO 002 023 tko niječe Oca i Sina. Svaki koji niječe Sina, nema ni Oca, a tko priznaje Sina, ima i Oca. 062 1JO 002 024 A vi - što čuste od početka, u vama nek ostane. Ako u vama ostane što čuste od početka, i vi ćete ostati u Sinu i Ocu. 062 1JO 002 025 A ovo je obećanje koje nam on obeća: život vječni. (aiōnios g166) 062 1JO 002 026 Ovo vam napisah o onima koji vas zavode. 062 1JO 002 027 A vi - Pomazanje koje primiste od njega u vama ostaje i ne treba da vas itko poučava. Nego njegovo vas Pomazanje uči o svemu, a istinito je i nije laž, pa kao što vas je ono naučilo, ostanite u Njemu. 062 1JO 002 028 I sada, dječice, ostanite u njemu da budemo puni pouzdanja kad se pojavi te se ne postidimo pred njim o njegovu dolasku. 062 1JO 002 029 Ako znate da je on Pravednik, znate i da je svaki koji čini pravdu od njega rođen. 062 1JO 003 001 Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A svijet nas ne poznaje zato što ne poznaje njega. 062 1JO 003 002 Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest. 062 1JO 003 003 I tko god ima tu nadu u njemu, čisti se kao što je on čist. 062 1JO 003 004 Tko god čini grijeh, čini i bezakonje; ta grijeh je bezakonje. 062 1JO 003 005 I znate: on se pojavi da odnese grijehe i grijeha nema u njemu. 062 1JO 003 006 Tko god u njemu ostaje, ne griješi. Tko god griješi, nije ga vidio nit upoznao. 062 1JO 003 007 Dječice, nitko neka vas ne zavede! Tko čini pravdu, pravedan je kao što je On pravedan. 062 1JO 003 008 Tko čini grijeh, od đavla je jer đavao griješi od početka. Zato se pojavi Sin Božji: da razori djela đavolska. 062 1JO 003 009 Tko god je rođen od Boga, ne čini grijeha jer njegovo sjeme ostaje u njemu; ne može griješiti jer je rođen od Boga. 062 1JO 003 010 Po ovom se raspoznaju djeca Božja i djeca đavolska: tko god ne čini pravde i tko ne ljubi brata, nije od Boga. 062 1JO 003 011 Jer ovo je navještaj koji čuste od početka: da ljubimo jedni druge. 062 1JO 003 012 Ne kao Kajin, koji bijaše od Zloga i ubi brata svog. A zašto ga ubi? Jer mu djela bijahu zla, a bratova pravedna. 062 1JO 003 013 Ne čudite se, braćo ako vas svijet mrzi. 062 1JO 003 014 Mi znamo da smo iz smrti prešli u život jer ljubimo braću; tko ne ljubi, ostaje u smrti. 062 1JO 003 015 Tko god mrzi brata svoga, ubojica je. A znate da nijedan ubojica nema u sebi trajnoga, vječnoga života. (aiōnios g166) 062 1JO 003 016 Po ovom smo upoznali Ljubav: on je za nas položio život svoj. I mi smo dužni živote položiti za braću. 062 1JO 003 017 Tko ima dobra ovoga svijeta i vidi brata svoga u potrebi pa zatvori pred njim srce - kako ljubav Božja ostaje u njemu? 062 1JO 003 018 Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom. 062 1JO 003 019 Po tom ćemo znati da smo od istine. I umirit ćemo pred njim srce svoje 062 1JO 003 020 ako nas ono bilo u čem osuđuje. Jer Bog je veći od našega srca i znade sve. 062 1JO 003 021 Ljubljeni, ako nas srce ne osuđuje, možemo zaufano k Bogu. 062 1JO 003 022 I što god ištemo, primamo od njega jer zapovijedi njegove čuvamo i činimo što je njemu drago. 062 1JO 003 023 I ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo u ime Sina njegova Isusa Krista i da ljubimo jedni druge kao što nam je dao zapovijed. 062 1JO 003 024 I tko čuva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu. I po ovom znamo da on ostaje u nama: po Duhu kojeg nam je dao. 062 1JO 004 001 Ljubljeni, ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga, jer su mnogi lažni proroci izišli u svijet. 062 1JO 004 002 Po ovom prepoznajete Duha Božjega: svaki duh koji ispovijeda da je Isus Krist došao u tijelu, od Boga je. 062 1JO 004 003 A nijedan duh koji ne ispovijeda takva Isusa, nije od Boga: on je Antikristov, a za nj ste čuli da dolazi i sad je već na svijetu. 062 1JO 004 004 Vi ste, dječice, od Boga i pobijedili ste ih jer je moćniji Onaj koji je u vama nego onaj koji je u svijetu. 062 1JO 004 005 Oni su od svijeta, zato iz svijeta govore i svijet ih sluša. 062 1JO 004 006 Mi smo od Boga. Tko poznaje Boga, nas sluša, a tko nije od Boga, ne sluša nas. Po tom prepoznajemo Duha istine i duha zablude. 062 1JO 004 007 Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. 062 1JO 004 008 Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav. 062 1JO 004 009 U ovom se očitova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu. 062 1JO 004 010 U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego - on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše. 062 1JO 004 011 Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge. 062 1JO 004 012 Boga nitko nikada ne vidje. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena. 062 1JO 004 013 Po ovom znamo da ostajemo u njemu i on u nama: od Duha nam je svoga dao. 062 1JO 004 014 I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta. 062 1JO 004 015 Tko ispovijeda da je Isus Sin Božji, Bog ostaje u njemu, i on u Bogu. 062 1JO 004 016 I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu. 062 1JO 004 017 U ovom je savršenstvo naše uzajamne ljubavi: imamo pouzdanje na Sudnji dan jer kakav je on, takvi smo i mi u ovom svijetu. 062 1JO 004 018 Straha u ljubavi nema, nego savršena ljubav izgoni strah; jer strah je muka i tko se boji, nije savršen u ljubavi. 062 1JO 004 019 Mi ljubimo jer on nas prije uzljubi. 062 1JO 004 020 Rekne li tko: “Ljubim Boga”, a mrzi brata svog, lažac je. Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti. 062 1JO 004 021 I ovu zapovijed imamo od njega: Tko ljubi Boga, da ljubi i brata svoga. 062 1JO 005 001 Tko god vjeruje: “Isus je Krist”, od Boga je rođen. I tko god ljubi roditelja, ljubi i rođenoga. 062 1JO 005 002 Po ovom znamo da ljubimo djecu Božju: kad Boga ljubimo i zapovijedi njegove vršimo. 062 1JO 005 003 Jer ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati. A zapovijedi njegove nisu teške. 062 1JO 005 004 Jer sve što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet. I ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša. 062 1JO 005 005 Ta tko to pobjeđuje svijet ako ne onaj tko vjeruje da je Isus Sin Božji? 062 1JO 005 006 On, Isus Krist, dođe kroz vodu i krv. Ne samo u vodi nego - u vodi i krvi. I Duh je koji svjedoči jer Duh je istina. 062 1JO 005 007 Jer troje je što svjedoči: 062 1JO 005 008 Duh, voda i krv; i to je troje jedno. 062 1JO 005 009 Ako primamo svjedočanstvo ljudi, svjedočanstvo je Božje veće. Jer ovo je svjedočanstvo Božje, kojim je svjedočio za Sina svoga: 062 1JO 005 010 Tko vjeruje u Sina Božjega, ima to svjedočanstvo Božje u sebi. Tko ne vjeruje Bogu, učinio ga je lašcem jer nije vjerovao u svjedočanstvo kojim je svjedočio Bog za Sina svoga. 062 1JO 005 011 I ovo je svjedočanstvo: Bog nam je dao život vječni; i taj je život u Sinu njegovu. (aiōnios g166) 062 1JO 005 012 Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života. 062 1JO 005 013 To napisah vama koji vjerujete u ime Sina Božjega da znate da imate život vječni. (aiōnios g166) 062 1JO 005 014 I ovo je pouzdanje koje imamo u njega: ako što ištemo po volji njegovoj, uslišava nas. 062 1JO 005 015 I znamo li da nas uslišava u svemu što ištemo, znamo da već imamo što smo od njega iskali. 062 1JO 005 016 Vidi li tko brata svojega gdje čini grijeh koji nije na smrt, neka ište i dat će mu život - onima koji čine grijeh što nije na smrt. Ima grijeh što je na smrt; za nj ne velim da moli. 062 1JO 005 017 Svaka je nepravda grijeh. A postoji grijeh koji nije na smrt. 062 1JO 005 018 Znamo: tko god je rođen od Boga, ne griješi; nego Rođeni od Boga čuva ga i Zli ga se ne dotiče. 062 1JO 005 019 Znamo: od Boga smo, a sav je svijet pod Zlim. 062 1JO 005 020 Znamo: Sin je Božji došao i dao nam razum da poznamo Istinitoga. I mi smo u Istinitom, u Sinu njegovu, Isusu Kristu. On je Bog istiniti i Život vječni. (aiōnios g166) 062 1JO 005 021 Dječice, klonite se idola! # # BOOK 063 2JO 2 John 2 Ivanova 063 2JO 001 001 Starješina izabranoj Gospođi i djeci njezinoj koju ja ljubim u Istini - a ne samo ja nego i svi koji upoznaše Istinu - 063 2JO 001 002 radi Istine koja ostaje u nama i bit će s nama dovijeka. (aiōn g165) 063 2JO 001 003 Bila s nama milost, milosrđe i mir od Boga Oca i od Sina Očeva Isusa Krista u istini i ljubavi! 063 2JO 001 004 Obradovah se veoma što sam među tvojom djecom našao takve koji hode u istini, kao što primismo zapovijed od Oca. 063 2JO 001 005 I sada te molim, Gospođo, ne kao da ti novu zapovijed pišem, nego onu koju smo imali od početka: da ljubimo jedni druge. 063 2JO 001 006 A ovo je ta ljubav: da živimo po zapovijedima njegovim. To je zapovijed, kao što čuste od početka, da u njoj živite. 063 2JO 001 007 Jer iziđoše na svijet mnogi zavodnici koji ne ispovijedaju Isusa Krista koji dolazi u tijelu. To je zavodnik i Antikrist. 063 2JO 001 008 Čuvajte se da ne izgubite što ste stekli, nego da primite potpunu plaću. 063 2JO 001 009 Tko god pretjera i ne ostane u nauku Kristovu, nema Boga. Tko ostaje u nauku, ima i Oca i Sina. 063 2JO 001 010 Ako tko dolazi k vama i ne donosi tog nauka, ne primajte ga u kuću i ne pozdravljajte ga. 063 2JO 001 011 Jer tko ga pozdravlja, sudjeluje u njegovim zlim djelima. 063 2JO 001 012 Mnogo bih vam imao pisati, ali ne htjedoh na papiru i crnilom, nego se nadam da ću doći k vama i iz usta u usta govoriti da radost vaša bude potpuna. 063 2JO 001 013 Pozdravljaju te djeca tvoje izabrane sestre. # # BOOK 064 3JO 3 John 3 Ivanova 064 3JO 001 001 Starješina ljubljenom Gaju koga ljubim u Istini. 064 3JO 001 002 Ljubljeni! Želim ti u svemu dobro i da budeš zdrav, kao što je dobro tvojoj duši. 064 3JO 001 003 Veoma se obradovah kada dođoše braća i posvjedočiše za tvoju istinu: kako ti živiš po Istini. 064 3JO 001 004 Čuti da moja djeca po Istini žive! - nema mi veće radosti od toga. 064 3JO 001 005 Ljubljeni, pravi si vjernik u svemu što činiš za braću, i to za došljake. 064 3JO 001 006 Oni posvjedočiše tvoju ljubav pred Crkvom i dobro ćeš učiniti ako ih ispratiš Boga dostojno. 064 3JO 001 007 Jer poradi Imena iziđoše i ne primaju ništa od pogana. 064 3JO 001 008 Mi smo dakle dužni takve primati da budemo suradnici Istine. 064 3JO 001 009 Pisao sam nešto Crkvi: ali Diotref, koji hoće da bude prvi među njima, ne prima nas. 064 3JO 001 010 Zato ako dođem, spočitnut ću mu djela koja čini naklapajući zlobne riječi o nama. Ni to mu nije dosta, nego ne prima braće, a onima koji bi to htjeli, brani i izgoni ih iz Crkve. 064 3JO 001 011 Ljubljeni! Ne nasljeduj zlo, nego dobro. Tko dobro čini, od Boga je; tko zlo čini, nije vidio Boga. 064 3JO 001 012 Za Demetrija svjedoče svi, i sama Istina, a i mi svjedočimo. A znaš da je naše svjedočanstvo istinito. 064 3JO 001 013 Mnogo bih ti imao pisati, ali neću da ti pišem crnilom i perom. 064 3JO 001 014 Nadam se da ću te uskoro vidjeti pa ćemo iz usta u usta govoriti. Mir tebi! Pozdravljaju te prijatelji. Pozdravi prijatelje poimence. # # BOOK 065 JUD Jude Judina 065 JUD 001 001 Juda, sluga Isusa Krista, brat Jakovljev: ljubljenima u Bogu, Ocu, čuvanima za Isusa Krista - pozvanima. 065 JUD 001 002 Obilovali milošću, mirom i ljubavlju! 065 JUD 001 003 Ljubljeni! Dok sam u svojoj brižljivosti kanio pisati vam o našem zajedničkom spasenju, osjetio sam potrebu da vas pismom potaknem da vojujete za vjeru koja je jednom zauvijek predana svetima. 065 JUD 001 004 Jer ušuljali se neki, odavna već zapisani za ovaj sud, bezbožnici koji milost Boga našega promeću u razuzdanost i niječu jedinoga gospodara i Gospodina našega Isusa Krista. 065 JUD 001 005 Želim vas podsjetiti, premda jednom zauvijek sve znate, kako je Gospodin izbavio narod iz Egipta, a zatim uništio nevjerne. 065 JUD 001 006 I anđele, koji nisu čuvali svojeg dostojanstva nego su ostavili svoje prebivalište, sačuvao je za sud velikoga Dana, okovane u mraku vječnim okovima; (aïdios g126) 065 JUD 001 007 kao Sodoma i Gomora i okolni gradovi, koji su se poput njih podali bludu i otišli za drugom pÓuti, stoje za primjer, ispaštajući kaznu u vječnom ognju. (aiōnios g166) 065 JUD 001 008 Uza sve to i ovi sanjari jednako skvrne tijelo, zabacuju Veličanstvo, pogrđuju Slave. 065 JUD 001 009 Kad se Mihael arkanđeo s đavlom prepirao za tijelo Mojsijevo, nije se usudio izreći pogrdan sud protiv njega, nego reče: “Spriječio te Gospodin!” 065 JUD 001 010 A ovi pogrđuju ono što ne poznaju; a što po naravi kao nerazumne životinje poznaju, u tom trunu. 065 JUD 001 011 Jao njima! Putom Kajinovim pođoše, i zabludi se Bileamovoj za plaću podaše, i propadoše od pobune Korahove. 065 JUD 001 012 Oni su ljage na vašim agapama, bezobzirno se s vama gosteći i napasajući se; oblaci bezvodni što ih vjetrovi raznose, stabla besplodna u kasnoj jeseni, dvaput usahla, iskorijenjena, 065 JUD 001 013 bijesno morsko valovlje što ispjenjuje svoje sramote, zvijezde lutalice kojima je spremljena crna tmina dovijeka. (aiōn g165) 065 JUD 001 014 O njima prorokova sedmi od Adama, Henok: “Gle, dođe Gospodin sa Desttisućama svojim 065 JUD 001 015 suditi svima i pokarati sve bezbožnike za sva njihova bezbožna djela kojima bezbožno sagriješiše i za sve drzovite riječi koje grešni bezbožnici izrekoše protiv njega.” 065 JUD 001 016 To su rogoborni nezadovoljnici koji hode putom svojih požuda, usta im zbore naduto, ulaguju se u lice radi dobitka. 065 JUD 001 017 A vi, ljubljeni, sjetite se riječi što ih prorekoše apostoli Gospodina našega Isusa Krista. 065 JUD 001 018 Oni vam govorahu: “U posljednje će vrijeme biti podrugljivaca koji će se povoditi za bezbožnim požudama svojim.” 065 JUD 001 019 To su sijači razdora, sjetilnici koji nemaju Duha. 065 JUD 001 020 A vi, ljubljeni, naziđujte se na presvetoj vjeri svojoj moleći se u Duhu Svetom, 065 JUD 001 021 uščuvajte se u ljubavi Božjoj, iščekujući milosrđe Gospodina našega Isusa Krista za vječni život. (aiōnios g166) 065 JUD 001 022 I jedne, svadljivce, karajte, 065 JUD 001 023 druge spasavajte otimajući ih ognju, trećima se pak smilujte sa strahom, mrzeći i haljinu puti okaljanu. 065 JUD 001 024 Onomu koji vas može očuvati od pada i besprijekorne postaviti pred svoju Slavu u klicanju - 065 JUD 001 025 jedinomu Bogu, Spasitelju našemu, po Isusu Kristu, Gospodinu našemu: slava, veličanstvo, vlast i moć i prije svakoga vijeka, i sada, i u sve vijeke. Amen. (aiōn g165) # # BOOK 066 REV Revelation Otkrivenje 066 REV 001 001 Otkrivenje Isusa Krista: njemu ga dade Bog da on pokaže slugama svojim ono što se ima dogoditi ubrzo. I on to označi poslavši svog anđela sluzi svomu Ivanu 066 REV 001 002 koji posvjedoči za riječ Božju i za svjedočanstvo Isusa Krista - za sve što vidje. 066 REV 001 003 Blago onomu koji čita i onima što slušaju riječi ovog proroštva te čuvaju što je u njem napisano. Jer vrijeme je blizu! 066 REV 001 004 Ivan sedmerim crkvama u Aziji. Milost vam i mir od Onoga koji jest i koji bijaše i koji dolazi i od sedam duhova što su pred Prijestoljem njegovim 066 REV 001 005 i od Isusa Krista, Svjedoka vjernoga, Prvorođenca od mrtvih, Vladara nad kraljevima zemaljskim. Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha 066 REV 001 006 te nas učini kraljevstvom, svećenicima Bogu i Ocu svojemu: Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen! (aiōn g165) 066 REV 001 007 Gle, dolazi s oblacima i gledat će ga svako oko, svi koji su ga proboli, i naricat će nad njim sva plemena zemaljska. Da! Amen. 066 REV 001 008 Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog - Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi, Svevladar. 066 REV 001 009 Ja, Ivan, brat vaš i suzajedničar u nevolji, kraljevstvu i postojanosti, u Isusu: bijah na otoku zvanu Patmos radi riječi Božje i svjedočanstva Isusova. 066 REV 001 010 Zanijeh se u duhu u dan Gospodnji i začuh iza sebe jak glas, kao glas trublje. 066 REV 001 011 Govoraše: “Što vidiš, napiši u knjigu i pošalji sedmerim crkvama: U Efez, Smirnu, Pergam, Tijatiru, Sard, Filadelfiju, Laodiceju.” 066 REV 001 012 Okrenuh se da vidim glas koji govoraše sa mnom. I okrenuvši se, vidjeh sedam zlatnih svijećnjaka, 066 REV 001 013 a posred svijećnjaka netko kao Sin Čovječji, odjeven u dugu haljinu, oko prsiju opasan zlatnim pojasom; 066 REV 001 014 glava mu i vlasi bijele poput bijele vune, poput snijega, a oči mu kao plamen ognjeni; 066 REV 001 015 noge mu nalik mjedi uglađenoj, kao u peći užarenoj, a glas mu kao šum voda mnogih; 066 REV 001 016 u desnici mu sedam zvijezda, iz usta mu izlazi mač dvosječan, oštar, a lice mu kao kad sunce sjaji u svoj svojoj snazi. 066 REV 001 017 Kad ga vidjeh, padoh mu k nogama kao mrtav. A on stavi na me desnicu govoreći: “Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji, 066 REV 001 018 i Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova te imam ključe Smrti, i Podzemlja. (aiōn g165, Hadēs g86) 066 REV 001 019 Napiši dakle što si vidio: ono što jest i što se ima dogoditi poslije. 066 REV 001 020 Glede tajne onih sedam zvijezda koje vidje u mojoj desnici i sedam zlatnih svijećnjaka: sedam zvijezda anđeli su sedam crkava, sedam svijećnjaka sedam je crkava.” 066 REV 002 001 Anđelu Crkve u Efezu napiši: “Ovo govori Onaj koji drži sedam zvijezda u desnici, Onaj koji stupa posred sedam zlatnih svijećnjaka: 066 REV 002 002 Znam tvoja djela, tvoj trud i postojanost tvoju i da ne možeš podnijeti opakih. Iskušao si one koji se prave apostolima, a nisu, i otkrio si da su lažljivci. 066 REV 002 003 Postojan si, podnio si za ime moje i nisi smalaksao. 066 REV 002 004 Ali imam protiv tebe: prvu si ljubav svoju ostavio. 066 REV 002 005 Spomeni se dakle odakle si pao, obrati se i čini prva djela. Inače dolazim k tebi i - uklonit ću tvoj svijećnjak s mjesta njegova ako se ne obratiš. 066 REV 002 006 Ali ovo imaš: mrziš nikolaitska djela koja i ja mrzim.” 066 REV 002 007 “Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku ću dati jesti od stabla života koje je u raju Božjem.” 066 REV 002 008 I anđelu Crkve u Smirni napiši: “Ovo govori Prvi i Posljednji, Onaj koji bijaše mrtav i oživje: 066 REV 002 009 Znam tvoju nevolju i siromaštvo - ali ti si bogat! - i pogrde od onih koji se nazivaju Židovima, a nisu, nego su sinagoga Sotonina. 066 REV 002 010 Ne boj se onoga što ti je trpjeti! Evo, Sotona, će neke od vas baciti u tamnicu da budete iskušani. Bit ćete u nevolji deset dana. Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života.” 066 REV 002 011 “Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku neće nauditi druga smrt.” 066 REV 002 012 I anđelu Crkve u Pergamu napiši: “Ovo govori Onaj u koga je mač dvosjek, oštar: 066 REV 002 013 Znam gdje prebivaš - ondje gdje je Sotonino prijestolje - a čvrsto se držiš moga imena te nisi zanijekao moje vjere ni u one dane kad je Antipa, moj svjedok, vjerni moj, ubijen kod vas - gdje Sotona prebiva. 066 REV 002 014 Ali imam nešto malo protiv tebe: imaš ondje nekih što drže nauk Bileama što pouči Balaka da stupicu stavi sinovima Izraelovim te blaguju od mesa žrtvovana idolima i bludu se podadu. 066 REV 002 015 Tako i ti imaš takvih koji drže nauk nikolaitski. 066 REV 002 016 Obrati se dakle! Inače dolazim ubrzo k tebi da ratujem s njima mačem usta svojih.” 066 REV 002 017 “Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku ću dati mane sakrivene i bijel ću mu kamen dati, a na kamenu napisano ime novo koje nitko ne zna doli onaj koji ga prima.” 066 REV 002 018 I anđelu Crkve u Tijatiri napiši: “Ovo govori Sin Božji, Onaj u koga su oči kao plamen ognjeni, a noge mu nalik na mjed uglađenu: 066 REV 002 019 Znam tvoja djela: tvoju ljubav, i vjeru, i služenje, i postojanost - i tvoja posljednja djela obilatija od prvašnjih. 066 REV 002 020 Ali imam protiv tebe: puštaš ženu Jezabelu, koja se pravi proročicom, da uči i zavodi moje sluge te se bludu podaju i blaguju od mesa žrtvovana idolima. 066 REV 002 021 Dadoh joj vremena za obraćenje, ali ona neće da se obrati od bludnosti svoje. 066 REV 002 022 Evo, bacam je na postelju, a bludne drugare njene u veliku nevolju ako se ne odvrate od njezinih djela; 066 REV 002 023 i djecu ću joj smrću pobiti. I znat će sve crkve: Ja sam Onaj koji istražuje bubrege i srca - i dat ću vam svakomu po djelima. 066 REV 002 024 Vama pak velim - vama drugim u Tijatiri koji ne drže ovog nauka te ne upoznaše takozvanih dubina sotonskih: Ne stavljam na vas drugoga bremena 066 REV 002 025 nego - što imate, čvrsto držite dok ne dođem.” 066 REV 002 026 “Pobjedniku, onomu što do kraja bude vršio moja djela, dat ću vlast nad narodima 066 REV 002 027 i vladat će njima palicom gvozdenom, kao posuđe glineno satirati ih - 066 REV 002 028 kao što i ja to primih od Oca svoga. I dat ću mu zvijezdu Danicu. 066 REV 002 029 Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!” 066 REV 003 001 I anđelu Crkve u Sardu napiši: “Ovo govori Onaj koji ima sedam duhova Božjih i sedam zvijezda: Znam tvoja djela: imaš ime da živiš, a mrtav si. 066 REV 003 002 Budan budi i utvrdi ostatak koji tek što ne umre. Doista, ne nađoh da su ti djela pred Bogom mojim savršena. 066 REV 003 003 Spomeni se dakle: kako si primio Riječ i poslušao, tako je i čuvaj - i obrati se. Ne budeš li dakle budan, doći ću kao tat, a nećeš znati u koji ću čas doći na te. 066 REV 003 004 Ali imaš u Sardu nekolicinu imena što ne okaljaše svojih haljina; oni će hoditi sa mnom u bjelini jer su dostojni.” 066 REV 003 005 “Tako će pobjednik biti odjeven u bijele haljine i neću izbrisati imena njegova iz knjige života i priznat ću ime njegovo pred Ocem svojim i anđelima njegovim.” 066 REV 003 006 “Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!” 066 REV 003 007 I anđelu Crkve u Filadelfiji napiši: “Ovo govori Sveti, Istiniti, Onaj koji ima ključ Davidov i kad otvori, nitko neće zatvoriti; kad zatvori, nitko neće otvoriti: 066 REV 003 008 Znam tvoja djela. Evo, otvorio sam pred tobom vrata kojih nitko zatvoriti ne može. Doista, malena je tvoja snaga, a očuvao si moju riječ i nisi zatajio mog imena. 066 REV 003 009 Evo, dovest ću neke iz sinagoge Sotonine - koji sebe zovu Židovi, a nisu, nego lažu - evo, prisilit ću ih da dođu da ti se do nogu poklone te upoznaju da te ja ljubim. 066 REV 003 010 Budući da si očuvao moju riječ o postojanosti, i ja ću očuvati tebe od časa kušnje koji ima doći na sav svijet da se iskušaju svi pozemljari. 066 REV 003 011 Dolazim ubrzo. Čvrsto drži što imaš da ti nitko ne ugrabi vijenca.” 066 REV 003 012 “Pobjednika ću postaviti stupom u hramu Boga moga i odande on više neće izići i napisat ću na njemu ime Boga svoga i ime grada Boga svoga, novog Jeruzalema koji siđe s neba od Boga mojega, i ime moje novo.” 066 REV 003 013 “Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!” 066 REV 003 014 I anđelu Crkve u Laodiceji napiši: “Ovo govori Amen, Svjedok vjerni i istiniti, Početak Božjeg stvorenja: 066 REV 003 015 Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! 066 REV 003 016 Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta. 066 REV 003 017 Govoriš: 'Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!' A ne znaš da si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol. 066 REV 003 018 Savjetujem ti: kupi od mene zlata u vatri žežena da se obogatiš i bijele haljine da se odjeneš da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; i pomasti da oči pomažeš i vidiš. 066 REV 003 019 Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se! 066 REV 003 020 Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.” 066 REV 003 021 “Pobjednika ću posjesti sa sobom na prijestolje svoje, kao što i ja, pobijedivši, sjedoh s Ocem svojim na prijestolje njegovo.” 066 REV 003 022 “Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!” 066 REV 004 001 Nakon toga vidjeh: gle, vrata otvorena na nebu! A onaj prijašnji glas, što ga ono začuh kao glas trublje što govoraše sa mnom, reče: “Uziđi ovamo i pokazat ću ti što se ima dogoditi nakon ovoga!” 066 REV 004 002 I odmah se u duhu zanijeh kad gle: prijestolje stajaše na nebu i na prijestolje Netko sjede. 066 REV 004 003 Taj što sjede bijaše nalik na jaspis i sard. A uokolo prijestolja duga slična smaragdu. 066 REV 004 004 Uokolo prijestolja dvadeset i četiri prijestolja, a na prijestolja sjedoše dvadeset i četiri starješine, obučene u bijele haljine, sa zlatnim vijencima na glavi. 066 REV 004 005 Od prijestolja izlaze munje, i glasovi, i gromovi; pred prijestoljem gori sedam ognjenih zubalja, to jest sedam duhova Božjih, 066 REV 004 006 a pred prijestoljem kao neko stakleno more, nalik na prozirac. U sredini prijestolja, oko prijestolja, četiri bića, sprijeda i straga puna očiju: 066 REV 004 007 prvo biće slično lavu, drugo biće slično juncu, treće biće s licem kao čovječjim, četvrto biće slično letećem orlu. 066 REV 004 008 Ta su četiri bića - u svakoga po šest krila - sve naokolo i iznutra puna očiju. Bez predaha dan i noć govore: “Svet! Svet! Svet Gospodin, Bog Svevladar, Onaj koji bijaše i koji jest i koji dolazi!” 066 REV 004 009 I kad god bića dadu slavu i čast pohvalnicu Onomu koji sjedi na prijestolju, Živomu u vijeke vjekova, (aiōn g165) 066 REV 004 010 dvadeset i četiri starješine padnu ničice pred Onim koji sjedi na prijestolju i poklone se njemu - Živomu u vijeke vjekova. I stavljaju svoje vijence pred prijestolje govoreći: (aiōn g165) 066 REV 004 011 “Dostojan si, Gospodine, Bože naš, primiti slavu i čast i moć! Jer ti si sve stvorio, i tvojom voljom sve postade i bi stvoreno!” 066 REV 005 001 I vidjeh: na desnici Onoga koji sjedi na prijestolju - knjiga, iznutra i izvana ispisana, zapečaćena sa sedam pečata! 066 REV 005 002 I vidjeh snažna anđela gdje iza glasa proglašuje: “Tko je dostojan otvoriti knjigu i otpečatiti pečate njezine?” 066 REV 005 003 I nitko - ni na nebu, ni na zemlji, ni pod zemljom - nije mogao otvoriti knjige i pogledati u nju. 066 REV 005 004 Briznem u plač jer se nitko ne nađe dostojan otvoriti knjigu i pogledati u nju. 066 REV 005 005 A jedan od starješina reče: “Ne plači! Evo, pobijedi Lav iz plemena Judina, Korijen Davidov, on će otvoriti knjigu i sedam pečata njezinih. 066 REV 005 006 I vidjeh: posred prijestolja i četiriju bića i posred starješina stoji, kao zaklan, Jaganjac sa sedam rogova i sedam očiju, to jest sedam duhova Božjih, po svoj zemlji poslanih. 066 REV 005 007 On pristupi te iz desnice Onoga koji sjedi na prijestolju uzme knjigu. 066 REV 005 008 A kad on uze knjigu, četiri bića i dvadeset i četiri starješine padoše ničice pred Jaganjca. U svakoga bijahu citre i zlatne posudice pune kada, to jest molitava svetačkih. 066 REV 005 009 Pjevaju oni pjesmu novu: “Dostojan si uzeti knjigu i otvoriti pečate njezine jer si bio zaklan i otkupio, krvlju svojom, za Boga ljude iz svakoga plemena i jezika, puka i naroda; 066 REV 005 010 učinio si ih Bogu našemu kraljevstvom i svećenicima i kraljevat će na zemlji.” 066 REV 005 011 I vidjeh, i začuh glas anđela mnogih uokolo prijestolja, i bića i starješina. Bijaše ih na mirijade mirijada i tisuće tisuća. 066 REV 005 012 Klicahu iza glasa: “Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moć, i bogatstvo, i mudrost, i snagu, i čast, i slavu, i blagoslov!” 066 REV 005 013 I začujem: sve stvorenje, i na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i u moru - sve na njima i u njima govori: “Onomu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov i čast, i slava i vlast u vijeke vjekova!” (aiōn g165) 066 REV 005 014 I četiri bića ponavljahu: “Amen!” A starješine padnu ničice i poklone se. 066 REV 006 001 I vidjeh: kad Jaganjac otvori prvi od sedam pečata, začujem gdje prvo od četiri bića govori glasom kao gromovnim: “Dođi!” 066 REV 006 002 Pogledam, a ono konj bijelac i u njegova konjanika luk. I dan mu je vijenac te kao pobjednik pođe da pobijedi. 066 REV 006 003 Kad Jaganjac otvori drugi pečat, začujem drugo biće gdje govori: “Dođi!” 066 REV 006 004 I iziđe drugi konj, riđan. I njegovu je konjaniku dano dignuti mir sa zemlje da se ljudi među sobom pokolju. I dan mu je mač velik. 066 REV 006 005 Kad Jaganjac otvori treći pečat, začujem treće biće gdje govori: “Dođi!” Pogledam, a ono konj vranac i njegovu konjaniku u ruci tezulja. 066 REV 006 006 Tada začujem kao neki glas isred četiriju bića gdje govori: “Mjera pšenice za denar! Tri mjere ječma za denar! A ulju i vinu ne udi!” 066 REV 006 007 Kad Jaganjac otvori četvrti pečat, začujem glas četvrtoga bića gdje govori: “Dođi!” 066 REV 006 008 Pogledam, a ono konj sivac; konjaniku njegovu ime je “Smrt” i prati ga Podzemlje. Dana im je vlast nad četvrtinom zemlje: ubijati mačem i glađu i smrću i zvijerima zemaljskim. (Hadēs g86) 066 REV 006 009 Kad Jaganjac otvori peti pečat, vidjeh pod žrtvenikom duše zaklanih zbog riječi Božje i zbog svjedočanstva što ga imahu. 066 REV 006 010 Vikahu iza glasa: “Ta dokle, Gospodaru sveti i istiniti! Zar nećeš suditi i osvetiti krv našu na pozemljarima?” 066 REV 006 011 I svakome je od njih dana bijela haljina i rečeno im je neka se strpe još malo vremena dok se ne ispuni broj njihovih sudrugova u službi i braće njihove koja imaju biti pobijena kao i oni. 066 REV 006 012 I vidjeh: kad Jaganjac otvori šesti pečat, potres velik nasta. I sunce pocrnje kao dlakava kostrijet, sav mjesec posta kao krv. 066 REV 006 013 I zvijezde padoše s neba na zemlju kao što smokva smokvice stresa kad je potrese žestok vjetar. 066 REV 006 014 Nebo iščeznu kao savijena knjiga, a sve se planine i otoci pokrenuše s mjesta. 066 REV 006 015 Kraljevi zemaljski, i velikaši, i vojvode, i bogataši, i mogućnici, rob i slobodnjak - svi se sakriše u spilje i pećine gorske 066 REV 006 016 govoreći gorama i pećinama: “Padnite na nas i sakrijte nas od lica Onoga koji sjedi na prijestolju i od srdžbe Jaganjčeve. 066 REV 006 017 Jer dođe Dan onaj veliki srdžbe njihove i tko će opstati!” 066 REV 007 001 Nakon toga vidjeh: četiri anđela stoje na četiri kraja zemlje zadržavajući četiri vjetra zemaljska da nikakav vjetar ne puše ni zemljom ni morem nit ikojim drvećem. 066 REV 007 002 I vidjeh drugoga jednog anđela gdje uzlazi od istoka sunčeva s pečatom Boga živoga. On povika iza glasa onoj četvorici anđela kojima bi dano nauditi zemlji i moru: 066 REV 007 003 “Ne udite ni zemlji ni moru ni drveću dok ne opečatimo sluge Boga našega na čelima!” 066 REV 007 004 I začujem broj opečaćenih - sto četrdeset i četiri tisuće opečaćenih iz svih plemena sinova Izraelovih: 066 REV 007 005 iz plemena Judina dvanaest tisuća opečaćenih, iz plemena Rubenova dvanaest tisuća, iz plemena Gadova dvanaest tisuća, 066 REV 007 006 iz plemena Ašerova dvanaest tisuća, iz plemena Naftalijeva dvanest tisuća, iz plemena Manašeova dvanaest tisuća, 066 REV 007 007 iz plemena Šimunova dvanaest tisuća, iz plemena Levijeva dvanaest tisuća, iz plemena Jisakarova dvanaest tisuća, 066 REV 007 008 iz plemena Zebulunova dvanaest tisuća, iz plemena Josipova dvanaest tisuća, iz plemena Benjaminova dvanaest tisuća opečaćenih. 066 REV 007 009 Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. 066 REV 007 010 Viču iz glasa: “Spasenje Bogu našemu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu!” 066 REV 007 011 I svi anđeli, što stajahu uokolo prijestolja i starješina i četiriju bića, padoše pred prijestoljem ničice, na svoja lica, 066 REV 007 012 i pokloniše se Bogu govoreći: “Amen! Blagoslov i slava, i mudrost, i zahvalnica, i čast, i moć i snaga Bogu našemu u vijeke vjekova. Amen.” (aiōn g165) 066 REV 007 013 I jedan me od starješina upita: “Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?” 066 REV 007 014 Odgovorih mu: “Gospodine moj, ti to znaš.” A on će mi: “Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj. 066 REV 007 015 Zato su pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u hramu njegovu, i Onaj koji sjedi na prijestolju razapet će Šator svoj nad njima. 066 REV 007 016 Neće više gladovati ni žeđati, neće ih više paliti sunce nit ikakva žega 066 REV 007 017 jer - Jaganjac koji je posred prijestolja bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore voda života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih.” 066 REV 008 001 Kad Jaganjac otvori sedmi pečat, nasta muk na nebu oko pola sata. 066 REV 008 002 I vidjeh: sedmorici anđela što stoje pred Bogom dano je sedam trubalja. 066 REV 008 003 I drugi jedan anđeo pristupi i sa zlatnom kadionicom stane na žrtvenik. I dano mu je mnogo kada da ga s molitvama svih svetih prinese na zlatni žrtvenik pred prijestoljem. 066 REV 008 004 I vinu se dim kadni s molitvama svetih iz ruke anđelove pred lice Božje. 066 REV 008 005 Anđeo uze kadionicu, napuni je vatrom sa žrtvenika i prosu na zemlju. I udariše gromovi, i glasovi, i munje, i potres. 066 REV 008 006 A sedam anđela sa sedam trubalja pripremiše se da zatrube. 066 REV 008 007 Prvi zatrubi. I nastadoše tuča i oganj, pomiješani s krvlju, i budu bačeni na zemlju. I trećina zemlje izgorje, i trećina stabala izgorje, i sva zelena trava izgorje. 066 REV 008 008 Drugi anđeo zatrubi. I nešto kao gora velika, ognjem zapaljena, bačeno bi u more. I trećina se mora pretvori u krv 066 REV 008 009 te izginu trećina stvorenja što u moru žive i trećina lađa propade. 066 REV 008 010 Treći anđeo zatrubi. I pade s neba zvijezda velika - gorjela je kao zublja - pade na trećinu rijeka i na izvore voda. 066 REV 008 011 Zvijezdi je ime Pelin. I trećina se voda pretvori u pelin te mnoštvo ljudi poginu od zagorčenih voda. 066 REV 008 012 Četvrti anđeo zatrubi. I bi udarena trećina sunca i trećina mjeseca i trećina zvijezda te pomrčaše za trećinu. I dan izgubi trećinu svoga sjaja, a tako i noć. 066 REV 008 013 I vidjeh i začuh orla: letio posred neba i vikao iza glasa: “Jao! Jao! Jao pozemljarima od novih glasova trubalja preostale trojice anđela koji će sad-na zatrubiti!” 066 REV 009 001 Peti anđeo zatrubi. I vidjeh: zvijezda je s neba na zemlju pala i dani su joj ključi zjala Bezdanova. (Abyssos g12) 066 REV 009 002 Ona otvori zjalo Bezdanovo i vinu se iz zjala dim kao dim iz peći goleme te pomrča sunce i zrak od dima iz zjala. (Abyssos g12) 066 REV 009 003 Iz dima pak iziđoše na zemlju skakavci i dana im je moć kakvu imaju štipavci zemaljski. 066 REV 009 004 I zapovjeđeno im je da ne ude travi zemaljskoj nit ikojem zelenilu nit ikojem stablu, nego samo ljudima koji nemaju pečata Božjega na čelu. 066 REV 009 005 I dano im je ne da ih ubijaju, nego samo da ih muče pet mjeseci, a muka njihova da bude kao muka od uboda štipavaca. 066 REV 009 006 U one će dane ljudi iskati smrt, ali je neće naći; poželjet će umrijeti, ali smrt će bježati od njih. 066 REV 009 007 Skakavci bijahu izgledom nalik na konje za boj spremne. Na glavama im kao neki zlatni vijenci, lica im kao u ljudi, 066 REV 009 008 kose kao u žena, a zubi kao u lavova. 066 REV 009 009 Imahu oklope kao od željeza, a šum krila njihovih kao štropot bojnih kola s mnogo konja što u boj jure. 066 REV 009 010 Repovi im kao u štipavaca, sa žalcima, a u repovima im moć da ude ljudima pet mjeseci. 066 REV 009 011 Nad njima je kralj, anđeo Bezdana, hebrejski mu ime Abadon, grčki Apolion - Upropastitelj. (Abyssos g12) 066 REV 009 012 Prvi Jao prođe. Evo, za njim dolaze još dva druga Jao. 066 REV 009 013 Šesti anđeo zatrubi. I začujem neki glas iz rogova zlatnoga žrtvenika pred Bogom. 066 REV 009 014 Govoraše šestom anđelu koji je držao trublju: “Odriješi ona četiri anđela svezana na Rijeci velikoj, Eufratu.” 066 REV 009 015 I odriješena bijahu četiri anđela, spremna za taj čas i dan i mjesec i godinu, da pobiju trećinu ljudi. 066 REV 009 016 A broj četa konjaničkih, kako sam čuo, bijaše dvije mirijade mirijada. 066 REV 009 017 Ovako u viđenju vidjeh konje i njihove jahače: imahu oklope ognjene, plavetne i sumporne boje; glave im kao u lavova, iz usta im sukljao oganj, dim i sumpor. 066 REV 009 018 Od ovih triju zala poginu trećina ljudi - od ognja, dima i sumpora što sukljahu konjima iz usta. 066 REV 009 019 Doista, snaga je ovim konjima u ustima i repovima: repovi im kao u zmija, s glavama kojima ude. 066 REV 009 020 Ipak, preostali ljudi, što ne poginuše od tih zala, ne obratiše se od djela ruku svojih, da se više ne klanjaju zlodusima i kumirima - ni zlatnima, ni srebrnima, ni mjedenima, ni kamenima ni drvenima koji niti vide niti čuju nit hodaju - 066 REV 009 021 i ne obratiše se od svojih ubojstava ni od svojih čaranja ni od svoga bluda niti od svojih krađa. 066 REV 010 001 I vidjeh drugoga jednog, snažnog anđela: silazio s neba ogrnut oblakom, na glavi mu duga, lice mu kao sunce, a noge kao ognjeno stupovlje; 066 REV 010 002 u ruci drži otvorenu knjižicu. I zakorači desnom nogom na more, lijevom na zemlju pa povika iza glasa kao kad lav riče. 066 REV 010 003 I kad povika, oglasi se sedam gromova tutnjavom. 066 REV 010 004 A kad se oglasi sedam gromova, htjedoh pisati, ali začujem glas s neba: “Zapečati to što prozbori sedam gromova! Toga ne piši!” 066 REV 010 005 I onaj anđeo što ga vidjeh gdje stoji na moru i zemlji, podiže k nebu desnicu 066 REV 010 006 i zakle se Živim u vijeke vjekova, koji stvori nebo i sve što je na njemu, zemlju i sve što je na njoj, more i sve što je u njemu: “Neće više biti vremena! (aiōn g165) 066 REV 010 007 Nego - u dane kad se oglasi sedmi anđeo, čim zatrubi, dovršit će se otajstvo Božje kao što on to navijesti slugama svojim prorocima.” 066 REV 010 008 I glas što ga začuh s neba opet prozbori sa mnom: “Idi, uzmi otvorenu knjigu iz ruke anđela što stoji na moru i na zemlji!” 066 REV 010 009 Pristupim k anđelu i zamolim ga da mi dade knjižicu. A on će mi: “Uzmi je i progutaj! Zagorčit će ti utrobu, ali će ti u ustima biti slatka kao med.” 066 REV 010 010 Uzeh knjižicu iz ruke anđelove i progutah je. I bijaše mi u ustima kao med slatka, ali kad je progutah, zagorči mi utrobu. 066 REV 010 011 I rečeno mi je: “Treba da ponovno prorokuješ proti pucima i narodima i kraljevima mnogim!” 066 REV 011 001 I dana mi je trska slična palici i rečeno mi je: “Ustani i izmjeri hram Božji i žrtvenik i poklonike u njemu! 066 REV 011 002 Vanjsko dvorište hrama mimoiđi, ne mjeri ga jer je dano poganima: gazit će svetim gradom četrdeset i dva mjeseca. 066 REV 011 003 I ja ću poslati dva svoja svjedoka da, obučeni u kostrijet, prorokuju tisuću dvjesta i šezdeset dana. 066 REV 011 004 Oni su dvije masline i dva svijećnjaka što stoje pred Gospodarom zemlje. 066 REV 011 005 Ako im tko hoće nauditi, oganj suče iz usta njihovih i proždire njihove neprijatelje. Doista, htjedne li im tko nauditi, tako treba da pogine. 066 REV 011 006 Oni imaju vlast zaključati nebo da ne pada kiša dok prorokuju; imaju vlast pretvoriti vode u krv i udariti zemlju kojim god zlom kad god htjednu. 066 REV 011 007 A kada dovrše svoje svjedočanstvo, Zvijer koja izlazi iz Bezdana zaratit će s njima, pobijediti ih i ubiti. (Abyssos g12) 066 REV 011 008 I njihova će trupla ležati na trgu grada velikoga koji se duhovno zove Sodoma i Egipat, gdje je i Gospodin njihov raspet. 066 REV 011 009 Ljudi iz svih puka i plemena i jezika i naroda gledat će njihova trupla tri i pol dana i neće dopustiti da im se trupla u grob polože. 066 REV 011 010 Pozemljari će se radovati i veseliti zbog njihove nesreće i darivati jedan drugoga jer su ta dva proroka zadavala muku pozemljarima. 066 REV 011 011 Ali nakon tri i pol dana duh životni od Boga uđe u njih i stadoše na noge te strah velik obuze one koji ih promatrahu. 066 REV 011 012 I začuše glas s neba silan: “Uziđite ovamo!” I uziđoše na oblaku u nebo na očigled svojih neprijatelja. 066 REV 011 013 U taj čas nasta velik potres: pade desetina grada, a u potresu poginu sedam tisuća ljudi. Preživjele spopade strah te proslaviše Boga nebeskoga. 066 REV 011 014 Drugi Jao prođe. Evo, treći Jao dolazi ubrzo! 066 REV 011 015 I sedmi anđeo zatrubi. I na nebu odjeknuše silni glasovi: “Uspostavljeno je nad svijetom kraljevstvo Gospodara našega i Pomazanika njegova i kraljevat će u vijeke vjekova!” (aiōn g165) 066 REV 011 016 Tada dvadeset i četiri starješine, što pred Bogom sjedoše na prijestolja, 066 REV 011 017 padoše ničice i pokloniše se Bogu govoreći. “Zahvaljujemo ti, Gospodaru, Bože, Svevladaru, koji jesi i koji bijaše, zato što uze u ruke moć svoju veliku i zakralji se! 066 REV 011 018 Gnjevili se narodi, ali dođe srdžba tvoja i čas da se sudi mrtvima i naplata dade slugama tvojim prorocima i svetima i svima koji se boje imena tvojega, malima i velikima; i da se unište oni koji kvare zemlju.” 066 REV 011 019 I otvori se hram Božji na nebu i pokaza se Kovčeg saveza njegova u hramu njegovu te udare munje i glasovi i gromovi i potres i tuča velika. 066 REV 012 001 I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. 066 REV 012 002 Trudna viče u porođajnim bolima i mukama rađanja. 066 REV 012 003 I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna, 066 REV 012 004 a rep mu povlači trećinu zvijezda nebeskih - i obori ih na zemlju. Zmaj stade pred Ženu koja imaše roditi da joj, čim rodi, proždre Dijete. 066 REV 012 005 I ona porodi sina, muškića, koji će vladati svim narodima palicom gvozdenom. I Dijete njeno bi uzeto k Bogu i prijestolju njegovu. 066 REV 012 006 A Žena pobježe u pustinju gdje joj Bog pripravi sklonište da se ondje hrani tisuću dvjesta i šezdeset dana. 066 REV 012 007 I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi, 066 REV 012 008 ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu. 066 REV 012 009 Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija - imenom Ðavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi. 066 REV 012 010 I začujem glas na nebu silan: “Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim. 066 REV 012 011 Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva: nisu ljubili života svoga - sve do smrti. 066 REV 012 012 Zato veselite se, nebesa i svi nebesnici! A jao vama, zemljo i more, jer Ðavao siđe k vama, gnjevan veoma, znajući da ima malo vremena!” 066 REV 012 013 Kad Zmaj vidje da je zbačen na zemlju, stade progoniti Ženu koja rodi muškića. 066 REV 012 014 No Ženi bijahu dana dva velika krila orlujska da odleti u pustinju, u svoje sklonište gdje se, sklonjena od Zmije, hrani jedno vrijeme i dva vremena i polovicu vremena. 066 REV 012 015 I Zmija iz usta pusti za Ženom vodu poput rijeke da je rijeka odnese. 066 REV 012 016 Ali zemlja priteče u pomoć Ženi: otvori usta i popi rijeku što je Zmaj pusti iz usta. 066 REV 012 017 I razgnjevi se Zmaj na Ženu pa ode i zarati se s ostatkom njezina potomstva, s onima što čuvaju Božje zapovijedi i drže svjedočanstvo Isusovo. 066 REV 013 001 I stade na morski žal. I vidjeh: iz mora Zvijer izlazi sa deset rogova i sedam glava; na rogovima joj deset kruna, na glavama bogohulna imena. 066 REV 013 002 Ta Zvijer što je vidjeh bijaše nalik na leoparda, noge joj kao medvjeđe, usta kao usta lavlja. Zmaj joj dade svoju silu i prijestolje i vlast veliku. 066 REV 013 003 Jedna joj glava bijaše kao na smrt zaklana, ali joj se smrtna rana zaliječila. Sva se zemlja, začuđena, zanijela za Zvijeri 066 REV 013 004 i svi se pokloniše Zmaju koji dade takvu vlast Zvijeri. Pokloniše se i Zvijeri govoreći: “Tko je kao Zvijer! Tko bi smio ratovati s njom?” 066 REV 013 005 I dana su joj usta da govori drskosti i hule i dana joj je vlast da to čini četrdeset i dva mjeseca. 066 REV 013 006 I ona otvori usta da huli Boga, da huli ime njegovo, njegov Šator i nebesnike. 066 REV 013 007 I dano joj je da se zarati sa svecima i da ih pobijedi. Dana joj je vlast nad svakim plemenom i pukom i jezikom i narodom: 066 REV 013 008 da joj se poklone svi pozemljari, oni kojima ime nije zapisano u knjizi života zaklanog Jaganjca, od postanka svijeta. 066 REV 013 009 Tko ima uho, nek posluša! 066 REV 013 010 Je li tko za progonstvo, u progonstvo će ići! Je li tko za mač, da bude pogubljen, mačem će biti pogubljen! U tom je postojanost i vjera svetih. 066 REV 013 011 I vidjeh: druga jedna Zvijer uzlazi iz zemlje, ima dva roga poput jaganjca, a govori kao Zmaj. 066 REV 013 012 Vrši svu vlast one prve Zvijeri, u njenoj nazočnosti. Prisiljava zemlju i sve pozemljare da se poklone prvoj Zvijeri kojoj ono zacijeli smrtna rana. 066 REV 013 013 Čini znamenja velika: i oganj spušta s neba na zemlju naočigled ljudi. 066 REV 013 014 Tako zavodi pozemljare znamenjima koja joj je dano činiti u nazočnosti Zvijeri: svjetuje pozemljarima da načine kip Zvijeri koja bijaše udarena mačem, ali preživje. 066 REV 013 015 I dano joj je udahnuti život kipu Zvijeri te kip Zvijeri progovori i poubija sve koji se god ne klanjaju kipu Zvijeri. 066 REV 013 016 Ona postiže da se svima - malima i velikima, bogatima i ubogima, slobodnjacima i robovima - udari žig na desnicu ili na čelo, 066 REV 013 017 i da nitko ne mogne kupovati ili prodavati osim onog koji nosi žig s imenom Zvijeri ili s brojem imena njezina. 066 REV 013 018 U ovome je mudrost: u koga je uma, nek odgoneta broj Zvijeri. Broj je to jednog čovjeka, a broj mu je šest stotina šezdeset i šest. 066 REV 014 001 I vidjeh: gle, Jaganjac stoji na gori Sionu, a s njime sto četrdeset i četiri tisuće - na čelima im napisano ime njegovo i ime Oca njegova! 066 REV 014 002 I začujem s neba glas, kao šum voda mnogih i tutnjavu silna groma; glas taj koji začuh bijaše kao glas citraša što sviraju na citrama. 066 REV 014 003 Pjevali su pjesmu novu pred prijestoljem i pred četiri bića i pred starješinama. Nitko ne mogaše naučiti te pjesme doli one sto četrdeset i četiri tisuće - otkupljeni sa zemlje. 066 REV 014 004 Ti se ne okaljaše sa ženama, djevci su! Oni prate Jaganjca kamo god pođe. Otkupljeni su od ljudi kao prvine Bogu i Jaganjcu; 066 REV 014 005 na ustima se njihovim laž ne nađe, neporočni su. 066 REV 014 006 I vidjeh: drugi jedan anđeo leti posred neba s evanđeljem vječnim da ga proglasi svim pozemljarima, svakom narodu i plemenu i jeziku i puku. (aiōnios g166) 066 REV 014 007 Viče iza glasa: “Bojte se Boga i dajte mu slavu jer dođe čas suda njegova! I poklonite se njemu koji stvori nebo i zemlju i more i izvore voda!” 066 REV 014 008 Za njim eto drugog anđela koji govori: “Pade, pade Babilon, veliki koji vinom gnjeva i bluda svojega opi sve narode!” 066 REV 014 009 Za njima eto i trećeg anđela koji vikaše iza glasa: “Tko god se klanja Zvijeri i kipu njezinu te primi žig na čelo ili ruku, 066 REV 014 010 pit će vino gnjeva Božjega, nerazvodnjeno, natočeno već u čaši srdžbe njegove! I bit će udaren na muke u ognju i sumporu svetim anđelima naočigled i naočigled Jaganjcu. 066 REV 014 011 Dim muke njihove suklja u vijeke vjekova. Ni danju ni noću nemaju počinka oni koji se klanjaju Zvijeri i kipu njezinu i tko god primi žig s imenom njezinim.” (aiōn g165) 066 REV 014 012 U tom je postojanost svetih - onih što čuvaju zapovijedi Božje i vjeru Isusovu. 066 REV 014 013 I začujem glas s neba: “Piši! Od sada blaženi mrtvi koji umiru u Gospodinu! Da, govori Duh, neka otpočinu od svojih trudova! Jer prate ih djela njihova!” 066 REV 014 014 I vidjeh: gle, bijel oblak, a na oblak sjede Netko kao Sin Čovječji; na glavi mu zlatan vijenac, u ruci oštar srp. 066 REV 014 015 I drugi jedan anđeo iziđe iz hrama vičući iza glasa onomu što sjedi na oblaku: “Mahni srpom i žanji jer dođe čas žetvi, zrela je žetva zemaljska!” 066 REV 014 016 I onaj što sjedi na oblaku baci srp na zemlju i zemlja bi požnjevena. 066 REV 014 017 I drugi jedan anđeo iziđe iz hrama nebeskoga. I on imaše oštar srp. 066 REV 014 018 I od žrtvenika iziđe drugi anđeo - onaj koji ima vlast nad ognjem - pa povika iza glasa onomu, s oštrim srpom: “Mahni oštrim srpom i poberi grozdove u vinogradu zemaljskom jer sazri grožđe!” 066 REV 014 019 I anđeo baci srp na zemlju i obra vinograd zemaljski, a obrano baci u veliku kacu gnjeva Božjega. 066 REV 014 020 Gazila se kaca izvan grada te poteče krv iz kace konjima do uzda, tisuću i šest stotina stadija uokolo. 066 REV 015 001 I vidjeh drugo znamenje na nebu, veliko i čudesno: sedam anđela sa sedam zala posljednjih - s njima se navršuje gnjev Božji. 066 REV 015 002 I vidjeh kao neko more od prozirca pomiješano s ognjem. Oni koji pobijediše Zvijer i kip njezin i broj imena njezina stoje u moru od prozirca s citrama Božjim u ruci. 066 REV 015 003 Pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Božjega, i pjesmu Jaganjčevu: “Velika su i čudesna djela tvoja, Gospodine, Bože, Svevladaru! Pravedni su i istiniti putovi tvoji, Kralju naroda! 066 REV 015 004 Tko da te se ne boji, Gospodine, tko da ne slavi ime tvoje! Ti si jedini svet! I zato svi će narodi doći i klanjati se pred tobom jer se očitovahu pravedna djela tvoja!” 066 REV 015 005 Nakon toga vidjeh: otvori se hram Šatora svjedočanstva na nebu! 066 REV 015 006 Iziđe sedam anđela sa sedam zala iz hrama; odjeveni bijahu u blistav bijeli lan, oko prsiju opasani zlatnim pojasom. 066 REV 015 007 Jedno od četiri bića dade sedmorici anđela sedam zlatnih čaša, punih gnjeva Boga koji živi u vijeke vjekova. (aiōn g165) 066 REV 015 008 I hram se napuni dimom od Slave Božje i od njegove snage te nitko ne mogaše ući u hram dok se ne navrši sedam zala sedmorice anđela. 066 REV 016 001 I začujem iz hrama jak glas koji viknu sedmorici anđela: “Hajdete, izlijte sedam čaša gnjeva Božjega na zemlju!” 066 REV 016 002 Ode prvi i izli svoju čašu na zemlju. I pojavi se čir, koban i bolan, na ljudima što nose žig Zvijerin i klanjaju se kipu njezinu. 066 REV 016 003 Drugi izli svoju čašu na more. I ono posta krv kao krv mrtvačeva te izginu sve živo u moru. 066 REV 016 004 Treći izli svoju čašu na rijeke i izvore voda. I postadoše krv. 066 REV 016 005 I začujem anđela voda gdje govori: “Pravedan si, Ti koji jesi i koji bijaše, Sveti, što si tako dosudio! 066 REV 016 006 Oni su prolili krv svetih i proroka i stoga ih krvlju napajaš! Zavrijedili su!” 066 REV 016 007 I začujem žrtvenik kako govori: “Da, Gospode, Bože, Svevladaru! Istiniti su i pravedni sudovi tvoji!” 066 REV 016 008 Četvrti izli svoju čašu na sunce. I suncu je dano da pali ljude ognjem. 066 REV 016 009 I silna je žega palila ljude te su hulili ime Boga koji ima vlast nad tim zlima, ali se ne obratiše da mu slavu dadu. 066 REV 016 010 Peti izli svoju čašu na prijestolje Zvijeri. I kraljevstvo joj prekriše tmine. Ljudi su grizli jezike od muke 066 REV 016 011 i hulili Boga nebeskoga zbog muka i čireva, ali se ne obratiše od djela svojih. 066 REV 016 012 Šesti izli svoju čašu na Eufrat, rijeku veliku. I presahnu voda te načini prolaz kraljima s istoka sunčeva. 066 REV 016 013 I vidjeh: iz usta Zmajevih i iz usta Zvijerinih i iz usta Lažnoga proroka izlaze tri duha nečista, kao žabe. 066 REV 016 014 To su dusi zloduha što čine znamenja, a pođoše sabrati kraljeve svega svijeta na rat za Dan veliki Boga Svevladara. 066 REV 016 015 Evo dolazim kao tat! Blažen onaj koji bdije i čuva haljine svoje da ne ide gol te mu se ne vidi sramota! 066 REV 016 016 I skupiše ih na mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon. 066 REV 016 017 I sedmi izli svoju čašu na zrak. Uto iz hrama, s prijestolja, iziđe jak glas i viknu: “Svršeno je!” 066 REV 016 018 I udariše munje i glasovi i gromovi i nasta potres velik, kakva ne bijaše otkako je ljudi - tako bijaše silan potres taj. 066 REV 016 019 I prasnu natroje grad veliki i gradovi naroda padoše. Spomenu se Bog Babilona velikoga da mu dade piti iz čaše vina gnjevne srdžbe Božje. 066 REV 016 020 I pobjegoše svi otoci, iščezoše gore, 066 REV 016 021 a iz neba se spusti na ljude tuča velika, poput talenta. Ljudi su hulili Boga zbog zla tuče jer zlo njezino bijaše silno veliko. 066 REV 017 001 I dođe jedan od sedam anđela što nose sedam čaša i prozbori mi: “Dođi pokazat ću ti sud nad Bludnicom velikom što sjedi nad vodama velikim, 066 REV 017 002 s kojom su bludničili kraljevi zemlje i pozemljari se opiše vinom bluda njezina.” 066 REV 017 003 I odnese me u duhu u pustinju. Tu vidjeh Ženu koja sjede na skrletnu Zvijer, punu bogohulnih imena, sa sedam glava i deset rogova. 066 REV 017 004 Žena bijaše odjevena u grimiz i skrlet, sva u zlatu, dragom kamenju i biserju. U ruci joj zlatna čaša puna gnusobe i nečisti bluda njezina. 066 REV 017 005 Na čelo joj napisano ime - tajna: “Babilon veliki, mati bludnica i gnusoba zemljinih.” 066 REV 017 006 I vidjeh: Žena je pijana od krvi svetih i od krvi svjedoka Isusovih. Kad je vidjeh, čudom se silnim začudih. 066 REV 017 007 Nato će mi anđeo: “Što se čudiš? Ja ću ti kazati tajnu te žene i Zvijeri koja je nosi, Zvijeri sa sedam glava i deset rogova.” 066 REV 017 008 “Zvijer koju vidje bijaše i više nije; zamalo izlazi iz Bezdana i ide u propast. I zapanjit će se pozemljari - oni kojima ime, od postanka svijeta, nije zapisano u knjigu života - kad vide da Zvijer bijaše i više nije, a opet je tu. (Abyssos g12) 066 REV 017 009 Tu se hoće mudre pameti! Sedam glava sedam je bregova na kojima žena sjedi. A i sedam kraljeva: 066 REV 017 010 pet ih već pade, jedan jest, a jedan još ne dođe: kada dođe, ostati mu je zamalo. 066 REV 017 011 I Zvijer koja bijaše i više nije, osma je, a iz broja je njih sedmero, i ide u propast. 066 REV 017 012 Deset rogova što ih vidje deset je kraljeva; oni još ne primiše kraljevstva, ali će - samo za jedan sat - primiti vlast kao kraljevi zajedno sa Zvijeri. 066 REV 017 013 Jedne su misli: svu svoju silu i vlast predati Zvijeri. 066 REV 017 014 Ratovat će protiv Jaganjca, ali će ih pobijediti Jaganjac - i njegovi pozvanici, izabranici, vjernici - jer on je Gospodar gospodara i Kralj kraljeva.” 066 REV 017 015 I reče mi anđeo: “Vode što ih vidje, na kojima Bludnica sjedi, to su puci i mnoštva i narodi i jezici. 066 REV 017 016 I onih deset rogova što ih vidje i Zvijer - oni će zamrziti Bludnicu, opustošiti je i ogoliti, najesti se mesa njezina i ognjem je spaliti. 066 REV 017 017 Jer Bog im u srce stavi izvršiti naum njegov: da jednodušno predadu kraljevstvo svoje Zvijeri dok se ne ispune riječi Božje. 066 REV 017 018 Žena koju vidje grad je veliki što kraljuje nad kraljevima zemaljskim.” 066 REV 018 001 Nakon toga vidjeh: jedan drugi anđeo silazi s neba s moći velikom! Sva se zemlja zasvijetlila od njegova sjaja. 066 REV 018 002 On povika iza glasa: “Pade, pade Babilon veliki - Bludnica - i postade prebivalištem zloduha, nastambom svih duhova nečistih, nastambom svih ptica nečistih mrskih 066 REV 018 003 jer se gnjevnim vinom bluda njezina opiše narodi; s njom su bludničili svi kraljevi zemaljski, a trgovci se zemaljski obogatiše od silna raskošja njezina.” 066 REV 018 004 Začujem i drugi glas s neba: “Iziđite iz nje, narode moj, da vas ne zadese zla njezina te ne budete suzajedničari grijeha njezinih! 066 REV 018 005 Jer njezini grijesi do neba dopriješe i spomenu se Bog zločina njezinih. 066 REV 018 006 Vratite joj milo za drago, naplatite joj dvostruko po djelima! U čašu u koju je ona natakala natočite dvostruko! 066 REV 018 007 Koliko se razmetala sjajem i raskoši, toliko joj zadajte muka i jada! Jer u srcu je svome govorila: 'Na prijestolju sjedim kao kraljica i nikad neću obudovjeti, jad me nikada zadesiti neće!' 066 REV 018 008 Stoga u isti će je dan zla zadesiti: smrt i jad i glad te će sva u ognju biti spaljena. Jer silan je Gospod, Bog, Sudac njezin!” 066 REV 018 009 I plakat će i naricati za njom kraljevi zemlje što su s njome bludničili i raskošno živjeli kad gledali budu dim požara njezina. 066 REV 018 010 Prestrašeni mukama njezinim, izadaleka će stajati i naricati: “Jao, jao, grade veliki, Babilone, grade silni! Kako li te u tren oka stiže osuda!” 066 REV 018 011 I trgovci zemaljski plaču nad njom i tuguju jer im trga nitko više ne kupuje: 066 REV 018 012 ni zlata, ni srebra, ni dragoga kamenja, ni biserja, ni tanana lana, ni grimiza, ni svile, ni skrleta: nit ikakva mirisava drveta, nit ikakva predmeta od slonove kosti, nit ikakva predmeta od skupocjena drveta, nit od mjedi, nit od željeza, nit od mramora; 066 REV 018 013 ni cimeta, ni balzama, ni miomirisa, ni pomasti, ni tamjana, ni vina, ni ulja, ni bijeloga brašna, ni pšenice; ni goveda, ni ovaca, ni konja, ni kočija, ni roblja nit ikoje žive duše. 066 REV 018 014 “Voće za kojim ti duša žudjela pobježe od tebe, sav raskoš i sjaj propade ti - ne, nema ga više!” 066 REV 018 015 Trgovci što svim tim trgovahu, što ih ona obogati, izdaleka će stajati, prestrašeni mukama njezinim, plakat će i tugovati: 066 REV 018 016 “Jao, jao, grade veliki, odjeveni nekoć u lan tanan i grimiz i skrlet, nakićeni zlatom i dragim kamenjem i biserjem! 066 REV 018 017 U tren oka opustje toliko bogatstvo!” I svi kormilari i putnici, svi mornari i moreplovci izdaleka stoje 066 REV 018 018 i, gledajući dim njezina požara, zapomažu: “Koji li je grad sličan gradu ovom velikom?” 066 REV 018 019 I posuše glavu pepelom te plačući i tugujući viknuše: “Jao, jao, grada li velikoga! Dragocjenostima se njegovim obogatiše svi posjednici morskih brodova, a evo - u tren oka opustje!” 066 REV 018 020 Veseli se nad njom, nebo, i svi sveti i apostoli i proroci jer Bog osudivši nju, vama pravo dosudi! 066 REV 018 021 I jedan snažan anđeo uze kamen, velik poput mlinskoga kamena, i baci ga u more govoreći: “Tako će silovito biti strovaljen Babilon, grad veliki, i nikada ga više biti neće!” 066 REV 018 022 “Glas citraša i pjevača i svirača i trubljača u tebi se više neće čuti! Obrtnik vješt kojem god umijeću u tebi se više neće naći! Klopot žrvnja u tebi se više neće čuti! 066 REV 018 023 Svjetlost svjetiljke u tebi više neće sjati! Glas zaručnika i zaručnice u tebi se više neće čuti! Jer trgovci tvoji bijahu velikaši zemlje i čaranja tvoja zavedoše sve narode; 066 REV 018 024 i u tebi se našla krv proroka i svetaca i svih zaklanih na zemlji.” 066 REV 019 001 Nakon toga začujem kao jak glas silnoga mnoštva na nebu: “Aleluja! Spasenje i slava i moć Bogu našemu! 066 REV 019 002 Doista, istiniti su i pravedni sudovi njegovi jer osudi veliku Bludnicu, što pokvari zemlju bludom svojim, i osveti na njoj krv slugu svojih!” 066 REV 019 003 I ponove: “Aleluja! Dim njezin suklja u vijeke vjekova!” (aiōn g165) 066 REV 019 004 Nato starješine, njih dvadesetčetvorica, i ona četiri bića padoše ničice i p okloniše se Bogu, koji sjedi na prijestolju, govoreći: “Amen! Aleluja!” 066 REV 019 005 I s prijestolja iziđe glas: “Hvalite Boga našega, sve sluge njegove, svi koji se njega bojite, i mali i veliki!” 066 REV 019 006 I začuh kao glas silna mnoštva i kao šum voda mnogih i kao prasak gromova silnih: “Aleluja! Zakraljeva Gospod, Bog naš Svevladar! 066 REV 019 007 Radujmo se i kličimo i slavu mu dajmo jer dođe svadba Jaganjčeva, opremila se Zaručnica njegova! 066 REV 019 008 Dano joj je odjenuti se u lan tanan, blistav i čist!” A lan - pravedna su djela svetih. 066 REV 019 009 I reče mi: “Piši! Blago onima koji su pozvani na svadbenu gozbu Jaganjčevu!” I reče mi: “Ove su riječi istinite, Božje.” 066 REV 019 010 Padoh mu pred noge da mu se poklonim. A on će mi: “Nipošto! Sluga sam kao i ti i braća tvoja koja imaju svjedočanstvo Isusovo. Bogu se pokloni!” Jer svjedočanstvo Isusovo duh je proročki. 066 REV 019 011 I vidjeh: nebo otvoreno - i gle, konj bijelac, a na nj sjeo On, zvani Vjerni i Istiniti, a sudi i vojuje po pravdi; 066 REV 019 012 oči mu plamen ognjeni, na glavi mu mnoge krune; nosi napisano ime kojeg nitko ne zna doli on sam; 066 REV 019 013 ogrnut je ogrtačem krvlju natopljenim; ime mu: Riječ Božja. 066 REV 019 014 Prate ga na bijelcima Vojske nebeske, odjevene u lan tanan, bijel i čist. 066 REV 019 015 Iz usta mu izlazi oštar mač kojim će posjeći narode. Vladat će njima palicom gvozdenom. On gazi u kaci gnjevne srdžbe Boga Svevladara. 066 REV 019 016 Na ogrtač, o boku, napisano mu ime: “Kralj kraljeva i Gospodar gospodara.” 066 REV 019 017 I vidjeh jednog anđela: stajaše na suncu vičući iza glasa svim pticama što nebom lete: “Ovamo! Skupite se na veliku gozbu Božju 066 REV 019 018 da se najedete mesa kraljeva, i mesa vojvoda, i mesa mogućnika, i mesa konja i konjanika njihovih, i mesa svih mogućih ljudi, slobodnjaka i robova, malih i velikih!” 066 REV 019 019 I vidjeh: Zvijer i kraljevi zemlje i vojske njihove skupiše se u boj da se zarate s Onim što sjedi na konju i s vojskom njegovom. 066 REV 019 020 I Zvijer bi uhvaćena, a s njom i Lažni prorok koji je u njenoj nazočnosti činio znamenja i njima zavodio one što su primili žig Zvijeri i klanjali se njezinu kipu. Živi su oboje bačeni u ognjeno jezero što gori sumporom. (Limnē Pyr g3041 g4442) 066 REV 019 021 A drugi su posječeni mačem što iziđe iz usta Onoga koji sjedi na konju i sve se ptice nasitiše mesa njihova. 066 REV 020 001 I vidjeh anđela: siđe s neba s ključima Bezdana i s velikim okovima u ruci. (Abyssos g12) 066 REV 020 002 Zgrabi Zmaja, Staru zmiju, to jest Ðavla, Sotonu, i okova ga za tisuću godina. 066 REV 020 003 Baci ga u Bezdan koji nad njim zatvori i zapečati da više ne zavodi narode dok se ne navrši tisuću godina. Nakon toga ima biti odriješen za malo vremena. (Abyssos g12) 066 REV 020 004 I vidjeh prijestolja - onima što sjedoše na njih dano je suditi - i duše pogubljenih zbog svjedočanstva Isusova i zbog Riječi Božje i sve koji se ne pokloniše Zvijeri ni kipu njezinu te ne primiše žiga na čela svoja ni na ruke. Oni oživješe i zakraljevaše s Kristom tisuću godina. 066 REV 020 005 Drugi mrtvi ne oživješe dok se ne navrši tisuću godina. To je ono prvo uskrsnuće. 066 REV 020 006 Blažen i svet onaj tko je dionik toga prvog uskrsnuća! Nad njim druga smrt nema vlasti: oni će biti svećenici Božji i Kristovi i s njime će kraljevati tisuću godina. 066 REV 020 007 A kad se navrši tisuću godina, Sotona će iz svoga zatvora biti pušten: 066 REV 020 008 izići će zavesti narode sa četiri kraja zemlje, Goga i Magoga, i skupiti ih u boj. Bit će ih kao pijeska morskoga. 066 REV 020 009 Skupiše se na prostrano polje zemlje i opkoliše tabor svetih i ljubljeni grad. Ali oganj siđe s neba te ih proguta. 066 REV 020 010 A njihov zavodnik, Ðavao, bačen bi u jezero ognjeno i sumporno, gdje se nalaze i Zvijer i Lažni prorok: ondje će se mučiti danju i noću u vijeke vjekova. (aiōn g165, Limnē Pyr g3041 g4442) 066 REV 020 011 I vidjeh veliko bijelo prijestolje i Onoga što sjede na nj: pred licem njegovim pobježe zemlja i nebo; ni mjesta im se više ne nađe. 066 REV 020 012 I vidjeh mrtve, velike i male: stoje pred prijestoljem, a knjige se otvoriše. I otvori se jedna druga knjiga, knjiga života. I mrtvi bijahu suđeni po onome što stoji napisano u knjigama, po djelima svojim. 066 REV 020 013 More predade svoje mrtvace, a Smrt i Podzemlje svoje: i svaki bi suđen po djelima svojim. (Hadēs g86) 066 REV 020 014 A Smrt i Podzemlje bili su bačeni u jezero ognjeno. Jezero ognjeno - to je druga smrt: (Hadēs g86, Limnē Pyr g3041 g4442) 066 REV 020 015 tko se god ne nađe zapisan u knjizi života, bio je bačen u jezero ognjeno. (Limnē Pyr g3041 g4442) 066 REV 021 001 I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer - prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema. 066 REV 021 002 I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža. 066 REV 021 003 I začujem jak glas s prijestolja: “Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima. 066 REV 021 004 I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer - prijašnje uminu.” 066 REV 021 005 Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče: “Evo, sve činim novo!” I doda: “Napiši: Ove su riječi vjerne i istinite.” 066 REV 021 006 I još mi reče: “Svršeno je! Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak! Ja ću žednomu dati s izvora vode života zabadava. 066 REV 021 007 To će biti baština pobjednikova. I ja ću njemu biti Bog, a on meni sin. 066 REV 021 008 Kukavicama pak, nevjernima i okaljanima, ubojicama, bludnicima, vračarima i idolopoklonicima i svim lažljivcima udio je u jezeru što gori ognjem i sumporom. To je druga smrt.” (Limnē Pyr g3041 g4442) 066 REV 021 009 I dođe jedan od sedam anđela što imaju sedam čaša punih zala konačnih te progovori sa mnom: “Dođi, pokazat ću ti Zaručnicu, Ženu Jaganjčevu!” 066 REV 021 010 I prenese me u duhu na goru veliku, visoku i pokaza mi sveti grad Jeruzalem: silazi s neba od Boga, 066 REV 021 011 sav u slavi Božjoj, blistav poput dragoga kamena, kamena slična kristalnom jaspisu; 066 REV 021 012 okružen zidinama velikim i visokim, sa dvanaest vrata: na vratima dvanaest anđela i napisana imena dvanaest plemena Izraelovih. 066 REV 021 013 Od istoka vrata troja, od sjevera vrata troja, od juga vrata troja, od zapada vrata troja. 066 REV 021 014 Gradske su zidine imale dvanaest temelja, a na njima dvanaest imena dvanaestorice apostola Jaganjčevih. 066 REV 021 015 Moj subesjednik imaše mjeru, zlatnu trsku, da izmjeri grad, vrata njegova i zidine. 066 REV 021 016 Grad se stere u četvorini: dužina mu jednaka širini. On izmjeri trskom grad: dvanaest tisuća stadija - dužina mu i širina i visina jednaka. 066 REV 021 017 Izmjeri i njegove zidine: sto četrdeset i četiri lakta po čovjekovoj mjeri kojom je mjerio anđeo. 066 REV 021 018 Zidine su gradske sagrađene od jaspisa, a sam grad od čistoga zlata, slična čistu staklu. 066 REV 021 019 Temelji su gradskih zidina urešeni svakovrsnim dragim kamenjem: prvi je temelj od jaspisa, drugi od safira, treći od kalcedona, četvrti od smaragda, 066 REV 021 020 peti od sardoniksa, šesti od sarda, sedmi od krizolita, osmi od berila, deveti od topaza, deseti od krizopraza, jedanaesti od hijacinta, dvanaesti od ametista. 066 REV 021 021 Dvanaest vrata - dvanaest bisera: svaka od svoga bisera. A gradski trg - čisto zlato, kao prozirno staklo. 066 REV 021 022 Hrama u gradu ne vidjeh. Ta Gospod, Bog, Svevladar, hram je njegov - i Jaganjac! 066 REV 021 023 I gradu ne treba ni sunca ni mjeseca da mu svijetle. Ta Slava ga Božja obasjala i svjetiljka mu Jaganjac! 066 REV 021 024 Narodi će hoditi u svjetlosti njegovoj, a kraljevi zemaljski u nj donositi slavu svoju. 066 REV 021 025 Vrata mu se ne zatvaraju obdan, a noći ondje i nema. 066 REV 021 026 U nj će se donijeti slava i čast naroda. 066 REV 021 027 Ali u nj neće unići ništa nečisto i nijedan tko čini gadost i laž, nego samo oni koji su zapisani u Jaganjčevoj knjizi života. 066 REV 022 001 I pokaza mi rijeku vode života, bistru kao prozirac: izvire iz prijestolja Božjeg i Jaganjčeva. 066 REV 022 002 Posred gradskoga trga, s obje strane rijeke, stablo života što rodi dvanaest puta, svakog mjeseca svoj rod. A lišće stabla za zdravlje je narodima. 066 REV 022 003 I neće više biti nikakva prokletstva. I prijestolje će Božje i Jaganjčevo biti u gradu i sluge će mu se njegove klanjati 066 REV 022 004 i gledati lice njegovo, a ime će im njegovo biti na čelima. 066 REV 022 005 Noći više biti neće i neće trebati svjetla od svjetiljke ni svjetla sunčeva: obasjavat će ih Gospod Bog i oni će kraljevati u vijeke vjekova. (aiōn g165) 066 REV 022 006 I reče mi: “Ove su riječi vjerne i istinite jer Gospod Bog, nadahnitelj proroka, posla svoga anđela da on pokaže slugama njegovim što se ima dogoditi ubrzo. 066 REV 022 007 I evo, dolazim ubrzo! Blago onomu koji čuva riječi proroštva ove knjige!” 066 REV 022 008 Ja, Ivan, čuo sam i vidio sve ovo. I kad sam to vidio i čuo, padoh pred noge anđelu koji mi to pokaza da mu se poklonim. 066 REV 022 009 A on će mi: “Nipošto! Sluga sam kao i ti i braća tvoja proroci i svi koji čuvaju riječi ove knjige. Bogu se pokloni!” 066 REV 022 010 A zatim će mi: “Ne zapečati riječi proroštva ove knjige jer - vrijeme je blizu! 066 REV 022 011 Nepravednik neka samo i dalje čini nepravdu! Okaljan neka se i dalje kalja! Pravednik neka i dalje živi pravedno! Svet neka se i dalje posvećuje!” 066 REV 022 012 “Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po njegovu djelu!” 066 REV 022 013 “Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak! 066 REV 022 014 Blago onima koji peru svoje haljine: imat će pravo na stablo života i na vrata će smjeti u grad! 066 REV 022 015 Vani pak ostaju psi i vračari, bludnice, ubojice i idolopoklonici i tko god ljubi i čini laž.” 066 REV 022 016 “Ja, Isus, poslah anđela svoga posvjedočiti ovo po crkvama. Ja sam korijen i izdanak Davidov, sjajna zvijezda Danica.” 066 REV 022 017 I Duh i Zaručnica govore: “Dođi!” I tko ovo čuje, neka rekne: “Dođi!” Tko je žedan, neka dođe; tko hoće, neka zahvati vode života zabadava! 066 REV 022 018 Ja svjedočim svakomu tko sluša riječi proroštva u ovoj knjizi: Tko ovomu što doda, Bog će njemu dodati zla napisana u ovoj knjizi. 066 REV 022 019 I tko oduzme od riječi proroštva u ovoj knjizi, Bog će mu oduzeti udio na stablu života i na svetom gradu - na svemu što je napisano u ovoj knjizi. 066 REV 022 020 Svjedok za sve ovo govori: “Da, dolazim ubrzo!” Amen! Dođi, Gospodine Isuse! 066 REV 022 021 Milost Gospodina Isusa sa svima!